Komarica pisao saborskim zastupnicima i vladi

Banjalučki biskup Franjo Komarica pisao je zastupnicima 8.saziva Hrvatskoga sabora i vladi , u pismu upozorava na sve dramatičnije stanje katoličke – uglavnom hrvatske populacije Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije.

U nastavku donosimo cjeloviti sadržaj pisma biskupa Komarice upućenog zastupnicima Hrvatskog sabora te članovima Vlade Republike Hrvatske.

Poštovani/a,

Slobodan sam obratiti Vam se osobno ovim pismom, vođen odgovornošću za stanje Katoličke Crkve a time i Hrvata koji čine ogromnu većinu ovdašnje Katoličke crkve poglavito u mojoj biskupiji ali i na području cijele Bosne i Hercegovine.

Obraćam se Vama, temeljem članka 10. Ustava Republike Hrvatske, stavak 1. i 2. u kojem stoji:

„Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom.
Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.“

Želim Vas podsjetiti i informirati o iznimno dramatičnom i teškom stanju hrvatske populacije, osobito na onom području biskupije koji je u entitetu RS-a, gdje su Hrvati i katolici danas dovedeni do faze potpunog nestanka! Od nekadašnjih preko 150 tisuća Hrvata (prema popisu iz 1991.g) na području općina i gradova koji su u entitetu RS-a, danas ih je na cijelom području ovog b-h entiteta nazočno manje od 10 tisuća! Što u ratnim što u poratnim političkim aktivnostima Hrvati su u ovom entitetu dovedeni do stanja „biti ili ne biti“, „ostati ili nestati“, gdje tijekom povijesti nikada nisu bili malobrojniji na ovim prostorima, čak ni u vrijeme višestoljetne osmanlijske vladavine.

Zašto ovdašnji Hrvati – kao domicilni, najstariji narod na ovom prostoru – trebaju nestati s ovih prostora?

Apsurd je tim veći što su Hrvati dovedeni u ovu tešku situaciju u isto vrijeme kada u neposrednom susjedstvu imamo samostalnu, neovisnu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, članicu Europske Unije! I Vama i meni je poznato da je njena ustavna dužnost brinuti i skrbiti o Hrvatima ma gdje god bili. Hrvatska ima dodatnu obavezu prema Hrvatima u BiH i kao supotpisnica Međunarodnog mirovnog ugovora, Daytonsko-Pariškog ugovora. Neshvatljivo je da na udaljenosti manjoj od 100 kilometara od Zagreba u nekadašnjoj tzv. „Turskoj Hrvatskoj“ potpuno nestaje drevni domicilni hrvatski narod i da je već sveden na zanemarivu nacionalnu manjinu. Zašto ovdašnji Hrvati – kao domicilni, najstariji narod na ovom prostoru – trebaju nestati s ovih prostora? Dosadašnja ratna i poratna iskustva nas uče da je to – kako je meni izričito rečeno – zbog trostruke „krivice“ koja nam se imputira! Prva je što smo Hrvati, druga što smo katolici, a treća krivica je što želimo ostati u svom zavičaju i što ga se ne želimo odreći. Kao službeni predstavnik Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini nikada se nisam mogao pomiriti s takvim apsurdom! To sam kao i drugi b-h biskupi više puta iskazivao u svojim brojnim apelima, pojedinačnim ili zajedničkim.

Preostali malobrojni Hrvati u ovom prostoru RS-a danas se susreću s mnoštvom nepremostivih životnih problema i teškoća. Među tim teškoćama osobito im je bolna svijest da su napušteni i da nikome od dosadašnjih i sadašnjih političara i političkih stranaka ne pripadaju!? Tome doprinosi svakako i činjenica da se kod predstavnika ovdašnje entitetske ili državne vlasti nemaju kome obratiti, te da su jedine osobe kojima mogu iznijeti probleme i svoje raznovrsne nevolje ostali predstavnici Katoličke Crkve, biskupi i svećenici. Političari, koji su u ime Hrvata na pojedinim dužnostima u entitetskim strukturama vlasti, a koje dužnosti po Ustavu pripadaju Hrvatima i njihovoj proklamiranoj konstitutivnosti, dolaze uglavnom iz stranaka koje nisu hrvatske niti po imenu niti po programu. Stavljajući etničke Hrvate na izborne liste srpskih političkih stranaka u čijem političkom programu nema ni slova o promociji i zaštiti vitalnih nacionalnih interesa ovdašnjeg hrvatskog naroda, teška je i fatalna dvodecenijska prijevara i podvala, koja je općenito poznata.

Raznovrsne opstrukcije održivom povratku prognanih Hrvata

Premda su svih ovih poratnih godina sjedili u entitetskim skupštinskim klupama ovakvi Hrvati, nikada u NS-u RS-a nisu pokrenuli nijedno vitalno pitanje u vezi s položajem hrvatskog naroda u RS-u niti je pokrenuto niti jedno zastupničko pitanje koje bi se odnosilo na životna pitanja Hrvata u RS-u. U stvarnosti smo do sada na djelu imali tek formalnu konstitutivnost ali stvarnu političku i svaku drugu nemoć i zapostavljenost.

Pokazalo se da su glavni generatori lošega stanja unutar preostalog hrvatskog korpusa u RS-u – tijekom ovih poratnih godina – raznovrsne opstrukcije održivom povratku prognanih Hrvata, nemogućnost obnove njihovih porušenih domova i infrastrukture te nemogućnost izbora autentičnih hrvatskih predstavnika s lista hrvatskih političkih stranaka u predstavnička tijela javne vlasti RS-a. Začuđuje nas da ovakve zloporabe ustavnih i zakonskih rješenja na štetu Hrvata u RS-a nikomu ne smetaju, pa ni onim dužnosnicima koji su dužni voditi brigu o zakonitosti i nacionalnoj ravnopravnosti bez ikakve diskriminacije konstitutivnih naroda.

Svjestan odgovornosti za naš daljnji opstanak, kao i svih brojnih nam učinjenih nepravdi koje su dovele do toga da tijekom proteklih dvadesetak godina na području polovine BiH – u entitetu RS-a – prisilno nestane više od 90% domicilnog, konstitutivnog hrvatskog naroda u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, povodom 20-te obljetnice završne faze protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i ostalih s prostora RS-a (1995-2015) organizirali smo, u mjesecu studenome prošle godine, u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije Međunarodni studijski dan. Kao rezultat ovog skupa nastala je i ova knjiga, znakovitog imena „Prešućivani zločin“, u kojoj su sabrani radovi svih sudionika, koju Vam dostavljam zajedno s ovim pismom.

Prvi put, nakon 20 godina „gromoglasne šutnje“ o ovom – jedinstveno – teškom događaju, kako u političkim tako i akademskim krugovima, organizirali smo jedan eminentan skup, na kojemu smo, uz stručnu podršku, uspjeli prekinuti nametnutu šutnju o ovom uistinu zločinačkom nedjelu koji ima sve elemente genocida nad nedužnim Hrvatima i Bošnjacima banjolučke regije.

Vjerujem da ćete se, nakon čitanja ovog štiva, moći temeljitije informirati o razmjerima tragedije hrvatskog naroda na ovim prostorima i da ćete se osobno založiti da se nama, koji smo dio hrvatskog naroda u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine, konačno omogući – djelotvornija, po Ustavu zajamčena – skrb i briga Republike Hrvatske.

Poštovani/a,

ovim dopisom želim skrenuti Vašu pozornost na ovaj prostor Bosne i Hercegovine, u kojem još uvijek veoma teško opstoje dva legitimna identiteta, katolički i hrvatski, podjednako važni za „ostatak ostataka“ Hrvata na ovom prostoru. Bez odlučnije i snažnije hrvatske državne pomoći oba ova identiteta će u dogledno vrijeme potpuno nestati, što vjerujem, ne želite ni Vi niti bilo tko drugi od savjesnih i odgovornih državnih i političkih dužnosnika u Republici Hrvatskoj.

Uz zahvalnost što ste ovo primili na znanje, molim Vas da primite također i izraze moga dužnog poštovanja.

Banja Luka, 25. 4. 2016.

Dr. Franjo Komarica,biskup banjolučki
hia/hia

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *