V I J E S T I - H R V A T S K A
ARHIV - travnja 2008.
natrag u arhiv godine
30. travnja 2008.
Kardinal Bozanić: Izrečenim u Jasenovcu treba se baviti DORH
Goran Mehkek /CROPIX/
Što se tiče onoga rečenog u Jasenovcu i poruke odaslane otamo, tu ima materijala za Državno odvjetništvo. Očekujem da ono i proradi - kratko je kazao zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, odgovarajući na novinarski upit o prozivanju katoličke Crkve da zaobilazi Jasenovac, jer je i sama sudjelovala u ustaškome pokretu. Rekao je to na tradicionalnom susretu glavnih urednika hrvatskih medija s članovima Hrvatske biskupske konferencije, predsjednikom HBK đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem, zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem, organiziranom uoči Svjetskog dana medija koji se obilježava sedme Vazmene nedjelje, što ove godine pada 4. svibnja.
Uvodno izlaganje za biskupe i predstavnike većine novinskih, TV i radijskih kuća u Hrvatskoj, održao je Igor Kanižaj, asistent na Fakultetu političkih znanosti. Tema "Vjerodostojnost i profesionalna odgovornost hrvatskih medija" bila je osvrt na najvažnije navode poruke Pape Benedikta XVI. upućene javnosti u povodu 42. Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija.
- Crkva je svjesna izazova kroz koje prolaze mediji, koji su sve više pod pritiskom profita. Zato je važno produbiti zajedništvo i povjerenje koji su temelj suradnje. Mediji u svojoj cjelini nisu samo sredstva za širenje ideja, već mogu i moraju biti i sredstva u službi pravednijega i solidarnoga svijeta - poručio je msgr. Srakić glavnim urednicima.
Msgr. Devčić je upozorio kako se informacije u medijima prenose necjelovito, te da nedostaje objektivnosti i temeljitosti, zbog čega javnost nema potpunu sliku o tome što Crkva radi i za što se zauzima.
Od nazočnih predstavnika medija tek je Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, pohvalio analizu o stanju u hrvatskom novinarstvu, istaknuvši da su suvremeni trendovi - nevjerodostojnost, koncentracija kapitala i sve manji broj vlasnika medija, ne samo naš, već i svjetski problem. Dodao je da je narušavanje profesionalne etike krupno pitanje, koje će HND pokušati riješiti osnivanjem Vijeća za medije. Unutar redakcija, istaknuo je, novinarima treba omogućiti veći utjecaj na sadržaje i uređivanje novina u kojima rade. Marijana Šešo /EPEHA/
"Nisu svi novinari isti"
- Treba međusobno razlikovati medije od medija i novinare od novinara, pa nema općeg suda o tom pitanju. Sa strane Crkve možemo reći da mnogi djeluju odgovorno i istinoljubivo. No, ne ustručavam se reći da u zadnje vrijeme sustavno tretiranje Crkve dolazi u pitanje i postavlja se u drugi kontekst. Pitam se ne događa li se tu podgrijavanje mržnje, sustavni napadi i obezvrjeđivanje, i zato bih volio da se obavi nezavisno istraživanje o tome kako mediji prenose crkvena događanja - kazao je kardinal Bozanić, ocjenjujući rad medijskih servisa. Slobodna Dalmacija
30. travnja 2008.
Položeni vijenci za žrtve raketiranja Zagreba
ZAGREB - Izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem i predstavnici gradske i županijske Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata danas su kod spomenika "Glas hrvatske žrtve - Zid boli" na groblju Mirogoj položili vijence i zapalili svijeće za žrtve raketiranja Zagreba.
U raketiranju Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. s okupiranog područja Banovine poginulo je šestoro građana, a njih 205 bilo je ranjeno.
"Ne ponovilo se", rekao je Bandić i je izrazio pijetet žrtvama tog, kako je rekao, najbarbarskijeg čina.
Predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije Marija Vražić izrazila je nezadovoljstvo brigom države za civilne žrtve Domovinskog rata ocjenivši da "država nema sluha za stradalnike Domovinskog rata". Izrazila je nezadovoljstvo i što na polaganju vijenaca nije bilo predstavnika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, iako su, rekla je, bili pozvani.
Nezadovoljstvo statusom civilnih žrtava Domovinskog rata izrazila je i Ana Krhen, udovica Zagrepčanina koji je 2. svibnja 1995. poginuo pri raketiranju Zagreba.
Raketiranje je kao odmazdu za akciju Bljesak zapovjedio predsjednik samozvane republike pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milan Martić, koji je nepravomoćno u Haagu osuđen na 35 godina zatvora. Jutarnji list
30. travnja 2008.
U OČEKIVANJU PRIVATIZACIJE TURISTIČKOG PORTFELJA
Država prodaje hotele vrijedne 3,8 milijardi kuna
Vlasnika čekaju i 'Hoteli Makarska' / Krešimir Žanetić / CROPIX
Na novog vlasnika čeka 18 turističkih poduzeća s više od 50 objekata i desetak tisuća postelja
Piše Ružica MIKAČIĆ
Punih 15 godina od početka pretvorbe, u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju vrijednost neprivatiziranih turističkih i hotelskih poduzeća je 3,8 milijardi kuna, pa je to i dalje najdragocjeniji državni "kolač" koji tek treba naći vlasnika.
Kada se, međutim, zna da gotovo niti jedna od više od 200 već obavljenih turističkih privatizacija proteklih godina nije prošla bez skandala i afera, jasno je da se pred novim Upravnim odborom HFP-a koji je nakon duge stanke počeo s radom, nalazi vrući kesten koji bi većina najradije dodala - drugome.
Kriteriji najvažniji
Prema podacima HFP-a u području hotelskih i ugostiteljskih djelatnosti još su 153 poduzeća ukupne vrijednosti temeljnog kapitala od 14,1 milijardu kuna! Od toga država u vlasništvu ima 3,8 milijardi kuna vrijednosti u turističkim tvrtkama, među kojima u 18 poduzeća ima većinski vlasnički paket.
Slijedi privatizacija nekih od najvećih i najatraktivnijih hotelskih poduzeća, koja imaju više od 50 objekata s oko desetak tisuća postelja i tisućama mjesta u kampovima.
Među hotelskim kućama koje čekaju vlasnika su i hotel "Medena" u kojemu država ima 59 posto vlasništva, "Hoteli Makarska" sa 72 posto, "Hoteli Podgora" (78 posto), "Hoteli Živogošće" (85 posto), "Hoteli Korčula" (79 posto, HTP Orebić (68 posto državnog vlasništva).
Među najvećim neprivatiziranim tvrtkama još su uvijek opatijska "Liburnija rivijera hoteli" te rapski "Imperijal". No, iako je za neke od njih uzalud objavljeno i po šest, sedam natječaja, ostali su neprodani jer je većina opterećena velikim dugovanjima i kreditima za ratna razdoblja.
Zbog toga će važnije od datuma raspisivanja novih natječaja biti određivanje kriterija po kojima će se prodavati i odabirati kupci, što će biti s dugovanjima, a što s turističkim zemljištem u okruženju hotela.
'Club Adriatic'
"Club Adriatic", tvrtka sastavljena od bivših vojnih odmarališta, u državnom je vlasništvu, ima neke od najvrednijih turističkih nekretnina na Jadranu s ukupno 1100 soba u hotelima i turističkim naseljima te oko 2000 kamp-parcela, ali najniže razine usluge. Hotele, turistička naselja i kampove imaju u Fažani, Selcu, Crikvenici, Baškoj Vodi, Baškom Polju, Orebiću i Trogiru.
U tisućama soba noće pauci
Da se država loše brine o svojoj turističkoj imovini na vrijednim lokacijama, najbolje govori podatak o čak 64.412 postelja u neobnovljenim hotelima, turističkim naseljima, kampovima i odmaralištima koji su izvan funkcije. Najviše je neupotrebljivih kapaciteta u Splitsko-dalmatinskoj županiji (20.734 kreveta), od čega šest i pol tisuća u hotelima koji ne rade gotovo 20 godina. Slobodna Dalmacija
30. travnja 2008.
Grad Marka Pola želi u UNESCO
Mirko Duhović uručuje darove japanskom veleposlaniku
Foto: Željan Petković / EPEHA
Veleposlanik Japana u Hrvatskoj Shirakawa Tetsuhisa sa suprugom posjetio je u utorak otok Korčulu, a u obilasku škoja posjetio je i vinariju PZ Pošip u Čari gdje je kušao, kako je kazao, najbolje hrvatsko vino - pošip.
Njega su u gradu Marka Pola primili domaćini gradonačelnik Mirko Duhović i predsjednik Gradskoga vijeća Frano Skokandić sa suradnicima. Nakon razgovora o međusobnoj suradnji gradova Hirazumija i Korčule, gradonačelnik je visokoga gosta upoznao s kulturnim-povijesno naslijeđem Korčule, naglasivši da je grad predao zahtjev za upis u svjetski registar UNESCO-ove kulturne baštine.
Gradonačelnik Duhović tom je prigodom zamolio japanskoga veleposlanika, kao bivšeg visokoga birokrata u zajednici UNESCO-a, da lobira za primanje Korčule pod kišobran svjetske kulturne organizacije. Gradski su čelnici japanskoga veleposlanika informirali i o vezi Korčule i Marka Pola, svjetskog putnika koji je prije sedam stoljeća "putem svile" povezao zapadnu i istočnu civilizaciju.
Tom su mu prigodom uručili na dar Lucidar Marka Pola, autora Branka Vujanovića, u kojem se, osim teksta japanskog veleposlanika, nalaze i osvrti veleposlanika Kine, Indije i Italije. Zahvalivši na darovima, veleposlanik Shirakawa je kazao da će diplomatskim kanalima, preko svoje vlade, poduprijeti inicijativu za što brži ulazak Korčule u UNESCO. Dodao je da s činjenicom o podrijetlu Marka Pola treba upoznati mnogobrojne japanske turiste koji svake godine u sve većem broju posjećuju Hrvatsku pa tako i Korčulu. Željan PETKOVIĆ/EPEHA, Solobdna Dalmacija
29. travnja 2008.
13. godina blistave hrvatske operacije >Bljesak<
Na središnjoj svečanosti obilježavanja >Bljeska< u Okučanima prisustvovat će cijeli državni vrh
ZAGREB - U četvrtak 1. svibnja u Okučanima će se obilježava 13. obljetnica jedne od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu, blistave hrvatske oslobodilačke operacije >Bljesak<. U njoj su nakon gotovo četiri godine srpske okupacije, hrvatski branitelji oslobodili Okučane i ukupno 500 četvornih kilometara do tada okupiranog teritorija. Hrvatske snage počele su akciju 1. svibnja 1995. godine, a operacija je uspješno završena dan kasnije. Zapadna Slavonija je vraćena u ustavno-pravni poredak Hrvatske zahvaljujući hrabrosti 7200 branitelja i policajaca, od kojih je u >Bljesku< poginulo njih 42.
Središnja svečanost obilježavanja >Bljeska< i ove se godine održava u Okučanima, a Ministarstvo obrane potvrdilo je da će na njoj biti cijeli državni vrh; predsjednik Republike Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić te premijer Ivo Sanader.
Prema najavi MORH-a program će početi budnicama koje će ulicama Okučana izvesti orkestar Hrvatske vojske. Vijence za poginule pripadnike Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova kod Središnjeg će križa u Spomen Parku hrvatskim vitezovima položiti cijeli državni vrh, obitelji poginulih, brojna izaslanstva udruga hrvatskih branitelja, Oružanih snaga, Ravnateljstva policije, Brodsko-posavske županije i lokalnih vlasti.
Na prigodnoj svečanosti koja će se održati u Športsko centru, Alojzija Stepinca, okupljenima će se obratiti predsjednik Mesić, predsjednik Sabora Bebić te premijer Sanader. Sveta misa zadušnica za sve poginule branitelje služit će se u crkvi Sv.Vida, a Hrvatska vojska omogućit će posjetiteljima da razgledaju vojnu opremu te da se na info štandovima upoznaju s programima KADET i doznaju više od NATO-u. [M.F.] Vjesnik
29. travnja 2008.
Sindikalci će ipak govoriti na proslavi Praznika rada u Maksimiru
Proslavu organizira zagrebačko Gradsko poglavarstvo koje je za tu namjenu osiguralo 250.000 kuna, a gradonačelnik Milan Bandić je najavio da neće biti nikakvih političkih govora, iako su u Maksimir pozvani predsjednici Republike, Vlade i Sabora, već samo besplatni grah i fešta sve do 18 sati
ZAGREB - Sindikalni čelnici ipak će se 1. svibnja obratiti građanima s maksimirske pozornice, no ove godine središnju proslavu Međunarodnog praznika rada organizirat će zagrebačko Gradsko poglavarstvo.
Nakon najave da ove godine neće organizirati proslavu 1. svibnja i držati govore u Maksimiru jer su >sve rekli na nedavnom prosvjedu na Jelačićevu trgu<, čelnici sindikalnih središnjica su se predomislili pa će se oko 11 sati obratiti okupljenima na maksimirskoj livadi >prvosvibanjskom porukom sa zahtjevima na tragu održanog prosvjeda i najavom novih sindikalnih aktivnosti<.
Proslavu organizira zagrebačko Gradsko poglavarstvo koje je za tu namjenu osiguralo 250.000 kuna, a gradonačelnik Milan Bandić danas je najavio da neće biti nikakvih političkih govora, iako su u Maksimir pozvani predsjednici Republike, Vlade i Sabora, već samo besplatni grah i fešta sve do 18 sati.
Posjetiteljima će biti podijeljeno 20.000 porcija graha po Bandićevom originalnom receptu, s pancetom, kobasicama i dimljenom vratinom, za štimung će se pobrinuti poznati pjevači i grupe, a javni prijevoz će toga dana u cijelom gradu biti besplatan.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra sindikalnu odluku >neozbiljnom i nedosljednom< ističući kako sindikati ne bi izdali tradiciju 1. svibnja ako bi se držali dogovora od prije nekoliko dana da ove godine neće organizirati prvosvibanjsku povorku i proslavu u Maksimiru.
Nakon 12. travnja i velikog sindikalnog prosvjeda na Trgu bana Jelačića, građanima ionako nemamo što novo poručiti, rekao je Sever Hini.
U Maksimir neće doći čelnici Hrvatske udruge sindikata koji su danas najavili organiziranje prosvjedne proslave 1. svibnja na Jarunu.
Prije odlaska na Jarun okupit će se na Trgu Francuske Republike te otići pred bivšu Tvornicu duhana Zagreb gdje će zapaliti svijeće za >pokojnu hrvatsku industriju<, rekao je Mario Iveković.
Najveća sindikalna središnjica Savez samostalnih sindikata Hrvatske organizirat će obilježavanje Međunarodnog praznika rada na uobičajenim mjestima i uz podjelu besplatnog graha u Splitu, Osijeku, Karlovcu, Puli, Rovinju, Rijeci i Krapini. Vjesnik
29. travnja 2008.
Uvodi se porez na neobrađenu zemlju
Prosječna veličina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj je pet hektara, dok je europski prosjek veći od 20 hektara. Problem je što na tako malim površinama, osim u voćarstvu i cvjećarstvu, nikakvi poticaji i naknade ne mogu dati veće prinose
Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj je veća od 2,69 milijuna hektara. U vlasništvu države je i dalje 890.214 hektara, ili 33 posto, dok je u privatnome 1,804.823 hektara, što je 67 posto zemljišta.
Od 541 jedinice lokalne samouprave, u 70 nema poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, 373 je izradilo program raspolaganja tim zemljištem, a od toga su 334 jedinice dobile suglasnost za program.
Dakle, više od 80 posto gradova i općina koje imaju poljoprivredno zemljište u vlasništvu države izradilo je programe raspolaganja za svoje područje. Ministarstvo poljoprivrede je dalo suglasnost na oko 90 posto dostavljenih programa. Suglasnost na oko 10 posto nije dana jer programi nemaju potpunu dokumentaciju ili nisu u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Strategijom gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države.
Programe raspolaganja donijele su sve jedinice na području pet županija: Brodsko-posavske, Požeško-slavonske, Međimurske, Osječko-baranjske i Virovitičko-podravske.
Doneseni su programi raspolaganja na području županija na kojima se nalaze veliki kompleksi površina poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.
Od 98 općina i gradova koji nisu izradili programe raspolaganja, 28 je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 17 u Primorsko-goranskoj i 12 u Istarskoj županiji.
Programi koji nisu izrađeni uglavnom su na području županija koje ne obuhvaćaju značajnije površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, nego manje prostorno udaljene usitnjene površine.
Programima raspolaganja ukupno je obuhvaćeno 523.255,70 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, i to tako da je za prodaju namijenjeno 42 posto zemljišta, za koncesiju 24 posto, za zakup 22 posto, za povrat 10 posto, a za ostale namjene dva posto.
Površine predviđene za prodaju uglavnom nisu zemljišno-knjižno sređene, potrebna je geodetska izmjera, nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi na zemljištu, što je vrlo dugotrajan i skup proces. Stoga je do kraja 2007. godine prodano samo 26.930 hektara ili 12 posto zemljišta od planiranoga prema programima raspolaganja.
Od nešto više od pola milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, koje čine većinom obradive površine, do sada se raspolagalo s 263.317,57 hektara ili 50 posto obradivog poljoprivrednog zemljišta. Ostatak je bio u kratkoročnom zakupu od jedne do tri godine.
Prosječna veličina poljoprivrednog zemljišta po poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj je tek 3,2 hektara. Kod 177.003 upisanih poljoprivrednika u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava je pet hektara, dok je taj prosjek u EU veći od 20 hektara.
Problem je što na tako malim proizvodnim površinama, osim u voćarstvu i cvjećarstvu, nikakvi poticaji i naknade ne mogu dati veće prinose. Primjerice, prosječni prinosi pšenice u Hrvatskoj od 4,2 tone po hektaru su gotovo dvostruko manji nego u Mađarskoj. Nadalje, prinosi šećerne repe u Slavoniji su tek sada uhvatili korak s onima od prije gotovo 20 godina. No, i usto se repa uvozi iz Mađarske.
Za neobrađeno zemljište, bilo ono državno ili privatno, plaćat će se porez. No, prije toga treba izmijeniti Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Dosadašnja praksa, kao što je to bilo sa zakonom o korovu, koji je ostao "mrtvo slovo na papiru" na lokalnoj razini, pokazuje da zakone nije dovoljno samo donijeti.
To je, međutim, jedini način da se poljoprivredno zemljište, koje se u unutrašnjosti zemlje slabo prodaje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, napokon stavi u funkciju. Stoga se puno očekuje od agencije za poljoprivredno zemljište, koja bi se trebala baviti poslovima otkupa zemlje u privatnim rukama.
Zemlja poljoprivrednim proizvođačima
Cilj izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu je da obiteljska poljoprivredna gospodarstva dobiju zemljište koje im je prijeko potrebno za razvoj njihove proizvodnje, kažu u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka. Dodaju da žele eliminirati nepravilnosti koje su se do sada pokazale. Ne žele da zemljište završi u rukama onih kojima je cilj dalje ga preprodati i ne baviti se poljoprivrednom proizvodnjom. Odgovornost spuštaju na lokalnu razinu, a Ministarstvo će biti izravno uključeno u donošenje odluka. Smatraju da ima dovoljno zainteresiranih za kupovinu kako velikih tako i malih parcela, a stvoriti ćemo preduvjete da svi vlasnici malih parcela mogu ih iznajmiti. Uz to, cilj je sve državno poljoprivredno zemljište staviti u funkciju podizanja razine proizvodnje.
Marinko Petković, Vjesnik
29. travnja 2008.
Postao milijunaš prije tri godine i ostao seljak
Piše: Željko Mužević/EPEHA
Cijelo selo Babina Greda bilo je sretno kada je njihov sumještanin Zvonko Petričević dobio glavni zgoditak na Lotu
BABINA GREDA - I dok Hrvatsku trese prava lotomanija jer se dobitak vrti iznad 11 milijuna kuna, u Babinoj Gredi, najvećem hrvatskom selu, na prvi pogled vlada idilični mir seoskog življenja.
Dan je sv. Marka, kada se svete polja, a u crkvi Sv. Lovre služe se mise - čovjek stječe dojam da nikoga živog ne zanimaju loto listići ni silni milijuni. "To je privid, posla ima kao u priči", kaže Jasna Delić (20), djelatnica Hrvatske lutrije. Gužve su od samoga jutra. A kako i ne bi bile kada je još svježe sjećanje na Zvonka Petričevića (23) koji je prije 18 mjeseci "pokupio" ovdje sedam milijuna kuna.
Bilo je krasno
"Ja sam bila kada je dobio milijune. Bilo je krasno. On je bio sretan, bila sam sretna i ja jer se sve odigralo na našem prodajnom mjestu. Zvonko je divan mladić i dobitak ga nije nimalo promijenio. Nabavio je drljače i poljoprivredne strojeve jer se on i njegova obitelj bave zemljoradnjom", priča simpatična Jasna koja kaže kako svoju Babinu Gredu ne bi mijenjala ni za jedan grad.
"Igram od 1964. godine, a 1982. godine dobio sam 20 milijuna nečega, ondašnjih novaca. Uzeli su mi tri milijuna poreza, a ostalo mi je 17 milijuna", kaže Ivo Marić (69).
"Jel' ti pitaš za onog 'milijunaševa'? Ma to su pravi dečki".
- Dečki?
"On i dva njegova brata. I otac Grga. Ništa se kod njih nije prominilo. Ostali su isti i novce ne bacaju uludo. Kako će ih trošiti to je njihova stvar, al' da 'oće pomoć - hoće. Eto, posudili su tu jednom mještaninu milijun kuna kako bi za svog teško bolesnog sina osigurao presađivanje koštane srži u Austriji. I kako čujemo, dječak je sada dobro. Ima toga još", u razgovor se ubacuje jedan mještanin.
Nije ih promijenio novac
"Je, je. Nije ih izmijenio taj novac. Ni njih, ni obitelj. Normalno se ponašaju. Dečki su super. Neki dan sam dobio deset tisuća kuna i išao u Osijek podići novac. Kad su vidjele da sam iz Strossmayerove ulice, iz koje je i Zlatko, one gospođe kažu: 'Vi u toj ulici imate sreće. Kako je onaj dečko što je dobio milijune? To su pametni dečki'", kima glavom Ivo.
Red je posjetiti i babogredskog milijunaša, prisjetiti se zgoditka koji je prije 18 mjeseci bio temom mnogih razgovora, a vijest o tome prohujala ovim krajevima brže od vjetra. Pred velikom kućom Petričevića sve odiše marljivošću i rukom dobra gospodara. Na ćupriji traktor s drljačom. I 4-5 mladića koji uz traktor razgovaraju.
"Tražiš Zvonka. Jel' tu", smijulje se gledajući jedan u drugoga. - A ti njega trebaš zbog onih milijuna? Ne znamo dal' je tu. I opet prasnu u smijeh.
Pravim se nevješt jer se samo jedan od njih nije smijao. "To je on", pomislih. Kao da mi je pročitao misli, izdvoji se i reče: "Ja sam Zvonko. Idemo u kuću."
"Ne volim pričati o tome. Ja sam poljoprivrednik, moji su poljoprivrednici i nije li najpametnije da radimo ono šo najbolje znamo. Što ćemo mi otvarati kafiće i novac ulagati u poslove koji nam nisu bliski. Ovako, nabavio sam potrebne poljoprivredne strojeve, obrađujemo braća, otac i ja 70 jutara zemlje, i to je to", kaže. Nije previše razgovorljiv. Nepovjerljiv je. Nije mu do fotografiranja ni eksponiranja po novinama. Spominjem mu pomoć onom djetetu.
Čeka pravu ženu
"Ma, dobro. Bilo je toga još, al' nije za priču", kaže. Riječi čupam iz njega. Više pričam ja nego on. Izlazimo van, među momke s kojima Zvonkov otac Grga i brat blizanac Krešo ispijaju pivo. Pošalica do pošalice. Pridružujem im se.
"Pitaj ga kada će se ženit'", dobacuje jedan. Zvonko se samo smijulji.
"Ima vremena", branim ga. - Kad dođe prava.
"E ni tada joj ne treba dati onu plastiku jer će kvota svaki dan na bankomatu biti ispunjena", veselo dobacuje najstariji iz njihova društva i dodaje: "Treb'o si ga vid'it jučer. U blatu s traktorom do tura. Nema špilanja gospode. To zemlja ne poznaje niti priznaje. 'Ko bi rek'o da je on milijunaš."
- Ej, jesil' rek'o čovjeku što si kupio? Pa, reci - dodaje drugi. Tišina.
- Dobro, kad nećeš ti, ja ću. Kupio je par konja. To mu je ljubav.
- A automobil?
- Ma pusti automobil. Nego, znaš li što je Slavonija bez konja. To je naš znak, simbol.
- Konji bijelci, konji bijelci, to su Babogredci, konji vrani, konji vrani, to su Podvinjčani -pokušavam biti u toku.
- Za Podvinjce ne znam, al' za Babogredce to je tako - potvrđuje mi najrazgovorljiviji među njima.
Razgovor već zastaje, prekida, krpam ga. Vidim da postupno postajem suvišan. Pozdravljam se momcima i Zvonkom i želim da i nadalje ostane tako trezven, skroman i radišan kakva je cijela njegova obitelj. Jutarnji list
Slika (slava)
29. travnja 2008.
Nepoznata Slava iz privatnih kolekcija
Piše: Jasminka Poklečki Stošić, autorica izložbe
Krajem svibnja otvorit će se prva velika retrospektiva Slave Raškaj nakon 1957. u Klovićevim dvorima
Prije punih 130 godina, na samome početku siječnja 1877., rođena je djevojčica Friderca Slavomira Olga Raškaj. Roditelji su je skraćeno nazvali Slava. Toga dana, sasvim sigurno, nitko nije mogao ni slutiti da će to sićušno stvorenje postati najsjajnija akvarelistica hrvatskoga slikarstva koja će u trajnu ostavštinu svojemu narodu ostaviti iznimnu umjetničku vrijednost - fantastičan opus akvarela, pastela, ulja i crteža. No, tijekom proteklih stotinu i dvije godine, koliko je prošlo od umjetničine smrti, djela iz tog opusa već su nekoliko puta promijenila vlasnike tako da im je danas prilično teško ući u trag. Tu, naravno, ne mislim na radove koji se čuvaju u javnim kolekcijama - muzejima i galerijama - već na one u privatnim zbirkama.
Tim će veće iznenađenje biti svim ljubiteljima Slave Raškaj kada se krajem svibnja u Galeriji Klovićevi dvori otvori slikaričina retrospektivna izložba priređena u povodu 130. obljetnice rođenja. Bit će to istinski praznik za dušu i oči jer će se na jednome katu Galerije moći vidjeti približno 170 Slavinih djela u svim tehnikama. Prvi će put nakon retrospektive iz 1957. godine, kojoj je autor bio Matko Peić, a održana je u Zagrebu i Beogradu, na jednome mjestu biti ponovno okupljeni radovi Slave Raškaj - od onih nastalih na samim umjetničkim počecima do onih nastalih tijekom liječenja u bolnici. Djela Slave Raškaj bit će posuđena iz najprestižnijih muzeja i galerija u Hrvatskoj - Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Gradskih muzeja Varaždina, Zagreba, Karlovca, Križevaca i Samobora, Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskoga školskog muzeja, Grada Zagreba i Varaždina, Psihijatrijske bolnice Vrapče, Centra za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj"...
Sramota onog doba
Naročito je velik napor učinjen da se dođe do privatnih kolekcionara u čijemu se vlasništvu nalaze pravi umjetnički biseri Slave Raškaj, a uspjelo se doći do njih tridesetak. Tako će ovom prigodom pojedina djela iz privatnih zbirki biti premijerno pokazana javnosti i prvi put će se naći u galerijskom prostoru, a to čak nije uspjelo svojevremeno ni Matku Peiću. Nije pretjerano reći kako će to biti grandiozna retrospektiva slikarice koja se na likovnoj sceni svojega vremena pojavila nenadano, gotovo niotkuda.
Bila je iz provincijskoga gradića Ozlja, u to vrijeme nebitnoga u širem kontekstu, a iako dobro stojeća, njezina obitelj nije imala umjetničke tradicije. U Slavinoj lozi svi su bili pravnici - i djed i otac i brat. K tomu bila je gluhonijema, što je u ono doba bilo gotovo pa sramota, zbog čega se, nesretna, povlačila u osamu, a utjehu i prijatelje pronalazila u kistu. Iako je već od najranijeg djetinjstva pokazivala umjetnički talent, nikada nije pohađala neku umjetničku školu ili akademiju. U cijeloj karijeri nije imala neke naročite poduke iz slikanja. Njezin prvi "službeni" susret s crtaćim priborom i risaćim blokom dogodio se tijekom osmogodišnjeg školovanja u Beču (1885. - 1893.). Taubstummeninstitut (Škola za odgoj gluhonijeme djece) u IV. bečkom bezirku osam joj je godina bio dom. Tamo je sama pronašla novi suživot s učiteljima i gluhonijemim suučenicima, započinjući konačno, možda čak i prekasno, učiti razgovarati s ljudima. Među ostalim vještinama, u ovoj se školi velika pozornost poklanjala i crtanju.
Izgorena bilježnica
Iako je to razdoblje, zapravo, značilo "upoznavanje s crtaćim tehnikama i vježbanje ruke", ipak su nam sačuvani radovi, koje je tada ostvarila, važan dio u sklopu cjelokupnog opusa jer omogućuju sagledavanje slikaričina umjetničkog razvoja (primjerice Oklop i oružje I. i II. iz 1892.). Nakon povratka iz Beča, gdje je svladala njemački i francuski jezik, Slava je često kopirala stare majstore, ali i sve je više pozornosti posvećivala "vinjetarskom" crtanju, no ne teških oklopa odlučnih vitezova već studijama biljaka, cvjetova i lišća. Iako je davnih dana na jednome zagrebačkom tavanu izgorjela bilježnica s prvim takvim crtežima u tehnici olovke i akvarela, ipak je sreća što se u privatnim zbirkama do danas uspjelo sačuvati nekoliko takvih crteža nastalih između 1892. i 1896. godine (Stručak ivančica, Egzotični zvončić, Šeboji...). Njih je slikarica gotovo redom potpisivala, i to punim imenom "Slava pl. Raškaj" ili inicijalima "S. v. R.", namjerno ističući svoje plemenito podrijetlo kao važan onovremeni društveni status. Pitanje je kako bi teklo daljnje likovno "obrazovanje" Slave Raškaj da nije bilo njezine dobre vile u liku ozaljskog učitelja Ivana Otoića koji je prvi "stručno" zamijetio Slavin slikarski talent te nagovorio njezine roditelje da je puste u Zagreb učiti slikanje kod njegova dobrog prijatelja, slikara Vlahe Bukovca.
Mentor Bela
U to vrijeme u Zagrebu još nije bila ustanovljena Likovna akademija te su poduku u slikanju davali tada već afirmirani slikari. No, "gospar pitur" odbio je Otoića pod izgovorom da nema vremena. No, ono što je odbio Bukovac, prihvatio je Bela Csikos-Sessia, iako je isprva gunđao "Kaj će meni učenik i još k tome žensko!", te se Slava preselila u Zagreb k Ivanu Otoiću, koji je u međuvremenu postao ravnatelj Zavoda za gluhonijeme u zagrebačkoj Ilici.
Csikos joj je prvi pomogao da stručno svlada osnove slikarstva te joj, u stilu likovne pedagogike toga vremena kao pravi "đak" bečke i münchenske Akademije, dao najprije da vježba ruku crtežom, pri čemu joj je model bio gipsani odljev, primjerice ruke, što joj je bilo naročito teško svladati, a i knjiga "Anatomski atlas" neprestano joj je morala biti otvorena jer je profesor inzistirao na poznavanju i proučavanju anatomije. Csikos je Slavu podučavao svim tehnikama, najprije crtežu, potom akvarelu, pastelu te svakako ulju u kojemu se i sam izražavao. U Csikosevim, pak, nastojanjima da Slava svlada potonju tehniku bila je prisutna, jasno, njegova vlastita metoda slikanja koju je primjenjivao u cijelom nizu svojih ranijih alegorijskih radova - osnovu slike činila je tamna boja koja je naglašavala pojedini oblik na slici i intenzivirala odnose među bojama, pri čemu se pojedini detalj, naslikan svjetlijim tonovima, izdvajao iz pozadine. Takav način slikanja kao i njegov atelijer na Prilazu u Zagrebu, zamračen teškim baršunastim zastorima, mogli su samo na kratko ukrotiti ovu slikaricu bjelina, prozirnosti i fluidnosti. Zbog toga je Slava Raškaj relativno kratko slikala tamne mrtve prirode, motiv gdje je najdosljednije mogla primijeniti Csikosevu slikarsku tehniku.
Svitanje pejzaža
Slava je tu tehniku primijenila ne toliko u ulju koliko u ranim akvarelima, čemu kao primjer mogu poslužiti slike Mrtva priroda s morskom zvijezdom, Mrtva priroda s lepezom, kao i Mrtva priroda s lulom (sve iz 1898.), a bit će izložene na izložbi. I dok je u Csikosevu atelieru na Prilazu i u Otoićevom stanu slikala mrtve prirode, u Ozlju, gdje je odlazila tijekom blagdana i školskih praznika, krajobrazi su zamijenili mrtve prirode. Kako je njezino likovno "školovanje" napredovalo, tako se sve više ukazivala potreba za nekim prostorom koji bi se mogao organizirati kao atelijer, jer joj je njezina soba na prvom katu Zavoda za gluhonijeme u Ilici postala pretijesna i premalena za slikanje.
Međutim, atelijer nije bilo jednostavno pronaći jer su, uostalom, u to vrijeme u Zagrebu atelijere imali samo već afirmirani umjetnici. Ipak, Ivan Otoić je unutar Zavoda za gluhonijeme pronašao Slavi atelijer. Prostorija koja je nekada u Zavodu služila kao mrtvačnica obojana je bijelom bojom i pretvorena u slikaričin atelijer. Tu su nastale mnoge njezine mrtve prirode, primjerice tu je naslikala prve akvarele s cvijećem u vazi, a tu je nastao i prvi portret u pastelu, Portret gluhonijeme djevojčice, oko 1899. Model je bila mala gluhonijema djevojčica iz Selca, također učenica Zavoda za gluhonijeme, a koji će prigodom ove retrospektive, nakon dugo godina, ponovno biti dostupan javnosti.
Nekako u to vrijeme Csikos je Slavi pokazao jednu svoju torbu koja je bila do vrha puna crteža i akvarela izuzetno maloga formata, a prikazivali su stare gradove i njihove ruševine. Slavi su se najviše svidjela dva akvarelčića: jedan koji je prikazivao stari grad Trsat - zbog sličnosti s njezinim Starim gradom Ozljem - te drugi koji je prikazivao rijeku Dravu - zbog sličnosti s njezinom Kupom.
Očigledno je da su ti slikarevi crteži i akvareli otvorili oči Slavi Raškaj koja je do tada stvarala u tišini, najprije svoje sobe, a potom "atelijera mrtvačnice", jer gotovo sve što je od tog trenutka naslikala zapravo je nastalo u prirodi, u plein-airu - ne samo u ozaljskom pejsažu, već i u zagrebačkim parkovima, Botaničkom vrtu, Maksimiru. Nakon dugo vremena, Slavini senzacionalni Lopoči, djela nastala baš u ovome razdoblju, ponovo će se naći zajedno jer su Klovićevi dvori uspjeli prikupiti sve Lopoče - iz javnih kolekcija i privatnih zbirki. Osim ove promjene akvareli koje je Csikos pokazao Slavi unijeli su još jednu promjenu u slikarstvo Slave Raškaj - svjetliju paletu. Tomu je najbolji primjer akvarel Stari mlin iz 1899. godine u vlasništvu Moderne galerije u Zagrebu, koje je još davno Matko Peić istaknuo kao djelo koje "predstavlja zoru Slavina slikarstva" jer s njime prestaje "noć crnih mrtvih priroda i započinje svitanje svijetlih pejsaža". Od tog trenutka bilo je pitanje dana kada će, sada već slikarica, napustiti svojega učitelja. Bio je to i trenutak kada se Slava "rastala" sa svojim učiteljem Belom Csikosem Sessiom, vratila se u Ozalj. Postoje različita tumačenja kako je i zašto do toga došlo. Vladimir Lunaček, onovremeni likovni kritičar, zapisao je 1906. godine: "Sastalo se njih dvoje tankoćutnih ljudi". Šta je pod time točno podrazumijevao, nećemo nikada saznati, ali možemo pretpostavljati. Csikos je po zagrebačkim salonima i u likovnim krugovima Agrama s kraja 19. i početka 20. stoljeća slovio za velikog zavodnika. Je li moguće da se između njih dvoje dogodila "kemija", da se pojavio sjaj u preljepim zelenim Slavinim očima i da je mračni slikar pokleknuo pred ovom nevinom ljepotom? Činjenica jest da u trenutku kada Csikos slika svoj neponovljivi simbolistički ciklus Innocentia (nazivan i Osamljeni otok) pokraj njega u atelijeru je Slava Raškaj, slučajnost ili sudbina? Tko zna.
Prve ljubičice
Nakon povratka u Ozalj potpuno se predala plein-airu, a nadolazeće razdoblje u njezinu slikarstvu moglo bi se nazvati Slavinom vlastitom renesansom jer djela koja su uslijedila predstavljaju vrhunska ostvarenja, prije svega ona u tehnici akvarela, no ima i nekoliko sjajnih pastela i ulja. Slikajući na pravom (konačno) akvarel papiru, Slava je "otkrila" bijelu boju i bjelinu - sve češće koristi i bjelinu samoga papira, što u kombinaciji s akvarelom stvara osebujne učinke.
Nekoliko je doista nevjerojatnih remek-djela nastalo u razdoblju od 1899. do odlaska u bolnicu Vrapče, a imat ćemo sreće vidjeti ih na ovoj izložbi: Proljeće na Ozlju, Stari mlin, Mladi kosac, Stablo u snijegu, Seljanka s crvenim rupcem, Kuća s crvenim prozorima, Kupa kod Ozlja, Zimski pejsaž, Vodenica, Vodopad u Zlataru ... i na kraju šećer - Autoportret iz Moderne galerije u Zagrebu. No, je li to jedini ili je to jedini do sada viđeni? Saznat ćete na izložbi.
Oko 1900. godine Slava Raškaj počela je slikati pastelom, a od te su se godine počeli kod nje primjećivati i prvi znaci depresivnosti. U prosincu 1901. bila je prvi put hospitalizirana, ali je nakon nekoliko tjedana poslana na kućnu njegu. Godine 1902. bolest je već toliko prisutna da je otac dovodi u Zavod za umobolne u Stenjevcu u kojemu je ostala 3 godine, 9 mjeseci i 11 dana. Iako je imala slikarski pribor, rijetko ga je koristila, a sve što bi počela, većinom nije dovršavala. Medaljoni koji su u vlasništvu Psihijatrijske bolnice Vrapče vjerojatno su jedina djela nastala tijekom liječenja u Vrapču. Umrla je u bolnici Vrapče od tuberkuloze pluća, jednog jutra početkom proljeća 1906., baš kada su se pojavile prve ljubičice. Jutarnji list
Slika(goran i pinvin)
29. travnja 2008.
Hrvatski lovac na crne mambe
Piše: Tanja Rudež
U Južnoj Africi živi oko 500 različitih vrsta gmazova, a hrvatski znanstvenik bio je dio sedmeročlane ekipe koja ih je popisivala za Crvenu knjigu gmazova
Dok se većina ljudi užasava zmija, mladi biolog Goran Šafarek voli te "ljigave i hladne" životinje, a njihova istraživanja često ga vode u daleke egzotične krajeve. Tako se nedavno vratio s dvomjesečne ekspedicije po Južnoj Africi gdje je sudjelovao na projektu izrade Crvene knjige gmazova (popis ugroženih, dosad nepoznatih ili nedovoljno istraženih vrsta).
- To je projekt SARCA pod vodstvom južnoafričkog znanstvenika Mariusa Burgera koji mnoge podsjeća na tragično preminuloga Australca Stewea Irwina. Naime, Burger je zvijezda mnogih dokumentarnih filmova o divljem životu u Africi, no za razliku od Irwina riječ je o ozbiljnom herpetologu, dakle znanstveniku koji se bavi istraživanjima gmazova i vodozemaca - rekao je Goran Šafarek (30). Mladi hrvatski biolog Mariusa Burgera upoznao je prošle godine na Madagaskaru kada je bio član ekspedicije koja je otkrila 10 novih vrsta žaba i gmazova.
Prešli 3000 kilometara
- Marius Burger mi je pričao o svojim istraživanjima i to me jako zainteresiralo. Pozvao me da se pridružim završnici projekta SARCA koji je počeo prije četiri godine. Kako je to poziv koji se ne odbija, pridružio sam mu se na uzbudljivom putovanju, od civiliziranog Cape Towna do divljih savana uz Mozambik, Botsvanu i Zimbabve - ispričao je Goran Šafarek.
U dva mjeseca putovanja, tijekom kojega su u terenskom vozilu prešli preko 3000 kilometara, Marius Burger i Goran Šafarek bili su stalni članovi sedmeročlane posade. Preostali članovi posade, južnoafrički i dvije nizozemske znanstvenice, mijenjali su tijekom ekspedicije. - Ponekad smo, kao u američkim filmovima ceste, putovali cijeli dan zastavši samo na benzinskim crpkama kako bismo kupili brzu hranu i zatim je pojeli tijekom vožnje.
Onda bismo došli u divljinu i potraga bi počela. Dok smo pomoću pajsera podizali stijene ili proširivali pukotine ispod kojih se preko dana skrivaju gušteri, često su nas iz prikrajka promatrale žirafe, slonovi i zebre - prisjetio se Šafarek. Burgerova ekspedicija tragala je za gmazovima koji još nisu opisani ili o njima postoji malo podataka.
- Južna Afrika obiluje gmazovima, i to vrlo zanimljivima. Svi su čuli za crnu mambu, no na tom području živi barem 500 različitih vrsta gmazova. Među njima najviše je guštera. Primjerice, tu su plosnati gušteri iz roda Platisaurus koje njihova crvena i plava boja izdaje pa ih se može zamijetiti još iz daljine.
Lov na kameleone
Međutim, oni taj nedostatak nadoknađuju svojom izvanrednom brzinom te sposobnošću skrivanja među najužim pukotinama - pojasnio je Goran Šafarek istaknuvši da je naglasak u istraživanjima bio je na gušterima, posebice macaklinima i kameleonima.
Dok smo pajserom podizali stijene ispod kojih se skrivaju gušteri, često su nas iz prikrajka promatrale žirafe, zebre, slonovi
- Uglavnom smo uzimali uzorke tkiva za DNK analizu. Kad smo posumnjali da je neka vrsta vrlo rijetka ili dosad nepoznata, mi smo je konzervirali u formalinu kako bi se moglo kasnije uspoređivati s drugim vrstama. Mislimo da smo otkrili pet novih vrsta macaklina, no to se mora potvrditi daljnjim istraživanjima - rekao je Goran Šafarek. Tijekom trajanja ekspedicije bilo je vrlo vruće, ali povremeno vrlo kišno i hladnije. Kako su gmazovi aktivni rano ujutro, članovi ekspedicije budili su se već u zoru.
- Od 10 pa do 16 sati bilo je tako vruće da su se čak i gmazovi skrivali. Zato su nama pogodni bili rano jutro i kasno navečer. Noć je, pak, doba lova na kameleone koji su dnevne životinje i vješto se skrivaju pa ih se noću lakše može uhvatiti na spavanju - ispričao je Šafarek. Lov na zmije odvijao se, također, noću. U Južnoj Africi živi oko stotinjak otrovnica, od čega je 16 vrsta fatalno, što znači da njihov ugriz može završiti smrću.
- Tu su ozloglašene crne i zelene mambe, zatim kobre, od kojih smo ponajviše nailazili na pljuvajuću kobru koja izvanredno lako otrovom pogađa oči. Od ljutica valja istaknuti nervoznog puff addera ili siktavicu koja u opasnosti prijeteći glasno puše te predivnu gabonsku ljuticu čija se pojava ne zaboravlja nakon što je se jednom vidi.
Ugriz zmije siktavice
Stileto zmija ne mora čak niti otvoriti usta da bi svojim postranim zubima ubrizgala snažan otrov - nabrojao je Goran dodavši da se po drveću mota lijepooki boomslang, najotrovnija zmija u Africi.
Uzbudljiva je ekspedicija završila tjedan dana prije predviđenog roka jer je Mariusa Burgera ugrizla siktavica, afrička rođakinja našeg poskoka.
- Marius se već 25 godina bavi proučavanjem zmija, no jedan trenutak neopreza bio je dovoljan da ga ugrize između palca i kažiprsta.
Taj ugriz bio je toliko jak da mu je za jedan sat otekla ruka, a za nekoliko sati počelo odumirati tkivo. Prebačen je u bolnicu u Pretoriji gdje je tri tjedna proveo na intenzivnoj njezi - ispričao je Goran koji za par mjeseci kreće u Južnu Ameriku. Jutarnji list
28. travnja 2008.
'Otići ću u Bleiburg kada se utvrdi tko je tamo ubijen'
Foto: Elvir Tabaković / CROPIX
GLINA - Predsjednik RH Stjepan Mesić danas je na sastanku s predstavnicima nacionalnih manjina održanom u Hrvatskom domu u Glini u organizaciji Savjeta za nacionalne manjine RH, pozvao da se prekinu rasprave o Jasenovcu i Bleiburgu u 2. svjetskom ratu, da se povijest ostavi povjesničarima, te da se Hrvatska posveti razvoju gospodarstva i stvaranju uvjeta za veći standard cjelokupnog stanovništva.
"Moramo biti svjesni da u vezi s tim raspravama ne smijemo uopćavati, jer smo se izborili da se zločini, bez obzira na kojoj strani, i u Domovinskom, i u 2. svjetskom ratu, individualiziraju, da to ne može biti krivnja neke etničke skupine", rekao je Mesić.
Ocijenio je da je jedini uspjeh i Hrvata, i Srba, i drugih nacionalnih manjina u 2. svjetskom ratu bio što su bili na strani antifašista i pobjednika, napominjući da i danas ima NDH nostalgičara koji na sasvim pogrešan način interpretiraju povijest.
Mesić je kazao da ga nakon njegovog ovogodišnjeg govora na komemoraciji u Jasenovcu podsjećaju da Tito nikada nije bio u Jasenovcu. "Tito nije bio u Jasenovcu jer je znao da tamo nije bilo 700 tisuća žrtava", kazao je predsjednik. Dodao je "da ga sada pitaju zašto ne ide u Bleiburg" i kazao da u Bleiburg ne ide zbog iste politizacije.
"Otići ću u Bleiburg, ali pod jednim uvjetom - da se poimenice utvrdi tko je ubijen na Bleiburgu, da se vidi što se tamo dogodilo i da se utvrdi tko je to počinio. Sada je to moguće, povjesničari imaju saznanja, ostaje na stručnjacima da to utvrde", izjavio je Mesić.
Također je napomenuo da poštuje žrtve Bleiburga, rekavši da u samom Bleiburgu nije ubijeno puno ljudi, već da su ljudi ubijeni na Križnom putu. Svi ubijeni u Bleiburgu i na Križnom putu, bili su žrtve, jer su ubijeni bez suda, dodao je Mesić. Jutarnji list
28. travnja 2008.
Građevinska zemljišta bit će 20 posto skuplja
Piše: Nikola Jelić
Foto: Bruno Konjević/CROPIX
Premijer Ivo Sanader najavio je smanjenje opće stope PDV-a, ali čak i ako to učini ukupno porezno opterećenje za građane bit će kad uđemo u EU značajno veće nego što je danas
ZAGREB - Stručnjaci su izračunali da bi ukidanje nulte stope PDV-a na kruh, mlijeko, lijekove i knjige značilo trenutačni inflatorni udar od oko 1,45 postotnih bodova. Takav udar na standard građana u vrijeme stalnog rasta inflacije još je alarmantniji jer ti proizvodi čine oko 6,8 posto potrošnje u kućanstvima, dok kod siromašnijih kućanstava samo kruh i mlijeko čine čak 18 posto njihove potrošnje.
Ti podaci ključni su argument kojim je Vlada zatražila od EU odgodu ukidanja nulte stope PDV-a za šest godina. Jednako toliko prijelazno razdoblje Vlada traži i za povećanje trošarina na cigarete jer bi primjenom većih trošarina cigarete poskupjele najmanje 30 posto. Kao opasnost koju će uzrokovati veće trošarine Vlada ističe i ilegalnu nabavu cigareta iz susjednih zemalja u kojima su one do 150 posto jeftinije.
No poskupljenje zbog primjene pravila EU ne prijeti samo kruhu, mlijeku i cigaretama. Nakon ulaska u EU u Hrvatskoj će se morati plaćati 22 posto PDV-a pri kupnji građevinskog zemljišta, zbog čega će poskupjeti i nekretnine, prije svega novosagrađeni stanovi. Poskupjet će ugostiteljske usluge u pansionu i polupansionu jer će se za te usluge ukinuti povlaštena stopa PDV-a od 10 posto.
Branitelji više neće moći kupovati osobne automobile bez plaćanja PDV-a. Ni samostalni umjetnici više neće biti oslobođeni poreza pri isporuci svojih usluga i dobara. Sve te promjene u poreznom sustavu najavila je Vlada u pregovaračkom stajalištu za pregovore s EU u poglavlju Porezi.
Već je poznato da će Hrvatska morati uvesti trošarine na plin i struju. Jedina je nepoznanica u kojem će roku Hrvatska morati primijeniti nova porezna pravila jer će Vlada od EU zatražiti prijelazna razdoblja kao i za ukidanje nulte stope. Za uvođenje oporezivanja građevinskog zemljišta, primjerice, traži se prijelazno razdoblje od šest godina.
Vlada očekuje da će cijene nekretnina u Hrvatskoj i dalje rasti zbog povećane potražnje, pogotovo nakon ulaska u Uniju. Vladin je argument da bi uvođenje PDV-a značilo dodatni pritisak na rast cijena, pa bi dostupnost stanova građanima bila još manja.
Trajna izuzeća od pravila EU Hrvatska je zatražila samo za oporezivanje vjerskih zajednica i za uvođenje nižeg praga za registraciju poreznih obveznika. U EU je taj prag samo 5000 eura, a Hrvatska traži da bude 12.000 eura kao što je približno sada.
U suprotnome, broj poreznih obveznika povećao bi se za oko 15.500, procjenjuje Vlada, što bi znatno otežalo ubiranje PDV-a. Kad je riječ o vjerskim zajednicama, Hrvatska ih želi trajno osloboditi plaćanja PDV-a pri nabavi robe i predmeta iz drugih država jer, tvrdi Vlada, takve donacije nužne su za obnovu vjerskih objekata i djelovanje crkvenih zajednica. Jutarnji list
28. travnja 2008.
Slovenski komentatori prosvjed na Dragonji ocijenili blamažom
Foto: FaH
LJUBLJANA - Vodeći slovenski novinski komentatori ocijenili su u ponedjeljak subotnji prosvjed potpornika Joška Jorasa na Dragonji kao političku blamažu organizatora koja Sloveniji nije donijela nikakvu prednost u sporu oko granice, a uz to niti medijski nije koristila Marjanu Podobobniku ili Slovenskoj pučkoj stranci (SLS) pred ovogodišnje parlamentarne izbore, kako joj je to sličnom demonstracijom uspjelo prije 4 godine.
"Ako je Jorasu ili Sloveniji netko želio napraviti štetu, onda mu je to u potpunosti uspjelo", piše u "Delu" vladi blizak komentator Stojan Žitko koji dodaje da granični "spektakl" ovoga puta nije bio niti medijski posebno uspješan iako se tamo pojavio velik broj televizijskih ekipa i novinara.
"Sve skupa je zvučalo prilično jadno, teatralizirano, a kad je riječ o vodećim protagonistima i neukusno", navodi Žitko koji dodaje da je organizator prosvjeda Marjan Podobnik Sloveniji napravio štetu, a nije koristio niti Jorasu, te da su bili patetični njegovi telefonski pozivi premijeru Janši i njegovim ministrima koji se nisu odazivali.
"Stariji Podobnikov brat Janez koji je ministar u Janšinoj vladi nije mu priskočio u pomoć, a možda nije ni smio jer je njegov položaj u vladi prilično klimav", navodi Žitko.
I komentator oporbi bliskog ljubljanskog dnevnog lista "Dnevnik" Franco Juri iznosi slične ocjene o okupljanju Jorasovaca, ali grijeh za stanje pripisuje vladi Janeza Janše jer nije riješila granična pitanja s Hrvatskom.
"Neki slovenski političari i navodni predstavnici civilnog društva opet su na Dragonji željeli stvarati povijest, ali se je njihova folklorom bogata predstava zaustavila nekoliko metara od žardinjera s cvijećem, koje su za Jorasove pristaše postale nekakvi simboli navodne hrvatske okupacije. Svjedočili smo otvaranju predizborne kampanje, a Podobnikovi su ljudi Hrvatskoj omogućili još jednu laku pobjedu", navodi Juri.
"Slovenija koja predsjedava Europskom unijom tako je potrošila još nešto od svog ugleda", navodi "Dnevnikov" komentator, ali za nezgodnu situaciju više krivi službene vlasti jer tvrdi da su prosvjednici formalno bili u pravu, pozivajući se na odredbu suda u Piranu koji je naredio uklanjenje žardinjera na hrvatskoj strani granice.
"Prosvjednici su zapravo bili u pravu kad su tvrdili da je na ispitu pala Slovenija kao pravna država. Jer, država je stvorila uvjete za takve incidente i ona te uvjete održava, ali u isto vrijeme slovenskoj javnosti prikriva neke činjenice koje bi pokazale istinsko stanje na Dragonji", navodi u komentaru od ponedjeljaka "Dnevnik". Jutarnji list
28. travnja 2008.
Kolaps na Pilama zbog dolaska pet cruisera u Dubrovnik
Piše: Jasmina Mrvaljević/EPEHA
Foto: Admir Buljubašić/CROPIX
DUBROVNIK - Dolazak pet cruisera u petak još je jednom "blokirao prometni sustav" te već na startu sezone Dubrovčane i njihove goste podsjetio na to što ih čeka. Dok gradska uprava priča o Stožeru za praćenje prometa, koji bi trebao reagirati i uvesti red u cestovni kaos, na ključnom punktu - Pilama i ulazu u povijesnu jezgru - nema ni prometnih policajaca.
Između desetak parkiranih autobusa s turistima, u petak oko 10 sati silom prilika uredovao je vozač Libertasove "osmice" koji se, dok je iza njega bujala kolona, duže vrijeme pokušavao probiti do postaje.
- Najteže nam je upravo s prometnim policajcima jer ih nemamo dovoljno - rekao nam je načelnik Ureda načelnika i glasnogovornik PU dubrovačko-neretvanske Ivan Kukrika, kojega smo upitali zašto na Pilama, bar u vrijeme najvećih gužvi, nema ni jednog policajca.
- Mogućnosti policije takve su kakve jesu, a u nedostatku kadra snalazimo se kako znamo i umijemo i razapinjemo na sve strane - rekao je Kukrika te dodao da po rasporedu jučer na Pilama nije ni trebao biti prometni policajac, već "Sanitat" s redarima, koji ima koncesiju na tom području rješavati što se riješiti da.
Direktor "Sanitata" Niko Kapetanić kaže da oni bez prometne policije na Pilama ne mogu riješiti stvari, jer osim naplate zaustavljanja turističkim autobusima i nemaju drugih ovlasti.
- Bez prometnih policajaca to jednostavno ne ide! Tražit ću da Grad Dubrovnik, kao i lani, plati boravak policajaca sa strane, koji će u vrijeme sezone doći na ispomoć - kaže Kapetanić, inače član Stožera za praćenje prometa, tijela koje će prvu sjednicu ove godine imati tek u ponedjeljak. Podatak da se Stožer, čija je zadaća predlagati mjere za regulaciju prometa i kontrolirati njihovu primjenu, prvi put sastaje početkom idućega tjedna dovoljno govori o ležernosti odgovornih, koji se za eventualne intervencije očigledno spremaju tek u srpnju ili kolovozu.
Prosvjed brodara
Nakon što je inspekcija Lučke kapetanije Dubrovnik i službeno zabranila pristajanje brodica u lapadskoj uvali Sumratin, negodovali su vlasnici trabakula i drugih plovila koji su sumratinski mul proteklih sezona koristili kao stalan pristan na izletničkim turama. - Ukidanje pristana za nas je katastrofa. To je definitivno nož u leđa i nama i Gradu koji se ionako guši u prometnoj gužvi. Umjesto mula na plaži u uvali Sumratin, koji je bio komforan za iskrcaj izletnika, Lučka kapetanija ponudila nam je alternativno pristanište na Pipliću, koje ne može profunkcionirati bez gradnje konstrukcije za siguran prihvat izletnika. A kako se takva gradnja tretira kao zahvat u prostoru, trebali bismo pribaviti dozvole i na to izgubiti nekoliko mjeseci, pa i cijelu turističku sezonu, požalio se predsjednik županijske Koordinacije brodara i brodograditelja Niko Miljas te potvrdio da je u ime tog tijela Uredu za pomorstvo Dubrovačko-neretvanske županije podnio zahtjev za legalizaciju mula u uvali Sumratin. Brodari su se obratili i gradskom Upravnom odjelu za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, ne bi li ishodili ucrtavanje mula u prostorne planove i tako otklonili glavni razlog inspekcijskog zatvaranja pristana. (G. B./EPEHA)
Jutarnji list
25. travnja 2008.
Nula promila ukida se od 1. lipnja
Raspravljen Zakon o sigurnosti prometa na cestama
ZAGREB - Vozači će od 1. lipnja moći sjesti za volan s alkoholom u krvi do 0,5 promila uz uvjet da do tada nisu imali prekršaje. Izuzeti će biti mladi vozači do 24 godine, koji i dalje neće smjeti voziti pod utjecajem alkohola, a ista će zabrana vrijediti i za profesionalne vozače, kao što su taksisti, vozači hitne pomoći ili instruktori vožnje. Novosti su to prijedloga Zakona o sigurnosti prometa na cestama o kojem se raspravljalo u petak u Hrvatskom saboru. Ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević, rekao je da Vlada smatra da su se stekli uvjeti da se zakonska odredba vezana uz alkohol ublaži jer se uočilo stabiliziranje i lagano smirivanje broja prometnih nesreći i stradavanja koje su uzrokovali vozači sa 0.5 promila. Prošle je godine pod tim okolnostima poginulo 13, a godinu ranije 15 osoba.
Između ostalog bi se postrožile kazne za najteže prometne prekršaje a kao alternativa bila bi zatvorska kazna do 60 dana. Ova kazna se predviđa za prekoračenje brzine od 50 kilometara na sat u naseljima, odbijanje testiranja na droge, lijekove i alkohol kao i za one koji imaju koncentraciju alkohola u krvi veću od 1.5 promila. Ista kazna se predviđa i za one koji bez položene vozačke dozvole sjednu za volan ili to isto učine dok im traje zabrana vožnje zbog ranijeg prekršaja.
Boris Šprem iz SDP-a složio se sa stavom Vlade da se zadnjih 18 godina napravio značajan iskorak u sigurnosti prometa i predložio je osnivanje najmanje četiri centra sigurne vožnje u kojima bi se mogli simulirati uvjeti vožnje po kiši, snijegu i po ledu. "U Austriji je od 2002. do 2006. godine, otkada se centri sigurne vožnje moraju obavezno koristiti, broj nesreća sa smrtnim stradanjem mladih od 18 do 24 godina smanjen za 30 posto", rekao je Šprem. Damir Kajin (IDS) upozorio je da su kazne prema novom zakonu predrakonske i daleko više nego, primjerice, u Njemačkoj. "Nevezivanje pojasa u Hrvatskoj košta 68 eura, u Njemačkoj 30 eura. Razgovor mobitelom mi kažnjavamo sa 68, Nijemci sa 40 eura a nepropisno pretjecanje kažnjavamo kaznama od 43 do 137 eura, u Njemačkoj od 30 do 125 eura. Nemojmo ići iznad kazni koje poznaje Njemačka, mi nemamo standard Kuvajta", rekao je Kajin. Ministar Rončević kazne je opravdao, između ostalog, apelima Udruge obitelji osoba stradalih u prometu koji su dopisom ministru jasno poručili da ne žele da se da njihove tragedije dogode drugima. Marijana Perir (HSS) je u ime svog kluba podržala novi zakon i pozdravila ukidanje nula promila iznijevši da je od 2005. do 2007. godine promet vina pao za 11 posto. "Istovremeno je 2007. godine 13 posto više stradalih u prometu nego godinu ranije a broj prometnih nesreća povećao se za sedam posto", iznijela je Petir. No ministar Rončević je na to podsjetio kako je 2004. godine uvođenje nula promila bila reakcija na postojeće stanje. "Projekcija broja smrtno stradalih na početku te godine završila bi na više od 800 poginulih danas", poručio je Rončević.
Svjetla na automobilima samo zimi
Novi Zakon predviđa da se vozačka dozvola može poništiti i zbog prikupljenih negativnih bodova i to ako vozač, kojemu je već jednom oduzeta dozvola na neko vrijeme, u idućih pet godina od isteka te mjere, prikupi negativnih devet bodova. Tada će mu se dozvola poništiti a vozački ispit će moći ponovno položiti tek nakon dvije godine. Ukida se također zabrana mladim vozačima da voze između 23 i pet sati kao i zabrana da se na suvozačevom mjestu vozi osoba u alkoholiziranom stanju.
Od sada se u slučajevima kada vozači plate prekršajnu novčanu kaznu do 1000 kuna na licu mjesta, prekršaj neće evidentirati, odnosno kao da ga i nije bilo.
Svjetla će se na automobilima odsada morati paliti samo zimi no motociklisti i mopedi će i ih dalje tijekom cijele godine morati imati upaljena.
Poništavanje vozačke dozvole
Novi Zakon predviđa da se vozačka dozvola može poništiti i zbog prikupljenih negativnih bodova i to ako vozač, kojemu je već jednom oduzeta dozvola na neko vrijeme, u idućih pet godina od isteka te mjere, prikupi negativnih devet bodova. Tada će mu se dozvola poništiti a vozački ispit će moći ponovno položiti tek nakon dvije godine.
Svjetla će se na automobilima odsada morati paliti samo zimi no motociklisti i mopedi će i ih dalje tijekom cijele godine morati imati upaljena.
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš
Marijan Lipovac, Vjesnik
25. travnja 2008.
Na jesen počinje obuka prvih ročnika-dragovoljaca
U Glavnom stožeru upravo traju pripreme, a naša je želja da do jeseni, u kolovozu ili rujnu, krenemo s prvom grupom dragovoljnih ročnika, otkriva ministar obrane Branko Vukelić
KARLOVAC - Obrambeni ministar Branko Vukelić otkrio je u petak novinarima da MORH ulazi u završnicu priprema za prijem prvih dragovoljnih ročnika u postrojbe Hrvatske vojske.
>Glavni stožer i Hrvatska vojska provode pripreme za uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Pripremaju se potrebni pravilnici, a naša je želja da do jeseni, u kolovozu ili rujnu, idemo s prvom grupom dragovoljnih ročnika<, potvrdio je Vukelić koji je, nakon zrakoplovstva i mornarice, u petak posjetio i Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske, najbrojnije grane naših oružanih snaga.
Ministar je objasnio kako prije početka dragovoljnog služenja vojnog roka, MORH treba stvoriti preduvjete, odnosno urediti vojarne i sve ostale kapacitete koje će ročnici dragovoljci koristiti tijekom obuke.
>Služenje će biti dragovoljno, a to znači da će se svi koji to žele moći javiti<, rekao je ministar i dodao kako se u MORH-u nadaju da će kroz postrojbe HV-a godišnje u ciklusima proći oko dvije tisuće dragovoljnih ročnika.
Vukelić je istaknu da je sada najvažnije da novi model krene, da se stvore preduvjeti i informira javnost o tome što je dragovoljno služenje vojnog roka te kakve ono prednosti donosi.
Odgovarajući na novinarski upit, ministar je potvrdio da donesena nova Uredbu o koeficijentima zapravo znači prosječno povećanje neto plaće vojnika, časnika i dočasnika za oko 12 posto.
>Vjerujem da će povećanje plaća imati jednako pozitivan odjek na one koji su već u sustavu HV-a, kako i na one koji želje postati njegovim dijelom<, rekao je Vukelić i još jednom podsjetio da su plaće u vojsci zadnji put rasle prije šest godina.
Zajedno s dodatcima koji se isplaćuju za posebne vojne zadaće radi se o ukupno 200 milijuna kuna, a prvi čovjek MORH-a objašnjava da se radi o sredstvima koja su od ranije predviđena u obrambenom proračunu za ovu godinu.
>Nikakvih tu iznenađenja nema što se tiče proračuna. Jedino čega ima jest dobra vijest za svakog vojnika, dočasnika i časnika<, rekao je ministar i dodao kako su ideju o povećanju plaća u Oružanim snagama snažno su podržali predsjednik Republike i predsjednik Hrvatskog sabora te premijer.
Vukelić: Želimo školovane i motivirane vojnike
Što tiče Oružanih snaga i Ministarstva obrane, Hrvatska je potpuno spremna za punopravno članstvo u NATO-u, poručio je Vukelić u petak u Karlovcu. Prema njegovim riječima, pripadnici HV-a ispunjavaju u potpunosti sve svoje zadaće, a kroz sudjelovanje u misijama već godinama su naši ambasadori među zemljama članicama Saveza. Ministar je podsjetio da su pred HV-om veliki projekti opremanja i nabave naoružanja, ali i stvaranje modernih standarda života i rada u vojarnama.
>Važna je oprema, bitna je modernizacija ili kupovina naoružanja, ali za MORH i HV čovjek je na prvom mjestu. Zato ulažemo u ljude, zato imamo nove koeficijente koji donose veće plaće i dodatke za one koji imaju posebne zadaće. Želimo imati kvalitetnog, školovanog, stručnog i motiviranoga hrvatskoga vojnika, dočasnika i časnika. I na tome ćemo puno raditi ove godine<, najavio je ministar obrane.
>Vrata slave< za poginule branitelje iz HKOV-a
Na ulazu u Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu, ministar Vukelić je u petak otkrio spomenik >Vrata slave<, novo spomen-obilježje podignuto u spomen na sve poginule i nestale hrvatske branitelje, pripadnike naših kopnenih snaga u Domovinskom ratu.
>Čak 89 posto svih žrtava, poginulih, zatočenih i umrlih tijekom Domovinskog rata su pripadnici Hrvatske kopnene vojske<, podsjetio je zapovjednik HKOV-a, general Mladen Kruljac. On je podsjetio kako je kopnena vojska u vrijeme rata bila organizirana unutar operativnih zona i zbornih područja, a nakon toga je imala korpuse. >Danas imamo novu strukturu Hrvatske kopnene vojske, gardijsku i pukovnijsku strukturu koja je definirana Dugoročnim planom razvoja HV-a<, rekao je Kruljac i kazao kako je Hrvatske kopnena vojska danas najmoćnija grana naše vojske, sa 11.956 djelatnika. [Mile Franičević], Vjesnik
25. travnja 2008.
Položen temeljni kamen za riječki Građevinski fakultet
Zgrada će biti površine 14.252 četvorna metra, imat će 83 kabineta, 15 praktikuma, devet laboratorija i osam predavaonica
RIJEKA - Ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac zajedno s rektorom Sveučilišta u Rijeci akademikom Danielom Rukavinom položio je danas temeljni kamen za izgradnju Građevinskog fakulteta u Sveučilišnom kampusu na Trsatu u Rijeci.
Zgrada će biti površine 14.252 četvorna metra, imat će 83 kabineta, 15 praktikuma, devet laboratorija i osam predavaonica.
Dio prostora koristit će se za potrebe Sveučilišnog centra za studije sa službama koje će evidentirati, pratiti i analizirati sve studijske programe na Sveučilištu, a posebno one koji će se izvoditi u kampusu. U sklopu zgrade će biti podzemna garaža za 200 automobila. Rok dovršetka radova je za 450 dana, cijena izgradnje je 115,3 milijuna kuna, a radove izvodi tvrtka >Radnik< iz Križevaca.
Rektor Sveučilišta Daniel Rukavina rekao je da je na prostoru kampusa sada u tijeku izgradnja objekata za Filozofski i Učiteljski fakultet, studentske restorane i zgrade Sveučilišnih odjela za fiziku, matematiku i informatiku. Rukavina je izrazio nadu da će u sljedećih nekoliko mjeseci početi radovi i na objektima studentskog standarda te da će do jeseni 2009. godine biti dovršeni svi objekti prve faze kampusa.
Ministar Dragan Primorac najavio je početak realizacije Vladina programa izgradnje studentskih domova u cijeloj zemlji s ukupno 5000 kreveta. Riječ je o programu vrijednom 100 milijuna eura, a radovi će se obavljati po načelu javno-privatnog partnerstva. Za dva tjedna će se raspisati natječaj za Vladine konzultante, a za pet do šest mjeseci trebala bi biti sklopljena većina ugovora u tom programu. U Rijeci će se na ovaj način izgraditi objekti sa 750 kreveta, najavio je Primorac.
Ustvrdivši da će ovaj projekt promijeniti Hrvatsku, usporedio ga je s uvođenjem Bolonjskog procesa. Zahvaljujući ovom procesu u Hrvatskoj je za 5000 povećan broj studenata u proteklih godinu dana, rekao je ministar Primorac. Vjesnik
25. travnja 2008.
Kanada podupire ulazak Hrvatske u NATO
Predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić i predsjednik Zastupničkog doma kanadskog parlamenta Peter Milliken razgovarali o suradnji Hrvatske i Kanade na parlamentarnoj razini, o unapređenju odnosa u gospodarstvu i turizmu
ZAGREB - Kada je u pitanju ratifikacija sporazuma o ulasku Hrvatske u NATO u kanadskom parlamentu 2009, ne predviđam nikakve probleme, izjavio je u četvrtak predsjednik Zastupničkog doma kanadskog parlamenta Peter Milliken nakon što je razgovarao s predsjednikom Hrvatskog sabora Lukom Bebićem. Osim o suradnji Hrvatske i Kanade na parlamentarnoj razini, razgovaralo se i o unapređenju odnosa u gospodarstvu i turizmu.
>Hrvatska želi svestranu, dobru i plodnu suradnju s Kanadom i u budućnosti. Sa zadovoljstvom smo konstatirali kontinuiranu potporu Kanade članstvu Hrvatske u NATO-u i EU, kao i dobru suradnju u Afganistanu gdje naši vojnici sudjeluju u mirovnoj misiji<, kazao je Bebić. Tema razgovora bilo je i ublažavanje viznog režima, o čemu su nedavno na summitu NATO-a u Bukureštu razgovarali premijeri dviju zemalja. Milliken je rekao da Hrvatska i Kanada imaju visok stupanj suglasnosti o svim bitnim pitanjima, posebno na međunarodnoj razini. Istaknuo je da Kanada traži nove inozemne partnere za plasman svojih proizvoda budući da 85 posto izvoza ostvaruje sa SAD-om. Spomenuo je da u Kanadi živi više od 110.000 Hrvata i izrazio nadu da će i oni naći svoj interes u intenziviranju gospodarskih odnosa.
Marijan Lipovac, Vjesnik
25. travnja 2008.
Njemica Zigi spasiteljica starih Šoltana
Piše: Marina Rajčić/EPEHA
Foto: Paun Paunović/Cropix
Upornošću do cilja: Ni loše poznavanje jezika, ni prvotno nepovjerenje staraca prema strankinji 52-godišnju Njemicu Sigrid Pavišić nije omelo da pokuša ostvariti svoj naum
ŠOLTA - Otok je to gdje je svijet zaboravio da je i starost dio života. U samačkim domaćinstvima, trošnim, ruševnim nastambama, napušteni, zaboravljeni i jako bolesni žive - nečiji roditelji. Ništa više nije u njihovim rukama, čak ni nada. Ustaju, padaju, umiru sami. Te životne priče na rubu stvarnosti prepoznala je Sigrid Pavišić, pedesetogodišnja temperamentna Njemica. Ljubav ju je na Šoltu dovela, tu je ostala i odlučila pomoći ne tražeći čak ni naknadu za dobro koje je naumila činiti.
Sudbina:
Bezići, kao i mnogi drugi, imaju djecu, ali ona su davno otišla s otoka
Ni loše poznavanje jezika pa ni prvotno nepovjerenje staraca prema strankinji nije je omelo da pokuša ostvaritisvoj naum. Njenu hvalevrijednu zamisao prepoznala je Katolička udruga Lovret, a potom i Općina Šolta, uz čiju je potporu pred godinu i pol započela pomagati napuštenim starcima na otoku. Zigi, kako je Šoltani vole zvati, danas svi oni čekaju s osmijehom.
Dostavnim vozilom kojim Zigi svakodnevno obilazi starije zaputili smo se u mjesto Grohote, u posjet supružnicima Katici i Jordanu Bezić, jednoj od izgubljenih šoltanskih obitelji. U mračnoj sobi, sa golim zidovima od opeka prekrivenih debelom vlagom, na krevetu sjedi Katica. Imala je moždani udar pa jedva govori, a još teže stoji na nogama.
- Vapim u Boga, a ne znam što će mi dati - izustio je njezin suprug Jordan, iscrpljen neimaštinom, životnom tragedijom i konačno ženinom bolešću. Katica samo šutke klima glavom, nerazgovjetno prozbori tek pokoju riječ. Suze joj oči dok joj Zigi prilazi i maslinovim uljem s gospinom travom masira bolne ruke. Bezići imaju djecu, ali ona ne žive na otoku. - Mladi se moraju boriti za svoj život. I njima je teško - veli Jordan, ne osuđujući nikoga za život u kojem, kaže, nije imao sreće.
Jedina pomoć
Jordan Bezić, čija je supruga Katica imala moždani udar, kaže kako mu je Zigi od neprocjenjive pomoći
Danas im sreću nosi Zigi. Uvijek je vedra, nasmijana, pospremi, opere, liječi... Samo još ona posjećuje Beziće. I tek što smo pomislili kako je to najgore što se na otoku može vidjeti, put nas odvede u Gornje selo. Novo odredište, stara napuštena škola. Uspinjemo se trošnim stepeništem, prolazimo hodnikom dok pod nogama trulo drvo škripi i propada, ulazimo u nekadašnju učionicu, danas dom Katarine Bakić, bez vode, bez kupatila. Plafon urušen. Odnekud na kablu visi žarulja.
Bakica nas dočekuje s osmijehom. Stigla je Zigi, stigla je sigurnost. Zigi se odmah posla laća, iz susjedstva donosi vodu koje, na drvima ključa lonac s grahom. Baka Katarina operirana od tumora na mozgu živi s jednim od dvoje sinova s mirovinom od 650 kuna. - Ništa se kupiti ne može, to se trpit ne može - žali se bakica. Zigi je tješi, tepa joj, šiša kosu, Zigi je sve ono što baki treba. Željela bi, kaže, kad bi mogla biti stalno pored nje.
No Zigi mora dalje, u Donjem selu već je čeka najstariji korisnik, 92-godišnji Anton Sinovčić. Samac, ženu je izgubio pred 13 godina. Kuća na dva kata zaključana, Anton se povukao u nekadašnju konobu jer se boji stepenica. Ipak, još se dobro drži, izlazi u vrt pun limuna i ruža. Nada se da će dočekati još koju jesen.
Velika Zigina želja je otvoriti Centar za stare Šoltane
Imam puno ideja, ali samo jedan san, a to je otvoriti Centar za stare Šoltane. Bilo bi to mjesto gdje bi mogli dobiti ručak, razgovor, naći prijatelje, zaboraviti na samoću, jer svi ćemo mi jednom ostarjeti - kazala je Sigrid Pavišić, zvana Zigi, neobična žena koja je u pomoći starima pronašla sebe. Jutarnji list
25. travnja 2008.
Ministarstvo turizma daje potpore za turističke i obrazovne projekte
Ministarstvo turizma objavilo je na svojim web stranicama i u dnevnom tisku dva javna poziva za dodjelu bespovratnih sredstva - za turističke projekte kojima su prethodno odobrena sredstva iz pretpristupnih fondova EU i drugih međunarodnih fondova, te za stručne i obrazovne programe.
Ukupno će se po tim javnim pozivima ove godine dodijeliti oko 3,5 milijuna kuna, od čega oko 1,5 milijuna kuna za turističke projekte koji već imaju odobrena sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a te oko dva milijuna kuna za stručne i obrazovne programe, doznaje se iz Ministarstva.
Javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava turističkim projektima kojima su odobrena sredstva iz pretpristupnih fondova EU i drugih međunarodnih fondova, otvoren je do 31. listopada ove godine.
Iz Ministarstva navode da pretpristupni fondovi EU osiguravaju 70 do 85 posto financijskih sredstava za realizaciju projekta, dok ostatak treba osigurati nositelj projekta. S obzirom da upravo taj dio sredstava nositeljima projekata stvara financijske probleme, zbog kojih ga često nisu u mogućnosti realizirati, Ministarstvo osigurava obvezni dio sredstava nositeljima projekta.
Prošle je godine po tom programu dodijeljeno ukupno 1,6 milijuna kuna državnih potpora za ukupno 20 projekata, čija je ukupna vrijednost bila malo veća od pet milijuna eura.
Drugi javni poziv, za dodjelu potpora za stručne i obrazovne programe otvoren je do 15. svibnja ove godine. Riječ je o programu kojim Ministarstvo sufinancira obrazovne i stručne programe (seminare, radionice, istraživanja i slično) kojima se unapređuje opća konkurentnost hrvatskog turizma. Na taj se poziv mogu javiti strukovne udruge i druge neprofitne organizacije iz područja turizma i ugostiteljstva.Glas Dalmacije
25. travnja 2008.
Sve brojniji Rusi mijenjaju ponudu domaćih ugostitelja
Na traženje Rusa mnogi opatijski restorani u ponudu su uvrstili i skupa pića, poput ruma i konjaka starih i 50 godina, do šampanjaca po cijeni i do 3000 kuna
Langust, ustrici, krabi, krasnoja ikra, blini, duhi, almas..., samo su neki od ruskih pojmova koje zna sve više konobara i trgovaca Istre, Kvarnera i Dalmacije, a u prijevodu te riječi znače - jastog, kamenice, rakovi, kavijar, palačinke, parfem, dijamant. Od 150.000 Rusa, koliko ih je prošle godine došlo u Hrvatsku, većina je boravila u Istri i Dalmaciji, a tek manji broj na Kvarneru. Osim tih "normalnih" gostiju, koji odsjedaju u našim hotelima s tri ili četiri zvjezdice po cijeni od 300 do 500 eura za sedam dana, na opatijskoj rivijeri posljednjih je godina kuće, stanove i apartmane kupio nemali broj imućnih Rusa koji tu provode dosta vremena tijekom cijele godine. Na njihov zahtjev mnogi opatijski restorani u svoju su ponudu uvrstili i skupa pića, poput ruma i konjaka starih i 50 godina, do šampanjaca čija boca košta do 3000 kuna.
Zbog Rusa, ponudu mijenjaju i manji opatijski ugostiteljski objekti. Kako nam je rekao vlasnik jednog tamošnjeg kafića, u ponudu je sada uvrstio i bočice stranog pjenušca od 0,2 litre, jer ga svakodnevno traže Ruskinje uz jutarnju i popodnevnu kavu. Međutim, u opatijskim restoranima teško je potrošiti jedući i pijući odjednom više od 3000 ili 4000 kuna po osobi, pa i u slučaju ako gosti jedu jastoga, kavijar i piju najskuplji pjenušac i konjak. Zbog gostiju iz Rusije, restorani na Kvarneru uskoro će dobiti jelovnike i vinske karte na ruskom jeziku, a sve više ovdašnjih hotelijera i ugostitelja uči i ruski jezik. Rusi koji u Opatiji imaju luksuzne kuće, imaju zaposlene kuhare i domaćice objekta, koji onda za njih i njihova društva po narudžbi spremaju jela. Međutim, kad je u pitanju zabava, Rusi je najčešće potraže u Portorožu, Trstu ili Veneciji, za što prethodno moraju ishodovati vizu za zemlje EU-a u Moskvi. Podosta Rusa na Kvarneru drži i svoje jahte, na kojima posadu isključivo čine Hrvati. Kad kupuju svoj prvi brod, ruski se bogataši obično odluče za onaj dužine 16 ili 17 metara, vrijedan oko 1,5 milijuna eura, nerijetko Ferretti ili Azimut. On im već nakon nekoliko mjeseci postane premalen, odnosno pretijesan, jer se na njemu udobno može smjestiti najviše šest ili osam osoba, što im nije dovoljno, jer često u goste pozovu puno brojnije društvo. Ako im financije dopuštaju, ruski bogataši potom se odluče za kupnju broda dužine do 30 metara, cijene od tri do deset milijuna eura. Oni doista imućni, nakon toga kupuju i brod dužine do 50 metara, koji košta 20 i više milijuna eura. Imućni Rus, koji je u Opatiji kupio vilu od jednog poznatog Hrvata, sada je u čudu jer na kvarnerskoj rivijeri nema gdje vezati svoju jahtu dužine 55 metara, koja mu je sada na vezu na francuskoj rivijeri, što godišnje plaća 100.000 eura. Rusi "skromnije" platežne moći za provod nerijetko unajme brod po cijeni od 50.000 do čak 600.000 eura za tjedan dana.
Najčešće se u tome projektu udruži nekolicina njih, a pritom vole krstariti Jadranom, od Venecije do Crne Gore. Zrakoplovom iz Moskve do Krka leti se tri sata, a potom se više od sata putuje automobilom od Krka do Opatije ili marine u Ičićima. Iz tog razloga Rusi koji imaju kuće ili jahte na opatijskoj rivijeri voljeli bi da na Krku postoji helikopterska taxi-služba, a u Ičićima heliodrom. Pritom, kako kažu neki od njih, ne bi pitali za cijenu prijevoza, jer žele brzo i udobno stići do mjesta odmora. Rusi na odmoru u Istri rado idu u šoping u Zagreb, gdje uglavnom kupuju sportsku odjeću poznatih svjetskih marki. Naši ugostitelji ne vole kad su im u jednom trenutku Rusi najbrojniji gosti u restoranu, jer su često prebučni, a to navodno tjera druge goste, posebice Austrijance i Nijemce, dok su Talijani obično i bučniji od Rusa.
Za >kvadrat< i 10.000 eura
Riječka Ukrajinka Marta Martinčić, koja već godinama vodi ruske turiste uglavnom po Istri i Kvarneru, napominje da Rusi vole ići na izlete, a kao suvenir uglavnom kupuju istarsko vino i maslinovo ulje te tartufe. Kad je riječ o kupnji nekretnina, Rusi prije svega traže objekte uz samo more, te ne čudi što upravo oni za četvorni metar novosagrađenog stana na obali iznad opatijskih plaža plaćaju od 6000 do 10.000 eura.
Damir Herceg, Vjesnik
24. travnja 2008.
Gotovinina obrana žestoko napala ključnog svjedoka tužiteljstva
Haag: General Leslie suočen sa suprotnim izvješćima o granatiranju Knina
Branitelj generala Ante Gotovine suočio je generala Andrewa Leslija u nastavku protuispitivanja u srijedu s izvješćima vojnih promatrača UN-a i američke vlade po kojima je HV gađao vojne ciljeve u Kninu, a štete na civilnim objektima zabilježene su tek u njihovoj neposrednoj blizini uz tek pokoji udaljeniji pogodak u stambenu zonu, a ukupna šteta od granatiranja u gradu nije bila ni približna onoj koju je u svom svjedočenju opisivao Leslie, kao posljedicu neselektivnog granatiranja Knina prva dva dana Oluje.
Tužiteljski svjedok kazao je kako su ti podaci UNMO-a "izazvali kontroverzu".
Potom mu je branitelj Gregory Kehoe predočio dokaze da je Leslie nakon izvješća UNMO-a zatražio "prijateljsku uslugu" od kanadskog pripadnika UN-a Filipa Barkofa koji je ostao u Kninu da potraži po gradu dokaze da je HV "počinio ratni zločin neselektivnim granatiranjem".
Leslie je u nastavku protuispitivanja uglavnom tvrdio da prva dva dana Oluje u Kninu i okolici nije bilo ni aktivnih srpskih snaga ni njihovih položaja.
Osporavajući takve tvrdnje branitelj generala Gotovine Kehoe svjedoku je predočio, uz izvještaje UN-a o srpskoj vojnoj prisutnosti, čak i njegove vlastite izjave prema kojima je na području Knina bilo i vojske i topništva.
Tako mu je pustio njegovu vlastitu izjavu danu 4. kolovoza 1995. za BBC u kojoj je kazao kako Hrvati nisu nadomak Knina a da je u gradu i okolici dosta Srba, te izjavu za Toronto Star da je osobno vidio kako srpski tenk ispred baze UN-a uzvraća vatru.
Kehoe mu je predočio i više izvještaja vojnih promatrača UN-a od 5. kolovoza o kretanju srpskog topništva prema Kninu te raspoređivanja na položaje kod Strmice odakle je 5. kolovoza navečer srpska vojska ispaljivala granate prema Kninu.
Svjedok je kazao kako mu tu uglavnom nije bilo poznato, čak ni podatak da je tadašnji zapovjednik snaga tzv. RSK Mile Mrkšić 5. kolovoza ujutro pobjegao iz Knina, iako je to svojedobno sam rekao haškim tužiteljima.
Leslie je tek priznao da je 15-20 kilometara od Knina dan uoči Oluje vidio puno sofisticiraniju i profesionalniju topničku postrojbu srpskih snaga u odnosu na one koje je viđao na području RSK.
Vraćajući se na Leslijevo svjedočenje od dana ranije kada je opisao kako je tražio od HV-a da mu ne ograničava slobodu kretanja i pusti ga da izađe iz baze UN-a u Kninu 5. kolovoza kako bi utvrdio "da li se poštuje ratno pravo" i ima li "etničkog čišćenja", Kehoe je pustio video snimku pregovora Leslija, tada načelnika zapovjedništva UN-a u Kninu, s predstavnicima Hrvatske vojske koja je pokazala da prevoditeljica nijednu od ključnih riječi poput "ratno pravo", "etničko čišćenje" ili "civilno stanovništvo" nije prevela. Umjesto toga prevoditeljica UN-a hrvatskoj je strani prevela da Leslie želi vidjeti "što se događa".
Odgovarajući na tvrdnje Leslija da je HV u namjeri da onemogući kretanje UN-a postavio tenk s cijevi okrenut prema bazi UN-a Kehoe je pustio tonsku izjavu drugog pripadnika UN-a kapetana Hilla koji je objasnio da se radilo o ljutitom hrvatskom vojniku koji je naumio dobiti pištolj "browning" kakav je posjedovao primjerice Leslie te je stigao pred bazu UN-a ali je od nauma ubrzo odustao kada mu je Hill objasnio da nikakav browning neće dobiti. Snimka je izazvala smijeh kod Leslija koji je priznao da nije znao da je to bila pozadina događaja.
Na kraju protuispitivanja Kehoe je Lesliju predočio obrazloženje po kojem je dobio odličje kanadske vojske za misije spašavanja 40 pripadnika osoblja UN-a u Kninu. Kanadski general, danas zapovjednik kanadskih kopnenih snaga, objasnio je kako se radilo o zabuni jer je sudjelovao samo u jednoj takvoj misiji i zabunu je pokušao ispraviti s nadređenima, tvrdeći da im je objasnio da on nije sudjelovao u takvim misijama nego u spašavanju pacijenata iz kninske bolnice.
Leslie iskaz završava u četvrtak a nakon toga tužitelji će izvesti novog svjedoka.
Slobodna Dalmacija
24. travnja 2008.
Tužiteljstvo odustaje od Knina?
Kanadski general Andrew Leslie na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču na pitanja obrane uglavnom je odgovarao "ne znam" i "nisam siguran". Obrana generala to je odlično iskoristila te bi tužiteljstvo moglo odustati od optužbe za prekomjerno granatiranje Knina. Leslie je također priznao da nikada nije vidio nijednog vojnika hrvatske vojske kako pali kuće i pljačka.
Jučer su odvjetnici generala uspjeli dokazati da je Leslie odgovoran za neutemeljene procjene o jačini granatiranja Knina, broju ubijenih i šteti u gradu, koje su iz kninskog sjedišta UN-a poslane u svijet prva dva dana Oluje. Stoga postoji mogućnost da tužiteljstvo odustane od točke optužnice o prekomjernom granatiranju Knina. HRT
24. travnja 2008.
Sve šibenske tvrđave konačno će biti u funkciji
Piše: Ante PANCIROV
Šibenska gradska uprava najavljuje da će tijekom narednih godinu i pol početi uređenje gradskih tvrđava i konačno stavljanje u funkciju tih vrijednih starina za koje je nevjerojatno da sve ove godine nisu našle namjenu u turizmu ili društvenom životu grada. Tvrđave su prije nekoliko godina uvrštene u famozni Projekt Šibenik - nekoliko strateških projekata koje je aktualna vladajuća garnitura odlučila realizirati u paketu. Nakon što su nedavno potpisali ugovore za projekt Hotel Šibenik i marinu na Kulinama, a nedavno s Orco grupom počeli posao s hotelima i drugim turističkim sadržajima na otoku Obonjanu, sada bi se na redu trebale naći i tvrđave, usporedno s realizacijom još jednog strateškog projekta - stavljanja u funkciju vojarne Bribirskih knezova, gdje je po GUP-u predviđena sportsko-rekreacijska zona.
U Projektu Šibenik, koji Grad ostvaruje sa zagrebačkom konzultantskom kućom Sinergijske solucije, planira se uređenje četiriju gradskih tvrđava: Šubićevca, Sv. Ivana, Sv. Mihovila i Sv. Nikole na ulazu u Kanal sv. Ante - nesumnjivo najvrednije među njima, s obzirom na to da je riječ o objektu kakvih je ostalo malo na cijelom Mediteranu. Iako postoji ideja što bi se sutra trebalo događati u tim tvrđavama, dok konzervatori i službeno ne pripreme dokumentaciju na čijem će temelju Grad pripremiti natječaj za investitore, te su ideje samo okvirne, kaže dogradonačelnik Tomislav Jukić, koji smatra da će puno toga ovisiti o smjernicama ljudi iz struke.
- Jedno su naše želje, a drugo mogućnosti, a kada su naše tvrđave u pitanju, ništa nećemo prepustiti slučaju. Želimo ih iskoristiti, ali ne pod svaku cijenu i nećemo tamo dopustiti ništa što se kosi sa strukom. Osim što će naši konzervatori "pripremiti teren" za natječajnu dokumentaciju, savjetovat ćemo se i s Ministarstvom kulture - kaže Jukić i potvrđuje kako za tvrđave otprije postoji interes investitora koji su se i prije javljali na natječaje iz Projekta Šibenik, a posebno su zainteresirani najnoviji partneri Grada - grupa Orco, jer drže da mogu povezati svoju djelatnost na Obonjanu s bogatstvom tvrđava, gdje mogu graditi sadržaje za svoje goste.
Navodno ih osobito zanima Tvrđava sv. Nikole, koja se već potvrdila kao atrakcija kada su se prije nekoliko godina ondje organizirali koncerti klasične glazbe koji su se pokazali kao prvorazredni kulturni događaji.
Ništa slabije perspektive nisu ni ostale tvrđave u kojima se može organizirati čitav niz aktivnosti i sadržaja koji ne moraju biti isključivo vezani uz turizam, nego mogu služiti i u brojnim gradskim aktivnostima. U mnogim hrvatskim gradovima tvrđave se koriste kao ljetne pozornice, restorani, kafići, klubovi, kockarnice, suvenirnice, pa zvuči nevjerojatno da Šibenik aktivno koristi samo jednu tvrđavu, onu Sv. Mihovila, i to tek odnedavno, tj. otkako ju je preuzelo gradsko poduzeće "Zelenilo". Nažalost, ni oni nisu ponudili gostima previše, iako uredno naplaćuju ulaznice za posjet staroj građevini. U Turističkoj zajednici kažu da bi rado htjeli nešto više od tvrđava jer goste stalno zanimaju te, uglavnom zarasle nekretnine, do kojih nerijetko ni puta nema, no kako su one vlasništvo Grada, samo ih gradska uprava može napokon učiniti funkcionalnima i tako profitabilnima. Glas Dalmacija
24. travnja 2008.
Učenici izrađivali modele zagorskih dvoraca za slijepe i slabovidne
Piše: Senka Susović/EPEHA
Foto: Krunoslav Pavlina / CROPIX
GORNJA STUBICA - U sklopu 13. muzejsko-edukativne nagradne igre Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva koja ove godine nosi naziv "Original" Muzej seljačkih buna organizirao je za učenike posjetitelje zanimljivu radionicu pod nazivom "Original kao inspiracija".
Radionica čiji je cilj upoznavanje sudionika s burgovima i dvorcima Hrvatskog zagorja oduševila je prve posjetitelje 23 maturanata Srednje škole Zabok, buduće hotelijersko-turističke tehničare, prevođene prof. Vesnom Pušelj.
- Stvarno je bilo super. Dobro smo se zabavili, puno smo toga naučili o zagorskim dvorcima i životu u njima, a bili smo i korisni. Izrađivali smo od gline modele zagorskih burgova i dvoraca, Velikog tabora, Lobora, Oršića, Januševca i Zajezde koji će pomoći slijepim i slabovidnim osobama da opipom dožive izgled dvoraca - zadovoljno su prokomentirali srednjoškolci.
Naime, osim što su se u procesu modeliranja učenici upoznali s kulturno-povijesnom baštinom Hrvatskog zagorja i njezinom važnošću, izrađeni modeli poslužit će nakon završetka igre slijepim i slabovidnim osobama da prilikom posjeta muzeju opipom dožive arhitekturu povijesnih građevina.
- U roku od dva sata, koliko je trajalo izrađivanje modela, dobili smo 15-ak dojmljivih radova. Učenike smo na samom početku obavijestili čemu će poslužiti njihovi radovi i poučili smo ih osnovnim karakteristikama i pravilima izrade modela, a oni su s oduševljenjem prihvatili našu ideju.
Dakle, uz aktivno učenje sudionike radionice potraknuli smo na promišljanje o specifičnostima i potrebama slijepih i slabovidnih osoba. Naime, slijepe i slabovidne osobe arhitekturu povijesnih građevina ne mogu zahvatiti dodirujući original, već opipavanjem upravo ovakvih modela. Na taj smo način približili stalni postav Muzeja seljačkih buna osobama s posebnim potrebama - rekla je kustosica u Muzeju seljačkih buna Lorka Lončar.
Muzejska igra trajat će do 18. svibnja
U razdoblju od mjesec dana, koliko traje muzejsko-edukativna nagradna igra "Original", kupnjom knjižice po cijeni od 10 kuna sudionici imaju omogućen besplatan ulaz u sve muzeje uključene u igru. Knjižica se može kupiti u svakom muzeju koji sudjeluje u akciji.
Tijekom trajanja igre djeca mogu doznati što su sve muzealci putem zanimljivih izložbi kreativnih radionica, igraonica ili predavanja pripremili na zadanu temu. Projekt je osmišljen i vođen poput natjecateljske igre u kojoj je zadatak prikupiti određen broj pečata posjećenih muzeja. Na sam Dan muzeja, 18. svibnja, priređuje se završna svečanost za sudionike.
Jutarnji list
24. travnja 2008.
BILIĆEVA BIOGRAFIJA
S četiri godine prestao je govoriti, ali mana je postala njegova pobjeda
Piše: Vlado Vurušić
Foto: Marin Tironi/Cropix
U prvom nastavku Bilić priča o Splitu u kojem je odrastao, svojoj obitelji, najbližim prijateljima iz djetinjstva i počecima bavljenja nogometom
Slaven Bilić potječe iz "fetive" građanske splitske obitelji. Rodio se vrućega splitskog 11. rujna buntovne i intervenističke 1968. pune uzbudljivih događaja - ratova, atentata, prevrata, mirisa novih vremena. Ugledao je svijet u skučenoj sobi splitskog rodilišta čiji su prašnjavi prozori gledali točno na legendarni Hajdukov plac pokraj Plinare. Lako je moguće da je prvi zvuk koji ga je jako uzbudio bio huk Hajdukovog "istoka".
Nekoliko dana prije u toj istoj splitskoj oskudno opremljenoj rađaonici zakmečao je i Zlatan Stipišić Gibonni, danas jedan od najpoznatijih hrvatskih kantautora, a nekoliko dana kasnije, dok je mali Bilić već odležao postporođajnu žuticu, u rodilište je s trbuhom do zuba došla još jedna izmučena trudnica čiji će sinčić s vremenom zadiviti sportski svijet. Koji dan kasnije rodio se splitski velikan Toni Kukoč.
Te godine Bilićev Hajduk sezonu završava na 4. mjestu, propustivši ispred sebe tek vječne suparnike Crvenu zvezdu, Partizan i Dinamo. No, već za koju godinu Hajduk se predvođen Tomislavom Ivićem vinuo u visine. Mali Slaven rastao je u toj nogometnoj euforiji koja je 70-ih godina zahvatila Split. Njegov otac Ivan bio je sveučilišni profesor, kasnije dekan splitskog Pravnog fakulteta. Politički i nacionalno osviješten, bio je u vrhu političkih promjena krajem 60-ih i početkom 70-ih. Majka Marija predavala je biologiju i zemljopis u osnovnoj školi.
Zašto roditelji šapuću?
Slaven je bio drugo dijete u obitelji Bilić. Njegov tri godine stariji brat Domagoj nije mogao izgovoriti bratovo komplicirano ime i zvao ga je Nane. Postoji još nekoliko varijanti tog nadimka; kao dijete banane je nazivao "nane", a baka Anđa mu je rekla da ni on nije mogao pravilno izgovoriti svoje ime pa je govorio Nane. U početku su ga tako zvali samo u obitelji i prijatelji, a sada ga svi tako zovu. Stanovao je u Aljinovićevoj ulici, na početku splitskog naselja Spinut, nedaleko od Hajdukova Placa.
- Prve godine života provodio sam na tih "deset" kvadratnih metara. Bio je to moj cijeli svijet. I bio sam prezadovoljan njime. Tamo je postojalo mjesto gdje sam se mogao sakriti od svih, ali i mjesto na koje sam uvijek mogao doći i pronaći nekoga za igru - kazuje nostalgično. U istoj je zgradi živio i Toni Kukoč. Slaven na vrhu nebodera, a Toni na prvom katu. Roditelji su im se družili, a oni su se kao djeca igrali uz ogradu dalmatinske tvornice kolača "Bobis".
Nije išao u vrtić. Čuvala ga je njegova baba Anđa, mamina majka. Osoba koja ga je svojom mudrošću, reći će, prilično odredila. Baba Anđa bila je iskusna i staložena žena, koja je za svaku priliku imala poučnu priču iz svog burnog života. Roditelji su ga nekoliko puta pokušavali upisati u obližnji vrtić. Smatrali su da mu je potrebna socijalizacija, pogotovo zbog skorog odlaska u školu te govorne mane koju je imao. No, ti nadobudni eksperimenti nisu imali uspjeha.
No, kad je napunio tri godine politika se umiješala u njegov život. Trajala je uzbudljiva 1971. Hrvatska se budila iz dugogodišnjeg sna. Slaven je tek sricao prve riječi. Otac Ivan, tada mladi profesor na splitskom Pravnom fakultetu, prihvatio je nove vjetrove liberalizacije i politike Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala koji su zapuhali iz Zagreba. Sviđale su mu se te poruke demokratizacije, nacionalne samosvijesti, politike "čistih računa" u multietničkoj i kompliciranoj zajednici kakva je bila Jugoslavija. Učlanio se u Maticu hrvatsku, što je u tadašnjim prilikama bilo više od političkog odabira. No čitav pokret stajao je zapravo na krhkim nogama.
Otac mu o tom vremenu nije volio pričati. Kao klinac, veli, nije primjećivao da mu se otac nalazio na tada "pogrešnoj" strani barikade. Kad je Hrvatsko proljeće ugušeno, nije bilo lako. Otac je uspio nekako zadržati posao, a zatvor je visio nad glavom. Bilo je gusto. Neugodno. Neki ljudi, koji i danas žive u Splitu, dolazili su na njihova vrata. Lupali. Zvonili. Prijetili. Vikali. On i brat još nisu shvaćali zašto im majka pokriva uši. Zašto do kasno otac i majka šapuću.
Oca proglasili ustašom
- Više sam o tim događajima doznao od mame i očevih prijatelja nego od oca. Možda me je želio zaštititi da nešto ne lanem, a kasnije, kada se to smirilo, nije smatrao toliko bitnim da mi detaljizira - smješka se Bilić. Otac mu je bio dušom i tijelom uz reforme političkog, društvenog i gospodarskog života. Bio je blizak s vodstvom Hrvatskog proljeća, a kasnije, kada su Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo osnovali stranku, Bilićev otac učlanio se u HNS. Jednom će, dok je sazrijevao, pitati oca je li Hajduk dobar odabir.
"Pravi Srbin navija za Crvenu zvezdu, a pravi Hrvat za Dinamo. Osim ako nisi iz Splita", kazao mu je filozofski otac. Bio je to prvi njegov susret s nacionalnim identitetom. Politika ga nije zanimala, premda se stalno češala o njega.
- Iako nisam bio neki super igrač, priča Bilić, mislim da sam mogao igrati za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije.
No, nikad ga nisu zvali u mlađe reprezentativne kategorije. Čak mu je tadašnji trener mlađih naraštaja "plavih" Nedeljković, koji ga je trenirao u Šibeniku, jednom otvoreno kazao: "Htjeli smo te zvati, ali su mi rekli, pa neće valjda za jugoslavensku reprezentaciju igrati neki tamo sin ustaše!"
- Moj otac, naravno, nije bio ustaša. Kakva glupost! Bio je normalan, pošten Hrvat. Kod nas je, pogotovo u Splitu, vladalo neko "pravilo" da ako si Hrvat, onda si "ustaša" ili barem neki sumnjivi otpadnik. Moj otac je ustaše smatrao crnom stranom hrvatske povijesti. Ni partizani nisu "cvijeće", ali stvari treba razlučiti. Biti pošten prema vlastitoj prošlosti i odgovoran prema budućnosti, kaže. Otac mu je u političkom smislu bio veliki uzor.
Velik šok u snu
- Naučio me je jednoj naizgled za Hrvate nezamislivoj stvari. Da možeš biti Hrvat, a da pritom ne moraš biti ni protiv koga. Nikad ne prenaglašavaj vlastitu pripadnost, ali budi to što jesi. Mi smo malen narod, koji o sebi voli misliti da je velik i značajan. No, otac me stalno upozoravao da najprije treba pomesti ispred svojih vrata, a onda ako treba zagledavat u susjedovo dvorište - kaže. Možda je sve ono što mu se još kao nesvjesnom dječačiću urezalo u pamćenje te povremeno napadno očevo izbjegavanje političkih tema u razgovoru sa sinom, utjecalo na to da politika nikad ne bude njegov izbor.
No, Slavenu se u djetinjstvu dogodilo neobičan slučaj koji će do danas ostati misterijom. Jednog jutra, imao je tada tek kakve četiri godine, probudio se i nije mogao govoriti! Navečer ga je majka kao i svaki put stavila u krevetić, ispričala mu priču, dok je on mirno tonuo u san koji će donijeti strašnu traumu. Šok za uznemirene roditelje. Nešto mu se, objašnjavali su liječnici, i oni zabezeknuti, neugodno dogodilo najvjerojatnije u snu.
Bilić to nipošto ne želi povezivati s napetom i nelagodnom atmosferom koja je, zbog tadašnjeg očevog "pogrešnog" političkog angažmana, vladala u njihovom dvosobnom stanu. No, kako bilo, u trenucima dok je tek sricao prve suvisle rečenice, Slaven se suočio s velikim problemom - govornom manom. Taj unutarnji nemir Bilić kao da nosi još i danas. On ga i pokreće, čini ga nikad do kraja otvorenim, zapravo nedostupnim.
Mucanje je u prvim danima bilo takvo da gotovo ništa nije mogao kazati. Roditelji su bili očajni, pogotovo što se nije moglo otkriti uzrok. Počelo je mukotrpno obilaženje specijalista, ali odgovora nije bilo. Od mjesnih pedagoga i logopeda, pa do odlaska u Beograd na Vojno-medicinsku akademiju.
Talijansko sprdanje
Vremenom se to popravljalo, ali mana je ostavila trag. Stručnjaci su na kraju našli odgovor koji nije umanjio roditeljsku brigu - mozak se, govorili su, razvija brže pa ga govor ne može pratiti. Takvo je barem bilo službeno objašnjenje. Već u osnovnoj školi govorna se mana nije toliko primjećivala, premda se znala pojaviti u trenucima velikih uzbuđenja. I danas Bilić ponekad zamuca, ali se dobro nosi.
- Ni u djetinjstvu mi se nikad nitko nije rugao zbog toga. Nisam to osjećao kao pretjerani hendikep, zato se s vremenom i popravljalo. Nisam se zatvarao u sebe zbog toga, što je "smrt" za tu vrstu mane - kaže Bilić. Danas kao slavna osoba sudjeluje u raznim akcijama za pomoć djeci koja imaju neku govornu manu. Njegov prijatelj Zlatan Stipišić Gibonni s tom je manom postao pjevač. To nije mentalna bolest koja utječe na psihofizički razvoj, ali može izazvati frustraciju. Zato se Bilić uključio u akciju pomoći svima koji se nose s tim problemom.
Jedino se neki nadobudni talijanski novinar iz Gazette dello Sport sprdao uoči utakmice s Talijanima u Palermu u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo 1996. jednom Bilićevom izjavom, koja je završila kao naslov teksta: "Ba.. Ba... Baggio, strpat ću te u džep". Baggio je, podsjetimo, završio u Bilićevu džepu, Hrvatska je nadvisila Talijane 2:1, a nemaštoviti talijanski novinar više se nije oglasio.
Sutra: Zašto su ga zaobilazili lovci na talente i kako je od napadača postao izvanredni obrambeni igrač
Knjiga na kioscima od 28. travnja
U izdanju nakladničke kuće Ljevak iz Zagreba, u ponedjeljak, 28. travnja, u knjižarama i na kioscima pojavit će se knjiga "Slaven Bilić - priča o nogometu i rokenrolu". To je prva knjiga koja se bavi "fenomenom Bilić", mladim izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije. Knjiga prati njegov život od najranijeg djetinjstva, govori o traumi zbog koje ima govornu manu, nogometnoj karijeri, padovima i usponima, ljubavi prema rock'n'rollu.
Knjiga otkriva Bilićeva razmišljanja o politici, vjeri i Bogu, njegovoj nogometnoj filozofiji, anegdotama iz igračkih dana, osobito o sudjelovanju u dresu hrvatske reprezentacije. Na stranicama je opisan i njegov život u Njemačkoj i Engleskoj, reprezentativna atmosfera na Euru 1996. i Svjetskom prvenstvu 1998., detalji o prekršaju na Ziegeu i priča o crvenom kartonu Blanca, o nenadmašnom Ćiri Blaževiću i Sergeju Krešiću, koji je najviše utjecao na Bilića, trenerskom magu Tomislavu Iviću, prijateljima iz reprezentacije i stručnog stožera...
Jutarnji list
24. travnja 2008.
Prijedlog Igora Štimca da se HNL utakmice igraju posljednjega dana u tjednu podržavaju i crkva i sindikati
Don Kaćunko: Nogometaši i navijači na misu pa onda na utakmicu!
Utakmice Hrvatske nogometne lige trebale bi se sljedeće sezone igrati nedjeljom, a ne subotom! Prema prijedlogu što ga je prošli tjedan iznio predsjednik Udruge prvoligaša HNL-a Igor Štimac, pet utakmica počelo bi u 15.30 sati, a derbi bi se igrao u 19 sati.
Nogometaši bi se tako pridružili svoj sili onih kojima je nedjelja radna, usprkos nakanama redizajniranoga Zakona o trgovini i političkim zagovornicima zabrane rada nedjeljom. No, premda je i među onima koji kruh zarađuju guranjem lopte po travnatoj površini onih koji poput trenera Hajduka Roberta Jarnija smatraju kako je nedjelja isključivo dan za obitelj, čini se da protiv nogometa nedjeljom ovaj put nitko nema ništa.
Na upit treba li zaustaviti ideju da se nogomet igra u dan od misnoga slavlja, don Anđelko Kaćunko odgovara: "To bi bilo pretjerivanje!".
Na misu, pa na utakmicu
Podsjeća Kaćunko da se nogomet i nekada na ovim prostorima igrao nedjeljom, igra se nedjeljom i u nekim drugim državama, a i ističe kako je nedjelja dan od rekreacije, pa tako i od nogometa.
Stoga je, smatra, jedan od idealnih hodograma nedjeljne razbibrige odlazak na misu, pa obiteljski ručak u zajedništvu svih članova te odlazak na utakmicu onih koji to vole. - Doduše, sportašima to jest rad, ali ako njima ne smeta, ne vidim problema - ističe Kaćunko.
Predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever također je mišljenja da problematiku sportskoga rada u dan od odmora ne treba otvarati.
Jer, ako svima onima koji ne moraju raditi nedjeljom to i omogućimo, trebalo bi nekom logikom biti i više ljudi na tribinama stadiona. Bit je za svakog tko mora raditi nedjeljom, da za taj svoj rad bude plaćen.
Za vjerovati je da su nogometaši, za razliku od djelatnica velikih trgovina, u pravilu plaćeni i za to. Ili su štoviše, kako to kaže don Anđelko, preplaćeni!
Siniša Pavić / Epeha
TV show pod velom tajne
Balun subotom ili nedjeljom, ovisi uvelike i od HTV-a. Iz Udruge prvoligaša najavljuju nogometni tv show, javljanje sa svih stadiona, nogometno tv popodne kakvo ima RAI.
S HTV-a ne govore ništa. Odnosno, kako nam je kazao glavni urednik sportskog programa Bruno Kovačević, sve je u fazi dogovora i pregovora. A konačni dogovor mogao bi se dogoditi za desetak dana.
Tada će, jamačno, biti i jasnije zbog čega HTV ulazi u projekt kojeg je ex ravnatelj HTV-a Robert Šveb već jednom odbio.
'Neradnika' je sve manje
NEDJELJOM RADE: liječnici i medicinsko osoblje, policija, vojska, vatrogasci, pomorci, djelatnici u javnome prijevozu, čuvari, zaštitari, trgovci na tržnicama, kioscima i kolodvorima, obrtnici, pekari, mesari, cvjećari, djelatnici na benzinskim postajama, ugostitelji, restorateri, hotelijeri, turistički djelatnici, djelatnici u zabavnoj industriji, djelatnici u sportskim i kulturnim ustanovama, osoblje u domovima za stare i nemoćne, domovima za djecu, popravnim ustanovama, kuhari u mnogim ustanovama, komunalni djelatnici, čistaći, svećenici, novinari i ostali djelatnici u medijskim kućama, dispečeri, dežurni suci i pravosudna policija, dežurni djelatnici u pošti i telekomunikacijama, komunalci, inspektori rada, industrijski radnici.
NEDJELJOM NE RADE: državna uprava, trgovci (supermarketi i male trgovine), obrazovanje, obrtnici.
Slobodna Dalmacija
23. travnja 2008.
Amerikanci oduševljeni splitskim plovećim hotelima
Splitsko Brodogradilište specijalnih objekata razvija novi proizvodni program brodova više složenosti, koji su apsolutni hit na međunarodnome pomorskom tržištu
Isporukom triju kruzera poznatoj američkoj kompaniji Grand Circle Cruis Line iz Bostona, splitsko Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) počelo je razvijati novi proizvodni program gradnje brodova više složenosti, koji su apsolutni hit na međunarodnome pomorskom tržištu. Riječ je o najmanjem državnom brodogradilištu u kojem su, kao posebnoj poslovnoj jedinici Brodosplitova holdinga, zaposlena tek 204 radnika.
Prvi kruzer bila je >Athena<, s kojom je američki brodovlasnik bio toliko oduševljen da je Splićanima povjerio gradnju još dva istovjetna kruzera, čija je pojedinačna cijena oko šest milijuna eura.
Nakon >Athene<, koja je Amerikancima predana u ožujku 2007., te >Artemisa<, isporučenog u rujnu iste godine, i >Arethus<, kao posljednji iz serije ugovorenih krstaša, otisnuo se nedavno na putovanje pod nazivom >Skriveni dragulji Jadrana<, u sklopu kojeg će uploviti u nekoliko hrvatskih i grčkih luka.
Iako je prvi put počela graditi najluksuzniji model plovila, proizvodi splitske >Specijalke< dobili su najviše ocijene, što je najbolje jamstvo za sklapanje novih unosnih poslova, ali i podizanje konkurentnosti na svjetskome tržištu.
>Uspjeh je to veći jer se nikada prije nismo susreli s proizvodnjom najluksuznijeg modela plovila. Istodobno smo gradili i učili se poslu, a da smo bili na dobrome putu potvrdili su i sami Amerikanci, koji su pohvalili naše napore već na projektnoj dokumentaciji za prvi kruzer<, rekao je direktor BSO-a Damir Arapović.
Riječ je o krstašima dugačkim 59 i širokima 10,5 metara, koji uz 18 članova posade, mogu primiti 54 putnika.
Njima je na raspolaganju 25 dvokrevetnih kabina, te dvije jednokrevetne. Uz luksuznu opremu, kruzeri imaju sunčanu palubu, veliki restoran, gimnastičku dvoranu, plesni podij, te druge sadržaje koji ga čine vrhunskim plovećim hotelom.
Da su Amerikanci oduševljeni načinom na koji splitski brodograditelji odgovaraju na najzahtjevnije poslovne zadaće, potvrđuje i namjera inozemnog partnera da nastavi posao gradnje putničkih brodova na splitskim navozima. No o tome će se više znati kad Amerikanci završe postupak transformiranja svoje kompanije, a BSO, kao šesto hrvatsko brodogradilište, dobije smjernice za provedbu programa restrukturiranja u okviru kojeg se treba riješiti i pitanje izdavanja jamstava.
Arapović, međutim, ističe kako Splićani neće gubiti vrijeme, jer ne žele dulje izbivati s tržišta na kojem su se tek probili, pa su tako već dobili ponude od drugih brodovlasnika za gradnju još dva ploveća hotela.
>Novim proizvodnim programom zakoračili smo na ekskluzivno tržište koje bilježi stalni rast. Upravo u tome segmentu brodograđevnog tržišta vidimo svoju budućnost, tu se namjeravamo učvrstiti i postati prepoznatljivi u svijetu<, kaže Arapović.
Unatoč tome što je gradnja kruzera aktivirala sve raspoložive kapacitete BSO-a, zbog čega se prije dvije godine moralo odustati od gradnje trajekta za Jadroliniju, Splićani su na natječaju dobili gradnju novog istraživačkog broda, koji će biti na raspolaganju Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
>Već smo počeli gradnju istraživačkog broda, a vraćamo se i Jadroliniji, našem starom partneru, jer postoji velika šansa da dobijemo i gradnju dvaju trajekta za državnog brodara<, ističe direktor splitske >Specijalke<, koji je na toj dužnosti već šest godina, što je respektabilna činjenica u okvirima domaće brodogradnje, a ujedno i važan čimbenik za održavanje kontinuiteta u tome segmentu industrijske proizvodnje.
Dobrila Stella, Vjesnik
23. travnja 2008.
Veliki Gložac među najboljim tunelima u Europi
>Ovo priznanje shvaćamo i kao obavezu da se u budućnosti možemo hvaliti ne samo jednim tunelom već i cijelom trasom autoceste Rijeka-Zagreb<, rekao je Zlatko Korpar, predsjednik Uprave ARZ-a
ZAGREB - Nakon tunela Brinje, koji je prošle godine proglašen najboljim i najsigurnijim tunelom u Europi, ove je godine čast da bude među četiri europska tunela sa najboljim rezultatom pripala tunelu Veliki Gložac na autocesti Rijeka-Zagreb, koji je testiran u veljači ove godine.
Riječ je o već poznatom EuroTAP programu procjene sigurnosti prometa u tunelima koje se od 2004. godine provodi i u hrvatskim tunelima. Ove godine istraživanje je provedeno u 11 zemalja Europe na 31 tunelu dužim od 1000 metara u kojima su u prosjeku najbolje ocjene dobivali tunelski sustavi, rasvjeta i opskrba električnom energijom, dok su loši rezultati zabilježeni u kategorijama puteva za evakuaciju i spašavanje te komunikacije.
Iako ove godine, iz nepoznatih razloga, nije proglašen najbolji tunel, ipak se kao pozitivni primjeri te samim time i kao najboljima u Europi izdvajaju tunel Heidkopf iz Njemačke, tunel Mappo-Morettina iz Švicarske te tunel Veliki Gložac iz Hrvatske. S druge strane, kao negativni primjeri ove godine su izdvojeni tunel Karavanke iz Slovenije, tunel Waasland iz Belgije te tunel Wolfsberg iz Austrije.
Tunel Veliki Gložac nalazi se pored čvora Vrbosko i dugačak je 1130 metara. Sjeverna cijev otvorena je 2004. godine, a južna 2007. godine. Tunel se našao među najboljima u Europi zbog, među ostalim, kvalitetnog jednosmjernog prometa, širine prometnih traka i ugibališta te rasvjetom, kao i sustavnim treningom osoblja. Darko Brozović, voditelj projekta EuroTAP u HAK-u rekao je kako je tijekom ispitivanja Velikog Gložca zaključeno kako postoje dobri preduvjeti za samospašavanje u slučaju požara dok je udaljenost od vatrogasaca mala.
Uz to, Veliki Gložac bilježi niz pozitivnih stvari, od unakrsnih veza između cijevi koje su dodatni izlazi za nuždu i spašavanje, evakuacijskih svjetala, vatrootpornih vrata, vanjskih ruta za spašavanje, prometnih svjetala i barijera...
Jedini nedostaci koje su istražitelji iz njemačke tvrtke DMT uočili bili su nedostatak zvučnika, predugi razmak između SOS telefona i vatrogasnih aparata od 300 metara te manjak boca s kisikom. >Ipak, kad se uzmu u obzir brojne prednosti tunela kao i činjenica da ARZ ubrzano radi na novim tunelima jasno je kako su ovi nedostaci gotovo pa zanemarivi<, rekao je Brozović.
>Trenutno, ARZ radi na čak 13 tunela, a ovo priznanje shvaćamo i kao obavezu da se u budućnosti možemo hvaliti ne samo jednim tunelom već i cijelom trasom autoceste Rijeka-Zagreb<, rekao je Zlatko Korpar, predsjednik Uprave ARZ-a.
Valja napomenuti kako je od 1999. godine, kada je EuropTAP pokrenut, do danas u Europi testirano više od 300 tunela, dužih više od 315 kilometara, a u Hrvatskoj je od 2004. testirano njih osam. >Naši tuneli su svih ovih godina, osim 2004. godine, bili u samom vrhu, a kruna je bila lani kada je tunel Brinje osvojio prvo mjesto<, rekao je Georg Davor Lisicin, koordinator međunarodnih projekata u HAK-u. Lisicin dodaje kako će se sa testiranjem tunela i javnom prezentacijom rezultata nastaviti i dalje jer čak petina europskih tunela još ne zadovoljava minimalne sigurnosne standarde.
Trenutno je na snazi direktiva EU koja obavezuje cestovne operatere da se do 2014. godine svi tuneli na transeuropskoj mreži moraju uskladiti sa minimalnim standardima. >No, sada neki cestovni operateri u Europi, zbog velikih financijskih sredstava koje ti standardi zahtjevaju, ipak traže prolongiranje tog roka do 2019. godine<, kaže Lisicin.
Bojan Terglav, Vjesnik
23. travnja 2008.
Još samo da Drava postane plovna rijeka cijele godine
Najveći problem koji koči brži razvoj osječke luke je upitna plovnost Drave tijekom cijele godine, koja onemogućava dolazak velikih brodara s teretima koji iziskuju veći gaz
Najveća riječna luka u Hrvatskoj, osječka Luka Tranzit d.o.o., tijekom prošle godine zabilježila je ukupan promet pretovara od 625.000 tona, što je za čak 30 posto više nego što je pretovareno 2006. godine.
No, prema najavama Uprave Tranzita, rezultate planiraju dodatno poboljšati, i do kraja ove godine promet, u odnosu na uspješnu 2007. godinu, povećati za 20 posto.
>Luka Tranzit osnovana je 1956. godine, a u sastavu našičke Nexe grupe d.d. nalazi se od 2004. godine. Osnovna djelatnost Luke je lučki pretovar i skladištenje, a najviše smo orijentirani na pretovar rasutog tereta - ugljena, troske, željezne rudače, šljunka, umjetnoga gnojiva te betonskog željeza, opeka i limova. Od kada je Nexe grupa d.d. kao većinski vlasnik preuzela Luku Tranzit d.o.o. Osijek provedene su značajne promjene u poslovnome smislu<, ističe Ivica Đeri, predsjednik Uprave Luke Tranzit. Naime, namjera Nexe grupe bila je razvijati Luku i dovesti je u rang modernih luka, te povećati njezine kapacitete pretovara, pa su provedene brojne aktivnosti kako bi se taj strateški cilj i ostvario.
Prvo je 2005. godine provedena financijska konsolidacija, stvoreni su uvjeti za ostvarenje boljih financijskih rezultata, a obavljena je i selekcija kupaca i dobavljača. S obzirom na to da je glavna djelatnost Nexe grupe proizvodnja građevinskih materijala, na zemljištu Luke Tranzit 2006. godine otvoreno je postrojenje za proizvodnju betona, u što je uloženo milijun eura.
Kako bi se Luka mogla nositi sa sve većim pretovarom roba, broj dizalica ove su godine s pet, među kojima je i jedna plovna, povećali na sedam. U dvije nove dizalice uložili su više od dva milijuna eura. Riječ je o portalnoj dizalici kapaciteta 10/20 tona, čija je vrijednost 1,7 milijuna eura, te o portalnoj dizalici kapaciteta 5/6 tona vrijednoj 430.000 eura.
Međutim, najveći problem koji koči još brže razvijanje osječke luke je upitna plovnost rijeke Drave tijekom cijele godine.
>Zbog niskog vodostaja Drave, Luka Tranzit prošle je godine zasigurno "izgubila" 50.000 do 70.000 tona tereta, a u 2006. godini i više, jer je niski vodostaj trajao od listopada 2006. do travnja 2007.<, ustvrdio je Đeri, istaknuvši kako bi Drava, kao međunarodna rijeka, morala biti plovna tijekom cijele godine, a to znači da mora imati dubinu od 2,60 metara pri najnižem vodostaju.
>Država je preko resornog ministarstva osnovala Agenciju za održavanje plovnih putova, čija je dužnost brinuti se o plovnosti i vodostaju rijeke Drave. Zato očekujemo da Hrvatske vode napokon završe pregradu koja je preduvjet stvaranja lučkog bazena za obavljanje lučkih djelatnosti. Tada će se izvaditi i pijesak iz korita tog bazena i nasipati uzvodno depresivno područje, te stvoriti uvjeti normalnog rada bez straha hoće li biti vode u rijeci Dravi<, istaknuo je Đeri. Dodao je da će se tako omogućiti nesmetan rad Luke te omogućiti dolazak i velikih brodara s teretima koji iziskuju veći gaz brodova i plovnih objekata.
Maja Sajler Garmaz, Vjesnik
23. travnja 2008.
Žabe su goranski prstaci
U Lokvama se već 32 godine održava >Žabarska noć<, a ove će godine nastupiti 30 natjecatelja sa "svojim" žabama, koje će na žabodromu smjeti poticati na što duži skok samo laganim pljeskanjem ili udaranjem dlanom o podlogu borilišta
LOKVE - Na svijetu jedinstveno natjecanje u žabljim skokovima održava se već 32 godine u Lokvama pod nazivom >Žabarska noć<, a ove godine održat će se 26. travnja. Nastupit će 30 natjecatelja sa "svojim" žabama, koje će na žabodromu smjeti poticati na što duži skok samo laganim pljeskanjem ili udaranjem dlanom o podlogu borilišta, ali bez diranja malih krakatih natjecatelja, što je određeno strogim pravilnikom.
Dan kasnije održat će se >Dječja žabarska noć<, bolje rečeno - večer na kojoj će nastupiti 100 dječaka i djevojčica sa, također, "svojim" žabama. Kako je Vjesniku rekla voditeljica Turističkog ureda TZO-a Lokve Iva Matajčić 80 žaba za to natjecanje bit će ulovljeno na području Gorskog kotara, uz dozvolu i pod nadzorom Ministarstva kulture - Odjela za zaštitu prirode, i to 30 smeđih žaba latinskog imena rana dalmatina te 50 žaba rana esculenta. Žabe u prirodu moraju biti vraćene žive i zdrave 28. travnja, dan nakon završetka oba natjecanja.
Žabe koje će biti ulovljene za to natjecanje privremeno će biti zatočene u jednom jezercu koje će za tu priliku biti ograđeno, a na mjesto natjecanja bit će donesene neposredno pred nastup.
Zakonom o zaštiti prirode žabe se na cijelom području Hrvatske ne smiju loviti i držati u zatočeništvu bez odobrenja. To znači da se žabe ne smiju držati ni kao kućni ljubimci, a zelene žabe mogu se loviti u ribogojilištima. U Gorskom kotaru žabe su ugrožena vrsta.
U Lokvama je i na svijetu jedinstveni muzej žaba, otvoren prije dvije godine u privatnoj kući Ratka Gašparca. U muzeju je i vivarij s pet pari živih smeđih i zelenih žaba koje obitavaju na goranskome području, a tu je još oko 1200 žaba i žabica izrađenih od keramike, drva, žada, jantara, prikupljenih iz cijelog svijeta, a izložene su i preparirane žabe, koje su svojedobno bile prvaci u žabljim skokovima. Gašparac naglašava kako su žabe goranski prstaci.
Napominje da u Gorskom kotaru žaba nema manje samo zbog krivolova, već i zbog toga što su njihova staništa i mrjestilišta uništena gradnjom autocesta, dalekovoda, plinovoda, a dobrim dijelom i nepažljivim iskorištavanjem šuma. Pojašnjava da je meso smeđih žaba ukusnije od mesa zelenih te da je to razlog nesreće goranskih žaba.
U goranskim restoranima porcija žabljih krakova košta oko 50 kuna, a skoro redom je riječ o uvozu iz Malezije gdje postoje uzgajališta žaba, kao još u nekim drugim zemljama. U našim dućanima kilogram smrznutih žabljih krakova košta od 70 do 100 kuna.
Muzej žaba u dvije godine postojanja obišlo je 10.000 posjetitelja, a zanimljiv suvenir tog muzeja je i liker pod nazivom Žablja krv, koji od goranskog šumskog voća spravlja Gašparac. [Damir Herceg], Vjesnik
23. travnja 2008.
OBITELJSKI PODUZETNICI
Uskoro novi pogon dalmatinskih delicija Mijukić Proma u Runovićima
Sami do proizvodnje 300.000 pršuta i 500 tona pancete
Tvrtka će, tvrdi njezin vlasnik Mijo Lešina, postati najveći hrvatski proizvođač kvalitetnog pršuta i pancete, te zaposliti više od 50 radnika
Nedjeljko MUSULIN
U završnici su pripreme za početak gradnje velebnog pogona tvrtke Mijukić Prom u Runovićima pokraj Imotskog, kapaciteta 300.000 pršuta i 500 tona dalmatinske pancete. Tako će se proširiti proizvodnja sa sadašnjih 70.000 pršuta i 250 tona pancete. Tvrtka će,tvrdi njezin vlasnik Mijo Lešina, postati i najveći hrvatski proizvođač kvalitetnog pršuta i pancete, te zaposliti više od 50 radnika. >Velika je potražnja za našim pršutima i pancetom, koje su potrošači prepoznali i kao hrvatski 'brand' na domaćem i stranom tržištu. Bez obzira na znatno povećanje proizvoda i prodaje, zadržat ćemo kvalitetu odnosno visoki standard proizvodnje dalmatinskog pršuta i pancete<, naglašava Mijo Lešina. Ističe marljivost i stručnost svog sina Jure (23), koji je preuzeo kompletnu proizvodnju u tvrtki. Tvrdi kako je Jure dosad svladao cijeli tehnološki proces, a očekuje kako će uskoro obojici biti desna ruka i mlađi Mijin sin nakon što u Zagrebu završi Veterinarski fakultet. Lešina ističe požrtvovnost cijele svoje obitelji u podizanju tvrtke, posebice supruge Rosande.
>Naša tvrtka Mijukić Prom je osnovana 2001., a roditelji su počeli sušenjem pršuta i pancete, kraškog vrata, buđole i pečenice, baš ako su to stoljećima radili naši stari<, kaže mladi Jure. >Kad smo počeli s proizvodnjom pršuta i pancete, mnogi su nam se rugali, ali nitko nam nije pomogao. Godinama sam radila u imotskoj trikotaži Pionirka
kao šivačica, a muž u Imostroju. Oboje smo ostali bez posla, pa smo se odlučili na proizvodnju pršuta i pancete.
Počeli smo bez kune i kredita, otkidali od usta, išli 'grlom u jagode', i uspjeli smo<, veselo nam kaže Rosanda Lešina. Ističe kako im je radna snaga temeljni problem, posebice mesari i tehnolozi. Dodaje kako se mladi školovani ljudi iz Dalmatinske zagore teško vraćaju djedovini. Najčešće ostaju raditi u gradovima ili odlaze u inozemstvo.
>I kvalitetna sirovina nam predstavlja stanovit problem jer je nema dostatno na tržištu. Domaće svinje najviše
kupujemo u Dalmatinskoj zagori i diljem cijele Hrvatske, ali to je sve malo za naše kapacitete. Zato smo prisiljeni
i na uvoz iz Mađarske, Austrije. Sve naše proizvode prodamo kroz trgovački lanac Tommy, i u tome nemamo
problema. Radujemo se gradnji autoceste u Zabiokovlju, nadohvat naše tvornice mesa, a najviše probijanju
tunela Sv. Ilija kroz Biokovo na makarsku rivijeru, gdje ćemo prodavati naše proizvode <, zaključuje Jure Lešina.
Vjesnik
22. travnja 2008.
Stav Crkve prema jasenovačkom logoru je jasan
Priopćenje Tiskovnog ureda HBK u povodu teških kleveta na račun Katoličke Crkve iznesenih u službenim govorima na komemoraciji 63. obljetnice proboja iz logora Jasenovac
Zagreb, (IKA) - U povodu teških kleveta na račun Katoličke Crkve i njezinog djelovanja kako u prošlosti tako i danas, koje su iznesene 20. travnja u službenim govorima na komemoraciji 63. obljetnice proboja iz logora Jasenovac, priopćenjem se 21. travnja oglasio Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije. Umjesto polemike s izrečenim optužbama u priopćenju se podsjeća na riječi kardinala Josipa Bozanića, tadašnjeg predsjednika HBK, izrečene na Bleiburgu 13. svibnja 2007. godine, kako "ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu ili ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni istinom... prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba".
Na svu sreću, kaže se nadalje u priopćenju, istinu o djelovanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj u doba II. svjetskog rata više ne "propisuju" državne vlasti i ideološke strukture, nego je ona predmet slobodnoga znanstvenog istraživanja. Stoga se svi dobronamjerni tražitelji istine o tome vremenu imaju mogućnost na relevantnim izvorima upoznati s istinom. A stav Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema jasenovačkom logoru još u ratno vrijeme jasno i nedvosmisleno izrekao je blaženi kardinal Alojzije Stepinac kad je u veljači 1943. taj logor nazvao "sramotnom ljagom", a ubojice u njemu "najvećom nesrećom Hrvatske".
Isti je stav, podsjeća se nadalje u priopćenju, ponovljen u više navrata pa tako i u Pismu HBK o pedesetoj obljetnici završetka II. svjetskog rata od 1. svibnja 1995. godine, koje se u našoj javnosti prešućuje. U njemu biskupi, između ostaloga, ističu: "Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije, bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima. Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava: Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u II. svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja". Nakon svega spomenutoga postavlja se pitanje kome je u interesu da se i danas pojavljuju tvrdnje o Katoličkoj Crkvi kao posljednjem bastionu ustaškoga poretka? navodi se u priopćenju Tiskovnog ureda HBK. IKA
22. travnja 2008.
Šuker: Neoporezivanje minimalca stajalo bi tri milijarde kuna
Sindikati će modificirati svoj prijedlog, te se pokušati dogovoriti s poslodavcima, a potom idućeg ponedjeljka održati još jedan sastanak sa Šukerom, izjavio je Hini predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever
ZAGREB - Na sastanku radne skupine Ministarstva financija, sindikata i poslodavaca, koja radi na prijedlogu zakona o minimalnoj plaći, u ponedjeljak su se svi usuglasili kako bi prijedlog da cijeli iznos minimalne plaće bude neoporeziv stajao državu tri milijarde kuna, rekao je ministar financija Ivan Šuker.
Svi članovi radne skupine usuglasili su se na temelju financijskih izračuna da bi prijedlog sindikata i poslodavaca o neoporezivom cijelom iznosu minimalne plaće državu stajao tri milijarde kuna, a za taj bi iznos bili zakinuti proračuni lokalnih zajednica jer taj prihod iz osobnog dohotka ostaje njima, kazao je Šuker nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV).
Sindikati će modificirati svoj prijedlog, te se pokušati dogovoriti s poslodav