BIOTEHNOLOGIJA: Hrana budučnosti, struja važan sastojak

Finski znanstvenici stvorili su niz jednostaničnih proteina koji su dovoljno hranjivi da se posluže za večeru, a to su uspjeli uz pomoć sustava koji napaja obnovljiva energija.

Sintetička hrana

Čitav proces zahtijeva samo četiri sastojka – električnu struju, vodu, ugljikov dioksid i mikrobe. Sintetička hrana stvorena je kao dio projekta Hrana iz struje, koji predstavlja suradnju Tehnološkog sveučilišta Lappeenranta i Tehničkog istraživačkog centra VTT u Finskoj.

Nakon izlaganja sirovih materijala elektrolizi u bioreaktoru, proces oblikuje prah koji se sastoji od više od 50 posto proteina i 25 posto ugljikohidrata – tekstura koja se može promijeniti mijenjanjem mikroba koji se koriste u proizvodnji.

Sljedeća faza je optimizacija sustava, kaže Juha-Pekka Pitkänen, glavni znanstveni na VTT-u, zato što bioreaktoru veličine šalice za kavu treba oko dva tjedna za proizvodnju jednog grama proteina. “Trenutno smo fokusirani na razvoj tehnologije: koncepti reaktora, tehnologija, poboljšanje učinka i kontrola procesa”, rekao je Pitkänen na konferenciji za novinare.

On predviđa da će biti potrebno oko deset godina prije nego učinkovitiji sustav bude široko dostupan – “Možda je 10 godina realističan vremenski okvir za ostvarivanje komercijalnog kapaciteta, u pogledu nužnih zakona i tehnologije.”

Svijet bez gladi

Potencijalni utjecaj hrane koja se proizvodi električnom strujom i drugim široko dostupnim sirovim materijalima je golem. Trenutno, postoje dva osnovna načina na koja se može iskoristiti.

Prvo, mogla bi biti riječ o načinu da se nahrane gladni ljudi i pruži izvor hrane u područjima koji nisu prikladni za poljoprivrednu proizvodnju. Pitkänen je rekao da će u budućnosti “tehnologija moći biti prenesena u, primjerice, pustinje i druga područja koja se sukobljavaju s gladi”, te će pružati izvor jeftine i hranjive prehrane onima kojima je ona najpotrebnija.

Stroj radi neovisno o okolišnim faktorima, što znači da bi mogao neprestano hraniti ljude, rekao je Jero Ahola, profesor na Tehnološkom sveučilištu Lappeenranta. “On ne zahtijeva lokaciju s uvjetima za razvoj poljoprivrede, poput određene temperature, stupnja vlažnosti ili određenog tipa tla”.

Drugo, sintetička hrana mogla bi biti način smanjenja emisija na globalnoj razini tako što će smanjiti potražnju za stokom i usjevima koji su potrebni da se ta stoka nahrani. Trenutno, mesna industrija čini između 14 i 18 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, a i zauzima velike prostore i zemlju koji bi se mogli iskoristiti na druge načine.

Hrana iz ovog električnog projekta mogla bi smanjiti količinu neodržive poljoprivrede potrebne za punjenje naših trbuha jer nam daje manju, jeftiniju i obnovljivu metodu dobivanja hranjivih tvari. Druga rješenja ovog problema uključuju laboratorijski uzgojeno meso ili okretanje farmama insekata, što stvara manje otpada i zahtijeva manje energije.

geek.hr /HIA.com.hr
foto:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *