Ante Čuvalo: Nedavno obračanje predsjednice naciji bio je promašaj

Nedavno obraćanje gospođe predsjednice Grabar-Kitarević naciji o idološkim sukobu u Hrvatskoj bio je promašaj.

Ante-Cuvalo-300Ne samo da je dodala “ulja na vatru” nego je direktno ili indirektno prihvatila vrlo nasrtljivu propagandu da u Hrvatskoj buja fašizam. Želi se doma i u svijetu prikazati da je Hrvatska u “izvanrednom stanju”, da je demokracija u opasnosti. Vjerujem da je Presjednica imala dobre namjere ali svojim izvanrednim obraćanjem ona se s takvom propagandom složila. Je li to rezultat čitanja udarnih naslova u medijima i vike i buke “antifašista”, koji se odnedavno roje kao pčele”, ili zaključak dubinske analize društvenih prilika u Hrvatskoj, ona najbolje zna. Predsjednica se trba obratiti naciji, a još vižnije vladajućoj klasi, radi masovnog odlaska mladih (i ne tako maldih) iz Hrvatske, a ne radi magle o “fašizmu”!

Idološki legitimitet naših višeslojni “antifašističkih” udruga i samozvanih branitelja slobode i demokracije ne temelji se na domoljublju i čovjekoljublju nego na jugo-komunističkom nasljeđu, komunističke jugo-partije koja je parolama “antifašizma” prekrivala svoje strašne zločine i totalitarizam. Današnji mekši “antifašisti” slijede čudnu logiku: ako postojimo mi, a postojimo jer nas je jugo-partija iznjedrila, onda moraju postojati i naši protivnici “fašisti”, ako ih nema ostajemo “na cjedilu”, nepotrebni smo. Dakle, moramo stalno pronalaziti, stvarati, fašiste! Jednima to služi da bi “razdrmvajući” hrvatske tradicionalne društvene, nacionalne i vjerske vrednote “zaradili” kune od tog istog tog društva, a drugi da bi im partija imala idološki legitimitet. Naime, u davna vremena idologija marksizama, pa i jugoslavenstva, svojim sljedbenicima obećavale su optimizam; nadu u bolji i pravedniji život, znamo dobro da su se obe idologije ugušile u krvi svojih žrtava. “Zaperci” tih idologija danas nemaju što dobroga obećati, nemaju poruke optimizma, pa se žele staviti na čelo “antifašističkih masa”. O, kako glupo zvuči uzvik “Smrt fašizmu, sloboda narodu!”, i to u Saboru slobvodne i demokratske države Hrvatske!

U našem domoljubnom radu u emigraciji jugo-režim nas je stalno nastojao “zabavljati” s nekim aferama, samo da ne radimo što bi trebalo raditi. Zamjetiti je da se danas i u Hrvatskoj stalo zabavljamo s raznim “aferama”. Pogledajte naslove i udarne vijesti. Stalno nam se nameću vruće (uglavnom “istočne”) teme, umjesto da se okrenemo stvaralaštvu. I ovo javljanje je dio tog nametnutog nam nečijeg “programa” za “raštimavanje” hrvatskog društva i Hrvatske.

Malo o pomirbi iz prve ruke. Ja sam se “pomirio” u rujnu mjesecu 1965. uskoro po dolasku iz jugo-vojske i spremao se bježati iz tadašnje države i komunizma. Naime, u kafiću kod Maksimira sjedio sam u obiteljskom društvu i meni nepoznatom malđem čovjekom. Razgovor se poveo (kao i obično) o Hrvatima, Hrvatskoj, rušenju države, emigraciji itd. Zamjetio sam da se nepoznatog mi čovjeka pozornije sluša. Nakon poduljeg šaputanja saznadoh da je taj čovjek kapetan prve klase jugo-vojske i da potječe s “druge strane” idološkog spektra. Kasnije je bio i šef jedne vojne partijske ćelije u Zagrebu. (Nismo mu dali da tu funkciju napusti!) Bio je i ostao vjeran ideji hrvatske države, podkopavao je tadašnji režim gdje god je mogao. Ideja hrvatske samostalnosti islobode bila je važnija nego tko je ubio čijeg oca.

Drugo, u dugogodišnjoj emigraciji bio sam djelatan i upoznao mnogobrojne ljude različitih prošlosti, uvjerenja i obiteljskih nasljeđa. Ali nikad to nije bio razlog naših podijela ili razmirica. Nada, vjera i rad za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda su nas ujedinjavali, pa čak i kad smo bili u nekim stvarima razjedinjeni državotvorna ideja nas je pomirivala i povezivala. (Oni koji su se previše kitili hrvatstvom svojih očeva, djedova ili svog kraja bili su višeput problematični.)

Za istinske domoljube pomirenje nije nikakav problem. Nije važno da li oni potječu od ustaša ili partizana, a možda nas najviše potječe ni od ustaša ni od partizana nego iz običnih hrvatskih obitelji koji su bile i ostale ukorjenjene u narodu i tradiciji iz koje potječu. Te obitelji nisu bile ni crvene ni crne, nego crven-bojele-plave; boje domovine koju želimo čuvati i sačuvati za buduća pokoljenja. Znati tko smo i što smo, čuvati svoje i poštivati druge nije nikakav “fašizam” nego vrlina i najosnovnije ljudsko pravo. Rad za boljitak hrvatskog naroda, za opće dobro, za bolju budućnost naših mladi da ne lutaju svijetom (kao što smo mnogi lutali) iznjedriti će pomirenje a ne borba s vjetrenjačama prošlosti, koje stalno vrte profesionalni “antifašisti” radi svojih interesa i kripto jugo-komunističkih čežnja.

vezana objava: Predsjednica se obratila javnosti

HKV: Optužbe o fašizaciji Hrvatske i kako im se oduprijeti

autor:Ante Čuvalo /hia

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *