DOM I VRT: Magnolije pravi proljetni primjerci u vrtu

Stiglo nam je proljeće! Napokon! Biljke znaju za hiroviti ožujak pa se ne daju prevariti. Ne žure se s otvaranjem pupova i puštanjem mladica. Poučene dugogodišnjim iskustvom čekaju toplije dane jer su upravo kasni proljetni mrazovi pogubni za tek otvorene pupoljke i mladice.
Nakon malih vjesnika proljeća  sada nam stižu pravi proljetni primjerci. Na svakom se koraku može uživati u prekrasnim cvjetovima ranocvatućih vrsta. I dok su neke već ocvale, druge se spremaju na bogatstvo boja i oblika.
Posljednjih su godina vrlo tražene i rado uzgajane vrste iz porodice magnolija. Njeni pripadnici su vrlo lijepe i atraktivne biljke koje izmame uzdahe pri svakom pogledu na njih. Neke vrste su listopadne, neke zimzelene, stoga iz palete vrsta možemo odabrati prema svojim htjenjima onu koja nam najviše u danom okolišu odgovara. To su uglavnom listopadni grmovi većeg ili manjeg habitusa i zimzelena stabla većih dimenzija koja se često koriste i u drvorednom oblikovanju.

Raskoš boja i oblika cvijeta

Magnolije potječu iz centralne Amerike i Himalaje u Aziji. Specifična za njih je raskoš boja i oblika cvijeta ovisno o vrsti i varijetetu. Svakako je najspektakularnija M. soulangeana koja obilno cvate dok se lisni pupovi još nisu otvorili pa bogatstvo cvijeta dolazi do izražaja u svojoj punini. Cvjetovi su brojni, svijetle boje izvana, a nešto tamnije u unutrašnjosti. Stablo može dostići visinu od desetak metara stoga je ova vrsta pogodna za veće vrtove. Preporučujem sadnju na središnjem mjestu gdje će njena ljepota doći do izražaja. S druge strane M. liliflora je odličan izbor za manje vrtove kao i M. stellata – patuljasta vrsta koju možete do neke veličine uzgajati i u posudi. M. grandiflora je pravo stablo impozantnih mjera, kožastih listova i velikih cvjetova krem boje.
Listopadne vrste (M. soulangeana i M. stellata) dobro podnose hladnoću, dok je nešto osjetljivija M. grandiflora pa ju je uputno u hladnijim predjelima saditi na južnijim, toplijim položajima. Ona voli sadno mjesto na punom suncu, dok prve dvije vole i sunce i polusjenu. Ako se sade na južnim položajima, nije potrebna posebna zaštita, dok druge ekspozicije traže zaštitu od mraza. U područjima s jačim hladnim vjetrovima biljku treba zaštititi. Biljke koje cvjetaju u rano proljeće najbolje je posaditi uz južni zid da bi se umanjile posljedice koje mogu izazvati kasni proljetni mrazovi. U slučaju oštećenja biljke uzrokovanih mrazom, takve dijelove treba ukloniti oštrim rezom do zdravog drva. Svi pripadnici ove porodice dobro podnose uvjete u urbanoj sredini stoga se često sade u gradskim parkovima i drvoredima.

Proljeće najpogodnije za sadnju

Najbolje ih je saditi u proljeće. Dakle, za one koji još nemaju bar jednu od ovih prekrasnih biljaka, pravi je trenutak da je pribave i posade. Najsigurnije je posaditi biljku iz kontejnera (posude) ili pak s korijenovom balom kupljenom u rasadniku. Neke od njih se dobro razmnožavaju i povaljenicama uzetim u ljeto iz podnožja majke stabla.
Što se zalijevanja tiče, svaka biljka prvih godina po sadnji voli obilno zalijevanje, pogotovo ako je posađena na propusnim tlima koja vodu ne zadržavaju. S obilnim zalijevanjem valja nastaviti u razdoblju intenzivnih suša jer je potrebno korijen uvijek održavati vlažnim. Ove biljke vole obilnu gnojidbu organskim gnojivima i duboka, propusna tla te blago kisele terene. Podnose i teža glinasta tla, ali ne i karbonate. U proljeće je dobro bazu biljke pokriti tresetom, a tijekom vegetacije nekoliko puta prihraniti.
Orezivanje je mjera koju je potrebno redovito provoditi želimo li bogatu i konstantnu cvatnju. Intervencija ne smije biti radikalna jer se cvjetni pupovi skrivaju u lanjskim izbojcima. Nakon cvatnje preporučujem uklanjanje ocvalih cvjetova i orezivanje prebujnih grana. Ako želimo pomladiti biljku, odrezat ćemo granu blizu tla. U tom slučaju cvatnju na toj grani možemo očekivati tek za dvije godine. Velecvjetna magnolija se drastično orezuje u proljeće tako da se skraćuju grane koje strše iz krošnje, a cijela se krošnja oblikuje u konus.

Najbolje razmnožavanje položenicama

Razmnožavanje može biti više ili manje uspješno ovisno o metodi i vremenu kada se ono provodi. Vršnim reznicama se razmnožavanje može provoditi u proljeće uglavnom kod listopadnih vrsta, ali otežano i s malim postotkom uspješnosti. Najbolje i najjednostavnije je razmnožavanje položenicama pri čemu se grana s matičnog stabla položi na tlo i prekrije zemljom te se čeka da pusti korijenje. Takav način razmnožavanja možete koristiti kod manjih biljaka gdje je moguće jednogodišnju granu s matičnog stabla povući do tla.
Kod većih stabala primijenite margotiranje koje je vrlo slično tome. Provodi se tako da se grana zareže, omota tresetnim supstratom i zamota u gustu tkaninu. Na tom će se mjestu nakon nekog vremena razviti korijenje pa ćete gotovu sadnicu odrezati s matične biljke. Razmnožavanje sjemenom je dugotrajno, ali se kod zimzelene velecvjetne magnolije vrlo lako provodi. Sjetvu obavite u jesen u tresetnom supstratu bez karbonata. Kada biljka nikne, ima vrlo dobar prirast pa ćete ubrzo imati biljčicu od pola metra visine.
U svakom slučaju uzgoj magnolije pružit će vam višestruke nagrade. Od proljeća do ljeta uživat ćete u prekrasnim cvjetovima, tijekom ljetnih mjeseci moći ćete se opustiti u sjeni većih grmova ili stabala, a pjev ptica pjevica koje dolaze po sjeme na stablo magnolije dodatno će razgaliti vašu dušu.

 Tatjana MANDIĆ BULIĆ, Glas Istre /hia
foto:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *