Preminuo haaški optuženik Goran Hadžić

Haški optuženik i bivši predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine Goran Hadžić preminuo je u utorak u Kliničkom centru Vojvodine u Novom Sadu, potvrđeno je iz tog centra za agenciju Tanjug.

“Poslije teške bolesti, danas je u KCV-u preminuo Goran Hadžić…”, priopćeno je iz KCV-a.

Hadžić je pušten iz Haškog tribunala zbog teške bolesti.

Prema pisanju Tanjuga njegovo zdravstveno stanje se znatno pogoršalo u zadnja dva mjeseca te je često bio u Institutu u Sremskoj Kamenici i u KCV-u.

Sredinom svibnja Tužiteljstvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je zatražilo i formalno obustavljanje postupka protiv Hadžića, tvrdeći kako je je proces ” već obustavljen i kompromitiran” iako je suđenje prekinuto na neodređeno vrijeme. Tužitelji su smatrali kako je sudsko vijeće kompromitiralo integritet procesa kada je usvojilo Hadžićev zahtjev za kontakt s određenim brojem svjedoka odbrane koji još nisu saslušani na suđenju.

Tumor na mozgu

Također su naveli kako je sudsko vijeće odlučilo proces prekinuti na neodređeno vrijeme, iako je Žalbeno vijeće naložilo nastavak ili obustavu suđenja s obzirom na stupanj Hadžićeve bolesti.

Prethodno je i Hadžićeva obrana tražila okončanje postupka ili zaustavljanje suđenja zbog teškog zdravstvenog stanja optuženika.

Hadžić je bio na privremenoj slobodi zbog teškog zdravstvenog stanja, dijagnosticiran mu je tumor na mozgu, a suđenje mu je prekinuto još u jesen 2014. godine.

Optužnica ga tereti za progon Hrvata na rasnoj, vjerskoj i političkoj osnovi, za istrebljenje, ubojstva, nezakonito pritvaranje, mučenje, nečovječna djela, deportaciju i prisilno premještanje u razdoblju od 1991. do 1993. godine na području istočne Slavonije i Knina (izvor :aljazera balkan)

Tko je bio Goran Hadžić?

Goran Hadžić rođen je 9. rujna 1958. u mjestu Pačetinu pokraj Vinkovaca. U Hrvatskoj je završio osnovnu i srednju školu, a upisani studij ekonomije nije završio. Prije Domovinskog rata radio je kao skladištar u pogonu VUPIK-a u Pačetinu.

Goran Hadžić u politiku je ušao devedestih godina kada se priključio Srpskoj demokratskoj stranci te bio predsjednik općinskog odbora u Vukovaru, a zatim član glavnog odbora stranke u Kninu i predsjednik regionalnog odbora za Slavoniju i Baranju.

U siječnju 1991. izabran je za predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća, a 16. kolovoza iste godine u Dalju za predsjednika tzv. Vlade srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.

Zanimljivo je kako je nakon uhićenja 1991. Hadžić ubrzo i pušten na slobodu, a takvu odluku donio je tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac.

Nakon smjene Milana Babića Hadžić je 26. veljače 1992. izabran za predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine, a u prosincu 1993., nakon poraza na izborima, otišao je s te dužnosti i neko vrijeme nije se bavio politikom.

Nakon dolaska u Srbiju jedno je vrijeme radio u Naftnoj industriji Srbije u Novom Sadu, a u politiku se vratio 1995. kao član vijeća Sremsko-baranjske oblasti te zatim predsjednik te oblasti koja je bila pod mandatom UNTAES-a do 15. siječnja 1998.

Hadžić je bio prvi na popisu od oko 150 Srba koje je hrvatska vlada 1997. izuzela iz Zakona o amnestiji i koje je teretila za ratne zločine. Sudovi u Osijeku i Šibeniku 1995. osudili su Hadžića u odsutnosti na osam, odnosno 20 godina zatvora.

Haški sud je 16. srpnja 2004. otpečatio optužnicu koja Hadžića tereti za zločine nad Hrvatima i drugim nesrbima u istočnoj Slavoniji od 1991. do 1993. Nekoliko sati prije nego što je optužnica predana srbijanskim vlastima, Hadžić je napustio svoju kuću u Novom Sadu i bio u bijegu sve do 20. srpnja 2011.

Tada je uhićen u šumi na Fruškoj gori tijekom susreta s jednim od pomagača. Naime, odala ga je ni manje ni više nego slika, i to glasovitog Amedea Modiglianija. Hadžić ju je htio prodati jer je ostao bez novca za skrivanje. Nije pružao otpor, ali bio je naoružan (HRT)

hrt/balkan.aljazera/HIA
foto:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *