ZDRAVLJE: Cvijet ljiljana, osim što lijepo izgleda ima i ljekovito svojstvo

Kao ukrasna biljka, ljiljan (Lilium candidum L.) je stoljećima bio motiv u slikarstvu i u sakralnoj umjetnosti, posebice ranokršćanskoj. U kršćanstvu, ljiljan bijeli posvećen je Bogorodici te predstavlja simbol čistoće i nevinosti.

Stari Egipćani počinju ga uzgajati baš za uporabu u liječenju raznih bolesti. U pučkoj medicini ljiljan se rabi za liječenje – čišćenje (detoksikaciju) očiju, kože, srca i uma te postoji uvjerenje da posjeduje čarobna svojstva. Od ljiljana bijelog cvijet se rabi za liječenje:

– ženskih bolesti (upale maternice, infekcije, kod leukoreje, prolapsa maternice, u obliku vaginalnog tuša, kod mliječne pukotine bradavica (latice močene u ulju). Ljiljan ima i antitumorsko (citotoksično) djelovanje na tumor dojke

– vodene bolesti, bolesti uha (upale, infekcije), kožnih bolesti (inhibinatorno djelovanje na herpes simplex – virus 1 i herpes simplex virus 2. ), a poznata je uporaba latica koje su se močile u rakiji ili maslinovu ulju te stavljale na razne rane i opekline od sunca, zračenja ili drugih ozljeda, svraba (hidrolat).

 

Također, ljiljan se pokazao vrlo učinkovit i kod:

– bolesti pluća (kašalj, depresivni kašalj, bronhijalni kašalj, bronhitis, astma, sinusi, katar pluća i dišnih puta

– živčanog sustava, i to za relaksaciju (nesanice, noćne more, tegobe pamćenja, nervoze, zabrinutost, anksioznost)

– bolesti srca – aritmije, srčana insuficijencija, lupanje srca (ekstrakt)

– bolesti probavnog sustava – kod raznih parazita i nametnika

kod bolesti oka, pogotovo kod pojave tamnih krugova oko očiju, i osjetljivih očiju

– bolesti kostiju i zglobova – rema, artritis, bolna stanja (mast).

Lukovica se rabi za liječenje:

– kod vanjske uporabe kao oblog za tumore, upale kože, čireve, otitis, konjunktivitis, apsces, kod suhe kože, oteklina, bradavica na dojki, čireva (lukovica kuhana u mlijeku ili vodi)

– za liječenje kurjeg oka, opeklina, rana, ožiljka (radi se mast od svježe lukovice ili tinkture jer nakon ozljede kože ne ostaju ožiljci)

Pelud iz cvjetova rabi se za liječenje epilepsije. Miris ljiljana je doista jedinstveno čaroban, gladak, snažan, ženstven i dominantan. Eterično ulje rabi se za liječenje čireva, upalnih gnojnih rana, modrica, te u kozmetici i parfumeriji. Ulje cvjetova u maslinovu ulju stari je pučki lijek za tretman kožnih tegoba kao što su osipi, lišajevi, ekcemi, psorijaza, tamnih mrlja i fleka na koži.

Kontraindikacije: Nisu poznate.

KUĆNA BILJNA LJEKARNA

ČAJ (za navedena oboljenja)

1-2 jušne žlice svježe lukovice, 2 dl vode

Uputa za pripremu: Vrućom vodom prelijemo usitnjenu lukovicu, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.

Uputa za uporabu: Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Napomena: Lukovicu možemo i kratko prokuhati u vinu ili iscijediti sok.

 

TINKTURA

200 grama lukovice, 1 lit 70 % alkohola,

Uputa za pripremu: Močimo u alkoholu 30 dana i procijedimo.

Uputa za uporabu: Uzimamo 3 puta po 20-30 kapi s malo vode ili čaja.

Napomena: Tinkturu možete raditi i od latica.

Uporaba: Mažemo bolna mjesta kod svih navedenih tegoba.

* Recepte Ivana Lesingera za ulje i mast od ljiljana potražite u Večernjaku četvrtkom na stranicama posvećenim vrtnim temama! 

vecernji.hr/hia
foto:vecernji.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *