Radovan Karađić osuđen na 40 godina zatvra

U Haaškom sudu danas je izrečena presuda bivšem čelniku bosanskih SrbaRadovana Karadžića , osuđen je na 40 godina zatvora.

Od 11 točaka optužnice Karađić nije kriv samo za prvu.

Karađić snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na sedam općina. Kriv je za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravno širenje terora nad stanovništvom u Sarajevu.

Snosi odgovornost i za uzimanje pripadnika UN-a kao taoce.

Odgovoran je za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, ali ne i za počinjenje.

Radovan Karadžić je optužen za najteže ratne zločine u BiH, uključujući i genocid u Sarajevu i Srebrenici.

Vijeće zaključuje da je optuženi trebao znati da postoji rizik zločina nad srpskim stanovništvom tijekom provođenja udruženog zločinačkog pothvata. Mogao je predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon stanovništva. Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na 20 općina.

Predsjednik Sudskog vijeća Korejac O-Gon Kwon čitajući presudu rekao je da je Vijeće zaključilo da je postojao sistematski progon civilnog stanovništva i da su počinitelji toga bili svjesni. Naveo je da je postojao sistematski obrazac zločina nad bosanskim Hrvatima i Bošnjacima u mnogim općinama diljem BiH.

Vijeće je zaključilo da su pripadnici bosanskih Srba počinili ubojstvo, progon i istrebljenje prema nesrpskom stanovništvu. Navodi se, međutim, da ove radnje ipak nisu provedene s genocidnom namjerom i da nema dovoljno dokaza da proglasi zločin genocida.

Sud navodi mučenja kojima su bili izloženi zarobljenici u srpskim logorima. Spominju se i masovna silovanja počinjena u više od 50 logora i mjesta zatočeništva na području 20 općina. Navodi se i da su srpske snage uništavale i palile kuće i sakralne objekte Hrvata i Bošnjaka te da je dokazano da su postojala masovna ubijanja Hrvata i Bošnjaka.

Sud je potom počeo iznositi mišljenje o napadima u Sarajevu. Gađana su djeca na putu do škole. Snage RS pucale su na civile, s mjesta gdje su imale snajperska gnijezda. Od kraja svibnja 1992. snage RS su namjerno pucale na civile. Koristili su teško naoružanje, minobacače s više lokacija koje su bile postavljene oko grada.

Karadžić je davao naređenja koja se tiču Sarajeva. Pod prijetnjom NATO-a poštovao je dogovore, ali u odsustvu NATO-a i drugih vanjskih faktora, Karadžić je opet provodio teror.

Vijeće navodi da je postojao udruženi zločinački pothvat da se uzmu pripadnici UN-a kao taoci kako bi se utjecalo na snage NATO-a da ne gađa ciljeve bosanskih Srba. Naredio je da se taoci postave na mjestima koje bi NATO eventualno gađao, a sudjelovao je direktno u akciji zarobljavanja pripadnika UN-a, navodi sudac.

U čitanju optužnice u odnosu na Srebrenicu navodi se da su i prije ubojstava u Potočarima u enklavi Srebrenica uvjeti za život bili gotovo nemogući. U enklavi su uvjeti bili takvi da bosanski Muslimani nisu imali izbora već su bili prisiljeni otići.

Srpske snage zatočile su 13. srpnja između 1500 i 2000 muslimanskih muškaraca i mladića. Te je večeri prevezeno nekoliko tisuća muškaraca iz Bratunca u Zvornik gdje su idućih dana strijeljani. Vijeće smatra da su Ratko Mladić i još neki zapovjednici dijelili zajednički cilj da se eliminiraju bosanski Muslimani tako da će se prisilno ukloniti starci, djeca i žene iz Potočara.

Vijeće navodi da su ovi zločini počinjeni kao dio sistematskog i organiziranog napada. Zaključuje da su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice. Karadžić je osobno naredio da se muslimanski muškarci premjeste iz Bratunca u općinu Zvornik kako bi bili ubijeni.

Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima da se Karadžića proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. “Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je potčinjene da provjeri zašto su neki pobjegli”, kazao je Tužitelj Alan Tieger.

Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.

Karadžić je za sebe zatražio oslobađajuću presudu tvrdeći da nije imao vlast koju mu tužiteljstvo pripisuje, osporavajući da su se genocid i etničko čišćenje u BiH uopće dogodili.

Izricanje presude počinje u 14,00 sati ICTY VIDEO

‘Pokretačka snaga etničkog čišćenja’

Iako je Karadžić tijekom čitavog suđenja umanjivao svoju ulogu, tužitelj je poručio da je istina da je bio predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga i “pokretačka snaga” etničkog čišćenja.

“Nadgledao je operacije u Srebrenici. Odobrio je svaki ključni korak. Imao je ovlasti i kontrolu nad svakom institucijom u državi uključenom u ubojstva i prisilno premještanje. Imao je ovlasti i kontrolirao je vojsku, policiju i lokalne vlasti. Oni su ga povratno izvještavali tijekom čitave srebreničke operacije. Svojim je ovlastima osigurao da nikad nitko ne istraži ubojstva tijekom njegove vladavine, da se zločini zataškaju, tijela sakriju i međunarodna zajednica drži u neznanju sve dok nije bilo prekasno”.

Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao žive štit.

Tužitelj je u završnim riječima posebno opisao slučaj Prijedora u kojem je u nekoliko mjeseci tisuće ljudi ubijeno, zatvoreno u logore i zlostavljano. Do kraja 1993. iz grada je protjerano ukupno 44.000 Bošnjaka i Hrvata. “To odražava nepogrešvu namjeru da se unište bošnjačka i hrvatska zajednica u Prijedoru”.”Karadžićevo prisilno demografsko restrukturiranje Bosne trebalo je biti provedeno razaranjem značajnih dijelova bošnjačkih i hrvatskih zajednica i pravo ime za to je genocid”, poručio je tužitelj.

Optužnica podignuta 1995.godine

Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. srpnja 1995. godine. Uhićen je 21. srpnja 2008. u Srbiji gdje se godinema skrivao i radio pod imenom dr. Dragan Dabić. ICTY-ju je izručen je devet dana kasnije.Suđenje je započelo 26. listopada 2009., a završne riječi održane su krajem rujna 2014. Tijekom sudskog postupka saslušanio je 587 svjedoka.
Karadžić je na početku pokušavao sabotirati suđenje odbijanjem da se pojavi u sudnici, ali je popustio je pošto je sud imenovao obranu po službenoj dužnosti. Nakon toga se pojavio u sudnici gdje se branio sam. Tužitelji su izveli ukupno 337 svjedoka, a Karadžić gotovo 250 svjedoka.

Za iste zločine u tijeku je suđenje bivšem zapovjedniku vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću

hrt/ dnevnik.hr/hia
foto:Dnevnik.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *