10.veljače 1960. godine umro je kardinal Alojzije Stepinac

10.veljače 1960.godine  umro blaženi kardinal Alojzije Stepinac. U spomen na kardinala crkva u Hrvata slavi Stepinčevo .
Kardinal Stepinac umro je u Krašiću, gdje je proveo zadnjih 8 godina života. Posljednje riječi tog voljenog hrvatskog blaženika bile su “Fiat voluntas tua – Budi volja Tvoja!” Prema svjedočanstvu prisutnih, umro je na današnji dan u 14 sati i 15 minuta.
Grob blaženog kardilana Stepinca nalazi se u Zagrebačkoj katedrali koja po njemu i nosi ime -Stepinčeva katedrala.

Podsjetimo, za vrijeme kućnog pritvora u Krašiću papa Pio XII. proglasio je Stepinca kardinalom. Prilikom Stepinčeve smrti zvonila su sva zagrebačka crkvena zvona, a na zvonicima su istaknute crne zastave. Sahranjen je u zagrebačkoj katedrali, gdje je njegov sarkofag svečano izložen iza glavnog oltara.

Na ovaj dan mnogi Hrvati pohode grob voljenog kardinala.

Euharistijsko slavlje

Euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj, “Stepinčevoj” katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebački mons.Valentin Pozaić, u četvrtak 9. veljače 2017. godine, završena je trodnevnica uz proslavu blagdana blaženog Alojzija Stepinca.

Na početku svoje homilije biskup Pozaić je, osvrčući se na blagdan Svijećnice, kada se u Crkvi slavi dan posvećenog života, istaknuo da u susretu s Isusom čovjek ne može ostati ravnodušan: “Prije ili kasnije nađe se pred pitanjem: A što ti kažeš tko sam ja? (usp. Mt 16,15). Ili će ga voljeti ili odbacivati. Kako onda tako i danas, i sve dok se Evanđelje bude naviještalo. Isusovi učenici proći će kroz istu sudbinu, jer: ‘Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni’ (2 Tim 3,12), tješio je i hrabrio sv. Pavao svoga učenika, biskupa Timoteja. U svijetu laži i nepravde Učenici će biti osporavani, progonjeni i ubijani. One učenike koji ga ljube, koji mu ostaju vjerni, Isus ne zaboravlja. Njima obećava: ‘Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac’ (Lk 22,28-30). Takvi će biti beatificirani, kanonizirani”.

Takav je bio blaženi Alojzije Stepinac, vjeran učenik i pastir Crkve koji pred nama sjaji u slavi svetih  mučenika: “Još ne u punom sjaju, ali i taj čas dolazi. Već je blizu. Slavimo blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, sveca koji je bez pridržaja htio biti uz Isusa u otajstvu njegova života i smrti, na križu i u radosti uskrsnuća”.

Osvrnuo se biskup Pozaić i na osporavanja bl. Alojzija Stepinca: “Dosljedno, morao je, i želio je, prihvatiti stvarnu mogućnost da bude dionik i onoga proročanstva:  bit će ‘znak osporavan’.  Bio je znak osporavan u vrijeme svoga života, logora i pritvora, pa i nakon mučeničke smrti. Progon se nastavlja i nakon proslave, nakon beatifikacije: i traje i danas, u iščekivanju neizbježne i sigurne kanonizacije. I ne trebamo se čuditi ako to još – potraje. Jer je bio trajno i potpuno vjeran svome Učitelju, za svijet zla i grijeha ostaje trajno znak – osporavan. Sramotni proces bila mu je svečana prilika da posvjedoči: ‘Krist je za nas Bog i za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas’ (R. Haris. 385). Agresija osporavanja djelo je Zloga. I u naše dane moramo gledati nepravdu, slušati poniženja. Križ se i danas tovari na njegova ramena, i na naša. Ali, mi znamo: križ je blagoslov”.

Istaknuvši da je Isus Put i Istina i Život (Iv 14,6), biskup Pozaić je naglasio da se “tome nasuprot pojavljuje Sotona, lažac i otac laži, zavodnik ljudi i čovjeko-ubojica od početka (Iv 8,44). Tu su i njegovi suradnici laži”.

No, Bog svojih ne zaboravlja. I za blaženoga Alojzija vrijedi poruka: ‘Grob će mu biti slavan’  (usp. Iz 53,9). Da se to već obistinilo, tome smo svjedoci i mi i brojni hodočasnici – i posjetitelji –  koji pohađaju ovu Katedralu i ovaj oltar. I to još nije sve: “Pročelnik kongregacije za nauk vjere, Kardinal Müller,  u knjizi ‘Razgovori o nadi’, koja je prošle godine prevedena na hrvatski jezik, piše ovako: ‘… izričem želju da se njegov grob u prezbiteriju zagrebačke katedrale pretvori u važno središte međunarodnog hodočašća koje će privući mnoge vjernike, posebice pastire, da mole i časte toga mučenika slobode savjesti u vršenju pastoralne ljubavi’ “.

“U ono užasno vrijeme progona”, rekao je biskup Pozaić “činilo se kao da će zločinački totalitarni komunistički režim trajati vječno. Sveti se Blaženik nadao protiv nade (Rim 4,18) i vjerovao da povijest konačno vodi Bog – Gospodar svega i sviju. Unatoč groznim progonima i ubojstvima kršćana danas, na raznim stranama svijeta, mi vjerujemo – i već smo doživjeli – da zlo i tama nemaju konačnu riječ. Zidovi ideologija zla podložni su svom roku trajanja i neočekivano se i nužno urušavaju. Puno ime našeg Blaženika glasi ‘Alojzije – Viktor’ to jest: Pobjednik’. U Stepinčevoj nadi mi očekujemo Njegov slavni dan pobjede i proslave i nagrade. Hrvatski veliki prijatelj, sada već kanonizirani papa Ivan Pavao II, u ovoj Katedrali, godine 1994., našega je Blaženika opisao kao ‘najsvjetliji lik’ među velikanima vjere Crkve u Hrvata”.

Kao vjeran učenik Dobrog Pastira naš je Blaženik živio istinu u ljubavi u tri neodjeljive stvarnosti, koju će krepost, blažene uspomene kardinal Franjo Kuharić, isplesti u sveti troplet:  bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, osporavan je i osuđen jer je branio dvije istine: Prvo, jedinstvo Crkve sa Petrom u Rimu – Svetim Ocem, Papom. Drugo, jer je branio istinu naravnoga prava, i govorio: ‘Ako svaki narod na svijetu ima pravo da upravlja svojoj sudbinom, onda nitko ne može to pravo osporiti hrvatskom narodu’.

Svoju homiliju biskup Pozaić je završio ovim riječima: “Poznato je da su najveći sveci oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i naš Blaženik, i njegova kanonizacija.  Hoćemo li se obeshrabriti, bezutješno rastužiti, razbjesniti, uzvratiti sličnom mjerom? Nipošto! Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici Istine. Ne želimo ni na koji način postati suradnici Zloga. Želimo biti i ostati suradnici Boga Dobrote i Ljubavi. Naša je utjeha: Povijest Crkve, i nauk svetaca, piše: ‘Iskustvo nas uči da se nadati većem plodu ondje – gdje je mnogo protivština’ (sv. Ignacije Loyola). Neka nas najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvata, blaženi Alojzije, sada u zajedništvu nebeske Crkve s Djevicom Marijom – najvjernijom zagovornicom Hrvata, zagovora da živeći, u istoj vjeri i nadi i ljubavi, živimo Bogu na slavu, čovjeku na spasenje, a Crkvi na ponos .(zg-nadbiskupija.hr)

izbor: www.zg-nadbiskupija.hr/HIA.com.hr
foto:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *