Preminuo hrvatski akademik Moguš

Istaknuti  hrvatski filolog i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u razdoblju od 2004. do 2010. akademik Milan Moguš, umro je u nedjelju 19. studenog u Zagrebu u 91. godini života, izvijestila je u ponedjeljak ujutro HAZU.

Akademik Moguš rodio se 1927. u Senju. Nakon završetka studija izabran je za asistenta u Akademijinom Institutu za jezik, a 1956. prelazi na Filozofski fakultet kao asistent profesora Mate Hraste. Bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Varšavi.

Od 1965. do umirovljenja 1992. bio je šef Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskog jezika. Bio je prodekan Filozofskog fakulteta, gdje  je od 1976. predavao i na poslijediplomskom studiju smjera lingvistike. Predavao je i kao gostujući profesor na sveučilištu u Kölnu i Mannheimu.

Moguš je bio HAZU član 40 godina

Od 2001. do smrti bio je voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU te predsjednik Odbora za leksikografiju, član Odbora za dijalektologiju i Odbora za onomastiku. Bio je dugogodišnji voditelj projekta Istraživanja hrvatskih dijalekata i pod njegovim vodstvom  objavljen je niz dijalektoloških izdanja     monografija, znanstvenih rasprava i članaka.

Od  2011. vodio je projekt Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića, koji je dosad izašao u 14 svezaka. Akademik Moguš objavio je 274 publikacije, među kojima 21 knjigu te 208 članaka i rasprava.
U  doba Hrvatskog proljeća 1971., zajedno s  akademikom Stjepanom Babićem i pokojnim akademikom Božidarom Finkom, izradio je Hrvatski pravopis koji je zbog političkih razloga nakon tiska bio uništen te je 1972. ponovno tiskan u  Londonu, zbog  čega je u povijest ušao pod nazivom Londonac. U cijelosti je Hrvatski pravopis prvi put tiskan tek 1990., nakon čega je doživio više izdanja.

Za  povijest  hrvatskog jezika nezaobilazno djelo akademika Moguša je  Fonološki razvoj hrvatskoga jezika (1971.) i njegovo dopunjeno i prošireno izdanje Povijesna fonologija hrvatskoga jezika  (2010.). Bio je suautor velike gramatike Povijesni pregled,  glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika  (1991.),  a svoje rezultate bavljenja pisanom poviješću hrvatskog jezika zaokružio je 1993. u knjizi  Povijest hrvatskoga književnoga jezika, objavljenoj u tri  hrvatska, jednom engleskom i jednom njemačkom izdanju.

Velik doprinos akademik Moguš dao je hrvatskoj dijalektologiji, posebno istraživanju čakavskog  narječja. Moguš  je bio među prvim hrvatskim lingvistima koji je pridonio uvođenju uporabe računala u humanističke znanosti te je računalnom obradbom teksta proširio načine proučavanja jezičnih i književnih spomenika.

Moguš je dobitnik niza priznanja

Za svoj rad  akademik  Milan  Moguš dobio je niz domaćih i stranih  odlikovanja   i priznanja. Godine 1998.  dobio  je  Državnu nagradu za znanost za životno djelo, 1996. odlikovan je za znanstveni rad Ordenom Danice hrvatske s likom  Ruđera Boškovića,   2007.  Redom   kneza  Branimira s ogrlicom za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda Hrvatske i njezina  odnosa s drugim državama, 2009. Redom Ante Starčevića za doprinos održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene hrvatske države, a 2017. i Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom,  za osobite zasluge i dugogodišnje  sveukupno znanstveno, kulturno i javno djelovanje u Hrvatskoj i u svijetu. (HRT.hr)

HIA.com.hr
foto: HAZU (na slici Milan Moguš)
foto:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *