Jasenovac je politički instrumentaliziran

Kako stvari sada stoje, ove će se godine u Jasenovcu održati 3 komemoracije.
Uz onu službenu zakazanu za 22. travnja, Koordinacija židovskih općina Hrvatske komemoraciju će upriličiti tjedan dana ranije, 15. travnja, a tzv. Savez antifašističkih boraca 24. travnja. Prema pisanju Davora Ivankovića, novinara „Večernjeg lista“, predstavnici manjina i žrtava kao glavni uvjet za zajedničku komemoraciju traže ostavku ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića. O tome nije li taj zahtjev iskorištavanje jasenovačke komemoracije i pijeteta žrtvama u najprizemnije dnevnopolitičke svrhe za HKV portal govore: Đuro Vidmarović, Stipe Kutleša, Mile Prpa, Mate Knezović, Matko Marušić i Pero Kovačević.

Đuro Vidmarović: Jasenovac je mjesto pijeteta, a ne politikantstva

Ovo je za mene osobno bolna tema.

Odluka židovskih općina u Zagrebu je začuđujuća. Od osnivanja sam član Hrvatsko-židovskog društva i koautor prijevoda na hrvatski jezik antologije suvremene židovske poezije, koautor prijevoda izabranih djela najvećih izraelskih pjesnika Jehude Amihaja i Natana Altermana, autor knjige „Hrvatsko-židovske teme“, priređivač knjige Ezre Ukrainčika „Eerec Izrael“, što navodim ne kao samohvalu, već kao dokaz kako mi se ne može samo tako prilijepiti etiketa antisemitizma. Nitko nije dirao u židovske žrtve u Jasenovcu, nitko nije stavio pod znak pitanja nepotrebnost, glupost i zlokobnost primjene Hitlerovih rasnih zakona u NDH, koji su rezultirali stradanjem oko 80 % židovske manjine, nitko ne vrijeđa današnju židovsku zajednicu.

U Hrvatskoj prevladavaju simpatije za državu Izrael, u Hrvatskoj se objavljuju knjige židovskih autora, priređuju festivali židovskih filmova, gostuju židovski glazbeni umjetnici, nogometaši, etc. Izrael s RH ima dobre diplomatske, političke i gospodarske veze. Država Hrvatska ustavno-pravno i zakonski tretira nacionalne manjine na optimalan način, a u mnogim segmentima s privilegijama koje nema većinski narod. Slavko Goldstan, njegov brat i sin neprestano rogobore protiv Hrvatske i čine štetu međunacionalnim odnosima. Slavku se objavljuju knjige koje poželi, sin mu je veleposlanik RH u Parizu s Titovom slikom u uredu.

Logično pitanje: zbog čega se nije bunio protiv Tita koji je a) nakon 1948. mnoge Židove bacio na Goli otok (vidi memoare Žani Lebl: Ljubičica bela) i b) onima koji su se željeli preseliti u Izrael iseljavanje je uvjetovao odreknućem od posjeda. Tita i Titov režim Goldstein je obožavao u tolikoj mjeri da je pisao prijedloge kojima bi se očuvala Jugoslavija. Društvo hrvatskih književnika je Goldsteinovoj knjizi „1941. koja se vraća“, koja već naslovom određuje odnos prema današnjoj Republici Hrvatskoj, posvetilo cijeli jedan broj svoga časopisa „Republika“, kao da se radi o književnome djelu nekog Nobelovca. Naravno, iz oportunizma, kao da će time zadobiti njegove simpatije? Premda bez odgovarajućeg obrazovanja Slavko je bio jezični savjetnik predsjedniku Josipoviću. I tako dalje, i tako dalje. Osobno nemam ništa protiv tog gospodina, ali imam protiv njegove hajke na moju jedinu domovinu. Umjesto zahvalnosti, on je pakostan. Dakle, ponašanje vođa dviju židovskih vjerskih općina je ispod razine međudržavnih izraelsko-hrvatskih veza, što više, ono ide za tim da se te veze poremete na štetu RH. Moramo kazati, kako je to štetno ponašanje, koje podsjeća na ponašanje nekadašnje liderice Židova u Srbiji, dr. Klare Mandić. Ako znademo da su Goldsteini aktivni u međunarodnim židovskim udrugama, tada možemo u cijelosti sagledati njihove nakane. Svi ih se boje. Ne želim živjeti u strahu.

Ponašanje Milorada Pupovcai dijela Srba koji ga podržavaju sinkronizirano je sa sadržajem zloglasnog velikosrpskog dokumenta „Memoranduma 2“. Njegova je politika štetna, a pragmatika toliko dvojbena da ju je čak i komunistički predsjednik Josipović nazvao etnobiznisom. Na žalost, taj financijski biznis ide na štetu hrvatskih poreznih obveznika. U ovom trenutku Pupovac želi destabilizirati Hrvatsku kako bi ojačao položaj Beograda u pregovorima s EU, odnosno prisilio Vladu RH na odustajanje od zahtjeva da se Vlada Rep. Srbije odrekne juridičke agresije na RH, te da poštuje prava nacionalnih manjina.

Pupovčeva stranka ima zagarantirana tri zastupnička mjesta u Saboru, zahvaljujući gluposti hrvatske ljevice, premda ne zastupa sve Srbe u Hrvatskoj. Nenad Vlahović je o tome progovorio javno i obznanio što politički odgovorni Srbi misle o svojoj Domovini. Pupovac je moralni veleizdajnik. Imam poštovanje prema srpskoj nacionalnoj manjini, borio sam se za čuvanje njezinog identiteta od asimilacije i svakog oblika diskreditacije, ali za Pupovca, Stanimirovića i njegovu bulumentu nemam razumijevanja. Njihovo planirano separatno „obilježavanje“ Jasenovca (a tu će se pojaviti i visoki prelati Srpske Pravoslavne Crkve, bez sumnje!) nije iskazivanje pijeteta prema žrtvama, već političko orgijanje s nakanom slabljenja Hrvatske u međunarodnim relacijama i raspirivanja međunacionalne netrpeljivosti. On je velikosrpski ekskluzivist u rukavicama, a njegova politička retorika šteti srpskoj manjini. On nije problem sam po sebi, već su veći problem hrvatski orjunaši i jugofili kao kroatofobi, nacionalni veleizdajnici i herostrati, koji stupaju iza njega, manipuliraju s njime, ili im on služi kao most za tajne kontakte s Vladom vojvode Nikolića i banjalučkog mini Karadžića.

Savez antifašista ne predstavlja nikoga i ne znači ništa, jer se kompromitirao neodgovornim ponašanjem i jer se pretvorio u glasnogovornika titoističkih totalitarističkih skupina u RH. Ta se udruga sastoji od starih ljudi koji su aktivni sudionici u bivšem nedemokratskom režimu i koji se boje istine o Jasenovcu. Iza njih se skrivaju mentalni komunisti. Njima je zazorna i sama pomisao da bi se pod znak pitanja mogle staviti komunističke dogme o Jasenovcu, pa makar i kao znanstveni projekt. KPJ je utvrdila 1, 7000.000 ubijenih, KPJ je time cementirala politiku po kojoj je svaka ideja hrvatske države ustaška, a hrvatski narod kao cjelina genocidan i tu više nema diskusije! Tko to pokuša, treba ka kazniti, ili proglasiti ustašom. KPJ locuta, causae finita! Bez obzira što popis žrtava nije točan, jer su tisuće imena dodana.

Pijetet
Vlada RH mora biti principijelna. Jasenovac je mjesto pijeteta, a ne politikantstva. Ne protuhrvatskim provokatorima, ne hrvatskim četnicima i do-četnicima, ne kroatofobima, ne hrvatskim titoistima, rankovićevcima i pol-potovcima, ne neo-ustašama, ne svima koji se zalažu za bilo koji oblik totalitarizma! Poklon svim žrtvama, molitva za duše svih pokojnih, sukladno židovskoj, kršćanskoj i islamskoj vjeri! Demokracija iznad svega! Sloboda historiografskih istraživanja, iznad svega!

Povijsna znanost se temelji na istraživanjima povijesnih verela

Drugovi, prošlo je 20. stoljeće. Povijesna znanost se temelji na istraživanjima povijesnih vrela. Nova saznanja potiru stara i mijenjaju naše spoznaje o prošlosti. Ako povjesničari s doktoratima počinju istraživati i rezultate istraživanja podastiru javnosti, onda im se možete suprotstaviti samo novom arhivskom građom. A to do sada učinili niste. Ubiti istraživače bilo bi najlakše.

Da ne bi bilo nesporazuma, jer treba imati uvijek čiste ruke. Osobno sam zainteresiran za istinu o Jasenovcu, jer je ondje stradao moj djed. Moj djed je ljudski gledano jednakog poštovanja vrijedna žrtva kao i Slavkov otac. Bio je marljiv seljak koji je obrađivao zemlju u znoju svoga lica i čuvao svoje blago u šumama ispod sela, gdje su ga uhitili Luburićevci. Otac je mobiliziran u slavonske partizane. Ali sve to nije razlog da ja kao razuman čovjek budem komunist-titoist koji mrzi svoju Domovinu, ili jugobolesnik, ali niti apologet ustaške političke pragmatike. Što više, bio sam „barakaš“, saborski zastupnik u prvom i drugom sazivu Sabora i smijem se smatrati jednim od utemeljitelja ove naše današnje jedine Republike Hrvatske. Stoga se smatram odgovornim za ovu zemlju, iskreno rečeno, vjerujem da sam više za nju odgovoran od pupovaca, goldsteina i fumičića, mit respect!

Iskazujem poštovanje istinskim antifašistima, kao što su bili oni u Istri i Dalmaciji, poštovanje pripadnicima srpske manjine i svim ostalim manjinama, pijetet stradalim Židovima, Romima, Srbima i Hrvatima, uz iskrenu sućut židovskoj vjersko-konfesionalnoj manjini, s molbom da se svi okrenemo budućnosti, jer od mržnje i neprestanog otvaranja starih rana nitko neće biti sretniji, osim mutikaša, nekrofila i politikanata.
Vlada RH mora biti principijelna. Jasenovac je mjesto pijeteta, a ne politikantstva. Ne protuhrvatskim provokatorima, ne hrvatskim četnicima i do-četnicima, ne kroatofobima, ne hrvatskim titoistima, rankovićevcima i pol-potovcima, ne neo-ustašama, ne svima koji se zalažu za bilo koji oblik totalitarizma! Poklon svim žrtvama, molitva za duše svih pokojnih, sukladno židovskoj, kršćanskoj i islamskoj vjeri! Demokracija iznad svega! Sloboda hi

Stipe Kutleša: Pijetet se iskazuje u najdubljoj šutnji, tišini i poštovanju

Bojkotiranje ovogodišnje komemoracije u Jasenovcu od strane Koordinacija židovskih općina Hrvatske, Saveza antifašističkih boraca, Srpskog narodnog vijeća i nekih drugih samo je dokaz da onima koji bojkotiraju do žrtava i nije stalo. Oni su politikanti koji žrtve iskorištavaju za svoje najprizemnije prljave političke interese. Postupajući tako oni i nisu dostojni da iskažu pijetet žrtvama. Pijetet se iskazuje u najdubljoj šutnji, tišini i poštovanju. A ovima je do govorancija i to onih koji su čista laž. Njihove namjere nikada nisu bile ljudske pa nisu ni ove godine.

Zašto baš bojkot ove godine? Zašto ne i prošle godine? Ima više razloga. Jedan je što više nisu oni glavni politički akteri nego netko drugi. Gubitak vlasti ipak nije lako podnijeti. Oni više nisu ti koji će držati „antifašističke propovijedi“ za koje svi već znaju da su laži. Drugi razlog je što se već duže vrijeme otkrila bezočna laž o žrtvama Jasenovca. Laž je trajala i održavala se desetljećima, tj. previše dugo. Sada kada se diljem Hrvatske i svijeta otkriva istina o Jasenovačkom logoru kroz film Jakova Sedlara gotovo nitko više ne vjeruje u desetljetne laži kojima se trovao i dobrim dijelom zatrovao ovaj narod. Upravo ih ta istina strašno boli. A istina je da je u Jasenovcu višestruko više stradalo ljudi u komunističkom logoru Jasenovac poslije završetka rata, više Hrvata nego svih drugih.

Zato Srpsko narodno vijeće bojkotira komemoraciju. Ali predstavnici drugih srpskih udruga u Hrvatskoj ipak će otići u Jasenovac i odati počast svim žrtvama bez obzira na nacionalnost, vjeru i uvjerenja, pa i poslijeratnim žrtvama Hrvatima. Srpskom narodnom vijeću i nije mjesto u Jasenovcu. Da drže do Hrvatske, koju ne smatraju svojom domovinom, oni bi došli odati počast svima pa i Hrvatima stradalim poslije rata. A tzv. „antifašističke“ (čitaj komunističko-fašističke ili crvenofašističke) snage ucjenjuju: oni bi došli u Jasenovac ako ministar Hasanbegović podnese ostavku ili ako ga se smijeni. Koje li dosljednosti i komunističke „logike“? Kakve veze imaju tadašnje žrtve i sadašnji ministar kulture? Idu li oni u Jasenovac da bi odali počast žrtvama ili svoj dolazak uvjetuju smjenom ministra? Drugovi i drugarice, s takvim plitkim i pokvarenim namjerama i niste dobrodošli u Jasenovac. Jer to nije mjesto gdje bi se bučalo i pravilo dernek nego gdje se dostojanstveno u tuzi i sjećanju moli za sve koji su nevino stradali. U svoj ovoj hajci ipak čudi odbijanje Koordinacije židovskih općina Hrvatske. Je li moguće da su se i oni spustili na razinu Srpskog narodnog vijeća?

Mile Prpa: Jasenovac i rapsodija političkog ludila

Komemoracija koja nije – silentium, nije komemoracija. Pred žrtvama se šuti i tko je vjernik – potiho moli, ili se pusti i koja suza. Položi se buket cvijeća ili neki vijenac, zapale se voštane svijeće, poneki lampion i opet se stane mirno i nekoliko sekundi se šuti, nakon toga se nakloni ili se prekrsti ako je netko kršćanin. I opet se u tišini okrene i udalji s mjesta gdje se nalaze žrtve. Dakle u Jesenovcu se treba ponašati kao što se svi ponašamo na gradskim i seoskimgrobljima na Dan mrtvih. Na Mirogoju bude i tisuće ljudi na Dan mrtvih i nitko ne drži nikakav govor, a ponajmanje politički.

Na mjestima stratišta nema i ne može biti političkih lakrdija, jezičnog laprdanja, stranačkih derneka ili još goreg političkog ludila. Mrtvi se ne bave politikom, i njihove duše onostrano ne pripadaju nikakvim nacionalnostima. One su Božje duše jer kad su umirali sa sobom nisu ništa ponijeli, pa ni nacionalnost, osim dobrih ili zlih djela.

Politički je promašeno dogovarati se o posjetu Jesenovcu. Memorijalni park je stalno otvoren i pristupačan svakome. Mudra politika pohodom na komemoracije sa sobom ne nosi političke prijepore, već ih ostavlja u Saboru, u svojim stranačkim prostorijama ili u svojim političkim kabinetima. Na mjesto stratišta u duhu se nosi molitva, nosi se žal, nosi se pijetet i duboko poštivanje mrtvih, a napose žrtava. Na ulazu u Jesenovac trebalo bi postaviti tablu na kojoj bi pisalo – Ovi je mjesto pijeteta i nisu dopušteni nikakvi govori. Tada je svejedno tko će s kime doći. I znajte da će tek tada tko bude tamo dolazio dolaziti iskreno, ljudski, plemenito, uljuđeno, a ne politikanski i puni mržnje. Na stratištima nema mjesta mržnji.

Jasenovac je i mjesto prijepora jer se o njemu nezna prava istina

Nažalost Jasenovac je i mjesto prijepora. O njemu se ne zna prava istina. Mnogima istina ne paše. Tamo treba biti upisano kao žrtve točno onoliko koliko je kostura pronađeno. U Kaznenom pravu poznat je princip da nema ubojstva ako nema corpusa delicti tj. ako nema leša ili kostura. Svi bi se trebali potruditi, ali baš svi pri tom mislim na prijeporne strane da se detaljno istraže kosti i da se na taj način zauvijek prestanu prijepori i lažni mitovi. To treba učiniti po principu – ni jedna žrtva više nego što je to stvarno bilo, ali ni jedna žrtva manje nego je to stvarno bilo. Kosti mrtvih koji su pokopani izravno u zemlju zbog nedostatka zraka, ostaju trajni stotinama, pa i tisućama godina.
Tu ne vrijedi pravilo jednog srbijanskog mudraca, akademika koji je kazao – mi ovdje, misleći na Jasenovac, za većinu stradalih nemamo kostiju jer su se integrisale sa zemljom. Ili izjava jednog bivšeg hrvatskog predsjednika na komemoraciji pred Šaranovom jamom, kad prije desetak godina reče – istina mi ovdje nemamo kosti, ali mi znamo iz priča da je tu ubijeno pedeset tisuća kako reče Srba i Židova.

U oko 1700 masovnih grobnica od Slovenije do Makedonije, i još brojnih neotkrivenih, nalaze se hrvtske kosti koje još nisu istrunule i kao činjenice optužuju svoje ubojice.
Mjesec svibanj, svake godine je mjesec hrvatskih kostiju, mjesec neusporedivo najvećeg hrvatskog stradanja u njegovoj cjelokupnoj povijesti od stoljeća sedmog, najveće tragedije koja se ikada njemu dogodila.

Izgleda da hrvatske kosti, ili kosti Hrvata nose u sebi neko prokletstvo da ne mogu lako istrunuti, kao kosti drugih naroda, ne mogu se lako “integrisati” sa zemljom kao što su se “integrisale” kosti žrtava neke druge nacionalnosti s područja ex Jugoslavije. Kao istinoljubivi ljudi, dužnost nam je imati pietet prema svakoj, apsolutno prema svakoj žrtvi bez obzira na njenu nacionalnu, konfesionalnu ili rasnu pripadnost. Po onom pravilu tko spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijeli svijet, ali i tko ubije jednog čovjeka kao da je pogubio cijeli svijet.

Dok pišem ovaj komentar istovremeno slušam emisiju Otvoreno na prvom programu HTV gdje su gosti saborski zastupnici gospoda Pupovac i Stazić, oba zapjenjeni optužuju hrvatsku politiku za reviziju povijesti, optužuju Jakova Sedlara za njegov film o Jasenovcu, a posebno ministra Hasanbegovića.

Ta gospoda ne razmišljaju da često putuju u Beograd na teret sredstava hrvatskih poreznih obveznika i sastaju se s četničkim vojvodama koji su tamo na vlasti. I nemaju ni riječi prigovora na Šešelja, na rehabilitaciju četničkog vojvode velikog zločinca iz doba II svjetskog rata Draže Mihajlovića i podizanju nekoliko spomenika istome po Srbiji. Zaboravljaju da je logično da se u Hrvatskoj pojavljuju reakcije najviše zbog četničke prijetnje Hrvatskoj iz Srbije. To za njih mora da nije fašizam.

Mnogi pogrešno misle zbog čega organski mrze ministra kulture gospodina Hasanbegovića, nije samo riječ o tome što im je zatvorio pipu za dotok novca ili što bi on bio revizionist povijesti, postoji mnogo važniji razlog a to je što je on veliki hrvatski domoljub, a aktivno pripada islamskoj vjerskoj zajednici. Oni ga se boje najviše iz razloga da svojim primjerom ne bi za sobom povukao brojne muslimane Bošnjake u Hrvatskoj i BiH, koji sve više shvaćaju da je svjetski islam u dubokoj moralnoj krizi, i da im je u budućnosti jedini spas da se priklone Hrvatima i Hrvatskoj, koji su im uvijek bili prijatelji, i iz kojeg nacionalnog korpusa uglavnom vuku i svoje podrijetlo.

Govori
Politički je promašeno dogovarati se o posjetu Jesenovcu. Memorijalni park je stalno otvoren i pristupačan svakome. Mudra politika pohodom na komemoracije sa sobom ne nosi političke prijepore, već ih ostavlja u Saboru, u svojim stranačkim prostorijama ili u svojim političkim kabinetima. Na mjesto stratišta u duhu se nosi molitva, nosi se žal, nosi se pijetet i duboko poštivanje mrtvih, a napose žrtava. Na ulazu u Jesenovac trebalo bi postaviti tablu na kojoj bi pisalo – Ovi je mjesto pijeteta i nisu dopušteni nikakvi govori. Tada je svejedno tko će s kime doći. I znajte da će tek tada tko bude tamo dolazio dolaziti iskreno, ljudski, plemenito, uljuđeno, a ne politikanski i puni mržnje. Na stratištima nema mjesta mržnji.

Mate Knezović: Unutarnja agresija i provedba Memoranduma II.

Obilježavanje godišnjice proboja logoraša iz Jasenovca, na način kako se to čini u
modernoj hrvatskoj državi, je prvenstveno morbidan.On je iz godine u godinu događaj u kojem se optužuje hrvatski narod, množe žrtve i čini trajna šteta povijesnoj istini, ali i onima koji se navodno takvim obilježavanjem štite. Stoga mislim da se obilježavanje mora iz temelja promijeniti. Povijesna znanost je već dokazala da je logor Jasenovac postojao najmanje do 1951. godine. Međutim, žrtve nakon “oslobođenja” se negiraju i prešućuju.

Povjesničari, koji sukladno metodama povijesne znanosti, istražuju logor objektivno i objektivno iznose svoje znanstvene spoznaje su izvrgnuti vrijeđanjima, napadima i onemogućavanju da te činjenice prodru u javnost, a osobito u udžbenike. Interesantno je da su pravni, duhovni i moralni slijednici četničke, komunističke i jugoslavenske ideologije i dogme najglasniji. Eto počeli su i s uzvicima “Smrt fašizmu – sloboda narodu” i u Saboru. Umjesto odlučnog odgovora poziva se na “konsenzus”. Kakav konsenzus se s četnicima, jugo šovinistima i komunistima može postići? Samo konsenzus našeg nestanka, što nam ponovno spremaju.

Što se tiče nekih manjina one su izrazito privilegirane. Usprkos tome kleveću Hrvatsku u zemlji i svijetu. To je njima na sramotu i poziv hrvatskim vlastima da s pravima treba biti umjeren. Naime, neke naše manjine su kao razmažena djeca koja smatraju da je sve njihovo i da svi drugi postoje zbog njih. Vidimo da ne zaslužene privilegije dovode do sukoba u društvu. Istovremeno predsjednica Republike, predsjednik Vlade i ostali još jednom polažu prisegu na antifašizam. Umjesto da političkim sredstvima, javno i odvažno, zaštite hrvatski narod od nepravednih optužbi oni bijedno šute i podilaze antihrvatskim snagama i projektima. Očito da Hrvatska treba tražiti neke nove političke ideje i snage da bi se oslobodila unutarnje agresije i provedbe Memoranduma II. koji je jako uznapredovao.

Komunisti
Počeli su i s uzvicima “Smrt fašizmu – sloboda narodu” i u Saboru. Umjesto odlučnog odgovora poziva se na “konsenzus”. Kakav konsenzus se s četnicima, jugo šovinistima i komunistima može postići? Samo konsenzus našeg nestanka, što nam ponovno spremaju.

Pero Kovačević: Bitne su žrtve

Komemoracija je mjesto pijeteta. Bitne su žrtve. Komemoracija nije niti može biti povod za širenje histerije zbog jeftinih političkih bodova.
Komemoracija se ne smije koristiti kao razlog i mjesto traženja ostavke ministra Hasanbegovića. Nedopustivo je da oni koji su izgubili izbore od Ive Josipovića, Zorana Milanovića, Milorada Pupovca i izvore prihoda pojedina pojedinačna ponašanja imputiraju cijelom hrvatskom narodu. Nedopustivo je da službenu srbijansku politiku propagiraju u Hrvatskoj u nakani omalovažavanja cijelog hrvatskog naroda i šire histeriju zbog jeftinih političkih bodova. Ne dolazak na komemoraciju predstavlja i nepoštivanje hrvatske države, hrvatskih institucija i Domovinskog rata.

Oni ne predstavljaju i nemaju se pravo pozivati na žrtve jer ih takvom histerijom jednostavno omalovažavaju. Oni su potpuno nebitni. Bitno je da se službeno ide pokloniti žrtvama. Čovjek nešto radi radi sebe, a ne radi drugih. Oni koji bojkotiraju komemoraciju, ne čine to zbog žrtava nego zbog sebe. To je najbolje razotkrivanje manipulatora i širitelja histerije. Nama, hrvatskim braniteljima je savjest čista, a njima? Nisam siguran da Milorad Pupovac predstavlja hrvatske građane srpske nacionalnosti te da govori i u njihovo ime, a siguran sam da ne govori niti može predstavljati hrvatske branitelje srpske nacionalnosti kojih je najmanje 10 000 branilo Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Histerija
Oni ne predstavljaju i nemaju se pravo pozivati na žrtve jer ih takvom histerijom jednostavno omalovažavaju. Oni su potpuno nebitni. Bitno je da se službeno ide pokloniti žrtvama. Čovjek nešto radi radi sebe, a ne radi drugih. Oni koji bojkotiraju komemoraciju, ne čine to zbog žrtava nego zbog sebe. To je najbolje razotkrivanje manipulatora i širitelja histerije.

Foto krivotvorenje o Jasenovcu

izvor:HKV /HIA
foto:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *