Plenković odlazi na sastanak u Davos

Čim ovog petka završi Svjetski gospodarski forum u Davosu, tradicionalno okupljanje moćnih ljudi svijeta, u Washingtonu će početi inauguracija Donalda Trumpa poslije koje bi taj isti svijet mogao izgledati posve drukčije. Neizvjesnost je veća nego ikada, pa u švicarske Alpe s velikom dozom iščekivanja dolazi i novi glavni tajnik UN-a Antonio Guterres i cijela plejada političara koji će s posebnom pažnjom saslušati sve što će poručiti ljudi iz nove administracije koje je Trump poslao u Davos.

Velika priča

U Švicarski Davos će u četvrtak otputovati i Andrej Plenković i to je važno dvodnevno putovanje na kojem će hrvatski premijer imati prilike razgovarati s brojnim svjetskim liderima. Bit će tu prvi put kineski predsjednik Xi Jinping, odlazeća američka prva reprezentacija, potpredsjednik Joe Biden i državni tajnik John Kerry, britanska premijerka Theresa May i mnogi drugi. Sve u svemu, Davos je, kao uvijek, velika priča.

Za Plenkovića nakon dolaska Donalda Tuska u Zagreb tako počinje novo razdoblje velikih izazova na vanjskopolitičkom planu, godina u kojoj su planirani mnogi značajni susreti, među kojima i odlazak u Vatikan kod pape Franje, te put u Izrael.
Za razliku od predsjednice, koja je vrlo loše iskomunicirala svoj odlazak u Ameriku, učinivši nevjerojatnu pogrešku što nije prije puta bar malo detaljnije obavijestila javnost o razlozima odlaska preko Atlantika, Plenković vanjsku politiku vodi gotovo školski precizno, ne prepuštajući ništa improvizacijama. U pravi trenutak tako slijedi i odlazak u Davos, gdje treba “ispipati” puls ljudi koji vode svijet, uoči velikih promjena koje će se sigurno dogoditi ulaskom Trumpa u Bijelu kuću. I tako Plenković neće trebati polagati račune hrvatskoj javnosti za putni račun koji će napraviti u Švicarskoj.

Tuskovi komplimenti

A promjene koje sijede, pogotovo one u Europi, neće mimoići Hrvatsku, i toga je hrvatski premijer više nego svjestan. Zato je i važno pozicioniranje Hrvatske kada Trump najavljuje dramatične poteze, a to u ovom času znači još jače približavanje Europskoj uniji i politici koju vodi Bruxelles. Događa se zanimljiva situacija da država koja je posljednja primljena, Hrvatska, danas predstavlja jednu od najčvršćih karika u lancu obitelji od uskoro dvadeset i sedam članica. I to ona Hrvatska koju su te stare članice, prije svega Velika Britanija, tako silno mučile prilikom upisa u klub, provjeravale sve što je trebalo i nije trebalo, a ponekad čak i ucjenjivale. Danas je pak London okrenuo leđa Uniji, a Hrvatska i novo hrvatsko političko vodstvo postali su čvrsti oslonac za poljuljani europski brod.

Ali, to je politika. Uostalom, sam Donald Tusk, koji je u Zagreb došao na osobni Plenkovićev poziv, izdijelio je komplimente Hrvatskoj, poput onog da nije iznevjerila Europu, ni UN. Nije, naravno, postavio pitanje je li ta ista EU možda iznevjerila Hrvatsku, ali to je druga priča, koju službeni Zagreb, sigurno, u ovim teškim vremenima za EU, neće pokretati. I stroga gospođa Merkel očito je svjesna da je s Plenkovićevim dolaskom na čelo Vlade počela era većega naglaska na europeizaciju i okretanje Hrvatske Uniji. Na posljednjem summitu Europske pučke stranke (EPP) sjedili su jedno do drugoga, komunikacija, navodno, stalno postoji i, nakon nestašnog i nekontroliranog Milanovića, Njemačka ponovno u Hrvatskoj vidi sigurnog partnera koji neće iznevjeriti EU.

Hrvatska tako prvi put otkako je krenula na dugački put prema Bruxellesu, dakle još prije dvadeset i pet godina, zaista postaje ključna zemlja u ovom dijelu Europe. Toga su svjesni i u Washingtonu, bez obzira na to kako će izgledati nova američka politika prema ovom dijelu svijeta. Zato će Plenković u Davosu moći dobiti sliku nove arhitekture koja će uskoro uslijediti i na jugoistoku Europe, gdje Hrvatska više neće biti samo statist, već igrač na kojega će računati i veliki. Da je predsjednica bolje iskomunicirala svoj put u Ameriku, posebno da je izbjegla dati izjavu pred ogradom Bijele kuće, i njen put u SAD dobio bi na težini i izbjegla bi rafalne optužbe kojima je bila izložena posljednih dana.

A pozicioniranje Hrvatske uoči velikih promjena koje slijede u svjetskoj politici ne samo da je potrebno nego je to i obaveza političara koji sada vode zemlju, što Plenković pokazuje odlaskom u Davos. Koliko smo samo štete pretrpjeli provincijalnim ponašanjem bivšeg premijera Milanovića koji je vanjsku politiku vodio izolirajući sve druge, često dovodeći u neugodnu situaciju i samu šeficu diplomacije Vesnu Pusić. Plenković tu grešku ne radi, on postupno gradi svoj imidž u Europi i svijetu, svjestan da je to korisno i za hrvatsku vanjsku politiku. Jer, tko je utjecajan “za stolom”, a do toga se ne dođe ni brzo ni lako, pogotovo kada se predstavlja mala zemlja, uvijek u konačnici lakše ostvaruje i vlastite interese.

Nervoza u HDZ-u

I dok premijerov početak na vanjskopolitičkom planu malo tko osporava, na domaćem je situacija već mnogo kompleksnija. Dio hadezeovaca kao da je sve nervozniji i nezadovoljniji tim “novim stilom” koji je Plenković promovirao, bez obzira na to što stranka suvereno vlada na domaćoj sceni, uz gotovo preminuli SDP. Još se ne zna HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, a ime bi navodno trebalo biti poznato početkom veljače. Odluka je u Plenkovićevim rukama, a detalje kako će biti izvedena ta komplicirana operacija ne otkriva ni svim svojim suradnicima.

“Moj je dojam da je u zagrebačkom HDZ-u vrlo mirno, gotovo uobičajeno. Osim Martine Bienenfeld nije se dosad spominjalo niti jedno ime za duel s Bandićem, a ona i nije članica HDZ-a. Sam Andrija Mikulić više se konncentrirao na Skupštinu, stalo mu je da HDZ postigne uspjeh, a vrh stranke mu se u zadnje vrijeme stalno obraća i komunicira s njim”, rekao nam je jedan visokopozicionirani član HDZ-a. Dragu Prgometa više nitko ne spominje, niti je on zainteresiran za gradonačelničku utrku, a oni manje skloni Plenkoviću samo čekaju da oko Zagreba povuče krivi potez kako bi sutra mogli kriviti novog šefa za neuspjeh. Situacija dosta slična kao u SDP-u, gdje Ranko Ostojić i nezadovoljnici samo čekaju krah Davora Bernardića.

Pozivi Karamarku

A u HDZ-u nisu ostali neprimijećeni ni komentari na društvenim mrežama nakon kratkog obraćanja Tomislava Karamarka u povodu 25. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske. “Tomo, vrati se”, jedan je od komentara, dok brojni zagovaraju “čvrstu ruku” koja treba voditi stranku. Da je to u ovom času krajnje nerealno, jasno je svima, ali bivšeg predsjednika HDZ-a takvi komentari sigurno vesele.

Vlada još djeluje kao kompaktan tim, pa je čak odbijen i novi udar na ministra Pavu Barišića. Dobro upoznati s prilikama u vrhu HDZ-a smatraju da bi u dogledno vrijeme daleko više komplikacija moglo biti s potpredsjednicom Vlade Martinom Dalić, pogotovo ako dođe do razilaženja s nekim ministrima, što se u posljednje vrijeme često spominje. Ona je poznata kao osoba koja prihvaća timski rad samo ako je u prvom planu, što zasad i jest, ali je pitanje vremena kada bi se to moglo i promijeniti. Pogotovo ako plan s HEP-om i INA-om dođe u pitanje. A onda ni Plenkoviću neće biti lako, što se vidjelo na posljednjoj sjednici Predsjedništva, gdje su mnogi osporavali njegov plan za povratak INA-e u hrvatske ruke.

Tako i Andrej Plenković samo nekoliko mjeseci otkako je postao premijer može osjetiti na vlastitoj koži koliko je u Hrvatskoj teže voditi “domaću” politiku nego vanjske poslove. A pravi izazovi, upravo oni na domaćoj sceni, tek predstoje.

jutarnji.hr/hia.com.hr
foto:HANZAmedia

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *