Posljednji oproštaj od Shimona Peresa

Pod vrlo jakim mjerama sigurnosti deseci svjetskih državnika danas se u Jeruzalemu opraštaju od Shimona Peresa koji je umro u srijedu u dobi od 93 godine.

U Izrael je stiglo 5000 gostiju koji će na brdu Herzl nazočiti posljednjem ispraćaju bivšeg izraelskog predsjednika i premijera Peresa koji će biti pokopan uz najviše državne počasti na dijelu nacionalnog groblja pod nazivom “Velikani nacije” . Među njima je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

 

Popis državnika vrlo je dug jer je Peres zbog svojih mirovnih napora prema pomirenju Izraelaca i Palestinaca bio vrlo cijenjen u inozemstvu – nazočni će biti predstavnici 70-tak zemalja. Tako je uz američkog predsjednika Baracka Obamu čiji je avion sletio u zračnu luku u Tel Avivu u petak ujutro u Jeruzalem stigao i bivši predsjednik Bill Clinton koji je pomogao postizanju mirovnog sporazuma iz Osla 1993. za što je godinu dana poslije Peres podijelio Nobelovu nagradu za mir s bivšim izraelskim premijerom Yitzhakom Rabinom i palestinskim vođom Jaserom Arafatom.

Clinton je već u četvrtak stigao u Jeruzalem te je pred Knessetom, gdje je bilo izloženo Peresovo tijelo, odao počast “gorljivom zagovorniku mira i pomirbe”. Uz Peresovo tijelo pred izraelskim parlamentom prošlo je oko 30.000 ljudi.

Po riječima njegova osobnog liječnika i zeta, Peres je sam isplanirao svoj pogreb. Želio je da mu oproštajne govore drži troje njegove djece, izraelski čelnici, te jedan strani državnik i jedna izraelska osoba iz kulturnog života. Tako bi između 9,30 i 12,30, između molitivi i židovskih pogrebnih obreda, trebali govoriti američki  predsjednik Obama i bivši predsjednik Clinton, te izraelski planetarno poznati pisac Amos Oz.

Komemoraciji i ispraćaju nazočit će među inima i francuski i njemački predsjednici Francois Hollande i Joackim Gauck, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, te brojni drugi šefovi država i vlada, te ministri vanjskih poslova.

U rijetkom posjetu Jeruzalemu i Mahmud Abas

Potvrđen je i dolazak palestinskog čelnika Mahmuda Abasa, što će biti jedan od njegovih rijetkih posjeta Jeruzalemu.

Osjećaji Palestinaca prema Peresu su dvojaki. Iako je on bio za uspostavu dviju država koje će živjeti u miru, veliki dio Palestinaca osuđuje ga kao “ratnog zločinca” i ne može mu zaboraviti da je bio među osnivačima prvih  židovskih  kolonija  na Zapadnoj obali kao i da je bio premijer u doba kada je izraelsko zrakoplovstvo bombardiralo libanonsko selo Cana ubivši 106 civila u travnju 1996.

Abas je međutim za njega rekao da je bio “hrabar” partner u mirovnom procesu i uputio je sućut Peresovoj obitelji.

Iz arapskih prijestolnica pak stigla je uglavnom šutnja. Nikakva službena izjava nije došla ni iz Egipta niti iz Jordana , dviju zemalja koje s Izraelom imaju potpisane mirovne sporazume ali su osjećaji javnosti uglavnom neprijateljski prema Izraelu.

Među rijetkima koji su uputili pozitivne riječi bio je ministar vanjskih poslova Bahreina, a od Irana do Maroka novinski naslovi svjedoče o negativnoj slici koju je u arapskom svijetu ostavio Shimon Peres.

Sigurnosna operacija koja nije viđena od pogreba Yitzhaka Rabina

Na osiguranju dvodnevnog ispraćaja u Jeruzalemu, ali i širem području angažirano je oko osam tisuća policajaca. Brdo Herzl bit će za vrijeme ispraćaja gotovo odsječeno, a zatvara se i autocesta između Tel Aviva i Jeruzalema kako bi izaslanstva imala neometan prolaz.

Izraelska strana najavila je šezdesetak zrakoplova koji su već uglavnom sletjeli u zračnu luku u Tel Avivu odakle izaslanstva cestom stižu do Jeruzalema.

I dio grada s hotelima u kojima su odsjeli svjetski dužnosnici pod potpunom je policijskom blokadom.

Takva sigurnosna operacija u Izraelu nije provedena od pogreba tadašnjeg ubijenog premijera Yitzhaka Rabina 1995.

Veteran svjetske politike i jedan od najvećih državnika modernog doba Shimon Peres preminuo je u srijedu u bolnici u Tel Avivu, dva tjedna nakon teškog moždanog udara.

Groblje na brdu Herzl spomen na vizionara židovske države

Peres će počivati na nacionalnom groblju na brdu Herlz nazvanom po vizionaru židovske države i osnivaču cionističkog pokreta, austrougarskom židovu Theodoru Herlzu (1860.-1904.).

Peresovo posljednje počivalište, na kojem se pokapaju izraelski predsjednici, premijeri i predsjednici parlamenta, te zaslužni građani po odluci izraelske vlade, mjesto je od velike važnosti za Izrael i židovski narod. Na brdu Herzl održavaju se godišnje državne ceremonije, a na njemu se nalazi i Yad Vashem, memorijal žrtvama Holokausta.

Na groblju Herzl pokapaju se i predsjednici Svjetske cionističke organizacije, osnovane s ciljem ujedinjenja židova u zajednički rad na stvaranju židovske države u Svetoj Zemlji, čiji je Herzl bio prvi predsjednik.

On sam smatrao je kako su utemeljiteljskim kongresom te organizacije “postavljeni temelji moderne židovske države” i kako će se to vidjeti za pedeset godina. Iako on to nije doživio, upravo pola stoljeća poslije proglašena je Država Izrael, 1948. godine.


Preminuo u srijedu

Shimon Peres (93) preminuo u srijedu 28.rujna u tri sata ujutro po lokalnom vremenu u Tel Avivu, dva tjedna nakon pretpljenog moždanog udara. Bio je u teškom stanju priključen na respirator i u induciranoj komi u izraelskom medicinskom centru Sheba blizu Tel Aviva.

Rođen je kao Shimon Persky u Višnjevi, tada u Poljskoj, a danas u Bjelorusiji, da bi kasnije uzeo prezime Peres, što na hebrejskome značio orao.  Peres, jedan od posljednjih živućih osnivača države Izrael, u dva mandata bio je premijer i predsjednik i to od 2007. do 2014.

“Sanjar” i “genij velikog srca”

Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1994. godine za ulogu u postizanju mirovnog sporazuma s Palestincima. Jednom je izjavio da su Palestinci žrtve vlastitih pogrešaka. Uz vijest o njegovoj smrti, Sky News se podsjetio izjave bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona koji je jednom izjavio da je Peres “genij velikog srca”, a kritičari su ga nazivali “sanjarem”. 

Američki predsjednik Barack Obama, nakon vijesti o Peresovoj smrti, rekao je kako ” Postoji nekoliko ljudi s kojima dijelimo ovaj svijet, a koji mijenjaju tijek ljudske povijesti, ne samo kroz svoj utjecaj i djelovanje već zato što nas navedu da očekujemo više od sebe samih.”

Što je ostalo nakon Peresa

Peres je bio jedan od velikih autora povijesnih sporazuma iz Osla (1993. i 1995.) između Izraela i PLO-a. Ti su sporazumi postavili temelje za palestinsku autonomiju, a trebali su dovesti do mirovnog ugovora.

Peres je kao ministar vanjskih poslova u vladi svojeg velikog suparnika iz Radničke stranke Yitzhaka Rabina, bio zadužen za pregovore. Sporazumi su doveli do Nobelove nagrade za mir Peresu, Rabinu i palestinskom čelniku Jaseru Arafatu 1994. godine.

Rješenje s dvije države, izraelskom i palestinskom, koje koegzistiraju u miru “jedini je mogući put kako bi se prekinuo terorizam, nasilje i mržnja“, rekao je on u veljači usprkos porazu sporazuma. Peres je bio umiješan i u napore oko mira s Egiptom i Jordanom, jedine dvije zemlje s kojima je Izrael potpisao mirovni sporazum.

“Nisam se ja promijenio. Mislim da se situacija promijenila. Dok je postojala prijetnja postojanju Izraela bio sam ono što biste vi nazvali jastrebom. Čim sam osjetio da su Arapi otvoreni za pregovore, rekao sam da smo i mi za njih”, kazao je on časopisu Time u veljači.

U Izraelu njegova aura posljednjeg preživjelog iz generacije izraelskih otaca utemeljitelja i njegova sveprisutnost tijekom desetljeća nametnula ga je kao najistaknutiju ličnost.

Dvaput premijer, od 1984.-86. pa od 1995.-96., predsjednik od 2007. do 2014., ministar obrane, vanjskih poslova, financija, itd., prijatelj Davida Ben Guriona, Rabina i Ariela Sharona, postao je štovani autoritet, iako je često osporavan na svojim bezbrojnim položajima, u vladi ili oporbi.

Pedesetih godina u vodstvu ministarstva obrane sudjelovalo je u opskrbi Izraela modernim oružjem. Sudjelovao je u pripremi ekspedicije u Suezu koju su 1956. pokrenuli Izrael, Francuska i V. Britanija nakon nacionalizacije Sueskog kanala.

Tadašnji ministar obrane, Peres je sedamdesetih godina odobrio na okupiranoj Zapadnoj obali prva naselja, ilegalna po mišljenju UN-a, koja su otad procvjetala i općenito se smatraju preprekom miru.

Bio je premijer 1996. kad je više od 100 civila ubijeno u izbjegličkom kampu UN-a koji je bombardirao Izrael u libanonskom selu Cana. U općoj upravi obrane, Peres je postavio temelje izraelskog nuklearnog programa i pridonio izgradnji reaktora Dimona.

Zaslužan je za uvođenje u to doba izraelske politike dvoznačnosti, još uvijek na snazi, oko činjenice posjeduje li ili ne posjeduje nuklearno oružje. Peres je opravdao izgradnju Dimone manjkom energetskih izvora u Izraelu, ali se pozvao i na prednosti reaktora kao sredstva odvraćanja.

“Ne sumnjam da je Dimona priskrbila Izraelu dimenziju odvraćanja. Za mene Dimona je predstavljala prvi korak prema Oslu”, rekao je on 2014.

Rođen 1923. u dobrostojećoj obitelji u tadašnjoj Poljskoj, danas Bjelorusiji, Peres je emigrirao 1934. prema Palestini pod britanskom upravom. Vrlo rano uključen u politiku u kibucu, pristupio je 1947. Haganahu, preteči izraelske vojske te ga je pod svoje uzeo David Ben Gurion, koji je proglasio izraelsku državu.

Izabran u parlament 1959., ondje je služio gotovo bez prekida do dolaska na mjesto predsjednika 2007.

 

vecernji.hr/hia
foto:

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *