HIA - Hrvatski iseljenički adresar
 
   
 
  V I J E S T I - H R V A T S K A

ARHIV - srpanj 2007.

natrag u arhiv godine


31. srpnja 2007.
SUKOB INTERESA HAAG POKRENUO ISTRAGU O ODVJETNIKU HRVATSKOG GENERALA
Kehoe s 250.000 $ napušta Gotovinu
Početak Gotovinina suđenja Gregory Kehoe neće dočekati kao njegov branitelj, premda je hrvatska Vlada već platila 250.000 dolara avansa za odvjetnike

PIŠE JASNA BABIĆ

Budući su u Haagu diskvalificirani odvjetnici Ivana Čermaka i Mladena Markača, Haaški tribunal započeo je postupak za utvrđivanje tzv. sukoba interesa kod Gregoryja Kehoea, jednog od trojice branitelja Ante Gotovine. No, ovoga puta skandal prijeti čak samoj Carli del Ponte.

Prošloga tjedna nadležno sudsko vijeće pokrenulo je svojevrsnu istragu o Kehoeovu sudjelovanju u sastavljanju optužnica u predmetu Oluja, uključujući tu i sve "srodne slučajeve", kako piše u sudskom nalogu.

Od Carle del Ponte zahtjeva se objašnjenje: zašto je Registru Haaškoga tribunala uskratila informacije o Kehoeu kada se pokušala utvrditi priroda Kehoeova angažmana u Haaškom tužiteljstvu.

Samom Kehoeu naloženo je da se do rujna očituje o profesionalnoj etičnosti svoje bivše i sadašnje pozicije. Kako doznaje Slobodna Dalmacija, Gotovinini odvjetnici zamolili su nešto duži rok za svoje očitovanje, po čemu je prilično jasno da, uzdajući se u diskreciju Carle del Ponte, ovakav razvoj događaja nisu očekivali.

Dokument za dokaz

Sudsko vijeće, naime, već raspolaže dokumentom koji pokazuje da se Gregory Kehoe tijekom 1995. i 1996. bavio zločinima HV-a u Oluji: naručio je ekspertizu za prekomjerno granatiranje Knina, saslušavao je neke svjedoke, kninske Srbe, osobno je definirao istražne ciljeve Haaškog tužiteljstva, pa tako i krivnju svog sadašnjeg klijenta Ante Gotovine.

Zato je vrlo velika vjerojatnost da početak Gotovinina suđenja Gregory Kehoe neće dočekati kao njegov branitelj, premda je hrvatska Vlada već platila 250.000 dolara avansa za odvjetničke usluge dvojice Amerikanaca.

Riječ je o memorandumu Haaškog tužiteljstva na kojemu su pobrojane sve Kehoeove tužiteljske aktivnosti, ali ga je Carla del Ponte namjerno zatajila zainteresiranim stranama.

Optuživao i Tuđmana i Martića

Uz memorandum koji svjedoči o Kehoeovu tužiteljskom angažmanu u predmetu Oluja, sudsko vijeće moglo bi u tzv. sukob interesa uračunati Kehoevu "srodnu" optužnicu protiv Tihomira Blaškića, gdje je u globalu kvalificirao ratnu politiku Franje Tuđmana, Gotovinina vrhovnog zapovjednika.

Moglo bi se pokazati da je također "srodan slučaj" Kehoeova optužnica protiv Milana Martića, vođe srpskih pobunjenika. Riječ je, naime, o istom ratu, istom teritoriju i istom vremenskom razdoblju.

Zatajen memorandum

Carla del Ponte memorandum s podacima o Kehou namjerno je zatajila. Po uzoru na Hrvatsku koja se pozivala na svoj "nacionalni interes", za hrvatske medije je ustvrdila da tužiteljstvo ima pravo na zaštitu identiteta svojih službenika i njihovih nalaza. Ipak, tajnim kanalima memorandum je dospio do odvjetnika Čermaka i Markača. Budući da su iz Haaga eliminirani upravo na Kehoeovu inicijativu, uzvratili su daleko jače potkrijepljenom prijavom za Kehoev sukob interesa. Slobodna Dalmacija

 

31. srpnja 2007.
ADRENALIN NA MOSTU
BUNGEE JUMPING ATRAKCIJA PRIVLAČI SVE VIŠE TURISTA
Ponoćni skokovi s Maslenice
Od početka sezone bungee jumpinga na Masleničkom mostu polovicom lipnja, u potrazi za adrenalinom k morskoj površini strmoglavilo se oko 130 skakača

PIŠE SILVIJA DOMITROVIĆ

Tri, dva, jedan, bungee!", nakon toga slobodni pad 30 do 35 metara , uz gromoglasan krik, škljocanje fotoaparata i pljesak mase okupljene pokraj platforme na sredini starog-novog Masleničkog mosta, već se treću godinu zaredom tijekom ljetnih mjeseci čuju gotovo svakodnevno.

Od polovice lipnja, kada je službeno počela sezona bungee jumpinga na Masleničkom mostu, u potrazi za adrenalinom k morskoj površini strmoglavilo se oko 130 skakača.

Tako su s visine od 56 metara , osigurani "lastikom", svoju hrabrost iz ringa na most nedavno prenijeli i članovi Hrvatske boksačke reprezentacije na čelu s viceprvakom svijeta Mariom Šivolijom. U potrazi za adrenalinom tijekom lipnja na skok se odlučilo najviše domaćih skakača, dok je u srcu turističke sezone najviše stranaca, osobito Nizozemaca.

-Hrabrost podjednako pokazuju muškarci i žene, a do sada je odustalo samo dvoje koji su, popevši se na platformu, zbog velikog straha, ipak odlučili ne skočiti -rekao nam je Danko Zimic iz Izazov-toursa, dodajući kako je bungee na Masleničkom mostu najsigurniji ekstremni sport.

Oni najhrabriji i najekstremniji skaču i po nekoliko puta, a već tradicionalno na skok dolazi mladi Slovenac koji je prije tri godine za 18. rođendan skočio prvi put i to čini svake godine.

Najstariji skakač je imao 67 godina, doznajemo od Zimica koji navodi kako se u "sviti" koja bodri skakače, obično nađu i oni koji, potaknuti iskustvom svojih prijatelja, iako to nisu planirali, odluče skočiti.

Ove godine ljubitelji adrenalina i romantike imaju priliku iskusiti i noćno skakanje, jedinstven doživljaj pri skoku s osvijetljenog mosta u mrak. Slobodna Dalmacija

31. srpnja 2007.
Istraga požarišta: 'Imam osjećaj da nas potpaljivači gledaju'
Piše: M. Gugić, M. Rajčić, D. Miljuš
Foto: Duje Bušljeta
SPLIT, ZADAR, ZAGREB - Ni glavni državni vatrogasni zapovjednik, ni zapovjednik splitske Javne vatrogasne postrojbe, niti šef zadarskih vatrogasaca ne isključuju mogućnost da je jedan dio požara koji su od početka sezone planuli duž hrvatske obale sustavno podmetan.
Glavni državni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin čak ističe kako je znakovito da u kratkom vremenu požari izbijaju na mjestima gdje nema dalekovoda, pruga, deponija ili drugih izvora koji bi utjecali na njihovo nastajanje.

- Zato smo i dogovorili pojačane policijske aktivnosti kako bi otkrili počinitelje. Namjernih požara ima, ali o motivima je teško govoriti dok se to ne ustanovi istragom - kazao je Jurin.
Zapovjednik splitske Javne vatrogasne postrojbe Felicio Parčina još je izravniji u argumentiranju svojih, a i uvjerenja velikog broja vatrogasaca sa područja Splitsko-dalmatinske žuapnije da požare netko namjerno izaziva.
- Prostim okom bez ekspertize jamčim da su požari mahom podmetnuti i to od strane dobrih znalaca Ne može se vatru tek tako upalit, baciš šibicu i gori šuma - kazao je Felicio Parčina, iza kojeg je već 35 godina vatrogasnog iskustva. Navodeći iskustva s više požara koji su izbijali na Šolti, ali i na Svilaji gdje je vatra još aktivna, Parčina pojašnjava:
- Požari koji niču jedan za drugim na udaljenosti od 4 km zračne linije, nemaju ništa zajedničko, osim možda počinitelja. Nama se događa da dok jedno požarište saniramo, drugo niče par kilometara dalje na novoj lokaciji, kao da nas neko promatra.
Kakve su nakane tih počinitelja, ne znam, ali istini pobjeći ne možemo , netko to zaista pali -tvrdi Parčina. Šef zadarskih vatrogasaca ipak je malo oprezniji. - Ne bih špekulirao, ali ne isključuje se mogućnost organiziranih plajevina po Jadranu - rekao je Željko Šoša na čije su području od srijede do ponedjeljka ujutro buknula 62 požara.

Na Velebit poslani odmorni gasitelji

ZADAR - Požar na području Velikog Rujna na Velebitu, koji je buknuo još prošli četvrtak, od subote je pod kontrolom. - Vatra još uvijek tinja i može se uočiti gust dim. Međutim, nema štete jer sada ispod bukove šume gori suho granje. Ljudi su danonoćno na terenu i drže opožareno područje pod kontrolom. Jutros smo na teren poslali svježe snage, a riječ je o 100-tinjak ljudi koji se izmjenuju - vatrogasci, vojska, djelatnici Parka i liječnička ekipa koja stalno dežura. Mnogo su nam pomogli i pripadnici Gorske službe spašavanja - rekao je danas šef zadarskih vatrogasaca Željko Šoša, ipak izrazivši strah od najavljene bure. (M. G)

60 osoba poginulo u dva mjeseca

Utapanje, planinarenje i nesnosne vrućine odnijeli su već 60 ljudskih života tijekom lipnja i srpnja, a prednjače smrtni slučajevi utapanja, u kojima je stradalo čak petero djece u dobi do 12 godina. Najveći broj utopljenika stradao je u kopnenim vodama, rijekama i jezerima, a samo u rijeci Savi zabilježeno je šest smrtnih slučajeva, dok se prošle godine u istom razdoblju nije dogodio niti jedan.

Prema podacima MUP-a, samo u prvih šest mjeseci 2007. utopilo se 39 osoba, dok je za 2006. zabilježen podatak od 60 utapanja u čitavoj godini. Osim kupača, ugroženi su i ronioci, u prošla dva mjeseca stradala su dvojica, a prema prošlogodišnjim statistikama najviše stradavaju amateri ronioci iz Češke, Poljske i Mađarske.

U planinarenju na Omiškoj Dinari i Paklenici živote su izgubili poljski i austrijski turist.

Zbog iznimno visokih dnevnih temperatura koje su prelazile i više od 40 Celzijevih stupnjeva, preminulo je dvoje ljudi, a neke bolnice su tih dana bilježile i više od 300 poziva dnevno, dok su liječničke ekipe, primjerice, u Osijeku, na teren izlazile i do 90 puta. (M. B., V. P.) Jutarnji list

31. srpnja 2007.
Hrvatski lipicanci u Vojvodini umiru od gladi
SUBOTICA Osamdesetak lipicanaca vrhunskoga genetskog podrijetla, potomaka iz hrvatske ergele Lipik, gladuje u Novom naselju u Vojvodini jer vlasnik posjeda Todor Bukinac više ne ulaže novac u njihovu prehranu, niti dopušta da se izgladnjelim životinjama pomogne, izjavio je za novosadski Građanski list (GL) od ponedjeljka nekadašnji radnik na tom imanju Mihajlo Komasović. "Izgladnjelo stado, koje je novinarska ekipa zatekla na ranču u Novom naselju, odista izgleda kao da je prepušteno samo sebi. Na temperaturi od plus 40 pedesetak plemenitih grla pretvorenih u kost i ofucanu kožu jede što stigne. Na tijelima nekih vidljive su otvorene rane koje nisu liječene", piše GL. (www.poslovni.hr)

31. srpnja 2007.
Solidna nautička sezona
NP Kornati ima najnižu cijenu ulaznica od svih NP-a u Hrvatskoj, a istovremeno ima najveće troškove. Najviše plovila koja ulaze u NP duga su od 11 do 14 metara
Jadranka KLISOVIĆ

KORNATI - Nautičari su se ovih vrelih dana razmilili po atraktivnim kornatskim uvalama uživajući u iskonskoj ljepoti toga jedinstvenog morskoga krajolika kakvog nema nigdje na svijetu. Nautička sezona je solidna, možda čak nešto bolja od prošlogodišnje, kazuje za Vjesnik Branko Kereta, ravnatelj NP Kornati, koji nam nije mogao reći točan broj posjetitelja parka jer je od ove godine uveden novi režim naplate ulaznica.

