V I J E S T I - H R V A T S K A
ARHIV - travnja 2008.


natrag u arhiv godine

30. travnja 2008.
Kardinal Bozanić: Izrečenim u Jasenovcu treba se baviti DORH
Goran Mehkek /CROPIX/
Što se tiče onoga rečenog u Jasenovcu i poruke odaslane otamo, tu ima materijala za Državno odvjetništvo. Očekujem da ono i proradi - kratko je kazao zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, odgovarajući na novinarski upit o prozivanju katoličke Crkve da zaobilazi Jasenovac, jer je i sama sudjelovala u ustaškome pokretu. Rekao je to na tradicionalnom susretu glavnih urednika hrvatskih medija s članovima Hrvatske biskupske konferencije, predsjednikom HBK đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem, zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem, organiziranom uoči Svjetskog dana medija koji se obilježava sedme Vazmene nedjelje, što ove godine pada 4. svibnja.

Uvodno izlaganje za biskupe i predstavnike većine novinskih, TV i radijskih kuća u Hrvatskoj, održao je Igor Kanižaj, asistent na Fakultetu političkih znanosti. Tema "Vjerodostojnost i profesionalna odgovornost hrvatskih medija" bila je osvrt na najvažnije navode poruke Pape Benedikta XVI. upućene javnosti u povodu 42. Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija.

- Crkva je svjesna izazova kroz koje prolaze mediji, koji su sve više pod pritiskom profita. Zato je važno produbiti zajedništvo i povjerenje koji su temelj suradnje. Mediji u svojoj cjelini nisu samo sredstva za širenje ideja, već mogu i moraju biti i sredstva u službi pravednijega i solidarnoga svijeta - poručio je msgr. Srakić glavnim urednicima.

Msgr. Devčić je upozorio kako se informacije u medijima prenose necjelovito, te da nedostaje objektivnosti i temeljitosti, zbog čega javnost nema potpunu sliku o tome što Crkva radi i za što se zauzima.

Od nazočnih predstavnika medija tek je Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, pohvalio analizu o stanju u hrvatskom novinarstvu, istaknuvši da su suvremeni trendovi - nevjerodostojnost, koncentracija kapitala i sve manji broj vlasnika medija, ne samo naš, već i svjetski problem. Dodao je da je narušavanje profesionalne etike krupno pitanje, koje će HND pokušati riješiti osnivanjem Vijeća za medije. Unutar redakcija, istaknuo je, novinarima treba omogućiti veći utjecaj na sadržaje i uređivanje novina u kojima rade.                                                                                           Marijana Šešo /EPEHA/

"Nisu svi novinari isti"
- Treba međusobno razlikovati medije od medija i novinare od novinara, pa nema općeg suda o tom pitanju. Sa strane Crkve možemo reći da mnogi djeluju odgovorno i istinoljubivo. No, ne ustručavam se reći da u zadnje vrijeme sustavno tretiranje Crkve dolazi u pitanje i postavlja se u drugi kontekst. Pitam se ne događa li se tu podgrijavanje mržnje, sustavni napadi i obezvrjeđivanje, i zato bih volio da se obavi nezavisno istraživanje o tome kako mediji prenose crkvena događanja - kazao je kardinal Bozanić, ocjenjujući rad medijskih servisa.   Slobodna Dalmacija

 
30. travnja 2008.
Položeni vijenci za žrtve raketiranja Zagreba
ZAGREB - Izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem i predstavnici gradske i županijske Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata danas su kod spomenika "Glas hrvatske žrtve - Zid boli" na groblju Mirogoj položili vijence i zapalili svijeće za žrtve raketiranja Zagreba.
U raketiranju Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. s okupiranog područja Banovine poginulo je šestoro građana, a njih 205 bilo je ranjeno.
"Ne ponovilo se", rekao je Bandić i je izrazio pijetet žrtvama tog, kako je rekao, najbarbarskijeg čina.

Predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije Marija Vražić izrazila je nezadovoljstvo brigom države za civilne žrtve Domovinskog rata ocjenivši da "država nema sluha za stradalnike Domovinskog rata". Izrazila je nezadovoljstvo i što na polaganju vijenaca nije bilo predstavnika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, iako su, rekla je, bili pozvani.
Nezadovoljstvo statusom civilnih žrtava Domovinskog rata izrazila je i Ana Krhen, udovica Zagrepčanina koji je 2. svibnja 1995. poginuo pri raketiranju Zagreba.
Raketiranje je kao odmazdu za akciju Bljesak zapovjedio predsjednik samozvane republike pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milan Martić, koji je nepravomoćno u Haagu osuđen na 35 godina zatvora.  Jutarnji list

30. travnja 2008.
U OČEKIVANJU PRIVATIZACIJE TURISTIČKOG PORTFELJA
Država prodaje hotele vrijedne 3,8 milijardi kuna
Vlasnika čekaju i 'Hoteli Makarska'  / Krešimir Žanetić / CROPIX 
Na novog vlasnika čeka 18 turističkih poduzeća s više od 50 objekata i desetak tisuća postelja 
Piše Ružica MIKAČIĆ
Punih 15 godina od početka pretvorbe, u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju vrijednost neprivatiziranih turističkih i hotelskih poduzeća je 3,8 milijardi kuna, pa je to i dalje najdragocjeniji državni "kolač" koji tek treba naći vlasnika.
Kada se, međutim, zna da gotovo niti jedna od više od 200 već obavljenih turističkih privatizacija proteklih godina nije prošla bez skandala i afera, jasno je da se pred novim Upravnim odborom HFP-a koji je nakon duge stanke počeo s radom, nalazi vrući kesten koji bi većina najradije dodala - drugome.

Kriteriji najvažniji
Prema podacima HFP-a u području hotelskih i ugostiteljskih djelatnosti još su 153 poduzeća ukupne vrijednosti temeljnog kapitala od 14,1 milijardu kuna! Od toga država u vlasništvu ima 3,8 milijardi kuna vrijednosti u turističkim tvrtkama, među kojima u 18 poduzeća ima većinski vlasnički paket.
Slijedi privatizacija nekih od najvećih i najatraktivnijih hotelskih poduzeća, koja imaju više od 50 objekata s oko desetak tisuća postelja i tisućama mjesta u kampovima.
Među hotelskim kućama koje čekaju vlasnika su i hotel "Medena" u kojemu država ima 59 posto vlasništva, "Hoteli Makarska" sa 72 posto, "Hoteli Podgora" (78 posto), "Hoteli Živogošće" (85 posto), "Hoteli Korčula" (79 posto, HTP Orebić (68 posto državnog vlasništva).

Među najvećim neprivatiziranim tvrtkama još su uvijek opatijska "Liburnija rivijera hoteli" te rapski "Imperijal". No, iako je za neke od njih uzalud objavljeno i po šest, sedam natječaja, ostali su neprodani jer je većina opterećena velikim dugovanjima i kreditima za ratna razdoblja.
Zbog toga će važnije od datuma raspisivanja novih natječaja biti određivanje kriterija po kojima će se prodavati i odabirati kupci, što će biti s dugovanjima, a što s turističkim zemljištem u okruženju hotela.
'Club Adriatic'
"Club Adriatic", tvrtka sastavljena od bivših vojnih odmarališta, u državnom je vlasništvu, ima neke od najvrednijih turističkih nekretnina na Jadranu s ukupno 1100 soba u hotelima i turističkim naseljima te oko 2000 kamp-parcela, ali najniže razine usluge. Hotele, turistička naselja i kampove imaju u Fažani, Selcu, Crikvenici, Baškoj Vodi, Baškom Polju, Orebiću i Trogiru.
U tisućama soba noće pauci
Da se država loše brine o svojoj turističkoj imovini na vrijednim lokacijama, najbolje govori podatak o čak 64.412 postelja u neobnovljenim hotelima, turističkim naseljima, kampovima i odmaralištima koji su izvan funkcije. Najviše je neupotrebljivih kapaciteta u Splitsko-dalmatinskoj županiji (20.734 kreveta), od čega šest i pol tisuća u hotelima koji ne rade gotovo 20 godina. Slobodna Dalmacija

 
30. travnja 2008.
Grad Marka Pola želi u UNESCO
Mirko Duhović uručuje darove japanskom veleposlaniku 
Foto: Željan Petković / EPEHA 
Veleposlanik Japana u Hrvatskoj Shirakawa Tetsuhisa sa suprugom posjetio je u utorak otok Korčulu, a u obilasku škoja posjetio je i vinariju PZ Pošip u Čari gdje je kušao, kako je kazao, najbolje hrvatsko vino - pošip.
Njega su u gradu Marka Pola primili domaćini gradonačelnik Mirko Duhović i predsjednik Gradskoga vijeća Frano Skokandić sa suradnicima. Nakon razgovora o međusobnoj suradnji gradova Hirazumija i Korčule, gradonačelnik je visokoga gosta upoznao s kulturnim-povijesno naslijeđem Korčule, naglasivši da je grad predao zahtjev za upis u svjetski registar UNESCO-ove kulturne baštine.
Gradonačelnik Duhović tom je prigodom zamolio japanskoga veleposlanika, kao bivšeg visokoga birokrata u zajednici UNESCO-a, da lobira za primanje Korčule pod kišobran svjetske kulturne organizacije. Gradski su čelnici japanskoga veleposlanika informirali i o vezi Korčule i Marka Pola, svjetskog putnika koji je prije sedam stoljeća "putem svile" povezao zapadnu i istočnu civilizaciju.
Tom su mu prigodom uručili na dar Lucidar Marka Pola, autora Branka Vujanovića, u kojem se, osim teksta japanskog veleposlanika, nalaze i osvrti veleposlanika Kine, Indije i Italije. Zahvalivši na darovima, veleposlanik Shirakawa je kazao da će diplomatskim kanalima, preko svoje vlade, poduprijeti inicijativu za što brži ulazak Korčule u UNESCO. Dodao je da s činjenicom o podrijetlu Marka Pola treba upoznati mnogobrojne japanske turiste koji svake godine u sve većem broju posjećuju Hrvatsku pa tako i Korčulu.                                                                                                  Željan PETKOVIĆ/EPEHA, Solobdna Dalmacija

29. travnja 2008.
13. godina blistave hrvatske operacije >Bljesak<
Na središnjoj svečanosti obilježavanja >Bljeska< u Okučanima prisustvovat će cijeli državni vrh
ZAGREB - U četvrtak 1. svibnja u Okučanima će se obilježava 13. obljetnica jedne od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu, blistave hrvatske oslobodilačke operacije >Bljesak<. U njoj su nakon gotovo četiri godine srpske okupacije, hrvatski branitelji oslobodili Okučane i ukupno 500 četvornih kilometara do tada okupiranog teritorija. Hrvatske snage počele su akciju 1. svibnja 1995. godine, a operacija je uspješno završena dan kasnije. Zapadna Slavonija je vraćena u ustavno-pravni poredak Hrvatske zahvaljujući hrabrosti 7200 branitelja i policajaca, od kojih je u >Bljesku< poginulo njih 42.
Središnja svečanost obilježavanja >Bljeska< i ove se godine održava u Okučanima, a Ministarstvo obrane potvrdilo je da će na njoj biti cijeli državni vrh; predsjednik Republike Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić te premijer Ivo Sanader.
Prema najavi MORH-a program će početi budnicama koje će ulicama Okučana izvesti orkestar Hrvatske vojske. Vijence za poginule pripadnike Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova kod Središnjeg će križa u Spomen Parku hrvatskim vitezovima položiti cijeli državni vrh, obitelji poginulih, brojna izaslanstva udruga hrvatskih branitelja, Oružanih snaga, Ravnateljstva policije, Brodsko-posavske županije i lokalnih vlasti.
Na prigodnoj svečanosti koja će se održati u Športsko centru, Alojzija Stepinca, okupljenima će se obratiti predsjednik Mesić, predsjednik Sabora Bebić te premijer Sanader. Sveta misa zadušnica za sve poginule branitelje služit će se u crkvi Sv.Vida, a Hrvatska vojska omogućit će posjetiteljima da razgledaju vojnu opremu te da se na info štandovima upoznaju s programima KADET i doznaju više od NATO-u. [M.F.]  Vjesnik

29. travnja 2008.
Sindikalci će ipak govoriti na proslavi Praznika rada u Maksimiru
Proslavu organizira zagrebačko Gradsko poglavarstvo koje je za tu namjenu osiguralo 250.000 kuna, a gradonačelnik Milan Bandić je najavio da neće biti nikakvih političkih govora, iako su u Maksimir pozvani predsjednici Republike, Vlade i Sabora, već samo besplatni grah i fešta sve do 18 sati
ZAGREB - Sindikalni čelnici ipak će se 1. svibnja obratiti građanima s maksimirske pozornice, no ove godine središnju proslavu Međunarodnog praznika rada organizirat će zagrebačko Gradsko poglavarstvo.
Nakon najave da ove godine neće organizirati proslavu 1. svibnja i držati govore u Maksimiru jer su >sve rekli na nedavnom prosvjedu na Jelačićevu trgu<, čelnici sindikalnih središnjica su se predomislili pa će se oko 11 sati obratiti okupljenima na maksimirskoj livadi >prvosvibanjskom porukom sa zahtjevima na tragu održanog prosvjeda i najavom novih sindikalnih aktivnosti<.
Proslavu organizira zagrebačko Gradsko poglavarstvo koje je za tu namjenu osiguralo 250.000 kuna, a gradonačelnik Milan Bandić danas je najavio da neće biti nikakvih političkih govora, iako su u Maksimir pozvani predsjednici Republike, Vlade i Sabora, već samo besplatni grah i fešta sve do 18 sati.
Posjetiteljima će biti podijeljeno 20.000 porcija graha po Bandićevom originalnom receptu, s pancetom, kobasicama i dimljenom vratinom, za štimung će se pobrinuti poznati pjevači i grupe, a javni prijevoz će toga dana u cijelom gradu biti besplatan.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra sindikalnu odluku >neozbiljnom i nedosljednom< ističući kako sindikati ne bi izdali tradiciju 1. svibnja ako bi se držali dogovora od prije nekoliko dana da ove godine neće organizirati prvosvibanjsku povorku i proslavu u Maksimiru.
Nakon 12. travnja i velikog sindikalnog prosvjeda na Trgu bana Jelačića, građanima ionako nemamo što novo poručiti, rekao je Sever Hini.
U Maksimir neće doći čelnici Hrvatske udruge sindikata koji su danas najavili organiziranje prosvjedne proslave 1. svibnja na Jarunu.
Prije odlaska na Jarun okupit će se na Trgu Francuske Republike te otići pred bivšu Tvornicu duhana Zagreb gdje će zapaliti svijeće za >pokojnu hrvatsku industriju<, rekao je Mario Iveković.
Najveća sindikalna središnjica Savez samostalnih sindikata Hrvatske organizirat će obilježavanje Međunarodnog praznika rada na uobičajenim mjestima i uz podjelu besplatnog graha u Splitu, Osijeku, Karlovcu, Puli, Rovinju, Rijeci i Krapini. Vjesnik

29. travnja 2008.
Uvodi se porez na neobrađenu zemlju
Prosječna veličina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj je pet hektara, dok je europski prosjek veći od 20 hektara. Problem je što na tako malim površinama, osim u voćarstvu i cvjećarstvu, nikakvi poticaji i naknade ne mogu dati veće prinose
Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj je veća od 2,69 milijuna hektara. U vlasništvu države je i dalje 890.214 hektara, ili 33 posto, dok je u privatnome 1,804.823 hektara, što je 67 posto zemljišta.
Od 541 jedinice lokalne samouprave, u 70 nema poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, 373 je izradilo program raspolaganja tim zemljištem, a od toga su 334 jedinice dobile suglasnost za program.
Dakle, više od 80 posto gradova i općina koje imaju poljoprivredno zemljište u vlasništvu države izradilo je programe raspolaganja za svoje područje. Ministarstvo poljoprivrede je dalo suglasnost na oko 90 posto dostavljenih programa. Suglasnost na oko 10 posto nije dana jer programi nemaju potpunu dokumentaciju ili nisu u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Strategijom gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države.
Programe raspolaganja donijele su sve jedinice na području pet županija: Brodsko-posavske, Požeško-slavonske, Međimurske, Osječko-baranjske i Virovitičko-podravske.
Doneseni su programi raspolaganja na području županija na kojima se nalaze veliki kompleksi površina poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.
Od 98 općina i gradova koji nisu izradili programe raspolaganja, 28 je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 17 u Primorsko-goranskoj i 12 u Istarskoj županiji.
Programi koji nisu izrađeni uglavnom su na području županija koje ne obuhvaćaju značajnije površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, nego manje prostorno udaljene usitnjene površine.
Programima raspolaganja ukupno je obuhvaćeno 523.255,70 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, i to tako da je za prodaju namijenjeno 42 posto zemljišta, za koncesiju 24 posto, za zakup 22 posto, za povrat 10 posto, a za ostale namjene dva posto.
Površine predviđene za prodaju uglavnom nisu zemljišno-knjižno sređene, potrebna je geodetska izmjera, nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi na zemljištu, što je vrlo dugotrajan i skup proces. Stoga je do kraja 2007. godine prodano samo 26.930 hektara ili 12 posto zemljišta od planiranoga prema programima raspolaganja.
Od nešto više od pola milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, koje čine većinom obradive površine, do sada se raspolagalo s 263.317,57 hektara ili 50 posto obradivog poljoprivrednog zemljišta. Ostatak je bio u kratkoročnom zakupu od jedne do tri godine.
Prosječna veličina poljoprivrednog zemljišta po poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj je tek 3,2 hektara. Kod 177.003 upisanih poljoprivrednika u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava je pet hektara, dok je taj prosjek u EU veći od 20 hektara.
Problem je što na tako malim proizvodnim površinama, osim u voćarstvu i cvjećarstvu, nikakvi poticaji i naknade ne mogu dati veće prinose. Primjerice, prosječni prinosi pšenice u Hrvatskoj od 4,2 tone po hektaru su gotovo dvostruko manji nego u Mađarskoj. Nadalje, prinosi šećerne repe u Slavoniji su tek sada uhvatili korak s onima od prije gotovo 20 godina. No, i usto se repa uvozi iz Mađarske.
Za neobrađeno zemljište, bilo ono državno ili privatno, plaćat će se porez. No, prije toga treba izmijeniti Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Dosadašnja praksa, kao što je to bilo sa zakonom o korovu, koji je ostao "mrtvo slovo na papiru" na lokalnoj razini, pokazuje da zakone nije dovoljno samo donijeti.
To je, međutim, jedini način da se poljoprivredno zemljište, koje se u unutrašnjosti zemlje slabo prodaje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, napokon stavi u funkciju. Stoga se puno očekuje od agencije za poljoprivredno zemljište, koja bi se trebala baviti poslovima otkupa zemlje u privatnim rukama.

Zemlja poljoprivrednim proizvođačima
Cilj izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu je da obiteljska poljoprivredna gospodarstva dobiju zemljište koje im je prijeko potrebno za razvoj njihove proizvodnje, kažu u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka. Dodaju da žele eliminirati nepravilnosti koje su se do sada pokazale. Ne žele da zemljište završi u rukama onih kojima je cilj dalje ga preprodati i ne baviti se poljoprivrednom proizvodnjom. Odgovornost spuštaju na lokalnu razinu, a Ministarstvo će biti izravno uključeno u donošenje odluka. Smatraju da ima dovoljno zainteresiranih za kupovinu kako velikih tako i malih parcela, a stvoriti ćemo preduvjete da svi vlasnici malih parcela mogu ih iznajmiti. Uz to, cilj je sve državno poljoprivredno zemljište staviti u funkciju podizanja razine proizvodnje.
Marinko Petković, Vjesnik

29. travnja 2008.
Postao milijunaš prije tri godine i ostao seljak
Piše: Željko Mužević/EPEHA
Cijelo selo Babina Greda bilo je sretno kada je njihov sumještanin Zvonko Petričević dobio glavni zgoditak na Lotu
BABINA GREDA - I dok Hrvatsku trese prava lotomanija jer se dobitak vrti iznad 11 milijuna kuna, u Babinoj Gredi, najvećem hrvatskom selu, na prvi pogled vlada idilični mir seoskog življenja.
Dan je sv. Marka, kada se svete polja, a u crkvi Sv. Lovre služe se mise - čovjek stječe dojam da nikoga živog ne zanimaju loto listići ni silni milijuni. "To je privid, posla ima kao u priči", kaže Jasna Delić (20), djelatnica Hrvatske lutrije. Gužve su od samoga jutra. A kako i ne bi bile kada je još svježe sjećanje na Zvonka Petričevića (23) koji je prije 18 mjeseci "pokupio" ovdje sedam milijuna kuna.

Bilo je krasno

"Ja sam bila kada je dobio milijune. Bilo je krasno. On je bio sretan, bila sam sretna i ja jer se sve odigralo na našem prodajnom mjestu. Zvonko je divan mladić i dobitak ga nije nimalo promijenio. Nabavio je drljače i poljoprivredne strojeve jer se on i njegova obitelj bave zemljoradnjom", priča simpatična Jasna koja kaže kako svoju Babinu Gredu ne bi mijenjala ni za jedan grad.
"Igram od 1964. godine, a 1982. godine dobio sam 20 milijuna nečega, ondašnjih novaca. Uzeli su mi tri milijuna poreza, a ostalo mi je 17 milijuna", kaže Ivo Marić (69).
"Jel' ti pitaš za onog 'milijunaševa'? Ma to su pravi dečki".
- Dečki?
"On i dva njegova brata. I otac Grga. Ništa se kod njih nije prominilo. Ostali su isti i novce ne bacaju uludo. Kako će ih trošiti to je njihova stvar, al' da 'oće pomoć - hoće. Eto, posudili su tu jednom mještaninu milijun kuna kako bi za svog teško bolesnog sina osigurao presađivanje koštane srži u Austriji. I kako čujemo, dječak je sada dobro. Ima toga još", u razgovor se ubacuje jedan mještanin.

Nije ih promijenio novac

"Je, je. Nije ih izmijenio taj novac. Ni njih, ni obitelj. Normalno se ponašaju. Dečki su super. Neki dan sam dobio deset tisuća kuna i išao u Osijek podići novac. Kad su vidjele da sam iz Strossmayerove ulice, iz koje je i Zlatko, one gospođe kažu: 'Vi u toj ulici imate sreće. Kako je onaj dečko što je dobio milijune? To su pametni dečki'", kima glavom Ivo.
Red je posjetiti i babogredskog milijunaša, prisjetiti se zgoditka koji je prije 18 mjeseci bio temom mnogih razgovora, a vijest o tome prohujala ovim krajevima brže od vjetra. Pred velikom kućom Petričevića sve odiše marljivošću i rukom dobra gospodara.  Na ćupriji traktor s drljačom. I 4-5 mladića koji uz traktor razgovaraju.
"Tražiš Zvonka. Jel' tu", smijulje se gledajući jedan u drugoga. - A ti njega trebaš zbog onih milijuna? Ne znamo dal' je tu. I opet prasnu u smijeh.
Pravim se nevješt jer se samo jedan od njih nije smijao. "To je on", pomislih. Kao da mi je pročitao misli, izdvoji se i reče: "Ja sam Zvonko. Idemo u kuću."
"Ne volim pričati o tome. Ja sam poljoprivrednik, moji su poljoprivrednici i nije li najpametnije da radimo ono šo najbolje znamo. Što ćemo mi otvarati kafiće i novac ulagati u poslove koji nam nisu bliski. Ovako, nabavio sam potrebne poljoprivredne strojeve, obrađujemo braća, otac i ja 70 jutara zemlje, i to je to", kaže. Nije previše razgovorljiv. Nepovjerljiv je. Nije mu do fotografiranja ni eksponiranja po novinama. Spominjem mu pomoć onom djetetu.

Čeka pravu ženu

"Ma, dobro. Bilo je toga još, al' nije za priču", kaže. Riječi čupam iz njega. Više pričam ja nego on. Izlazimo van, među momke s kojima Zvonkov otac Grga i brat blizanac Krešo ispijaju pivo. Pošalica do pošalice. Pridružujem im se.
"Pitaj ga kada će se ženit'", dobacuje jedan. Zvonko se samo smijulji.
"Ima vremena", branim ga. - Kad dođe prava.

"E ni tada joj ne treba dati onu plastiku jer će kvota svaki dan na bankomatu biti ispunjena", veselo dobacuje najstariji iz njihova društva i dodaje: "Treb'o si ga vid'it jučer. U blatu s traktorom do tura. Nema špilanja gospode. To zemlja ne poznaje niti priznaje. 'Ko bi rek'o da je on milijunaš."
- Ej, jesil' rek'o čovjeku što si kupio? Pa, reci - dodaje drugi. Tišina.
- Dobro, kad nećeš ti, ja ću. Kupio je par konja. To mu je ljubav.
- A automobil?
- Ma pusti automobil. Nego, znaš li što je Slavonija bez konja. To je naš znak, simbol.
- Konji bijelci, konji bijelci, to su Babogredci, konji vrani, konji vrani, to su Podvinjčani -pokušavam biti u toku.
- Za Podvinjce ne znam, al' za Babogredce to je tako - potvrđuje mi najrazgovorljiviji među njima.
Razgovor već zastaje, prekida, krpam ga. Vidim da postupno postajem suvišan. Pozdravljam se momcima i Zvonkom i želim da i nadalje ostane tako trezven, skroman i radišan kakva je cijela njegova obitelj.   Jutarnji list

Slika (slava)

29. travnja 2008.
Nepoznata Slava iz privatnih kolekcija
Piše: Jasminka Poklečki Stošić, autorica izložbe
Krajem svibnja otvorit će se prva velika retrospektiva Slave Raškaj nakon 1957. u Klovićevim dvorima
Prije punih 130 godina, na samome početku siječnja 1877., rođena je djevojčica Friderca Slavomira Olga Raškaj. Roditelji su je skraćeno nazvali Slava. Toga dana, sasvim sigurno, nitko nije mogao ni slutiti da će to sićušno stvorenje postati najsjajnija akvarelistica hrvatskoga slikarstva koja će u trajnu ostavštinu svojemu narodu ostaviti iznimnu umjetničku vrijednost - fantastičan opus akvarela, pastela, ulja i crteža. No, tijekom proteklih stotinu i dvije godine, koliko je prošlo od umjetničine smrti, djela iz tog opusa već su nekoliko puta promijenila vlasnike tako da im je danas prilično teško ući u trag. Tu, naravno, ne mislim na radove koji se čuvaju u javnim kolekcijama - muzejima i galerijama - već na one u privatnim zbirkama.

Tim će veće iznenađenje biti svim ljubiteljima Slave Raškaj kada se krajem svibnja u Galeriji Klovićevi dvori otvori slikaričina retrospektivna izložba priređena u povodu 130. obljetnice rođenja. Bit će to istinski praznik za dušu i oči jer će se na jednome katu Galerije moći vidjeti približno 170 Slavinih djela u svim tehnikama. Prvi će put nakon retrospektive iz 1957. godine, kojoj je autor bio Matko Peić, a održana je u Zagrebu i Beogradu, na jednome mjestu biti ponovno okupljeni radovi Slave Raškaj - od onih nastalih na samim umjetničkim počecima do onih nastalih tijekom liječenja u bolnici. Djela Slave Raškaj bit će posuđena iz najprestižnijih muzeja i galerija u Hrvatskoj - Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Gradskih muzeja Varaždina, Zagreba, Karlovca, Križevaca i Samobora, Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskoga školskog muzeja, Grada Zagreba i Varaždina, Psihijatrijske bolnice Vrapče, Centra za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj"...

Sramota onog doba

Naročito je velik napor učinjen da se dođe do privatnih kolekcionara u čijemu se vlasništvu nalaze pravi umjetnički biseri Slave Raškaj, a uspjelo se doći do njih tridesetak. Tako će ovom prigodom pojedina djela iz privatnih zbirki biti premijerno pokazana javnosti i prvi put će se naći u galerijskom prostoru, a to čak nije uspjelo svojevremeno ni Matku Peiću. Nije pretjerano reći kako će to biti grandiozna retrospektiva slikarice koja se na likovnoj sceni svojega vremena pojavila nenadano, gotovo niotkuda.

Bila je iz provincijskoga gradića Ozlja, u to vrijeme nebitnoga u širem kontekstu, a iako dobro stojeća, njezina obitelj nije imala umjetničke tradicije. U Slavinoj lozi svi su bili pravnici - i djed i otac i brat. K tomu bila je gluhonijema, što je u ono doba bilo gotovo pa sramota, zbog čega se, nesretna, povlačila u osamu, a utjehu i prijatelje pronalazila u kistu. Iako je već od najranijeg djetinjstva pokazivala umjetnički talent, nikada nije pohađala neku umjetničku školu ili akademiju. U cijeloj karijeri nije imala neke naročite poduke iz slikanja. Njezin prvi "službeni" susret s crtaćim priborom i risaćim blokom dogodio se tijekom osmogodišnjeg školovanja u Beču (1885. - 1893.). Taubstummeninstitut (Škola za odgoj gluhonijeme djece) u IV. bečkom bezirku osam joj je godina bio dom. Tamo je sama pronašla novi suživot s učiteljima i gluhonijemim suučenicima, započinjući konačno, možda čak i prekasno, učiti razgovarati s ljudima. Među ostalim vještinama, u ovoj se školi velika pozornost poklanjala i crtanju.

Izgorena bilježnica

Iako je to razdoblje, zapravo, značilo "upoznavanje s crtaćim tehnikama i vježbanje ruke", ipak su nam sačuvani radovi, koje je tada ostvarila, važan dio u sklopu cjelokupnog opusa jer omogućuju sagledavanje slikaričina umjetničkog razvoja (primjerice Oklop i oružje I. i II. iz 1892.). Nakon povratka iz Beča, gdje je svladala njemački i francuski jezik, Slava je često kopirala stare majstore, ali i sve je više pozornosti posvećivala "vinjetarskom" crtanju, no ne teških oklopa odlučnih vitezova već studijama biljaka, cvjetova i lišća. Iako je davnih dana na jednome zagrebačkom tavanu izgorjela bilježnica s prvim takvim crtežima u tehnici olovke i akvarela, ipak je sreća što se u privatnim zbirkama do danas uspjelo sačuvati nekoliko takvih crteža nastalih između 1892. i 1896. godine (Stručak ivančica, Egzotični zvončić, Šeboji...). Njih je slikarica gotovo redom potpisivala, i to punim imenom "Slava pl. Raškaj" ili inicijalima "S. v. R.", namjerno ističući svoje plemenito podrijetlo kao važan onovremeni društveni status. Pitanje je kako bi teklo daljnje likovno "obrazovanje" Slave Raškaj da nije bilo njezine dobre vile u liku ozaljskog učitelja Ivana Otoića koji je prvi "stručno" zamijetio Slavin slikarski talent te nagovorio njezine roditelje da je puste u Zagreb učiti slikanje kod njegova dobrog prijatelja, slikara Vlahe Bukovca.

Mentor Bela

U to vrijeme u Zagrebu još nije bila ustanovljena Likovna akademija te su poduku u slikanju davali tada već afirmirani slikari. No, "gospar pitur" odbio je Otoića pod izgovorom da nema vremena. No, ono što je odbio Bukovac, prihvatio je Bela Csikos-Sessia, iako je isprva gunđao "Kaj će meni učenik i još k tome žensko!", te se Slava preselila u Zagreb k Ivanu Otoiću, koji je u međuvremenu postao ravnatelj Zavoda za gluhonijeme u zagrebačkoj Ilici.

Csikos joj je prvi pomogao da stručno svlada osnove slikarstva te joj, u stilu likovne pedagogike toga vremena kao pravi "đak" bečke i münchenske Akademije, dao najprije da vježba ruku crtežom, pri čemu joj je model bio gipsani odljev, primjerice ruke, što joj je bilo naročito teško svladati, a i knjiga "Anatomski atlas" neprestano joj je morala biti otvorena jer je profesor inzistirao na poznavanju i proučavanju anatomije. Csikos je Slavu podučavao svim tehnikama, najprije crtežu, potom akvarelu, pastelu te svakako ulju u kojemu se i sam izražavao. U Csikosevim, pak, nastojanjima da Slava svlada potonju tehniku bila je prisutna, jasno, njegova vlastita metoda slikanja koju je primjenjivao u cijelom nizu svojih ranijih alegorijskih radova - osnovu slike činila je tamna boja koja je naglašavala pojedini oblik na slici i intenzivirala odnose među bojama, pri čemu se pojedini detalj, naslikan svjetlijim tonovima, izdvajao iz pozadine. Takav način slikanja kao i njegov atelijer na Prilazu u Zagrebu, zamračen teškim baršunastim zastorima,  mogli su samo na kratko ukrotiti ovu slikaricu bjelina, prozirnosti i fluidnosti. Zbog toga je Slava Raškaj relativno kratko slikala tamne mrtve prirode, motiv gdje je najdosljednije mogla primijeniti Csikosevu slikarsku tehniku.

Svitanje pejzaža

Slava je tu tehniku primijenila ne toliko u ulju koliko u ranim akvarelima, čemu kao primjer mogu poslužiti slike Mrtva priroda s morskom zvijezdom, Mrtva priroda s lepezom, kao i Mrtva priroda s lulom (sve iz 1898.), a bit će izložene na izložbi. I dok je u Csikosevu atelieru na Prilazu i u Otoićevom stanu slikala mrtve prirode, u Ozlju, gdje je odlazila tijekom blagdana i školskih praznika, krajobrazi su zamijenili mrtve prirode. Kako je njezino likovno "školovanje" napredovalo, tako se sve više ukazivala potreba za nekim prostorom koji bi se mogao organizirati kao atelijer, jer joj je njezina soba na prvom katu Zavoda za gluhonijeme u Ilici postala pretijesna i premalena za slikanje.

Međutim, atelijer nije bilo jednostavno pronaći jer su, uostalom, u to vrijeme u Zagrebu atelijere imali samo već afirmirani umjetnici. Ipak, Ivan Otoić je unutar Zavoda za gluhonijeme pronašao Slavi atelijer. Prostorija koja je nekada u Zavodu služila kao mrtvačnica obojana je bijelom bojom i pretvorena u slikaričin atelijer. Tu su nastale mnoge njezine mrtve prirode, primjerice tu je naslikala prve akvarele s cvijećem u vazi, a tu je nastao i prvi portret u pastelu, Portret gluhonijeme djevojčice, oko 1899. Model je bila mala gluhonijema djevojčica iz Selca, također učenica Zavoda za gluhonijeme, a koji će prigodom ove retrospektive, nakon dugo godina, ponovno biti dostupan javnosti.

Nekako u to vrijeme Csikos je Slavi pokazao jednu svoju torbu koja je bila do vrha puna crteža i akvarela izuzetno maloga formata, a prikazivali su stare gradove i njihove ruševine. Slavi su se najviše svidjela dva akvarelčića: jedan koji je prikazivao stari grad Trsat - zbog sličnosti s njezinim Starim gradom Ozljem - te drugi koji je prikazivao rijeku Dravu - zbog sličnosti s njezinom Kupom.

Očigledno je da su ti slikarevi crteži i akvareli otvorili oči Slavi Raškaj koja je do tada stvarala u tišini, najprije svoje sobe, a potom "atelijera mrtvačnice", jer gotovo sve što je od tog trenutka naslikala zapravo je nastalo u prirodi, u plein-airu - ne samo u ozaljskom pejsažu, već i u zagrebačkim parkovima, Botaničkom vrtu, Maksimiru. Nakon dugo vremena, Slavini senzacionalni Lopoči, djela nastala baš u ovome razdoblju, ponovo će se naći zajedno jer su Klovićevi dvori uspjeli prikupiti sve Lopoče - iz javnih kolekcija i privatnih zbirki. Osim ove promjene akvareli koje je Csikos pokazao Slavi unijeli su još jednu promjenu u slikarstvo Slave Raškaj - svjetliju paletu. Tomu je najbolji primjer akvarel Stari mlin iz 1899. godine u vlasništvu Moderne galerije u Zagrebu, koje je još davno Matko Peić istaknuo kao djelo koje "predstavlja zoru Slavina slikarstva" jer s njime prestaje "noć crnih mrtvih priroda i započinje svitanje svijetlih pejsaža". Od tog trenutka bilo je pitanje dana kada će, sada već slikarica, napustiti svojega učitelja. Bio je to i trenutak kada se Slava "rastala" sa svojim učiteljem Belom Csikosem Sessiom, vratila se u Ozalj. Postoje različita tumačenja kako je i zašto do toga došlo. Vladimir Lunaček, onovremeni likovni kritičar, zapisao je 1906. godine: "Sastalo se njih dvoje tankoćutnih ljudi". Šta je pod time točno podrazumijevao, nećemo nikada saznati, ali možemo pretpostavljati. Csikos je po zagrebačkim salonima i u likovnim krugovima Agrama s kraja 19. i početka 20. stoljeća slovio za velikog zavodnika. Je li moguće da se između njih dvoje dogodila "kemija", da se pojavio sjaj u preljepim zelenim Slavinim očima i da je mračni slikar pokleknuo pred ovom nevinom ljepotom? Činjenica jest da u trenutku kada Csikos slika svoj neponovljivi simbolistički ciklus Innocentia (nazivan i Osamljeni otok) pokraj njega u atelijeru je Slava Raškaj, slučajnost ili sudbina? Tko zna.

Prve ljubičice

Nakon povratka u Ozalj potpuno se predala plein-airu, a nadolazeće razdoblje u njezinu slikarstvu moglo bi se nazvati Slavinom vlastitom renesansom jer djela koja su uslijedila predstavljaju vrhunska ostvarenja, prije svega ona u tehnici akvarela, no ima i nekoliko sjajnih pastela i ulja. Slikajući na pravom (konačno) akvarel papiru, Slava je "otkrila" bijelu boju i bjelinu - sve češće koristi i bjelinu samoga papira, što u kombinaciji s akvarelom stvara osebujne učinke.

Nekoliko je doista nevjerojatnih remek-djela nastalo u razdoblju od 1899. do odlaska u bolnicu Vrapče, a imat ćemo sreće vidjeti ih na ovoj izložbi: Proljeće na Ozlju, Stari mlin, Mladi kosac, Stablo u snijegu, Seljanka s crvenim rupcem, Kuća s crvenim prozorima, Kupa kod Ozlja, Zimski pejsaž, Vodenica, Vodopad u Zlataru ... i na kraju šećer - Autoportret iz Moderne galerije u Zagrebu. No, je li to jedini ili je to jedini do sada viđeni? Saznat ćete na izložbi.

Oko 1900. godine Slava Raškaj počela je slikati pastelom, a od te su se godine počeli kod nje primjećivati i prvi znaci depresivnosti. U prosincu 1901. bila je prvi put hospitalizirana, ali je nakon nekoliko tjedana poslana na kućnu njegu. Godine 1902. bolest je već toliko prisutna da je otac dovodi u Zavod za umobolne u Stenjevcu u kojemu je ostala 3 godine, 9 mjeseci i 11 dana. Iako je imala slikarski pribor, rijetko ga je koristila, a sve što bi počela, većinom nije dovršavala. Medaljoni koji su u vlasništvu Psihijatrijske bolnice Vrapče vjerojatno su jedina djela nastala tijekom liječenja u Vrapču. Umrla je u bolnici Vrapče od tuberkuloze pluća, jednog jutra početkom proljeća 1906., baš kada su se pojavile prve ljubičice.  Jutarnji list

Slika(goran i pinvin)
29. travnja 2008.
Hrvatski lovac na crne mambe
Piše: Tanja Rudež
U Južnoj Africi živi oko 500 različitih vrsta gmazova, a hrvatski znanstvenik bio je dio sedmeročlane ekipe koja ih je popisivala za Crvenu knjigu gmazova
Dok se većina ljudi užasava zmija, mladi biolog Goran Šafarek voli te "ljigave i hladne" životinje, a njihova istraživanja često ga vode u daleke egzotične krajeve. Tako se nedavno vratio s dvomjesečne ekspedicije po Južnoj Africi gdje je sudjelovao na projektu izrade Crvene knjige gmazova (popis ugroženih, dosad nepoznatih ili nedovoljno istraženih vrsta).

- To je projekt SARCA pod vodstvom južnoafričkog znanstvenika Mariusa Burgera koji mnoge podsjeća na tragično preminuloga Australca Stewea Irwina. Naime, Burger je zvijezda mnogih dokumentarnih filmova o divljem životu u Africi, no za razliku od Irwina riječ je o ozbiljnom herpetologu, dakle znanstveniku koji se bavi istraživanjima gmazova i vodozemaca - rekao je Goran Šafarek (30). Mladi hrvatski biolog Mariusa Burgera upoznao je prošle godine na Madagaskaru kada je bio član ekspedicije koja je otkrila 10 novih vrsta žaba i gmazova.

Prešli 3000 kilometara

- Marius Burger mi je pričao o svojim istraživanjima i to me jako zainteresiralo. Pozvao me da se pridružim završnici projekta SARCA koji je počeo prije četiri godine. Kako je to poziv koji se ne odbija, pridružio sam mu se na uzbudljivom putovanju, od civiliziranog Cape Towna do divljih savana uz Mozambik, Botsvanu i Zimbabve - ispričao je Goran Šafarek.

U dva mjeseca putovanja, tijekom kojega su u terenskom vozilu prešli preko 3000 kilometara, Marius Burger i Goran Šafarek bili su stalni članovi sedmeročlane posade. Preostali članovi posade, južnoafrički i dvije nizozemske znanstvenice, mijenjali su tijekom ekspedicije. - Ponekad smo, kao u američkim filmovima ceste, putovali cijeli dan zastavši samo na benzinskim crpkama kako bismo kupili brzu hranu i zatim je pojeli tijekom vožnje.
Onda bismo došli u divljinu i potraga bi počela. Dok smo pomoću pajsera podizali stijene ili proširivali pukotine ispod kojih se preko dana skrivaju gušteri, često su nas iz prikrajka promatrale žirafe, slonovi i zebre - prisjetio se Šafarek. Burgerova ekspedicija tragala je za gmazovima koji još nisu opisani ili o njima postoji malo podataka.
- Južna Afrika obiluje gmazovima, i to vrlo zanimljivima. Svi su čuli za crnu mambu, no na tom području živi barem 500 različitih vrsta gmazova. Među njima najviše je guštera. Primjerice, tu su plosnati gušteri iz roda Platisaurus koje njihova crvena i plava boja izdaje pa ih se može zamijetiti još iz daljine.
Lov na kameleone

Međutim, oni taj nedostatak nadoknađuju svojom izvanrednom brzinom te sposobnošću skrivanja među najužim pukotinama - pojasnio je Goran Šafarek istaknuvši da je naglasak u istraživanjima bio je na gušterima, posebice macaklinima i kameleonima.  
Dok smo pajserom podizali stijene ispod kojih se skrivaju gušteri, često su nas iz prikrajka promatrale žirafe, zebre, slonovi
- Uglavnom smo uzimali uzorke tkiva za DNK analizu. Kad smo posumnjali da je neka vrsta vrlo rijetka ili dosad nepoznata, mi smo je konzervirali u formalinu kako bi se moglo kasnije uspoređivati s drugim vrstama. Mislimo da smo otkrili pet novih vrsta macaklina, no to se mora potvrditi daljnjim istraživanjima - rekao je Goran Šafarek. Tijekom trajanja ekspedicije bilo je vrlo vruće, ali povremeno vrlo kišno i hladnije. Kako su gmazovi aktivni rano ujutro, članovi ekspedicije budili su se već u zoru.
- Od 10 pa do 16 sati bilo je tako vruće da su se čak i gmazovi skrivali. Zato su nama pogodni bili rano jutro i kasno navečer. Noć je, pak, doba lova na kameleone koji su dnevne životinje i vješto se skrivaju pa ih se noću lakše može uhvatiti na spavanju - ispričao je Šafarek. Lov na zmije odvijao se, također, noću. U Južnoj Africi živi oko stotinjak otrovnica, od čega je 16 vrsta fatalno, što znači da njihov ugriz može završiti smrću.
  - Tu su ozloglašene crne i zelene mambe, zatim kobre, od kojih smo ponajviše nailazili na pljuvajuću kobru koja izvanredno lako otrovom pogađa oči.  Od ljutica valja istaknuti nervoznog puff addera ili siktavicu koja u opasnosti prijeteći glasno puše te predivnu gabonsku ljuticu čija se pojava ne zaboravlja nakon što je se jednom vidi. 

Ugriz zmije siktavice

Stileto zmija ne mora čak niti otvoriti usta da bi svojim postranim zubima ubrizgala snažan otrov - nabrojao je Goran dodavši da se po drveću mota lijepooki boomslang, najotrovnija zmija u Africi.  
Uzbudljiva je ekspedicija završila tjedan dana prije predviđenog roka jer je Mariusa Burgera ugrizla siktavica, afrička rođakinja našeg poskoka.
- Marius se već 25 godina bavi proučavanjem zmija, no jedan trenutak neopreza bio je dovoljan da ga ugrize između palca i kažiprsta.
Taj ugriz bio je toliko jak da mu je za jedan sat otekla ruka, a za nekoliko sati počelo odumirati tkivo. Prebačen je u bolnicu u Pretoriji gdje je tri tjedna proveo na intenzivnoj njezi - ispričao je Goran koji za par mjeseci kreće u Južnu Ameriku.  Jutarnji list

28. travnja 2008.
'Otići ću u Bleiburg kada se utvrdi tko je tamo ubijen'
Foto: Elvir Tabaković / CROPIX
GLINA - Predsjednik RH Stjepan Mesić danas je na sastanku s predstavnicima nacionalnih manjina održanom u Hrvatskom domu u Glini u organizaciji Savjeta za nacionalne manjine RH, pozvao da se prekinu rasprave o Jasenovcu i Bleiburgu u 2. svjetskom ratu, da se povijest ostavi povjesničarima, te da se Hrvatska posveti razvoju gospodarstva i stvaranju uvjeta za veći standard cjelokupnog stanovništva.

"Moramo biti svjesni da u vezi s tim raspravama ne smijemo uopćavati, jer smo se izborili da se zločini, bez obzira na kojoj strani, i u Domovinskom, i u 2. svjetskom ratu, individualiziraju, da to ne može biti krivnja neke etničke skupine", rekao je Mesić.

Ocijenio je da je jedini uspjeh i Hrvata, i Srba, i drugih nacionalnih manjina u 2. svjetskom ratu bio što su bili na strani antifašista i pobjednika, napominjući da i danas ima NDH nostalgičara koji na sasvim pogrešan način interpretiraju povijest.

Mesić je kazao da ga nakon njegovog ovogodišnjeg govora na komemoraciji u Jasenovcu podsjećaju da Tito nikada nije bio u Jasenovcu. "Tito nije bio u Jasenovcu jer je znao da tamo nije bilo 700 tisuća žrtava", kazao je predsjednik. Dodao je "da ga sada pitaju zašto ne ide u Bleiburg" i kazao da u Bleiburg ne ide zbog iste politizacije.

"Otići ću u Bleiburg, ali pod jednim uvjetom - da se poimenice utvrdi tko je ubijen na Bleiburgu, da se vidi što se tamo dogodilo i da se utvrdi tko je to počinio. Sada je to moguće, povjesničari imaju saznanja, ostaje na stručnjacima da to utvrde", izjavio je Mesić.

Također je napomenuo da poštuje žrtve Bleiburga, rekavši da u samom Bleiburgu nije ubijeno puno ljudi, već da su ljudi ubijeni na Križnom putu. Svi ubijeni u Bleiburgu i na Križnom putu, bili su žrtve, jer su ubijeni bez suda, dodao je Mesić.   Jutarnji list

28. travnja 2008.
Građevinska zemljišta bit će 20 posto skuplja
Piše: Nikola Jelić
Foto: Bruno Konjević/CROPIX
Premijer Ivo Sanader najavio je smanjenje opće stope PDV-a, ali čak i ako to učini ukupno porezno opterećenje za građane bit će kad uđemo u EU značajno veće nego što je danas
ZAGREB - Stručnjaci su izračunali da bi ukidanje nulte stope PDV-a na kruh, mlijeko, lijekove i knjige značilo trenutačni inflatorni udar od oko 1,45 postotnih bodova. Takav udar na standard građana u vrijeme stalnog rasta inflacije još je alarmantniji jer ti proizvodi čine oko 6,8 posto potrošnje u kućanstvima, dok kod siromašnijih kućanstava samo kruh i mlijeko čine čak 18 posto njihove potrošnje.

Ti podaci ključni su argument kojim je Vlada zatražila od EU odgodu ukidanja nulte stope PDV-a za šest godina. Jednako toliko prijelazno razdoblje Vlada traži i za povećanje trošarina na cigarete jer bi primjenom većih trošarina cigarete poskupjele najmanje 30 posto. Kao opasnost koju će uzrokovati veće trošarine Vlada ističe i ilegalnu nabavu cigareta iz susjednih zemalja u kojima su one do 150 posto jeftinije.

No poskupljenje zbog primjene pravila EU ne prijeti samo kruhu, mlijeku i cigaretama. Nakon ulaska u EU u Hrvatskoj će se morati plaćati 22 posto PDV-a pri kupnji građevinskog zemljišta, zbog čega će poskupjeti i nekretnine, prije svega novosagrađeni stanovi. Poskupjet će ugostiteljske usluge u pansionu i polupansionu jer će se za te usluge ukinuti povlaštena stopa PDV-a od 10 posto.

Branitelji više neće moći kupovati osobne automobile bez plaćanja PDV-a. Ni samostalni umjetnici više neće biti oslobođeni poreza pri isporuci svojih usluga i dobara. Sve te promjene u poreznom sustavu najavila je Vlada u pregovaračkom stajalištu za pregovore s EU u poglavlju Porezi.

Već je poznato da će Hrvatska morati uvesti trošarine na plin i struju. Jedina je nepoznanica u kojem će roku Hrvatska morati primijeniti nova porezna pravila jer će Vlada od EU zatražiti prijelazna razdoblja kao i za ukidanje nulte stope. Za uvođenje oporezivanja građevinskog zemljišta, primjerice, traži se prijelazno razdoblje od šest godina.

Vlada očekuje da će cijene nekretnina u Hrvatskoj i dalje rasti zbog povećane potražnje, pogotovo nakon ulaska u Uniju. Vladin je argument da bi uvođenje PDV-a značilo dodatni pritisak na rast cijena, pa bi dostupnost stanova građanima bila još manja.

Trajna izuzeća od pravila EU Hrvatska je zatražila samo za oporezivanje vjerskih zajednica i za uvođenje nižeg praga za registraciju poreznih obveznika. U EU je taj prag samo 5000 eura, a Hrvatska traži da bude 12.000 eura kao što je približno sada.

U suprotnome, broj poreznih obveznika povećao bi se za oko 15.500, procjenjuje Vlada, što bi znatno otežalo ubiranje PDV-a. Kad je riječ o vjerskim zajednicama, Hrvatska ih želi trajno osloboditi plaćanja PDV-a pri nabavi robe i predmeta iz drugih država jer, tvrdi Vlada, takve donacije nužne su za obnovu vjerskih objekata i djelovanje crkvenih zajednica. Jutarnji list

28. travnja 2008.
Slovenski komentatori prosvjed na Dragonji ocijenili blamažom
Foto: FaH
LJUBLJANA - Vodeći slovenski novinski komentatori ocijenili su u ponedjeljak subotnji prosvjed potpornika Joška Jorasa na Dragonji kao političku blamažu organizatora koja Sloveniji nije donijela nikakvu prednost u sporu oko granice, a uz to niti medijski nije koristila Marjanu Podobobniku ili Slovenskoj pučkoj stranci (SLS) pred ovogodišnje parlamentarne izbore, kako joj je to sličnom demonstracijom uspjelo prije 4 godine.

"Ako je Jorasu ili Sloveniji netko želio napraviti štetu, onda mu je to u potpunosti uspjelo", piše u "Delu" vladi blizak komentator Stojan Žitko koji dodaje da granični "spektakl" ovoga puta nije bio niti medijski posebno uspješan iako se tamo pojavio velik broj televizijskih ekipa i novinara.

"Sve skupa je zvučalo prilično jadno, teatralizirano, a kad je riječ o vodećim protagonistima i neukusno", navodi Žitko koji dodaje da je organizator prosvjeda Marjan Podobnik Sloveniji napravio štetu, a nije koristio niti Jorasu, te da su bili patetični njegovi telefonski pozivi premijeru Janši i njegovim ministrima koji se nisu odazivali.
"Stariji Podobnikov brat Janez koji je ministar u Janšinoj vladi nije mu priskočio u pomoć, a možda nije ni smio jer je njegov položaj u vladi prilično klimav", navodi Žitko.

I komentator oporbi bliskog ljubljanskog dnevnog lista "Dnevnik" Franco Juri iznosi slične ocjene o okupljanju Jorasovaca, ali grijeh za stanje pripisuje vladi Janeza Janše jer nije riješila granična pitanja s Hrvatskom.

"Neki slovenski političari i navodni predstavnici civilnog društva opet su na Dragonji željeli stvarati povijest, ali se je njihova folklorom bogata predstava zaustavila nekoliko metara od žardinjera s cvijećem, koje su za Jorasove pristaše postale nekakvi simboli navodne hrvatske okupacije. Svjedočili smo otvaranju predizborne kampanje, a Podobnikovi su ljudi Hrvatskoj omogućili još jednu laku pobjedu", navodi Juri.

"Slovenija koja predsjedava Europskom unijom tako je potrošila još nešto od svog ugleda", navodi "Dnevnikov" komentator, ali za nezgodnu situaciju više krivi službene vlasti jer tvrdi da su prosvjednici formalno bili u pravu, pozivajući se na odredbu suda u Piranu koji je naredio uklanjenje žardinjera na hrvatskoj strani granice.

"Prosvjednici su zapravo bili u pravu kad su tvrdili da je na ispitu pala Slovenija kao pravna država. Jer, država je stvorila uvjete za takve incidente i ona te uvjete održava, ali u isto vrijeme slovenskoj javnosti prikriva neke činjenice koje bi pokazale istinsko stanje na Dragonji", navodi u komentaru od ponedjeljaka "Dnevnik".  Jutarnji list

28. travnja 2008.
Kolaps na Pilama zbog dolaska pet cruisera u Dubrovnik
Piše: Jasmina Mrvaljević/EPEHA
Foto: Admir Buljubašić/CROPIX
DUBROVNIK - Dolazak pet cruisera u petak još je jednom "blokirao prometni sustav" te već na startu sezone Dubrovčane i njihove goste podsjetio na to što ih čeka. Dok gradska uprava priča o Stožeru za praćenje prometa, koji bi trebao reagirati i uvesti red u cestovni kaos, na ključnom punktu - Pilama i ulazu u povijesnu jezgru - nema ni prometnih policajaca.

Između desetak parkiranih autobusa s turistima, u petak oko 10 sati silom prilika uredovao je vozač Libertasove "osmice" koji se, dok je iza njega bujala kolona, duže vrijeme pokušavao probiti do postaje.

- Najteže nam je upravo s prometnim policajcima jer ih nemamo dovoljno - rekao nam je načelnik Ureda načelnika i glasnogovornik PU dubrovačko-neretvanske Ivan Kukrika, kojega smo upitali zašto na Pilama, bar u vrijeme najvećih gužvi, nema ni jednog policajca.

- Mogućnosti policije takve su kakve jesu, a u nedostatku kadra snalazimo se kako znamo i umijemo i razapinjemo na sve strane - rekao je Kukrika te dodao da po rasporedu jučer na Pilama nije ni trebao biti prometni policajac, već "Sanitat" s redarima, koji ima koncesiju na tom području rješavati što se riješiti da.

Direktor "Sanitata" Niko Kapetanić kaže da oni bez prometne policije na Pilama ne mogu riješiti stvari, jer osim naplate zaustavljanja turističkim autobusima i nemaju drugih ovlasti.

- Bez prometnih policajaca to jednostavno ne ide! Tražit ću da Grad Dubrovnik, kao i lani, plati boravak policajaca sa strane, koji će u vrijeme sezone doći na ispomoć - kaže Kapetanić, inače član Stožera za praćenje prometa, tijela koje će prvu sjednicu ove godine imati tek u ponedjeljak. Podatak da se Stožer, čija je zadaća predlagati mjere za regulaciju prometa i kontrolirati njihovu primjenu, prvi put sastaje početkom idućega tjedna dovoljno govori o ležernosti odgovornih, koji se za eventualne intervencije očigledno spremaju tek u srpnju ili kolovozu.

Prosvjed brodara

Nakon što je inspekcija Lučke kapetanije Dubrovnik i službeno zabranila pristajanje brodica u lapadskoj uvali Sumratin, negodovali su vlasnici trabakula i drugih plovila koji su sumratinski mul proteklih sezona koristili kao stalan pristan na izletničkim turama. - Ukidanje pristana za nas je katastrofa. To je definitivno nož u leđa i nama i Gradu koji se ionako guši u prometnoj gužvi. Umjesto mula na plaži u uvali Sumratin, koji je bio komforan za iskrcaj izletnika, Lučka kapetanija ponudila nam je alternativno pristanište na Pipliću, koje ne može profunkcionirati bez gradnje konstrukcije za siguran prihvat izletnika. A kako se takva gradnja tretira kao zahvat u prostoru, trebali bismo pribaviti dozvole i na to izgubiti nekoliko mjeseci, pa i cijelu turističku sezonu, požalio se predsjednik županijske Koordinacije brodara i brodograditelja Niko Miljas te potvrdio da je u ime tog tijela Uredu za pomorstvo Dubrovačko-neretvanske županije podnio zahtjev za legalizaciju mula u uvali Sumratin. Brodari su se obratili i gradskom Upravnom odjelu za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, ne bi li ishodili ucrtavanje mula u prostorne planove i tako otklonili glavni razlog inspekcijskog zatvaranja pristana.  (G. B./EPEHA)
Jutarnji list

25. travnja 2008.
Nula promila ukida se od 1. lipnja
Raspravljen Zakon o sigurnosti prometa na cestama
ZAGREB - Vozači će od 1. lipnja moći sjesti za volan s alkoholom u krvi do 0,5 promila uz uvjet da do tada nisu imali prekršaje. Izuzeti će biti mladi vozači do 24 godine, koji i dalje neće smjeti voziti pod utjecajem alkohola, a ista će zabrana vrijediti i za profesionalne vozače, kao što su taksisti, vozači hitne pomoći ili instruktori vožnje. Novosti su to prijedloga Zakona o sigurnosti prometa na cestama o kojem se raspravljalo u petak u Hrvatskom saboru. Ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević, rekao je da Vlada smatra da su se stekli uvjeti da se zakonska odredba vezana uz alkohol ublaži jer se uočilo stabiliziranje i lagano smirivanje broja prometnih nesreći i stradavanja koje su uzrokovali vozači sa 0.5 promila. Prošle je godine pod tim okolnostima poginulo 13, a godinu ranije 15 osoba.
Između ostalog bi se postrožile kazne za najteže prometne prekršaje a kao alternativa bila bi zatvorska kazna do 60 dana. Ova kazna se predviđa za prekoračenje brzine od 50 kilometara na sat u naseljima, odbijanje testiranja na droge, lijekove i alkohol kao i za one koji imaju koncentraciju alkohola u krvi veću od 1.5 promila. Ista kazna se predviđa i za one koji bez položene vozačke dozvole sjednu za volan ili to isto učine dok im traje zabrana vožnje zbog ranijeg prekršaja.
Boris Šprem iz SDP-a složio se sa stavom Vlade da se zadnjih 18 godina napravio značajan iskorak u sigurnosti prometa i predložio je osnivanje najmanje četiri centra sigurne vožnje u kojima bi se mogli simulirati uvjeti vožnje po kiši, snijegu i po ledu. "U Austriji je od 2002. do 2006. godine, otkada se centri sigurne vožnje moraju obavezno koristiti, broj nesreća sa smrtnim stradanjem mladih od 18 do 24 godina smanjen za 30 posto", rekao je Šprem. Damir Kajin (IDS) upozorio je da su kazne prema novom zakonu predrakonske i daleko više nego, primjerice, u Njemačkoj. "Nevezivanje pojasa u Hrvatskoj košta 68 eura, u Njemačkoj 30 eura. Razgovor mobitelom mi kažnjavamo sa 68, Nijemci sa 40 eura a nepropisno pretjecanje kažnjavamo kaznama od 43 do 137 eura, u Njemačkoj od 30 do 125 eura. Nemojmo ići iznad kazni koje poznaje Njemačka, mi nemamo standard Kuvajta", rekao je Kajin. Ministar Rončević kazne je opravdao, između ostalog, apelima Udruge obitelji osoba stradalih u prometu koji su dopisom ministru jasno poručili da ne žele da se da njihove tragedije dogode drugima. Marijana Perir (HSS) je u ime svog kluba podržala novi zakon i pozdravila ukidanje nula promila iznijevši da je od 2005. do 2007. godine promet vina pao za 11 posto. "Istovremeno je 2007. godine 13 posto više stradalih u prometu nego godinu ranije a broj prometnih nesreća povećao se za sedam posto", iznijela je Petir. No ministar Rončević je na to podsjetio kako je 2004. godine uvođenje nula promila bila reakcija na postojeće stanje. "Projekcija broja smrtno stradalih na početku te godine završila bi na više od 800 poginulih danas", poručio je Rončević.

Svjetla na automobilima samo zimi
Novi Zakon predviđa da se vozačka dozvola može poništiti i zbog prikupljenih negativnih bodova i to ako vozač, kojemu je već jednom oduzeta dozvola na neko vrijeme, u idućih pet godina od isteka te mjere, prikupi negativnih devet bodova. Tada će mu se dozvola poništiti a vozački ispit će moći ponovno položiti tek nakon dvije godine. Ukida se također zabrana mladim vozačima da voze između 23 i pet sati kao i zabrana da se na suvozačevom mjestu vozi osoba u alkoholiziranom stanju.
Od sada se u slučajevima kada vozači plate prekršajnu novčanu kaznu do 1000 kuna na licu mjesta, prekršaj neće evidentirati, odnosno kao da ga i nije bilo.
Svjetla će se na automobilima odsada morati paliti samo zimi no motociklisti i mopedi će i ih dalje tijekom cijele godine morati imati upaljena.

Poništavanje vozačke dozvole
Novi Zakon predviđa da se vozačka dozvola može poništiti i zbog prikupljenih negativnih bodova i to ako vozač, kojemu je već jednom oduzeta dozvola na neko vrijeme, u idućih pet godina od isteka te mjere, prikupi negativnih devet bodova. Tada će mu se dozvola poništiti a vozački ispit će moći ponovno položiti tek nakon dvije godine.
Svjetla će se na automobilima odsada morati paliti samo zimi no motociklisti i mopedi će i ih dalje tijekom cijele godine morati imati upaljena.
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš
Marijan Lipovac, Vjesnik

25. travnja 2008.
Na jesen počinje obuka prvih ročnika-dragovoljaca
U Glavnom stožeru upravo traju pripreme, a naša je želja da do jeseni, u kolovozu ili rujnu, krenemo s prvom grupom dragovoljnih ročnika, otkriva ministar obrane Branko Vukelić
KARLOVAC - Obrambeni ministar Branko Vukelić otkrio je u petak novinarima da MORH ulazi u završnicu priprema za prijem prvih dragovoljnih ročnika u postrojbe Hrvatske vojske.
>Glavni stožer i Hrvatska vojska provode pripreme za uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Pripremaju se potrebni pravilnici, a naša je želja da do jeseni, u kolovozu ili rujnu, idemo s prvom grupom dragovoljnih ročnika<, potvrdio je Vukelić koji je, nakon zrakoplovstva i mornarice, u petak posjetio i Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske, najbrojnije grane naših oružanih snaga.
Ministar je objasnio kako prije početka dragovoljnog služenja vojnog roka, MORH treba stvoriti preduvjete, odnosno urediti vojarne i sve ostale kapacitete koje će ročnici dragovoljci koristiti tijekom obuke.
>Služenje će biti dragovoljno, a to znači da će se svi koji to žele moći javiti<, rekao je ministar i dodao kako se u MORH-u nadaju da će kroz postrojbe HV-a godišnje u ciklusima proći oko dvije tisuće dragovoljnih ročnika.
Vukelić je istaknu da je sada najvažnije da novi model krene, da se stvore preduvjeti i informira javnost o tome što je dragovoljno služenje vojnog roka te kakve ono prednosti donosi.
Odgovarajući na novinarski upit, ministar je potvrdio da donesena nova Uredbu o koeficijentima zapravo znači prosječno povećanje neto plaće vojnika, časnika i dočasnika za oko 12 posto.
>Vjerujem da će povećanje plaća imati jednako pozitivan odjek na one koji su već u sustavu HV-a, kako i na one koji želje postati njegovim dijelom<, rekao je Vukelić i još jednom podsjetio da su plaće u vojsci zadnji put rasle prije šest godina.
Zajedno s dodatcima koji se isplaćuju za posebne vojne zadaće radi se o ukupno 200 milijuna kuna, a prvi čovjek MORH-a objašnjava da se radi o sredstvima koja su od ranije predviđena u obrambenom proračunu za ovu godinu.
>Nikakvih tu iznenađenja nema što se tiče proračuna. Jedino čega ima jest dobra vijest za svakog vojnika, dočasnika i časnika<, rekao je ministar i dodao kako su ideju o povećanju plaća u Oružanim snagama snažno su podržali predsjednik Republike i predsjednik Hrvatskog sabora te premijer.

Vukelić: Želimo školovane i motivirane vojnike
Što tiče Oružanih snaga i Ministarstva obrane, Hrvatska je potpuno spremna za punopravno članstvo u NATO-u, poručio je Vukelić u petak u Karlovcu. Prema njegovim riječima, pripadnici HV-a ispunjavaju u potpunosti sve svoje zadaće, a kroz sudjelovanje u misijama već godinama su naši ambasadori među zemljama članicama Saveza. Ministar je podsjetio da su pred HV-om veliki projekti opremanja i nabave naoružanja, ali i stvaranje modernih standarda života i rada u vojarnama.
>Važna je oprema, bitna je modernizacija ili kupovina naoružanja, ali za MORH i HV čovjek je na prvom mjestu. Zato ulažemo u ljude, zato imamo nove koeficijente koji donose veće plaće i dodatke za one koji imaju posebne zadaće. Želimo imati kvalitetnog, školovanog, stručnog i motiviranoga hrvatskoga vojnika, dočasnika i časnika. I na tome ćemo puno raditi ove godine<, najavio je ministar obrane.

>Vrata slave< za poginule branitelje iz HKOV-a
Na ulazu u Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu, ministar Vukelić je u petak otkrio spomenik >Vrata slave<, novo spomen-obilježje podignuto u spomen na sve poginule i nestale hrvatske branitelje, pripadnike naših kopnenih snaga u Domovinskom ratu.
>Čak 89 posto svih žrtava, poginulih, zatočenih i umrlih tijekom Domovinskog rata su pripadnici Hrvatske kopnene vojske<, podsjetio je zapovjednik HKOV-a, general Mladen Kruljac. On je podsjetio kako je kopnena vojska u vrijeme rata bila organizirana unutar operativnih zona i zbornih područja, a nakon toga je imala korpuse. >Danas imamo novu strukturu Hrvatske kopnene vojske, gardijsku i pukovnijsku strukturu koja je definirana Dugoročnim planom razvoja HV-a<, rekao je Kruljac i kazao kako je Hrvatske kopnena vojska danas najmoćnija grana naše vojske, sa 11.956 djelatnika. [Mile Franičević], Vjesnik

25. travnja 2008.
Položen temeljni kamen za riječki Građevinski fakultet
Zgrada će biti površine 14.252 četvorna metra, imat će 83 kabineta, 15 praktikuma, devet laboratorija i osam predavaonica
RIJEKA - Ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac zajedno s rektorom Sveučilišta u Rijeci akademikom Danielom Rukavinom položio je danas temeljni kamen za izgradnju Građevinskog fakulteta u Sveučilišnom kampusu na Trsatu u Rijeci.
Zgrada će biti površine 14.252 četvorna metra, imat će 83 kabineta, 15 praktikuma, devet laboratorija i osam predavaonica.
Dio prostora koristit će se za potrebe Sveučilišnog centra za studije sa službama koje će evidentirati, pratiti i analizirati sve studijske programe na Sveučilištu, a posebno one koji će se izvoditi u kampusu. U sklopu zgrade će biti podzemna garaža za 200 automobila. Rok dovršetka radova je za 450 dana, cijena izgradnje je 115,3 milijuna kuna, a radove izvodi tvrtka >Radnik< iz Križevaca.
Rektor Sveučilišta Daniel Rukavina rekao je da je na prostoru kampusa sada u tijeku izgradnja objekata za Filozofski i Učiteljski fakultet, studentske restorane i zgrade Sveučilišnih odjela za fiziku, matematiku i informatiku. Rukavina je izrazio nadu da će u sljedećih nekoliko mjeseci početi radovi i na objektima studentskog standarda te da će do jeseni 2009. godine biti dovršeni svi objekti prve faze kampusa.
Ministar Dragan Primorac najavio je početak realizacije Vladina programa izgradnje studentskih domova u cijeloj zemlji s ukupno 5000 kreveta. Riječ je o programu vrijednom 100 milijuna eura, a radovi će se obavljati po načelu javno-privatnog partnerstva. Za dva tjedna će se raspisati natječaj za Vladine konzultante, a za pet do šest mjeseci trebala bi biti sklopljena većina ugovora u tom programu. U Rijeci će se na ovaj način izgraditi objekti sa 750 kreveta, najavio je Primorac.
Ustvrdivši da će ovaj projekt promijeniti Hrvatsku, usporedio ga je s uvođenjem Bolonjskog procesa. Zahvaljujući ovom procesu u Hrvatskoj je za 5000 povećan broj studenata u proteklih godinu dana, rekao je ministar Primorac. Vjesnik

25. travnja 2008.
Kanada podupire ulazak Hrvatske u NATO
Predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić i predsjednik Zastupničkog doma kanadskog parlamenta Peter Milliken razgovarali o suradnji Hrvatske i Kanade na parlamentarnoj razini, o unapređenju odnosa u gospodarstvu i turizmu
ZAGREB - Kada je u pitanju ratifikacija sporazuma o ulasku Hrvatske u NATO u kanadskom parlamentu 2009, ne predviđam nikakve probleme, izjavio je u četvrtak predsjednik Zastupničkog doma kanadskog parlamenta Peter Milliken nakon što je razgovarao s predsjednikom Hrvatskog sabora Lukom Bebićem. Osim o suradnji Hrvatske i Kanade na parlamentarnoj razini, razgovaralo se i o unapređenju odnosa u gospodarstvu i turizmu.
>Hrvatska želi svestranu, dobru i plodnu suradnju s Kanadom i u budućnosti. Sa zadovoljstvom smo konstatirali kontinuiranu potporu Kanade članstvu Hrvatske u NATO-u i EU, kao i dobru suradnju u Afganistanu gdje naši vojnici sudjeluju u mirovnoj misiji<, kazao je Bebić. Tema razgovora bilo je i ublažavanje viznog režima, o čemu su nedavno na summitu NATO-a u Bukureštu razgovarali premijeri dviju zemalja. Milliken je rekao da Hrvatska i Kanada imaju visok stupanj suglasnosti o svim bitnim pitanjima, posebno na međunarodnoj razini. Istaknuo je da Kanada traži nove inozemne partnere za plasman svojih proizvoda budući da 85 posto izvoza ostvaruje sa SAD-om. Spomenuo je da u Kanadi živi više od 110.000 Hrvata i izrazio nadu da će i oni naći svoj interes u intenziviranju gospodarskih odnosa.
Marijan Lipovac, Vjesnik

25. travnja 2008.
Njemica Zigi spasiteljica starih Šoltana
Piše: Marina Rajčić/EPEHA
Foto: Paun Paunović/Cropix
Upornošću do cilja: Ni loše poznavanje jezika, ni prvotno nepovjerenje staraca prema strankinji 52-godišnju Njemicu Sigrid Pavišić nije omelo da pokuša ostvariti svoj naum
ŠOLTA - Otok je to gdje je svijet zaboravio da je i starost dio života. U samačkim domaćinstvima, trošnim, ruševnim nastambama, napušteni, zaboravljeni i jako bolesni žive - nečiji roditelji. Ništa više nije u njihovim rukama, čak ni nada. Ustaju, padaju, umiru sami. Te životne priče na rubu stvarnosti prepoznala je Sigrid Pavišić, pedesetogodišnja temperamentna Njemica. Ljubav ju je na Šoltu dovela, tu je ostala i odlučila pomoći ne tražeći čak ni naknadu za dobro koje je naumila činiti.

Sudbina:
Bezići, kao i mnogi drugi, imaju djecu, ali ona su davno otišla s otoka
Ni loše poznavanje jezika pa ni prvotno nepovjerenje staraca prema strankinji nije je omelo da pokuša ostvaritisvoj naum. Njenu hvalevrijednu zamisao prepoznala je Katolička udruga Lovret, a potom i Općina Šolta, uz čiju je potporu pred godinu i pol započela pomagati napuštenim starcima na otoku. Zigi, kako je Šoltani vole zvati, danas svi oni čekaju s osmijehom.

Dostavnim vozilom kojim Zigi svakodnevno obilazi starije zaputili smo se u mjesto Grohote, u posjet supružnicima Katici i Jordanu Bezić, jednoj od izgubljenih šoltanskih obitelji. U mračnoj sobi, sa golim zidovima od opeka prekrivenih debelom vlagom, na krevetu sjedi Katica. Imala je moždani udar pa jedva govori, a još teže stoji na nogama.

- Vapim u Boga, a ne znam što će mi dati - izustio je njezin suprug Jordan, iscrpljen neimaštinom, životnom tragedijom i konačno ženinom bolešću. Katica samo šutke klima glavom, nerazgovjetno prozbori tek pokoju riječ. Suze joj oči dok joj Zigi prilazi i maslinovim uljem s gospinom travom masira bolne ruke. Bezići imaju djecu, ali ona ne žive na otoku. - Mladi se moraju boriti za svoj život. I njima je teško - veli Jordan, ne osuđujući nikoga za život u kojem, kaže, nije imao sreće.

Jedina pomoć
Jordan Bezić, čija je supruga Katica imala moždani udar, kaže kako mu je Zigi od neprocjenjive pomoći

Danas im sreću nosi Zigi. Uvijek je vedra, nasmijana, pospremi, opere, liječi... Samo još ona posjećuje Beziće. I tek što smo pomislili kako je to najgore što se na otoku može vidjeti, put nas odvede u Gornje selo. Novo odredište, stara napuštena škola. Uspinjemo se trošnim stepeništem, prolazimo hodnikom dok pod nogama trulo drvo škripi i propada, ulazimo u nekadašnju učionicu, danas dom Katarine Bakić, bez vode, bez kupatila. Plafon urušen. Odnekud na kablu visi žarulja.

Bakica nas dočekuje s osmijehom. Stigla je Zigi, stigla je sigurnost. Zigi se odmah posla laća, iz susjedstva donosi vodu koje, na drvima ključa lonac s grahom. Baka Katarina operirana od tumora na mozgu živi s jednim od dvoje sinova s mirovinom od 650 kuna. - Ništa se kupiti ne može, to se trpit ne može - žali se bakica. Zigi je tješi, tepa joj, šiša kosu, Zigi je sve ono što baki treba. Željela bi, kaže, kad bi mogla biti stalno pored nje.

No Zigi mora dalje, u Donjem selu već je čeka najstariji korisnik, 92-godišnji Anton Sinovčić. Samac, ženu je izgubio pred 13 godina. Kuća na dva kata zaključana, Anton se povukao u nekadašnju konobu jer se boji stepenica. Ipak, još se dobro drži, izlazi u vrt pun limuna i ruža. Nada se da će dočekati još koju jesen.

Velika Zigina želja je otvoriti Centar za stare Šoltane

Imam puno ideja, ali samo jedan san, a to je otvoriti Centar za stare Šoltane. Bilo bi to mjesto gdje bi mogli dobiti ručak, razgovor, naći prijatelje, zaboraviti na samoću, jer svi ćemo mi jednom ostarjeti - kazala je Sigrid Pavišić, zvana Zigi, neobična žena koja je u pomoći starima pronašla sebe.  Jutarnji list

25. travnja 2008.
Ministarstvo turizma daje potpore za turističke i obrazovne projekte
Ministarstvo turizma objavilo je na svojim web stranicama i u dnevnom tisku dva javna poziva za dodjelu bespovratnih sredstva - za turističke projekte kojima su prethodno odobrena sredstva iz pretpristupnih fondova EU i drugih međunarodnih fondova, te za stručne i obrazovne programe.

Ukupno će se po tim javnim pozivima ove godine dodijeliti oko 3,5 milijuna kuna, od čega oko 1,5 milijuna kuna za turističke projekte koji već imaju odobrena sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a te oko dva milijuna kuna za stručne i obrazovne programe, doznaje se iz Ministarstva.

Javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava turističkim projektima kojima su odobrena sredstva iz pretpristupnih fondova EU i drugih međunarodnih fondova, otvoren je do 31. listopada ove godine.

Iz Ministarstva navode da pretpristupni fondovi EU osiguravaju 70 do 85 posto financijskih sredstava za realizaciju projekta, dok ostatak treba osigurati nositelj projekta. S obzirom da upravo taj dio sredstava nositeljima projekata stvara financijske probleme, zbog kojih ga često nisu u mogućnosti realizirati, Ministarstvo osigurava obvezni dio sredstava nositeljima projekta.

Prošle je godine po tom programu dodijeljeno ukupno 1,6 milijuna kuna državnih potpora za ukupno 20 projekata, čija je ukupna vrijednost bila malo veća od pet milijuna eura.

Drugi javni poziv, za dodjelu potpora za stručne i obrazovne programe otvoren je do 15. svibnja ove godine. Riječ je o programu kojim Ministarstvo sufinancira obrazovne i stručne programe (seminare, radionice, istraživanja i slično) kojima se unapređuje opća konkurentnost hrvatskog turizma. Na taj se poziv mogu javiti strukovne udruge i druge neprofitne organizacije iz područja turizma i ugostiteljstva.Glas Dalmacije

25. travnja 2008.
Sve brojniji Rusi mijenjaju ponudu domaćih ugostitelja
Na traženje Rusa mnogi opatijski restorani u ponudu su uvrstili i skupa pića, poput ruma i konjaka starih i 50 godina, do šampanjaca po cijeni i do 3000 kuna
Langust, ustrici, krabi, krasnoja ikra, blini, duhi, almas..., samo su neki od ruskih pojmova koje zna sve više konobara i trgovaca Istre, Kvarnera i Dalmacije, a u prijevodu te riječi znače - jastog, kamenice, rakovi, kavijar, palačinke, parfem, dijamant. Od 150.000 Rusa, koliko ih je prošle godine došlo u Hrvatsku, većina je boravila u Istri i Dalmaciji, a tek manji broj na Kvarneru. Osim tih "normalnih" gostiju, koji odsjedaju u našim hotelima s tri ili četiri zvjezdice po cijeni od 300 do 500 eura za sedam dana, na opatijskoj rivijeri posljednjih je godina kuće, stanove i apartmane kupio nemali broj imućnih Rusa koji tu provode dosta vremena tijekom cijele godine. Na njihov zahtjev mnogi opatijski restorani u svoju su ponudu uvrstili i skupa pića, poput ruma i konjaka starih i 50 godina, do šampanjaca čija boca košta do 3000 kuna.
Zbog Rusa, ponudu mijenjaju i manji opatijski ugostiteljski objekti. Kako nam je rekao vlasnik jednog tamošnjeg kafića, u ponudu je sada uvrstio i bočice stranog pjenušca od 0,2 litre, jer ga svakodnevno traže Ruskinje uz jutarnju i popodnevnu kavu. Međutim, u opatijskim restoranima teško je potrošiti jedući i pijući odjednom više od 3000 ili 4000 kuna po osobi, pa i u slučaju ako gosti jedu jastoga, kavijar i piju najskuplji pjenušac i konjak. Zbog gostiju iz Rusije, restorani na Kvarneru uskoro će dobiti jelovnike i vinske karte na ruskom jeziku, a sve više ovdašnjih hotelijera i ugostitelja uči i ruski jezik. Rusi koji u Opatiji imaju luksuzne kuće, imaju zaposlene kuhare i domaćice objekta, koji onda za njih i njihova društva po narudžbi spremaju jela. Međutim, kad je u pitanju zabava, Rusi je najčešće potraže u Portorožu, Trstu ili Veneciji, za što prethodno moraju ishodovati vizu za zemlje EU-a u Moskvi. Podosta Rusa na Kvarneru drži i svoje jahte, na kojima posadu isključivo čine Hrvati. Kad kupuju svoj prvi brod, ruski se bogataši obično odluče za onaj dužine 16 ili 17 metara, vrijedan oko 1,5 milijuna eura, nerijetko Ferretti ili Azimut. On im već nakon nekoliko mjeseci postane premalen, odnosno pretijesan, jer se na njemu udobno može smjestiti najviše šest ili osam osoba, što im nije dovoljno, jer često u goste pozovu puno brojnije društvo. Ako im financije dopuštaju, ruski bogataši potom se odluče za kupnju broda dužine do 30 metara, cijene od tri do deset milijuna eura. Oni doista imućni, nakon toga kupuju i brod dužine do 50 metara, koji košta 20 i više milijuna eura. Imućni Rus, koji je u Opatiji kupio vilu od jednog poznatog Hrvata, sada je u čudu jer na kvarnerskoj rivijeri nema gdje vezati svoju jahtu dužine 55 metara, koja mu je sada na vezu na francuskoj rivijeri, što godišnje plaća 100.000 eura. Rusi "skromnije" platežne moći za provod nerijetko unajme brod po cijeni od 50.000 do čak 600.000 eura za tjedan dana.
Najčešće se u tome projektu udruži nekolicina njih, a pritom vole krstariti Jadranom, od Venecije do Crne Gore. Zrakoplovom iz Moskve do Krka leti se tri sata, a potom se više od sata putuje automobilom od Krka do Opatije ili marine u Ičićima. Iz tog razloga Rusi koji imaju kuće ili jahte na opatijskoj rivijeri voljeli bi da na Krku postoji helikopterska taxi-služba, a u Ičićima heliodrom. Pritom, kako kažu neki od njih, ne bi pitali za cijenu prijevoza, jer žele brzo i udobno stići do mjesta odmora. Rusi na odmoru u Istri rado idu u šoping u Zagreb, gdje uglavnom kupuju sportsku odjeću poznatih svjetskih marki. Naši ugostitelji ne vole kad su im u jednom trenutku Rusi najbrojniji gosti u restoranu, jer su često prebučni, a to navodno tjera druge goste, posebice Austrijance i Nijemce, dok su Talijani obično i bučniji od Rusa.

Za >kvadrat< i 10.000 eura
Riječka Ukrajinka Marta Martinčić, koja već godinama vodi ruske turiste uglavnom po Istri i Kvarneru, napominje da Rusi vole ići na izlete, a kao suvenir uglavnom kupuju istarsko vino i maslinovo ulje te tartufe. Kad je riječ o kupnji nekretnina, Rusi prije svega traže objekte uz samo more, te ne čudi što upravo oni za četvorni metar novosagrađenog stana na obali iznad opatijskih plaža plaćaju od 6000 do 10.000 eura.
Damir Herceg, Vjesnik

24. travnja 2008.
Gotovinina obrana žestoko napala ključnog svjedoka tužiteljstva
Haag: General Leslie suočen sa suprotnim izvješćima o granatiranju Knina
Branitelj generala Ante Gotovine suočio je generala Andrewa Leslija u nastavku protuispitivanja u srijedu s izvješćima vojnih promatrača UN-a i američke vlade po kojima je HV gađao vojne ciljeve u Kninu, a štete na civilnim objektima zabilježene su tek u njihovoj neposrednoj blizini uz tek pokoji udaljeniji pogodak u stambenu zonu, a ukupna šteta od granatiranja u gradu nije bila ni približna onoj koju je u svom svjedočenju opisivao Leslie, kao posljedicu neselektivnog granatiranja Knina prva dva dana Oluje.

Tužiteljski svjedok kazao je kako su ti podaci UNMO-a "izazvali kontroverzu".
Potom mu je branitelj Gregory Kehoe predočio dokaze da je Leslie nakon izvješća UNMO-a zatražio "prijateljsku uslugu" od kanadskog pripadnika UN-a Filipa Barkofa koji je ostao u Kninu da potraži po gradu dokaze da je HV "počinio ratni zločin neselektivnim granatiranjem".

Leslie je u nastavku protuispitivanja uglavnom tvrdio da prva dva dana Oluje u Kninu i okolici nije bilo ni aktivnih srpskih snaga ni njihovih položaja.
Osporavajući takve tvrdnje branitelj generala Gotovine Kehoe svjedoku je predočio, uz izvještaje UN-a o srpskoj vojnoj prisutnosti, čak i njegove vlastite izjave prema kojima je na području Knina bilo i vojske i topništva.
Tako mu je pustio njegovu vlastitu izjavu danu 4. kolovoza 1995. za BBC u kojoj je kazao kako Hrvati nisu nadomak Knina a da je u gradu i okolici dosta Srba, te izjavu za Toronto Star da je osobno vidio kako srpski tenk ispred baze UN-a uzvraća vatru.

Kehoe mu je predočio i više izvještaja vojnih promatrača UN-a od 5. kolovoza o kretanju srpskog topništva prema Kninu te raspoređivanja na položaje kod Strmice odakle je 5. kolovoza navečer srpska vojska ispaljivala granate prema Kninu.
Svjedok je kazao kako mu tu uglavnom nije bilo poznato, čak ni podatak da je tadašnji zapovjednik snaga tzv. RSK Mile Mrkšić 5. kolovoza ujutro pobjegao iz Knina, iako je to svojedobno sam rekao haškim tužiteljima.
Leslie je tek priznao da je 15-20 kilometara od Knina dan uoči Oluje vidio puno sofisticiraniju i profesionalniju topničku postrojbu srpskih snaga u odnosu na one koje je viđao na području RSK.
Vraćajući se na Leslijevo svjedočenje od dana ranije kada je opisao kako je tražio od HV-a da mu ne ograničava slobodu kretanja i pusti ga da izađe iz baze UN-a u Kninu 5. kolovoza kako bi utvrdio "da li se poštuje ratno pravo" i ima li "etničkog čišćenja", Kehoe je pustio video snimku pregovora Leslija, tada načelnika zapovjedništva UN-a u Kninu, s predstavnicima Hrvatske vojske koja je pokazala da prevoditeljica nijednu od ključnih riječi poput "ratno pravo", "etničko čišćenje" ili "civilno stanovništvo" nije prevela. Umjesto toga prevoditeljica UN-a hrvatskoj je strani prevela da Leslie želi vidjeti "što se događa".
Odgovarajući na tvrdnje Leslija da je HV u namjeri da onemogući kretanje UN-a postavio tenk s cijevi okrenut prema bazi UN-a Kehoe je pustio tonsku izjavu drugog pripadnika UN-a kapetana Hilla koji je objasnio da se radilo o ljutitom hrvatskom vojniku koji je naumio dobiti pištolj "browning" kakav je posjedovao primjerice Leslie te je stigao pred bazu UN-a ali je od nauma ubrzo odustao kada mu je Hill objasnio da nikakav browning neće dobiti. Snimka je izazvala smijeh kod Leslija koji je priznao da nije znao da je to bila pozadina događaja.

Na kraju protuispitivanja Kehoe je Lesliju predočio obrazloženje po kojem je dobio odličje kanadske vojske za misije spašavanja 40 pripadnika osoblja UN-a u Kninu. Kanadski general, danas zapovjednik kanadskih kopnenih snaga, objasnio je kako se radilo o zabuni jer je sudjelovao samo u jednoj takvoj misiji i zabunu je pokušao ispraviti s nadređenima, tvrdeći da im je objasnio da on nije sudjelovao u takvim misijama nego u spašavanju pacijenata iz kninske bolnice.
Leslie iskaz završava u četvrtak a nakon toga tužitelji će izvesti novog svjedoka.
Slobodna Dalmacija

24. travnja 2008.
Tužiteljstvo odustaje od Knina? 
Kanadski general Andrew Leslie na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču na pitanja obrane uglavnom je odgovarao "ne znam" i "nisam siguran". Obrana generala to je odlično iskoristila te bi tužiteljstvo moglo odustati od optužbe za prekomjerno granatiranje Knina. Leslie je također priznao da nikada nije vidio nijednog vojnika hrvatske vojske kako pali kuće i pljačka.
Jučer su odvjetnici generala uspjeli dokazati da je Leslie odgovoran za neutemeljene procjene o jačini granatiranja Knina, broju ubijenih i šteti u gradu, koje su iz kninskog sjedišta UN-a poslane u svijet prva dva dana Oluje. Stoga postoji mogućnost da tužiteljstvo odustane od točke optužnice o prekomjernom granatiranju Knina. HRT

24. travnja 2008.
Sve šibenske tvrđave konačno će biti u funkciji
Piše: Ante PANCIROV
Šibenska gradska uprava najavljuje da će tijekom narednih godinu i pol početi uređenje gradskih tvrđava i konačno stavljanje u funkciju tih vrijednih starina za koje je nevjerojatno da sve ove godine nisu našle namjenu u turizmu ili društvenom životu grada. Tvrđave su prije nekoliko godina uvrštene u famozni Projekt Šibenik - nekoliko strateških projekata koje je aktualna vladajuća garnitura odlučila realizirati u paketu. Nakon što su nedavno potpisali ugovore za projekt Hotel Šibenik i marinu na Kulinama, a nedavno s Orco grupom počeli posao s hotelima i drugim turističkim sadržajima na otoku Obonjanu, sada bi se na redu trebale naći i tvrđave, usporedno s realizacijom još jednog strateškog projekta - stavljanja u funkciju vojarne Bribirskih knezova, gdje je po GUP-u predviđena sportsko-rekreacijska zona.

U Projektu Šibenik, koji Grad ostvaruje sa zagrebačkom konzultantskom kućom Sinergijske solucije, planira se uređenje četiriju gradskih tvrđava: Šubićevca, Sv. Ivana, Sv. Mihovila i Sv. Nikole na ulazu u Kanal sv. Ante - nesumnjivo najvrednije među njima, s obzirom na to da je riječ o objektu kakvih je ostalo malo na cijelom Mediteranu. Iako postoji ideja što bi se sutra trebalo događati u tim tvrđavama, dok konzervatori i službeno ne pripreme dokumentaciju na čijem će temelju Grad pripremiti natječaj za investitore, te su ideje samo okvirne, kaže dogradonačelnik Tomislav Jukić, koji smatra da će puno toga ovisiti o smjernicama ljudi iz struke.
- Jedno su naše želje, a drugo mogućnosti, a kada su naše tvrđave u pitanju, ništa nećemo prepustiti slučaju. Želimo ih iskoristiti, ali ne pod svaku cijenu i nećemo tamo dopustiti ništa što se kosi sa strukom. Osim što će naši konzervatori "pripremiti teren" za natječajnu dokumentaciju, savjetovat ćemo se i s Ministarstvom kulture - kaže Jukić i potvrđuje kako za tvrđave otprije postoji interes investitora koji su se i prije javljali na natječaje iz Projekta Šibenik, a posebno su zainteresirani najnoviji partneri Grada - grupa Orco, jer drže da mogu povezati svoju djelatnost na Obonjanu s bogatstvom tvrđava, gdje mogu graditi sadržaje za svoje goste.

Navodno ih osobito zanima Tvrđava sv. Nikole, koja se već potvrdila kao atrakcija kada su se prije nekoliko godina ondje organizirali koncerti klasične glazbe koji su se pokazali kao prvorazredni kulturni događaji.
Ništa slabije perspektive nisu ni ostale tvrđave u kojima se može organizirati čitav niz aktivnosti i sadržaja koji ne moraju biti isključivo vezani uz turizam, nego mogu služiti i u brojnim gradskim aktivnostima. U mnogim hrvatskim gradovima tvrđave se koriste kao ljetne pozornice, restorani, kafići, klubovi, kockarnice, suvenirnice, pa zvuči nevjerojatno da Šibenik aktivno koristi samo jednu tvrđavu, onu Sv. Mihovila, i to tek odnedavno, tj. otkako ju je preuzelo gradsko poduzeće "Zelenilo". Nažalost, ni oni nisu ponudili gostima previše, iako uredno naplaćuju ulaznice za posjet staroj građevini. U Turističkoj zajednici kažu da bi rado htjeli nešto više od tvrđava jer goste stalno zanimaju te, uglavnom zarasle nekretnine, do kojih nerijetko ni puta nema, no kako su one vlasništvo Grada, samo ih gradska uprava može napokon učiniti funkcionalnima i tako profitabilnima.  Glas Dalmacija

24. travnja 2008.
Učenici izrađivali modele zagorskih dvoraca za slijepe i slabovidne
Piše: Senka Susović/EPEHA
Foto: Krunoslav Pavlina / CROPIX
GORNJA STUBICA - U sklopu 13. muzejsko-edukativne nagradne igre Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva koja ove godine nosi naziv "Original" Muzej seljačkih buna organizirao je za učenike posjetitelje zanimljivu radionicu pod nazivom "Original kao inspiracija".
Radionica čiji je cilj upoznavanje sudionika s burgovima i dvorcima Hrvatskog zagorja oduševila je prve posjetitelje 23 maturanata Srednje škole Zabok, buduće hotelijersko-turističke tehničare, prevođene prof. Vesnom Pušelj.
- Stvarno je bilo super. Dobro smo se zabavili, puno smo toga naučili o zagorskim dvorcima i životu u njima, a bili smo i korisni. Izrađivali smo od gline modele zagorskih burgova i dvoraca, Velikog tabora, Lobora, Oršića, Januševca i Zajezde koji će pomoći slijepim i slabovidnim osobama da opipom dožive izgled dvoraca - zadovoljno su prokomentirali srednjoškolci.

Naime, osim što su se u procesu modeliranja učenici upoznali s kulturno-povijesnom baštinom Hrvatskog zagorja i njezinom važnošću, izrađeni modeli poslužit će nakon završetka igre slijepim i slabovidnim osobama da prilikom posjeta muzeju opipom dožive arhitekturu povijesnih građevina.
- U roku od dva sata, koliko je trajalo izrađivanje modela, dobili smo 15-ak dojmljivih radova. Učenike smo na samom početku obavijestili čemu će poslužiti njihovi radovi i poučili smo ih osnovnim karakteristikama i pravilima izrade modela, a oni su s oduševljenjem prihvatili našu ideju.
Dakle, uz aktivno učenje sudionike radionice potraknuli smo na promišljanje o specifičnostima i potrebama slijepih i slabovidnih osoba. Naime, slijepe i slabovidne osobe arhitekturu povijesnih građevina ne mogu zahvatiti dodirujući original, već opipavanjem upravo ovakvih modela. Na taj smo način približili stalni postav Muzeja seljačkih buna osobama s posebnim potrebama - rekla je kustosica u Muzeju seljačkih buna Lorka Lončar.

Muzejska igra trajat će do 18. svibnja

U razdoblju od mjesec dana, koliko traje muzejsko-edukativna nagradna igra "Original", kupnjom knjižice po cijeni od 10 kuna sudionici imaju omogućen besplatan ulaz u sve muzeje uključene u igru. Knjižica se može kupiti u svakom muzeju koji sudjeluje u akciji.
Tijekom trajanja igre djeca mogu doznati što su sve muzealci putem zanimljivih izložbi kreativnih radionica, igraonica ili predavanja pripremili na zadanu temu. Projekt je osmišljen i vođen poput natjecateljske igre u kojoj je zadatak prikupiti određen broj pečata posjećenih muzeja. Na sam Dan muzeja, 18. svibnja, priređuje se završna svečanost za sudionike.
Jutarnji list

24. travnja 2008.
BILIĆEVA BIOGRAFIJA
S četiri godine prestao je govoriti, ali mana je postala njegova pobjeda
Piše: Vlado Vurušić
Foto: Marin Tironi/Cropix
U prvom nastavku Bilić priča o Splitu u kojem je odrastao, svojoj obitelji, najbližim prijateljima iz djetinjstva i počecima bavljenja nogometom
Slaven Bilić potječe iz "fetive" građanske splitske obitelji. Rodio se vrućega splitskog 11. rujna buntovne i intervenističke 1968. pune uzbudljivih događaja - ratova, atentata, prevrata, mirisa novih vremena. Ugledao je svijet u skučenoj sobi splitskog rodilišta čiji su prašnjavi prozori gledali točno na legendarni Hajdukov plac pokraj Plinare. Lako je moguće da je prvi zvuk koji ga je jako uzbudio bio huk Hajdukovog "istoka".

Nekoliko dana prije u toj istoj splitskoj oskudno opremljenoj rađaonici zakmečao je i Zlatan Stipišić Gibonni, danas jedan od najpoznatijih hrvatskih kantautora, a nekoliko dana kasnije, dok je mali Bilić već odležao postporođajnu žuticu, u rodilište je s trbuhom do zuba došla još jedna izmučena trudnica čiji će sinčić s vremenom zadiviti sportski svijet. Koji dan kasnije rodio se splitski velikan Toni Kukoč.

Te godine Bilićev Hajduk sezonu završava na 4. mjestu, propustivši ispred sebe tek vječne suparnike Crvenu zvezdu, Partizan i Dinamo. No, već za koju godinu Hajduk se predvođen Tomislavom Ivićem vinuo u visine. Mali Slaven rastao je u toj nogometnoj euforiji koja je 70-ih godina zahvatila Split. Njegov otac Ivan bio je sveučilišni profesor, kasnije dekan splitskog Pravnog fakulteta. Politički i nacionalno osviješten, bio je u vrhu političkih promjena krajem 60-ih i početkom 70-ih. Majka Marija predavala je biologiju i zemljopis u osnovnoj školi.

Zašto roditelji šapuću?

Slaven je bio drugo dijete u obitelji Bilić. Njegov tri godine stariji brat Domagoj nije mogao izgovoriti bratovo komplicirano ime i zvao ga je Nane. Postoji još nekoliko varijanti tog nadimka; kao dijete banane je nazivao "nane", a baka Anđa mu je rekla da ni on nije mogao pravilno izgovoriti svoje ime pa je govorio Nane. U početku su ga tako zvali samo u obitelji i prijatelji, a sada ga svi tako zovu. Stanovao je u Aljinovićevoj ulici, na početku splitskog naselja Spinut, nedaleko od Hajdukova Placa.

- Prve godine života provodio sam na tih "deset" kvadratnih metara. Bio je to moj cijeli svijet. I bio sam prezadovoljan njime. Tamo je postojalo mjesto gdje sam se mogao sakriti od svih, ali i mjesto na koje sam uvijek mogao doći i pronaći nekoga za igru - kazuje nostalgično. U istoj je zgradi živio i Toni Kukoč. Slaven na vrhu nebodera, a Toni na prvom katu. Roditelji su im se družili, a oni su se kao djeca igrali uz ogradu dalmatinske tvornice kolača "Bobis".

Nije išao u vrtić. Čuvala ga je njegova baba Anđa, mamina majka. Osoba koja ga je svojom mudrošću, reći će, prilično odredila. Baba Anđa bila je iskusna i staložena žena, koja je za svaku priliku imala poučnu priču iz svog burnog života. Roditelji su ga nekoliko puta pokušavali upisati u obližnji vrtić. Smatrali su da mu je potrebna socijalizacija, pogotovo zbog skorog odlaska u školu te govorne mane koju je imao. No, ti nadobudni eksperimenti nisu imali uspjeha.

No, kad je napunio tri godine politika se umiješala u njegov život. Trajala je uzbudljiva 1971. Hrvatska se budila iz dugogodišnjeg sna. Slaven je tek sricao prve riječi. Otac Ivan, tada mladi profesor na splitskom Pravnom fakultetu, prihvatio je nove vjetrove liberalizacije i politike Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala koji su zapuhali iz Zagreba. Sviđale su mu se te poruke demokratizacije, nacionalne samosvijesti, politike "čistih računa" u multietničkoj i kompliciranoj zajednici kakva je bila Jugoslavija. Učlanio se u Maticu hrvatsku, što je u tadašnjim prilikama bilo više od političkog odabira. No čitav pokret stajao je zapravo na krhkim nogama.

Otac mu o tom vremenu nije volio pričati. Kao klinac, veli, nije primjećivao da mu se otac nalazio na tada "pogrešnoj" strani barikade. Kad je Hrvatsko proljeće ugušeno, nije bilo lako. Otac je uspio nekako zadržati posao, a zatvor je visio nad glavom. Bilo je gusto. Neugodno. Neki ljudi, koji i danas žive u Splitu, dolazili su na njihova vrata. Lupali. Zvonili. Prijetili. Vikali. On i brat još nisu shvaćali zašto im majka pokriva uši. Zašto do kasno otac i majka šapuću. 

Oca proglasili ustašom

- Više sam o tim događajima doznao od mame i očevih prijatelja nego od oca. Možda me je želio zaštititi da nešto ne lanem, a kasnije, kada se to smirilo, nije smatrao toliko bitnim da mi detaljizira - smješka se Bilić. Otac mu je bio dušom i tijelom uz reforme političkog, društvenog i gospodarskog života. Bio je blizak s vodstvom Hrvatskog proljeća, a kasnije, kada su Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo osnovali stranku, Bilićev otac učlanio se u HNS. Jednom će, dok je sazrijevao, pitati oca je li Hajduk dobar odabir.

"Pravi Srbin navija za Crvenu zvezdu, a pravi Hrvat za Dinamo. Osim ako nisi iz Splita", kazao mu je filozofski otac. Bio je to prvi njegov susret s nacionalnim identitetom. Politika ga nije zanimala, premda se stalno češala o njega.
- Iako nisam bio neki super igrač, priča Bilić, mislim da sam mogao igrati za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije.

No, nikad ga nisu zvali u mlađe reprezentativne kategorije. Čak mu je tadašnji trener mlađih naraštaja "plavih" Nedeljković, koji ga je trenirao u Šibeniku, jednom otvoreno kazao: "Htjeli smo te zvati, ali su mi rekli, pa neće valjda za jugoslavensku reprezentaciju igrati neki tamo sin ustaše!"

- Moj otac, naravno, nije bio ustaša. Kakva glupost! Bio je normalan, pošten Hrvat. Kod nas je, pogotovo u Splitu, vladalo neko "pravilo" da ako si Hrvat, onda si "ustaša" ili barem neki sumnjivi otpadnik. Moj otac je ustaše smatrao crnom stranom hrvatske povijesti. Ni partizani nisu "cvijeće", ali stvari treba razlučiti. Biti pošten prema vlastitoj prošlosti i odgovoran prema budućnosti, kaže. Otac mu je u političkom smislu bio veliki uzor.

Velik šok u snu

- Naučio me je jednoj naizgled za Hrvate nezamislivoj stvari. Da možeš biti Hrvat, a da pritom ne moraš biti ni protiv koga. Nikad ne prenaglašavaj vlastitu pripadnost, ali budi to što jesi. Mi smo malen narod, koji o sebi voli misliti da je velik i značajan. No, otac me stalno upozoravao da najprije treba pomesti ispred svojih vrata, a onda ako treba zagledavat u susjedovo dvorište -  kaže. Možda je sve ono što mu se još kao nesvjesnom dječačiću urezalo u pamćenje te povremeno napadno očevo izbjegavanje političkih tema u razgovoru sa sinom, utjecalo na to da politika nikad ne bude njegov izbor.

No, Slavenu se u djetinjstvu dogodilo neobičan slučaj koji će do danas ostati misterijom. Jednog jutra, imao je tada tek kakve četiri godine, probudio se i nije mogao govoriti! Navečer ga je majka kao i svaki put stavila u krevetić, ispričala mu priču, dok je on mirno tonuo u san koji će donijeti strašnu traumu. Šok za uznemirene roditelje. Nešto mu se, objašnjavali su liječnici, i oni zabezeknuti, neugodno dogodilo najvjerojatnije u snu.

Bilić to nipošto ne želi povezivati s napetom i nelagodnom atmosferom koja je, zbog tadašnjeg očevog "pogrešnog" političkog angažmana, vladala u njihovom dvosobnom stanu. No, kako bilo, u trenucima dok je tek sricao prve suvisle rečenice, Slaven se suočio s velikim problemom - govornom manom. Taj unutarnji nemir Bilić kao da nosi još i danas. On ga i pokreće, čini ga nikad do kraja otvorenim, zapravo nedostupnim.

Mucanje je u prvim danima bilo takvo da gotovo ništa nije mogao kazati. Roditelji su bili očajni, pogotovo što se nije moglo otkriti uzrok. Počelo je mukotrpno obilaženje specijalista, ali odgovora nije bilo. Od mjesnih pedagoga i logopeda, pa do odlaska u Beograd na Vojno-medicinsku akademiju.

Talijansko sprdanje

Vremenom se to popravljalo, ali mana je ostavila trag. Stručnjaci su na kraju našli odgovor koji nije umanjio roditeljsku brigu - mozak se, govorili su, razvija brže pa ga govor ne može pratiti. Takvo je barem bilo službeno objašnjenje. Već u osnovnoj školi govorna se mana nije toliko primjećivala, premda se znala pojaviti u trenucima velikih uzbuđenja. I danas Bilić ponekad zamuca, ali se dobro nosi.

- Ni u djetinjstvu mi se nikad nitko nije rugao zbog toga. Nisam to osjećao kao pretjerani hendikep, zato se s vremenom i popravljalo. Nisam se zatvarao u sebe zbog toga, što je "smrt" za tu vrstu mane - kaže Bilić. Danas kao slavna osoba sudjeluje u raznim akcijama za pomoć djeci koja imaju neku govornu manu. Njegov prijatelj Zlatan Stipišić Gibonni s tom je manom postao pjevač. To nije mentalna bolest koja utječe na psihofizički razvoj, ali može izazvati frustraciju. Zato se Bilić uključio u akciju pomoći svima koji se nose s tim problemom. 

Jedino se neki nadobudni talijanski novinar iz Gazette dello Sport sprdao uoči utakmice s Talijanima u Palermu u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo 1996.  jednom Bilićevom izjavom, koja je završila kao naslov teksta: "Ba.. Ba... Baggio, strpat ću te u džep". Baggio je, podsjetimo, završio u Bilićevu džepu, Hrvatska je nadvisila Talijane 2:1, a nemaštoviti talijanski novinar više se nije oglasio.

Sutra: Zašto su ga zaobilazili lovci na talente i kako je od napadača postao izvanredni obrambeni igrač

Knjiga na kioscima od 28. travnja
U izdanju nakladničke kuće Ljevak iz Zagreba, u ponedjeljak, 28. travnja, u knjižarama i na kioscima pojavit će se knjiga "Slaven Bilić - priča o nogometu i rokenrolu". To je prva knjiga koja se bavi "fenomenom Bilić", mladim izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije. Knjiga prati njegov život od najranijeg djetinjstva, govori o traumi zbog koje ima govornu manu, nogometnoj karijeri, padovima i usponima, ljubavi prema rock'n'rollu.

Knjiga otkriva Bilićeva razmišljanja o politici, vjeri i Bogu, njegovoj nogometnoj filozofiji, anegdotama iz igračkih dana, osobito o sudjelovanju u dresu hrvatske reprezentacije. Na stranicama je opisan i njegov život u Njemačkoj i Engleskoj, reprezentativna atmosfera na Euru 1996. i Svjetskom prvenstvu 1998., detalji o prekršaju na Ziegeu i priča o crvenom kartonu Blanca, o nenadmašnom Ćiri Blaževiću i Sergeju Krešiću, koji je najviše utjecao na Bilića, trenerskom magu Tomislavu Iviću, prijateljima iz reprezentacije i stručnog stožera...
Jutarnji list

24. travnja 2008.
Prijedlog Igora Štimca da se HNL utakmice igraju posljednjega dana u tjednu podržavaju i crkva i sindikati
Don Kaćunko: Nogometaši i navijači na misu pa onda na utakmicu!
Utakmice Hrvatske nogometne lige trebale bi se sljedeće sezone igrati nedjeljom, a ne subotom! Prema prijedlogu što ga je prošli tjedan iznio predsjednik Udruge prvoligaša HNL-a Igor Štimac, pet utakmica počelo bi u 15.30 sati, a derbi bi se igrao u 19 sati.
Nogometaši bi se tako pridružili svoj sili onih kojima je nedjelja radna, usprkos nakanama redizajniranoga Zakona o trgovini i političkim zagovornicima zabrane rada nedjeljom. No, premda je i među onima koji kruh zarađuju guranjem lopte po travnatoj površini onih koji poput trenera Hajduka Roberta Jarnija smatraju kako je nedjelja isključivo dan za obitelj, čini se da protiv nogometa nedjeljom ovaj put nitko nema ništa.
Na upit treba li zaustaviti ideju da se nogomet igra u dan od misnoga slavlja, don Anđelko Kaćunko odgovara: "To bi bilo pretjerivanje!".

Na misu, pa na utakmicu
Podsjeća Kaćunko da se nogomet i nekada na ovim prostorima igrao nedjeljom, igra se nedjeljom i u nekim drugim državama, a i ističe kako je nedjelja dan od rekreacije, pa tako i od nogometa.
Stoga je, smatra, jedan od idealnih hodograma nedjeljne razbibrige odlazak na misu, pa obiteljski ručak u zajedništvu svih članova te odlazak na utakmicu onih koji to vole. - Doduše, sportašima to jest rad, ali ako njima ne smeta, ne vidim problema - ističe Kaćunko.
Predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever također je mišljenja da problematiku sportskoga rada u dan od odmora ne treba otvarati.
Jer, ako svima onima koji ne moraju raditi nedjeljom to i omogućimo, trebalo bi nekom logikom biti i više ljudi na tribinama stadiona. Bit je za svakog tko mora raditi nedjeljom, da za taj svoj rad bude plaćen.
Za vjerovati je da su nogometaši, za razliku od djelatnica velikih trgovina, u pravilu plaćeni i za to. Ili su štoviše, kako to kaže don Anđelko, preplaćeni!
Siniša Pavić / Epeha

TV show pod velom tajne
Balun subotom ili nedjeljom, ovisi uvelike i od HTV-a. Iz Udruge prvoligaša najavljuju nogometni tv show, javljanje sa svih stadiona, nogometno tv popodne kakvo ima RAI.
S HTV-a ne govore ništa. Odnosno, kako nam je kazao glavni urednik sportskog programa Bruno Kovačević, sve je u fazi dogovora i pregovora. A konačni dogovor mogao bi se dogoditi za desetak dana.
Tada će, jamačno, biti i jasnije zbog čega HTV ulazi u projekt kojeg je ex ravnatelj HTV-a Robert Šveb već jednom odbio.

'Neradnika' je sve manje
NEDJELJOM RADE: liječnici i medicinsko osoblje, policija, vojska, vatrogasci, pomorci, djelatnici u javnome prijevozu, čuvari, zaštitari, trgovci na tržnicama, kioscima i kolodvorima, obrtnici, pekari, mesari, cvjećari, djelatnici na benzinskim postajama, ugostitelji, restorateri, hotelijeri, turistički djelatnici, djelatnici u zabavnoj industriji, djelatnici u sportskim i kulturnim ustanovama, osoblje u domovima za stare i nemoćne, domovima za djecu, popravnim ustanovama, kuhari u mnogim ustanovama, komunalni djelatnici, čistaći, svećenici, novinari i ostali djelatnici u medijskim kućama, dispečeri, dežurni suci i pravosudna policija, dežurni djelatnici u pošti i telekomunikacijama, komunalci, inspektori rada, industrijski radnici.

NEDJELJOM NE RADE: državna uprava, trgovci (supermarketi i male trgovine), obrazovanje, obrtnici.
Slobodna Dalmacija

23. travnja 2008.
Amerikanci oduševljeni splitskim plovećim hotelima
Splitsko Brodogradilište specijalnih objekata razvija novi proizvodni program brodova više složenosti, koji su apsolutni hit na međunarodnome pomorskom tržištu
Isporukom triju kruzera poznatoj američkoj kompaniji Grand Circle Cruis Line iz Bostona, splitsko Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) počelo je razvijati novi proizvodni program gradnje brodova više složenosti, koji su apsolutni hit na međunarodnome pomorskom tržištu. Riječ je o najmanjem državnom brodogradilištu u kojem su, kao posebnoj poslovnoj jedinici Brodosplitova holdinga, zaposlena tek 204 radnika.
Prvi kruzer bila je >Athena<, s kojom je američki brodovlasnik bio toliko oduševljen da je Splićanima povjerio gradnju još dva istovjetna kruzera, čija je pojedinačna cijena oko šest milijuna eura.
Nakon >Athene<, koja je Amerikancima predana u ožujku 2007., te >Artemisa<, isporučenog u rujnu iste godine, i >Arethus<, kao posljednji iz serije ugovorenih krstaša, otisnuo se nedavno na putovanje pod nazivom >Skriveni dragulji Jadrana<, u sklopu kojeg će uploviti u nekoliko hrvatskih i grčkih luka.
Iako je prvi put počela graditi najluksuzniji model plovila, proizvodi splitske >Specijalke< dobili su najviše ocijene, što je najbolje jamstvo za sklapanje novih unosnih poslova, ali i podizanje konkurentnosti na svjetskome tržištu.
>Uspjeh je to veći jer se nikada prije nismo susreli s proizvodnjom najluksuznijeg modela plovila. Istodobno smo gradili i učili se poslu, a da smo bili na dobrome putu potvrdili su i sami Amerikanci, koji su pohvalili naše napore već na projektnoj dokumentaciji za prvi kruzer<, rekao je direktor BSO-a Damir Arapović.
Riječ je o krstašima dugačkim 59 i širokima 10,5 metara, koji uz 18 članova posade, mogu primiti 54 putnika.
Njima je na raspolaganju 25 dvokrevetnih kabina, te dvije jednokrevetne. Uz luksuznu opremu, kruzeri imaju sunčanu palubu, veliki restoran, gimnastičku dvoranu, plesni podij, te druge sadržaje koji ga čine vrhunskim plovećim hotelom.
Da su Amerikanci oduševljeni načinom na koji splitski brodograditelji odgovaraju na najzahtjevnije poslovne zadaće, potvrđuje i namjera inozemnog partnera da nastavi posao gradnje putničkih brodova na splitskim navozima. No o tome će se više znati kad Amerikanci završe postupak transformiranja svoje kompanije, a BSO, kao šesto hrvatsko brodogradilište, dobije smjernice za provedbu programa restrukturiranja u okviru kojeg se treba riješiti i pitanje izdavanja jamstava.
Arapović, međutim, ističe kako Splićani neće gubiti vrijeme, jer ne žele dulje izbivati s tržišta na kojem su se tek probili, pa su tako već dobili ponude od drugih brodovlasnika za gradnju još dva ploveća hotela.
>Novim proizvodnim programom zakoračili smo na ekskluzivno tržište koje bilježi stalni rast. Upravo u tome segmentu brodograđevnog tržišta vidimo svoju budućnost, tu se namjeravamo učvrstiti i postati prepoznatljivi u svijetu<, kaže Arapović.
Unatoč tome što je gradnja kruzera aktivirala sve raspoložive kapacitete BSO-a, zbog čega se prije dvije godine moralo odustati od gradnje trajekta za Jadroliniju, Splićani su na natječaju dobili gradnju novog istraživačkog broda, koji će biti na raspolaganju Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
>Već smo počeli gradnju istraživačkog broda, a vraćamo se i Jadroliniji, našem starom partneru, jer postoji velika šansa da dobijemo i gradnju dvaju trajekta za državnog brodara<, ističe direktor splitske >Specijalke<, koji je na toj dužnosti već šest godina, što je respektabilna činjenica u okvirima domaće brodogradnje, a ujedno i važan čimbenik za održavanje kontinuiteta u tome segmentu industrijske proizvodnje.
Dobrila Stella, Vjesnik

23. travnja 2008.
Veliki Gložac među najboljim tunelima u Europi
>Ovo priznanje shvaćamo i kao obavezu da se u budućnosti možemo hvaliti ne samo jednim tunelom već i cijelom trasom autoceste Rijeka-Zagreb<, rekao je Zlatko Korpar, predsjednik Uprave ARZ-a
ZAGREB - Nakon tunela Brinje, koji je prošle godine proglašen najboljim i najsigurnijim tunelom u Europi, ove je godine čast da bude među četiri europska tunela sa najboljim rezultatom pripala tunelu Veliki Gložac na autocesti Rijeka-Zagreb, koji je testiran u veljači ove godine.
Riječ je o već poznatom EuroTAP programu procjene sigurnosti prometa u tunelima koje se od 2004. godine provodi i u hrvatskim tunelima. Ove godine istraživanje je provedeno u 11 zemalja Europe na 31 tunelu dužim od 1000 metara u kojima su u prosjeku najbolje ocjene dobivali tunelski sustavi, rasvjeta i opskrba električnom energijom, dok su loši rezultati zabilježeni u kategorijama puteva za evakuaciju i spašavanje te komunikacije.
Iako ove godine, iz nepoznatih razloga, nije proglašen najbolji tunel, ipak se kao pozitivni primjeri te samim time i kao najboljima u Europi izdvajaju tunel Heidkopf iz Njemačke, tunel Mappo-Morettina iz Švicarske te tunel Veliki Gložac iz Hrvatske. S druge strane, kao negativni primjeri ove godine su izdvojeni tunel Karavanke iz Slovenije, tunel Waasland iz Belgije te tunel Wolfsberg iz Austrije.
Tunel Veliki Gložac nalazi se pored čvora Vrbosko i dugačak je 1130 metara. Sjeverna cijev otvorena je 2004. godine, a južna 2007. godine. Tunel se našao među najboljima u Europi zbog, među ostalim, kvalitetnog jednosmjernog prometa, širine prometnih traka i ugibališta te rasvjetom, kao i sustavnim treningom osoblja. Darko Brozović, voditelj projekta EuroTAP u HAK-u rekao je kako je tijekom ispitivanja Velikog Gložca zaključeno kako postoje dobri preduvjeti za samospašavanje u slučaju požara dok je udaljenost od vatrogasaca mala.
Uz to, Veliki Gložac bilježi niz pozitivnih stvari, od unakrsnih veza između cijevi koje su dodatni izlazi za nuždu i spašavanje, evakuacijskih svjetala, vatrootpornih vrata, vanjskih ruta za spašavanje, prometnih svjetala i barijera...
Jedini nedostaci koje su istražitelji iz njemačke tvrtke DMT uočili bili su nedostatak zvučnika, predugi razmak između SOS telefona i vatrogasnih aparata od 300 metara te manjak boca s kisikom. >Ipak, kad se uzmu u obzir brojne prednosti tunela kao i činjenica da ARZ ubrzano radi na novim tunelima jasno je kako su ovi nedostaci gotovo pa zanemarivi<, rekao je Brozović.
>Trenutno, ARZ radi na čak 13 tunela, a ovo priznanje shvaćamo i kao obavezu da se u budućnosti možemo hvaliti ne samo jednim tunelom već i cijelom trasom autoceste Rijeka-Zagreb<, rekao je Zlatko Korpar, predsjednik Uprave ARZ-a.
Valja napomenuti kako je od 1999. godine, kada je EuropTAP pokrenut, do danas u Europi testirano više od 300 tunela, dužih više od 315 kilometara, a u Hrvatskoj je od 2004. testirano njih osam. >Naši tuneli su svih ovih godina, osim 2004. godine, bili u samom vrhu, a kruna je bila lani kada je tunel Brinje osvojio prvo mjesto<, rekao je Georg Davor Lisicin, koordinator međunarodnih projekata u HAK-u. Lisicin dodaje kako će se sa testiranjem tunela i javnom prezentacijom rezultata nastaviti i dalje jer čak petina europskih tunela još ne zadovoljava minimalne sigurnosne standarde.
Trenutno je na snazi direktiva EU koja obavezuje cestovne operatere da se do 2014. godine svi tuneli na transeuropskoj mreži moraju uskladiti sa minimalnim standardima. >No, sada neki cestovni operateri u Europi, zbog velikih financijskih sredstava koje ti standardi zahtjevaju, ipak traže prolongiranje tog roka do 2019. godine<, kaže Lisicin.
Bojan Terglav, Vjesnik

23. travnja 2008.
Još samo da Drava postane plovna rijeka cijele godine
Najveći problem koji koči brži razvoj osječke luke je upitna plovnost Drave tijekom cijele godine, koja onemogućava dolazak velikih brodara s teretima koji iziskuju veći gaz
Najveća riječna luka u Hrvatskoj, osječka Luka Tranzit d.o.o., tijekom prošle godine zabilježila je ukupan promet pretovara od 625.000 tona, što je za čak 30 posto više nego što je pretovareno 2006. godine.
No, prema najavama Uprave Tranzita, rezultate planiraju dodatno poboljšati, i do kraja ove godine promet, u odnosu na uspješnu 2007. godinu, povećati za 20 posto.
>Luka Tranzit osnovana je 1956. godine, a u sastavu našičke Nexe grupe d.d. nalazi se od 2004. godine. Osnovna djelatnost Luke je lučki pretovar i skladištenje, a najviše smo orijentirani na pretovar rasutog tereta - ugljena, troske, željezne rudače, šljunka, umjetnoga gnojiva te betonskog željeza, opeka i limova. Od kada je Nexe grupa d.d. kao većinski vlasnik preuzela Luku Tranzit d.o.o. Osijek provedene su značajne promjene u poslovnome smislu<, ističe Ivica Đeri, predsjednik Uprave Luke Tranzit. Naime, namjera Nexe grupe bila je razvijati Luku i dovesti je u rang modernih luka, te povećati njezine kapacitete pretovara, pa su provedene brojne aktivnosti kako bi se taj strateški cilj i ostvario.
Prvo je 2005. godine provedena financijska konsolidacija, stvoreni su uvjeti za ostvarenje boljih financijskih rezultata, a obavljena je i selekcija kupaca i dobavljača. S obzirom na to da je glavna djelatnost Nexe grupe proizvodnja građevinskih materijala, na zemljištu Luke Tranzit 2006. godine otvoreno je postrojenje za proizvodnju betona, u što je uloženo milijun eura.
Kako bi se Luka mogla nositi sa sve većim pretovarom roba, broj dizalica ove su godine s pet, među kojima je i jedna plovna, povećali na sedam. U dvije nove dizalice uložili su više od dva milijuna eura. Riječ je o portalnoj dizalici kapaciteta 10/20 tona, čija je vrijednost 1,7 milijuna eura, te o portalnoj dizalici kapaciteta 5/6 tona vrijednoj 430.000 eura.
Međutim, najveći problem koji koči još brže razvijanje osječke luke je upitna plovnost rijeke Drave tijekom cijele godine.
>Zbog niskog vodostaja Drave, Luka Tranzit prošle je godine zasigurno "izgubila" 50.000 do 70.000 tona tereta, a u 2006. godini i više, jer je niski vodostaj trajao od listopada 2006. do travnja 2007.<, ustvrdio je Đeri, istaknuvši kako bi Drava, kao međunarodna rijeka, morala biti plovna tijekom cijele godine, a to znači da mora imati dubinu od 2,60 metara pri najnižem vodostaju.
>Država je preko resornog ministarstva osnovala Agenciju za održavanje plovnih putova, čija je dužnost brinuti se o plovnosti i vodostaju rijeke Drave. Zato očekujemo da Hrvatske vode napokon završe pregradu koja je preduvjet stvaranja lučkog bazena za obavljanje lučkih djelatnosti. Tada će se izvaditi i pijesak iz korita tog bazena i nasipati uzvodno depresivno područje, te stvoriti uvjeti normalnog rada bez straha hoće li biti vode u rijeci Dravi<, istaknuo je Đeri. Dodao je da će se tako omogućiti nesmetan rad Luke te omogućiti dolazak i velikih brodara s teretima koji iziskuju veći gaz brodova i plovnih objekata.
Maja Sajler Garmaz, Vjesnik

23. travnja 2008.
Žabe su goranski prstaci
U Lokvama se već 32 godine održava >Žabarska noć<, a ove će godine nastupiti 30 natjecatelja sa "svojim" žabama, koje će na žabodromu smjeti poticati na što duži skok samo laganim pljeskanjem ili udaranjem dlanom o podlogu borilišta
LOKVE - Na svijetu jedinstveno natjecanje u žabljim skokovima održava se već 32 godine u Lokvama pod nazivom >Žabarska noć<, a ove godine održat će se 26. travnja. Nastupit će 30 natjecatelja sa "svojim" žabama, koje će na žabodromu smjeti poticati na što duži skok samo laganim pljeskanjem ili udaranjem dlanom o podlogu borilišta, ali bez diranja malih krakatih natjecatelja, što je određeno strogim pravilnikom.
Dan kasnije održat će se >Dječja žabarska noć<, bolje rečeno - večer na kojoj će nastupiti 100 dječaka i djevojčica sa, također, "svojim" žabama. Kako je Vjesniku rekla voditeljica Turističkog ureda TZO-a Lokve Iva Matajčić 80 žaba za to natjecanje bit će ulovljeno na području Gorskog kotara, uz dozvolu i pod nadzorom Ministarstva kulture - Odjela za zaštitu prirode, i to 30 smeđih žaba latinskog imena rana dalmatina te 50 žaba rana esculenta. Žabe u prirodu moraju biti vraćene žive i zdrave 28. travnja, dan nakon završetka oba natjecanja.
Žabe koje će biti ulovljene za to natjecanje privremeno će biti zatočene u jednom jezercu koje će za tu priliku biti ograđeno, a na mjesto natjecanja bit će donesene neposredno pred nastup.
Zakonom o zaštiti prirode žabe se na cijelom području Hrvatske ne smiju loviti i držati u zatočeništvu bez odobrenja. To znači da se žabe ne smiju držati ni kao kućni ljubimci, a zelene žabe mogu se loviti u ribogojilištima. U Gorskom kotaru žabe su ugrožena vrsta.
U Lokvama je i na svijetu jedinstveni muzej žaba, otvoren prije dvije godine u privatnoj kući Ratka Gašparca. U muzeju je i vivarij s pet pari živih smeđih i zelenih žaba koje obitavaju na goranskome području, a tu je još oko 1200 žaba i žabica izrađenih od keramike, drva, žada, jantara, prikupljenih iz cijelog svijeta, a izložene su i preparirane žabe, koje su svojedobno bile prvaci u žabljim skokovima. Gašparac naglašava kako su žabe goranski prstaci.
Napominje da u Gorskom kotaru žaba nema manje samo zbog krivolova, već i zbog toga što su njihova staništa i mrjestilišta uništena gradnjom autocesta, dalekovoda, plinovoda, a dobrim dijelom i nepažljivim iskorištavanjem šuma. Pojašnjava da je meso smeđih žaba ukusnije od mesa zelenih te da je to razlog nesreće goranskih žaba.
U goranskim restoranima porcija žabljih krakova košta oko 50 kuna, a skoro redom je riječ o uvozu iz Malezije gdje postoje uzgajališta žaba, kao još u nekim drugim zemljama. U našim dućanima kilogram smrznutih žabljih krakova košta od 70 do 100 kuna.
Muzej žaba u dvije godine postojanja obišlo je 10.000 posjetitelja, a zanimljiv suvenir tog muzeja je i liker pod nazivom Žablja krv, koji od goranskog šumskog voća spravlja Gašparac. [Damir Herceg], Vjesnik

23. travnja 2008.
OBITELJSKI PODUZETNICI
Uskoro novi pogon dalmatinskih delicija Mijukić Proma u Runovićima
Sami do proizvodnje 300.000 pršuta i 500 tona pancete
Tvrtka će, tvrdi njezin vlasnik Mijo Lešina, postati najveći hrvatski proizvođač kvalitetnog pršuta i pancete, te zaposliti više od 50 radnika
Nedjeljko MUSULIN
U završnici su pripreme za početak gradnje velebnog pogona tvrtke Mijukić Prom u Runovićima pokraj Imotskog, kapaciteta 300.000 pršuta i 500 tona dalmatinske pancete. Tako će se proširiti proizvodnja sa sadašnjih 70.000 pršuta i 250 tona pancete. Tvrtka će,tvrdi njezin vlasnik Mijo Lešina, postati i najveći hrvatski proizvođač kvalitetnog pršuta i pancete, te zaposliti više od 50 radnika. >Velika je potražnja za našim pršutima i pancetom, koje su potrošači prepoznali i kao hrvatski 'brand' na domaćem i stranom tržištu. Bez obzira na znatno povećanje proizvoda i prodaje, zadržat ćemo kvalitetu odnosno visoki standard proizvodnje dalmatinskog pršuta i pancete<, naglašava Mijo Lešina. Ističe marljivost i stručnost svog sina Jure (23), koji je preuzeo kompletnu proizvodnju u tvrtki. Tvrdi kako je Jure dosad svladao cijeli tehnološki proces, a očekuje kako će uskoro obojici biti desna ruka i mlađi Mijin sin nakon što u Zagrebu završi Veterinarski fakultet. Lešina ističe požrtvovnost cijele svoje obitelji u podizanju tvrtke, posebice supruge Rosande.
>Naša tvrtka Mijukić Prom je osnovana 2001., a roditelji su počeli sušenjem pršuta i pancete, kraškog vrata, buđole i pečenice, baš  ako su to stoljećima radili naši stari<, kaže mladi Jure. >Kad smo počeli s proizvodnjom pršuta i pancete, mnogi su nam se rugali, ali nitko nam nije pomogao. Godinama sam radila u imotskoj trikotaži Pionirka
kao šivačica, a muž u Imostroju. Oboje smo ostali bez posla, pa smo se odlučili na proizvodnju pršuta i pancete.
Počeli smo bez kune i kredita, otkidali od usta, išli 'grlom u jagode', i uspjeli smo<, veselo nam kaže Rosanda Lešina. Ističe kako im je radna snaga temeljni problem, posebice mesari i tehnolozi. Dodaje kako se mladi školovani ljudi iz Dalmatinske zagore teško vraćaju djedovini. Najčešće ostaju raditi u gradovima ili odlaze u inozemstvo.
>I kvalitetna sirovina nam predstavlja stanovit problem jer je nema dostatno na tržištu. Domaće svinje najviše kupujemo u Dalmatinskoj zagori i diljem cijele Hrvatske, ali to je sve malo za naše kapacitete. Zato smo prisiljeni i na uvoz iz Mađarske, Austrije. Sve naše proizvode prodamo kroz trgovački lanac Tommy, i u tome nemamo problema. Radujemo se gradnji autoceste u Zabiokovlju, nadohvat naše tvornice mesa, a najviše probijanju tunela Sv. Ilija kroz Biokovo na makarsku rivijeru, gdje ćemo prodavati naše proizvode <, zaključuje Jure Lešina.
Vjesnik

22. travnja 2008.
Stav Crkve prema jasenovačkom logoru je jasan
Priopćenje Tiskovnog ureda HBK u povodu teških kleveta na račun Katoličke Crkve iznesenih u službenim govorima na komemoraciji 63. obljetnice proboja iz logora Jasenovac
Zagreb, (IKA) - U povodu teških kleveta na račun Katoličke Crkve i njezinog djelovanja kako u prošlosti tako i danas, koje su iznesene 20. travnja u službenim govorima na komemoraciji 63. obljetnice proboja iz logora Jasenovac, priopćenjem se 21. travnja oglasio Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije. Umjesto polemike s izrečenim optužbama u priopćenju se podsjeća na riječi kardinala Josipa Bozanića, tadašnjeg predsjednika HBK, izrečene na Bleiburgu 13. svibnja 2007. godine, kako "ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu ili ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni istinom... prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba".
Na svu sreću, kaže se nadalje u priopćenju, istinu o djelovanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj u doba II. svjetskog rata više ne "propisuju" državne vlasti i ideološke strukture, nego je ona predmet slobodnoga znanstvenog istraživanja. Stoga se svi dobronamjerni tražitelji istine o tome vremenu imaju mogućnost na relevantnim izvorima upoznati s istinom. A stav Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema jasenovačkom logoru još u ratno vrijeme jasno i nedvosmisleno izrekao je blaženi kardinal Alojzije Stepinac kad je u veljači 1943. taj logor nazvao "sramotnom ljagom", a ubojice u njemu "najvećom nesrećom Hrvatske".
Isti je stav, podsjeća se nadalje u priopćenju, ponovljen u više navrata pa tako i u Pismu HBK o pedesetoj obljetnici završetka II. svjetskog rata od 1. svibnja 1995. godine, koje se u našoj javnosti prešućuje. U njemu biskupi, između ostaloga, ističu: "Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije, bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima. Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava: Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u II. svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja". Nakon svega spomenutoga postavlja se pitanje kome je u interesu da se i danas pojavljuju tvrdnje o Katoličkoj Crkvi kao posljednjem bastionu ustaškoga poretka? navodi se u priopćenju Tiskovnog ureda HBK.  IKA

22. travnja 2008.
Šuker: Neoporezivanje minimalca stajalo bi tri milijarde kuna
Sindikati će modificirati svoj prijedlog, te se pokušati dogovoriti s poslodavcima, a potom idućeg ponedjeljka održati još jedan sastanak sa Šukerom, izjavio je Hini predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever
ZAGREB - Na sastanku radne skupine Ministarstva financija, sindikata i poslodavaca, koja radi na prijedlogu zakona o minimalnoj plaći, u ponedjeljak su se svi usuglasili kako bi prijedlog da cijeli iznos minimalne plaće bude neoporeziv stajao državu tri milijarde kuna, rekao je ministar financija Ivan Šuker.
Svi članovi radne skupine usuglasili su se na temelju financijskih izračuna da bi prijedlog sindikata i poslodavaca o neoporezivom cijelom iznosu minimalne plaće državu stajao tri milijarde kuna, a za taj bi iznos bili zakinuti proračuni lokalnih zajednica jer taj prihod iz osobnog dohotka ostaje njima, kazao je Šuker nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV).
Sindikati će modificirati svoj prijedlog, te se pokušati dogovoriti s poslodavcima, a potom idućeg ponedjeljka održati još jedan sastanak sa Šukerom, izjavio je Hini predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Sindikatima je bitno da je ministar financija potvrdio kako to neće pomaknuti krajnji rok od 15. svibnja, do kada prijedlog treba biti upućen u Sabor.
>Ministar financija kaže da sada već 300.000 radnika ne plaća porez, ali mi to ne znamo, pa moramo vidjeti otkud mu taj broj<, napomenula je Knežević i dodala da će sindikat, >ako je točno da bi se izgubilo tri milijarde kuna, odustat od zahtjeva za neoporezivim cijelim iznosom minimalca te tražiti da se neoporezivi dio plaće s 1600 kuna poveća na 1900 kuna ili 2000 kuna<, rekla je Knežević. Vjesnik

22. travnja 2008.
Od lipnja predsjedanje komisijom za zaštitu Jadrana i priobalja preuzima Hrvatska
Cilj nove direktive EU-a o morskoj strategiji je postići dobro ekološko stanje morskog okoliša najkasnije do 2020. godine
PORTOROŽ - Potkraj prošlog tjedna u Portorožu u Sloveniji održan je trilateralni sastanak o zaštiti Jadrana Mješovite hrvatsko-slovensko-talijanske komisije za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnog područja od onečišćenja. Nakon jednogodišnjeg slovenskog predsjedanja Mješovitom komisijom, predsjedanje za iduće razdoblje u lipnju preuzima Hrvatska, izvijestilo je Ministarstvo zaštite okoliša.
Hrvatsko međuresorno izaslanstvo predvodilo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Cilj je bio razmotriti mogućnost uključivanja ostalih priobalnih država u rad Mješovite komisije radi što učinkovitije zaštite Jadranskog mora, te prezentiranje nove europske direktive o morskoj strategiji.
Sastanku su se odazvali i predstavnici ostalih priobalnih država - Albanije, Bosne i Hercegovine, Grčke i Crne Gore - kao i predstavnik Europske komisije. Izražena je podrška proširenju Mješovite komisije, a o načinu proširenja i daljnjim modalitetima rada odluka će se donijeti na redovitom sastanku u lipnju. Cilj je nove direktive EU-a o morskoj strategiji, čije se usvajanje očekuje potkraj svibnja, postići dobro ekološko stanje morskog okoliša najkasnije do 2020. godine. Direktivom se uspostavljaju četiri morske regije: Baltičko more, Sjeveroistočni Atlantski ocean, Sredozemno more i Crno more, te se određuje osam subregija među kojima je i Jadransko more. Da bi se postigli ciljevi direktive, države članice pozivaju se na izradu morskih strategija te na uspostavu suradnje i zajedničke aktivnosti sa svim državama koje čine pojedinu morsku regiju ili subregiju, uključujući i suradnju s nečlanicama EU-a.
Deveta sjednica Mješovite komisije održat će se 5. i 6. lipnja u Kopru. [Saša Brnabić], Vjesnik

22. travnja 2008.
Španjolska partner u projektu vrijednom 926.898 eura
Ministar Božidar Pankretić naglasio je kako je Hrvatska iz svog proračuna za projekt osigurala 25 posto sredstava te izrazio zadovoljstvo što je partner u projektu Španjolska, kao jedna od vodećih zemalja u segmentu ribarstva
ZAGREB - Predstavnici Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i predstavnici Europske komisije u Hrvatskoj predstavili su u ponedjeljak PHARE 2005. twinning-projekt >Jačanje institucinalnih kapaciteta i podrška Upravi Ribarstva u administriranju i kontroli provedbe Zajedničke ribarstvene politike<.
Vrijednost projekta iznosi 926.898 eura, počeo je u siječnju ove godine, a trajat će 20 mjeseci. Partneri twinning-projekta su španjolsko Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane te Glavni sekretarijat za pomorsko ribarstvo.
Ministar Božidar Pankretić naglasio je kako je Hrvatska iz svog proračuna za projekt osigurala 25 posto sredstava te izrazio zadovoljstvo što je partner u projektu Španjolska, kao jedna od vodećih zemalja u segmentu ribarstva.
Šef Europske delegacije u Hrvatskoj Vincent Degert istaknuo je kako je zadovoljan što se otvaraju još dva nova poglavlja u pregovorima. Podsjetio je kako je Jose Manuel Barosso, predsjednik Europske komisije, prošlog mjeseca istaknuo važnost ribarske industrije u Hrvatskoj, kojoj će EU pomoći s 12 milijuna eura.
Budući je sve manje ribljih resursa u Jadranu, a sve više pomorskog prometa, Degert je upozorio da se ribarima mora omogućiti nesmetan ribolov i da tu moraju raditi svi zajedno. [I. S.], Vjesnik

22. travnja 2008.
Mađarskoj srednjoj klasi Jadran omiljen, ali preskup
Vjerujem da ćemo jednog dana imati milijun Mađara godišnje, dakle oko 600.000 više nego sada, kaže Marin Skenderović, direktor predstavništva HTZ-a u Budimpešti ZAGREB - >Bojim se da naši turistički djelatnici ne izgube strpljenje prema Mađarima. Mađari prolaze ekonomsku krizu, ali i to mora završiti. Unatoč svemu što se događa posljednjih sezona, vjerujem da ćemo jednog dana imat milijun Mađara godišnje, dakle oko 600.000 više nego sada<, kazao nam je Marin Skenderović, direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice (HTZ) u Budimpešti, gdje se ovih dana održava Hrvatski turistički tjedan.
Uz ostalo, održava se izložba knjiga i ostalog materijala iz fundusa Mađarske nacionalne knjižnice pod nazivom >Hrvatska mađarskim očima<. Ujedno je, u središtu grada, otvorena izložba slika Ivana Blaževića, akademskog slikara iz Novog Vinodolskog.
Središnji događaj promocije bit će u utorak, 22. travnja, kada će se za predstavnike tamošnjih turoperatora, medija i brojnih drugih osoba iz mađarskog javnog života održati hrvatska večer.
Skenderović najavljuje tešku godinu i veliku borbu s ostatkom receptivnog Sredozemlja. Sada već višegodišnja ekonomska kriza najviše pogađa gornji srednji sloj Mađara koji se u pravilu odmara na hrvatskoj obali. Smanjena je kupovna moć, pale su plaće, dok su istodobno povećane inflacija i cijene energije u domaćinstvima. Izgubili smo i sloj mladih ljudi koji su kod nas tražili jeftiniji smještaj, a po cijenama avio-aranžmana ne možemo se nositi s Turskom, Tunisom ili Grčkom.
Isto tako, naši hoteli cjenovno ne mogu konkurirati turskim objektima s četiri ili pet zvjezdica, često s uslugom all inclusive<, kaže Skenderović, dodajući da, unatoč svim problemima, Hrvatska i dalje ostaje najpoželjnija destinacija u Mađarskoj, naše je more ostalo pojam za inozemstvo.
Lanjske godine rezultati su bili iznimno dobri u predsezoni i posezoni (u listopadu 45 posto više noćenja), ali je glavna sezona podbacila. Mađari, doznajemo, zasad i ne razmišljaju o ljetnom odmoru. Posljednje ispitivanje pokazalo je da 70 posto anketiranih još ne zna kamo će na glavni godišnji. Dobro kotira odmor u okvirima vlastite države jer mađarska vlada godinama, putem >čekova za ljetovanje<, stimulira ostanak na Balatonu. Svoj obol daju i tamošnji mediji koji se svim silama trude dokazati da je to jezero jeftinije i bolje od hrvatskog mora. Više od 80 posto turista s mađarskog tržišta čine individualci, a individualni gosti, vidimo po analizama, još ne razmišljaju o ljetovanju, nego nastoje pokrpati svakodnevni budžet. [Davor Verković], Vjesnik

22. travnja 2008.
Slaven Bilić - prvi izbornik koji je napisao i snimio navijačku himnu
 Piše: Aleksandar Dragaš
Foto: Nikola Vilić, Jadran Babić/CROPIX
Kao igrač West Hama i Evertona postao je miljenik Rona Wooda iz Rolling Stonesa, Stevea Harrisa iz Irona Maidena i mnogih drugih engleskih rokera. Slaven Bilić otkrio je našem glazbenom kritičaru kako je snimao navijačku pjesmu za 'vatrene'
U pauzi snimanja videospota za navijačku pjesmu "Vatreno ludilo" grupe Rawbau, na krovu splitskog kina Tesla, s kojom je prije nekoliko godina objavio album, otišao sam s izbornikom hrvatske reprezentacije Slavenom Bilićem na kavu, popričati o rock'n'rollu i nogometu koji se u njegovu životu prepleću od malih nogu, još od vremena kad mu je otac sa službenog puta donio dres Liverpoola i audiokasetu Rolling Stonesa i od dana kad je u "Dalmi" kupio ploču Beatlesa.

U međuvremenu je kao igrač West Hama i Evertona postao miljenik Rona Wooda iz Rolling Stonesa, Stevea Harrisa iz Irona Maidena i mnogih drugih engleskih rokera koji su mu valjda oprostili što je kao izbornik hrvatske reprezentacije na Wembleyju izbacio Englesku iz kvalifikacija za EP 2008. Mali broj izbornika može se pohvaliti istim podvigom, a niti jedan da je napisao i snimio navijačku himnu za reprezentaciju koju vodi kao selektor. 

. U intervjuu za Jutarnji list prije tri i pol godine rekao si mi da želiš napraviti navijačku himnu za reprezentaciju, ali da dotadašnjim pokušajima nisi bio zadovoljan jer su bili premekani, više poput balaševićevskih balada nego poput navijačkih pjesama. Jesi li sada zadovoljan?
- Možda sam pogrešno rekao kad sam rekao himna. Himna je jedna, a ovo je jedna od navijačkih pjesama. Nama je dobra, ali to ne znači ništa jer nismo objektivni. Ljudima koji su je čuli se sviđa.

. Uvod vuče na U2, jedan od tebi najdražih bendova.
- Pa je, a dalje je malo žešće. Nismo htjeli prežestoko. Nastojali smo naći sredinu, da nam se sviđa, ali i da se može svidjeti masama. Nije brutalna kao pjesme Slayera, više je u rangu žestine Foo Fightersa. Opet, nije neka ljiga.

. Sviđaju ti se Foo Fightersi? Jesi li ih imao prilike gledati uživo?
- Ne, i to mi je žao. Foo Fighters su mi "strava", baš "strava". Kakav bend, vidiš na njima da guštaju. I kako te život nosi. Zamisli, da je Cobain ostao živ, možda bi Dave Grohl napravio neki solo album, ali sigurno ne bend poput Foo Fightersa i ne bi bio toliko zapažen. Kako ga je okrenuo život, od super bubnjara postao je sve: izvrstan pjevač, frontmen, gitarist, autor, sve što možeš zamisliti i još je frajer.

. Po tome ste slični. Njega zovu najomiljenijim čovjekom rock'n'rolla, a ni tvoj status u svijetu nogometa, prvo kao vrhunskog obrambenog igrača, a sada uspješno izbornika, nije daleko od toga. Snimio si i navijačku himnu. Je'l ti se još neki bend svidio u posljednje vrijeme?
- Ništa naročito. Tu i tamo mi se svidi neka pjesma koju čujem na radiju pa je kupim, ali sve je to vezano za pjesme. Nijedan me bend nije "odvalio" poput Foo Fightersa ili svojedobno Pearl Jama ili Guns N' Rosesa. U posljednje vrijeme slušam Appetite For Destruction, ali nisu noviji.

.Ako Ronaldinho igra kao što je Hendrix svirao, tko igra kao što svira Slash, jedan od tebi najdražih gitarista? Onako na prvu, tko u nogometu ima stil igre i osobnost kao Slash?
- Šta ja znam, nije Slash Satriani. Možda nisam kompetentan da o tome govorim, ali kako ga ja doživljavam, Slash je genijalac. Kad bi ga Lenny Kravitz, Dylan i drugi pozvali na suradnju, on bi došao, čuo pjesmu i to što prvo snimi, to je ujedno i najbolje. Ne razmišlja dugo, on je genijalac.

. Instinktivno?
- E, instinktivno, kao Šuker. Dudu ima urođeni instinkt. Čak i Christiano Ronaldo, najbolji igrač, ali na njemu vidiš da puno trenira, a ovo je čovjek genijalnih poteza.

. A, tko bi mogao biti Keith Richards, a da nije pokojni George Best?
- Ha, ha, ha, ha!

. Ili bi to mogao biti samo George Best?
- Znaš kako ja Keitha doživljavam u Stonesima? On ništa ne radi, nema ga, nema ga, i onda tuf i to je to. I sad ti skontaj šta on radi, a da makneš to, nema Stonesa.

. Znači, Maradona?
- Je, Maradona, a i po životu su slični.

. Koja ti je navijačka himna najjača, najbolja, bilo kao igraču, bilo kao izborniku ili kao čovjeku koji  prati nogomet?
- Naša najbolja navijačka pjesma je "Dinamo ja volim". To je meni prava navijačka pjesma, brutalna pjesma sirove snage koja u trenu pokreće mase, a sviđa mi se i "Dalmacija" koja je više pop-rock pjesma, ali isto je jako pjevna.

. A, inozemna?
- "You'll Never Walk Alone" koja je od pjesme (iz mjuzikla "Carousel", obradili je Presley, Sinatra, Gerry & The Pacemakers i mnogi drugi - nap. a.) postala himnom Liverpoola. 

. Jesi li kad kao igrač doživio "You'll Never Walk Alone" na Anfieldu. Kakav je to osjećaj bio tebi kao igraču suparničke momčadi?
- To je snaga, to njih digne, to je moć. Osjetiš, kad dođeš, da ćeš teško nešto napraviti. Mada sam ja tamo igrao tri puta i samo jednom izgubio, ali osjetiš jednu fascinantnu moć, pogotovo kad je večernja utakmica, to je "strava".

. Spomeno si Dylana. Njegov koncert u Varaždinu pada u vrijeme kad ćeš s reprezentacijom već biti u Austriji. Planiraš li kakav "bijeg" u Varaždin?
- Ne bih ni da se radi o meni dražim izvođačima.

. Ni na Guns N' Roses?
- Čuj, da se oni obnove, ne bi imali samo taj koncert.

. Ali činjenica je da kad bi došao na Dylana u Varaždin, nitko ti ne bi mogao reći da nisi na stadionu.
- Ha, ha, ha, ha. Ma ne, gledaj, čovjek ima prioritete i to mora poštovati. Meni je najdraže što je atmosfera u reprezentaciji stvarno dobra, a dijelom je to tako i zato što ja u tim pravilima nisam iznimka. Uvijek polazim od sebe i svog stožera. De facto, ja bih mogao otići kamo hoću jer sam šef reprezentacije.

. I to se ne bi tumačilo kao "bijeg" u "Fontanu"...
- Tako je, ja mogu što hoću, dok me ne potjeraju, ali ako u nekim pravilima kreneš od sebe i stožera, onda se ni igrači neće buniti, ali ako radiš neke stvari koje igračima braniš, onda će se oni s pravom buniti. Uvijek treba poći od sebe.

. Imaš daleko veće iskustvo kao igrač i sada izbornik nego kao član grupe Rawbau, ali ipak može li se po načinu funkcioniranja usporediti nogometna ekipa i rock bend?
- Teško mi je na to odgovoriti jer ja u bendu Rawbau, nažalost, u zadnje dvije godine nisam svirao. Nisam imao vremena svirati s njima zbog obveza s reprezentacijom. Ali, mislim da je isto u mnogo čemu. Gdje god je više ljudi, mora biti dobra atmosfera, a da bi bila dobra atmosfera, za to treba biti dobra organizacija. Treba biti jedan glavni koji će presjeći kad je to nužno, ali i drugi se moraju osjećati važnima, bilo da je to u bendu, banci, firmi ili nogometnoj ekipi. Zato nogometni treneri drže predavanja o vođenju uspješnog tima. Ja sam baš nedavno imao jedno takvo predavanje. Ista je to stvar, bio to tim menadžera ili tim nogometaša. Tako je i u bendu. Zna se hijerarhija, ali se mora ostaviti sloboda jer su i rock i nogomet umjetnost. Siguran sam da i veliki bendovi tako funkcioniraju.

. Vjerojatno tako funkcionira i tebi jedan od najdražih bendova - Iron Maiden. Hoćeš li barem imati vremena doći na njihov koncert na Poljud?
- To je na ljeto, još k tome koncert je u Splitu, pa valjda ću naći vremena.

. U planu je i nogometna utakmica prije koncerta, jesi li uključen u to?
- Iron Maiden igraju svugdje, gdje god dođu. Zvali su me i 1998. da dođem zaigrati s njima, mislim u Göteborgu, ali bio sam s reprezentacijom pa nisam mogao. Ako bude mogućnosti, sigurno ću zaigrati s njima u Splitu.

. Sad govorimo o pozitivnim vezama nogometa i rock'n'rolla, što bi i inače trebalo biti, međutim Zagreb su nedavno potresli obračuni navijača s rokerskim subkulturama. Kako to spriječiti?
- Imam osjećaj da kod nas jedan dio ljudi samo traži razlog da napravi problem, da bude "šajba", svejedno je li to između navijača Dinama i Hajduka ili između navijača i rokera ili bilo koga drugog. Samo se traži povod. Poruke? Mogu ja slati poruke da se to ne čini, ali morat će policija to riješiti rigoroznim kaznama.

. Svi smo se veselili kad je Hrvatska pobijedila Englesku, ali je li ti kao anglofilu ipak bilo malo žao što si tom pobjedom na Wembleyju izbacio Englesku iz kvalifikacija za EP?

Veliko natjecanje nije isto s Englezima i bez njih. Mrzio ih ili volio ih, svi žele Engleze na takvim velikim natjecanjima. Oni imaju to navijački sljedbeništvo i to čini nogomet. Njih prati 80.000 navijača koji idu za reprezentacijom, plus milijuni ljudi uz TV u jednoj od najmoćnijih europskih država. Ali da mi je bilo žao, nije. Niti smo mi igrali tu utakmicu da izbacimo Engleze, niti smo igrali da pomognemo Rusima. Mi smo na Wembleyju igrali veliku utakmicu za Hrvatsku. Ne može bend na Wembleyju imati nevažan koncert pa tako nijedna reprezentacija ne može imati nevažnu utakmicu.

. Koji bi bend htio gledati na Wembleyju?
- Pa, mene ne pale stadionski koncerti.

. Mislio sam da je obratno jer su tebi stadioni i kao igraču i kao izborniku prirodno okruženje, a i voliš te velike bendove.

- Ma kakvi, više volim dvoranu ili klub. Dobri su koncerti na stadionu, ali zbog štimunga, onoga prije koncerta i svega oko stadiona, ali koncerti u dvoranama i klubovima uvijek su mi bolji. Volio bih gledati Foo Fighterse, bilo gdje. Uvijek razmišljam o bendovima koje nisam imao prilike nikada gledati. Pustimo Gunse, Metallicu, Slayer, Pearl Jam, to sam sve gledao. Volio bih da se opet okupe System Of A Down, oni su mi baš dragi. Volio bih gledati i mekše izvođače, volio bih gledati Sade Adu. A da mogu koncert ponoviti, to bi bio Faith No More, 90-ih u Münchenu.

. Jesi li gledao Brucea Springstena?
- Jesam, u Albert Hallu s "Ghost Of Tom Joad". To je bila "strava" i gledao sam ga u Manchesteru u dvorani za 13.000 ljudi, to je bilo taman. Nema gužve, svi imaju stolice, ali svi stoje, negdje sam u desetom redu i to je to.

. Koliko te, i zbog te tvoje ljubavi prema rock'n'rollu, privlači da jednog dana odeš raditi na Otok i biraš na čiji ćeš koncert otići?
- Ne bih otišao samo radi toga, ali privlači me pomisao da svaki dan treniram neki klub. Za sada sam odlučio da je premalo dvije godine uz reprezentaciju. Još ću ostati dvije godine. Ali Engleska mi je najatraktivnija. Sad je bila ponuda Hamburgera, a to je drugi klub u Njemačkoj. Da me traži Wigan, a traži me i Hamburger, pa neću ići u Wigan samo zato što je to engleski klub. Ali ako bih imao ekvivalentnu ponudu engleskog kluba, vjerojatno bih ga odabrao.

'Vatreni' su danas možda još bolji nego 1998.

. U intervjuu prije tri i pol godine rekao si da se nadaš kako se generacija "Vatrenih" iz 1998. može ponoviti. Sad si već nekoliko godina izbornik današnjih "Vatrenih". Koje su sličnosti i razlike ekipe s kojom si bio treći na svijetu i ove ekipe danas?

Oba tima su bila dobro organizirana s dovoljno individualne kvalitete da se riješi situacija kad kolektivu baš i ne ide. I u sredini terena i napadu su bili izvrsni tehničari, a tako je i danas. Obje ekipe imaju dobru atmosferu. Momčad iz Francuske 1998. bila je iskusnija jer je u gotovo istom sastavu već igrala na EP-u 1996. Ovdje, pak, imaš igrača poput Šimića koji su igrali na nekoliko takvih prvenstava, ali ima i onih kojima je ovo prvo veliko natjecanje. Kao tim imamo samo iskustvo kvalifikacija, a moj posao i posao mojih suradnika je da ih psihički pripremimo za jedan takav veliki turnir. Možda je ova ekipa danas još vrednija i bolje organizirana od one koja je imala potez Šukera, Asanovića, Bobana, Prosinečkog, Bokšića. Ali i ono je bila marljiva ekipa. Slični smo, a bitno je da i ova momčad ima ekstra naboj kad igra za Hrvatsku i kad igra velike utakmice. Jutarnji list

22. travnja 2008.
I Osječanka putuje na Matematičku olimpijadu
 Piše: Tomislav Prusina/EPEHA
Foto: Igor Sambolec/CROPIX
Ambicija: Želim zajedno sa svojim kolegama iz Madrida donijeti zlato, smjelo će 18-godišnjakinja
OSIJEK - Mlada 18-godišnja Osječanka Sara Muhvić svakodnevno se dva-tri sata priprema za nastup na Olimpijadi koji joj trenutačno znači ostvarenje sna jednog mladenačkog razdoblja. Doduše, Sara neće u Peking nego u Madrid, gdje se sredinom srpnja održava Međunarodna matematička olimpijada na kojoj će zajedno s još pet vršnjaka iz Zagreba braniti boje Hrvatske, ali i svoga rodnog Osijeka.

Zanimljivo je da je Sara u posljednjih 30 godina tek druga Osječanka koja nastupa na toj uglednoj svjetskoj smotri matematičara. Stoga su ovoj učenici 4. razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije i ambicije na Olimpijadi velike.

- Želim zajedno sa svojim kolegama iz Madrida donijeti zlato - najavljuje Sara čiji sportski duh uvijek teži samo vrhu. Naime, uz to što je odlična matematičarka, ona je i vrsna plivačica, a najveći je uspjeh postigla prije dvije godine osvajanjem zlata na juniorskom državnom prvenstvu u disciplini 50 metara prsno i 3. mjesto u istoj disciplini u kategoriji seniora.

Matematiku je zavoljela još u ranim razredima osnovne škole, kada je kao vrlo perspektivna sudjelovala na brojnim županijskim i državnim natjecanjima. Uspješne nastupe, ali i matematički dar kod Sare je tijekom završne godine osnovne škole prepoznao profesor matematike Ilija Ilišević.

- On me je već tada vrbovao u matematičku grupu, nakon čega mi je u srednjoj školi matematiku predavao tri godine. Matematika mi leži jer nisam štreberski tip, to je znanost koja ne zahtijeva suhoparno učenje nego stalnu vježbu i razmišljanje. Profesor Ilišević je moj mentor i vrlo strpljivo me priprema za nastup na Olimpijadi - kaže Sara koja dodaje da je ljubav prema matematici djelomično naslijedila od oca Josipa. Svjesna je da samo upornim radom mo-že doći i uspjeh. Zato sve teže usklađuje obveze u Plivačkom klubu Žito Osijek, premda ni to ne želi zanemariti.

U tome joj je podrška i cijela obitelj, tata Muhvić Josip koji je od 11. godine svakodnevno vozi na treninge i mama Vesna te brat Davor koji u kući obavljaju sve što Sara zbog svojih obveza ne stigne. Kako je Sara očito predodređena za uspjehe, može se očekivati da će iz Madrida donijeti medalju.
Jutarnji list

22. travnja 2008.
Karlović 21. na ATP ljestvici
ZAGREB - Ivo Karlović popravio je svoju poziciju na najnovijoj ATP ljestvici za jedno mjesto i sada je 21., dok su ostali hrvatski tenisači zadržali svoje pozicije. Ivan Ljubičić je 29., Marin Čilić 52., Mario Ančić 55., a Roko Karanušić 109. na ljestvici u kojoj nije došlo do bitnijih promjena. Pobjednik Estorila Roger Federer vodi sa 6425 bodova, drugi je Španjolac Rafael Nadal, a Srbin Novak Đoković treći. Iznenađujući pobjednik Houstona, Španjolac Marcel Granollers-Pujol jedini je napravio veći skok - s 84. na 54. mjesto.
. ATP ljestvica: 1. (1) Roger Federer (Švi) 6425, 2. (2) Rafael Nadal (Špa) 5455, 3. (3) Novak Đoković (Srb) 4725, 4. (4) Nikolaj Davidenko (Rus) 3290, 5. (5) David Ferrer (Špa) 2620... 21. (22) IVO KARLOVIĆ 1300... 29. (29) IVAN LJUBIČIĆ 1070... 52. (51) MARIN ĆILIĆ 696... 55. (54) MARIO ANČIĆ 640... 109. (110) ROKO KARANUŠIĆ 404. Vjesnik

21. travnja 2008.
Hrvatska već za dva mjeseca potpisuje članstvo u NATO-u
Piše: Augustin Palokaj
BRUXELLES - Dok je u vezi s članstvom u NATO-u sve jasno i predvidljivo, otvaranje dva poglavlja, Prometna politika i Energetika, u procesu pristupa EU označava početak nove dinamike nakon neobjavljene blokade koju je Hrvatska do sada imala zbog početka primjene ZERP-a početkom godine.

Nakon što je sa summita u Bukureštu Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u NATO-u, danas će se u sjedištu Saveza u Bruxellesu održati prvi krug pristupnih razgovora između Hrvatske i NATO-a. Riječ je o već utvrđenoj proceduri pristupa članstvu koja se mora dovršiti za manje od tri mjeseca.

Kako Jutarnji saznaje iz diplomatskih izvora pri NATO-u, već je u načelu odlučeno da bi Hrvatska pristup članstvu trebala potpisati 9. srpnja. Nakon toga bi uslijedio proces ratifikacije hrvatskog pristupa, a Hrvatska i Albanija bi postale punopravne članice u ožujku ili travnju 2009., ali svakako prije summita koji će se održati u francuskom Strasbourgu i njemačkom Kehlu.

Dva poglavlja koja danas otvara Hrvatska pokreću proces pristupnih pregovora s mrtve točke. Za otprilike dva mjeseca znat će se hoće li Hrvatska stići predati sva mjerila za otvaranje svih preostalih poglavlja i time otvoriti mogućnost da se pristupni pregovori zaključe do jeseni sljedeće godine.

To je cilj i Europske Unije koja upozorava da će sama Hrvatska, ako se ne ispuni lipanjski rok, snositi odgovornost za eventualni neuspjeh u ispunjavanju tog cilja.  Kad je riječ o dva poglavlja o kojima se danas otvaraju pregovori, očekuje se da će obje strane zatražiti prijelazna razdoblja.

Hrvatska traži da se liberalizacija pristupa željezničkoj mreži za teretni promet odgodi do kraja 2012., za zaštitu obalnih linijskih prijevoznika, poput Jadrolinije, od konkurencije iz EU Hrvatska traži prijelazno razdoblje do kraja 2016., dok za cruising brodare traži zaštitu do kraja 2014. Očekuje se da će EU od Hrvatske zatražiti prijelazno razdoblje i u poglavlju Prometna politika. Jutarnji list

21. travnja 2008.
ROBNE MARKE KINESKI, INDIJSKI I RUSKI BRENDOVI SVE VIŠE ZAMJENJUJU AMERIČKE
Podravka s redizajniranim brendom konzervi Eva udvostručila prodaju
Zajedno s Milkom, Coca-Colom, Orbitom i Lenorom, Podravkina Vegeta je vodeći brend u regiji
Magma je vlastiti brend Turbo limač i Turbo sport stvorila putem tuđih proizvoda, a danas ima vlastitu modnu marku s proizvodima za koje se ne zna da su hrvatski. Proizvodi modne marke Magma izrađuju se na Dalekom istoku prema talijanskom i engleskom dizajnu, a imaju engleske nazive. Mnogima je Magma još poznata kao jedna od vodećih hrvatskih distributivnih i maloprodajnih kompanija iako se sve više ističe i vlastitom proizvodnjom kolekcija odjeće, obuće i modnih dodataka. Biserka Fižulić, predsjednica Nadzornog odbora i suvlasnica, rekla je da su s proizvodnjom otišli na Daleki istok jer tako rade mnogi. Magmu International Ltd. u Hong Kongu osnovali su u ožujku 2003. Željeli su imati direktnu i neovisnu nabavu zbog specifičnosti proizvodnje vlastitih robnih marki koje se danas prodaju u njihovim trgovinama u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji i Mađarskoj. Danas prihodi Magme International Ltd. rapidno rastu i u 2007. tvrtka je otvorila predstavništvo u Šangaju, gdje je smještena glavna koncentracija tekstilne industrije pa su im otvaranjem ovog ureda, tvrde, osigurani kvalitetniji nadzor i kontrola u proizvodnji.
Sudionici konferencije - Darko Marinac, Feđa Vukić, Jürgen Häusler, Boris Galić i Ozren KanceljakIme kao brend
Put Željka Mavrovića, čije je prezime je postalo prepoznatljivo i vezano uz kruh i pecivo te uz ekološku proizvodnju hrane, sasvim je suprotan, jer Mavrović koristi vlastito ime bivše boksačke zvijezde u stvaranju brenda. Ekološkom proizvodnjom, rekao je, u svijetu i u nas bave se individualci, a o robnoj marki počet će razmišljati tek kada bude imao ozbiljnu industrijsku ekološku poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, drago mu je kad kupci već danas kažu "dajte mi jednog Mavrovića"."Robnu marku treba njegovati kao ružu i ona je imovina važnija od pogona", slikovito je rekao Tihomir Vranešić, profesor marketinga na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i jedan od sudionika Brandstorm konferencije "Globalna snaga lokalnih brendova" na kojoj se nastojalo dokučiti tajne moći brendova koji dominiraju globalnim gospodarstvom. Marke imaju svoje ime, tradiciju i one pobuđuju emocije. Kako kaže Vranešić, "za sve koji su odrastali uz Kraševe bronhi bombone i sličice 'životinjskog carstva', stare 50 godina, to nije samo slatkiš nego dio odrastanja, identiteta, veze s prošlošću i ljudima. A to je osnovna snaga lokalnih brendova u odnosu na globalne." Uspjeh lokalnog brenda potvrđuje i primjer Atlantic Grupe koja distribuira svjetske robne marke, ali ima i vlastitu proizvodnju - Diviziju zdravlje i njega. Tomislav Matušinović, direktor ove proizvodne divizije, tvrdi da je njihov Plidenta kaladont, uza svu svjetsku konkurenciju na domaćem tržištu, najprodavaniji. Isti je slučaj s Rosal Lip Balmom za njegu usana koji je također u toj kategoriji najprodavanija marka u Hrvatskoj. U svijetu je od 1950. godine od stotinu najvećih brendova 53 došlo iz SAD-a, ali u budućnosti sve više bit će ih iz Kine, Indije, Rusije i ostatka svijeta što će značiti kraj američke dominacije, izjavio je Jürgen Häusler, gost na konferenciji i jedan od najeminentnijih stručnjaka u tom području. Najveća mu je želja, rekao je, da izračuna povrat uloženoga u brend budući da kompanije uvijek izgrađuju vrijednost kroz svoje robne marke. Prema njegovim riječima, brendovi su globalni ili lokalni i što ima više globalizacije, veće su šanse lokalnih brendova. Hrvatskoj će možda, kaže on, pomoći brendovi poput Vegete ili Jamnice da bude prepoznatljivija u svijetu. Nema pouzdanog odgovora djelovati lokalno ili globalno, nema rješenja iz udžbenika jer je to dio marketinške opredijeljenosti.
Neuspjeh s Danicom
Najprepoznatljiviji hrvatski brend, prema onome što se moglo čuti na konferenciji, još je Podravkina Vegeta iako ima i drugih na tom putu. Među tisuću brendova u Poljskoj, Vegeta je na trećem mjestu, Coca-Cola na 22., a Nokia na 17., pohvalio se Darko Marinac, predsjednik Uprave. Ona je vodeća u regiji i nalazi se u društvu Milke, Coca-Cole, Orbita i Lenora. Saša Romac, član Uprave Podravke, kaže pak kako su pokušali za dio mesne industrije izraditi posebnu robnu marku Danica, ali su doživjeli neuspjeh. Prodaja je počela padati i vratili su krovno ime Podravka tim proizvodima. No s redizajniranim brendom Eva, koji su kupili, u godinu i pol udvostručili su proizvodnju i prodaju tih ribljih konzervi, a uspjeh imaju i s lokalnim brendom pića Lero i Čokolino. S novim identitetom Studene žele izbiti na prvo mjesto na tržištu izvornih voda. Biserka Ranogajec (Poslovni dnevnik)

21. travnja 2008.
Vrhunskim kuharima u sezoni i do 10 tisuća eura mjesečno
Piše: Ivančica Celevska/EPEHA
Foto: Ivana Marinić Kragić/CROPIX
RIJEKA - Oko 3500 nezaposlenih dobilo je sezonski posao u turizmu na području Primorsko-goranske županije, a polovicu čine konobari i kuhari iz unutrašnjosti zemlje, dok se na području RH ta brojka procjenjuje na više od 15.000 radnika.

Za sezonsko zapošljavanje najtraženiji su, već godinama, konobari, kuhari i prodavači, od kojih se očekuje mnogo više nego do sada. - Nije više dovoljno završiti ugostiteljsku školu i potom godinama ne ulagati u svoju edukaciju - upozorava organizator 1. hrvatskog sajma sezonskih poslova, Adriano Požarić.

Otprilike polovica poslodavaca očekuje od konobara dobru upućenost u domaću gastronomsku i vinsku ponudu i osnovno poznavanje nekoliko jezika radi komunikacije s gostima. Nešto se veći zahtjevi postavljaju pred cocktail majstore, čije plaće dosežu i iznos od 12.000 kuna, ako su se, po gotovo akrobatskoj vještini spravljanja koktela, plasirali u prvih deset u Hrvatskoj.

Uz barmene, traže se i baristi, specijalisti za pripremanje napitaka od kave koji se odnedavno obrazuju u posebnom odjelu pri opatijskoj ugostiteljskoj školi. Kako ih je malo, a sve su traženiji, nerijetko su u poziciji da sami određuju uvjete pod kojima će prihvatiti posao. Jednako privilegiran položaj imaju i show kuhari od kojih se, uz poznavanje recepata i načina pripremanja pojedinih jela, očekuje i sposobnost da obroke pripremaju pred gostima, čavrljajući s njima na njihovim jezicima.

Čak i sobarice koje imaju dodatna znanja o sustavu sigurnosti i zaštite od krađa i u stanju su ih u dvije-tri rečenice prenijeti gostima imaju znatno veća primanja od kolegica koje to ne znaju.

Među rekordere po primanjima u sezonskom poslu spada kuhar na Hvaru koji svom poslodavcu vrijedi 10.000 eura mjesečno. To jest jedna od najvećih plaća, ali šefovi kuhinja u pravilu puno zarađuju pa mjesečna primanja od 5000 eura naviše nisu nikakva rijetkost. 

Poslovi iz snova nude se posadama na jahtama. Sve više vlasnika basnoslovno skupih plovila traži kompletno osoblje i oni koji udovolje visoko postavljenim standardima znanja, spretnosti, komunikativnosti pa i dobrog izgleda, ne moraju se brinuti o tome hoće li biti dovoljno plaćeni. Na tome se ne štedi, pogotovo ako je jahta namijenjena čarteru pa tjedan dana plovidbe stoji i do 100.000 eura. Prema riječima Branke Radolović iz riječkog Zavoda za zapošljavanje, posljednjih godina raste potražnja za maserima i aromaterapeutima jer sve više hotela ima wellness, nikad dosta picajola, a stalno nedostaje i animatora koji uz već uobičajene njemački, engleski i talijanski, znaju i mađarski, francuski ili neki od nordijskih jezika.

Na portalu MojPosao, kako kaže Marko Oltean, među oglasima su se našla i radna mjesta kao što su turistički komunikolog, customer satisfaction menadžer, ekspert za međunarodni turizam i niz drugih zanimanja koja ukazuju da dio turističkog gospodarstva prati svjetske trendove.

Znanje ruskog postalo prednost pri zaposlenju

Od statističkih podataka o nezaposlenima može se kreirati tipična osoba koja gotovo nema nikakve šanse za zapošljavanje. To je žena sa srednjom stručnom spremom, u pedesetim godinama i dugim stažom na Zavodu za zapošljavanje nakon što je dobila otkaz u privatizacijsko-tranzicijskom vrtlogu prije nekoliko godina. Njih nitko ne traži i sudbina im, kad je o zapošljavanju riječ, baš i nije naklonjena.   Ipak, pred početak turističke sezone upravo je nekoliko osoba koje odgovaraju tom opisu moglo birati između više ponuda. Tajna njihova uspjeha je u znanju ruskog jezika. Sve veće zanimanje Rusa za ljetovanje na Jadranu omogućilo je ulazak u svijet rada i onima koji su zaboravljeni.  Jutarnji list

21. travnja 2008.
Sa splavi 'Zvonimir' turisti će uživati u ljepoti posavskih sela
Piše: Koraljka Djetelić/EPEHA
Foto: Miroslav Kiš/Cropix
Marčec je prvo uredio staru drvenu kuću za seoski turizam, a potom je sam izradio i nacrt splavi koja je porinuta prije nekoliko dana
JASENOVAC - Umjesto da umirovljeničke dane provodi odmarajući se i pecajući na Savi, Zvonimir Marčec iz Drenova Boka ima pune ruke posla.

Premda je veći dio života proveo u Moslavini, s prvim danima mirovine vratio se u Posavinu i primio posla. Prvo je uredio staru drvenu kuću za seoski turizam, a ovaj je tjedan u Savu porinuta i njegova nova splav Zvonimir s koje će turisti moći promatrati ljepotu posavskih sela s vode.

Splav je dugačka 12,5 i široka 3,6 metara, teža nešto više od četiri tone te vrijedna oko pola milijuna kuna.

- U Moslavini sam proveo 38 godina, ali uvijek sam čeznuo za Posavinom i Drenovim Bokom, pa nisam dvojio kamo ću nakon odlaska u mirovinu. Odlučio sam se baviti seoskim turizmom pa sam uredio staru posavsku drvenu kuću u pravi mali raj.

Ljubitelji prirode, koji odluče provesti neko vrijeme u našem Lonjskom polju, imaju u mojoj kući na raspolaganju tri apartmana, ali i pravu domaću posavsku kuhinju - rekao je Zvonimir Marčec.

No, shvatio je da posjetiteljima treba pružiti više užitka. Zato je sam izradio nacrt splavi koja će kao turistički brod ploviti Savom. Ovaj je tjedan porinućem Zvonimira ostvario svoj san.

Veliku je pomoć imao od Ministarstva turizma i županijske uprave. Za obnovu tradicionalne posavske kuće je  30.000 kuna poticaja dobio od Županijskog odjela za turizam, a iz županijskog je proračuna za gradnju splavi dobio dodatnih 90.000 kuna. S 80.000 kuna gradnju je potpomoglo i Ministarstvo turizma.

- Osim poticaja, uložio sam i svu svoju ušteđevinu, a velik dio posla, i 4000 sati, odradio sam sam. U izradi splavi pomagali su mi i prijatelji iz Novske i Kutine  - dodao je Marčec.

Splav Zvonimir će turiste prvo voziti samo duž sela Drenov Bok, no već se na ljeto planira produžavanje rute i to  uzvodno do Krapja, a nizvodno do Košutarica. Jutarnji list

21. travnja 2008.
Josip Paladino: Sve što mogu u Europi možemo i mi na Rebru
Piše: Andreja Šantek
Foto: Nina Đurđević/CROPIX
Bivši ravnatelj vodećega hrvatskoga kliničkog centra govori o ostvarenju svojega projekta KBC-a za treće tisućljeće i radu klinike na čijem je čelu.
Klinika za neurokirurgiju zagrebačkog KBC-a oduvijek je poznata i priznata u domaćoj medicinskoj javnosti, ali i među pacijentima. Odnedavno to im je i priznato: Europska udruga neurokirurških društava Klinici je dodijelila certifikat izvrsnosti za edukaciju u neurokirurgiji. Tako je uvrštena u krug vodećih europskih neurokirurških ustanova, u kojoj su za sada samo klinike iz zemalja članica EU.

Bio je to odličan povod za razgovor s predstojnikom Klinike prof. dr. Josipom Paladinom, zaštitnim znakom hrvatske neurokirurgije. Osim o poslu, zanimalo nas je i ponešto iz njegova privatnog života, no svaki pokušaj da razgovor krene u tom smjeru prof. Paladino je vješto izbjegavao gurajući u prvi plan Kliniku i Rebro.

- Ne bih mogao funkcionirati bez klinike, kolega i svog tima. Želio bih čitateljima objasniti da je KBC i neurokirurška klinika kvalitetno, dobro i pošteno mjesto koje ima vrijednost koja se sada kroz ovakvu akreditaciju i papirnato očitovala. No, iza toga stoji desetljeće krvavog, teškog i dobrog posla. Želio bih da ljudi shvate da imaju kamo doći, da znaju koji broj okrenuti kad su u panici. Bolest je stanje kad je čovjek najviše ugrožen, i emotivno i psihološki je izvan sebe, katkad i financijska stabilnost cijele obitelji dolazi u pitanje zbog sofisticiranih i skupih procedura radi kojih pacijent odlazi u inozemstvu, a ja bih želio da ljudi znaju da se to i kod nas radi.

. To znači da se na Rebru radi sve što se radi i u Europi?

- To nije demagoška poruka 'ajmo državi šparati novce tako da ne šaljemo ljude van na liječenje', već je to poruka utemeljena na činjenicama. Akreditacija nije potpisana na račun prijateljskog odnosa s nekima u tim institucijama, nego na račun kvalitetno odrađenog rada.

. Timski rad je, dakle, okosnica vaše priče. No, netko je ipak morao biti pokretač, netko tko vuče cijelu priču?

Interdisciplinarno Nakon operacija u svoje timove uključujemo i onkologe i ostale specijaliste
- Potičete neke procese, radite u duhu s nekim polaznim pozicijama koje odredite kao kriterije. Bitno je da se shvati da timski rad u ovom slučaju podrazumijeva jednu filozofiju razmišljanja - doktor mora ići u smjeru pacijenta. Naša je filozofija da se kvaliteta može postići jedino organizacijom tzv. problemskih ekspertnih timova. To znači da neurokirurške probleme bolesnika ne rješavaju sami neurokirurzi, nego su u proces uključeni i neurolozi, neuroradiolozi, neuropedijatri, neuropatolozi. Formiranje problemske grupe u medicini je zapravo strateški smjer kako će se medicina u budućnosti i razvijati. Na taj smo način postigli kvalitetu. Nakon završetka liječenja svi zajedno sjedamo za stol, a u tim tada uvodimo i onkologa da bi se odredilo daljnje liječenje najbolje za pacijenta.

. Funkcioniraju li i ostale klinike na taj način?

- Bojim se da sveobuhvatan način rada kakav imamo mi na KBC-u nije baš svugdje uobičajen. Ali ovo je model koji se radi u SAD-u i vrhunskim zapadnoeuropskim klinikama. To je model koji je europskim kolegama bio prepoznatljiv i zato su smatrali da zaslužujemo biti centar izvrsnosti. Da smo mi kirurzi koji brinu jedino o svom rezu i postoperativnom cijeljenju rane i ničemu drugome, ne bismo uspjeli dobiti kvalitetu koju imamo niti postići da se ta kvaliteta prizna u akreditaciji.

 Vrhunski tim za nove standarde

Specijalizanti:dr. Hrvoje Jednačak, dr. Dinko Mihaljević, dr.?Andrej Desnica, dr. Sergej Marasanov, dr. Velimir Lupret, dr. Marijan Rožanković, dr. Ivan Škoro

Anesteziolozi: prim. dr. Miroslav Ščap, voditelj neuroanesteziološkog tima, dr. Ivan Breček, prim. dr. Mirjana Hotujac, dr. Šimun Mikulandar, dr. Ivan Kukin, dr. Jelena Radonjić, dr. Mira Bajić, dr. Ines Adanić Mikloška, dr. Tamara Murselović, prof. dr. Predrag Keros, profesor emeritus

. Akreditacija znači da ste osposobljeni za educiranje budućih neurokirurga?

- Da. Svi koji se kod nas školuju mogu se s tim certifikatom zaposliti u bilo kojoj klinici u zemljama EU. To znači da je naš program edukacije, evaluacije znanja i napredovanja razrađen sukladno europskim kriterijima. Ako želite dobiti diplomu da ste neurokirurg koji može otići raditi bilo gdje, morate dobiti u svom programu edukacije uvid, iskustvo i znanje o svakom pojedinom segmentu neurokirurške struke, a mi to nudimo. To je zapravo kvaliteta ove klinike i kad uđete u KBC, imate relativno najbolju šansu da se problem kvalitativno riješi onako kako bi ga se moglo riješiti bilo gdje u svijetu.

. Kako izbjeći pogreške u medicini?

- Jedino kontrolom i provjerom možete biti sigurni da nećete napraviti pogreške. Ukupni rezultat u medicini je upravo opterećen mogućnošću pogreške, no ona se može eliminirati dobrim planiranjem i kontrolama.

. Pogreške su nešto čega se doktori najviše boje. Jeste li puno griješili u svom radu?

- Kao mladi doktor sam sigurno napravio puno pogrešnih procjena, ali sam imao sreću što sam odrastao u ozbiljnoj, pravoj kući s dobrim učiteljima koji su imali znanje i pedagoške vrline da mi ukažu na pogrešku i pomognu mi da shvatim što sam krivo procijenio te me nauče da tu pogrešku ne ponavljam.

Poboljšana dijagnoza i terapija

Velik i brz napredak medicinskih znanosti, uključujući neurokirurška saznanja, iznimno je poboljšao mogućnosti dijagnosticiranja poremećaja u području mozga, skraćeno je trajanje operacija, smanjen rizik, te skraćeno razdoblje poslijeoperativnog oporavka pacijenata, kako u vrhunskim klinikama SAD-a i zapadne Europe tako i na KBC-u Rebro

. Što vi učite mlađe kolege?

- Preporuka svakom mladom doktoru koji se hoće baviti neurokirurgijom ili bilo kojom drugom kirurškom disciplinom jest da prvo mora dobro znati medicinu. To znači da ne smije prvo biti neurokirurg, nego liječnik. Također mora imati puno strpljenja i želje da se posveti svom pacijentu. U mnogim momentima ste umorni i nemate fizičke snage nakon što ste obavili nekoliko operacija, ali to nije opravdanje da svakog novog pacijenta kojeg imate ispred sebe ne primite i ne posvetite mu vrijeme koje traži.

. Zašto ste se odlučili baš za neurokirurgiju?

- Počeo sam raditi 1971. godine u Zavodu za anatomiju MEF-a na Šalati kao mladi demonstrator. U to vrijeme je moja šefica, prof. Jelena Krmpotić Nemanić, kao predstojnik Zavoda, imala dobru ekipu mladih ljudi. Tamo sam se naučio raditi, posvetiti se poslu. Kad bismo ju pitali: 'Kad to mora biti gotovo?', ona bi odgovarala: 'Jučer, dušo'. Tako nas je to naučilo da ne postoji radno vrijeme, naučila nas je kominicirati sa studentima jer smo vodili i nastavu. Tamo sam se prvi put susreo s anatomijom, ali i svim povezanim sustavima živčanog sustava. Imao sam veliku sreću što je tamo radio i prof. Ivica Kostović. Postali smo dobri prijatelji i zajedno smo, u tom medicinskom smislu, odrastali i posvetili se problemima mozga, kralježnične moždine, odnosno središnjem živčanom sustavu. Ivica više kao teoretičar i bazični znanstvenik, a ja sam shvatio da bi mi bio strašan izazov da se kao kliničar bavim živčanim sustavom. Kad sam diplomirao, nekoliko sam godina čekao dok se na klinici nije otvorilo mjesto za specijalizanta neurokirurgije. Na klinici sam počeo raditi 1978. godine.

Krajnja preciznost

Moderna neuronavigacija u operacijskoj dvorani dovodi neurokirurga s mililmetarskomtočnošću u dio mozga koji je nužno tretirati, a da pritom šteta za funkcije organizma bude mini­malna

. Kakav je osjećaj kad nekome operirate mozak budući da je to vrlo osjetljivo područje, a svaka pogreška može biti kobna?

- Nije pravi način reći kakav je osjećaj. Dobri ste onoliko koliko se dobro osjećate dok radite, bez obzira na to o kojem je poslu riječ. U stupnjevanju kvalitete rekao bih da postoji dobar, bolji, najbolji. Ali postoji još jedan stupanj - prirodan. Ako se osjećate dobro i ugodno, potpuno prirodno i opušteno dok radite svoj posao, onda to možete raditi najbolje. Ja se najbolje odmorim tako da odem u operacijsku salu, obučem se i odem operirati. Tada se potpuno opuštam, identificiram se sa situacijom i ponašam se prirodno. Nemam osjećaja straha i panike jer je to isto kao da sam ušao u svoju kupaonicu, spavaću sobu ili postelju. Sve je poznato, siguran teren u kojem se snalazim. Ali ako postoji nekakav osjećaj dok nekome radite na mozgu, to je kao osjećaj što ga imate ako uživate u slikarstvu pa slikate ili dobro radite posao menadžera i uspješno vodite sastanak. Imate osjećaj da radite nešto dobro i pozitivno, a ako se pritom osjećate prirodno, onda ste ostvarili cilj - odabrali pravi posao za sebe.

. Jeste li se oduvijek tako osjećali u operacijskoj sali?

- Kao i svaki mladi doktor prošao sam faze sučeljavanja s nepoznatim, dvojbi i dilema. Ali vrlo brzo sam se naučio kontrolirati i prilagoditi uvjetima koji vladaju u operacijskoj dvorani, ući u operacijsko polje kao jedan svijet. Onog časa kad upalite mikroskop i pogledate kroz okulare, oko vas prestaje postojati okolišna situacija i postajete jedna od molekula prostora u kojem se krećete, a to su mikroskopski povećane krvne žile, živci, strukture mozga. I koliko god se stvari događalo oko vas, taj svijet ne postoji dok god ne završite posao. Naravno, pitanje je koncentracije i mogućnosti da se ona zadrži. Zato postoje kirurzi koji su sposobni odraditi neke složene zahvate i neki koji to nisu. Međutim, kao što ni svi ljudi ne pjevaju jednako ili ne jedu jednako, tako ni mi kirurzi ne operiramo jednako. Postoje individualne razlike, međutim, pitanje je kritičnosti i vlastitih mogućnosti procjenjivanja što ste sposobni napraviti i s kakvim mogućim rezultatima. Pa da pacijenta u razgovoru možete pogedati u oči i reći: 'Ja vam mogu taj vaš problem riješiti' ili mu morate pogledate u oči i pošteno reći: 'Taj se problem ne može riješiti ili ja vam to ne mogu riješiti, ali možda znam nekoga tko zna'. I to je jedna razina poštenja u struci.

Beskrvna medicina

Gama-nož dio je skupocjene opreme koja intraoperativnu kontrolu krvarenja dovodi do razine koja je sve donedavno bila nezamisliva i u klinikama razvijenijima od zagrebačke

. Kakav je osjećaj kad morate pacijentu reći da mu nema pomoći? Je li to najgora situacija za jednog liječnika?

- Jest. Sve priče o tome koliko sati, koliko noći, znoja, fizičkog bola koji nastaje dok satima stojite nad mikroskopom, sve to nije važno u usporedbi s najtežim i najbolnijim osjećajem nemoći i jada kad imate pred sobom slučaj za koji vam patolog javi da je zloćudnom tumoru koji uraštava u nedostupne dijelove mozgovnih struktura, kad imate bolesno dijete i želite ga spasiti, a znate da ne možete. Mnogo mi se puta dogodilo da u sebi kažem: 'Bože, uzmi mene, pusti njega'. Prije nego što su se rodila moja djeca tako sam razmišljao. Danas kad pred sobom imam bolesnu djecu zna mi se dogoditi da se zaista rasplačem nad mikroskopu od jada što ne mogu pomoći više nego što jesam. Nažalost, ima takvih slučajeva, ali svaki put činimo sve ono što možemo, dajemo 100 posto od sebe.

. Vaš vas je posao stajao i vlastitog zdravlja?

STRELOVIT NAPREDAK Neurokirurgija se ubrzano razvija prema što manjoj posljedičnoj šteti za pacijente
- Prije četiri godine sam se zbog problema vratne kralježnice koji su progresivno napredovali morao podvrgnuti operaciji da bih sačuvao mogućnost da i dalje radim. Pozicije koje kirurg zauzima na operacijskom mikroskopu katkad su vrlo teške i bolne. U pozicijama kad sjedite iza pacijentovih leđa i operirate nešto u sjedećem položaju ruke su vam podignute u razini glave. To je kao kad u boksu pokušavate zadržati gard dva-tri sata. A pritom pokreti moraju biti maksimalno koncentrirani jer oscilacije od par milimetara pod mikroskopom su goleme i nemoguće ih je tolerirati jer biste ubili pacijenta. To su fizički problemi, ali mogu se kontrolirati koncentracijom i vježbom. Jedino kirurg koji stalno operira može biti u kondiciji, kao i violinist koji svaki dan vježba dva-tri sata. Ako to ne radite svaki dan, automatski ispadate iz forme i vaša kirurška kondicija slabi. Zato mi je drago što u našoj kući imamo sedam specijalista neurokirurga od koji je svatko zadužen za jedno područje: prof. dr. Pavle Miklić (dječji odjel), dr. Zdravko Heinrich (gama-nož i sterotaksijski postupci), mr. sc. Goran Mrak (vaskularni problemi, aneurizme mozga, tumori baze lubanje), dr. Miroslav Vukić (odsjek kralježnice), prim. dr. Ante Melada (tim za neuroendokrine bolesnike, tumori hipofize), dr. Rajko Kovačević (poliklinički segment rada), te prof. Mirjana Pačić i prof. Valerija Hauptfeld (neuropsiholozi).

. Kao i sve ostalo, i medicina jako napreduje. Kako se to vidi u neurokirurgiji?

- U neurokirurgiji su se promijenili kriteriji. Kada sam počeo raditi, jedan od glavnih kriterija je bio spašavanje života. S godinama smo shvatili da je cilj spasiti bolesnika, ali da se pritom neurološko oštećenje ne nadogradi traumom od operacije, da ga se ne pogorša. Sad idemo i dalje i evaluiramo fine, mentalne funkcije, odnosno što je moguće nježnije radimo tako da ne izmijenimo pacijentovu osobnost, mentalne i memorijske značajke, kognitivne funkcije. To znači da na našoj klinici zastupamo koncept minimalno invazivne kirurgije. Ideja je da se pokuša minimalizirati neurokirurška trauma sa što manjim otvorom na kosti, sa što manjom ekspozicijom zdravog mozga, što manjim diranjem okolnih struktura i da se u žarište posla stavi samo što je neophodno patologija i što moramo na toj patologiji napraviti.

Ta minimalizacija kirurškog posla dovela je do toga da je prosjek dana liječenja 5, 7, u odnosu na nekadašnjih 14, 15 dana. To je odličan koncept i trend u razvoju koji treba i dalje slijediti. Nekidan smo raspravljali o mogućnostima primjene nanotehnologije u neurokirurgiji, što je dokaz da se medicina, a posebice neurokirurgija, kreće u strateški ispravnom smjeru minimalno invazivne kirurgije i postupaka.

Bolnicu osjećam kao drugi dom i otkad sam se oženio i postao otac

. Rijetko je koja smjena ravnatelja izazvala takvo zanimanje javnosti kao vaša 2004. Biste li se ponovno upustili u taj posao?

- Prihvatio sam se menadž­menta u struci kad sam se primio posla ravnatelja s jasnom namjerom da koristim svoje ime, strukovni autoritet, činjenice koje znam, da poku­šam pomoći ne samo svojoj struci i svojim bolesnicima već i svojoj bolnici. Smatram sam to svojom obavezom i onog časa sam napravio ono što sam smatrao i vjerovao da je najbolje da pridonesem razvoju bolnice i pokrenem neke procese. KBC je vrlo stara bolnica s dugom tradicijom, ali nismo imali tehnoloških i pro­stornih rješenja da dalje zado­voljimo potrebe razvoja struke i projekti u koje smo ušli bili su nužni za daljnji napredak i pre­življavanje u klasi bolnice koju u Hrvatskoj želimo imati.?Smatrao sam da Hrvatska mora imati bolnicu u Zagrebu koja je kadra pomoći boles­ni­cima iz cijele Hrvatske i sus­jed­nih zemalja koji gravitiraju i zato sam pokrenuo taj projekt nadogradnje bolnice. Smatram da sam bio u toj šta­feti, u trenutku kada sam bio u prilici napraviti ono što sam smatrao najboljim i najpoš­te­nijim. Vjerujem da sam dao doprinos, ništa drugo.

. Kakav je osjećaj danas doći na Rebro i vidjeti da je zaživio projekt koji ste pokrenuli?

- Naravno da sam, kao i svi, izuzetno sretan. Još je dosta stvari koje treba napraviti i koje će biti napravljene. Nadam se da će uskoro krenuti i projekt gradnje nove dnevne bolnice i siguran sam da će ih KBC i Ministarstvo prepoznati kao bitne i prioritetne. Sve zemlje u Europi imaju neke klinike koje predstavljaju mjesto gdje na kraju svi moraju doći i riješiti neke svoje, posebno složene probleme. Vjerujem da je KBC takva institucija za Hrvatsku, ima veliku ulogu i odgo­vor­nost za cijeli zdravstveni sus­tav države.

. Smatrate li sebe sretnim čovjekom?

- Imam divnu ženu i troje krasne djece, tri sina, radim posao koji obožavam. Dok se nisam oženio i dok nisam dobio djecu, kad sam išao na Rebro uvijek sam govorio da idem doma, no i danas mi se to zna dogoditi. Mislim da ništa drugo čovjek ne bi trebao poželjeti u životu. Ništa osim toga da je sretan s onim što radi i gdje živi, da ima krug prijatelja, ljude koje voli i koje poštuje. Stvarno se mogu svrstati u sretne ljude.

Jutarnji list



21. travnja 2008.
Najstarije drvo na svijetu ima 10.000 godina
Znanstvenici su u Švedskoj otkrili drvo koje je niknulo odmah nakon Ledenog doba, prije 10.000 godina. U određivanju njegove starosti korištena je analiza DNK. Stablo, otkriveno na planini Fulu u pokrajini Dalarna, vjerojatno je niknulo 7542. godine prije Krista.

Voditelj istraživanja Leif Kullman, profesor na Sveučilištu Umeaa, objasnio je kako su bili "vrlo iznenađeni jer su vjerovali kako je ova vrsta smreke u Švedskoj rasla mnogo kasnije".

Znanstvenici su prije ovog otkrića najstarijim smatrali bor nazvan Methuselah u kalifornijskim White Mountains, koji je, prema Guinnessovoj knjizi rekorda, star 4768 godina.

Profesor Kullman i njegovi kolege otkrili su cijelu skupinu od 20-ak stabala smreke starijih od 8000 godina. Njihov je vidljivi dio noviji, međutim, analize korijena pokazale su pravu starost.

Tim vjeruje da su sjeme smreke donijeli ljudi nakon povlačenja leda prije oko 10.000 godina. Ljeta su u to vrijeme bila toplija nego danas. Drvo je vjerojatno preživjelo tako dugo zbog relativno hladne klime, rijetkih požara i malobrojnosti ljudske populacije.

Konzervatori namjeravaju oko stabala postaviti ogradu kako bi ih zaštitili od lovaca na trofeje.  (Daily Mail; njd) Jutarnji list

21. travnja 2008.
Snjeguljica, sladoled naših očeva i naše djece
Piše: Sanjin Španović
Foto: Bruno Konjević / CROPIX
U povodu 50 godina Leda reporter Jutarnjeg razgovarao je s bivšim djelatnicima koji su se prisjetili početaka prve industrijske proizvodnje sladoleda.

Tri stroja i 50 radnika odrađivali su još jedan dan u tvornici na Žitnjaku ne razmjenjujući nijednu riječ. Tihi siktajući zvuk punjenja sladoleda u tekućem stanju, a potom i zvuk hlađenja sve je što se čulo u toj prostoriji.

Na jednoj traci proizvodilo se obiteljsko pakiranje sladoleda. Dvije gospođe slagale su plastične posude koje bi ubrzo bile napunjene vanilijom i čokoladom.Pet metara dalje, na drugoj traci, proizvodio se sladoled na štapiću koji bi potom bio umočen u čokoladni bazen, te zamotan u svoju ambalažu. Na istom tom stroju ujutro se radio jedan drugi sladoled - Snjeguljica.

Nekoliko stotina metara dalje, prije točno pola stoljeća, ta ista Snjeguljica proizvedena je prvi put, te svojim pojavljivanjem na tržištu započela ledenu priču koju su nastavili Njofra, Bubi, King i ostali ledeni junaci. Dragutin Mamić jedan je od prvih djelatnika u Ledu. Počeo je raditi 1962. godine, te je u marketingu proveo svoj cijeli radni vijek. Danas je u mirovini, a dok govori o Ledu smiješak mu ne silazi s lica.

Slučajni početak Višak mlijeka u Zagrebačkoj mljekari pokrenuo je ideju o proizvodnji sladoleda. Na Velesajmu je iste godine izložen veliki stroj za proizvodnju sladoleda koji je nekoliko dana nakon toga kupljen i njime se počeo proizvoditi prvi sladoled - Snjeguljica
Cijelu priču o Ledu, kaže, zapravo je pokrenuo pokojni Drago Ključarić. Njega danas svi nazivaju ocem Leda.

- Drago je studirao u Americi predmet sladoled i s Dubravkom Filjak zauzeo se za proizvodnju sladoleda - kaže Mamić.

Umirovljenica Ivanka Šinka dugi niz godina radila je kao glavni tehnolog za sladolede u Ledu. Entuzijazam i ljubav prema ovom poslu, tvrdi, prenio je na nju  upravo Ključarić.

- Drago je najodgovorniji za cijelu povijest Leda. On je prvi napravio te recepture koje su se kasnije prodavale i osvajale tržište. Volio je taj posao, bio je veliki entuzijast i na sve nas je prenio tu ljubav - kaže Šinka.

Tvornica sladoleda u početku je bila u sklopu Zagrebačke mljekare. Tek deset godina poslije dobila je ime Ledo. Za to je zaslužan nepoznati učenik gimnazije u Križanićevoj, a da toga nije ni danas svjestan.

- Nakon deset godina rada pod Zagrebačkom mljekarom naša se tvornica odvojila i postala je zasebna stanica. Tada je trebalo izmisliti ime, u čemu nam je zapravo pomogao komunikolog Marko Goluža. On nam je predložio da uzmemo sladoled i odemo s njim ispred škole - prisjeća se Mamić.

Jednog poslijepodneva to su i učinili poslavši deset anketara ispred škole. Oni su učenicima djelili sladolede, te zapisivali što bi oni govorili kada bi počeli lizati sladolede.

- Bilo je tu svakakvih pokliča. Neki su se derali "sladoled", neki "ledeno", neki "hladno" i slično. Tada je netko povikao "ledo" što su anketari također zapisali. Kasnije nas je to ime, kada smo gledali popis, oduševilo, te smo ga odmah odabrali. Poslije smo crtačima dali da na temelju te riječi naslikaju 20 figura, među kojima  smo izabrali ovog  medu koji je i danas zaštitno lice Leda - prepičava Mamić.

Prvi sladoled
Prvi sladoled Snjeguljica proizveden je na američkom stroju VitaFriz koji je kupljen na Zagrebačkom velesajmu. Radnici su ljeti, osim plaće za proizvodnju sladoleda, dobivali dodatni bonus na plaću

Priča o tom "medi u skoku raširenih ruku" i Mamiću zapravo je počela četiri godine prije nego što je on došao raditi u Ledo. Bio je učenik srednje ekonomske škole, te u sklopu školovanja posjetio Zagrebački velesajam.

- Tamo je 1958. godine bio izložen veliki stroj koji je proizvodio sladoled. Donijeli su ga Amerikanci i oko njega je uvijek bila velika gužva. Naime, kako bi pokazali njegovu učinkovitost, stroj je bio u funkciji i proizvodio je dva sladoleda - Lago i Tango koji su se djelili najmlađima. Lago je bio od vanilije, a Tango od čokolade. A ja sam, lud za sladoledom, dok nitko nije gledao, grabio te sladolede i tovario ih u džepove  - sa smiješkom se sjeća Mamić.

Otac Leda
Pokojnog Dragu Ključarića, koji je u Americi studirao predmet sladoled, smatraju začetnikom Leda
No četiri godine potom, kada se zaposlio u tadašnjoj Zagrebačkoj mljekari, ponovno se susreo s tim istim strojem.

- Zagrebačka mljekara tada je imala višak mljeka, a još nije bilo tehnologije u Zagrebu koja bi to mlijeko pretvarala u mlijeko u prahu, maslac i ostalo. Tada je odlučeno da se taj višak mlijeka iskoristi za sladoled. Kupljen je taj stroj, te je počela proizvodnja - kaže Mamić koji se potom prisjeća da se stroj zvao VitaFriz.

Prvi sladoled koji se proizvodio na tom stroju bila je Snjeguljica. Sladoled od vanilije preliven čokoladom, na štapiću i u bijelom pakiranju izašao je na tržište. A receptura za taj i ostale sladolede u početku je kupljena iz Danske.

- Ta je zemlja tada bila broj jedan u proizvodnji sladoleda u svijetu. I od njih bi se kupovala receptura od koje bi se proizvodilo njih više - dodaje Mamić.

Prvih godina u Ledu se proizvodilo 100 kilograma sladoleda koje su slane u ukupno 150 škrinja Leda koliko ih je bilo diljem Zagreba i Hrvatske. - Znali smo točno gdje se nalazi koja škrinja. I dan-danas znam gdje se nalaze neke škrinje - priča Mamić.

Univerzijada '87.
Studentske igre u Zagrebu nisu mogle proći bez Leda. Sladoledi su se prodavali na svim tribinama, gdje su se gledatelji hladili ovim ledenim užitkom. Iste godine u Teslinoj ulici  otvoren je legendarni Ledo centar. To je bila ideja Dragutina Mamića koji je nešto slično vidio u Švicarskoj

Sada Ledo proizvodi dnevno oko 100 tona sladoleda, a rekord dana bio je 126 tona. Najviše sladoleda u doba Dragutina Mamića proizvodilo se za vrijeme proštenja kada bi sladoled najviše prodavan u Mariji Bistrici. A tamo se prevozio u običnim kombijima.

- Nismo imali hladnjače i ostale kamione kao danas, već najobičnije kombije. U njih bi sladolede stavljali upakirane u velike drvene kutije koje bismo preko noći hladili u zamrzivačima. Onda bismo ih brzo vozili da ih stavimo u škrinje - kaže Mamić.

Sve te godine proizvodnje, nastavlja, glavna filozofija Leda bila je kvaliteta. Jer ona je, objašnjava Mamić, jamčila uspjeh. - Kada bi se dogodilo trovanje u nekoj slastičarnici, otrovalo bi se 100 ljudi od tog sladoleda. No da se to dogodilo Ledu, otrovalo bi se 500.000 ljudi. I zato smo morali paziti na kvalitetu proizvoda - pojašnjava Mamić.

A na kvalitetu je pazila i Ivanka Šinka. Ona se u Ledu zaposlila 1966. godine, te je u početku radila u laboratoriju, da bi potom prešla u odjel razvoja. - Kada sam došla u Ledo to je bila samostalna firma s tek nekoliko linija proizvoda. U početku posla bilo je vrlo teško, nije bilo tehnologije i pomoći za nas. Sve se radilo ručno. Poslije, kada sam već odbrojavala dane do penzije, bilo je mnogo lakše, jednostavnije. Ali je bio cilj da se slijede trendovi u sladolednoj industriji što je to više moguće - kaže Šinka. Tijekom svog životnog vijeka Ledo je imao tri važne prekretnice, smatra Stanko Morić, izvršni direktor za proizvodnju sladoleda. Prva je bila 1964. kada je uz sladolede zimi počela i proizvodnja drugih smrznutih namirnica. Druga je bila oko 1992. kada su slučajno pokrenuli proizvod Ledolinu koja je imala veliki uspjeh te ih u ratnim godinama održala na životu, a posljednja nekoliko godina poslije kada je lansiran sladoled King.

- Ledolina je stvarno bila opći hit. Stvorili smo proizvod koji se toliko prodavao da nam u jednom trenutku nestalo ambalaže. Nije ju bilo dovoljno za proizvod i morali smo obustaviti proizvodnju na neko vrijeme dok nije stigla nova - prisjeća se Morić. On je u Ledu počeo raditi 1974. godine, a posao je dobio kao stipendist Zagrebačke mljekare.

- Prije tržište nije bilo toliko zahtjevno kao danas. Tada smo radili jednostavne proizvode, zapošljavali mlade koji su radili putem ondašnjeg omladinskog servisa i druženje je bilo vrhunsko. Danas tržište zahtijeva druge proizvode, kompliciranije. Sjećam se kako smo prve kornete radili i na njih stavljali prženi kornet ili cornflakes na Njofru. Sada radimo razne sirupe i slično uz sladolede. Ali sigurno možemo i tu pobijediti jer imamo sve potrebne strojeve. Proizvodnja Kinga, negdje 1994. godine, bila je presudna jer tada smo kupili novu, suvremenu opremu - kaže Morić.

Uvjeren je da Ledo i dalje ima budućnost. Dok su nekada u tvornicama na strojevima proizvodili 4000 komada sladoleda u satu, danas je ta brojka upeterostručena. Svakog ljeta na tržište lansiraju 20-ak novih proizvoda. A zainteresiranih je svake godine sve više. Pa stvarno, koje dijete ne voli sladoled?

Osim sladoleda, smrznuto voće

Oko 80 posto proizvoda Leda danas su sladoledi, dok ostatak otpada na smrznute namirnice. S tim je Ledo započeo 1964. kada je nastao problem sa radnicima. Naime, sladoled se tada proizvodio samo šest mjeseci u godini, od listopada do travnja. Preostali dio godine radnici su bili "prekomandirani" u druge tvornice.

- Shvatili smo tada da to nije u redu jer se radnicima nije sviđalo. Htijeli smo nešto proizvoditi zimi i tada smo, s obzirom da smo bili dobri s veletržnicom u susjedstvu, počeli s proizvodnjom smrznutog povrća. Sjećam se da je prvi proizvod takve vrste bio smrznuti grašak koji se ručno smrzavao - priča Dragutin Mamić.

Nakon toga, nastavlja Morić, krenuli su i s drugim proizvodima. Počeli su se raditi proizvodi od tijesta, koji su, tvrdi, i danas najveći nesladoledni hit Leda.

- Štrukli, knedli, valjušci i lisnato tijesto i dalje su naši najjači proizvodi bez daljnjeg kada ne govorimo o sladoledima - ističe Morić.

A kod sladoleda?

- Snjeguljica je i dalje broj jedan. I dalje najbolje prodajemo jednostavne sladolede kao i nekada - kaže Morić. Jutarnji list

18. travnja 2008.
Rupel: Dvadesetak spornih točaka 
Na cijeloj slovensko-hrvatskoj kopnenoj granici postoji dvadesetak spornih točaka, izjavio je sinoć slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel u informativnoj emisiji Slovenske televizije "Odmevi".
Na jučerašnjoj sjednici parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku Rupel je predstavio vladin dokument o predviđenim sastancima slovensko-hrvatskih mješovitih povjerenstava koja moraju donijeti obostrano prihvatljiv pravni okvir za međunarodnu arbitražu o graničnom sporu. 

Naime, Slovenija je spremna na međunarodnu arbitražu oko granice s Hrvatskom, ali uz tri uvjeta - prihvaćanje stanja kakvo je bilo na dan njezina osamostaljenja 25. lipnja 1991., razmatranje spornih dijelova kopnene granice te prihvaćanje načela pravičnosti. Te je smjernice Odbor uputio svojim diplomatima za sastanak Mješovite slovensko-hrvatske komisije, koji će se idućega tjedna održati u Rijeci. Komisiju vode Davorin Rudolf s hrvatske strane i Miha Pogačnik sa slovenske strane.
"Spornih graničnih točaka je možda 20 ili 22 i međunarodni sud će morati pogledati svaku spornu točku te presuditi kome taj teritorij pripada, a ja se nadam da će to biti u našu korist", rekao je Rupel za "Odmeve". Dodao je da popis spornih točaka koje će iznijeti dvije strane najprije treba uskladiti.
Rupel je za izjave nacionalističkog bloka u parlamentu, da se ne smije pregovarati ili dati na arbitražu ono što je "nesporno slovensko", rekao da je riječ o politički motiviranom zaoštravanju stajališta vezanom za ovogodišnje parlamentarne izbore.
Rupel je rekao da se nada dobrom rezultatu arbitraže u korist Slovenije, ali da nije važno o vlastitim argumentima uvjeravati domaću javnost, nego to treba činiti u vanjskim odnosima i u instituciji koja bude odlučivala. "Uostalom, naši pregovarači mogu u svakom trenutku prekinuti pregovore i otići ako hrvatska strana ne prihvati neke od naših temeljnih prijedloga", dodao je Rupel. HRT

18. travnja 2008.
Kratki spoj Mesić - Polančec 
Jučerašnja izjava potpredsjednika Vlade Damira Polančeca da je organizacija skorašnjeg savjetovanja s gospodarstvenicima izvan ovlasti hrvatskog predsjednika, izazvala je oštru reakciju Stjepana Mesića. Predsjednik Mesić poručio je ministrima da pogledaju Ustav RH.

Komentirajući tu Polančecovu izjavu za Hrvatski radio, Mesić je ustvrdio kako u Ustavu stoji koje su ovlasti predsjednika, a jedna od njih je i da je dužan brinuti se za funkcioniranje svih institucija države. "Budući da institucije gospodarstva spadaju u to, moram biti informiran i čuti što kažu predstavnici proizvođača, sindikati, a što govori Vlada koja je dobila mandat birača da osigura funkcioniranje hrvatske privrede i životni standard", rekao je Mesić. Ocijenio je da on može imati mišljenje o tome što se događa u gospodarstvu i što kaže struka, posebno zbog, istaknuo je, "tutnjave koja dolazi iz Amerike", odnosno recesije.

Naime, ugledni izvoznici, predstavnici HUP-a, HGK i HBOR-a te premijer Ivo Sanader s ministrima gospodarstva, vanjskih i unutarnjih poslova, na inicijativu predsjednika Mesića, trebali bi se sutra okupiti na Pantovčaku. Osim Sanadera i Polančeca dolazak nisu potvrdili Berislav Rončević i Gordan Jandroković.

Polančec je rekao da on neće doći i dodao je kako bi teško mogao dobiti nešto korisno iz tog sastanka. Jutros je ublažio tu izjavu. Rekao je kako misli da se podignulo previše medijske prašine oko jedne njegove izjave. "Rekao sam da neću sudjelovati na tom skupu zbog ranije preuzetih obaveza", kaže Polančec. Naime, on će biti izaslanik HDZ-a na sutrašnjoj izbornoj konvenciji HSS-a.
Polančec dodaje kako smatra da predsjednik Mesić ima pravo sazvati takav skup te kako je svaka rasprava o problemima u hrvatskom društvu i problemima u gospodarstvu dobrodošla. "Poštujem instituciju Predsjednika Republike, a poštujem i Mesića. Isto tako znam da on poštuje mene i moje napore koje ulažem u rješavanje najvažnijih gospodarskih pitanja", tvrdi Polančec. No dodaje kako isto tako ima pravo na svoje mišljenje, a ono je da se na takvom skupu ništa revolucionarno neće dogoditi. "Smatram da imam odličan odnos s HUP-om te da kao resorni ministar, zajedno s Vladom, a u komunikaciji s poslodavcima i partnerima rješavamo probleme. Mislim da je prava adresa za rješavanje problema Vlada i ministarstvo", zaključio je Polančec. HRT

18. travnja 2008.
Odlukom predsjednika Mesića
Ivici Račanu posmrtno odličje
Godinu dana nakon smrti prvog predsjednika SDP-a i bivšeg premijera Ivice Račana, predsjednik Stjepan Mesić odlučio ga je odlikovati Veleredom kraljice Jelene. Riječ je odličju koje zauzima drugo mjesto po važnosti, a posmrtno je dodijeljeno Račanu zbog iznimnog doprinosa neovisnosti i cjelovitosti RH te njezinoj izgradnji i napretku.

Mesić će odlikovanje uručiti Račanovim sinovima Zoranu i Ivanu te supruzi Dijani Pleštini 29. travnja, na prvu godišnjicu smrti bivšeg premijera.

- Drago mi je za svako priznanje koje je moj otac dobio makar ono bilo i posthumno - kratko je komentirao Ivan Račan.

Dijana Pleština je kazala kako je, unatoč činjenici da njezin muž nije držao do ceremonija niti se volio kititi odličjima, dirnuta i ponosna zbog priznanja.

- Ivica bi sigurno rekao: "Ma, što će to meni", jer je bio iznimno skroman i jednostavan čovjek, no drago mi je da drugi cijene ono što je radio. Mesićevu inicijativu s odobravanjem prihvaćam - poručila je Pleština.

- Račan je i za života dobio mnoga odličja, a ovo visoko odličje i te kako je zaslužio - poručila je glasnogovornica SDP-a Gordana Grbić.

A.B.K. / Epeha, Slobodna Dalmacija

18. travnja 2008.
PP LONJSKO POLJE Završen turistički projekt vrijedan pola milijuna kuna
>Zvonimir< i službeno zaplovio rijekom Savom
Ulaganjem u turizam Lonjskog polja svijetu otkrivamo našu bogatu baštinu i vraćamo život u zamrla sela, naglasila je županica Marina Lovrić
DRENOV BOK - Nakon godinu i pol dana rada >Zvonimir <, prva turistička splav, vlasnika Zvonimira Marčeca, u četvrtak oko podneva i službeno je zaplovio rijekom Savom. Time je završen prvi takav turistički projekt u Hrvatskoj vrijedan 500.000 kuna, u koji su, osim vlasnika, bespovratna sredstva uložili Ministarstvo turizma i Županija sisačkomoslavačka.
>Razvoj turizma strateška je grana ove županije. Stoga smo turističkim djelatnicima lani pomogli s 4,5 milijuna bespovratnih kuna. Ulaganjem u turizam Lonjskog polja ne samo da svijetu otkrivamo našu bogatu baštinu, nego i vraćamo život u ove krajeve i zamrla sela. Najvažnije nam je da se mladi vraćaju i u razvoju turizma vide svoju budućnost<, naglasila je županica sisačko- moslavačka Marina Lovrić, koja je presjekla simboličnu vrpcu.
Lovrić do travnja 2009. najavljuje i završetak gradnje ceste Lonja-Trebež u što će Županija također uložiti svoja sredstva. Time će se znatno olakšati dolazak turista u Park prirode. Broj turista na području Županije u 2007. je porastao za 25 posto u odnosu na 2006. a broj noćenja za 21 posto. U ime Ministarstva turizma Vesna Rajković, načelnica Odjela za selektivne oblike turizma, najavila je nove potpore razvoju malih obiteljskih turističkih tvrtki:
>Kada smo počeli s obnovom u Lonjskom polju, bilo je puno skeptika. No danas se situacija izmijenila i od nekadašnja tri sada imamo 90 zahtjeva obiteljskih turističkih tvrtki za financiranjem<. Naglasila je i da u Ministarstvo u Županiji ima dobrog partnera koji je od Ministarstva preuzeo i razvio niz odličnih turističkih programa.
Zadovoljan je i vlasnik splavi Zvonimir Marčec, koji se nada da će njegovim stopama poći i drugi žitelji Drenovog Boka. >Bilo je trenutaka kad sam htio odustati. No upornost se isplatila. Budući da sam u godinama ovaj posao ostavljam u nasljedstvo svojoj djeci<, kazao je. [Zdravko Sever], Vjesnik

17. travnja 2008.
Sutra počinje suđenje optuženima za ratne zločine u Lovasu 1991.
BEOGRAD - Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu u četvrtak počinje suđenje optuženima za ratne zločine u Lovasu 1991. godine. Optužnica Tužiteljstva za ratne zločine tereti 14 osoba osumnjičenih da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne formacije >Dušan Silni< potkraj 1991. godine počinili ratni zločin - ubojstvo 70 civila - u Lovasu. Za ratne zločine optuženi su Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić, Željko Krnjajić, Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković, Radisav Josipović, Jovan Dimitrijević, Saša Stojanović, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Petronije Stevanović i Aleksandar Nikolaidis. Prilikom napada na selo Lovas 10. listopada 1991. godine u kućama i dvorištima ubijena su 22 civila, a do 18. listopada te godine još 23 mještana Lovasa ubijena su u improviziranim zatvorima, navodi se u optužnici. Tog 18. listopada optuženi su mještane Lovasa natjerali da koračaju kroz minsko polje, pri čemu je njih 22-oje poginulo. Vjesnik 17. travnja 2008.
Tvrtka Sunčani Hvar postala većinski vlasnik Blue Yachtsa
Tvrtka Sunčani Hvar potpisala je ugovor o poslovnom partnerstvu s charter operaterom Blue Yachs iz Trogira, temeljem kojeg je Sunčani Hvar postao većinskim vlasnikom Blue Yachtsa sa 70 posto udjela.

Poslovna akvizicija odgovor je na izražene zahtjeve i potrebe nove strukture gostiju koji odsjedaju u obnovljenim hotelima Sunčanog Hvara a koja će ujedno obogatiti i postojeću turističku infrastrukturu otoka.

Ovim partnerstvom tvrtka Sunčani Hvar proširila je spektar usluga koje nudi svojim gostima i izvan primarne hotelsko-ugostiteljske djelatnosti. Ekskluzivni paketi koji uključuju kombinaciju luksuznog hotelskog smještaja i jedinstvenog yachting doživljaja već od ove sezone će se naći u ponudi Sunčanog Hvara uz mogućnosti brzog i komfornog prijevoza izravno iz/do splitske zračne luke, mogućnost dnevnog iznajmljivanja jahti s kompletnom posadom kako za individualne potrebe tako i za potrebe grupa, te najrazličitije vrste atraktivnih vodenih sportova i aktivnosti na moru.

Blue Yachts je charter operater specijaliziran za luksuzne motorne jahte koji u svom vlasništvu ima brodove Sunseeker 58 i 64, a nudi i mogućnost iznajmljivanja jahti kao što su: Predator 58 i 95, Manhattan 64, Yacht 82, Ferretti 760, Benetti Classic 34M, Navetta, Azimut Evo 39, Rinker Captiva 262, popularnih Sea - Doo jet brodova, itd.
Glas Dalmacije

17. travnja 2008.
Švicarci dovode čak 185 tisuća stranih turista
Piše: Bruno Mustapić
Foto: Admir Buljbašić/CROPIX
DUBROVNIK - Švicarska tvrtka Mediteran Shipping Company iz Geneve, jedna od najprestižnijih u svjetskom pomorskom prijevozu, ove sezone na hrvatsku obalu dovodi pet megaplovećih hotela koji će na izlete dovesti 185 tisuća inozemnih turista.

Cruiseri Sinfonia, Orchestra, Musica, Poesia i Opera u Dubrovniku će ostvariti 72 uplovljavanja, dok će Orchestra jednom pristati i u Splitu.

Švicarski program za ovu godinu te za sljedeće na hrvatskoj obali danas će biti predstavljen na luksuznoj novogradnji Poesia od 92.400 GT i kapaciteta 3470 putnika, a u povodu nastupnog posjeta Hrvatskoj tog plovećeg hotela.

Švicarci već grade više golemih cruisera nosivosti 120 tisuća tona koji će na hrvatskom cruising tržištu startati u sljedeće dvije godine. To su brodovi Fantasia i Splendita a Švicarci će do 2012. godine u broju brodova, tonaži i kapacitetu putnika preuzeti vodeću ulogu cruising brodara u Europi.

SNAV i Croatia, švicarske agencije za linijski promet u Splitu, te MSC Cruises za krstarenja u Dubrovniku već ostvaruju zavidne poslovne rezultate na hrvatskom turističko-pomorskom tržištu od 2000. godine.

U linijskom prekojadranskom prijevozu između Italije i Dalmacije brzi katamarani do kraja prošle godine prevezli su pola milijuna putnika i 83.350 vozila. U osam godina krstarenja cruiseri su odradili 300 uplovljavanja u Dubrovnik i 14 u Split sa 508.300 turista iz 35 zemalja svijeta.

Hrvatskom tržištu priskrbljen je višemilijunski prihod: u Splitu u linijskom prometu, a u cruising prometu Dubrovniku koji je polazna luka turistima Slovenije, Austrije, Hrvatske, Mađarske, BiH, Srbije i ostalih zemalja za krstarenja s cruiseraa švicarske firme.
Jutarnji list

17. travnja 2008.
SABA oštro protiv dodjele 500.000 kuna za Bleiburg
ZAGREB - Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) u srijedu je izrazio oštri prosvjed zbog odluke Hrvatskog sabora o dodjeli 500 tisuća kuna za obilježavanje bleiburške tragedije, zbog čega je za komemoraciju žrtvama Jasenovca ostalo 100 tisuća kuna, ocjenjujući kako se tom odlukom žrtve ustaškog terora svrstava u mnogo nižu kategoriju od onih poginulih nakon Bleiburga. >Hrvatski sabor koji mora djelovati u skladu s Ustavom i našim pozitivnim zakonima po kojima su svi građani pred zakonom jednaki, ovakvom raspodjelom novca antifašiste i žrtve ustaškog terora svrstava se u mnogo nižu kategoriju od onih poginulih nakon Bleiburga<, priopćila je danas predsjednica SABA RH Vesna Čulinović Konstantinović. Vjesnik

17. travnja 2008.
Kobili i magarici ranč u Vukovaru umjesto klaonice u Istri
Piše: Sanja Butigan/EPEHA
Foto: Damir Glibušić/CROPIX
Spasilačka akcija: Pothranjena engleska punokrvna kobila Sadra udomljena je na ranču u Vučedolu, a za magaricu se čeka da se odvoji od majke
VUKOVAR - Kobila Sadra, stara 20 godina, i 10-mjesečna magarica, kojima je u Istri prijetilo da će završiti u klaonicu, život će, zahvaljujući "spasilačkoj akciji", ipak nastaviti na drugom kraju Hrvatske - u Vukovaru. Obje životinje spasili su "zaštitari" vukovarskog Društva za zaštitu životinja do kojih je, igrom slučaja, došla vijest o nesretnoj sudbini kobile i magarice na jednom istarskom imanju.

Sadra je proteklog vikenda već stigla na ranč na Vučedolu, svoj novi dom, dok za živahnu magaricu, kojoj se nije svidio prvi pokušaj transporta, još traju pregovori. - Obje su trebale završiti u klaonici, pa smo mjesecima tražili način da ih spasimo od takve sudbine - objašnjava Branislav Šimak, predsjednik vukovarskih "zaštitara" životinja, dodajući da je skupljen novac i kupljena kobila Sadra.

Isto će biti učinjeno i u slučaju mlade magarice, no pričekat će se nekoliko mjeseci da se odvoji od majke i bude spremna za put do Vukovara. Za magaricu je već spremno prihvatilište - ograđeni i natkriveni prostor kod udomitelja.

Mirna, ali pothranjena Sadra, punokrvna engleska kobila, udomljena je na ranču na Vučedolu, u staji tek početkom godine osnovanog vukovarskog Konjičkog kluba "Dunavski raj".

Iako o uzgoju konja još uče, predsjednik kluba Denis Zeko i njegova djevojka Giana Marović brinut će se o Sadri s jednakom ljubavlju kojom obasipaju i vlastita četiri konja - toplokrvnjaka Romea, kobilu Columbiju i dva shetlandska ponija, Gimlija i Picola. - Sadra je neuhranjena i teško diše, no kod nas joj neće nedostajati ljubavi i pažnje.

Sada se još prilagođava, a čeka je i veterinarska skrb - kažu Denis i Giana koji će, kakva je i želja Društva za zaštitu životinja, Sadru uključiti u školu jahanja za vukovarsku djecu. O kobili koja je na istok Slavonije stigla iz Istre nastavit će skrbiti i njezini spasioci, pa će od vukovarskih "zaštitara" stizati hrana. KK "Dunavski raj", u čijem je članstvu i jedna 2,5-godišnja Vukovarka, financira se vlastitim sredstvima, staju i ranč za svoj hobi Denis Zeko još uređuje, a želja mu je imanje na Vučedolu otvoriti svim ljubiteljima konja, pa i u smislu rekreacije. 

Ljubav prema konjima dogodila se Denisu i Giani, kako kažu, tijekom progonstva i studija u Zagrebu, a kada su se odlučili vratiti u Vukovar, Denis je jednoga dana nazvao djevojku i rekao "kupio sam ti Romea".

Anonimna prijava Udruzi Život o zlostavljanju konja

Osječka Udruga Život koja se zalaže za dobrobit životinja danas je medijima proslijedila dobiveni e-mail u kojem se govori o zlostavljanju konja u selu Tompojevci u okolici Vukovara. Pošiljatelj, čiju je želju za anonimnost Udruga uvažila, navodi da je proteklog vikenda svjedočio kako je tompojevački poljoprivrednik Krunoslav Petričević na seoskom nogometnom stadionu "15-ak minuta bjesomučno tukao bičem" svoga konja na kojem je dojahao.

U pismu se navodi i da je to čest scenarij u Tompojevcima. Prozvani Petričević to je, međutim, danas negirao pokazujući novinarima svoga konja, dok njegovi suseljani kažu da o zlostavljanju prvi put čuju. Udruga Život prijavu je proslijedila i PU vukovarsko-srijemskoj, gdje su rekli da će navode i ispitati kada zaprime prijavu. (sb)
Jutarnji list

16. travnja 2008.
Hrvatska granica bit će europska granica
>Mislim da je vrijeme više nego sazrelo za hrvatsko članstvo u Uniji<, rekao je Tony McNulty, britanski ministar unutarnjih poslova na svečanosti u Ravnateljstvu policije, održanoj u povodu završetka četiri milijuna eura vrijednog twinning projekta >Kriminalističko obavještajni sustav u Hrvatskoj<
ZAGREB - Britanski ministar unutarnjih poslova Tony McNulty izjavio je u utorak u Zagrebu da Velika Britanija vrlo ozbiljno uzima hrvatsko pristupanje Europskoj uniji.
>Mislim da je vrijeme više nego sazrelo za hrvatsko članstvo u Uniji<, rekao je McNulty na svečanosti u Ravnateljstvu policije, održanoj u povodu završetka četiri milijuna eura vrijednog twinning projekta >Kriminalističko obavještajni sustav u Hrvatskoj<.
Uz financijska sredstva iz programa CARDS, Hrvatska je pomoću twinning partnera, Velike Britanije i Sjeverne Irske, dobila cjeloviti kriminalističko-obavještajni sustav (KROS). Novi sustav uključuje svu potrebnu opremu i procedure potrebne za pohranjivanje, analizu i borbu s korupcijom i organiziranim kriminalom.
Čestitajući uspješno završen posao, britanski je ministar naglasio kako je iznimno važno da Hrvatska u Europsku uniju uđe što prije kako bi dvije zemlje snažno bilateralno partnerstvo nastavile graditi i unutar EU-a. >Vaša će granica tada postati i moja granica. Ono što će se događati na vašoj granici imat će utjecaja na ono što se događa u Londonu i obrnuto<, rekao je McNulty.
Britanski je ministar naglasio da >Hrvatska s potpunim pravom ima aspiracije da postane regionalni lider i primjer suradnje na brojnim područjima pa i na onome zajedničkog rada policijskih službenika<. Upozorio je i da treba istražiti i jesu li sve britanske investicije u Hrvatsku u skladu sa zakonom.
Ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević je rekao da su istinski dobitnici upravo dovršenog projekta MUP, Hrvatska i naši građani, odnosno njihova sigurnost. Šef Izaslanstva Europske komisije Vincent Degert je rekao da Hrvatska ovime očito postaje još snažniji partner EU, a glavni ravnatelj policije Marijan Benko se nada da će uložena sredstva biti opravdana maksimalnim učinkom hrvatske policije u borbi protiv korupcije i organiziranoga kriminala. [Mile Franičević], Vjesnik

16. travnja 2008.
Knin granatirali Srbi 
Nastavljeno je haško suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. Tužiteljstvo je danas izvelo novog svjedoka.
Tor Munkelien radio je u kolovozu 1995. godine kao UN-ov promatrač u Sektoru jug. Potvrdio je da je deset dana nakon Oluje istraživao štetu nastalu od granatiranja na tom području te da je uočio štetu na civilnim objektima. No, potvrdio je da su svi ti objekti bili u blizini vojnih, a šteta je bila minimalna. O svemu što je vidio obavijestio je svoje nadređene.
Posvjedočio je da su se hrvatske snage u topničkom napadu na Knin na početku Oluje koristile neprimjerenim oružjem. Međutim, u protuispitivanju je rekao kako zapravo ne zna tko je pucao na Knin iz višecjevnih bacača raketa.
Svjedok je radio analizu kratera u Kninu u kolovozu 1995. i sa svojim kolegom iz UNMO-a ustvrdio da je riječ o tragovima napada višecjevnim bacačem raketa (VBR) M63 kalibra 128 mm u stambenom dijelu Knina na području 350 do 500 metara od ograde vojarne. Ocijenio je da nije riječ o prikladnom oružju za gađanje vojnih ciljeva na područjima na kojima su i civilni objekti.
U protuispitivanju njegove kvalificiranosti za takve zaključke svjedok je kazao kako je 39 godina radio u sanitetu norveške vojske, a zatim je pohađao jednogodišnji tečaj za promatrače UN-a.
Branitelj generala Ante Gotovine, Greg Kehoe, uveo je dokaze o tehničkim karakteristikama i razlici VBR-ova kojima su su koristile hrvatske snage i snage pobunjenih Srba te ih uspoređivao s fotografijom ostatka rakete koju su pronašli vojni promatrači UN-a u kolovozu 1995., a koja nije mogla biti ispaljena iz VBR-a M63 jer je imala ostatke stabilizacijskih krilaca koje nije imao hrvatski sustav M63 nego VBR Oganj krajinskih Srba. No, svjedok na kraju nije mogao potvrditi da je ostatak rakete na fotografiji doista onaj koji je pronašao 17. kolovoza 1995. pa će obrana generala Gotovine tu potvrdu morati potražiti od drugog pripadnika UNMO-ova tima koji je u iskazu tužiteljima potvrdio da ju je s Munkelienom pronašao tog dana tijekom analize kratera.
Munkelien je u analizi posljedica napada na Knin koju je radio 17. kolovoza 1995. zaključio da su pogoci bili koncentrirani u neposrednoj blizini vojnih ciljeva, dok je 3-5 udara zabilježio u drugim stambenim područjima grada. Rekao je kako su prema njegovu saznanju tada u gradu vojni ciljevi bile dvije vojarne i tvrđava. Nije znao je li još neke objekte uoči Oluje koristila vojska tzv. RSK, a u protuispitivanju kazao je kako, s obzirom da je u Knin došao tek 14. kolovoza 1995., ne zna jesu li prvih dana Oluje tuda primjerice prolazile srpske vojne snage, što bi također predstavljalo legitimne ciljeve. Potvrdio je da u izvješćima nisu precizno zabilježene lokacije oštećenih ili uništenih stambenih zgrada pa se ne može reći jesu li u blizini bili vojni ciljevi, a potvrdio je i da nije provjeravano jesu li se na tim lokacijama vodile borbe u kojima su kuće mogle biti oštećene.
Obrana generala Ante Gotovine pozivala se u protuispitivanju na zaključke šefa vojnih promatrača UNMO-a Steinara Hjertnesa, Munkelienova šefa, koji je zaključio da nije bilo propusta u napadu hrvatskog topništva na ciljeve u Kninu i od čijeg je svjedočenja haško tužiteljstvo odustalo.
U uvodnim riječima na početku suđenja tužiteljstvo je tvrdilo da su u Kninu u Oluji oštećene 44 zgrade, od čega 21 teže, te da su sve bile u neposrednoj blizini vojnih ciljeva u gradu.
Suđenje se nastavlja protuispitivanjem ovog svjedoka. HRT

16. travnja 2008.
Turizam: Britanci najbolji potrošači
Najbolji potrošači u Hrvatskoj su Britanci koji dnevno troše 108 eura, zatim slijede Rusi sa 102, pa Francuzi s 85 i naposljetku Talijani sa 61 eurom
ZAGREB - Prosječna dnevna potrošnja u mjestu turističkog boravka iznosi 55,48 eura, a najbolji su potrošači Britanci i Rusi. Gosti se za Hrvatsku, prije svega, odlučuju zbog odmora, opuštanja i zabave, a izrazito su zadovoljni ljepotom prirode i krajolika. To su neki od rezultata istraživanja >Tomas 2007. - Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj<, koje je u utorak predstavio Institut za turizam. Zrinka Marušić iz Instituta za turizam rekla je kako je anketa napravljena prošlog ljeta na uzorku od 4915 ispitanika u 86 mjesta na obali. Obuhv,aćeni su gosti iz 14 zemalja.
Istraživanje je pokazalo da je prosječna dnevna potrošnja 13 posto veća nego prilikom zadnjeg ispitivanja, 2004. godine. Apsolutno najbolji potrošači su Britanci koji dnevno troše 108 eura, slijede Rusi sa 102 eura, pa Francuzi s 85 i Talijani sa 61 eurom.
Prosječna dob ispitanika bila je 41 godinu, a 60 posto ima završenu višu školu ili fakultet. Imamo čak 60 posto vjernih gostiju, 33 posto ispitanih u Hrvatskoj je bilo od tri do pet puta, a 27 posto šest i više puta. S druge strane, svaki peti gost je novi, s tim da najveći udio novih posjetitelja, i to uglavnom Britanaca i Rusa, ima Dubrovačko-neretvanska županija. Udio novih gostiju je s 14 posto u 2004. porastao na 19 posto. Automobilom dolazi 81 posto turista, devet posto zrakoplovom. Od toga, 41 posto anketiranih koristilo je usluge niskotarifnih zrakoplovnih kompanija.
Prema motivima dolaska, 62 posto ljudi na našu obalu dolazi zbog pasivnog odmora i opuštanja, 43 posto radi zabave, a 26 posto privlače prirodne ljepote. Dvadeset posto bira nas zbog gastronomije, dok na kraju ljestvice motiva stoje kulturne znamenitosti (deset posto) i blizina mjesta (devet posto). Gastronomija je važnija Britancima, Rusima i Nijemcima nego Talijanima, koji kod nas slove kao veliki gurmani. O odredištu se najviše informiraju posredstvom medija (34 posto), preporukom rodbine ili prijatelja (31 posto) te Internetom (29,9 posto). Kontinuirano se skraćuje prosječna dužina boravka s 11,7 noćenja u 2004. na 9,8 2007. Trend je, dakle, više kraćih odmora godišnje umjesto dugog, centralnog, tako da u prvi plan dolazi dostupnost, odnosno blizina odredišta.
Plivanje, kupanje i odlazak u kafiće ostali su primarni oblik aktivnosti u odredištima, za takvu vrstu razonode odlučilo se 70 posto anketiranih. Posjetitelji su iznimno zadovoljni ljepotom prirode i krajolika te pogodnostima za provođenje obiteljskog odmora, a najnezadovoljniji su bogatstvom sadržaja za zabavu, mogućnostima za kupnju, kvalitetom lokalnog prijevoza i raznolikošću kulturne ponude. [Davor Verković]

Glavni turistički trendovi
- Kontinuirana dominacija srednje dobne skupine
- Raste udjel bolje obrazovanih gostiju
- Dolazak u krugu obitelji
- Uz odmor i opuštanje, u Hrvatsku se sve više dolazi i zbog zabave i gastronomije
- Turisti su sve aktivniji tijekom odmora
- Povećao se iznos prosječne dnevne potrošnje
- Najlošiji aspekti ponude i dalje su isti - mogućnosti za kupnju, zabavu i kulturu, lokalni prijevoz i označavanje znamenitosti
Vjesnik

16. travnja 2008.
Zadar idealan za 'tune iz epruvete'
Vladimir Ivanov / CROPIX
Vidjeli smo u Japanu uzgoj mlađi tuna i oduševili se. Zapravo je to jako jednostavno i sve je prirodno, od mrijesta do hrane. Zadarski su uzgajivači zainteresirani za projekt u kojemu bi japanski znanstvenici, koji su to napravili s pacifičkom tunom, uspjeli mrijestiti i našu mediteransku, plavorepu tunu. Kao središte takvog mrijesta i uzgoja mlađi najidealniji bi bio Zadar - kaže Miro Mirković, direktor ulova i uzgoja u "Jadrantuni".

Mišo Mandić, direktor i jedan od vlasnika te tvrtke, drži pak kako je to, u uvjetima sve većih restrikcija ulova tuna, jedino što preostaje. Pitanje je samo tko će to financirati. Turska je spremna kao država sudjelovati u takvom projektu s 50 posto ulaganja, dok bi drugi dio snosili Japanci. Koliko je Hrvatska voljna ulagati?

- Radi se o sigurno velikim ulaganjima, nekoliko milijuna eura za znanstveni dio i još toliko za dodatnu infrastrukturu. Naša država ne bi smjela napraviti pogrešku kao kod uzgoja lubina koji je ograničen kapacitetima, jer se ne želi velika proizvodnja. Ne želimo li veliku proizvodnju, ne bismo u takav posao niti trebali ulaziti. Bez toga se, naime, velika ulaganja nikada neće vratiti - govori direktor "Kali tune" Mirko Ivoš.

U suprotnom, dogodit će nam se kao s mrijestom lubina s kojim smo prvi na Sredozemlju počeli da bismo danas uzgajali manje od 2.000 tona, dok Grci i Turci, koji su od nas učili, uzgajaju više od 10.000 tona. Za japanski recept uzgoja mlađi tune zainteresirane su sve mediteranske zemlje. Postigne li se dogovor s Hrvatskom, proći će nekoliko godina do realizacije projekta. Prvi korak je, slažu se naši uzgajivači, utvrditi je li mrijest plavorepe tune moguć.

Davorka Mezić / Epeha, Slobodna Dalmacija

16. travnja 2008.
Bez Hrvata ne bi bilo tulipana 
Nizozemski Keukenhof slovi kao svjetska prijestolnica tulipana. Prema nekim podacima, to je najčešće fotografirano mjesto na svijetu, koje je dosad posjetilo više od 40 milijuna turista.
Iako je tulipan jedan od simbola Nizozemske, prava su mu domovina obronci Altajskoga gorja, današnja Kina i Pakistan. I tko zna kada bi Europa otkrila tulipan da nije bilo i jednog Hrvata. Šibenčanin Antun Vrančić i Flamanac Augier de Busbecq, diplomati u službi austrijskog cara, u diplomatskoj misiji sredinom 16. stoljeća u Istanbulu su otkrili i ostali zadivljeni tulipanom. Lukovice su donijeli u Europu, a ostalo je povijest.

Uzgajivači cvijeća u Lisseu, mjestašcu na pola puta između Amsterdama i Den Haaga, smišljali su kako pokrenuti razvoj te regije. I tako su park oko napuštenoga lovačkog dvorca Keukenhof uredili u izložbeni cvjetni park, koji je danas najveći na svijetu.
"Nije samo najveći nego je i najljepši cvjetni park na svijetu. Posadili smo ovdje više od 7 i pol milijuna lukovica. I to sve rukom jer se zbog terena ne možemo koristiti strojevima", objasnio je Piet de Vries, direktor parka Keukenhof.
Nizozemci danas drže 80 posto svjetske proizvodnje i izvoza tulipana. Najnoviji je cvijet posebno uzgojen za Olimpijske igre u Pekingu i prigodno nazvan ''Olimpijski plamen''. Keukenhof je na godinu otvoren samo u proljeće dok traje sezona tulipana. Iako ona traje samo osam tjedana, Nizozemci u to kratko vrijeme na svjetsko tržište uspiju izvesti više od tri milijarde tulipana. HRT

14. travnja 2008.
SDP-ov 'PREMIJER' AUTSAJDER NA STRANAČKIM IZBORIMA
Jurčić bez šansi protiv Milanovića
U slučaju da se odluči uključiti u utrku za predsjednika SDP-a, Jurčiću će veliki uteg predstavljati kratki stranački staž i nepostojanje čvrste baze među stranačkim organizacijama na terenu 
PIŠE MARINA KARLOVIĆ-SABOLIĆ/EPEHA
Ako se kandidira za predsjednika SDP-a, Ljubo Jurčić će u utrku s aktualnim predsjednikom Zoranom Milanovićem ući kao potpuni autsajder. S manje od godinu dana stranačkog staža u SDP-u i bez ikakve čvršće baze među sodijaldemokratskim organizacijama na terenu, s bremenom ražalovanog premijerskog kandidata SDP-a i stigmom slabijeg dijela stranačkog dvojca koji je izgubio parlamentarne izbore, Jurčić ima u ovome trenutku prilično male šanse da ugrozi Milanovićev primat na Iblerovu trgu.
Vrlo je mala vjerojatnost da će gospodarski strateg SDP-a uspjeti osigurati potporu Željke Antunović, Zlatka Komadine ili Milana Bandića, utjecajnih socijaldemokrata koji se ne nalaze pod Milanovićevom kontrolom.
Upravo njih troje prošloga je proljeća gajilo najveće rezerve prema ovom profesoru ekonomije, i doista bi bilo nerealno očekivati da ga bilo tko od njih podrži u bitki protiv Milanovića.
Stoga će Jurčićeva strategija, ako krene u utrku za predsjednika SDP-a, biti izravno obraćanje članovima i delegatima, po formuli koju je prošle godine uspješno primijenio upravo Milanović.
Jedan od Milanovićevih najglasnijih kritičara Ivica Pančić smatra da Jurčić u tom srazu nije bez šanse.
- Iz iskustva koje imam u radu Račanove vlade, Jurčića poznajem kao izuzetno korektnog i sistematičnog čovjeka. Osobno smatram da je SDP-u potreban čovjek koji će okupljati, a ne dijeliti stranku i njezine članove i koji će pokazati demokratski karakter SDP-a. Jurčić, za razliku od nekih, odašilje pozitivnu energiju - smatra Pančić.
On priznaje da kratki stranački staž netko može držati Jurčićevim problemom, ali ističe da ni "aktualni predsjednik nema neki dugi staž u SDP-u". Slobonda Dalmacija

14. travnja 2008.
Sredstvima od prodaje preko tisuću državnih stanova i kuća financirat će se obnova Knina
Ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković i kninska gradonačelnica Josipa Rimac potpisali su danas u Kninu sporazum o prodaji državnih stanova i kuća kojim se određuju uvjeti njihove prodaje i način trošenja novca dobivenog prodajom.

U Kninu će se, kazao je Čobanković, prodati ukupno 1001 stambena jedinica, od čega je 525 stanova i 476 kuća. Planirano je da će se tom prodajom prikupiti 98 milijuna kuna, a novac će biti uplaćen u proračun grada Knina. Dodao je kako će također biti darovano i oko tisuću stanova i kuća hrvatskim braniteljima, te onima koji imaju tzv. rješenja Jure Radića. Podsjetio je kako je već 230 obitelji ostvarilo to pravo i dobilo stanove.

Sredstva od prodaje državnih stanova i kuća, rekla je Rimac, grad Knin dobit će tijekom nekoliko godina, a bit će namijenjena za obnovu i izgradnju infrastrukture, uređenje stambenih zgrada, te izgradnju stanova za kadrove koji su potrebni Kninu.

Ugovore o kupnji državnih stanova u kojima su do sada boravili danas je u Kninu potpisalo i pet obitelji. Cijena četvornog metra kreće se od 120 do 170 eura, a budući da će svih pet obitelji stan platiti u gotovini time su ostvarili pravo na 50 posto popusta.

Na područjima posebne državne skrbi u Hrvatskoj, rečeno je danas u Kninu, bit će prodano oko 11 tisuća stanova i kuća čime će se zaraditi 950 milijuna kuna, koji će biti uplaćeni u proračun gradova i općina. Glas Dalmacije

14. travnja 2008.
Povrat za 421 zgradu
Piše: Tomislav Mamić
Zgrada Državnog ureda za reviziju u Tkalčičevoj 19, Vila Rado na Rokovom perivoju 7 u kojoj je poslije Drugoga svjetskog rata živio Vladimir Bakarić, zgrada u Masarykovoj 10 u kojoj je stan na korištenje dobio Božidar Kalmeta samo su neke od 421 nekretnine u Zagrebu koje na sudu potražuju stranci. Riječ je o nekretninama koje su oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a zgrade, uglavnom u središtu grada, natrag traže državljani Austrije, Izraela, SAD-a, Srbije, ali i Brazila, Venezuele i Argentine.

Odluka Upravnog suda prema kojoj bi nasljednici Zlate Ebenspanger, brazilske državljanke židovskog podrijetla, mogli dobiti naknadu za zgradu u Radićevoj 35, aktualizirala je zahtjeve za povrat imovine strancima. Tim više što se radi o presedanu koji bi stranim državljanima mogao otvoriti put do oduzetih nekretnina.
Vilu Rado projektirao je poznati arhitekt Viktor Kovačić, a poslije Drugoga svjetskog rata u njoj je živio poznati političar i komunist Vladimir Bakarić. Trenutačno je u vlasništvu obitelji Balenović, a potražuje ju izraelska obitelj.

Albin Hotić, odvjetnik nasljednika Zlate Ebenspanger, objasnio je kako svi strani državljani imaju pravo na novčanu naknadu i povrat imovine samo ako su podnijeli zahtjev u određenom zakonskom roku.
- Ako su podnijeli zahtjev do 7. siječnja 2003., sva ova potraživanja su aktualna zahvaljujući odluci Upravnog suda u parnici Ebenspanger koji je dao uputu nižim upravnim tijelima na koji način tumačiti Zakon o denacionalizaciji iz 2002. godine - rekao je Hotić.

Zgradu u samom središtu grada koristi Državni ured za reviziju, a prema članku 56. Zakona o nadoknadi, građanin koji traži povrat mogao bi čekati i do 10 godina. Naime, za povrat imovine kojom se koriste tijela državne vlasti i jedinica lokalne samouprave i uprave, prijašnji vlasnik mora sklopiti ugovor s državom 'koji u pravilu ne može biti kraži od 10 godina' te tek nakon tog vremena može doži u posjed nekretnine.
Povrat se, kako doznajemo iz Gradske uprave, traži i za zgradu u Mesničkoj 11, a na popisu je i prostor površine 907,62 četvornih metara u Šubićevoj 18. Strani vlasnik zahtijeva da mu se vrate stanovi u Martićevoj 21, a sporna je i Draškovićeva 24, u kojoj je danas podružnica Allianz osiguranja. U povratu je i sjedište Algoritma u Harambašićevoj 19.

Na uglu Vlaške 2 i Bakačeve 10 potražuju se poslovni prostori u državnom vlasništvu. Ondje svoju urarsku radnju "Paperino" već 32 godine ima Tomislav Volarić kojeg je zabrinula odluka Upravnog suda u slučaju Ebenspanger.
- Nije mi svejedno. Već sam pet puta preuredio prostor, a kako još ne mogu u mirovinu - rekao je Volarić. U slučaju da dođe do povrata zgrade, Volarić bi imao pravo u lokalu ostati još neko vrijeme, ali ne duže od godinu dana. Za to vrijeme, vlasnik zgrade morao bi Volariću isplatiti novac za sve uloženo, a u slučaju da nema dogovora, spor bi riješio sud.

Spor za zgradu u kojoj živi Kalmeta traje 5 godina
Zgradu u Masarykovoj 10 u kojoj živi Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture već pet godina traži hrvatska obitelj s američkim državljanstvom, rekao je odvjetnik Mladen Sučević. Kalmeta je stan veličine oko 160 kvadrata dobio na korištenje. Jedna od starijih susjeda rekla je kako bi povrat mogla tražiti njemačka obitelj Mayer .
- Osamdesetih je u njemu živjela državljanka Češke sa sinom, no nakon što su oboje umrli stan je do 90-ih bio prazan - kažu susjedi. (A.Mi.)
Jutarnji list

14. travnja 2008.
Hrvatska sve traženija u "first minute" ponudi
Najtraženije hotele na našoj obali gosti žele rezervirati što ranije, a pritom u "first minute" ponudi prolaze i financijski povoljnije
ZAGREB - Iako turističke agencije već dugi niz godina nude last minute aranžmane, posljednje dvije godine počeli su i s first minute ponudama. Termin last minute ili rasprodaja turističkih aranžmana osmišljen je kako bi se neprodani aranžmani prodali u zadnjem trenutku i tako izvukli barem dio "kolača". Na njemu se gubi, ali ipak puno manje nego na neprodanom aranžmanu. Ivan Pukšar, direktor Kompasa, kaže kako je last minute dosta riskantan, jer ne jamči hoće li se putovanje ipak prodati.
>Kako bismo potaknuli klijente da ranije uplaćuju aranžmane i to čak pet do šest mjeseci prije datuma polaska, osmišljena su first minute putovanja<, kaže Pukšar. Objašnjava kako su popusti za last minute od 10 do 30 posto, dok su za first minute nešto manja.
Turisti stoga često čekaju na last minute kako bi otišli bilo kamo po sniženim cijenama. Pukšar objašnjava kako od takvih aranžmana nitko nema koristi, pa se trend last minutea nastoji što više smanjiti. Međutim, dodaje i kako je Kompas ipak prodao 70 posto aranžmana na last minuteu, dok je na first minute otpalo 30 posto prodanih putovanja. S druge strane, isplatio im se first minute za skijanja.
>Građani se boje da će ostati bez željenog mjesta u određenom skijalištu, pa zato već u rujnu rezerviraju mjesta za skijanje<, dodaje. Dea Lastić, glasnogovornica Generalturista, objasnila je kako su nudili first minute ljeta do 31. ožujka, što se pokazalo vrlo popularnim, jer upravo u to vrijeme ljudi počinju planirati svoje godišnje odmore te tražiti adekvatna odredišta za odmor. Objašnjava kako je first minute zapravo isplativiji i agencijama jer znaju da imaju klijente, a s druge strane i samim klijentima u smislu sigurnosti. Kod njih su first minute popusti od 10 do 15 posto.
Ivana Brez iz Adriatica.neta kaže kako je katalog first minute za Jadran izdan još prije Nove godine i u njega su stavljene ponude najtraženijih hotela na hrvatskoj obali. Ti hoteli su u sezoni gotovo uvijek puni, tako da stranke mogu već sad rezervirati svoje termine uz jeftinije cijene i samim time povoljnije prolaze. [Martina Pauček Šljivak], Vjesnik

14. travnja 2008.
Veliki interes Kineza za >Boje Hrvatske<
U sklopu >Tjedna hrvatske kulture i sporta< u Hong Kong su otputovale Pervanove fotografije
HONG KONG - U Središnjoj knjižnici Hong Konga u subotu je otvorena zajednička izložba fotografija Ive Pervana >Boje Hrvatske< i >Svjetska kulturna baština u Hrvatskoj<.
Izložbu je organiziralo Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pekingu u suradnji s Konzulatom RH u Hong Kongu, Ministarstvom kulture RH i Samostalnim odjelom za međunarodnu kulturnu suradnju MVPEI.
Izložba je pobudila velik interes građana Hong Konga kao i lokalnih medija. Po riječima domaćina, prostor gradske knjižnice dnevno posjeti oko 12 tisuća ljudi.
Uzvanike su pozdravili tajnik za unutrašnje poslove Hong Konga Tsang Tak-Sing, hrvatski veleposlanik Boris Velić, počasni konzul RH u Hong Kongu sir Gordon Wu, kao i sam autor izložbe Ivo Pervan. Izložba je jedan od elemenata >Tjedna hrvatske kulture i sporta< u Hong Kongu, u okviru kojega je u petak potpisan sporazum o suradnji Hrvatskog olimpijskog odbora i Olimpijskog odbora Hong Konga. Vjesnik

14. travnja 2008.
Plan za Banovinu - posaditi 10.000 hektara šljivika
Piše: Mate Piškor/EPEHA
Članovi zadruge Bionektar iz Jošavice nadaju se potpori grada, županije i države jer do sada nisu dobili ni kune poticaja
PETRINJA - Sada ostvarujemo ono što smo zamislili i započeli prije 20 godina, ali je rat sve prekinuo. Želimo od Banovine stvoriti veliki centar šljiva jer su tlo, položaj i klima idealni za razvoj voćarstva, a posebno šljiva. Sadnja tisuća hektara plantaža šljiva velika je razvojna šansa Banovine jer ćemo u tom slučaju ovdje moći otvoriti i pogone za preradu šljive, za njezino sušenje, za pripremanje džemova i drugih proizvoda, te proizvodnju čuvene banijske šljivovice.

Šljiva će postati svjetski poznati brend Banovine od kojeg ćemo svi imati velike koristi, rekao je dr. Ivo Krpina iz Instituta za voćarstvo, autor projekta "Stvaranje plantaža šljiva na Banovini", na novoj plantaži šljiva Laze Dželalije u selu Jošavica na Banovini.
Obećavajući svu potrebnu pomoć za ovakve i druge vrijedne projekte, sadnicu šljive u šljiviku Laze Dželalije posadio je i dr. Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade prigodom posjeta Petrinji i novoosnovanom petrinjskom centru za šljivu i kesten.
- Mene veseli što sam ovdje u Petrinji čuo za pokretanje više projekata koji će preporoditi ovaj prelijepi kraj, vratiti ljude i osigurati svima bolji život. Jedan od tih projekata je sadnja velikih plantaža šljiva na području Banovine jer je ovaj kraj bogomdan za voćarstvo, a sada su svud oko nas samo šikare.

Vlada će učiniti sve što treba da kroz poticaje osiguramo pokretanje proizvodnje i sadnju plantaža, a moramo sagraditi i potrebnu infrastrukturu, ceste, vodovod, struju - istaknuo je dr. Slobodan Uzelac u novom voćnjaku kod Jošavice.
Upravitelj zadruge Bionektari Lazo Dželalija ističe kako upravo na pola hektara zemljišta sadi 620 sadnica šljiva, a bit će i tisuće hektara pod šljivom. Sadnice nabavlja iz uvoza, sorte su stanley i čačanska ljepotica, jer nema domaćih kvalitetnih sadnica. Na pitanje koliko je novca na ime poticaja od grada, županije ili države do sada dobio, Dželalija je odgovorio kako je sam uložio 30 tisuća kuna, ne računajući rad, te da nije dobio ni kune poticaja i subvencije.
- Valjda će sada, nakon posjeta potpredsjednika Vlade, županice i gradonačelnika, te velikih obećanja koje smo dobili, početi dolaziti i financijska sredstva - rekao je Dželalija.
- Vlada RH namijenila je šest milijardi kuna za preporod hrvatskog sela. Stvaranje plantaža šljiva na Banovini dio je tog preporoda jer voćnjaka ovdje više nema. Trećina proizvodnje je uništena ratom, druga trećina lošom privatizacijom, a ostalo lošim nasadima - rekao je Uzelac te zahvalio i UNDP-u na potpori i suradnji.

U planu je da se na Banovini zasadi oko pet milijuna stabala šljiva, odnosno da pod šljivicima bude blizu 10.000 hektara zemljišta. Jutarnji list

14. travnja 2008.
Nakon stotinu godina časne napustile dvorac
Piše: Anamarija Vujaklija
Foto: Boris Kovačev/CROPIX
Na hektarima posjeda koji okružuje dvorac dvjestotinjak časnih sestara prije 100 godina počelo je obrađivati zemlju kako bi prehranile bolesnike koje su njegovale u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu

Nakon gotovo cijelog stoljeća starost je prisilila časne sestre Svetog Vinka Paulskog da napuste hladni impozantni dvorac s kraja 18. stoljeća, smješten na obalama Lužničkog jezera pokraj Zaprešića.
Iako su od jeseni smještene u novom kompleksu, odnosno duhovnom centru u neposrednoj blizini, dvorac im više ne služi kao spavaonica, nego kao mjesto za molitvu, duhovno-obrazovne seminare, ali i ugošćivanje biskupa koji su prošli tjedan u jednoj od dvorana prvi put održali četverodnevno zasjedanje svoje Konferencije.
Na hektrima posjeda koji okružuje dvorac više od stotinu časnih sestara prije stotinu godina počelo je obrađivati zemlju i uzgajati stoku, krave i svinje, kako bi prehranile bolesnike koje su njegovale u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu. Imanje su kupile, kako je ispričala današnja ravnateljica centra Miroslava Bradica, od supruge ubijenog bana, mađarona Levina Raucha.

- Časne sestre iskoristile su priliku i kupile zemljište koje je barunica prodavala po dosta niskoj cijeni. Na taj su način najstarije, umirovljene sestre zbrinute i iako dvorac nije predviđen za spavanje, časne su ga za to koristile. Teško je bilo živjeti između debelih hladnih zidova pa je sestrama pomogla njemačka katolička organizacija Renovabis koja je financirala gradnju centra - ispričala je časna Miroslava koja nas je provela kroz dvorac te pokazala minijaturnu kapelu u kojoj se svakodnevno mole i konferencijsku dvoranu za koju su im biskupi darovali svečani stol i stolce.
Časne sestre žele dvije prostorije lukom objediniti u sakralnu kapelicu Majke Milosrđa u koju bi tada moglo, umjesto 20-ak, stati dvostruko više vjernika, no kako je dvorac zaštićeni spomenik kulture, to je teško izvedivo.

Konferencijska dvorana
Masivni namještaj i impozantne stolice se stre su dobile na dar od biskupa
- Prvi put kada sam bila u ovoj prostoriji, nisam znala da se vrata sama zatvore zbog težine. Ne sjećam se kada sam se prepala kao tada kad sam ostala sama u mraku. Istrčala sam kroz vrata u drugu prostoriju i nisam se zaustavljala dok nisam izašla iz dvorca. Sestre mi se još smiju kada se sjetimo kako sam se tada preplašila - rekla je kroz smijeh 59- godišnja ravnateljica.
Zanimljivo je, kaže časna sestra Miroslava Bradica, da imaju i tursku sobu koju tako nazivaju zbog masivnog namještaja istočnjačkog dizajna koji su dobile na dar.

- Namještaj smo dobili od štićenice, kćeri književnika, prevoditelja i redatelja Vojmila Rabadana, koju su časne setre dohranile u vrijeme nestašice hrane kada je u Lužnici boravilo 27 mališana - ispričala je sestra Miroslava.
Dvorac, kao i svaki drugi, ima i podrumske prostorije koje su uredili za seminarske susrete.

- Dio prostorija prilagođen je za seminarska predavanja, a drugi dio koristit ćemo za opuštenije trenutke. Tamo će seminaristi moći opuštenije razgovarati i opustiti se uz pjesmu - rekla je ravnateljica te dodala kako su donedavno za ulazak u podrumske prostorije koristili bočni ulaz, dok nisu shvatili da je originalni ulaz, kroz koji smo i mi prošli, sakriven iza masivnog ormara.
U vrijeme bivšeg režima dobar dio posjeda oduzet je časnim sestrama i ostao im je samo dio oko dvorca koji nije bio lako obradiv. No, nacionalizirani dio im se postupno vraća te ponovno posjeduju 35 hektara šume koja okružuje jezero i dvorac. Posjed je danas oaza za seminariste i sve one koji traže mir izvan urbane sredine obližnjeg Zagreba.

- Često imamo i grupe koje dolaze na duhovnu obnovu te želimo omogućiti da im boravak bude terapija. Priroda godi ljudima i nerijetko imamo iskustvo s osobama koji su naizgled sretne, koje se sa životom nose herojski, a onda nam se otvore i u suzama podijele s nama probleme koji ih muče. Ugostili smo i neokatekumene, grupe umirovljenika te franjevce, vjeroučiteljice i tete u vrtićima - rekla je ravnateljica Miroslava Bradica.

Pecanje i riblji roštilj za razbibrigu
Osim svakodnevnih obaveza i rada, časne sestre nerijetko i pecaju na bogatom jezeru. Na Bijelu nedjelju, sedam dana nakon Uskrsa, pozvale su građane kako bi im pomogli u prorjeđivanju ribljeg fonda koji muti vodu jezera. Sunčano poslijepodne na jezeru upotpunilo je stotinjak građana, odnosno obitelji kojima su časne sestre priredile roštilj s ulovljenom ribom i kobasicama. Najvičnija od njih je sestra Rafaela koja dnevno ulovi, kako je rekla, i po kanticu babuška, a njima priredi gozbu i za dvorske mačke.

Jutarnji list

14. travnja 2008.
Na netom završenom Boat showu sklopljeni poslovi vrijedni desetke milijuna eura
Ode 'Lamborghini' gazdi u Srbiju
I ove su se godine u splitskoj luci zadovoljno trljale ruke, jer vrijednost samo u nekoliko dana sklopljenih poslova na Croatia Boat Showu mjeri se u desecima milijuna eura. Čak i izlagači na čije je nezadovoljstvo organizator sajma Vicenco Blagaić, vlasnik tvrtke "Profectus", računao obzirom na njihove neuspjehe u prošlogodišnjim nastupima, ovog su puta splitsku luku napustili sa širokim osmijehom na licu. 

Čak 140 tisuća četvornih metara zauzeo je ovogodišnji sajam, na kopnu i moru izloženo je 500 brodova, a izlagači iz 20-ak zemalja predstavili su tisuću i pol brendova. Iako se očekivalo 70 tisuća posjetitelja, sajam je zbog loših vremenskih prilika pohodilo 50 tisuća ljudi, jednako kao i prošle godine, a prodano je 30 tisuća ulaznica.

Gorčina u ustima
Među njima je i nemali broj onih koji su sajam napustili s okusom gorčine u ustima, jer se splitska luka profilira kao mjesto na kojem će tek malobrojna elita izabrati novo plovilo, dok će ostali tek "pariti" oči.

- Sajam je ponovno zabilježio rast. Posjetitelji dolaze iz cijelog svijeta, a svake godine na sajmu izlaže barem deset novih brodogradilišta - zadovoljno će Blagaić.
I hrvatska se brodogradnja predstavila s nekoliko novih brendova, koji su na splitskom sajmu doživjeli i svjetske premijere. Da je tri milijuna i 750 tisuća kuna vrijedan Monachus 45 Pharos iz mućkog brodogradilišta stigao u ruke Tončija Huljića, već smo izvijestili, a pretposljednjeg dana sajma prodajom domaće uzdanice Terra Nauta 40 pohvalio nam se i Petar Rogošić, direktor tvrtke Terra Nauta, iznenađen što je brodica u nekoliko dana privukla ogromnu pažnju posjetitelja.O kakvoj se klijenteli radi govori podatak da se za kupnju Terra Nauta 40, vrijedne 320 tisuća eura, poduzetnik iz Zagreba odlučio u nekoliko minuta razgledavanja sa obitelji, a na probne vožnje upisala se i nekolicina Splićana.

I Ikon 85 "Mojito", vrijedan četiri milijuna i tristo tisuća eura (bez PDV-a) pronašao je kupca, kako nam je potvrdio Predrag Gluvić iz tvrtke Bond International, zastupnika Aicon plovila za Srbiju i Crnu Goru.

Anonimni Beograđanin, poduzetnik koji je bogatstvo stekao prodajom tehnike, uz luksuznu je jahtu kao "poklon" dobio i jet-setersko vozilo marke Lamborghini. Među najzanimljivijim brodovima sajma svakako je bio Sunseekerov Yacht 37M vrijedan 15 milijuna eura, te milijun skuplja Isa 120. A upravo su se na najveće jahte doslovno "lijepili" srpski kupci.

Za njima ne zaostaju ni Hrvati, jer potvrđeno nam je da je talijansko brodogradilište Sanlorenzo kupca za svoj 50 milijuna eura vrijedan Sanlorenzo 40 našao među domaćim posjetiteljima. Tko je prebogati Hrvat, nismo saznali. Dino Rađa na sajmu je sklopio suradnju s talijanskim brodogradilištem "Dreaming", čiji je vlasnik ujedno i jedan od osnivača Pershinga, te postaje ekskluzivni zastupnik njihovih brodova za Hrvatsku.
Ivana Dujmović

'Sunseeker 37 M' izabran za najbolji brod na sajmu
Najboljim brodom 10-og nautičkog sajma Croatia Boat Show, zadnjeg dana njegova održavanja u splitskoj luci, proglašen je Sunseeker 37M, a njegov zastupnik za Hrvatsku, "Spectator Solis" uvjerljivo je odnio nagradu za najbolji štand. Najbolja jedrilica sajma ove je godine Beneteau First 45, dok je za maxi jedrilicu izabran Shipman 72. U skupini motornih brodova do 40 stopa nagradu je odnio Conquest BW 345, a za najbolji retro dizajn Endeavour 42.
Slobodna Dalmacija

11. travnja 2008.
PET SINDIKALNIH SREDIŠNJICA SPREMNO ZA SUBOTNJI PROSVJED
Na radničkom prosvjedu u Zagrebu sudjeluje 40.000 ljudi
ZAGREB - Pet sindikalnih središnjica očekuju da će se sutra, 12. travnja, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, okupiti 40-ak tisuća radnika pod motom "Zajedno za veće plaće u javnom i privatnom sektoru". Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Matica sindikata jaAko su građani nezadovoljni i ostanu kod kuće, kako je kazao Sever, nemaju pravo žaliti se u ponedjeljak, jer prosvjed pet sindikalnih središnjica nije prosvjed delegata
vnih i državnih službi, Hrvatska udruga sindikata (HUS) i Sindikat usluga UNI-CRO, traže da se u zemlji promijeni socijalna slika, da saživi stvarni socijalni dijalog i da se u zajedništvu sa sindikatima osigura bolji život svim građanima.
- Činjenica je da se ne živi dobro, da ne idemo naprijed i da smo se pretvorili u zemlju dvije kaste. Većina su siromašni, a manjina bogati, poručio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, sa zajedničkog obraćanja pet sindikalnih središnjica. Sve one pozivaju građane da se okupe na sindikalnom prosvjedu, a Sever ističe kako svi oni koji su nezadovoljni nemaju opravdanja za ostanak kod kuće. Ako su građani nezadovoljni i ostanu kod kuće, kako je kazao Sever, nemaju pravo "žaliti se u ponedjeljak", jer prosvjed pet sindikalnih središnjica nije prosvjed delegata.
Da Hrvatska više nema vremena za puke priče, naglasila je Ana Knežević, predsjednica SSSH. "U Hrvatskoj vlada opća depresija, nezaposlenost i niske plaće. Mladi ne vide nikakvu perspektivu", ustvrdila je Ana Knežević, poručujući i političarima i poslodavcima da više nemaju nikavih opravdanja u stilu - "Rat je"! Zemlja se približava Europskoj uniji i radnici, kako objašnjava Knežević, moraju osjetiti napredak.
- Hoćemo Hrvatsku socijalne pravde, humanog kapitalizma i partnerski odnos s Vladom u rješavanju gorućih pitanja, poručila je Knežević.
Nadu da će sutrašnji prosvjed pet centrala biti prekretnica u sindikalnom radu, izrazio je Zdenko Mučnjak iz HUS-a, dok Stjepan Kolarić, predsjednik Sindikata usluga napominje kako centrale - bez obzira na niz međusobno neraščišćenih odnosa - nastupaju zajedno tražeći promjene, jer je socijalno-ekonomska situacija nezadovoljavajuća. Ne uspiju li subotnjim prosvjedom pokrenuti promjene, sindikati najavljuju nove akcije za jesen.
Sindikalci očekuju dolazak 40 tisuća svojih članova. Najavili su da u Zagreb dolazi 350 autobusa iz cijele Hrvatske, a prosvjedu će se pridružiti izaslanstva sindikata iz Poljske, Slovenije, Mađarske, Austrije, BiH, Srbije i Crne Gore.
Okupljanje prosvjednika najavljeno je za subotu na Trgu Franje Tuđmana od 10 sati. Prosvjedna kolona krenut će u 11 sati Ilicom do Trga bana Jelačića, gdje će se u podne okupljenima obratiti sindikalni čelnici. Autor: G.GALIĆ, Glas Slavonije

11. travnja 2008.
Autocestom do Dubrovnika 2012. godine
Hrvatske autoceste raspisale su natječaj za projektiranje završnog dijela autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, odnosno njezina dijela u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koji će se graditi u razdoblju od 2009. do 2012. godine, potvrđeno nam je iz HAC-a. Zainteresirane tvrtke do 12. svibnja trebaju izraditi prostorno-prometnu studiju i projektnu dokumentaciju za dionicu od mjesta Doli do Osojnika, 13 kilometara zapadno od Dubrovnika, a njezinu gradnju HAC će uvrstiti u plan građenja za četverogodišnje razdoblje, koje počinje iduće godine.
Time će, nekoliko godina nakon prvotnih rokova, autocesta konačno doći do Dubrovnika, premda s malom "rupom" - još uvijek, naime, nije postignut dogovor s BiH o načinu prolaska ceste kroz Neum, pa su se u Vladi očito odlučili na alternativnu varijantu.
Premda se službeno nije odustalo od prolaska autoceste kroz Neum, u Vladi su očito puno više zainteresirani za "obilaznu" varijantu, čime bi se dokazala isplativost gradnje pelješkog mosta.
Damir Petranović, Slobodna Dalmacija

11. travnja 2008.
DOK U HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI NASTOJE JOŠ BOLJE POVEZATI TRŽIŠNO GOSPODARSTVO I ZNANOST
Slavonske tvrtke ubiru prve plodove realiziranih znanstvenih projekata
OSIJEK, ZAGREB - Hrvatskoj treba bolja povezanost tržišnog gospodarstva i akademske zajednice, kao mala zemlja Hrvatska treba razmotriti filozofiju stvaranja industrijske politike, a znanost je posebno važna. Poručuju to iz središnjice Hrvatske gospodarske komore, gdje je sredinom tjedna održan sastanak Poslovno-znanstvenog kluba što ga je Komora osnovala kako bi se gospodarstvo povezalo s akademskom zajednicom kao nositeljem stvaralaca znanja i izvorom izvrsnosti u razvoju novih i inovativnih proizvoda. Susret predstavnika hrvatske akademske zajednice i gospodarstvenika u Poslovnom klubu HGK predsjednik HGK Nadan Vidošević je iskoristio kako bi ustvrdio da u Hrvatskoj danas nema velikih razvojno-istraživačkih potencijala.
- U novim društvenim okolnostima tržište oblikuje suradnju, a prema tome se okreću i znanstvene ustanove. Njihova istraživanja treba primjenjivati hrvatska industrija - naveo je Vidošević, dodavši kako Hrvatska više od 15 godina nije proizvela novi svjetski brand. Podsjetio je da su, primjerice, Kraševi i Plivini proizvodi stvoreni prije više od 30 godina.
Nedostaje i stručnjaka, osobito u industriji, a nije definirana ni nacionalna politika u tom području. Rečeno je kako će se bez vlastita branda teško razvijati određene industrijske grane poput tekstilne industrije, ali i brodogradnje.
Ruđer Friganović, direktor Sektora za industriju HGK, naveo je da je udjel istraživanja i razvoja u BDP-u trenutačno samo 1,2 posto, a cilj je da taj udjel dosegne tri posto. Po stanovniku u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj se ulaže 100, u Europi 300, a u SAD-u i Japanu više od 800 eura. Taj sektor u Hrvatskoj tek oko 40 posto financira gospodarstvo, a 60 posto država.
Na svu sreću, primjer iz našeg slavonskog "dvorišta" pokazuje da je ne samo zaživjelo to o čemu vape iz središnjice HGK-a nego može biti i ideja vodilja k uspješnosti. Naime, suradnja stručnjaka s Poljoprivrednog fakulteta i poduzetnika Zdravka Crnčana, direktora tvrtke Marijančanka iz Marijanaca dovela je do komercijalizacije znanstvenog projekta - proizvodnje omega3 jaja. Podsjetimo, riječ je o jajima obogaćenim omega-3 masnim kiselinama.
- To su zapravo jaja koja u žumancu sadrže i do pet puta manje masnoće nego obično jaje. Primjerice, naše jaje sadrži 300-400 mg masnih kiselina, a naš organizam dnevno troši 800 mg, što znači da je moguće konzumirati i do tri naša obogaćena jaja. Jaja se preporučuju djeci, sportašima, dojiljama te srčanim bolesnicima - objašnjava Crnčan. Od ideje do realizacije projekta u koji je, osim Crnčana i dr. Zorana Škrtića s osječkog Poljoprivrednog fakulteta, aktivno uključena i dr. Gordana Kralik, rektorica osječkog sveučilišta, prošle su dvije godine, uloženo je pola milijuna kuna. Crnčan će podsjetiti da su jaja na analizu nošena i u nezavisni laboratorij u mađarskom Kaposvaru. Projekt OMEGA3 jaja javnosti je predstavljen u rujnu prošle godine, a danas se ova "obogaćena" jaje nalaze na policama gotovo svih velikih trgovačkih centara od Dubrovnika do Vukovara.
- Dnevno proizvedemo 30 tisuća jaja, a iz mjeseca u mjesec neprestano bilježimo porast plasmana - zaključno će reći Crnčan.
No, suradnja sa strukom nije prestala, štoviše, čini se da ova ekipa i dalje drži u ruci dobitnu formulu, no kažu da je još rano otkrivati detalje novih projekata.
Ipak, ni ostatak Hrvatske ne spava, u Institutu "Ruđer Bošković" prošle je godine prepoznato 35 projekata kao potencijalno zanimljivih za industriju, 17 projekata je patentirano, sklopljena su četiri licencijska ugovora s gospodarstvom, a osnovane su i tri nove tvrtke za provedbu određenih projekata.

Autor: D. KUŠTRO, Glas Slavonije

11. travnja 2008.
Hrvatski studenti drugi na najvećem svjetskom informatičkom natjecanju
ZAGREB - Tim informatičara, studenata zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, osvojio je srebrnu medalju na 32. svjetskom finalu ACM-IPC-IBM natjecanja 2008., u Kanadi, izvijestio je jučer Hrvatski savez informatičara. Studenti Igor Čanadi, Luka Kalinovčić, te Lovro Pužar, na natjecanju najvećeg informatičkog ranga u svijetu, nazvanom "Battle of the Brains", održanom 9. travnja u Alberti, u Kanadi, osvojili su 2. mjesto prema broju riješenih zadataka (8. prema vremenu rješavanja). Voditelj tima bio je Krešimir Malnar, koji već 12 godina vodi timove na regionalnim natjecanjima studenata informatičara.
Najboljih sto timova na tom svjetskom finalu natjecali su se u rješavanju 11 zadataka na algoritamskoj osnovi u programskim jezicima Java i C/C++. Glas Slavonije

11. travnja 2008.
Indijska književnica Kiran Desai oduševljena dalmatinskom obalom i kuhinjom
Poznata indijska književnica Kiran Desai predstavila je u Dubrovniku svoja dva romana objavljena u biblioteci Algoritma "Halabuka u voćnjaku guava" i "Naslijeđe gubitka".

Popularnost koju je u vrlo kratkom vremenu stekla u Hrvatskoj potkrepljuju i izdavači njenih hrvatskih izdanja knjiga koji su u nekoliko dana rasprodali prvo izdanje njene prve napisane i objavljene knjige "Halabuka u voćnjaku guava", koja progovara o njenoj rodnoj Indiji.

Za drugu pak knjigu, koju je pisala osam godina, dobila je prestižnu nagradu Booker, te je time postala najmlađa spisateljica-laureatkinja u povijesti te nagrade.

Kiran Desai rođena je 1971. godine u Indiji, a u petnaestoj godini s obitelji se odselila u Veliku Britaniju te potom nakon godinu dana u Sjedinjene Američke Države.

U svojim djelima progovara o svojoj domovini Indiji koju stalno posjećuje i koja je izvor njenih spisateljskih tema koje sadrže i obiteljsku povijest.

Oduševljena je hrvatskom obalom i bojama krajobraza za koje kaže da se doimaju nestvarnim, a posebno je biranim riječima govorila o dalmatinskoj kuhinji naglasivši da je okus kušanih morskih specijaliteta nemoguće nadmašiti. Glas Dalmacije

10. travnja 2008.
Optužnica protiv Milorada Pejića 
Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije podiglo je optužnicu protiv Milorada Pejića, zbog ratnog zločina na Ovčari 1991. godine.
Optužnica Pejića (39), porijeklom iz Vukovara, tereti da je kao pripadnik Teritorijalne obrane (TO) Vukovara sudjelovao u ubijanju 200 hrvatskih ratnih zarobljenika na Ovčari u studenome 1991. godine.
S obzirom da je riječ o istom događaju i istim dokazima, tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević, predložio je da se postupak protiv Pejića pripoji ponovljenom postupku koji od ožujka prošle godine traje pred Specijalnim sudom, u kojem je optuženo 16 pripadnika nekadašnje TO Vukovara i paravojne postrojbe "Leva Supoderica". Sudsko vijeće Specijalnog suda za ratne zločine, o pripajanju postupka protiv Pejića već započetom suđenju, trebalo bi donijeti odluku u nastavku suđenja 21. travnja.
Pejić je uhićen 19. ožujka u beogradskoj zračnoj luci. HRT

10. travnja 2008.
Hrvatska među prvih 50 zemalja po tehnološkoj razvijenosti
Najkonkurentnija ICT-zemlja na svijetu je drugu godinu uzastopce Danska, dok je drugu poziciju zadržala Švedska. a treću Švicarska
Prema rezultatima Svjetskoga gospodarskog foruma (WEF), Hrvatska je po tehnološkoj razvijenost na 49. mjestu od 127 zemalja , izvijestilo je u srijedu Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK).
U izvješću se navodi da smo ostvarili puno bolje rezultate od pojedinih zemalja EU-a poput Poljske, Grčke i Rumunjske, koje su rangirane i do 13 mjesta niže od Hrvatske.
Najkonkurentnija ICT-zemlja u svijetu je drugu godinu uzastopce Danska, dok je drugu poziciju zadržala Švedska. Na trećem mjestu je Švicarska, a zatim slijedi SAD. Najveće iznenađenje među prvih 10 zemalja je Južna Koreja koja je svoju poziciju poboljšala za čak deset mjesta, skočivši s 19. na deveto mjesto.
Istraživanje pokazuje koliko se pojedine zemlje oslanjaju na informatičke i komunikacijske tehnologije (ICT) u poticanju gospodarskog rasta. Provodi se sedmu godinu, a ove je godine obuhvatilo i osam novih zemalja.
Hrvatska je tako u segmentu tržišnog, političko-regulatornog te infrastrukturnog okruženja na 52. mjestu, po kriteriju spremnosti za korištenje ICT-a na 42., a po rezultatu korištenja novih tehnologija na svim razinama - na 48 poziciji.
Odlične smo rezultate postigli u sferi broja korisnika mobilnih i internetskih tehnologija (33), kvaliteti pojedinih segmenata obrazovnog sustava potrebnih za razvoj ICT-a (27) te korištenju ICT-a u javnoj upravi (34).
Upravo ta područja, na kojima su ostvareni vidljivi pomaci, dio su preporuka za povećanje ICT-konkurentnosti, koje je NVK predstavio prošle godine.
Kao najveća prepreka tada je naveden mali broj ICT-stručnjaka, niska ulaganja u istraživanja i razvoj, nekonkurentan obrazovni sustav i nedovoljno rasprostranjen širokopojasni pristup Internetu.
Marinko Petković, Vjesnik

10. travnja 2008.
More za kupanje u Hrvatskoj visoke kakvoće
Čak 98,6 posto uzoraka ispunjavalo je strogo propisane kriterije Uredbe o standardima kakvoće mora, kažu u Ministarstvu zaštite okoliša
ZAGREB - Rezultati ispitivanja kakvoće mora na plažama tijekom prošle godine pokazuju da je more namijenjeno za kupanje u Hrvatskoj visoke kakvoće, jer 98,6 posto uzoraka ispunjava stroge kriterije Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama, kažu u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Prema riječima stručnjaka, hrvatski kriteriji su u nekim dijelovima čak stroži od europskih, pa nije ni čudo da, na primjer, njemački ADAC, jedna od najvećih europskih auto-udruga, redovito proglašava naš dio Jadrana za najčistiji dio Mediterana. Lani je kakvoća mora kontrolirana na 881 plaži u svim jadranskim županijama i velika većina uzoraka pokazala je da je riječ o moru visoke kakvoće ili moru podobnom za kupanje (dvije najviše kategorije). U nekim županijama (Ličko-senjskoj) čak nijedan uzorak mora nije prelazio granične vrijednosti propisane Uredbom, dok se u ostalima postotak uzoraka koji su prešli granične vrijednosti kretao od 0,45 posto u Istarskoj do 2,96 posto u Šibensko-kninskoj.
Kao najproblematičnija mjesta tijekom lanjskih kontrola u Ministarstvu ističu kupalište kod riječkog hotela >Park<, gdje je već dvije godine zabranjeno kupanje, a u svibnju 2007. je zbog oštećenja kanalizacijskog sustava došlo do istjecanja fekalnih otpadnih voda u more ispod gradilišta dubrovačkog hotela >Libertas Rixos<. Zato je i tamo do popravka kanalizacije bilo zabranjeno kupanje.
Zbog neriješene odvodnje otpadnih voda, povremena onečišćenja mora zabilježena su i na devet plaža u Kaštelima. Stoga su inspektori zaštite okoliša više puta intervenirali kako bi se otkrili i zatvorili ilegalni ispusti otpadnih voda u kanale za oborinske vode i potoke na području Kaštel Starog, Kaštel Lukšića i Kaštel Gomilice, ističu u Ministarstvu.
Također, napominju da je more kopnenog dijela znatno više opterećeno fekalnim otpadnim vodama, nego obalno more otoka. Razlog je gusta urbanizacija i neodgovarajuće zbrinjavanje i ispuštanje otpadnih voda u more. Na otocima ispitivanja obuhvaćaju samo more urbaniziranih područja, na kojima se očekuje utjecaj otpadnih voda, dok se ostali dijelovi obale otoka ne ispituju jer se smatraju čistim. U cilju usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s propisima EU-a kako bi se mogli bolje uspoređivati rezultati zdravstvene kakvoće mora na plažama hrvatskog Jadrana s rezultatima u drugim europskim zemljama, Hrvatska će izmijeniti svoje propise. [Željko Bukša], Vjesnik

10. travnja 2008.
Znanstvenici Ruđera otkrili najjaču kiselinu na svijetu
Piše: Tanja Rudež
Foto: Davor Pongračić/CROPIX
Jedan od najboljih europskih časopisa nedavno je rad dvojice "Ruđerovih" znanstvenika izdvojio kao originalno i važno istraživanje šireg značaja
ZAGREB - Znanstvenici Instituta "Ruđer Bošković" dr. Robert Vianello i dr. Zvonimir Maksić objavili su u New Journal of Chemistry rad o računalnom istraživanju superkiselina, koje je uredništvo izdvojilo kao "vruću temu" izdanja.

Hrvatski su znanstvenici teorijski predvidjeli najkiseliji spoj na svijetu, organsku superkiselinu koja je 43 reda veličina jača od sumporne kiseline. - Superkiseline su svi spojevi koji su kiseliji od sumporne kiseline - pojasnio je dr. Zvonimir Maksić (69), zaslužni znanstvenik iz Grupe za kvantnu organsku kemiju. Superkiseline imaju veliku primjenu u industriji kao katalizatori, odnosno za ubrzavanje kemijskih reakcija.

- Danas se najviše koriste anorganske kiseline koje su vrlo nagrizajuće i opasne po zdravlje i okoliš pa je rad s njima povezan s određenim rizicima. Poseban je problem njihova primjena u farmaceutskoj i petrokemijskoj industriji gdje se koriste u velikim količinama, što generira velike količine otpada - pojasnio je dr. Robert Vianello (30), viši znanstveni suradnik IRB-a te dodao da je lajtmotiv njihovih istraživanja zamjena postojećih anorganskih kiselina sa snažnijim, funkcionalnijim i efikasnijim organskim alternativama.

Time bi se smanjilo trajanje procesa i utrošak energije, a riješili bi se i neki problemi vezani uz okoliš.

U posljednje četiri godine, koliko se bave istraživanjem superkiselina, "Ruđerovi" su znanstvenici predvidjeli niz organskih superkiselina, uključujući i molekulu koja je "svjetski rekorder po kiselosti". - U našim teorijskim radovima dizajniramo nove spojeve u kompjutoru.

Dajemo putokaz kojim bi smjerom trebalo ići u eksperimentima da se dođe do superkiselina poželjnih svojstava. Organske superkiseline koje predlažemo su 'user friendly' i korisne za tzv. zelenu kemiju što znači da je njihov štetni utjecaj na okoliš mnogo manji od postojećih kiselina - rekao je dr. Maksić. Jutarnji list

10. travnja 2008.
Velološinjski čisti zrak postaje turistički brend
Piše: Iva Balen/EPEHA
LOŠINJ - Da i čisti zrak može postati brend dosjetili su se na Lošinju pa su tako od riječkog Zavoda za javno zdravstvo naručili ispitivanje kakvoće zraka u Velom Lošinju i dobili pisanu potvrdu da je i samo disanje na tom području ljekovito. Da je zrak u prvoj kategoriji, ali i da je kvalitetniji no prije petnaestak godina.

Po prvi put u Hrvatskoj netko se odlučio na "kategoriziranje" zraka u turističke svrhe. Dok ostali manje sretni krajevi takva istraživanja provode kako bi uvidjeli koliko šetnih tvari udišu, Lošinjani će u marketinške svrhe iskoristiti izostanak loših supstanci u "njihovoj" atmosferi.

U Velom Lošinju je preko sto godina staro lječilište osnovano upravo zbog dobrog zraka, a da je ono atraktivno i danas potvrdilo je i ovo istraživanje. Isto tako, samo lječilište koje je posljednjih godina prolazilo teške dane, danas je na stabilnijim nogama i treba biti jedan od promotora turizma.

- Uspjeli smo zadržati kompletan eko-sustav, a i spriječili smo prekomjernu gradnju na otoku - rekao je malološinjski gradonačelnik Gari Cappelli dodajući kako je ovaj certifikat o kakvoći zraka i jedan od čimbenika koji će pomoći u njihovom turističkom cilju - cjelogodišnjoj turističkoj sezoni.

Autorica istraživanja zraka iz riječkog Zavoda Ana Alebić Juretić svoje je istraživanje sabrala u nekoliko riječi: "Zrak nije samo čist, nego još čišći", a glavni uzroci još boljeg zraka su, kaže, smanjenje prekograničnog transporta zagađenja i drugačije gorivo za automobile s manje sumpora.

- Uz povećanje naselja, nisu povećana onečišćenja što je veliki uspjeh - navela je Alebić Juretić nižući rezultate istraživanja prema kojima ima manje olova, kadmija, sumpor dioksida i ostalih "zlih" tvari i spojeva.

Dodaje i kako je za posljednjeg mjerenja lošinjski zrak bio u prvoj kategoriji, no tada su i granice za njegovu takvu klasifikaciju bile više.

- Ovaj dokument nam pomaže u još snažnijoj promociji našeg turizma, a Lošinj ima velike mogućnosti i vjerujem da ćemo ih mi znati iskoristiti - zaključila je direktorica tamošnje Turističke zajednice Đurđica Šimičić.

Predstavnik Primorsko-goranske županije Marijan Grabik danas je rekao da će se za velološinjsko lječilište uskoro napraviti i studija razvoja, kao i da ta ustanova, ne samo zbog čistog zraka, zasigurno ima dobru budućnost.

Na lošinjskom se deponiju više neće spaljivati otpad

Gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli o strategiji razvoja tamošnjeg turizma kaže kako je cilj u narednih sedam godina sve kapacitete "dići" na četiri do pet zvjezdica i to bez povećanja broja kreveta kojih ima oko 23 tisuće. Rekao je i da na lošinjskom deponiju više neće biti spaljivanja, a uskoro će se energijom tog deponija dobivenom recikliranjem, grijati srednja i osnovna škola te vrtić. Zahuktavaju se i projekti korištenja solarne energije, koju će koristiti i nova sportska dvorana.
Jutarnji list

10. travnja 2008.
Dubrovnik: obezglavljena carica Livia vraća se kući
Kip carice Livije, za koji se zna da je u 19. stoljeću nađen u Vidu, trebao bi biti pohranjen u Muzeju Narone 
piše Stanislav SOLDO/EPEHA
Foto: Denis Jerković
Za stručne službe resornog Ministarstva nema velikih dvojbi - originalna statua carice Livije trebala bi stajati na tribinama Muzeja Narone, upravo na mjestu gdje je stajala prije dvije tisuće godina.

Čija je carica Livia, opuzenska ili metkovska, pitanje je, naime, koje čeka odgovor već sedam godina, otkako je dr. Emilio Marin otkrio da glava iz Ashmolean Muzeja pripada torzu iz Opuzena. Od tada su se oko originalnog kipa ispredale različite priče, a glava iz Ashmolean muzeja bila je posuđena Liviji za trajanja europskih izložbi (Barcelona, Rim, Oxford, Vatikan), te su je engleski kustosi bili spremni trajno ustupiti ako caričin torzo bude smješten u novosagrađenom muzeju Narone.

Unatoč tome, originalni kip nikada nije stigao u Naronu, a rok posudbe uskoro istječe pa bi Livijina glava, kao što smo pisali, mogla po drugi put prema Oxfordu. Ministarstvo kulture je, podsjetimo, s 24 milijuna kuna i financiralo gradnju Muzeja Narone. Rješenje spora dvaju gradova oko Livije do sada su u Ministarstvu vješto izbjegavali, no s obzirom na zahtjeve iz Oxforda, očito mora stati na stranu ustanove, kojoj je vlasnik i osnivač.

- S obzirom na iznimnu važnost lokaliteta u Vidu kod Metkovića i činjenicu da je prošle godine u njemu otvoren Muzej Narone u kojem su "in situ" prezentirani ostaci arhitekture hrama iz kojeg i potječu kipovi carske obitelji, sa stajališta muzeološke, ali i konzervatorske struke važno je provesti cjelovitu prezentaciju svog sačuvanog inventara hrama - kažu u Ministarstvu.

- Kip carice Livije, za koji se zna da je tijekom 19. stoljeća nađen u Vidu i koji najvjerojatnije potječe iz tog hrama, trebao bi biti pohranjen u Muzeju Narone, a dodatni argument predstavlja i zahtjev Ashmolean muzeja, koji će glavu carice ustupiti Hrvatskoj isključivo ako i pripadajuće tijelo bude izloženo u Muzeju Narone. Važno je napomenuti da je za sam kip najprimjereniji način izlaganja, ali i kvalitetnog očuvanja od daljnjeg propadanja moguć jedino unutar muzejske ustanove - zaključuju stručne službe Ministarstva kulture.
Slobodna Dalmacija

10. travnja 2008.
PRVI KNJIGOMAT U HRVATSKOJ S AUTOMATSKIM RAZDUŽIVANJEM
Vrati knjigu (i) usred noći
Knjigomat radi na sličnom principu kao i bankomat, samo što vam ne daje novac, već uzima knjige. U njega ne možete ubaciti bilo koju knjigu jer je povezan s kompjuterskim sustavom knjižnice, tako da je naša građa zaštićena, kazala je privremena ravnateljica knjižnice Irides Zović
POREČ - Ovih dana porečka Gradska knjižnica je korisnicima stavila na raspolaganje novu uslugu - knjigomat, koji omogućuje vraćanje posuđenih knjiga u bilo koje doba dana i noći, a korisnika automatski razdužuje i trenutno oslobađa daljnje zakasnine. Smješten je u bočnom zidu Dječjeg odjela na starogradskom trgu Marafor, a službeno je predstavljen ovog vikenda na Booktigi, premijernom festivalu pročitanih knjiga.
- Prema podacima kojima zasad raspolažemo, ovo je prvi knjigomat takve vrste u Hrvatskoj. Radi na sličnom principu kao i bankomat, samo što vam ne daje novac, već uzima knjige. U njega ne možete ubaciti bilo koju knjigu, jer je povezan s kompjuterskim sustavom knjižnice, tako da je naša građa zaštićena, kazala je privremena ravnateljica knjižnice Irides Zović.
Ono što ga razlikuje od knjigomata u Zadru, Zagrebu ili Rijeci je upravo trenutno razduživanje korisnika, a time i zaustavljanje eventualne zakasnine. Drugdje se naprosto radi o kutijama za ubacivanje naslova, nerijetko smještenim u samom prostoru knjižnice pa je korisnik vezan za njeno radno vrijeme. Čak i kada se utor nalazi u fasadi i omogućuje non-stop ubacivanje, korisnik biva razdužen tek kad knjižničar preuzme i obradi ubačene knjige.
- S obzirom na rampe koje priječe ulaz u stari grad te imajući u vidu osobe s posebnim potrebama, smatrali smo da valja omogućiti vraćanje knjiga u bilo koje doba, neovisno o našem radnom vremenu, rekla je Zović.
Zanimljivo je da se radi o kompletno hrvatskom proizvodu, koji je tvrtka Pula inženjering nekoliko mjeseci razvijala u suradnji s Gradskom knjižnicom. Njegova cijena je 70 tisuća kuna.
Valja spomenuti da će knjigomat opraštati velike zakasnine te ih zaračunavati u iznosu od najviše sto kuna, čak i ako korisnik realno duguje više. No zakasninu ipak neće i naplaćivati, već će to uraditi djelatnici knjižnice pri idućem dolasku korisnika, bilo to za mjesec ili dva, a dug se za to vrijeme neće povećavati. Kako doznajemo od Irides Zović, ovakvo pravilo je motivirano nastojanjem knjižnice da se vrati što veći broj posuđenih naslova.
- Na Booktigi smo se željeli predstaviti kao institucija koja drži do tradicionalnih vrijednosti i starih knjiga, a istovremeno pokazati da spremno prihvaćamo suvremenu tehnologiju koja može znatno poboljšati uslugu korisnicima, zaključila je Zović.

M. DODIĆ

Kako radi knjigomat?

Na knjigomatu su istaknute jasne upute za njegovo korištenje. Najprije valja unijeti inventarni broj knjige, bilo očitavanjem bar koda ili utipkavanjem njegovih brojki (za starije naslove). Potom se otvara utor i u njega stavlja knjiga. Vraćate li više knjiga, za svaku treba ponoviti postupak, pri tome nije nužno uz sebe imati člansku iskaznicu.

- Kapacitet mu je zasad 24 knjige, a bude li potrebno, lako ga je udvostručiti ili utrostručiti, kazala je Zović. Djelatnici u svakom trenutku na ekranu mogu vidjeti broj i naslove ubačenih knjiga.
Glas Istre

9. travnja 2008.
Europski parlament o napretku Hrvatske 
Europski parlament danas će raspravljati, a sutra glasovati o rezoluciji o napretku Hrvatske. Izvjestitelj za RH Hannes Swoboda očekuje da će u njoj biti naveden i precizniji termin završetka pregovora. 
Prije mjesec dana rasprava na vanjskopolitičkom odboru bila je burna jer je tada bio na snazi ZERP, a bilo je podneseno više od stotinu amandmana. Sada se očekuje mirnija rasprava. 
Podneseno je 29 amandmana. Najviše amandamana podnijeli su Swoboda i "izvjestitelj u sjeni", njemački demokršćanin Bernd Posselt. Swoboda je predložio amandman u kojem se predlaže brisanje odredbe u kojoj stoji da je 2009. ciljna godina u kojoj bi ovaj saziv Europskog parlamenta trebao dati svoj pristanak na hrvatski pristupni sporazum. Umjesto te odredbe Swoboda predlaže da se stavi da Parlament "dijeli stajalište Komisije da bi s pojačanim naporima Hrvatske i nastavkom potpore institucije Europske unije, pregovori mogli biti zaključeni 2009. godine".
U amandmanu Hannesa Swobode poziva se Europsku komisiju da putem pretpristupnog fonda IPA pomogne restrukturiranje hrvatske brodogradnje. Swoboda također traži da se kroz IPA-u pomogne provedba Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, Rezolucije Europskog parlamenta pravno su neobvezujući tekstovi i Parlament nema izravnog utjecaja na pristupne pregovore. HRT

9. travnja 2008.
Gyurcsany obećao Sanaderu ubrzano primanje u NATO
Premijeri Ivo Sanader i Ferenc Gyurcsany ponajviše su razgovarali za vrijeme jednodnevnog posjeta hrvatskog premijera Mađarskoj o unapređenju gospodarskih odnosa dviju prijateljskih zemalja
BUDIMPEŠTA (Od Vjesnikova izvjestitelja) - >Prvo čestitke, što nije obveza, već to proizlazi iz iskrenog prijateljstva. Hrvatska se danas ovdje može pozdraviti kao zemlja koja će 2009. do šezdesete obljetnice NATO-a postati članicom, a tijekom 2009. može zaključiti i proces pregovaranja s EU. Nakon toga, vrlo brzo, 2010. može postati punopravnom članicom<, rekao je u utorak u Budimpešti mađarski premijer Ferenc Gyurcsany, nakon razgovora s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.
>Nije daleko reći Hrvatima "dobrodošli u klub", dobrodošli u NATO<, kazao je Gyurcsany i najavio da će Mađarska poduzeti inicijativu da zemlje članice NATO-a ubrzaju proces ratifikacije i u tom smislu će mađarski premijer vrlo brzo razgovarati s glavnim tajnikom NATO-a..
>Bit ćemo među prvim zemljama koje će ratificirati hrvatski ulazak u NATO, čak i više, poduprijet ćemo naše prijatelje da se proces ubrza<.
Premijeri Ivo Sanader i Ferenc Gyurcsany ponajviše su razgovarali za vrijeme jednosnevnog posjeta hrvatskog premijera o unapređenju gospodarskih odnosa dviju prijateljskih zemalja. U pratnji premijera Sanadera bili su ministar mora i prometa Božidar Kalmeta i ministar kulture Božo Biškupić, koji su sa svojim domaćinima imali i posebne sastanke.
>Ako bi do 2011. godine bili u mogućnosti spojiti naše sustave plinovoda mogli bi se nadovezati na terminal koji se treba izgraditi u Hrvatskoj. Tako bismo smanjili ovisnost o ruskom plinu. Vrlo smo blizu dogovora s Hrvatskom<, kazao je mađarski premijer.
>Počeli smo i pregovore oko zajedničkog skladištenja nafte. INA i MOL vode i pregovore o daljnjoj suradnji<.
Gyurcsany je rekao da je na području prometa Hrvatska brža i >na tom joj moramo čestitati<.
>Radimo zajednički na dva velika cestovna koridora, jedan povezuje Budimpeštu i Rijeku, drugi povezuje Mađarsku s Osijekom. Očekujemo rezultate do početka programa kada će Pečuh biti kulturna prijestolnica Europe, 2010. godine<.
Mađarski premijer je rekao da je Hrvatska brža i kada je riječ o modernizaciji željeznica. >Gradi se željeznička trasa koja bi do 2010. godine trebala biti blizu mađarsko-hrvatske granice<.
>Bio bi izuzetno sretan ako bi u realizaciji svih tih zadataka došlo do izražaja veliko prijateljstvo, otvorenost i partnerstvo koje je bilo prisutno i do sada između dviju država<, rezimirao je mađarski premijer.
Hrvatski premijer Ivo Sanader je kazao da je prvi koji mu je javio u Bukureštu da je odlučeno da Hrvatska dobije pozivnicu bio uopravo mađarski premijer Gyurcsany. >To nije bila samo simbolična gesta, već održava duboko prijateljstvo naša dva naroda<, rekao je Sanader. >Nadamo se da će nakon summita u Bukureštu i posjeta predsjednika Busha Zagrebu proces potpisivanja protokola uslijediti brzo, a nakon toga da će ići tećno i proces ratifikacije. Bilo bi lijepo da postanemo članicom NATO na obilježavanju šezdesete godišnjice vojnog saveza<, rekao je Sanader.
Premijer je kazao kako Hrvatska nastavlja i pregovore s EU, >sada s novim zamahom i poletom<, a iznio je da među zemljama koje najviše podupiru Hrvatsku je Mađarska.
>Kada je riječ o energetici i Hrvatska i Mađarska su zainteresirane za što veću nezavisnost i to je jedan od prioriteta moje vlade. Zato najavljujem da ćemo vrlo skoro donijeti odluku o lokaciji terminala za ukapljeni plin u Hrvatskoj<.
Radna skupina je završila posao i uskoro će uslijediti prezentacija u vladi i tada će se donijeti konačna odluka o lokaciji terminala. >Postoji želja mađarske strane da uđu u taj posao i to je tema za razgovore partnera<.
Sanader je rekao da Hrvatska završava puni profil autoceste od Zagreba do Rijeke, a do kraja godine je predviđen za otvaranje i zajednički most na Muri. Hrvatska dovršava i dionicu od Đakova do Osijeka, a nakon toga bi se nastavili radovi do granice.
Hrvatski premijer je rekao da treba razmotriti mogućnost i da u mađarski parlament uđe jedan od Hrvata, kao što je predstavnik mađarske manjine u Hrvatskom saboru i da je to moguće realizirati ako postoji dobra volja. >Mi smo prijateljske zemlje i siguran sam da ćemo uz pomoć prijateljske Mađarske dijeliti i zajedničku europsku budućnost<, rekao je premijer Sanader.

Zamjena dionica
Ivo Sanader je rekao da postoji prijedlog o zamjeni dionica između INA-e i MOL-a. >Moguće je da MOL dobije još dionica INE, a INA dionice MOL-a<, kaže Sanader, uz ocjenu da bi bila višestruka korist za obje strane.
Razgovaralo se i o problemima koje su imali mađarski investitori koji su gradili bez potrebnih dozvola na Jadranu, a Sanader je kazao da će sve što vrijedi za hrvatske građane vrijediti i za Mađare. Gyurcsany je rekao da je bilo propusta kod investitora jer nisu imali potrebne dozvole i zamolio je hrvatsku Vladu da ima razumijevanja i fer odnos prema budućim investitorima.
Jurica Körbler, Vjesnik

8. travnja 2008.
Split: kupiš jahtu i daju ti lamborghini
Uz Aiconovu jahtu vrijednu barem 30 milijuna kune ide i lamborghini od 1,1 milijun kuna. Hrvoje Marušić očijuka s tim igračkama, bruji sajam, a njemu, zagonetno, nije do komentara... 
piše Denis Krnić
Jadran Babić / CROPIX 
Em je lamborghini, em je - mukte! Nevjerojatna je vijest ovogodišnjeg Croatia Boat Showa koja je privukla gotovo sve posjetitelje sajma, posebno one dubljeg džepa.

Besplatni lamborghini gallardo smjestio se na štandu slovenske tvrtke Bond International, zastupnika jahti aicon koje se ove godine prvi put predstavljaju hrvatskoj publici. No, ima jedna kvaka. Da biste postali vlasnikom ove cestovne jurilice crne boje, vrijedne 1,1 milijun kuna (120 tisuća funti), morate duboko posegnuti u džep. Vrlo duboko...

Kako su nam pojasnili u zastupništvu jahti, ekskluzivni sportski automobil, ponos talijanske autoindustrije, koji brzinu od 100 kilometara na sat dostigne za samo 4,3 sekunde, dobit će onaj tko kupi brod aicon dulji od 25 metara. Minimalna cijena takve jahte je 30 milijuna kuna.

Za timunon i volanon
Tko bi mogao sjesti za upravljač lamborghinija još nije poznato, no neka jača imena splitske poduzetničke kreme već obilaze i mjerkaju jahte iz flote talijanskog proizvođača poznatog po luksuzu i inovativnom dizajnu svojih plovila. To znači da bi superautomobil mogao ubrzo dobiti splitske registracijske oznake.

Na sajmu tvrtka Aicon izložila je sedam
Doznajemo kako se i splitski poduzetnik Hrvoje Marušić ozbiljno zainteresirao za jednog aicona, o čemu se na sajmu naveliko priča. Marušić nam nije želio potvrditi ni demantirati tu informaciju. -Ne želim to komentirati. Već imam 12-metarski brod za privatne potrebe. Razmišljam o kupnji većeg plovila za moju turističku tvrtku na Šipanu, jer moji gosti traže i takvu uslugu. Hoće li to biti Aiconova ili neka druga jahta, stvar je odluke i procjene - kazao nam je kratko Marušić. Iako Kerumov ferrari slovi kao izvrstan automobil bez premca u hrvatskom jet-setu, u usporedbi s lamborghinijem na splitskim cestama postat će manje atraktivna pojava. Slobodna Dalmacija

8. travnja 2008.
Zadar: 600 zahtjeva za povrat nekretnina čeka odluku
Iz dokumentacije Odsjeka za imovinsko- -pravne poslove Ureda državne uprave u Zadru proizlazi da su do konca 1997. godine hrvatski državljani uputili oko dvije tisuće zahtjeva za povrat različitih nekretnina 
piše Predrag Opačić / EPEHA 

Grad Zadar trenutačno raspolaže s 36 poslovnih prostora čiji su nekadašnji vlasnici zatražili povrat ili naknadu. Od najamnine za ukupno 3483 četvorna metra, u gradski se proračun mjesečno uplaćuje više od 13 tisuća eura, iako za sedam nacionaliziranih prostora njegovi sadašnji korisnici uopće ne plaćaju najamninu.

Nedavna odluka Upravnog suda o vraćanju imovine stranoj državljanki možda će otvoriti Pandorinu kutiju obnove starih ili postavljanja novih zahtjeva za povrat iz inozemstva. O kolikom se potencijalnom financijskom opeterećenju radi, najbolje se vidi iz podatka da se gore navedene brojke odnose samo na zahtjeve hrvatskih državljana i samo za područje Zadra.

Iz dokumentacije Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Zadru proizlazi da su do konca 1997. godine hrvatski državljani uputili oko dvije tisuće zahtjeva za povrat različitih nekretnina. Trenutačni podaci govore da je otvoreno još oko 600 zahtjeva, ali to ne znači da su svi preostali predmeti pravomoćno riješeni, jer se mnogi od njih nalaze u fazi žalbe, a jako je mali broj pravomoćno vraćene imovine nacionalizirane u vrijeme komunističke Jugoslavije.

Najveći problem podnositeljima zahtjeva predstavlja prikupljanje dokumentacije: povijesti zemljišno-knjižnih upisa, posjeda i zapisa o oduzimanju imovine. Od Zadranima poznatijih poslovnih prostora, u postupku povrata su dio prostora "Peka" na Narodnom trgu zbog kojega su obitelji Oštrić i Jelić podnijele žalbu, prijašnjim vlasnicima vraćen je prostor "Donatelle" preko puta zgrade suda, te nekoliko poslovnih prostora u Ulici don Ive Prodana.

Prostor nekadašnje poljoapoteke na Relji vraćen je obitelji Relja, a obitelj Radulić vratila je svoje vlasništvo nad nekadašnjom ljekarnom u Ulici Stjepana Radića. S obzirom na zakonski propis po kojemu vlasnici nekretnine koju nije moguće vratiti imaju pravo na naknadu od države u dionicama ili obveznicama, neki su Zadrani postali dioničari hotelskih kuća u - Cavtatu!

Vlasnicima 'Kolone' vraćena 0,94 kvadrata
Zanimljiv je slučaj poznatoga zadarskog kafića "Kolona" koji je Grad godinama iznajmljivao obitelji Kožul. Po isteku najma, prostor je javnim natječajem dodijeljen Novici Erliću, direktoru NK Zadar, ali su paralelno s tim bivši vlasnici tražili povrat, pa su im pravomoćnim rješenjem vraćena - 0,94 četvorna metra! Preostalih 13,22 kvadrata postala su vlasništvo države. Slobodna Dalmacija

8. travnja 2008.
Za čuveni turski han u Vrani 1,7 milijuna eura
Čuveni povijesni turski Maškovića han u Vrani uskoro će se početi obnavljati sredstvima iz europskih fondova u vrijednosti od 1,7 milijuna eura! Projekt je, ne željevši još uvijek otkrivati pojedinosti, potvrdio dr. sc. Đani Bunja, zadarski dožupan zadužen za resor gospodarstva, kazavši kako su sredstva za tu namjeru povučena, a bit će iskorištena za obnovu koja će - osim zaštite povijesnog spomenika nulte kategorije - značiti i konkretan početak turističke valorizacije toga područja, iznimno potencijalnog, ali, nažalost, u stvari potpuno neiskorištenog.

Iako je prije nekoliko godina osnovan Park prirode Vransko jezero, malo se do sada učinilo, pogotovo na razvoju turizma. - Ovo bi zbilja mogao značiti konkretan početak. Osim obnove hana, značajan je povijesni spomenik i starohrvatska tvrđava koja je kroz povijest bila benediktinski samostan i templarska utvrda, te sjedište Ivanovaca kroz Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, kao i akvedukt kojim se opskrbljivao Zadar pitkom vodom. Sve su to, uz Vranu kao ruralni ambijent, potencijalne turističke atrakcije, a najveću vrijednost imaju upravo Ornitološki rezervat i Park prirode. Sve je to do sada bilo neiskorišteno - kaže dožupan Bunja, koji se turističkom valorizacijom toga područja bavio i kao znanstvenik na Sveučilištu u Zadru.

- Sazrelo je vrijeme da donesemo strateški plan razvoja turizma Zadarske županije, što je veliki posao koji se očekuje 2009. godine - zaključuje dožupan Bunja.
Mišel Kalajžić / Epeha, Slobodna Dalmacija

7. travnja 2008.
Bush Hrvatima: Nitko vam više neće oduzeti slobodu
>Naše su zemlje udaljene tisućama milja, no danas, na ovom tlu uz Jadran, stojimo zajedno, kao slobodni ljudi<, rekao je američki predsjednik a premijer Sanader naglasio je da posjet Busha znači ispunjenje težnji mnogih hrvatskih naraštaja
May God bless Croatia! (Neka Bog blagoslovi Hrvatsku!). Tom se porukom predsjednik SAD-a George W. Bush oprostio od oko 6000 hrvatskih građana na Trgu svetog Marka u Zagrebu u subotu drugoga dana svog službenog posjeta Hrvatskoj. Nakon što je u Banskim dvorima završio razgovore s premijerom Ivom Sanaderom, američki se predsjednik obratio građanima s pozornice smještene ispred južnog portala crkve svetog Marka, pozdravivši ih na hrvatskom jeziku sa >dobro jutro<. U svom je govoru Bush istaknuo da danas s ponosom stoji na tlu slobodne i nezavisne Hrvatske.
>Naše su zemlje udaljene tisućama milja, no danas, na ovom tlu uz Jadran, stojimo zajedno, kao slobodni ljudi. Hrvatska se danas razlikuje od ratom zahvaćene Hrvatske, kakva je bila prije deset godina. Nadišla je sukobe i uspostavila mir sa svojim susjedima. Amerikanci se dive vašoj hrabrosti i ustrajnosti. Zaprijeti li vašoj zemlji ikakakva opasnost, SAD i NATO stajat će uz vas i nitko vam više slobodu neće oduzeti<, rekao je Bush još jednom izražavajući Hrvatskoj dobrodošlicu u NATO savez.
Bush je ustvrdio da su sloboda i demokracija ugrožene diljem svijeta, ali da još ima onih koji se pitaju je li sloboda vrijedna žrtve.
>Vi u Hrvatskoj možete reći: Isplati se boriti za slobodu. Velika crkva iza mene stoji ovdje od srednjega vijeka i kroz stoljeća je svjedočila tiraniji i ratovima, ali proljeće je napokon ovdje. Gorljiva žudnja za slobodom otopila i željeznu zavjesu. Mnogi ne znaju zašto toliko truda treba da se napravi demokracija. Neki se pitaju je li im bilo bolje u tiraniji i jesu li bol i patnja bili vrijedno toga. I njima treba reći da dođu ovdje u Hrvatsku i da vide da je tomu tako. U ovom velikom povijesnom trenutku vi imate vrlo važnu ulogu<, poručio je Bush Hrvatima te se osvrnuo na teškoće uspostavljanja demokracije.
>Možete svima reći da je sloboda jedini pravi put i da je vrijedna svih žrtava<, nastavio je Bush. Podsjetio je i papu Ivana Pavla II. koji je tijekom prvoga posjeta Hrvatskoj 1994. došao moliti s Hrvatima za kulturu mira. >Danas na ovom trgu ispred ove velike crkve s ponosom možemo reći: Te molitve su bile uslišane<, dodao je Bush.
Na pozornici smještenoj uz Banske dvore uz čelnike Sabora i Vlade te druge hrvatske dužnosnike govore američkog predsjednika i hrvatskog premijera pratile su njihove supruge Laura Bush i Mirjana Sanader, američka državna tajnica Condoleeza Rice, kao i predsjednici Albanije i Makedonije, Bamir Topi i Branko Crvenkovski te premijeri tih zemalja Sali Berisha i Nikola Gruevski.
Bush je izrazio svoje žaljenje što uz Hrvatsku i Albaniju svoju pozivnicu u NATO u četvrtak u Bukureštu nije dobila i Makedonija te je napomenuo kako će ta zemlja biti pozvana u NATO savez čim riješi spor oko imena. >Njezin je poziv samo odgođen, a američko je stajalište jasno - Makedonija bi trebala što prije zauzeti svoje mjesto u NATO-u. NATO savez je otvoren svim zemljama u regiji<, poručio je Bush pozdravivši pritom napore Bosne i Hercegovine te Crne Gore u približavanju Savezu.
Predsjednik SAD-a zahvalio je hrvatskim, albanskim i makedonskim vojnicima na angažmanu u Afganistanu, te albanskom i makedonskom kontingentu u Iraku.
>Hrvatski, makedonski i albanski vojnici hrabro se bore u Afganistanu i Iraku te pomažu u borbi protiv terorizma i ostvarenju slobode tih naroda. Kad će do toga doći, pitanje je vremena, a onda će svi znati da smo zajedno stali uz njih, u ovim teškim trenucima<, rekao je Bush.
Prije američkog predsjednika okupljenim građanima govor je održao premijer Ivo Sanader koji je Busha pozdravio kao >vođu zemlje koja je tako snažno pridonijela ostvarenju sna o mirnom, demokratskom i slobodnom svijetu, uključujući i naš san o slobodnoj, demokratskoj Hrvatskoj<. Premijer je rekao da je upravo Amerika, zajedno s drugima, pomogla da i Hrvatska ostvari taj san.
Američkom je predsjedniku rekao da stoji pred narodom u kojem su mnogi odrasli i sazrijevali uz Glas Amerike, u >teška i nesklona vremena komunističke diktature<. Zahvalio je Americi na snažnoj potpori koju je davala Hrvatskoj na putu prema članstvu u NATO-u, te dodao da je Hrvatska, dobivanjem pozivnice za Savez, ostvarila jedan od dvaju strateških ciljeva.
>S pozivnicom našoj zemlji da se pridruži NATO-u i s novom energijom u našim pregovorima za pridruživanje EU, ovaj posjet američkog predsjednika znači ispunjenje težnji mnogih hrvatskih naraštaja. Hrvatska se vraća onamo gdje pripada. Hrvatska se vraća kući<, kazao je hrvatski premijer.

NATO, poručio da ima puno pravo na potporu i ohrabrenje, te dodao da ćemo pronaći rješenje da nam se Makedonija uskoro pridruži u NATO-u.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, kazao je da Hrvati, Bošnjaci i Srbi imaju pravo živjeti u mirnoj demokratskoj zemlji u kojoj sva tri naroda uživaju ista prava. U Crnoj Gori, nastavio je, imaju pravo da svoje državne ciljeve ugrade u euroatlantsku kuću, a Kosovo, pak, ima pravo živjeti u novom demokratskom poretku, uz punu zaštitu manjinskih zajednica. Premijer nije zaboravio ni Srbiju. Ustvrdivši da je Srbija >platila cijenu svoje promašene bivše politike<, istaknuo je da i Srbija ima pravo na svoje mjesto u Europi i svijetu. Nakon Markova trga Bush je otišao u Vilu Prekrižje, gdje je priređen ručak za američke goste, te predsjednike i premijere Albanije i Makedonije.

Rukovanje s građanima
Po završetku govora, predsjednik Bush se s pozornice spontano spustio među okupljene građane i rukovao se s njima. Nakon toga ponovno se popeo na pozornicu gdje se rukovao i fotografirao s članovima folklornih ansambala odjevenima u narodne nošnje. Oni su uoči Sanaderovog i Bushevog obraćanja, okupljenima na Markovom trgu izvodili tradicionalne narodne pjesme iz okolice Zagreba, a uz njih nastupio je i kvartet Gubec te s dalmatinskim repertoarom pjesama klapa Nostalgija iz Zagreba. Grupa Rivers iz Rijeke izvodila je američke hitove. Pozornica ispred portala crkve svetog Marka bila je ukrašena umanjenim replikama šarenog krova crkve poznatog po prikazima nekadašnjeg hrvatskog grba i grba Zagreba.
Jurica Körbler
Silvana Oruč Ivoš
Marijan Lipovac, Vjesnik

7. travnja 2008.
Nastavljeno suđenje generalima 
Nakon trotjedne stanke, nastavljeno je suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku u Haagu. Dio današnjeg pustupka bio je zatvoren za javnost zbog zaštite identiteta novoga svjedoka optužbe. Zna se samo da su službenici Ujedinjenih naroda koji su vršili očevide počinjenih zločina. Suđenje će bez prekida trajati do 2. svibnja.
Tužiteljstvo je zasad izvelo samo jednog svjedoka od oko 120 koje planira. Bila je to prevoditeljica međunarodnih snaga UN-a u Kninu. Svjedočila je uz ograničene mjere zaštite identiteta, zaštitom lica, i vodi se kao svjedokinja broj 136.
Kako su rekli, odvjetnici optuženih generala ne očekuju ništa spektakularno u nastavku suđenja.

"Tužiteljstvo starta sa svjedocima koji zapravo govore o općim činjenicama, a nakon toga će vjerojatno prijeći na svjedoke koji će govoriti o pojedinim činjenicama. Znači, zasad je situacija takva da se tek uvodimo gledajući s tužilačke pozicije u predmetu", rekao je odvjetnik generala Markača Goran Mikuličić.
Obrana Ante Gotovine na početku je odbacila sve optužbe o zločinačkom pothvatu, kao i navode o neselektivnom granatiranju Knina kako bi se na taj način srpski civili prisilili na bijeg. Prikazali su i snimke vježbi evakuacija srpskog stanovništva uoči Oluje.

Odvjetnički timovi Mladena Markača i Ivana Čermaka odlučili su svoje uvodne riječi odgoditi za početak izvođenja dokaza obrane. HRT

7. travnja 2008.
BUSH I SANADER NA SASTANKU U BANSKIM DVORIMA O BILATERALNIM ODNOSIMA
Hrvatima olakšati dobivanje vize za SAD
ZAGREB - Predsjednik SAD-a George Bush i premijer Ivo Sanader jučer su u Banskim dvorima razgovarali o stanju u regiji, gospodarskoj suradnji i bilateralnim odnosima dviju zemalja, a bilo je razgovora i o mogućnosti promjene viznog režima SAD-a za hrvatske građane. "Ne želim da se stvore određena očekivanja u vezi s tim, ali držim da bi politiku trebalo provoditi na taj način da se putovanja olakšaju", rekao je Bush nakon sastanka u Banskim dvorima. Bush je izrazio razumijevanje za frustraciju hrvatskih građana koji su suočeni sa strogim viznim režimom SAD-a, premda je Hrvatska dio Europe i unatoč tome što Hrvatska pomaže Americi u vojnom angažmanu u Afganistanu. No, postojeći zakon je jednostavno takav, podsjetio je Bush.
Premijer Sanader pozvao je Busha i njegovu suprugu da ponovno posjete Hrvatsku, a pozvao je i američke poduzetnike da službeno posjete Zagreb i na licu mjesta se uvjere u mogućnosti ulaganja u Hrvatsku. Bush je potonji poziv lako prihvatio i obećao dolazak američke trgovinske delegacije. Sanader i Bush razgovarali su i o stanju u regiji i suglasili se u vezi s potporom Makedoniji da što prije uđe u NATO, ocijenivši kako je pozivnica Hrvatskoj za ulazak u NATO povijesni trenutak.
- Drago mi je što imate sposobnu i obrazovanu vladu i cijenim savjet premijera kako mogu pomoći razvoju daljnje stabilnosti i slobode u regiji - rekao je Bush.
Jedino pitanje oko kojeg se Sanader i Bush nisu suglasili bilo je koja je obala ljepša - jadranska ili kalifornijska. Bush je kazao da mu je žao što nije uspio vidjeti obalu, no istaknuo je da je sporazum "Otvoreno nebo", potpisan nekoliko tjedana prije njegova posjeta, jako važan za uspostavu boljeg zračnog prometa između dviju zemalja. "Otvoreno nebo", podsjetimo, omogućava zračnim prijevoznicima da samostalno biraju koje će zračne luke povezivati i kojom učestalošću.(S.A./I.Fr./T.P.) Glas Slavonije

7. travnja 2008.
Pješke od Vukovara do Dubrovnika za istinu o Domovinskom ratu
Petnaestak hodočasnika pošlo je jutros s mjesta masovne grobnice na Ovčari kod Vukovara na hodočašće do Srđa iznad Dubrovnika, kamo bi trebali stići 1. svibnja i prijeći oko tisuću kilometara.

Cilj hodočašća, koje se održava pod nazivom "Lanac istine o generalu Anti Gotovini i Domovinskom ratu", jest poduprijeti hrvatske generale u Haagu, kojima bi danas trebalo početi suđenje pred Haaškim sudom.

Hodočašće je potaknuo i organizirao hrvatski branitelj i hodočasnik Branko Čulo iz Osijeka koji je do sada hodočasteći prešao više od 10.000 kilometara u čast hrvatskim braniteljima haaškim optuženicima.

Hodočasnike je na Ovčari blagoslovio gvardijan franjevačko samostana u Vukovaru fra Zlatko Špehar, a otpratio ih je predsjednik vukovarskoga ogranka Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić.

Nakon molitve na Ovčari i paljenja svijeća za ubijene hrvatske branitelje i civile na tome mjestu hodočasnici su posjetili Spomen-dom "Ovčaru". Prvi dan hodočasnici bi preko Bogdanovaca trebali stići do Vinkovaca i obližnjeg mjesta Ivankova, odakle će sutra nastaviti hodočašće prema Đakovu.
Glas Dalmacije

7. travnja 2008.
O Šibeniku se pisalo još davne 1895. godine!
Piše: Stanko Ferić/EPEHA
Foto: Stanko Ferić
Reportažu Roberta Howarda Russela o Šibeniku i Šibenčanima 16. ožujka 1895. godine objavio je časopis Harpers weekly iz New Yorka.
DRNIŠ - Djelatnici Gradskog muzeja Drniš, vrijedni povjesničari i čuvari dokumenata o prošlosti, došli su u posjed savršeno očuvanog primjerka američkog časopisa Harpers weekly od 16. ožujka 1895. godine u kojemu je objavljena reportaža o Šibeniku i Šibenčanima.

Preteča popularnog časopisa

Harpers weekly, preteča današnjega popularnog časopisa National geographic, u svojem je 1995. broju objavio putopisnu reportažu novinara Roberta Howarda Russela u kojoj on vrhunskim stilom i biranim riječima opisuje Šibenik, Šibenčane i njihove običaje te posebno detaljno njihovu odjeću.

Bez pretjerivanja se može reći da je to učinio u najboljem stilu naše proslavljene sportske novinarke Milke Babović koja je u vrijeme crno-bijelih televizora uspijevala briljantno dočarati sav kolorit odjeće klizača i klizačica.

R. H. Russel impresioniran je ljepotom i arhitekturom Šibenika u koji je stigao parobrodom. Opisuje Šibenčane koji dolazak putnika promatraju mrzovoljno i s vrlo malo znatiželje, ali to ne umanjuje njegovo ushićenje gradom i njegovim ljudima.

Opisi ulica i zgrada

Zanimljivo je da na početku teksta kaže kako je "impresioniran mudrom prosudbom starih pirata i pljačkaša koji su pronašli taj grad tražeći za sebe sigurno sklonište". Govori o tome da su u Šibeniku obitavali odmetnici i da su sa šibenskih tvrđava vrebali brodove koje su namjeravali opljačkati.

Detaljno opisuje ulice, zgrade, prozore, grube drvene klupe ispod stabala na kojima danju sjede stari ljudi i uživaju u suncu, a noću ih zauzmu mladi i ljubuju. Navečer su šibenske ulice, tvrdi Russel, pune veselih, vedrih, šareno odjevenih i kićenih šetača kao da je blagdan.

Običaji i odjeća Šibenčana

Najveća su vrijednost Russelove reportaže objavljene u Harpers weeklyju opisi odjeće i običaja Šibenčana, a najzanimljivije je to što nigdje ne spominje današnju tradicionalnu narančastu šibensku kapu sa spiralnim ornamentom, nego samo crvenu kapu veličine dlana s vunenom resom koja im je padala preko uha.

Russel stilom modnog novinara detaljno opisuje Šibenčane brončanih lica, odjevene u crvene ili plave ogrtače s dva niza velikih srebrnih filigranski ukrašenih dugmadi, grube "kabane" s vunenim resama na njihovim ramenima, njihove plave ili smeđe hlače od grubog platna i opanke koje opisuje kao sandale napravljenih od komada kože te kićene gamaše na gležnjevima.

Tvrdi i da je trg između Velike gradske vijećnice i katedrale Sv. Jakova bio omiljeno šetalište djevojaka i neudanih žena na zadovoljstvo kavalira koji su sjedili na kamenoj skali na katedrali ili u vijećnici pretvorenoj u kavanu.

S djevojkama u to vrijeme Šibenčani nisu razgovarali

Šibenčani potkraj 19. stoljeća nisu razgovarali s djevojkama jer su smatrali da im ne priliči na javnome mjestu razgovarati sa ženama. Djevojke su bile ponosne ako im je suprug ili mladić uopće dopustio da sjede pokraj njih.

Robert Howard Russel opisuje i Skradin, i to kao pusto selo od kojega nakon razaranja nije ostalo mnogo.
Jutarnji list

7. travnja 2008.
Draguljarski proizvodi naš su izvozni adut
Hrvatski nakit na visokoj cijeni u SAD-u
Izvoz draguljarskih predmeta i njihovih dijelova čini čak trećinu hrvatskog izvoza u SAD, a time se bavi 18 tvrtki 
piše MIRJANA ćuk / epeha

U Hrvatskoj je registrirano 608 obrtnika zlatara
Hrvatski draguljarski proizvodi, čini se, omiljeni su uvozni proizvod u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, upravo draguljarski predmeti i njihovi dijelovi, kako se za potrebe statistike ta vrijedna roba naziva, nalaze se na prvome mjestu liste roba koje izvozimo u SAD.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK), nakit proizveden u Hrvatskoj činio je čak 33,44 posto ukupnog izvoza u SAD tijekom 2006. godine. Iduća, 2007. godina bilježi doduše lagani pad, pa draguljarski predmeti u ukupnom izvozu prema SAD-u sudjeluju sa 29,73 posto.

No, i dalje zauzimaju prvo mjesto ljestvice, a s udjelima od 22,55 posto i 10,85 posto, kao najčešća izvozna roba u SAD slijede lijekovi te revolveri i pištolji. Podaci Centra za poslovne informacije pri HGK govore kako je tijekom 2006. godine ukupna vrijednost izvezenih draguljarskih predmeta iznosila gotovo 123 milijuna dolara, od čega je najviše, točnije 109,5 milijuna, izvezeno upravo u SAD.

Osim u SAD, draguljarske proizvode izvozimo i u zemlje regije, odnosno u Sloveniju, Srbiju, Crnu Goru, te Bosnu i Hercegovinu. U te zemlje smo u 2006. izvezli nakita ukupno vrijednog oko 180 tisuća dolara.

Italija, Austrija...
Među zemljama Europske unije, pak, hrvatski nakit cijenjen je u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Nešto manje od SAD-a za hrvatski draguljarski sektor zainteresirana je Italija.

Naši susjedi su, naime, u 2006. uvezli hrvatskog nakita vrijednog nešto više od 13 milijuna dolara, a slijedi Bosna i Hercegovina sa 155 tisuća dolara ukupne vrijednosti uvezenog nakita iz Hrvatske. Iako je trenutačni popis izvoznika nakita relativno skroman, neke druge statistike ipak govore kako Hrvatska ima potencijala da u tom segmentu robne razmjene s inozemstvom bude još snažnija.

Naime, prema podacima Obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, početkom ožujka ove godine u Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno 608 obrtnika zlatara.

Proizvođači
Izvozom draguljarskih predmeta bavi se 18 tvrtki u Hrvatskoj. Radi se mahom o tvrtkama koje se primarno bave trgovinom, no četiri među njima istovremeno su i proizvođači draguljarskih predmeta. Radi se o dvjema riječkim tvrtkama Laurum OP i Zlato Gold, te dvjema zagrebačkim Gold Partner i Ljevaonici umjetnina ALU.
Slobodna Dalmacija

4. travnja 2008.
Bush u Hrvatskoj!
Tijekom posjeta američki predsjednik sastat će se s predsjednikom države Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom, a u subotu će se obratiti hrvatskim građanima
ZAGREB - Američki predsjednik George W. Bush doputovao je u petak popodne u dvodnevni službeni posjet Hrvatskoj, tijekom kojeg će se sastati s predsjednikom države Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom, te se obratiti hrvatskim građanima. Zrakoplov Air force one sletio je na pistu Zračne luke Zagreb točno u 14,55 sati, a predsjednik Bush je sa suprugom Laurom izašao iz zrakoplova u 15,05. sati.
Američkog predsjednika i njegovu suprugu Lauru u zagrebačkoj zračnoj luci dočekali su hrvatski ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković, savjetnik predsjednika za vanjsku politiku Tomislav Jakić, savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost Saša Perković, državna tajnica za politička pitanja u MVPEI-u Bianca Matković, šefica Protokola predsjednika Republike Andrea Javor, šef Diplomatskog protokola MVPEI-a Miro Kovač, kao i američki veleposlanik u Zagrebu Robert Bradtke.
U njegovu čast ispred zrakoplova bila je postrojena počasna garda HV-a.
Dugačka kolona automobila u kojem je bio i onaj američkog predsjednika stigla je iz zračne luke u hotel Westin za samo desetak minuta.
Predsjednik Bush i američko izaslanstvo, u kojem je i državna tajnica Condoleezza Rice, u Zagreb su doputovali iz Bukurešta, gdje je dan ranije Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u NATO-u.
Neposredno prije slijetanja američkog predsjedničkog zrakoplova koji je dotaknuo pistu u 14.55, iz zagrebačke zračne luke poletjela su dva borbena zrakoplova hrvatskih zračnih snaga.
Po izlasku iz zrakoplova predsjednik Bush i njegova supruga mahnuli su okupljenima.
Zagrebačka zračna luka i okolica bile su pod jakim mjerama osiguranja kao i cijela trasa puta do hotela Westin. Građani Zagreba, poučeni iskustvima iz prijašnjih posjeta stranih državnika, u petak su u velikom broju svoja vozila ostavili kod kuće tako da je promet bio puno protočniji nego što je uobičajeno za radne dane u glavnom hrvatskom gradu.
Savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Steven Hadley prije nekoliko dana je rekao da Bush dolazi u Hrvatsku >kako bi čestitao ljudima te zemlje na impresivnim provedenim reformama<.
Predsjednik Bush sastat će se u petak kasno poslijepodne s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem u Uredu predsjednika, koji će mu potom prirediti svečanu večeru na koju su pozvani pripadnici akademske zajednice, političkog života, gospodarstva, kulture i sporta.
Za subotu je predviđen susret s premijerom Ivom Sanaderom i drugim članovima Vlade u Banskim dvorima. Bush bi se potom na Trgu svetog Marka trebao obratiti hrvatskim građanima.
Za subotu je predviđen i sastanak s američkim predsjednikom čelnika zemalja koje su dobile pozivnicu za članstvo u NATO-u na summitu u Bukureštu. Pozivnicu su dobile Hrvatska i Albanija dok je Makedonija ostala bez nje zbog spora sa susjednom Grčkom oko imena.
Predsjednik Bush treći je američki predsjednik koji posjećuje Hrvatsku. Prije njega, u Hrvatskoj je 1970. bio Richard Nixon, te Bill Clinton koji se 1996. u zagrebačkoj zračnoj luci zadržao nekoliko sati.
Oko 600 novinara iz Hrvatske i inozemstva akreditirano je za praćenje posjeta američkog predsjednika. Neki novinari doputovali su u Zagreb s predsjednikom Bushom. [vje]

Air force one visok poput četverokatnice
Zrakoplov američkog predsjednika poznat kao Air force one dovoljno je velik da na putovanja ponese sve što je potrebno i svo nužno osoblje. Zrakoplov je model Boeing 747- 200 B, dugačak je 70 metara, a visok poput četverokatnice (oko 20 metara). Može letjeti brzinom od 1000 kilometara na sat i, unatoč svim prilagodbama, primiti 102 putnika i člana posade. Ukupno taj >leteći Ovalni ured< u svojoj unutrašnjosti ima površinu od oko 380 četvornih metara. Zrakoplov je model Boeing 747-200 B, a njegova unutrašnjost je poput zgrade, jer se u njoj nalazi predsjednička radna i spavaća soba, saloni, a ukrašena je tepisima i kožom. Zrakoplov je opremljen najmodernijim uređajima za komunikaciju, pa tako i telefonskim linijama. Njegova unutrašnjost doista je poput zgrade jer se u njoj nalazi predsjednička radna i spavaća soba, saloni, a ukrašena je tepisima i kožom. Zrakoplov je opremljen najmodernijim uređajima za komunikaciju pa tako i telefonskim linijama.

>Cadillac one< - najsigurniji automobil na svijetu
Američki predsjednici tradicionalno se (od 1900. godine) voze u posebno za njih dizajniranim automobilima američkog proizvođača Cadillac, koje krasi epitet najsigurnijeg automobila na svijetu. Bushev >cadillac DTS< je najnoviji model koji je prvi put predstavljen 2006. godine i nasljednik je prethodnog modela >cadillac deVille< iz 2001. U predsjedničkoj koloni tijekom posjeta stranoj zemlji zbog mjera sigurnosti obično se nalaze dva takva automobila. >Cadillac one<, kako još nazivaju predsjedničku limuzinu, dugačak je oko osam metara, a debljina lima mu je oko 13 centimetara. Stakla su također neprobojna, te nemaju mogućnost otvaranja, a limuzina može voziti i s probušenim gumama. Kao i >rolls royce< >cadillac DTS< ručno je izrađen, nešto je duži i viši od prethodnog modela, a unutrašnjost je opremljena najmodernijim opremom za sigurnost i komunikacije. Automobili ima šest sjedala, od kojih su stražnja opremljena bogatom opremom za što ugodniji boravak putnika, poput mogućnosti finog podešavanja sjedala, hi-fi stereo sustava i drvenih ukrasnih detalja Sjedala su presvučena tamnoplavom kožom. Predsjednički grbovi na karoseriji automobila osvijetljeni su posebnom rasvjetom, pa se dobro vide i za noćne vožnje. [M. Bo.]

Zračni promet uobičajen unatoč Bushevu dolasku
Iako je u Zračnoj luci >Zagreb< u petak na snazi bio poseban režim, otkazanih redovnih letova nije bilo. Zrakoplovi iz Pariza, Frankfurta i Münchena sletjeli su oko 11.30 sati, kako se i očekivalo. Putnici za Dubrovnik i Budimpeštu poletjeli su zrakoplovima također prema redovitom redu letenja. Na Plesu je, inače, zabranjen promet osobnim vozilima, a tako će biti i u subotu. Zabranjeno je i parkiranje pa putnici u Zračnu luku dolaze jedino organiziranim prijevozom. [M. F.]

Posjet u brojkama
. 1000 - približan broj hrvatskih pripadnika tajnih službi i policije u osiguranju Busheva posjeta
. 800 - približan broj pripadnika tajnih službi koji brine o Bushevoj sigurnosti na putovanjima
. 250 - broj pripadnika tajnih službi u neposrednoj Bushevoj blizini
. 50 - broj zrakoplova, lovaca i drugih aviona koji će pratiti ulazak Air Forcea One u Hrvatsku
. 40 - broj automobila u pratnji američkog predsjednika
. 8 - dužina Busheve limuzine Cadillaca One u metrima
. 13 - debljina lima Cadillaca One u milimetrima
. 830 - ukupna robna razmjena između SAD-a i Hrvatske u 2007. u milijunima dolara

4. travnja 2008.
Vlada ukida odredbu o nula promila alkohola
Nakon četiri godine, od 1. lipnja ponovno se dopušta do 0,5 promila alkohola u krvi vozača
Nakon gotovo četiri godine, od 1. lipnja ukida se odredba od nula promila. Vlada vraća odredbu po kojoj će moći voziti vozači koji imaju do 0,5 promila alkohola u krvi. Ta se izmjena neće odnositi na mlade vozače (od 16 do 24) te na profesionalne vozače. Naime, mladi vozači uzrokuju oko 20 posto ukupnog broja prometnih nesreća te čak 23 posto onih najtežih. Brzina je razlog za 30 posto nesreća koje izazovu mladi, a za isti postotak kriv je i alkohol.
Inače, novi Zakon o prometu propisuje više iznose novčanih kazni za sve prekršaje, a najteži prometni prekršaji iznimno će se strogo kažnjavati. Za prekoračenje brzine za više od 50 kilometara na sat u naseljenim mjestima, odbijanje testiranja na alkohol, lijekove i droge, vožnju s više od 1,5 promila alkohola u krvi, vožnju bez vozačke dozvole te vožnju pod zabranom, kao alternativna kazna uvodi se zatvor. Sankcioniranje prekršaja, osobito naplate novčane kazne, nastojat će se učiniti učinkovitijima, pa se tako prekršitelji koji plate novčanu kaznu do 1000 kuna na licu mjesta neće evidentirati.
Vozačima će se zbog prikupljenih negativnih bodova moći zabraniti upravljanje vozilom na određeni rok, a ako vozač u pet godina od isteka te mjere ponovno prikupi propisani broj bodova, poništit će mu se valjanost vozačke dozvole, nakon čega će vozački ispit moći ponovno polagati tek za dvije godine.
Profesionalni vozači svih novih vozila čija je težina veća od 3,5 tone i autobusa od iduće će godine sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, kao i njihovi kolege iz zemlja EU-a, morati imati ugrađen digitalni tahograf kojim će se zapisivati brzina i prijeđeni put vozila, kao i vrijeme rada i odmora vozača. Saboru je upućen i Zakon o sigurnosti prometa na cestama, usklađen s EU-om.
Novim nacrtom carinskog zakona, također usklađenim s pravnom stečevinom EU-a, cilj je ubrzati carinske postupke. Glavne izmjene u odnosu na raniji zakon tiču se učinkovitije provjere slučajeva kada se sumnja u deklarativno podrijetlo robe, uvodi se jamstvo za eventualni iznos carinskog duga za robe koje prolaze kroz Hrvatsku. Ministar financija Ivan Šuker pojasnio je da su u novom zakonskom tekstu jasnije definirani i rokovi knjiženja tog duga, pa se tako dosadašnji rok za naplatu carinskog duga od 30 dana smanjuje na 10. Ali uz mogućnost odgode plaćanja pouzdanim gospodarskim subjektima. Također, zakonom se uvode veće kazne za prekršitelje carinskih propisa.

Viza za građane Kosova
Građanima Kosova za ulazak u Hrvatsku bit će potrebna viza. Vlada je odluku obrazložila time što Republika Kosovo još nije donijela temeljne propise kojima se uređuju isprave, a većina državljana i dalje putuje s putnim ispravama koje izdaje privremena uprava UN-a, a spadaju u vrstu putnih isprava koje podliježu viznom režimu. Odluku o vizama za građane Kosova bit će moguće ponovo razmotriti nakon što Republika Kosovo donese propise kojima će urediti državljanstvo i isprave. Za Srbiju na snazi ostaje privremena suspenzija viznog režima.

Premijer: U NATO-u imamo puno veće šanse za razvoj
>Pozivnica za NATO veliki je događaj za Hrvatsku. To je kruna uspjeha svega onoga što smo radili proteklih 17 godina od samostalnosti, uključujući sve prethodne vlade i branitelje koji su obranili zemlju od agresije<, rekao je na početku sjednice Vlade premijer Ivo Sanader, komentirajući pozivnicu Hrvatskoj za ulazak u NATO u četvrtak u Bukureštu. Na tome je, osim braniteljima i obiteljima čiji su članovi poginuli u Domovinskome ratu, zahvalio svim građanima koji su stvarali samostalnu Hrvatsku i radili na njenom afirmiranju u međunarodnoj zajednici. >Očekujemo da će ova potvrda hrvatske zrelosti i demokracije biti poticaj svima nama koji radimo na reformama i pregovorima za ulazak u EU. To radimo za dobrobit hrvatskih građana, jer Hrvatska u tim asocijacijama ima puno više šansi za razvoj<, rekao je. Ponovio je kako je nakon uručivanja pozivnice punopravno članstvo formalnost te da bi se to trebalo dogoditi na proljeće iduće godine. Premijer je kazao kako ulazak Hrvatske u NATO nije samo ulazak u vojni savez, već ulazak u elitno društvo zemalja koje se zalažu za neke osnovne demokratske vrijednosti, poput mira, slobode, vladavine prava, demokratskih sloboda i slobodnog tržišnog gospodarstva. Naglasio je važnost sudjelovanja u NATO-u, ponavljajući da agresije na Hrvatsku ne bilo da smo devedesetih godina prošlog stoljeća bili u NATO -u. Očekuje i da će pozivnica za NATO biti poticaj za Hrvatsku u njenim naporima na provođenju reformi i ubrzanju pregovora za članstvo u EU. Sanader je rekao kako sada slijede zajednički napori i koraci Hrvatske i Europske unije kao bi se ubrzali pregovori o pridruživanju EU, odnosno kako bi Hrvatska što skorije postala članica Unije.
Silvana Oruč Ivoš Vjesnik

4. travnja 2008.
Hrvatska i formalno ravnopravni dio međunarodne zajednice
Hrvatska je na summitu praktički bila jedina zemlja koja se nije morala brinuti; pozivnica za NATO bila je osigurana. Ulaskom u članstvo Hrvatska postaje snažno NATO-ovo oruđe za stabilizaciju ostatka regije, što joj daje dosad najjaču poziciju u međunarodnim odnosima
BUKUREŠT - (Od Vjesnikova izvjestitelja) - NATO-ov sastanak na vrhu, najveći dosad, završio je velikim uspjehom ne samo za Hrvatsku, koja je dobivanjem pozivnice ostvarila svoj najvažniji vanjskopolitički uspjeh, nego i zbog drugih tema.
Iako Akcijski plan za članstvo (MAP) nisu dobile Ukrajina i Gruzija, okupljeni šefovi država i vlada usuglasili su se da te dvije zemlje moraju postati NATO-ove članice. Pozivnica za te dvije zemlje je na vidiku. Najvjerojatnije za godinu dana na sljedećem summitu.
Hrvatska s ishodom NATO-ova sastanka može biti vrlo zadovoljna, ne samo zato što joj je uručena pozivnica, nego i stoga što je to učinjeno na najvećem i najvažnijem NATO-ovu skupu. Hrvatska je i formalno postala ravnopravni dio međunarodne zajednice. No, to nije sve. Hrvatska je na summitu praktički bila jedina zemlja koja se nije morala brinuti; pozivnica je bila osigurana, a hrvatsko je izaslanstvo moglo suvereno odraditi jedan od najugodnijih i najsvečanijih protokola otkako je Hrvatska neovisna. Od samog početka summita sve je bilo spremno, a NATO-ovi diplomati s hrvatskim novinarima nisu željeli ni pretjerano razgovarati.
>Nemamo vam više što reći, sve je riješeno<, odgovarali su. Predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader čekali su da ih glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Sheffer pozove u glavnu sobu za sastanke. Nakon što je glavni tajnik izvijestio da je i službeno usvojena NATO-ova odluka za pozivanje u članstvo Hrvatske i Albanije, počela je ceremonija pozivanja. De Hoop Sheffer je pred vratima dočekao hrvatsko i albansko izaslanstvo čiji su članovi zatim sjeli za stol Vijeća NATO-a uz 26 lidera država članica. Prije nego što su sjeli za stol, odmah do glavnog tajnika NATO-a, predsjednik Mesić i premijer Sanader posebno su se srdačno i toplo pozdravili s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem i britanskim premijerom Gordonom Brownom.
>Čast mi je da vam mogu izraziti dobrodošlicu. Vi dolazite iz regije koja je bila pogođena strašnim konfliktom prije nekoliko godina, stoga vaše članstvo ima posebnu važnost. Članstvo u NATO-u znači i ozbiljnu odgovornost. Svaka država mora donijeti dodatnu vrijednost i pridonijeti jačanju sigurnosti. Sudeći prema vašem dosadašnjem doprinosu, znamo da možemo i dalje računati na vas<, rekao je glavni tajnik NATO-a.
Američki predsjednik je, pozdravljajući Albaniju i Hrvatsku, naglasio da te dvije države znaju jasnu razliku između dobra i zla jer su vidjele lice zla svojim očima i znaju da se sloboda ne može uzimati zdravo za gotovo. Trenutak je bio važan, ali i vrlo svečan. Za albanskog premijera Salija Berishu to je bio i snažan emotivan događaj. Na kraju Berisha nije mogao suspregnuti suze. >Hvala, vam, hvala ovo je čudo<, rekao je.
Rečenica o ulasku u obitelj koju su Hrvatskoj izrekli NATO-ovi čelnici nije bila puka i suhoparna fraza. U dvorani uz iskreno odobravanje i pohvale, takva je obiteljska atmosfera uistinu bila prisutna. Hrvatska ulaskom u članstvo postaje snažno NATO-ovo oruđe za stabilizaciju ostatka regije, što joj daje dosad najjaču poziciju u međunarodnim odnosima.

Jedinstvo NATO-a
NATO je postigao potpuno jedinstvo u nastavku i jačanju svoje misije u Afganistanu, koja će biti dugotrajna, ali i vojno i politički puno snažnija. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy objavio je da će se do kraja godine Francuska vratiti u zapovjednu strukturu NATO-a i ponudio najelitnije postrojbe, njih oko 1000, za Afganistan. Zbog Afganistana u Bukurešt je došao i glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon. Zajednički sastanak oko Afganistana označio je novu fazu u međunarodnom pristupu - zaključeno je kako je uspjeh, a to znači pobjeda nad talibanima i Al Qaidom, ozbiljna obnova i demokratizacija društva moguća samo zajedničkom akcijom. A povratak UN-a u Afganistan jedna je od najvažnijih vijesti s NATO-ova summita. NATO je sa sastanka na vrhu izašao snažniji, s jasnim planom što i kako raditi ubuduće. Jedini gorak okus ostao je nakon što je postalo jasno da pozivnicu neće dobiti Makedonija, i to zbog Grčke koja je do kraja inzistirala na vetu zbog pitanja imena. Nakon što su u posljednjim minutama pregovori propali, NATO-u nije stalo ništa drugo nego da ustvrdi kako do kompromisa nije došlo. Jaap de Hoop Sheffer nije krio razočarenje. A probalo se sve. Na radnoj večeri pritisak je rastao, a američka državna tajnica Condoleezza Rice u jednom je trenutku tražila da večeru napuste svi ambasadori kako bi razgovori bili koncentrirani samo na šefove država i vlada. Na kraju, nije ni to pomoglo. No, iako su Makedonci napustili summit ljuti i razočarani, sasvim je izvjesno da će pozivnicu dobiti vrlo brzo.
Bruno Lopandić, Vjesnik

4. travnja 2008.
Korade ipak počinio samoubojstvo
Nakon provedenog očevida i obavljene obdukcije utvrđeno je kako je Korade počinio samoubojstvo, stoji u priopćenju u kojem se ne otkriva na koji način i s kojim oružjem se Korade ubio. Mještani kažu da neće ići na Koradin posljednji ispraćaj
VELIKA VETERNIČKA - Umirovljeni general Ivan Korade počinio je samoubojstvo, potvrdili su to rezultati očevida i obdukcije, doznaje se danas u MUP-u.
Na svojim internetskim stranicama MUP je objavio da su policajci jučer oko 15 sati upali u vikendicu kod Velike Veterničke iz koje je Korade ranije pucao i tamo ga pronašli mrtvog.
Nakon provedenog očevida i obavljene obdukcije utvrđeno je kako je Korade počinio samoubojstvo, stoji u priopćenju u kojem se ne otkriva na koji način i s kojim oružjem se Korade ubio.
Iz vikendice u zaseoku Kosi u kojoj se skrivao Korade je oko sat i pol prije samoubojstva hicem iz vatrenog oružja ubio pripadnika Mobilne jedinice prometne policije Marija Kusanića (32). Policija ga je potom okružila, a oko 15 sati u kuću su bačeni suzavac i >šok< bombe.
U vikendici je pokraj Koradea ponađen cijeli arsenal oružja: ručne bombe i više komada oružja, a policija je i sinoć pretraživala područje oko vikendice zbog sumnje da je Korade minirao teren, odnosno postavio >mine iznenađenja<.
Istražni sudac zagrebačkog Županijskog suda Krešimir Devčić rekao je danas da cjelovito policijsko izvješće i sve nalaze vještačenja i obdukcije očekuje idućeg tjedna.
U petak se još nije moglo do vikendice u kojoj je do zuba naoružani Ivan Korade pronađen mrtav, jer je još trajao očevid zbog čega je policija blokirala prilaze toj kućici u krugu tristotinjak metara. No, na suprotnome brijegu kući se nakon podužeg izbivanja vratio Vlado Knok zvani Pšenica (59) koji je jedini preživio mahniti pohod generala.
>Moj prijatelj Franjo Kos spavao je u krevetu u kuhinji, a ja sam gledao ponoćne vijesti. Vrata su bila otključana, a u kući je bio mrak. Odjednom se u kuhinji pojavio krupan muškarac koji je u mene ispalio tri hica. Odmah sam se bacio na klupicu pokraj stola pretvaravši se da sam mrtav. Muškarac, koji je imao jedan rukav prazan, pet ili šest puta pucao je u Franju koji je ležao na krevetu<, prisjeća se događaja od prošlog tjedna Pšenica. Knok je ostao ležati, a general se ponovno vratio u kuhinju nakon pet minuta.
>Upalio je svjetlo u kuhinji i ispalio dva metka prema mojim nogama. Nisam ni pisnuo iako me jako zapeklo jer sam znao da će me onda ubiti. Jedan me metak promašio. Bojao sam pridići glavu, ali sam vidio da taj čovjek ima bijele tenisice i vojničko odijelo<, govori Knok pokazujući ozljedu na potkoljenici. Nakon što je general izišao iz Kosove kuće, Pšenica je još 20 minuta ostao ležati na klupi, a potom se pokupio i otišao spavati na Kosov sjenik, kako je to i običavao raditi. Nije provjeravao je li njegov prijatelj živ. Kad se probudio, Kosa nije dirao, već je mirno odšetao na kavu i u trgovinu po cigarete, a potom nadničariti kod postarijih susjeda Bobeka. Kasnije je po njega došla policija koja ga je do petka zbog njegove sigurnosti držala u zlatarbistričkoj postaji.
>Bio je dobar čovjek i šaljivđija dok nije otišao u rat. Rat ga je skroz promijenio jer se pretvorio u bahatu osobu<, rekao je Knok, napomenuvši kako Koradeu nipošto neće ići na sprovod.
Da neće otići na posljednji ispraćaj svojega susjeda rekla je i njegova susjeda Milica Sokolić, čije se troje unuka u njihovu dvorištu trideset kilometara udaljenom od generalove kuće igralo - plastičnim pištoljima i mitraljezima (!). Ni Koradeova prva susjeda, koja se nije htjela predstaviti, da se ne zamjeri obitelji generala, nije sigurna hoće li ići na sprovod, jer joj se mišljenje o Koradeu, kojega je inače smatrala dobrim susjedom, bitno promijenilo. Iz Koradeove dvokatnice u petak nije nitko izlazio od uže obitelji, jedino je viđena generalova strina , koja im je zadnjih nekoliko dana donosila hranu, i najvjerojatnije rođak Nino Behin koji je s djevojkom ušao u kuću Koradeovih na kojoj su bila upaljena svjetla, kao znak da imaju pokojnika u obitelji.

[Zoran Gregurek/Hina], Vjesnik

4. travnja 2008.
Pero Kovačević izbačen iz stranke
Časni sud HSP-a izrekao najtežu mjeru
ZAGREB - Pero Kovačević izbačen je iz HSP-a. Odlukom Časnog suda zagrebačke organizacije pravaša, koji ga je najprije suspendirao na dva mjeseca, do jučer jedan od najbližih suradnika HSP-ova šefa Ante Đapića i član Predsjedništva, u petak je zaradio i najtežu stegovnu mjeru - isključenje iz stranke.
Kazna je uslijedila nakon što je Kovačević, odlučivši se kandidirati za predsjednika HSP-a, javno prigovarao da vrh stranke nedemokratski onemogućuje njegovu kandidaturu i čini sve da se na Izbornom saboru pravaša, zakazanom za 12. travnja, ponovno izabere Đapić.
>Očekivao sam izbacivanje iz stranke, znajući što su sve poduzimali u namjeri da Đapić ostane jedini kandidat<, rekao nam je Kovačević, napominjući da su staljinističke metode obračuna s onima koji ne misle kao Đapić uhvatile duboko korijenje u HSP-u. Dokaze za to vidi i u činjenici što je odluka Časnog suda o njegovu isključenju donesena bez saslušanja i uvida u spis te sučeljavanja s Pejom Trgovčevićem, predsjednikom Glavnog stana HSP-a, koji je prvi zatražio pokretanje stegovnog postupka protiv njega.
>Odluku, dakle, nije donio Časni sud, nego prijeki sud<, zaključuje Kovačević. [I. Bačić] Vjesnik

4. travnja 2008.
Gosti iz Japana ne vole sir, ali obožavaju grah i gulaš
Što ponuditi japanskim turistima kojima su Zagreb i Hrvatska postali hit destinacija. Japan airlines u svoj je kalendar za 2008. za srpanj stavila fotografije Zagreba i Dubrovnika. Kalendar je tiskan u dva milijuna primjeraka
Koliko su Hrvatska i Zagreb postali zanimljivi i jedna od hit destinacija japanskim turistima pokazuje i to da je japanska aviokompanija Japan airlines u svoj kalendar za 2008. godinu za srpanj stavila fotografije Zagreba i Dubrovnika.
Atsushi Saito, ataše u japanskom veleposlanstvu u Hrvatskoj, kaže da se taj kalendar tiskao u dva milijuna primjeraka i da dodatno privlači japanske turiste u posjet Hrvatskoj. Najbrojniji japanski turisti su, kaže, umirovljenici. >Nakon što su već obišli Pariz, London, Rim i Moskvu, sljedeća destinacija je Zagreb<, rekao je Saito.
Japanci su, ističe, jako zadovoljni ponudom zagrebačkih hotela, a posebno ih zanimaju kultura i povijest.
>Vole slušati priče o tome kako se prije sto godina putovalo Orient Expressom i potom odsjedalo u zagrebačkoj Esplanadi<, kaže Saito. Što se hrane tiče, najpopularniji domaći specijalitet štrukli im se ne sviđa. Japanci, objašnjava, ne vole sir i rijetko ga jedu jer im je pretežak. Umjesto toga, predlaže, bilo bi bolje da im se ponude riblji restorani kojih u Zagrebu ima dosta. Vole jesti grah i gulaš pa bi bilo najbolje da ih se prilikom dolaska u Zagreb odvede u restorane koji imaju to na jelovniku.
Posljednjih godina, ističe, Japanci zbog zdravlja puno koriste maslinovo ulje i crno vino pa bi im se i to trebalo ponuditi. >Također smatram da bi aerodrom trebao biti veći i ljepši<, kaže Saito.
Dodaje kako su prošle godine japanski turoperatori svojim klijentima prilikom boravka u Zagrebu ponudili i izlet u Kumrovec. Budući da je Tito među Japancima omiljen, taj im se, kaže, izlet itekako svidio. No, kako japanski turisti u Zagrebu uglavnom borave tri dana, bilo bi, kaže, dobro da im se ponudi i izlet u Lonjsko polje gdje bi mogli vidjeti rode koje su im prava atrakcija. Osim toga, oduševljava ih Dolac pa smatra da bi i tržnice trebalo više turistički promovirati.

Mladi turisti žele brošure o Dinamu
>Zbog mlađih turista bilo bi dobro da se tiskaju brošure o Dinamu, budući da mlade Japance to posebno zanima jer je Josip Kuže postao trener u Japanu<, dodaje Saito.

Vole čipku i ručne radove
No, ono što im se ne sviđa su cijene i ponuda suvenira. >Japanci jako vole čipku i ručne radove, a to u Zagrebu baš i ne mogu pronaći. Osim toga, cijene suvenira su duplo skuplje od onih u Dubrovniku što nije u redu<, kaže japanski ataše. Ono što također vole kupovati kao darove su kravate i marame u Croati.

Mogu navečer slobodno šetati
Najviše im se sviđa što je Zagreb siguran. >Za razliku od Italije, Španjolske i Francuske ovdje mogu slobodno šetati i u večernjim satima, a u centru Zagreba, čak i žene mogu šetati navečer<, objasnio je Saito. Dodaje kako Japanci smatraju da su Zagrepčani, za razliku od Slovenaca, puno topliji i srdačniji. Atmosfera im je vesela pa ih to dodatno privlači.
Martina Pauček Šljivak, Vjesnik

3. travnja 2008.
Hrvatska dobila pozivnicu za NATO!
Predsjednik Mesić i premijer Sanader istaknuli su kako će Hrvatska u NATO-u biti stabilan i pouzdan partner
BUKUREŠT- (Od Vjesnikova izvjestitelja) - Hrvatska je pozvana u punopravno članstvo NATO -a! Glavni tajnik NATO -a Jaap de Hoop Scheffer i Američki predsjednik George Bush u posebnoj su ceremoniji na sastanku Sjevernoatlantskog Vijeća ulazak Hrvatske i Albanije u NATO.
>Pozivam Vas da pozdravite dolazak Hrvatske i Albanije u našu obitelj. Vaš ulazak u NATO ojačat će savez i demokraciju u regiji. Možete biti ponosni na ono što ste ostvarili. Mi znamo da ćete nastaviti s reformama i doprinjeti savezu<, rekao je Scheffer >Jako sam zadovoljan zbog pozivnice za Albaniju i Hrvatsku. Obje su zemlje pokazale predanost u ispunjavanju zahtjevnih reformi. Hrvatska i Albanija su spremne za NATO i bit će besprijekorne članice<, rekao je Bush kao doajen Sjevernoatlantskog vijeća.
Predsjednik Mesić i premijer Sanader istaknuli su kako će Hrvatska u NATO-u biti stabilan i pouzdan partner. Hrvatski predsjednik vlade posebice je u svojem govoru pred šefovima država i vlada NATO-a napomenuo kako posebnu zahvalu za ovaj uspjeh treba uputiti onima koji su se žrtvovali u domovinskom ratu >Članstvo u NATO-u će okruniti napore jedne cijele generacije koja je željela vratiti Hrvatsku u obitelj europskih demokracija. Demokracija nezavisnost i zapadne vrijednosti biti su vodeći principi za 15 000 hrvatskih građana koji su dali svoje živote u Domovinskom ratu. Danas, imajući ih u našem sjećanju i našim srcima, trebamo im s ponosom izraziti zahvalnost< naglasio je Sanader.
On je kazao kako će Hrvatska biti pouzdana članica u obrani vrijednosti koje okupljaju Savez. >Pozivnica Hrvatskoj je priznanje zrelosti naše demokracije i vrijednosti, ali i dodatni poticaj za potporu našoj susjednoj regiji u aspiracijama rema NATO-u Europskoj uniji<, kazao je premijer Sanader.
>Hrvatska je među prvim državama regije uočila kako jedino inzistiranje na vrijednostima slobodnog zapadnog svijeta i na procesima integracije može donijeti dobrobit našim građanima ali i promovirati sadržajne i dobrosusjedske odnose. Jedan od dokaza da smo napravili dobar posao izbor je i današnja pozivnica u NATO članstvo<, rekao je Mesić. >Ovo je važna odluka ne samo za NATO nego za Hrvatsku i cijelu regiju. Bit ćemo pouzdan partner svima koji su euroatlantizam izabrali kao svoje strateško opredjeljenje<, kazao je hrvatski predsjednik.
Zbog pregovaračke drame, prvo s Makedonijom, a onda zbog Gruzije i Ukrajine protokol je kasnio. Sastanak Sjevernoatlantskog vijeća zbog toga se odužio, a na dnevnom redu Sjevernoatlantskog Vijeća samo su dvije točke bile sigurne- odluke o upućivanju pozivnice Hrvatskoj i Albaniji. Kada je došlo vrijeme za ulazak hrvatskog predsjednika i premijera, do njih je u hodnik došao Glavni tajnik Scheffer i uveo ih u dvoranu. Predsjednik države i premijer sjedili su odmah do glavnog tajnika.
>Ovo shvaćamo kao priznanje za sve naše napore i za našu vanjsku politiku koja se uvijek zalagala za zajedničke vrijednosti NATO-a. Hrvatska je od priznanja i agresije na nju prošla težak i složen put, a danas želi biti aktivna članica slobodnog svijeta, radeći na očuvanju slobode, demokracije, ljudskih prava i slobodnog tržišta<, rekao je Mesić obraćajući se čelnicima zemalja članica NATO-a, koji su Hrvatskoj uputili pozivnicu za članstvo.
>Bit ćemo odgovorna članica Saveza koja će u skladu s našim mogućnostima djelovati na ispunjavanju ciljeva Saveza<, rekao je Mesić. Premijer Sanader je istaknuo da je svako širenje NATO-a pomoglo u širenju stabilnosti i sigurnosti.
>Svaki put kada se NATO odluči na proširenje, prošireno je i područje stabilnosti i sigurnosti. U dva prethodna kruga, proširenje je dokinulo podjelu Europe. Pozivnicu u članstvo shvaćamo kao priznanje zrelosti naše demokracije i naših zasluga<, rekao je hrvatski premijer. On je kazao kako je Hrvatska prošla dugi put, a morala se suočiti s Miloševićevom agresijom i komunističkim nasljeđem.
>Ovo je veliki dan za Hrvatsku<, rekao je Sanader. On je izrazio žaljenje što do kompromisa s Makedonijom oko imena nije došlo te nadu da će se to pitanje čim rije riješiti. Mesić je naglasio kako integracije u konačnici znače više kapitala, nove tehnologije, a zbog toga, građani će živjeti bolje. >Najveći dio hrvatskih građana to je prepoznao<, rekao je Mesić. Sanader je ponovio kako referendum za NATO nije potreban jer se ne prenosi suverenitet a da su ispitivanja javnog mnijenja ali i posljednjih izbora pokazali kako je pobijedila opcija koja ulazak u EU i NATO smatra strateškim prioritetom. Sanader se odgovarajući na novinarsko pitanje o odnosima sa Slovenijom, zahvalio Sloveniji na potpori unutar NATO -a.
Bruno Lopandić

3. travnja 2008.
Gradonačelnik Dželalija nosi darove američkom predsjedniku
I drniški pršut prošao provjeru
U prigodnoj su košari, uz pršut, i drniška kapa, merlot, maslinovo ulje i rakija od franjevaca s Visovca, smokve, monografija NP-a 'Krka' i susak 
piše Matilda Jelčić / EPEHA

Strogu kontrolu prošao je i drniški pršut / CROPIX 
U znak zahvalnosti za potporu koju su Amerikanci pružili Drnišanima u projektima obnove i razvoja nakon Domovinskog rata gradonačelnik Ante Dželalija poklonit će drniški pršut predsjedniku SAD-a Georgeu Bushu.

Za obnovu 2,8 milijuna USD
Drnišani već godinama njeguju odlične odnose s Amerikancima, a zahvaljujući tome će na svečanoj večeri s Bushem u petak navečer uz domaćina, zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, biti još samo jedan hrvatski gradonačelnik - Ante Dželalija.

Svi američki veleposlanici u Hrvatskoj posjetili su Drniš, a aktualni ambasador Robert Bradtke u gradu je bio prije godinu dana i, kako doznajemo, upravo je on Dželaliji poslao pozivnicu. Za večeru u visokom društvu gradonačelnik Dželalija može, među ostalim, zahvaliti i odličnom prijateljstvu s Williamom Jeffersom, šefom misije USAID-a.

Među prvima u Hrvatskoj Drniš je 2001. godine s USAID-om potpisao Memorandum o razumijevanju, a Amerikanci su na području grada uložili 2,7 milijuna dolara za obnovu infrastrukture i dječjeg vrtića, te za uređenje gradske tržnice i programe financiranja malog poduzetništva. Upravo se američkim novcem trenutačno uređuje i okoliš Doma kulture.

- Velika želja mi je predsjedniku Bushu darovati drniški pršut. Aranžirana je košara poput one koju smo uručili engleskoj kraljici 2001. godine. U košari su pršut, drniška kapa, merlot, maslinovo ulje i franjevačka rakija s Visovca, smokve, orasi, bajami, monografija Nacionalnog parka "Krka", te susak - kazao nam je Dželalija.

Dar je morao imati sve certifikate, proći veterinarsku inspekciju i strogu kontrolu u američkoj ambasadi da bi bio uručen predsjedniku. Tako je i pršut prošao sigurnosnu provjeru.

U zagrebačkom hotelu "Westin" su dar preuzeli veleposlanik Bradtke i Edward Cowling, direktor ekipe za organizaciju Busheva posjeta Hrvatskoj. Slobodna Dalmacija

2. travnja 2008.
U četvrtak dobivamo pozivnicu za NATO
Napeti pregovori na NATO-ovom summitu u Bukureštu vodit će se do zadnjeg trena zbog spora s imenom između Makedonije i Grčke, a sve više članica s negodovanjem gleda na upornost Grčke
BUKUREŠT (Od Vjesnikova izvjestitelja) - Najveći NATO-ov summit u povijesti počinje u srijedu u Bukureštu. Sastanak na vrhu dosad je najveći politički, ali i organizacijski izazov. NATO na njemu mora donijeti nekoliko vrlo važnih odluka, ali i ugostiti dosad rekordan broj najvažnijih i najuglednijih gostiju svijeta.
Hrvatska će, sasvim je izvjesno, dobiti pozivnicu drugog dana summita, u četvrtak, a u tom će činu sudjelovati predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader.
Summit će umjesto dva dana, trajati tri, a ugostit će 60 izaslanstava, 24 predsjednika država i 26 predsjednika vlada. To sve zajedno čini oko 3000 aktivnih sudionika sastanka na vrhu. No, to nije sve.
Summit će pratiti rekordan broj akreditiranih novinara, njih čak 3500!
Uz NATO-ove čelnike, šefove država i vlada zemalja članica, na summit će doći glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon, visoki predstavnik Europske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso.
Za mjesto skupa izabrana je bivša Ceausescuova palača, monstruozno zdanje zbog kojeg je srušena povijesna jezgra Bukurešta veličine zagrebačke Trešnjevke. No, bez obzira na povijest, to je vjerojatno jedina građevina s dovoljno prostora za takav skup.
Na dnevnom redu sastanka je niz važnih tema, a neke odluke neće se znati do posljednjeg trenutka. Zasad je jedino sigurno da će pozivnica biti uručena Hrvatskoj, a vjerojatno i Albaniji, iako se o tome još vode posljednje konzultacije.
Napeti pregovori vodit će se do zadnjeg trenutka zbog spora s imenom između Makedonije i Grčke.
Iako je zbog snage i veličine Grčka u pregovaračkoj prednosti, sve je više članica, posebice onih sa sjevera Europe, koje s negodovanjem gledaju na grčku upornost.
>Grčka bi također mogla puno toga izgubiti<, rekao nam je ministar vanjskih poslova jedne sjevernoeuropske zemlje. Potvrdio je kako se u pregovorima u Bruxellesu posebice angažirala američka strana.
Iako na dnevnom redu ima niz važnih tema, sasvim je izvjesno da će ključno pitanje biti razgovori s Rusijom jer je dolazak u Bukurešt najavio i ruski predsjednik Vladimir Putin. Osim prigode za susret s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem, Putin će razgovarati i s drugim NATO-ovim čelnicima, jer se protivi približavanju Ukrajine i Gruzije članstvu u Savezu.
KFOR ostaje na Kosovu
NATO priželjkuje središnju ulogu u svijetu kako bi postao središte globalne koalicije, a u isto vrijeme instrument mirotvornog servisa, i to ne samo za zemlje članice, nego i za cijelu međunarodnu zajednicu. Iz Bukurešta, tako je to zacrtao glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer, NATO će poslati jasnu i snažnu poruku da ne namjerava napustiti Kosovo te da će tamo KFOR ostati temeljem rezolucije UN-a 1244 Vijeća sigurnosti. NATO također želi poručiti da na kraju u zajedničkoj sigurnosnoj strukturi želi vidjeti i Crnu Goru, BiH i Srbiju, te će im pomoći da bi što prije svladale potrebne reforme.
Bruno Lopandić, Vjesnik

2. travnja 2008.
Čuvar baštine otoka Visa
Piše: Anri Paravić
Foto: Bruno Konjević/CROPIX
Zbirka u konobi Zbog dugogodišnje izoliranosti otoka Visa veliki je broj izvornih predmeta ostao sačuvan, što na drugim otocima koji su se razvijali nije bio slučaj.
Na Visu je početkom 20. stoljeća živjelo i radilo više od 11.000 ljudi, a danas ih na otoku obitava oko 3000, i tendencijom daljnjeg pada. Ti poražavajući podaci nagnali su komiškog poljoprivrednika Tonka Ivkovića da sačuva baštinu i običaje otoka Visa za koje se boji da bi uskoro mogli nestati.

- Sve više i više stranaca kupuje napuštene kuće na otoku Visu, a pri tome iz kuća izbacuju sve ono šta im smeta - kaže Ivković koji je odlučio pronaći i sačuvati sve predmete koji obilježavaju tisućgodišnju povijest tog otoka.
Prema njegovim riječima, svake godine ima sve manje stanovništva koje cijele godine obitava na Visu, a uskoro bi grad mogao postati samo ljetno obitavalište bogatih turista i zamrijeti kao mjesto za život domicilnog stanovništva, što se upravo sada događa Dubrovniku.
Kad je riječ o artefaktima koji su ostali na otoku, Vis je bio u prednosti nad ostalim jadranskim otocima i mjestima jer je gotovo 50 godina bio izoliran od svijeta zbog boravka bivše JNA, te je velika većina izvornih predmeta sačuvana.
Nakon više od deset godina Tonko Ivković je u svojoj kući u Poljima poviše Komiže uspio skupiti više od dvije tisuće predmeta koji se tiču bliže i dalje povijesti otoka Visa, samih stanovnika, ribara, vinogradara, industrijalaca, pomoraca i običnih građana.

U Ivkovićevu privatnom muzeju, koji može pogledati svaki namjernik, naći će se štošta, od jedinog sačuvanog raskuživača za lepru koja je na otoku vladala prije tristotinjak godina do kožnate kape engleskog pilota koji je oboren na Visu pa je padobranom sletio nedaleko od Ivkovićeva imanja.
- Kapa je ostala sačuvana, ali padobran nije budući da su ga mještani odmah skupili jer je bio napravljen od svile koje tada ni izdaleka nije bilo na otoku - kaže Ivković koji je sačuvao i pušku Mannlicher carcano koju je talijanski bersaglieri ostavio u blizini konobe pri bijegu 1943. godine.
Ivković je posebno ponosan na svoju kolekciju originalnih boca komiškog proizvođača soda-vode Franje Giaconija koja se punila i proizvodila na Komiži i bila prva takva s hrvatske strane Jadrana. Mnogobrojni predmeti svjedoče o dugogodišnjoj ribarskoj povijesti Visa kada je na otoku radilo čak jedanaest tvornica za preradu riba, i na noć se znalo izloviti do pet vagona ribe - a danas ne postoji ni jedna.
Na posebnom mjestu stoje originalne neotvorene konzerve sardina iz 1930. godine Adria i Dalma branda koje su bile namijenjene isključivo za izvoz. Iako Ivković misli da bi riba i dandanas bila jestiva, nismo se odlučili otvoriti konzerve i kušati sadržaj.

Uz ribarstvo, vinogradarstvo je bilo jednako važna djelatnost od koje se živjelo na Visu, pa je nakad bilo obrađeno 2700 hektara vinograda.
Prema Ivkovićevim riječima, oslonjenost na vinogradarstvo bila je i glavni razlog emigracije ljudi s otoka budući da je nakon Prvog svjetskog rata vinovu lozu pogodila filoksera koja je gotovo uništila ekonomiju otoka.
Višani su se i protiv filoksere u ono doba borili na najmoderniji način. Tako je vinar Petrić nabavio iz Trsta poseban uređaj kojim se u zemlju upumpavala mješavina koja bi uništavala bolest.
O tome kako je zbog bolesti loze financijska situacija na otoku postala teška svjedoče i brojne knjige dugovanja lokalnih trgovaca. U njima je zapisan svaki dug, od pola kilograma šećera do pakiranja cigareta, a trgovci bi nakon treće opomene neplatiši oduzeli zemlju.
O burnoj političkoj povijesti svjedoči i porculanski tanjur s hrvatskom trobojnicom i grbom koji datira iz Austro-Ugarske.
- Jednog dana u polju sam pronašao komadić porculana s hrvatskim grbom, te sam mjesecima prekapao polje da bih na kraju našao 30-ak komada i spojio tanjur - kaže Ivković koji nije siguran kada ga je netko iz straha razbio i bacio u polje.
- Tanjur je netko mogao baciti tridesetih godina prošlog stoljeća kada je mnogo Višana zbog boljeg otkupa svojih proizvoda prešlo na pravoslavnu vjeru, pa je čak počela i gradnja pravoslavne crkve, ili je bačen kada su na otok stigli partizani - rekao je Tonko koji je i svog sina naučio da skuplja baštinu, te mu i on nerijetko donese neki vrijedan komad u njegovu konobu koja će ubrzo prerasti u muzej.

Predmet zvan 'škandalet'
Jedan od predmeta u muzeju Ivkoviću je posebno drag. Riječ je o "škandaletu", predmetu starom više od dvjesto godina.
- Radi se o bakrenoj posudi koju bi žena trebala napuniti žarom iz kamina i njome svom suprugu zagrijati krevet; ako bi to zaboravila učiniti, došlo bi do 'škandala', tj .svađe u kojoj bi se vrlo često muž fizički obračunao sa suprugom - kaže Ivković koji ulaže novce restauriranje predmeta. Jutarnji list

2. travnja 2008.
PROSLAVLJENI HRVATSKI OLIMPIJCI OGORČENI POSTUPKOM SUSJEDNE DRŽAVE:
Ne damo Srbiji naše osvojene medalje
Pokojni Matija Ljubek veslao je za Hrvatsku / CROPIX
Odavno je to tako da Srbi poslije raspada Jugoslavije žele pod svaku cijenu postignute uspjehe na sportskom planu, posebno olimpijske medalje predstaviti kao svoje i zadržati ih. To njihovo kićenje je posljednjih dana izazvalo revolt sportske javnosti u Hrvatskoj, posebno za one medalje koje su apsolutno čisto postigli hrvatski olimpijci.

Radi se o pravom blagu, koje po svim kriterijima pripada Hrvatskoj i koje ni u kom slučaju, naročito ne po nekoj inerciji ili sukcesiji ne može ostati u beogradskoj riznici.
U pojedinačnoj konkurenciji osam zlatnih, tri srebrne i 4 brončane medalje, a u momčadskoj osam zlatnih, 12 srebrnih i četri brončane, sveukupno je to vrijednost od 16 zlata, 15 srebra i osam bronci, odnosno 39 medalja!
U splitskom Gusaru se ne mogu načuditi otkud su na popisu olimpijskih medalja Srbije dvije osvojene od Gusarovih posada - zlatne četverca bez kormilara iz Helsinkija 1952. i bronce dvojca s kormilarom iz Moskve 1980.
'Vrhunac bezobrazluka'
- To je vrhunac bezobrazluka - rekao nam je Joško Reić, kormilar brončanog dvojca iz Moskve - istina je, mi smo nastupali u okviru reprezentacije Jugoslavije, ali u našem slučaju se radi o čisto splitskoj posadi, o dvojcu Gusara.
Antun Vrdoljak, bivši predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora iz delikatnog razdoblja na početku raspada Jugoslavije, danas član Međunarodnog olimpijskog odbora je rekao da Srbija nije pravni sljednik Jugoslavije, jer od bivše države je nastalo šest novih...

- Mi smo se 1991. dogovorili da svaki sportaš ima pravo izbora. No, ne treba stvarati afere, moramo poduzeti energične korake i svakako onemogućiti manipulacije.
Đuki bjedov doček je bio u Splitu 1968. godine 
Damir Škaro, vlasnik bronce iz Seula, inače tajnik Hrvatskog kluba olimpijaca, bio je znatno oštriji:
- Moja olimpijska medalja je njihova koliko je i Kosovo danas srpsko.
Dino Rađa, medaljonoša iz Seula za vrijeme Jugoslavije i iz Barcelone kad je nastupao u hrvatskom dresu, rekao je:
- Ne treba se nervirati, ali ni popustiti. Zna se tko smo mi i tko su oni...Sve moje medalje su hrvatske i splitske.
Kad smo već kod tih razdioba može se tvrditi i da medalje koje je osvojila Jasna Šekarić u streljaštvu u Seulu (zlatna sa zračnim pištoljem i brončana sa sportskim pištoljem) imaju hrvatski timbar.
-Jest, tada je bila Jugoslavija, istina je i to da je Šekarićeva otišla u Beograd, opredijelila se za Srbiju, ali ona je u streljaštvu ponikla i stasala u Osijeku, slavu je stekla u hrvatskom gradu.
Solomunsko rješenje je da medalje u momčadskim sportovima mogu i trebaju računati i jedni i drugi, pa i treći, to jest svi koji su sudjelovali u podvizima.
Kod tih podjela i kod nas bi se trebalo ponašati na delikatan način, pa tako ne svojatati neke nogometaše. Konkretno, na primjer, Stjepana Bobeka, koji je istina Hrvat, ali se ipak njegove dvije srebrne medalje teško može staviti u hrvatsku vitrinu.
To je slučaj kad jednako pravo imaju i jedni i drugi, jer je Bobek kao igrač već bio veličina u dresu Građanskog, dok je potpunu afirmaciju stekao kao prvotimac Partizana. Dakle, to su neki granični slučajevi kod kojih je logično da i Hrvatska i Jugoslavija/Srbija mogu tvrditi da je njihov. Zdravko Reić,

Odličja
NOGOMET
zlato - Rim 1960., srebro - London 1948., Helsinki 1952., Melbourne 1956., bronca - Los Angeles 1984.
VATERPOLO
zlato - Meksiko 1968., Los Angeles 1984., Seul 1988., srebro - Helsinki 1952., Melbourne 1956., Tokio 1964., Moskva 1980.
KOŠARKA
muški: zlato - Moskva 1980., srebro - Meksiko 1968., Montreal 1976., Seul 1988., bronca - Los Angeles 1984.; žene: srebro - Seul 1988., bronca - Moskva 1980.,
RUKOMET
muški: zlato - Munchen 1972. Los Angeles 1984., bronca - Seul 1988.žene: zlato - Los Angeles 1984., srebro - Moskva 1980.
PLIVANJE
zlato i srebro - Đurđica Bjedov, Meksiko 1968.
BOKS
zlato - Mate Parlov, Munchen 1972., Ante Josipović, Los Angeles 1984., bronca - Damir Škaro, Seul 1988.
KAJAK/KANU
zlato i bronca - Matija Ljubek, Montreal 1976., zlato i srebro - dvojac, Los Angeles 1984.
VESLANJE
zlato - četverac Gusara, Helsinki 1952. bronca - dvojac s kormilarom Gusara, Moskva 1980.
HRVANJE
zlato - Vlado Lisjak, Los Angeles 1984.
STOLNI TENIS
srebrna - dubl, Seul 1988.
STRELJAŠTVO
zlato i bronca - Jasna Šekarić, Seul 1988.
Slobodna Dalmacija

2. travnja 2008.
Iz Hrvatske za BBC
Skulptura hrvatske kiparice Anite Sulimanović >Planet Award< postala je zaštitnim znakom ugledne nagrade za svjetsku i etnoglazbu
Kada u elementima scenografije i u rukama nagrađenih na dodjeli BBC World Music Awarda zapazite prepoznatljivu skulpturu koja se već pet godina dodjeljuje najboljim svjetskim etnoglazbenicima, neće vam pasti na pamet da nje ne bi bilo bez vještih ruku jedne Zagrepčanke - Anite Sulimanović. Ta je kiparica poniknula sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, magistrirala u Velikoj Britaniji na edinburškom Collegeu of Art, Heriot-Watt sveučilišta, a živi i radi u Zagrebu. Nakon što je 2003. pobijedila na natječaju za idejno rješenje za nagradu ugledne britanske medijske kuće BBC-ja njezino je djelo postalo sinonimom za vrsne svjetske glazbenike od kojih je samo najbolji - među kojima su se našli Ry Cooder, Gotan Project, Ibrahim Ferrer, Ali Farka Toure - mogu ponijeti kući i hvaliti se njome. Ovogodišnja će se dodjela tih prestižnih nagrada održati 10. travnja u Londonu, a tijekom ljeta nagrađeni će održati veliki koncert u Britaniji. Među onima koji bi se mogli okititi nagradom i osvojiti skulpturu ove su godine Manu Chao, Balkana Beat Box, Bassekou & Ngoni ba i drugi. [S.B.V.], Vjesnik

1. travnja 2008.
Bush dolazi odati priznanje RH 
Odluka predsjednika SAD-a Georgea W. Busha da posjeti Hrvatsku potvrda je iznimno razvijenih prijateljskih i partnerskih odnosa u političkom, gospodarskom i sigurnosnom pogledu između RH i SAD-a, izjavio je u Zagrebu ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković.
"Uvjereni smo da će se Hrvatska pokazati kao dobar domaćin i da će završni rezultati tog posjeta biti u interesu i RH i SAD-a i naravno naroda obiju zemalja. RH je iznimno zadovoljna dosegnutom razinom naših uzajamnih odnosa i jedan od naših vanjskopolitičkih prioriteta je nastavak i daljnje produbljivanje suradnje sa SAD-om, zemljom koju slobodno možemo nazvati liderom današnjeg svijeta", rekao je Jandroković na zajedničkoj konferenciji za novinare s državnom tajnicom za politička pitanja Biancom Matković i veleposlanikom SAD-a Robertom Bradtkeom sazvanoj povodom posjeta američkog predsjednika Hrvatskoj.

"Posjet dolazi odmah nakon završetka summita NATO-a u Bukureštu i mi smo čvrstog uvjerenja da ćemo se vratiti zajedno iz Bukurešta s pozivnicom RH za članstvo i da ćemo tu pozivnicu moći onda proslaviti ovdje u Zagrebu, u Hrvatskoj", kazao je Jandroković dodajući da su SAD veliki zagovornik proširenja NATO-a i upućivanja pozivnice Hrvatskoj. Osim bilateralne dimenzije, ovaj posjet je i potvrda važnog mjesta i uloge RH na međunarodnoj sceni, a ujedno je i poruka drugim zemaljama u regiji da se reformski napori na putu u euroatlantske integracije isplate i da donose rezultate, istaknuo je ministar.
Američki veleposlanik u RH Robert Bradtke rekao je da američka strana odlično surađuje s ministarstvima unutarnjih poslova, obrane i vanjskih poslova u organizaciji dolaska predsjednika Busha te da postoji intenzivna suradnja s hrvatskim snagama sigurnosti kako bi se na minimum sveli eventualni poremećaji normalnog život u Zagrebu.
Predsjednik Bush sa suprugom Laurom stiže u Zagreb zrakoplovom Air Force One u petak poslijepodne. Istoga dana sastat će se s predsjednikom Stjepanom Mesićem u Uredu predsjednika, a za navečer je predviđena svečana večara kojoj će također nazočiti uzvanici iz akademske zajednice, političkog života, gospodarstva, kulture i sporta, rekla je državna tajnica Matković. Za subotu ujutro je predviđen susret američkog predsjednika s premijerom Ivom Sanaderom u Banskim dvorima i izjave za novinare.

Nakon toga predsjednik Bush trebao bi se obratiti hrvatskoj javnosti na Trgu sv. Marka. Također je predviđen ručak s predsjednicima i premijerima zemalja koje će dobiti pozivnicu za članstvo na summitu NATO-a u Bukureštu.
Na pitanje novinara hoće li policijska potraga za odbjeglim generalom Ivanom Koradom utjecati na sigurnost Busheva posjeta, ministar Jandroković odgovorio je da se to "neće ni na koji način odraziti na posjet predsjednika Busha". Veleposlanik Bradtke kazao je kako Sjedinjene Države imaju puno povjerenje u hrvatske snage sigurnosti te kako vjeruju da će Hrvatska pružiti punu sigurnost američkom predsjedniku i prvoj dami. HRT

1. travnja 2008.
Knin: blagostanje na kršu zahvaljujući studentima stručnjacima
Kad iskoristimo potencijale krša i razvijemo stočarstvo i poljoprivredu, imat ćemo se čime pohvaliti, tvrdi mr. sc. Gugić 
Tekst i snimke Živana Juras/EPEHA
Kad su prije nepune četiri godine renomirani stručnjak na području prehrambene tehnologije mr. sc. Mirko Gugić i dr. sc. Marko Jelić počeli osmišljavati program za osnivanje Veleučilišta u Kninu, nije im bila namjera obrazovati kadrove koji će sutra završiti na Zavodu za zapošljavanje, već oformiti poduzetničko Veleučilište koje će stvoriti gotove stručnjake.

Za kratko vrijeme Veleučilište se već profiliralo, zahvaljujući svojoj inovativnosti i zapaženim tehnologijskim projektima, poput projekta Ekojanje, a osnovali su i vlastitu tvrtku u kojoj su zaposlili troje najboljih studenata. Veleučilište "Marko Marulić" sa studijima poljoprivreda krša - biljna proizvodnja i stočarstvo, prehrambena tehnologija i trgovinsko poslovanje, ima nekoliko linija djelovanja - edukaciju, poticanje poduzetništva i podržavanje.

- Sve smo usmjerili na sirovine, gospodarske potencijale Dalmacije i krša. Krš je dosad bio sinonim za nešto čime se nije moglo pohvaliti, a mi mislimo kad iskoristimo te potencijale i razvijemo stočarstvo i poljoprivredu da ćemo se imati čime pohvaliti - kaže prof. Gugić, inače osnivač Prehrambeno- razvojne agencije PRAG u Splitu. On vjeruje da priroda sigurno nije nešto slučajno napravila, jer iako je tlo škrto, ono je koncentriranije i biološki vrjednije.

Veleučilište je osnovalo i vlastitu tvrtku!
- Veleučilište će davati kadrove koji će se baviti proizvodnjom i prezentacijom na tržištu. Završeni stručnjak sa kninskog Veleučilišta će biti odmah upotrebljiv, bio on agronom ili ekonomist, jer će osim teorije proći i praksu kroz ovo Veleučilište. To smo osmislili kroz jedan specifikum na ovim područjima, stručno znanstvenu jedinicu Inovacijsko središte, ravnopravan dio Veleučilišta gdje će studenti sve što nauče na znanstvenom kolegiju proći u praksi - od polja, do proizvodnih linija i izložbenih proizvoda. Sve će biti pod kontrolom veleučilišnih nastavnika. To je dodatna kvaliteta koju nudi jedino ovo Veleučilište.

- Kao poduzetničko Veleučilište htjeli smo pokazati u praksi da takvo zapravo i jesmo. Zato smo i osnovali svoje poduzeće Matica d.o.o., gdje smo izdvojili naše najbolje studente i nagradili ih radom u takvom poduzeću. Imaju čast raditi i s vrhunskim kadrom koji mi angažiramo u nekim projektima. Troje najboljih studenata - Ana Marić, Maja Macura i Mario Ćaćić već su dokazali da nemaju otpora prema učenju, a kao takvi nemaju ni otpora prema radu. Svaki naš suradnik nam je dobrodošao, a njima se pruža puno više od jednog suhoparnog posla.

Studenti su već izradili tehnološko-investicijske studije za obradu, pakiranje i trženje ekološkog janjećeg mesa, za projekt izgradnje mini sirane u Radučiću te još nekoliko manjih sirana na širem kninskom području. Trenutačno izrađuju projekte za izgradnju farme koza, modernizaciju pršutane te projekte ruralnog turizma.

Ekojanje
Program ekološkog uzgoja janjetine i koza na krškom području kninsko Veleučilište prezentiralo je Ministarstvu znanosti, a podržale su ga sve županije na krškom području.

- Ovaj program je težak 50 milijuna kuna, kroz tri godine. Znanstveno je valoriziran preko tehnologijskog projekta Ekojanje prof. Miljenka Šimprage i jedan je od najuspješnijih projekata u RH, stručno dokazan i provediv. Vrijeme je da projekt ekoovčarstva i kozarstva dovedemo u završnu fazu i u ekološku proizvodnju uključimo nekoliko stotina tisuća ovaca i koza. Imamo bogomdane dijelove krša, gdje se jedino može uzgajati ekojanjetina - kaže Gugić.

Masline u Kninu i Bukovici
Prof. Gugić kaže da je maslina jedna od rijetkih kultura koja se širi ne samo zahvaljujući državnim poticajima, nego su i mediji znatno pridonijeli razvoju maslinarstva. Ističe da je to pozitivno ozračje olakšalo put proizvodnji djevičanskog maslinova ulja, po čemu smo danas u vrhu svjetske kvalitete.

- U maslinarstvu se dogodila pozitivna revolucija, a kvaliteta je toliko dobra da je cijena ne može pratiti - kaže Gugić. Hoće li maslina negdje rasti, ovisi o klimi, a ne o tlu, pa se zahvaljujući klimatskim promjenama maslina širi i na druga područja. Danas imamo sve više maslina u Bukovici, na području Promine i Miljevaca, širi se prema Imotskom, a ima je i u Kninu - kaže prof. Gugić te dodaje da je na graničnim područjima još bolja kvaliteta masline.
Slobodna Dalmacija

1. travnja 2008.
Dvojica Zagrepčana na Olimpijske igre u Kini planiraju ići biciklom!
Dvojica zaljubljenika u sport, Zagrepčani Mladen Gaćeša i Marko Mitić krenut će u petak, 4. travnja, na biciklima na put dug 12 tisuća kilometara, kako bi u kolovozu stigli u Kinu na početak Olimpijskih igara i sa ostalim navijačima
podržali hrvatske sportaše.

Putovanje koje počinje ispred zagrebačkog Doma sportova trajat će četiri mjeseca, a sa sobom na taj put dvojica prijatelja nose jako malo odjeće a puno specijalne opreme: solarne punjače, kamp opremu, foto i video opremu, uređaje za filtriranje vode, rezervne dijelove za bicikl i dr. 
Plan puta ispisan je na biciklima a vodi preko šest zemalja - Srbije, Rumunjske, Ukrajine, Rusije, Mongolije i Kine. Za posljednje četiri zemlje Mladen i Marko morali su tražiti vize, pri čemu je uvelike pomogao Hrvatski olimpijski odbor. Osim viza, kazao je Gaćeša, morali smo se i cijepiti i to protiv hepatitisa A i B, meningokoka, bjesnoće, kolere i trbušnoga tifusa.

Student agronomije Marko Mitić i zaposlenik HEP-a Mladen Gaćeša, koji su već imali slične biciklističke pothvate ali po Europi, put planiraju zadnje dvije i pol godine a Gaćeša kaže kako napamet zna svako selo i grad kroz koji će prolaziti na putu do Kine.
Za put dug 120 dana Gaćeša se pripremao svakodnevnim treninzima i, kako kaže, u zadnjih nekoliko mjeseci odvozio je 7.000 kilometara na biciklu, uglavnom oko zagrebačkog Jaruna. 
Putovanje života Mitića i Gaćešu koštat će 150 tisuća kuna, od čega su do sada prikupili trećinu dok će ostatak morati financirati sami. Slobodna Dalmacija

1. travnja 2008.
Hrvatska opet proglašena 'vrućom destinacijom u usponu'
Piše: Ranko Borovečki
ZAGREB - Hrvatska je i dalje među najatraktivnijim destinacijama na američkom turističkom tržištu.
Najnovija potvrda tome su i dvije velike reportaže objavljene u najnovijim izdanjima vodećih stručnih magazina, namijenjenih američkim touroperatorima, mjesečniku Jax Fax Travel Marketing, koji prema istraživanjima svakodnevno koristi više od 135 tisuća američkih turističkih agenata, te magazinu Virtuoso Life koji je više puta bio proglašavan najboljim travel magazinom u SAD-u.
Udruga američkih touroperatora USTOA nedavno je ponovno Hrvatsku proglasila "vrućom destinacijom u usponu" i za 2008. godinu, magazin Travel & Leisure dalmatinske je otoke uvrstio na drugo mjesto u kategoriji najatraktivnijih europskih otoka, dok su među svjetskom konkurencijom na sedmom mjestu, a New York Times otok Hvar proglasio je 11. najzanimljivijom destinacijom u svojem tradicionalnom godišnjem izboru "53 mjesta koje trebate obići u 2008.". Jutarnji list

1. travnja 2008.
Kada ne bude šokačkog čaje, neće biti ni slavonskih svatova
Piše: Mladen Obrenović/EPEHA
Foto: Damir Glibušić/CROPIX
IVANKOVO - Šokački čaje, majstori slavonske svatovske ceremonije, tradicionalno su se i ove godine na Mladi Uskrs okupili u Ivankovu.

Popularna pučka zabava "Sve se čaje okupiše", koje u drugim krajevima Hrvatske zovu čauš, čava, čale, kapetan ili oberšicer, održana je jubilarni deseti put. Ivankovčani su i ove godine imali jednog gosta, ovaj put iz obližnjih Budrovaca, sela u susjednoj Osječko-baranjskoj županiji.
- Na manifestaciji, čiji je cilj očuvati tradicijska bogatstva Šokadije i svatovske običaje kroz lik čaje, uspjeli smo okupiti i sudionike prijašnjih susreta pa nas je na pozornici bilo 20-ak. Četvorica mladih čaja obećavaju da tradicija slavonskih svatova neće pasti u zaborav - rekao je Paško Barunčić Mali, domaćin susreta te hrvatski i svjetski rekorder koji je tijekom 37 godina uspješno organizirao čak 488 svatova.
Obučeni u nošnje svoga kraja, s prepoznatljivim detaljima na odjeći, ali i u govoru, čaje su se publici predstavili pošalicama, šaljivim bećarcima i običajima svog sela. Ujedno su podsjetili na zadatak svakog čaje, koji podrazumijeva brigu o svim detaljima svadbe: od dočeka gostiju, pripremanja i serviranja hrane i pića, preko vođenja pjesme i kola do prikazivanja darova mladencima, ali i neumornog podizanja atmosfere među svatovima.

- Ove smo godine prikazali i prave male svatove kako bismo kroz šokačko svatovsko veselje pokazali što sve čajo treba raditi - istaknuo je čajo Paško.
Uz domaći KUD "Ivan Goran Kovačić", koji je uz potporu Općine Ivankovo i Vukovarsko-srijemske županije organizirao manifestaciju, nastupili su gosti iz Vugrovca kod Sesveta, Tamburaški sastav Đeram i Štitarske snaše.
U popratnom je programu priređena izložba fotografija "Crveno-bijelo" Dražena Bote te je predstavljena "etno-kujna" u kojoj su gošće iz Štitara predstavile svoje umijeće kuhanja.

Čajo za Guinnessa

Za odgovornu dužnost čaje biraju se omiljeni ljudi u selu, koji zabavljaju i animiraju goste do ranih jutarnjih sati. Paško Barunčić je jedan od najomiljenijih šokačkih čaja jer će idućeg petka 489. put voditi svatove.
- Već imam ugovorena 23 svadbena veselja za ovu godinu, čime ću premašiti brojku od 510 svatova. Svečanost proslave 500. svatova, na koju planiramo pozvati i goste iz 'Guinnessove knjige rekorda', održat ćemo krajem svibnja iduće godine - najavio je Barunčić. Jutarnji list