Isti financijski učinci

>Naime, za sva je plovila uveden sustav naplate ulaznica prema veličini broda, a brodovi su svrstani u šest kategorija. Do ove godine ulaznice su se naplaćivale prema broju članova posade na plovilu, što je izazivalo ružne slike jer su se na razne načine pokušavali sakriti putnici da bi se platilo manje.

Osim toga, naša su plovila zbog naplate ulaznica presretala nautičare po moru, što je također stvaralo ružnu sliku, koju smo sada izbjegli. Novi model naplate ulaznica prema veličini broda u startu je, međutim pokazao da se pogriješilo u metodologiji naplate, jer sada ispada da na plovilu prosječno boravi 2,5 osoba, što je ipak premalo i sigurno ne održava pravo stanje stvari na terenu.

Najviše plovila koja ulaze u NP veličine su od 11 do 14 metara , što znači da takvo plovilo za ulaznicu plati 300 kuna, a to je ipak premalo i u tom dijelu model će se do iduće sezone morati korigirati<, najavljuje ravnatelj Kereta koji ističe da su financijski učinci takve naplate gotovo identični onoj od ranije. Kereta se zalaže za povećanje cijene ulaznice koja se kupi u parku i to za dva do tri puta.

Danas se ulaznice za Kornate mogu kupiti na više punktova na potezu od Punta na otoku Krku pa sve do Rogoznice. Cijena ulaznice koja se plaća za gosta koji se na dolazak u Kornate odluči posredstvom brodara s kojim Uprava parka ima odobrenje iznosi 40 kuna, a brodari koji posjetitelje dovode bez odobrenja plaćaju dvostruko više. Većina brodara radi uredno, međutim, uvijek se nađe onih koji žele raditi na crno, odnosno bez odobrenja, pa od takvih Uprava potražuje naknadu putem suda.

Pilot-projekt plutajućih bova

Zanimljivo je da NP Kornati ima najnižu cijenu ulaznica od svih NP-a u Hrvatskoj, a istovremeno ima najveće troškove. Trenutačno još samo najnoviji park Lastovo ima visoke troškove, ali je njegova prednost to što upravu ima na otoku, dok je kornatska uprava na Murteru. Ravnatelj Kereta najavljuje kako će se do kraja ove godine krenuti u pilot-projekt postavljanja plutajućih bova za privez plovila. Cjeloviti projekt govori o postavljanju čak 360 bova na ukupno 37 lokacija unutar parka. Ovisno o veličini i zaštićenosti svake pojedine uvale, u njima se planira postaviti od najmanje pet do najviše 35 priveznih bova. >Zalažemo se za takav način prihvata plovila i zbog činjenice da se brodskim sidrima može prenositi otrovna alga taksifolija racemoza, prošle godine otkrivena na dvije kornatske lokacije kod Sedlastog boka.

Vjesnik

31. srpnja 2007.
Najpljepši hrvatski srednjovjekovni spektakl
U globalizacijskom udaru pod kojim već stradava hrvatski jezik i običaji, Rapska fjera - srednjovjekovni festival s drevnim obrtima i mirisnom eko hranom oživljuje identitet kao danas temeljno pitanje Europe

 

MARINA TENŽERA

Na drevnoj plaži grada Raba pun je mjesec obasjavao čudan prizor. Srednjovjekovni ribar pekao je na starinskim griljama komade tune na žaru. U starinskom kotlu kuhao se riblji brodet. Malo dalje na štandu je lijepa djevojka s turbanom pekla lepinje (bubice) na koje je stavljala mirisni pršut i sir te točila bijelo i crno vino.

Dva su se viteza oboružana teškim mačevima probijala među turistima da poslije teške >borbe< nešto popiju. Drevni zvuk roga najavio je da su gladni i >kugari< koji su odjeveni u prnje i prekriveni strašnim >ranama< uveseljavali gledatelje. Vijugave stepenice vodile su s plaže na vrh platoa Trga slobode na kojemu su srednjovjekovni obrtnici prodavali slasne domaće eko proizvode stotinama turista koji su samo zbog ovogodišnje Šeste Rapske fjere - oživljenog srednjovjekovnog festivala iz 14. stoljeća došli na Rab iz svih krajeva Hrvatske.

Kovač novca izrađivao je uzbuđenim Nijemcima starinsku kovanicu. Obitelj Kaštelan prodavala je izvanrednu medicu - žesticu s domaćim otočkim medom. Mirela i Slobodan Milić iz Zagreba nudili su svoje divne proizvode od kože. Iz sela Gonar ljubazna je Marica Košutić jedva stizala zadovoljiti sve one koji su htjeli kušati domaće povrće na kruhu iz Supetarske Drage, probati prošek rađen po starinskoj recepturi (noću u kotlovima zvanim lambik), marmeladu od smokava, domaće maslinovo ulje, usoljene masline i osliće mole) sušene na buri!

Rab posto broj jedan

Prava je to svečanost za ljubitelje izvorne hrvatske hrane umorne od masnih hamburgera koji su zaposjeli Lijepu našu pa čak i na riječkom korzu umjesto kakve kvarenerske konobe stoji Mc Donalds i to u staroj palači.

Pod globalizacijskim udarom, s jezikom već osakaćenim anglizmima, Rapska fjera velik je povratak korjenima i identitetu - danas ključnim europskim temama u svim državama. Kako nam je kazala gospođa Košutić, njezina obitelj već dugo ima vlastitu proizvodnju domaće hrane koju proizvode na već odavna zaboravljene načine koje je ona sama naučila od pokojnog svekra.

Od poljoprivrede se može živjeti, kazala je, ističući ponosno da je baš tako fakultetski školovala i kćer i sina. >Za takvu ekološku proizvodnju hrane treba jako puno strpljenja i znanja<, ukratko je objasnila. Ne manje impresivan štand imala je dražesna cvjećarna >Murtela< čije su vjećarice izložile prekrasne aranžamane od lavande, lovora, ružmarina, kadulje, origana, timijana te srednjovjekovni >ljubavni napitak< od karanfila!

Oživljeno srednjovjekovlje

Srednjovjekovna fešta - >Rapska fjera< započela je dan ranije na blagdan sv. Jakova 25. srpnja na Trgu sv. Kristofora. Gradonačelnik Raba Željko Borčić pozdravio je u ime grada oko 20. 000 turista, zatim kneza, suce, općinsko vijeće, plemstvo, rapsku vlastelu, trgovce, obrtnike i brojne goste fjere od umjetnika iz Republike San Marino, vitezova grada Königsbruna, šibenske Sokolare, te Udrugu sv. Grgur iz Požege koji su se priključili svečanosti.

Najzaslužnija za ovaj prekrasni srednjovjekovni spektakl što oživljuje tradicijske običaje i obrte jest predsjednica Turističke zajednice grada Raba Kristijana Ribarić Matušan koja je na četiri jezika pozdravila strane goste.

Kako je podsjetila, u počast kralju Ljudevitu Velikom koji je Rab oslobodio od Mlečana te na svetu uspomenu i čast sv. Kristofora 21. srpnja 1364. godine, Veliko vijeće Grada Raba posebnom je odredbom općinskim praznicima proglasilo dva blagadana - 9. svibanj: Dies Victoriae, dan kada je Rab zagovorom sv. Kristofora oslobođen od Normana 1075. godine i 27. srpanja: Dies Natalis, dan mučeničke smrti sv. Kristofora koji crkva slavi kao Rođen dan. Svečanosti su u tim davnim danima počinjale u katedrali a prisustvovali su im knez, suci i općinsko vijeće sa svijećama.

U svečanoj proscesiji nosila se gradom glava sv. Kristofora u srebrnom moćniku. Igrale su se viteške igre. Sud prigodom blagdana nije radio, a dužnici sa sela petnaest dana slobodno su smjeli u Rab i iz Raba jer se nije smjela >krojiti pravda<. Pučko veselje trajalo je nekoliko dana i Gradska su vrata bila otvorena za sve. I sada, šest stoljeća kasnije pučka veselica kroz tri dana, to jest blagdana (sv. Jakova, 25. 07), sv. Ane (26.07) i sv. Kristofora (27.07) nudi nezaboravan susret s drevnim mirisima, okusima i obrtima.

Dok prvi dan gradom nakon svečana otvorenja hodi svečana parada, slijedeća dva dana fešta se nastavlja na starome gradu Kaldancu s srednjovjekovnim zanatlijama, dok treći dan slijedi oživljena procesija do Rapske katedrale s relikvijom sv. Kristofora i svečana misa. Dakako, sva tri dana u bivšoj katedrali se održava sveta misa.

Zatvaranje prati spektakularan vatromet u gradskoj luci koji je ove godine oplemenila zvukom klapa >Bonaca<. Vjesnik

30. srpnja 2007.
Tamburu zavoljeli i Kinezi
Piše: Branimir Pofuk
Foto: Danijel Soldo/CROPIX
Iako je s osamostaljenjem Hrvatsku zapljusnuo pravi tamburaški tsunami, broj velikih tamburaških orkestara drastično se smanjio, a s njim i sustavno, kultivirano njegovanje vrhunskog muziciranja na tamburi

U početku je bila samica. Ime te tambure malog tijela i dugačkog vrata očito se može protumačiti time što je njen svirač bio usamljeni solist, bez pratnje drugih instrumenata. Uz to, bilo je to glazbalo koje je, doduše, imalo više žica, uglavnom četiri, ali bi sve bile ugođene na istom tonu, a bila je omiljeno pastirsko glazbalo. Ta preteča suvremenih tambura ujedno i je spona tog narodnog glazbala s njegovim dalekim precima na istoku odakle je i došla do naših krajeva, s invazijom Turaka.
Tamburaši vole spominjati navodno tibetansku legendu o bogu Tamburu, zaštitniku glazbe i glazbenika, koji je napravio prvo takvo glazbalo i dao ga u ruke ljudima. S bogom ili bez njega činjenica je da ćete na današnjem, posljednjih desetljeća sve raširenijem svjetskom tržištu etnoglazbala, pronaći instrument s juga Indije koji se zove upravo tambura, dok na indijskom sjeveru postoji njegova inačica tampura.
Već u vrijeme ilirskog preporoda tambura je bila i sredstvo jačanja nacionalne svijesti, ali isto tako i prosvjetiteljski alat preko kojeg se puku nastojala približiti glazbena kultura europskog zapada.
Od samice je nastao prim, a od prima, koji ima i predivno ime bisernica, nastali su njegovi veći rođaci brač, bugarija, čelović i čelo te napokon berda, u kajkavskom području znana i kao "bajs".
Kako su tambure postajale sve prihvaćeniji i društveniji instrument, a ujedno i jedino narodno glazbalo od kojeg se može napraviti i pravi orkestar, po uzoru na gudački, rasla je i želja da se na njima svira sve raznolikija i zahtjevnija glazba.
Već u vrijeme ilirskog preporoda tambura je bila i sredstvo jačanja nacionalne svijesti, ali isto tako i prosvjetiteljski alat preko kojeg se puku nastojala približiti glazbena kultura europskog zapada.
Od jednoglasne samice u 19. stoljeću nastala je dvoglasna tambura čiji je sustav štimanja te pripadajuću mu čitavu školu sviračke tehnike razvio i promicao Milutin Farkaš. Iako sam i sâm naučio svirati tamburu u Križevcima, u mom rodnom gradu u mojim školskim danima nitko nije isticao kako je taj Farkaš rođen upravo u mom rodnom gradu.
Možda i zato što su četveroglasne tambure na kojima sam učio svirati bile već dvije daljnje evolucijske stepenice udaljene od takozvanih farkašica koje su ispale iz masovne upotrebe već u prvoj polovici 20. stoljeća. Zamijenio ih je troglasni štim i mnoga tehnička poboljšanja drugog znamenitog hrvatskog etnomuzikologa i promicatelja tambure Slavka Jankovića.
Čim zasvira neki tamburaški orkestar, znalci znaju prepoznati karakterističan srebrnasti (ili biserasti) zvuk Jankovićevih troglasnih tambura koje i danas koriste svirači Tamburaškog orkestra HRT-a, kao i brojni tamburaški sastavi gradišćanskih Hrvata.
Ipak, takozvani vojvođanski četveroglasni kvartni sustav ugađanja pokazao se najpodesnijim i najlakšim za svladavanje pa su upravo takve tambure danas u najširoj upotrebi na cijelom Balkanu i u cijelom svijetu kamo su ih raznijeli raseljeni Hrvati, uključujući i čitavu Ameriku.
Sve ovo tamburaško gradivo utvrdio sam i štošta novo naučio nekidan u malom, ali zbog jedinstvenosti itekako važnom Muzeju tambure koji je početkom mjeseca otvoren u jednoj od lijepo uređenih zgrada kompleksa Tvrđave u Slavonskom Brodu.
Vodič pun znanja i strasti prema tom glazbalu bio mi je Mladen Jurković, tamburaš i graditelj tambura, koji je tu vrijednu zbirku eksponata i osmislio te na čiju je inicijativu mali muzej i otvoren. Već sutra on će ponovno navući široku bijelu šokačku nošnju i svoju majstorsku pregaču da bi sve to što je pokazao i pričao meni ponovio pred već drugom skupinom kineskih turista koji su najavili dolazak.
Osim općih podataka o nastanku i razvoju tambure, zbirka je većim dijelom posvećena tamburaškoj tradiciji Slavonskog Broda i okolice. Ono što je za Osijek bio legendarni Pajo Kolarić, koji je u tom gradu osnovao prvi hrvatski tamburaški orkestar još 1847. godine, za Slavonski Brod bio je Dragutin Hruza koji je kao mladi glazbenik, skladatelj i kapelnik 1890. stigao iz Češke i prigrlio naročito tamburu kao sredstvo promicanja glazbene kulture.
Važno mjesto u muzeju pripada i Stjepanu Martinku, rodom iz Tuhelja, pod čijim je vodstvom tamburaški orkestar iz Slavonskog Broda stigao čak do Leipziga. Kako svjedoči minuciozni rukopis partiture u muzejskoj vitrini, Martinko je upravo tamo 1912. godine stavio potpis na svoju obradu za tamburaški orkestar uvertire "Pikove dame", ali ne opere Čajkovskog, nego istoimene operete Franza von Suppéa.
Boraveći od 1952. do 1963. u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu, tamburom se očito zarazio i za tamburaški orkestar napisao i obradio mnoge skladbe i glasoviti hrvatski crkveni glazbenik i skladatelj Kamilo Kolb. Suvremeni nasljednik svih njih u Slavonskom Brodu je maestro Mihael Ferić.
Upravo me njegov dirigentski nastup svojom strašću i temperamentom najviše oduševio na spektaklu "Sto tamburaša" nedavno održanom u Zagrebu pred prepunom dvoranom Lisinski. Tamburaške novogodišnje koncerte, po uzoru na one bečke, kakve posljednjih godina u zagrebačkom HNK priređuje maestro Siniša Leopold s Tamburaškim orkestrom HRT-a, maestro Ferić je u Slavonskom Brodu organizirao još krajem 80-ih godina prošlog stoljeća.
Nažalost, iako je s osamostaljenjem Hrvatsku zapljusnuo pravi tamburaški tsunami, broj velikih tamburaških orkestara drastično se smanjio, a s njim i sustavno, kultivirano njegovanje vrhunskog muziciranja na tamburi. Tako je Ferićev veliki orkestar u Slavonskom Brodu posljednji put svirao pod granatama 1992. godine. U njemu je bio i Mladen Jurković koji mi kaže kako gradski oci nisu imali sluha za tu vrstu tamburaštva.
Jurkovićev muzej u brodskoj Tvrđavi, koji podsjeća na bogatu tamburašku povijest, mogao bi biti dobar početak i nekog novog tamburaškog preporoda.
No, upravo će on do kraja života biti neizmjerno zahvalan upravo maestru Feriću jer mu je dao poticaj da se, osim sviranjem, počne baviti i gradnjom tambura. Jurković je, naime, u vrijeme Šuvarova usmjerenog obrazovanja, pošao za zanatom i kruhom u zagrebački srednjoškolski Drvno-obrazovni centar.
Otac se složio s njegovom odlukom uz opasku "pa uvijek ćeš moći raditi štokove i vrata". No, ponukan riječima maestra Ferića na prvom feriju, Jurković se prebacio na glazbalarski odjel u toj školi i postao graditelj tambura.
Iako mu, kako kaže, financijski baš i ne cvatu ruže, još nije došao u situaciju da radi "štokove i vrata". Premda na području Slavonskog Broda djeluje desetak tamburaških bendova bez kojih se tamo, za razliku od prijašnjih vremena, više ne može zamisliti nijedna svadba, Jurkovićeva je želja da bude još mnogo više što boljih tamburaša jer oni i graditelje tambura tjeraju da rade više i bolje. Njegov muzej u brodskoj Tvrđavi, koji podsjeća na bogatu tamburašku povijest, mogao bi biti dobar početak i nekog novog tamburaškog preporoda.
10 majstora i jedan šegrt
Pastiri su nekada sami izrađivali svoje samice od drva koje bi im došlo pod ruku pa je to mogla biti i šljiva, javor, lipa, kruška, trešnja ili jasen. No, za današnje sve zahtjevnije instrumente Jurković sam bira najbolje komade smreke ili javora u velebitskim šumama, odakle je nekada sirovinu nabavljao i sam Stradivari, a i danas ondje dolaze majstori najuglednijih svjetskih graditeljskih radionica violina.
Put od velebitskog stabla do savršeno oblikovane tambure pokazuje i jedan od muzejskih panoa, a finalizaciju Jurković demonstrira sjedeći na posebno konstruiranoj klupi diljači. Osim strasti kojom mu svijetle oči dok oprezno zakucava pragove u nježni vrat nove bisernice, o Jurkovićevu znanju i vještini svjedoči i na zidu okačena diploma o položenom majstorskom glazbalarskom ispitu koju je stekao 2004. u Zagrebu.
Taj majstorski ispit za glazbalare, koji je organizirala i svojim pečatom ovjerila Hrvatska obrtnička komora, bio je prvi takav ispit organiziran nakon 1944. godine u Hrvatskoj. Takvih majstora kao što je Jurković u Hrvatskoj danas ima samo desetak. No, šegrta je još manje. Upravo ovih dana, kaže Jurković, javio mu se jedan mladić iz Samobora, trenutačno jedan jedini upisan na glazbalarski smjer zagrebačkog Drvno-obrazovnog centra. Jutarnji list

30. srpnja 2007.
AVE CESARE TREĆA 'NOĆ DIOKLECIJANA' SPLIĆANE JE VRATILA U DOBA ANTIKE
Tisuće plebejaca došle se pokloniti svom caru
Podanici su se naguravali ne bi li vidjeli imperatora na Rivi, a zatim su za njim krenuli i prema Peristilu. Najveća je gužva vladala u Podrumima gdje su se rimske delicije kuhale za 400 ljudi
PIŠE IGOR MUŠIĆ
SNIMILI NIKOLA VILIĆ/CROPIX i JADRAN BABIĆ/CROPIX
Ako bi se nekom Splićani trebali pokloniti, onda bi to svakako trebali caru Dioklecijanu. Prije više od 1700 godina, u potrazi za mjestom gdje će proživjeti svoju starost, car se namjerio na poluotok nedaleko od rodne mu Salone te podigao palaču. I tako utemeljio grad.
Car je već dugo mrtav, ali i ove se godine, kao i prethodne dvije, bar na jednu noć ukazao svojim "podanicima"...
Tako je i Lepa Smoje u svojoj osamdeset i osmoj stvar shvatila vrlo ozbiljno.
- Cili san dan prispavala jer drugačije tu ne bi mogla bit! Nije car u gradu svaki dan - kazala je Lepa, jedna od poznatijih gradskih gospođa. Shvatilo je to i nekoliko tisuća "plebejaca" koliko ih se oko "trona" na Rivi, a poslije i na Peristilu, naguravalo ne bi li vidjeli imperatora. I to ne jednog, nego dva. Domaćeg i, drugog, Talijana koji je direkt iz Rima doplovio do nas. Ne vidimo cara svaki dan, a kad dobijemo priliku, mi odmah u duplo.
U cijeloj večeri najbolja je bila talijanska skupina Storico Romano. Oni su krenuli iz špalira auta ispred Brončanih vrata. Dobro je da pauk nije intervenirao... Nakon što su cara sigurno proveli preko Rive, krenuli su dalje Marmontovom. Negdje kod Pirje su se izgubili...
- Desno, desno, tribate ić desno - vikali su ljudi pokušavajući ih usmjeriti. Mrkih lica stvarno izgledaju opasno, ali u svojoj bivšoj provinciji brzo bi se izgubili. Nije ni čudo jer nagradilo se toga u međuvremenu... Došavši do Grgura, njihov borbeni stroj se raspao jer se nakon dugog marša trebalo i osvježit vodom.
U Podrumima se, pak, kuhalo za četiristotinjak ljudi.
- Pratili smo carsku povorku na tašte i više nismo mogli izdržat - objasnio nam je jedan od onih koji su proždrli sve čega su se dohvatili na bogatoj trpezi. Rimske delicije, poput pirea od kapule, kokoši na numidijski, dagnja s porilukom te vina Muslum s ružinim laticama, stvarno su bile ukusne.
Na Rivi je sinoć bilo oko 40 tisuća ljudi.
Tako barem kažu u Turističkoj zajednici.
U svakom slučaju, najuspjelija "Noć Dioklecijana" dosad...
Kruha i igara

"Termitski nalet" na stolove u Dioklecijanovim podrumima mnogima je izgledao suludo. Čitava se gozba pojela, naime, u sedam minuta! U svakom slučaju, noć je uspjela, a dostojanstveno se ponašanje treba tražiti na nekim drugim mjestima, neopterećenima načelom "kruha i igara".
Planule toge

Da je Noć uspjela, dokazuje i podatak iz Turističke zajednice prema kojem se prodalo više od 500 toga.
- Sve je to radi spize - našalio se Vedran Matošić iz splitskog TZ-a.
Trećoj Noći Dioklecijana pretpostavlja se da je bilo nazočno oko 40 tisuća ljudi. Okupljene na Rivi, a u manjem broju i na Pjaci i Peristilu, zabavljalo je 140 izvođača. Slobodna Dalmacija


30. srpnja 2007.
SRETAN SPOJ BUGARSKI PJEVAČKO-SLIKARSKI PAR U SPLITU RADI I UŽIVA 'DO DASKE'
Zaljubljeni u splitsku noć
Uz zabavu i druženje s prijateljima i kolegama mladi par gotovo uvijek dočeka zoru
PIŠE JASMINA PARIĆ
Prošle godine, kada je bugarski bariton Kiril Manolov postao stalnim članom splitske Opere, s njim i njegovom suprugom Hristinom mogli smo se sasvim dobro sporazumijevati, ali sada se s njima može i potpuno ležerno razgovarati jer su se oboje usavršili u hrvatskom jeziku.
Kiril Manolov je na ovom "Splitskom ljetu" bio angažiran u "Trubaduru", u ulozi grofa Lune, tumačio je naslovnu ulogu u "Nabuccu" i još ga očekuje finalni koncert arija "Operne zvijezde Splitu" na Prokurativama.
Slike ljetnog neba
Njegova supruga Hristina Kehajova Manolov, akademska slikarica i profesorica na Novoj bugarskoj akademiji u Sofiji, te Akademiji za glazbu, ples i lijepe umjetnosti u svom rodnom Plovdivu, priredila je u Splitu i izložbu svojih slika inspiriranih ljetnim nebom.
Mladi par - oboje su tridesetjednogodišnjaci - ispunio je tako najvrući dio ljeta poslom, po danu i navečer. Za zabavu i druženje s prijateljima i kolegama nisu propustili gotovo ni jednu noć, a ove godine u Splitu se imaju prilike viđati i s nekoliko svojih sunarodnjaka: uz Kirila, naslovne uloge u opernom programu tumačili su Bugari, Zlatomira Nikolova, Gabriela Georgieva, Kamen Čanev, njihov veliki prijatelj koji im je trebao biti i vjenčani kum da ga nisu spriječile obaveze u brojnim svjetskim opernim kućama.
- Rijetko se događalo da legnemo prije četiri sata ujutro. Kamen je skoro svakoga dana nabavljao ribu, kuhao i onda bismo se do zore zadržali na terasi stana blizu Tvrđave Gripe, gdje smo smješteni kada smo u Splitu. Sretan sam što mi je prijatelj ovdje, a to je velik dobitak i za splitsku publiku: Kamena već ubrajaju među desetak najboljih svjetskih tenora, svi najugledniji teatri ga traže.
A on ima u životu dvije ljubavi - operu i ribu. Nigdje ne ide bez svoje opreme za podvodni ribolov i uvijek će radije doći pjevati u grad na moru nego negdje u unutrašnjosti. Proputovao je čitav svijet, a njegov laptop je nakrcan fotografijama isključivo riba, ulovljenih ili već posluženih na stolu. Pripremao nam je divne večere, kaže Kiril.
Njegova supruga, koja muža često prati na gostovanjima, zavoljela je Split na prvi pogled, našavši u njemu sličnost sa svojim Plovdivom:
- Moj grad je također izniknuo na rimskim temeljima i, slično kao i Split, nastavio kontinuirano živjeti i rasti do danas. Imamo izvanredno očuvanu arenu i druge antičke građevine, a baš kao i u Splitu ili Solinu, gdje god započnu neki građevinski radovi, iskrsne i novo arheološko nalazište. Naravno, Plovdiv je stariji i od rimskog doba, istraživanja pokazuju da se pod antičkim ruševinama nalazi čitav jedan grad, još stariji... Inače baš ne volim putovanja, nepoznate sobe i hotele, ali u Splitu sam pronašla nešto poznato i blisko - pojašnjava Hristina koja će i ona putovanja na koja ne bi pošla da nije prirode posla njezina muža, znati iskoristiti:
Suze uz arije
- Upravo pripremam doktorsku disertaciju s temom "Prostorno-grafičke tendencije u opernom kazalištu". Rad je opsežan, obrađuje sve faze opernog teatra od postanka do danas, a ispituje ulogu scene, kostimografije, osvjetljenja i drugih elemenata predstave; putujući s Kirilom, imam prilike vidjeti brojna suvremena rješenja u opernim teatrima - kaže.
Hristina uz to nije ni bez glazbenog obrazovanja, a Kiril hvali njezinu muzikalnost i odličan sluh koji joj i pomaže pri učenju novoga jezika. Šest je godina svirala klavir i lijepo pjeva, a vrhunski izvedena arija može je u trenu rasplakati.
Hristina ima još jednu zanimaciju koju više naziva zabavom, razbibrigom: to je uređenje interijera koje je specijalizirala u Beču. Osmislila je više zatvorenih prostora, uglavnom kod svojih prijatelja, a stan koji su ona i muž kupili prije dvije godine u Sofiji u prvom je trenutku dotjerala potpuno moderno i minimalistički.
Sati razgovora telefonom
Poslije joj se učinio malo jednoličan i hladan pa je u taj suvremeni prostor unijela starinske komade namještaja, lampe, svijećnjake i slike i tek je tada bila zadovoljna, ali nije isključeno da će uskoro opet sve mijenjati.
Hristina i Kiril Manolov zapravo su još "mladenci", jedva godinu dana u braku. Međutim, poznaju se odavno, a u vezi su četiri godine. Oboje umjetnici, imaju znanja i razumijevanja za posao onoga drugoga, znaju čak naći i poveznice poput njezine splitske izložbe ili teme doktorata, ali ipak svatko ima prostora za razvijanje vlastite karijere:
- To je sretan spoj - tvrdi Kiril, napominjući kako ne bi bio previše zadovoljan da mu je i žena operna pjevačica, drugim riječima - bojao bi se takve situacije:
- Brakovi među pjevačima su česti, ali, koliko znam, i dosta naporni i otuđeni. Ipak tu dolazi do nekakvog, možda i nesvjesnog nadmetanja, svatko vuče na svoju stranu, posao je povezan sa stalnim putovanjima i onda se događa... imamo mi u Bugarskoj jednu poslovicu: "Oči u koje ne gledaš, lako zaboravljaš."
- Imamo i mi u Hrvatskoj jednu takvu, skoro istu, a valjda njezine inačice postoje u čitavom svijetu. Ali, ipak morate biti i odvojeni?
Onda razgovaramo telefonom - kažu Manolovi. - Svake večeri kada nismo zajedno razgovaramo. Ali, ne samo informativno, i ne tek toliko da se čujemo. Razgovaramo obavezno po nekoliko sati, sve što je bilo toga dana, sve o čemu razmišljamo jedno drugome ispričamo i tako se čvrsto držimo zajedno.
Strah od pogrešnog tona
Plakala sam slušajući finale "Nabucca" - povjerava nam Hristina.
- Valjda vas je onda rasplakala i Kirilova divna arija "Dio di Giuda"?
- Ma kakvi! Kad on pjeva, emocije su isključene. Samo kršim ruke i umirem od straha da ne pogriješi koji ton. Slobodna Dalmacija

30. srpnja 2007.
Autoceste - Porast prometa i prihoda
Na gotovo svim hrvatskim autocestama i poluautocestama proteklog je vikenda zabilježen porast vozila i prihoda od cestarine u odnosu na vikend prije. Slično kao i prije, najveći promet vozila, 565.090, i prihod od 23,02 milijuna kuna bilježi tvrtka Hrvatske autoceste (HAC).
Usporede li se najnoviji podaci HAC-a s onima od vikenda prije po svim je autocestama kojima upravljaju proteklog vikenda prošlo oko 38.000 vozila više te je naplaćeno oko 1,7 milijuna kuna više cestarine. Najveći promet, oko 201.000 vozila i prihod od 11,64 milijuna kuna, zabilježen je na autocesti Zagreb-Split.

Autocestom Zagreb-Lipovac prošlo je pak 20-ak tisuća vozila više ili gotovo 156.000, a naplaćena cestarina od 8,83 milijuna kuna za oko 1,53 milijuna kuna je veća od one u vikendu prije.
Privremeni podaci iz tvrtke Autocesta Rijeka Zagreb pokazuju da je na toj autocesti prošlog vikenda prometovalo 363.370 vozila, a prihod od cestarine iznosio je nešto malo više od 8,48 milijuna kuna.

Tvrtka Bina-Istra je na naplatnim kućicama Tunela Učka i na mostu preko rijeke Mirna protekli vikend zabilježila ukupno gotovo 82.000 vozila, naplativši nešto više od 1,88 milijuna kuna cestarine.
Autocestom od Zagreba do Maclja pak, kako su dojavili iz tvrtke Autocesta Zagreb-Macelj, prošlo je 106.004 vozila, što je u odnosu na podatke za vikend prije oko 6.700 vozila više. Napominju i da ne daju podatke o prihodu od cestarine. HRT

27. srpnja 2007.
Zbog pojačanog broja putnika dobit CA veća 43,3 posto
Prvu polovicu godine nacionalna avionska kompanija završila je sa 30,2 milijuna neto kuna dobiti Prvu polovicu ove godine hrvatska nacionalna aviokompanija Croatia Airlines završila je sa 30,2 milijuna neto kuna dobiti što je 43,3 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Do povećanja je došlo zahvaljujući povećanim prihodima od putničkog prometa, objavljeno je u financijskom izvješću Croatia Airlinesa na Zagrebačkoj burzi.
Rast prihoda
Operativna dobit grupe Croatia Airlines, koju uz zrakoplovnu kompaniju čine i turistička agencija Obzor putovanja te rezervacijski sustav Amadeus Croatia, u prvoj polovici ove godine iznosila je 48,41 milijun kuna. Najvažniji utjecaj na rezultat poslovanja, ističu u tvrtki, imalo je povećanje prodaje što je rezultiralo povećanjem prihoda od putničkog prometa, navodi se u izvješću. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, ostvareni su i veći prihodi. U prvih šest mjeseci ove godine iznosili su 742,9 milijuna kuna ili 1,3 posto, pri čemu su prihodi od prodaje u zemlji povećani za 5,9 posto, na 203,6 milijuna kuna, dok su prihodi od prodaje u inozemstvu veći za 10,3 posto i iznose 486,2 milijuna kuna. Do rasta prihoda, stoji u izvješću, došlo je prvenstveno zahvaljujući značajnom porastu prodaje, kako na postojećim, tako i na novim tržištima. U prvoj polovici ove godine zabilježen je porast broja putnika za 9 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Ukupni rashodi Grupe Croatia Airlines Grupe porasli su pak u prvoj polovici ove godine za svega 0,7 posto, na 712,7 milijuna kuna.
Manji troškovi
U izvješću se navodi kako se taj porast odnosi na očekivane troškove održavanja zrakoplova, troškove usluga u zračnom prometu i troškove kontrole leta zbog povećanja naleta i broja putnika te jediničnog troška ovih usluga, kao i na troškove distribucijskog i prodajnog sustava koji očekivano prate rast prometa. Istovremeno, Grupa je ostvarila manje troškove od planiranih od čega najznačajnije smanjenje bilježi matica, sa 3 posto, kao rezultat nastojanja kompanije da smanji troškove poslovanja na svim područjima gdje je to moguće, čemu je dodatno pridonijelo kretanje cijena goriva. Također, u okviru financijskih aktivnosti zabilježeno je smanjenje rashoda s osnova kamata u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine zbog povoljnijih uvjeta kreditiranja novog kredita za refinanciranje starih kreditnih obveza, ističe se u izvješću Grupe Croatia Airlines. Povećan je i broj putnika koji je u prvih šest mjeseci 2007. godine bio veći 9 posto u odnosu na prošlu godinu. Bilo je više 58.000 putnika od čega se 45.000 putnika odnosi na međunarodne letove. Komentirajući prošlogodišnje rezultate, glavni direktor kompanije Ivan Mišetić kazao je da je "s obzirom na uvjete okruženja, a riječ je o dosad nezabilježenoj zrakoplovnoj konkurenciji na hrvatskom tržištu te kontinuitetu visokih cijena mlaznoga goriva, dobit lanjske poslovne godine od 31,5 milijuna kuna možemo smatrati uspjehom. Istodobno smo povećali produktivnost rada, zrakoplova i potrošnje goriva te poboljšali kvalitetu usluge mjerenu točnošću uzlijetanja", komentirao je Mišetić.
Dobit iskorištena za pokriće gubitaka
Glavna skupštine Croatia Airlinesa održana prije deset dana odlučila je da se dobit od 32,1 milijun kuna ostvarena prošle godine iskoristiti za pokriće gubitaka iz prethodnih godina, kako je predložila Uprava kompanije. Dodatno povećanje broja putnika očekuje se primjenom code share sporazuma postpisanog s američkim United Airlinesom kojim se putnicima na interkontinentalnim letovima omogućuje da s jednim predsjedanjem putuju iz SAD-a u Hrvatsku, kao i nabava četiri nova zrakoplova Q400 od kojih će prva dva Croatia Airlinesu biti isporučena u travnju iduće godine.
(www.poslovni.hr)

27. srpnja 2007.
PIROMANIJA MUP-ovci SE VRAĆAJU S GODIŠNJIH ODMORA
KAKO BI ISTRAŽILI TKO PALI ŠUME ŠIROM DALMACIJE I ISTRE
Policija sumnja da su Šoltu užgali piromani
Policija ima ozbiljne indicije da su požari na otoku Rivnju i u Konavlima namjerno izazvani. U mjesta duž priobalja stižu posebni inspektori koji će hvatati piromane
Ognjena sudbina zahvatila je 400 hektara borovine i maslinika na Šolti, a opožarene površine zbrajaju se od Pule do Konavala/Admir BULJUBAŠIĆ / CROPIXPIŠE TANJA GATTIN ZEBIĆ

Policija sumnja da su požari koji su posljednjih dana harali Šoltom, Konavlima i Rivnjem podmetnuti, pa je dio djelatnika MUP-a vraćen s godišnjih odmora, a na potencijalna požarišta su upućene i ekipe iz policijskih uprava u unutrašnjosti. Marina Kraljević-Gudelj, glasnogovornica PU splitsko-dalmatinske, potvrdila je da postoje indicije o tome kako su neki požari potpaljeni, te da su pojačane ophodnje na mjestima gdje bi vatra mogla izbiti.
Čekaju se prijave

-Istraga je u tijeku i zbog toga ne mogu kazati o kojim se požarima radi niti na koje osobe se sumnja. Za sada još nismo podigli nijednu kaznenu prijavu - rekla je glasnogovornica Kraljević-Gudelj.
Zbog sumnji o podmetanju požara u četvrtak je u Divuljama održan sastanak ravnatelja policije Marijana Benka i Ivana Merćepa, načelnika PU splitsko-dalmatinske, s glavnim državnim vatrogasnim zapovjednikom Mladenom Jurinom, koji je potvrdio postojanje sumnji na podmetanje plamena.
-Iz Ravnateljstva policije su na područje Policijske uprave splitsko-dalmatinske upućeni stručnjaci koji će koordinirati policijskim preventivnim i represivnim mjerama na cijelom priobalju, a sve radi prevencije nastajanja požara -kazao nam je Krunoslav Borovec, glasnogovornik Ravnateljstva policije.

Iz Makedonije vraćen kanader

U Hrvatsku se u četvrtak vratio kanader koji je bio poslan kao pomoć u gašenju požara u Makedoniji. Nakon redovitog servisa zrakoplov će biti na raspolaganju Vatrogasnom operativnom zapovjedništvu u Divuljama i nastaviti gašenje požara u Hrvatskoj. (H)

Pula: Ugrožen autokamp

Požar koji je u četvrtak, oko 13 sati, izbio iznad autokampa "Pineta" u Peroju kod Pule lokaliziran je oko 15.15 sati. Izgorjelo je 15 hektara borove šume i nekoliko maslinika.

 

SPALJENA ZEMLJA POTPUNO POHARANA POVRŠINA OD NEČUJMA DO STOMORSKE
Škoj od pepela
PIŠE NIKOLA BAJTO

/Paun PAUNOVIĆ / CROPIXNakon što je u srijedu poslijepodne odbačena vatrena stihija koja je nošena vjetrom najprije izazvala paniku u turističkom naselju Nečujam, a zatim zaprijetila Gornjem Selu i Stomorskoj, oko 150 vatrogasaca nastavilo je od četvrtka ujutro uz pomoć kanadera smirivati požarište na Šolti, iz čijeg su se spaljenog tla povremeno uzdizale i zlokobne pijavice. Otočani su uvjereni da je vatra koja je, prema riječima Ante Ruića, načelnika općine, uništila oko 1000 maslina i ostavila za sobom 400 hektara pepela, namjerno izazvana, a teren su u potrazi za uzrokom požara intenzivno pregledavale policijske ekipe.
Šoltom kruže zbunjujuće priče o navodno ispaljenim signalnim raketama, pronađenim patronama, fosfornim bombama, tkanini natopljenoj zapaljivom tekućinom, koje se za sada ne mogu potvrditi, a dodatnu sumnju izaziva i podatak da je požar u utorak krenuo na lokaciji 30-ak metara udaljenoj od prometnice, gdje bi se teško mogao očekivati odbačeni opušak.
Mnogi ne mogu shvatiti da je nakon izbijanja požara jedan zrakoplov Vlada uputila u pomoć Makedoniji, da bi se u srijedu u Nečujmu jedini kanader pojavio tek sat i pol nakon što su se nad uvalom, uz zastrašujuće hučanje vjetrom raspirene vatre, nadvili 20-metarski plameni jezici. Upravo je taj period bespomoćnosti naveo dio gostiju na odlazak iz turističkog naselja.
-Izgorio je trokut između Nečujma, Gornjeg Sela i Stomorske, a da je bio kanader, gasili bi odmah. Bilo je gadno za Nečujam, ali sada je sve pod kontrolom -kaže Nikica Buktenica iz DVD-a Šolta.

Otišlo 40 posto turista

Otišlo nam je oko 40 posto gostiju, odnosno njih 150, jer su to većinom obitelji s djecom. No, sanirat ćemo neizravne štete, dok izravnih, na sreću, nije bilo -kazao nam je Ivica Blagaić, direktor nečujamskog turističkog naselja, koji je u četvrtak morao demantirati i u inozemstvu objavljene informacije da je naselje izgorjelo, zbog čega je u Nečujam stigla i ekipa Mađarske televizije.
U Stomorsku je u četvrtak oko 18 sati došla i struja.

ZADARSKI PAKAO

Planulo istodobno na osam mjesta

Više od osam požara koji su jučer oko 13 sati gotovo istodobno buknuli na području Zadarske županije dignulo je na noge oko stotinu pripadnika JVP-a Zadar. Uz pomoć pripadnika Interventne policije, vatrogasci su ubrzo lokalizirali većinu manjih požara koji su zahvatili područje Zemunika Gornjeg, Galovca, Smokovića, Vrsi, Šepurina, Smokovića i Poličnika, gdje je vatra tijekom poslijepodneva ugrozila kuće.
Osim vatre na Velikom Rujnu na Velebitu, najopasniji je požar izbio na području Crvene luke kod Biograda, gdje se plamen počeo širiti prema autokampu.
-Zasad sve držimo pod kontrolom i nema opasnosti za ljude. Raspolažemo sa 160 profesionalnih i 160 sezonskih vatrogasaca. Požar u Crvenoj luci je pod kontrolom, jednako kao i na Velebitu. Samo na području Zemunika Gornjeg i Galovca nalazi se 10 vatrogasnih vozila i oko 30 gasitelja. Izgorjelo je nisko raslinje i hrastova šuma, a kuće nisu u opasnosti -kazao je Željko Šoša, zapovjednik JVP-a Zadar, navodeći kako je moguće da su požari i podmetnuti upravo zbog činjenice da su se svi istodobno aktivirali.
Božana SVILIČIĆ

Ukratko Požari

METKOVIĆ

Oganj u Pojezerju

Drugi krak požara koji već dva dana gori u mjestu Mali Prolog, kod Vrgorca, proširio se na područje općine Pojezerje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Gori gusta borova šuma i makija, a pripadnicima JVP-a Metković u svladavanju vatrene stihije pomaže kanader.
Kako doznajemo od Jure Pilja, zapovjednika metkovskog JVP-a, nisu izravno ugrožene kuće u mjestu Otrić-Seoci.
S. SOLDO

ŽUT

Vatra 'progutala' 40.000 kuna

Dva dana nakon što je ugašen požar na otoku Žut, u kornatskom arhipelagu, sumirana je šteta koja iznosi 40 tisuća kuna. Kada se ugašeno požarište "pročešljalo", utvrđeno je da je stradalo 10 hektara borovine i maslina.
D. VLAH

OGORJE

Padine Svilaje nitko ne gasi

Požar velikih razmjera već četiri dana hara jugozapadnim padinama planine Svilaje.
Plameni oganj do sada je, prema procjeni Gorana Keruma iz Ogorja, progutao hrastovu šumu, nisko raslinje i nasade mlade borove šume na nevjerojatnih 20-ak četvornih kilometara između sela Ogorje i Pribude, te prema Čavoglavama i Buzovima. Vatru nitko ne gasi, kažu ogorčeni Ogorjani.
T. PAŠTAR

KONAVLE

Sela bez struje

Požari u Konavlima i Župi dubrovačkoj u četvrtak ujutro stavljeni su pod kontrolu. Na požarištu kod Pločica zbog vjetra se povremeno javljao otvoreni plamen. I mještani Knežice u Župi mogli su odahnuti. Iako su požarišta pod kontrolom, mještani devet konavoskih sela su bez električne energije, koju bi trebali dobiti tijekom petka.
D. MLADOŠIĆ,Slobodna Dalmacija

27. srpnja 2007.
Ekskluzivno
Najbolja visašica svih vremena za 'Slobodnu'otkriva želju da je Splićanka napokon nadmaši
Kostadinova: samo Blanka Vlašić može srušiti moj svjetski rekord
NAJBOLJA 'Blanka je na dobrom putu postati najbolja svjetska visašica svih vremena pri čemu joj je mladost velika prednost. Samo neka ovako nastavi.'
ZLATNA 'Blanki je bolje da se sada koncentrira na natjecanje u Osaki jer bi joj se u slučaju obaranja rekorda moglo dogoditi da se emocionalno isprazni, što nikako nije preporučljivo'
/REUTERSPIŠE VLADO OZRETIĆ

Ako je tko u stanju oboriti moj svjetski rekord onda je to Blanka Vlašić -kao iz topa je iz Sofije ispalila Stefka Kostadinova, vlasnica jednog od najstarijih svjetskih atletskih rekorda, onog u ženskom visu koji iznosi vrtoglavih 209 centimetara.
-Istina, postoje i ostale cure, kao Bergqvist, Hellebaut i Slesarenko koje mogu na svakom idućem natjecanju "eksplodirati", no Blanka je definitivno prva na listi potencijalnih kandidatkinja. Shodno tome, mišljenja sam da će i na svjetskome prvenstvu u Osaki osvojiti zlato.
Po ovome je zorno vidljivo kako ste upoznati s formom hrvatske visašice.
-Pa, da... Iako ne stignem pogledati baš sva natjecanja, gledala sam je uživo prošle godine na svjetskom dvoranskom prvenstvu u Moskvi te sam odmah zaključila kako je sjajna visašica. Prijatelji su je pak gledali kako skače nedavno u Madridu, te sam tako doznala da je bila vrlo blizu obaranju moga svjetskoga rekorda.
Što kada se to dogodi?
-Bit ću vrlo sretna! Mislim, rekord stoji već skoro dvadeset godina, još malo pa i nije više tinejdžer. Vrijeme je da padne. A, kad se to dogodi, 1000 posto ću je nazvati i čestitati.
Kada bi se po Vama to moglo dogoditi?
-To je teško reći. Blanki je bolje da se sada koncentrira na natjecanje u Osaki. Jer ako joj se dogodi obaranje rekorda, mogla bi se emocionalno isprazniti, što nikako nije preporučljivo. Treba ići korak po korak. Ona je mlada cura, njezino vrijeme je tek počelo, a skok u vis je prilično specifična disciplina.
Iako smo i više nego simpatičnu svjetsku rekorderku uhvatili onako "na prepad", sa zadovoljstvom je odgovorila na još nekoliko pitanja.
-Samo se požurite, baterija mi je pri kraju. Evo, nalazim se na ulici, pa me i ljudi malo čudno gledaju, baš je prošao autobus pun djece koja su mi mahala, ha-ha.
Što možete poručiti Blanki Vlašić?
-Neka samo tako Blanka nastavi. Na dobrome je putu da uskoro postane najbolja svjetska visašica svih vremena, a velika prednost joj je i njezina mladost. No, najvažnije je da uživa u skakanju.

Osobna karta

Datum rođenja: 25. ožujka 1965.
Mjesto: Plovdiv
Visina: 180 centimetara
Težina: 60 kilograma
Mjesto stanovanja: Sofija
Bračno stanje: udana
Funkcija: predsjednica bugarskog olimpijskog saveza
Uspjesi: olimpijska pobjednica 1996. godine u Atlanti, peterostruka osvajačica Svjetskog prvenstva, dvostruka osvajačica Svjetskog dvoranskog prvenstva, vlasnica sadašnjeg svjetskog rekorda u skoku u vis koji iznosi 209 centimetara, oboren u Rimu 30. 8. 1987. godine.

Strast je najvažnija

Što je potrebno za obaranje rekorda.
- Mnogo stvari se treba poklopiti. No, najvažnije je imati odličnu formu, jaku motivaciju i strast, a ostali parametri će kad-tad naići.

Bez komentara na Venevu

Kako komentirate dopinški skandal vezan uz vašu Venelinu Venevu?
- Kao predsjednica Bugarskog olimpijskog odbora ne bih smjela ništa kazati dok IAAF-ov antidoping odbor ne donese konačnu odluku.

Čula sam o vašoj vatrenoj atmosferi

Planirate li doći u Split na miting koji je u prvom izdanju privukao više od šest tisuća ljudi?
- Sjajno je kada toliko publike dođe gledati natjecanje. Mora da je atmosfera bila vatrena. Na žalost, još je daleko do toga, a uz to imam dosta obveza. Ako me pozovu, i ako budem bila slobodna, rado ću se odazvati.

Moja i Blankina tehnika je slična

Sličnost između Vas i Blanke?
- Obje smo visoke, no ona je ipak nešto viša. Postoje sličnosti u našoj tehnici, no sve se mijenja. I Blanka je, kao ja tada, dosta mlada dospjela na svjetski vrh.

 

206 BLANKI JOŠ NIJE JASAN 'NEPRIJATELJ' IZ MONTE CARLA
Zašto tako, letvice?

/AFPBlanka Vlašić se opet vratila s mitinga noseći zlatno odličje oko vrata. Ovoga puta je u Monte Carlu preskočivši 203 centimetra pokazala od čega je sazdana. Ima li kraja njezinu fantastičnom pobjedničkom nizu? Izgleda da nema...
Iako naša visašica zadivljujućom upornošću iz mitinga u miting dokazuje kako je gotovo nedodirljiva, ipak upozorava...
- Lijepo je imati ovakav niz. No, ne natječem se radi toga. Neću sada eventualno drugo mjesto doživjeti kao propast svijeta. Već sam to rekla i ponovit ću, svako natjecanje je zasebna cjelina kojoj pristupam od nule. Imperativ mi je prije svega pobjeda, pa tek onda rezultat - pojasnila je naša visašica.
Na prvome pokušaju na 206 centimetara letvica je zamalo ostala...
- Stvarno ne znam kako je pala. Još dok sam letjela preko nje osjetila sam da sam je dodirnula, no ne toliko da padne. Još se, ono, dugo premišljala... No, dobro! Ne opterećujem se time. Ipak je malo vremena prošlo od mitinga u Madridu pa do Monaca, tako da je i ovo sjajan uspjeh - zadovoljno je konstatirala.
-Malo sam bila psihički ispražnjena, unatoč tome sam odlično skakala, što mi je posebno drago.
To bi trebalo značiti kako će pauza nakon mitinga u Stockholmu, koji je na rasporedu 7. kolovoza, dobro doći prije SP-a u Osaki?
- Fizički hoće. Sezona je bila dosta duga, tako da će mi biti potreban jedan manji odmor kako bih produžila trajanje forme -Blanka.
V. OZRETIĆ

Bez kocke do 16.000 dolara

Blanka se iz Monte Carla vratila za 16 tisuća dolara bogatija. Toliko je, naime, iznosio novčani dobitak za prvo mjesto. Kajsa Bergqvist je podebljala račun za 12 tisuća, dok je Ruth Beitia dobila 9 tisuća dolara.

Solunska je nova fronta

Prije nastupa na Svjetskom prvenstvu u Osaki (25. kolovoza - 2. rujna), Blanku očekuju još samo dva mitinga. Grčki Solun 30. srpnja te Stockholm osam dana kasnije.
Slobodna Dalmacija

27. srpnja 2007.

OD 9 DO 24 NA INFO-PUNKT TZ-a SVAKODNEVNO DOLAZE BROJNI GOSTI
TRAŽEĆI RAZNE INFORMACIJE
Turisti pitaju: Kada se pale Morske orgulje?
Svakodnevno iz punkta na Narodnom trgu "ode" tisuću planova grada, odgovori se na više od stotinu telefonskih i internetskih upita

Informatorice Helena Rogić i Marijana Jelač/Igor PETROVSKI/CROPIXMolim vas, koje je radno vrijeme Morskih orgulja? Kada se pale i do kada se mogu slušati? -samo je jedno od pitanja na koje su ljubazne informatorice Helena Rogić i Marijana Jelač morale odgovoriti na svojemu radnome mjestu na glavnom gradskom trgu. Info-punkt Turističke zajednice Grada Zadra već je četiri godine mjesto dolaska i interesa desetaka tisuća gostiju, a od ove sezone radno je vrijeme od devet ujutro pa do -ponoći!
-I mi smo iznenađene time koliko ljudi zatraži pomoć ili informaciju oko 23 sata ili neposredno prije ponoći -kaže Marijana, a razlog tomu je i gotovo svakodnevni večernji program na Narodnom trgu. "Ponoćno" radno vrijeme traje samo tijekom srpnja i kolovoza, no Helena i Marijana ističu i trud kolegica iz druge smjene Barbare Meštrović i Tihane Tomas.
Dnevno se u objema smjenama podijeli tisuću besplatnih mapa grada, putem interneta i e-maila odgovori se na 50-ak upita i gotovo dva puta toliko telefonom. A dolasci u ured iznenađujuće su brojni upravo od 12 do 16 sati, kada se očekuje da su gosti na ručku ili na plaži.
A odgovor o radnom vremenu Morskih orgulja? "One ne staju od 2005. godine, kada su proradile...", a neke i to iznenadi jer "kako onda pune te baterije...?"
N. VERTOVŠEK

Gosti s predznanjem

Većina je pitanja, kažu ovdje, vrlo precizna i pokazuju da mnogi stranci unaprijed dobro poznaju Zadar. Nema mnogo neuobičajenih pitanja.
-Odmah pitaju za određenu crkvu, nacionalni park, a ovih dana mnogo ih se zanima kada će Noć punog mjeseca. Malo je gostiju koji dolaze bez predznanja o znamenitostima 3000 godina staroga grada -kaže Helena.  Slobodna Dalmacija

 

26. srpnja 2007.
NEKRETNINE Novi trendovi u stanovanju -vikendice kao dom
Mir i tišina, umjesto buke i vreve grada
Po cijeni stana od 60 'kvadrata' u Zagrebu, kupuju izvan grada dvostruko veće kuće s voćnjacima i vrtom
Katarina DIMITRIJEVIĆ HRNJKAŠ
Stalan porast cijena stanova u Hrvatskoj od 15 posto godišnje mnogima je postao prevelik teret, a malo kome ne zadrhti ruka dok potpisuje ugovor o stambenom kreditu na gotovo cijeli život. Osim što se 'kvadrati' skupo plaćaju, u prosjeku po 2100 eura po četvornom metru u Zagrebu, i kvaliteta života bitno je narušena preizgrađenošću koja je >progutala< parkove i zelenilo, a prometnice su postale prezagušene.
'Bijeg' iz grada
Polako se osjeća trend odlaska dijela stanovništva iz grada u prigradska naselja gdje kupuju vikend-kuće i prenamjenjuju ih za stanovanje. Kuće stare 20 ili 30 godina obnavljaju te one postaju dom obiteljima koje su donedavno živjele u skučenim stanovima u centru grada. Kupnjom i prenamjenom takvih vikendica imaju višestruku dobit jer je u samom gradu 'kvadrat' kuće u prosjeku jeftiniji za 37 posto, a kuće u ostalim mjestima u Zagrebačkoj županiji još su jeftinije.
Vjesnik je razgovarao s gospodinom koji je nedavno prodao svoju kuću u Kravarskom nedaleko Zagreba podstanarskoj obitelji iz Velike Gorice. >Za 50.000 eura dobili su kuću te okućnicu od 1000 četvornih metara.
Uz prizemlje u kojem se nalazi garaža, ostave i trijem, na prvom su katu dobili dvije sobe, kuhinju, kupaonicu i dva balkona. Potkrovlje se može uz minimalna ulaganja preurediti u još jedan stan<, rekao je Vjesnikov izvor.
Tako su, čini se, sretni kupci po minimalnoj cijeni dobili potpuno uređenu kuću sa svim komunalnim priključcima i zelenom okućnicom.
Nataša Martinić iz portala za posredovanje nekretninama Crozilla ističe da takve vikend-kuće najviše kupuju oni koji se spremaju za mirovinu te više ne žele živjeti u urbanim sredinama, nego traže povučenost i mirnoću suburbanih mjesta. >Pošto imaju odraslu djecu, više nisu opterećeni gdje će im djeca ići u školu te hoće li i koliko prijevoznih sredstava promijeniti na putu do nje. Tako se povlače u manja prigradska mjesta gdje je prometna povezanost sa Zagrebom još uvijek dobra, no ipak uživaju u ladanjskom životu te miru i tišini široke okućnice i prirode koja golica
osjetila<, objasnila je Nataša Martinić. No, sve više iz gradova odlaze i mlade obitelji. Tako su nedavno svoj dom u Gornjim Trpucima, samo 20 kilometara od Savskog most , pronašla i tri mlada bračna para sa svojom
djecom, odselivši iz Zagreba. Važno je da kuća ima vrt, vinograd ili voćnjak, no jednako je važna i izgrađena infrastruktura (struja, voda, kanalizacija, plin). Napomenula je kako se na tržištu najviše nude kuće koje nisu dovršene, a građene su sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. >Njihova prednost je što se mogu dovršiti prema vlastitim zamislima<, napomenula je Vjesnikova sugovornica.
Najviše se nude kuće do 150 četvornih metara
U ponudi portala najviše se nude kuće do 150 četvornih metara s okućnicom, a u Zagrebačkoj se županiji njihove cijene kreću od 15.000 eura za kuće koje trebaju obnovu, do 180.000 eura za potpuno uređenu kuću od 140 'kvadrata' s pripadajućim zemljištem. Prosječna im je cijena, dakle, od 60.000 do 80.000 eura. To je zasigurno jeftinije od bilo kojeg stana u Zagrebu, gdje bi se, primjerice, za 140 'kvadrata' stana po prosječnoj cijeni platilo gotovo 300.000 eura!
IZ GUNDULIĆEVE U LUKAVEC
Za 70.000 eura kuća s pogledom
Primjer preseljenja iz užurbanog grada u manje naselje nedaleko Zagreba dala je Aleksandra Krašovec koja je prije dvije godine kupila kuću u Lukovcu u Turopolju i iselila iz stana u Gundulićevoj ulici u samom srcu Zagreba. >Kuću od stotinjak 'kvadrata' sa širokom okućnicom od gotovo 4000 četvornih metara kupila sam za 70.000 eura. Namjeravala sam ju koristiti kao vikend- kuću, no na nagovor svojih dviju kćeri, preuredila sam ju u naš novi dom<, rekla je Vjesnikova sugovornica. Prevaga u odluci o preseljenju prije svega je bila priroda. Iako vrt i okućnica zahtijevaju poprilično slobodna vremena i napora, kaže da svoj orah koji ugleda svako jutro kad pogleda kroz prozor ne bi mijenjala ni za što.
Vjesnik

26. srpnja 2007.
DOGOVORI Sinj se priprema za održavanje 292. Alke
Očekuje se rekordan broj gostiju
Alkari obećavaju da će u ovogodišnjim nadmetanjima za slavodobitnika Alke prirediti još neviđen spektakl
SINJ - Sinjski gradonačelnik Nikola Tomašević u srijedu je održao radni sastanak s predstavnicima lokalne vlasti, tvrtki, udruga zajednica s područja grada, na kojem se razgovaralo (i dogovorilo) o pripremama Sinja za održavanje ovogodišnje, 292. Alke i Velike Gospe, zaštitnice grada.
Zaključeno je da se Sinj ove godine treba bolje pripremiti za Alku i Veliku Gospu, jer se u tom gradu očekuje neusporedivo više visokih gostiju nego prijašnjih godina. Sinj najviše gostiju očekuje na dan održavanja 292. Alke, 5. kolovoza (nedjelja) te uoči i na blagdan Velike Gospe (14. i kolovoza) kada Sinjani slave i Dan grada.
Uz već uhodani bogati, raznoliki i izdašan kulturno- zabavni i sportski program, koji se već uspješno ostvaruje, na sastanku je rečeno da u gradu podno Kamička tijekom svih alkarskih svečanosti i blagdana Velike Gospe neće izostati ni drugi sadržajivezani za kompletnu opskrbu, promet i parkiranje vozila. Naglašeno je da je dosad već mnogo učinjeno na tom planu te da će se sve akcije i programi još više iskoordinirati i kroz poseban Odbor za pripreme Grada Sinja za Alku i Veliku Gospu, koji čine predstavnici lokalne vlasti, udruga, tvrtki, zajednica.
Što se, pak, alkarskih priprema tiče, i one su u završnici; 23 alkara pod vodstvom alajčauša Tonča Bešlića svaki radni dan i na temperaturama i iznad 40 stupnjeva Celzijevih redovito uvježbavaju >čvrstu desnicu< i >oko sokolovo< na trkalištu, gađajući alkarsku metu i obarajući >sride <. Obećavaju da će u ovogodišnjim nadmetanjima za slavodobitnika 292. Alke prirediti pravi, još neviđen spektakl. [Nedjeljko Musulin] Vjesnik

26. srpnja 2007.
POLJOPRIVREDA Varaždinska županija širi program sufinanciranja
Potpora i za punionice meda, cisterne za vino, opremu za uljare...
Troškovi opremanja objekata sufinancirat će se u visini od 25 posto loženih sredstava, odnosno najviše 25.000 kuna po gospodarstvu
VARAŽDIN - Varaždinski županijski poglavari u travnju ove godine donijeli su zaključak o sufinanciranju opremanja objekata za obradu, preradu i uskladištenje poljoprivrednih proizvoda. Riječ je o nabavi preša za prešanje grožđa, naplavnim filtrima, boks paletama za skladištenje i transport kupusnjača, blazinama za kiseljenje kupusnjača, sadilicama za presadnice, linijama za sjetvu sitnog sjemena, mini hladnjačama, muznim uređajima i stojnicama za goveda.
Županija je za to odlučila iz proračuna izdvojiti 300.000 kuna, ali u svakodnevnim kontaktima s udrugama ustanovilo se da se dosadašnji prioriteti sufinanciranja moraju dopuniti kako bi se proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima povećala i modernizirala.
Stoga je Županija odlučila sufinancirati i nabavu punionica meda, spremnika, odnosno cisterni za čuvanje vina te opreme za rad uljare.
>Poljoprivrednici su dosad svoja skromna sredstva ulagali u proizvodnju, a kreditima modernizirali postojeću. Sada su im potrebna postrojenja i oprema za finalizaciju proizvodnje prilagođenu zahtjevima tržišta, poput opreme za pakiranje, sortiranje u povrćarstvu, modernizaciju podruma za proizvodnju i punjenje vina te opreme za skladištenje<, ističe pročelnik županijskog Upravnog odjela za poljoprivredu Dragutin Vincek.
Troškovi opremanja objekata sufinancirat će se u visini od 25 posto uloženih sredstava, odnosno najviše 25.000 kuna po gospodarstvu do utroška predviđenih sredstava. Pravo na sufinanciranje mogu ostvariti obiteljska gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava na području Varaždinske županije, a poticaj pojedino gospodarstvo može ostvariti samo jednom u istoj godini.
Dokumentacija za ostvarivanje prava na poticaj primat će se u Županiji do 1. prosinca ove godine, a korisnik mora priložiti originalni račun o kupnji opreme, kopiju rješenja o upisu u Upisnik te potvrdu Grada ili Općine o podmirenju svih obaveza. [Mihaela Zagoršćak] Vjesnik

26. srpnja 2007.
'JA SAMO PJEVAM'
PRED VELIKI SPLITSKI KONCERT THOMPSON KOMENTIRA NEDAVNI NIZ POLITIČKIH SKANDALA U KOJIMA GA SE POVEZUJE S NACISTIČKOM IDEOLOGIJOM
Čekam da se usijane glave ohlade
'Priče koje se kao po pravilu pojave uoči nekog mog velikog koncerta s gnušanjem odbijam. Od Sarajeva pa nadalje meni ostaje samo čuđenje zbog ponašanja nekih ljudi'
PIŠE TANJA ŠIMUNDIĆ-BENDIĆ
Uoči velikog koncerta na splitskom Starom placu Marko Perković Thompson opet se našao u centru političkih provokacija, ovoga puta članova društva Stormfront White National, koje putem web-a okuplja oko 114 tisuća pobornika rasističkih, nacističkih i fašističkih ideja iz cijelog svijeta. Na svojim forumskim stranicama oni su Thompsona izdeklarirali kao promotora 'bijelog ponosa', proglašavajući ga hrvatskom nacionalističkom ikonom.
Izabran za žrtvu
Thompson koji se s timom ljudi posljednjih tjedana isključivo posvetio pripremi vrhunskog produkcijsko-scenskog spektakla na Starom placu, takve je stavove nazvao glupošću šačice neimenovanih ljudi, tvrdeći kako je već svima dobro jasno da on apsolutno ne mrzi nikoga, poštuje svakoga i s ljubavlju se odnosi prema svojima.
- Presmiješno! Priče koje se po pravilu pojave pred neki moj veliki koncert s gnušanjem odbijam. Od Sarajeva pa nadalje meni ostaje samo čuđenje zbog ponašanja nekih ljudi i ljubomore pojedinaca koji na ružan i uvredljiv način napadaju i mene i moju publiku. Ja samo pjevam, nemam veze s politikom, i onaj sam koji stoji na pozornici pričajući o ljubavi prema Bogu, domovini i ostalim našim vrednotama. Ali određenim skupinama koje stalno i već dugo među hrvatskim narodom traže fašiste, tako nešto iznimno smeta, prokomentirao je Thompson, smatrajući kako je u cijeloj priči izabran za žrtvu.
Thompson tvrdi i kako ga uporno žele uvući u polemike ljudi koji ga otvoreno nazivaju ustašom, na što on, veli, uzvraća tek šutnjom i svojom pjesmom. Sve takve objede čavoglavski pjevač drži za primitivne i glupe, navodeći da u polemike ne želi ulaziti. Svoje poštovanje prema vjernoj publici, kaže, otvoreno će pokazati na splitskom koncertu za kojim posljednjih tjedana vlada veliki interes. Stari plac, navodi Thompson, ponudit će vrhunsku glazbenu poslasticu u kojoj neće nedostajati ni poznatih gostiju.
Live album iz Splita
- Starom placu smo posvetili ogromnu pažnju, imat ćemo vrhunsku scenografiju i tehniku, na svemu tome radi i maksimirska ekipa, i očekujemo uistinu spektakl. Zagrebački koncert je zaokružen s DVD-om, a splitski će dobiti svoj live album. Ljudi zovu sa svih strana, ugostit ćemo brojne poznate sportaše, veterane Hajduka, glazbenike i političare, Torcida će nas primiti u svojim prostorijama... Split je moj grad i želio sam mu darovati dobru priču, a njega sam izabrao i za završetak koncertne turneje, kao točku na i, koja će se okruniti poljudskim spektaklom u ljeto naredne godine - najavljuje Thompson.
Scenografiju na Starom placu potpisao je, kao i u zagrebačkom slučaju, Ivica Propadalo, uz centralno guvno bit će tu i tri pomoćne pozornice i pet videozidova. No to je tek uvertira za poljudski happening, nastavak priče koja je na istom mjestu 2002. godine označila svojevrsnu prekretnicu u Thompsonovoj glazbenoj karijeri.
- Ponovit ću takav happening, a do njega me čeka još 120 koncerata diljem Hrvatske, BiH i svijeta. Zovu nas sa svih strana, čak iz južne Afrike i Amerike. Čeka nas uistinu puno posla - kaže Thompson koji se nada da će nastupiti i pred sarajevskom publikom čekajući trenutak, kako veli, da se usijane glave ohlade, a demokracija nađe svoje mjesto.

Zuroff vrijeđa mene i Tuđmana

Dr. Efraim Zuroff, direktor Centra Simona Wiesenthala, tražio je u svojem otvorenom pismu korigiranje Vaših stavova...
-Samo su domoljublje i hrvatstvo moj stav. On me proziva na drzak i bezobrazan način. Nitko mene neće učiti što je dobro za moju zemlju, to najbolje znaju oni koji u njoj žive i koji su je stvarali. Svojim izjavama on vrijeđa mene i moju publiku. Posebno mi smeta što na neprihvatljiv način govori o predsjedniku Tuđmanu.
Ustaško znakovlje na Vašim koncertima?
-Ja sam pjevač, neka na to odgovor daju sociolozi. Po mojem mišljenju, ti mladi ljudi izražavaju bunt protiv nečega.
Pozdrav "Za Dom spremni"...?
- ... početak je pjesme, uzvik koji 17 godina nikome nije smetao. Ma koji fašistički pozdrav, to je stari domoljubni poklik. Slobodna Dalmacija


 26. srpnja 2007
Oko Rijeke usko grlo, a ferragosto još nije počeo
Propusna je moć zaobilaznice 18.000, a u špici njome prolazi više od 35.000 auta
Jadranska magistrala jedini je pravac koji turiste što u Hrvatsku ulaze preko graničnih prijelaza Pasjak i Rupa vodi do Dalmacije. U odlučivanju o prioritetnoj izgradnji mreža autocesta zaobilazi se primorski, riječki prsten, što je na štetu cijelog imidža zemlje: po ulasku u Hrvatsku, od Rupe i Pasjaka turisti se otprilike 30-ak kilometara voze po elegantnoj, novoj dionici autoceste do Matulja no približavanjem Rijeci cijeli turistički promet prepušten je propusnosti obične gradske ceste - Riječkoj zaobilaznici. Ako su turisti za svoje odredište izabrali mjesto negdje na kvarnerskoj rivijeri do Senja ili pak na otocima Krku, Cresu, Lošinju, Rabu ili Pagu - tada je Jadranska magistrala jedini izbor: alternativnih prometnica nema. Ako idu južnije, naizgled mogu birati: ili putovati riječkom zaobilaznicom na (tzv.) Autocestu Rijeka - Zagreb do čvora Bosiljevo, i tamo se spojiti na Dalmatinu, ili pak nastaviti preko Rijeke Magistralom satima putovanje preko Senja i Vratnika do Žute Lokve i spoja na Dalmatinu.
Drugi trak
Preko Rupe i Pasjaka ulazi oko 70 posto ukupnog broja turista koji posjete hrvatsku obalu. Prema podatacima graničnih policija s Rupe, Pasjaka i Bregane proteklog je vikenda, od 20. do 22. srpnja, u Hrvatsku ušlo 71.206 vozila. Samo preko graničnih prijelaza u Primorsko-goranskoj županiji, Rupe i Pasjaka, u Hrvatsku je ušlo 37.156 vozila dok je preko Bregane, većeg i suvremenijeg prijelaza, na kojem radi i veći broj službenika, ušlo 34.050 vozila. Razlika od 3206 vozila, koliko ih je više prošlo preko Rupe i Pasjaka da bi nastavili put preko rue de campagne (kako Francuzi nazivaju ceste te vrste), ukazuje na potrebu hitne gradnje druge trake na dijelu Riječke zaobilaznice i autoceste do Žute Lokve. Statistike iz ranijih godina navode da je dnevna propusna moć Riječke zaobilaznice 18.000 vozila. U špici sezone njome prolazi više od 35.000 vozila, kao i do spoja Žute Lokve odakle se zapad zemlje cestovno spaja na Dalmatinu. Pravi se udar turista zapravo očekuje početkom kolovoza, kada započinje ferragosto - kolektivni godišnji odmor Talijana. Znatan broj njih tradicionalno dolazi upravo na sjeverni i srednji Jadran, što znači da Rupu i Pasjak te Riječku obilaznicu, tek očekuju velike gužve i dulji prometni čepovi. A već proteklog je vikenda kolona na zabilaznici i okolnim cestama danonoćno milila 20 kilometara na sat. Turistički bum iz zemalja kojima odmori startaju sredinom srpnja, poput Njemačke, i za koje se očekuje da će koristiti granični prijelaz Bregana već je iza nas, a statistike navode na neproporcionalnost s propusnim kapacitetima, jer je i proteklog vikenda veći broj stranih turista doputovao preko Primorsko-goranske županije. Riječki dožupan Luka Denona komentirajući podatke o brojnijem ulasku turista preko Pasjaka i Rupe od Bregane i lošijoj cestovnoj infrastrukturi koja ih pritom dočekuje, tvrdi da "ne postoji dobra volja da se riješi pitanje izgradnje cesta a to je problem Hrvatske a ne samo naše županije", ističe Denona ocjenjujući da se taj problem očito ne vidi sa zagrebačkih visina.
Kriv Kalmeta
"Prometni se čepovi gomilaju iz sezone u sezonu. Čak i AC Rijeka - Zagreb ima dvostruko veći promet proteklog vikenda u odnosu na Dalmatinu, a ta autocesta od Rijeke do Zagreba gradi se najdulje, već 30 godina i još nije izgrađena. Ovo političko zanemarivanje Primorsko-goranske županije šteti cijeloj Hrvatskoj", nastavlja Denona, pitajući se što onda rade riječki HDZ-ovci u Zagrebu po pitanju rješavanja ovih, objektivno problema cijele zemlje. Za takvo je stanje izričito kriv ministar Kalmeta koji u tri godine nije našao vremena da dođe u Rijeku na razgovor, ali posredno i premijer Sanader jer Kalmeta ništa ne radi što ovaj ne zna, zaključio je Denona. Tanija Čorak, (www.poslovni.hr)

25. srpnja 2007.
Zagorec će biti izručen Hrvatskoj
Austrijska istražna sutkinja Christina Forstner donijela je danas odluku o izručenju umirovljenog generala Vladimira Zagorca Hrvatskoj gdje je optužen za zloporabu ovlasti i pronevjeru više od pet milijuna eura.

BEČ - Na drugom ročištu u bečkom zemaljskom sudu, sutkinja Forstner je u obrazloženju odluke kazala da nije bilo dovoljno dokaza obrane da bi se hrvatskom pravosuđu uskratio zahtjev za Zagorčevim izručenjem, javila je Nova TV.

Obrana nije uspjela dokazati da je Zagorec u Hrvatskoj progonjen, a neovisnost pravosuđa u Hrvatskoj funkcionira što potvrđuje da je i Hrvoje Petrač bio osuđen, rekla je sutkinja Forstner.

Nije htjela govoriti o sadržaju DVD-a, ali je potvrdila da je Mesićev savjetnik Saša Perković nudio Zagorcu nagodbu.Zagorčevi odvjetnici najavili su žalbu protiv izručenja."Žalba je obvezna, tu nema spora.

Obrazloženje koje je dala sutkinja i činjenica da je danas odbila da se prikažu novi dokazi obrane u mnogome nam olakšava žalbu", izjavio je zagrebački Zagorčev odvjetnik Zvonimir Hodak.

"Sve što kvalitetno imamo u ovom predmetu usmjerit ćemo prema drugostupanjskom austrijskom sudu i izboriti ono što nismo izborili danas", rekao je Hodak.

Zagorčeva obrana predložila je danas tri nova dokazna prijedloga - dva nova svjedoka, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Markicu Rebića te austrijskog profesora za povijest jugoistočne Europe na bečkom Sveučilištu Horsta Haselsteina i treći dokaz DVD snimku intervjua hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića u kojoj je on kazao da hrvatsko pravosuđe sasvim ne funkcionira, rečeno je na ročištu.Istražna sutkinja Christina Forstner odbila je nove dokaze i donijela odluku o izručenju. Predstavnik austrijskog državnog odvjetništva zauzeo se na ročištu za izručenje Vladimira Zagorca Hrvatskoj.

Kazao je da je Hrvatska država kandidatkinja za pristup u EU i trudi se primijeniti europske standarde pa prema tome i pravosuđe u Hrvatskoj funkcionira.

On je rekao da je hrvatsko pravosuđe neovisno kao i austrijsko te da je zahtjev hrvatskog odvjetništa o izručenju opravdan.

Prije početka ročišta umirovljeni general Vladimir Zagorec na upit što očekuje kazao je kratko: "Bez komentara".

Pincom.info

 

 

25. srpnja 2007.
SUD VATRENI POŽAR KOD NEČUJMA DOŠAO OPASNO BLIZU APARTMANSKOM NASELJU I NATJERAO TURISTE NA BIJEG
Evakuacija prijetila Šolti
Uz tri kanadera i vatrogasne postrojbe, borbi protiv stihije pridružili su se i Šoltani i gosti, da bi na kraju vatru i svladali
PIŠU NIKOLA BAJTO I FILIP BUBALO
Veliki požar kakav Šoltani ne pamte posljednjih desetak godina digao je u utorak oko 14.30 cijeli otok na noge. Prema informacijama iz DVD-a Šolta, požar je izbio pokraj Gornjeg Sela i nastavio se širiti, zahvaljujući vjetru, velikom brzinom prema Nečujmu, gdje je zbog naglih promjena smjera vjetra zaprijetio apartmanskom naselju u Nečujmu.
Unatoč naporima gasitelja i triju kanadera, vatra se probila sve do mora i na kraju progutala između 60 i 100 hektara borove šume, maslina i niskog raslinja. Premda su prve informacije govorile kako je u uvali Piškera izgorjelo pet vikendica, one su se srećom pokazale netočnima.

Djeca u panici
Prema riječima načelnika Ante Ruića, velik broj ljudi, domaćih i stranih gostiju, javilo se kako bi dobrovoljno gasilo požar. Među gostima, ponajviše onima s djecom, vladala je panika zbog stalnih prelijetanja kanadera tako da su oni većinom bili putnici koji su sami izabrali odlazak na Jadrolinijinu trajektu 'Supetar' što je stigao radi možebitne evakuacije, ali ona srećom nije bila potrebna. U luci u Nečujmu u jednom su trenutku bila i tri plovila MUP-a kako bi se unijelo malo mira među stanovništvom.
Na samoj liniji "bojišnice", uz stotinu vatrogasaca sa Šolte, iz Splita i Divulja, koji su prebacivani trajektima i helikopterima, zatekli smo i brojne dobrovoljce, među njima je bio i "domaći" Leno Radina iz Maslinice, koji je unatoč bolesti došao na požarište.
-Nisam se dvoumio ni trenutka. Ovo je otok svih Šoltana i mislin da je bija red da dođen gasit. Tu negdje je bio i Mijo sa svojim prijateljem Perom koji trideset godina ljetuje tu i cijeli dan je na požarištu, a na svaki plamen spremno skače.
I golobradi Vedran iz Švedske je sa svojim prijateljima krenuo u gašenje. -Kad smo čuli da gori, odmah smo krenuli. Imam samo naprtnjaču -kaže Vedran, koji se odmarao u apartmanu u Nečujmu.
-Bija san na trajektu kad su mi javili da mi gori okolo kuće. Kako su mi žena i petogodišnje dite bili u njoj, reka san in da bižu. Nisam se tako osjećao od '93., kada smo na otoku proživljavali dramatične trenutke -ispričao nam je Željko Cecić.
Kasno predvečer požar je lokaliziran, a gasitelji su s osam cisterni ostali dežurati cijelu noć.
 
Ukratko Požari
ZAGREB
Kanader leti u Makedoniju
Premijer Sanader je u dogovoru s Mladenom Jurinom, glavnim državnim vatrogasnim zapovjednikom, pozitivno odgovorio na zamolbu makedonskog premijera Nikole Grueskog, koji je hrvatskoj Vladi uputio zamolbu za pomoć u gašenju požara u Makedoniji. Požare koji bjesne Makedonijom gasit će jedan hrvatski kanader, koji će prema Skoplju odletjeti s dvije posade i četiri zrakoplovna tehničara.
I. MARKOVIĆ
DUBROVNIK
Palio zmije, zaradio prekršajnu
Dubrovačka policija u utorak je izvijestila kako nije podnijela nijednu kaznenu prijavu vezanu uz podmetanje požara na otvorenom prostoru. Iznimka je prijava protiv A.B. iz sela Štedrice koji je u tome mjestu palio suhu travu gdje je uočio dvije zmije, te je u nakani da ih usmrti zapalio spomenutu površinu. Palitelj je prekršajno prijavljen.
A. KALAJDŽIĆ
Vinogradi u pepelu
Probudili smo se oko tri sata. Odmah smo budili turiste. Ja sam vozilom predvodila kolonu gostiju, koje smo smjestili na sigurno. Na kućama su popucala stakla -kazala je Sonja Prgin iz Bila.
Njezin susjed Jure Čobanov pobjegao je od plamena sa ženom i dvoje djece.
-Oko moje kuće na samom vrhu Bila sve je izgorjelo. Kada smo bježali, bilo je pakleno. Moja susjeda Majda Marinov i njezina gošća zadobile su opekline i završile u bolnici -dodao je Čobanov. Tužan i sam, na kamenu uz cestu između mjesta Dolac i Podgreben sjedio je i jedan umirovljenik promatrajući plamene jezike u svome vinogradu.
D. VLAH
U srpnju 800 požara
Glavni državni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin rekao je kako je tijekom srpnja duž Jadrana buknulo 800 požara. Trenutačno na požarištima dežura oko 300 vatrogasaca, kazao je Jurin, te dodao da je Vlada osigurala dodatnih 15 milijuna kuna za rad sezonskih vatrogasnih postrojbi.
APOKALIPSA DANAS PLAMEN POHARAO GUSTU BOROVU ŠUMU KOD PRIMOŠTENA, EVAKUIRANO NASELJE BILO

Pakao na Jelinjaku: izgorjeli autokamp, kuće i brojna vozila
Usred noći vatra je zahvatila 100 hektara borovine i ugrozila 700 kuća između mjesta Šparadići i Dolac
PIŠE NIKOLA URUKALO
Najopasniji ovoljetni požar na Jadranu buknuo je u utorak ujutro oko 3.30 sati u borovoj šumi na poluotoku Jelinjak kod Primoštena, a lokaliziran je oko 12.30 sati nakon intervencije 261 vatrogasca sa 63 vozila, tri kanadera i dva helikoptera.
U gašenju plamene stihije, koja je zahvatila 100 hektara površine pod gustom borovinom i maslinicima, sudjelovali su i pripadnici Interventne policije, HV-a, te stanovnici i turisti iz naselja Šparadići i Bilo. Prema riječima Dražena Slavice, vatrogasnog zapovjednika Šibensko-kninske županije, bio je to po snazi najveći požar u posljednjih 10 godina, koji je brzinom munje ugrozio živote stanovnika i turista.

Otrovali se gasitelji
Kako kažu očevici, plameni su se jezici penjali i do tridesetak metara visine, a u samo pola sata požar je ugrozio gotovo 700 kuća i vikendica između Šparadića i Doca. U požaru je potpuno izgorio autokamp i nekoliko vozila, a tijekom cijelog prijepodneva za promet je bila zatvorena i Magistrala.
-Zahvaljujući brzoj intervenciji brojnih vatrogasnih snaga iz Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije nitko nije stradao, samo su dimom lakše otrovana četiri vatrogasca, a potpuno je izgorjela cisterna DVD-a Primošten -kazao je Slavica.
Područje zahvaćeno vatrom pruža apokaliptičnu sliku. Stoljetni borovi Jelinjaka, jedne od najljepših šuma između Rijeke i Dubrovnika, potpuno su izgorjeli. Ante Perkov, stanovnik Bila, sa suzama u očima nam je rekao da požar nije smo poharao šumu nego i prekinuo turističku sezonu u punom jeku.
U kućama nema struje i vode, a u prekidu su i telefonske veze. Stanovnici Bila, koji su s dva policijska broda dijelom evakuirani u primoštenski hotel "Zora", kažu da je požar buknuo još ranije, već oko jedan sat, i to pokraj lokve Grebešćice, između Bila i Tribežića.

Perica Bukić spasio obitelj, pa pomagao gasiteljima
Kuća predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza i saborskog zastupnika Perice Bukića u Bilu spašena je u zadnjem trenutku zahvaljujući susjedima koji su probudili usnulog Bukića. Odmah je evakuirao obitelj prema Šibeniku, nakon čega je s gasiteljima sudjelovao u obrani naselja od vatrene stihije.
Najveću štetu u požaru pretrpio je autokamp "Tomas" smješten u šumi između Šparadića i Bila. Sve je izgorjelo, najveći priobalni šumski kompleks u Dalmaciji je postao zgarište.
Rozario Perkov, brat Roka Perkova, vlasnika autokampa "Tomas", rekao nam je da se 80 gostiju, uglavnom Čeha i Poljaka, pred vatrenom stihijom razbježalo na sve strane. U autokampu su izgorjela tri bungalova, šatori i kamp-kućice.
-Bilo je stravično. Čim smo osjetili dim i vidjeli kojom se brzinom vatra širi, zgrabili smo djecu i osobne dokumente i pobjegli na sigurno -kazao nam je Jozef Horaček, gost iz Češke.
N. URUKALO
Piromani oči u oči s gasiteljima
Više nedavnih požara na području Dubrovačko-neretvanske županije podmetnuto je, tvrdi Miše Miloslavić, županijski vatrogasni zapovjednik, koji dodaje da su jednog počinitelja uočili sami vatrogasci, dok su drugoga gasiteljima prijavili građani.
-Kod Imotice su vatrogasci uočili jednu osobu u trenutku kada je izbila vatra. Naši su se ljudi približavali vatrogasnim vozilima i vidjeli su oganj i tog muškarca. Čak je došlo do neke komunikacije, vikali su za njim: "Što to radiš?" On je počeo bježati, a oni ga nisu mogli hvatati jer su morali gasiti vatru -kaže Miloslavić.
Iako županijski zapovjednik smatra da nema mjesta tvrdnjama da se požari namjerno šalju iz BiH u Hrvatsku, jer, kako kaže, "njihovi to rade za sebe", u nedjelju je prijavljena i jedna osoba za koju se sumnja da je izazvala požar na graničnom području, kod mjesta Trnovica.
Slobodna Dalmacija

25. srpnja 2007.
NOVI ZADAR
ŠTO SE SVE PLANIRA NA PROSTORU OD FOŠE I JAZINA PREKO RAVNICA DO FONTANE
Luksuzni hoteli, zimski bazen...
Na temelju Programa urbanističko-arhitektonskog natječaja za uređenje područja od Foše do Kolovara i postavljenih konzervatorskih smjernica, Slobodna ocrtava obrise "Novog Zadra"
1. UTVRDA FORTE:
Predviđa se restauracija izvornog parka s mogućnošću gradnje manje športske dvorane ukopane u utvrdu za potrebe srednjih škola. Obnoviti podzemne prostorije utvrde s novim sadržajima u njima. Na mjestu glavne zgrade Nasada dolazi vrhunski restoran.
2. RAVNICE (I):
U koridoru istočnog kanala (Jazine-Foša) moguće ukloniti sve građevine uključujući Košarkašku dvoranu, zgradu Kazališta lutaka, Dom za avijatičare, uglovnicu Basket. Istočni kanal može imati proširenja, ali ne mora biti osposobljen za plovidbu.
3. "ZADARSKI GIARDINI":
Novi izlagački prostor na potezu Forte-Ravnice-Jazine za izložbe umjetnosti, dizajna, arhitekture i multimedijske prezentacije. Sadržaji: kongresna dvorana s 1000 sjedala (u blizini hotela), dvorana s 500 mjesta za koncerte i kazališne predstave, art-kino sa 100 mjesta. Programi ne smiju biti u koliziji s budućim kulturnim centrom Providurova-Kneževa palača.
4. RAVNICE (II):
Na uzvišenom dijelu Ravnica moguće je ukapanje i građenje u visini zatečenih građevina. Predviđa se smještaj centralne javne podzemne garaže s 1500 mjesta, terminal za posebna vozila javnog prometa (shuttles) za prijevoz putnika od mjesta parkiranja do Poluotoka, kao i terminal za turističke autobuse s posjetiteljima Poluotoka.
5. UVALA JAZINE:
Rekvalifikacija i redizajn obiju obala od mosta do tjemena uvale u suvremeni javni prostor s naglašenim pješačkim korištenjem. Ostaju komunalni vezovi za brodice, traži se podizanje pješačkog mosta. Postojeći "škver" je moguće zadržati uz preoblikovanje ili ga preseliti na ušće Ričine. Potrebno je sačuvati veslačku stazu od mosta do dna Jazina.
6. TRG KNEZA VIŠESLAVA:
Mala tržnica se seli u Trgovački centar, a proširuje se zona parka u kojem je moguć smještaj spomenika Domovinske pobjede.
7. OBALA OD FOŠE DO KOLOVARA
Zadržati slobodan pristup svim sadržajima obale i sačuvati zelenilo. Jedan do dva hotela visoke kategorije sa svim pratećim sadržajima: na području Elektre i hladnjače u Foši te zgrade ZZJZ-a, Medicinske škole i garaža u ulici Kolovare. Novi kupališni sadržaji vezuju se uz postojeći bazen s mogućnošću gradnje manjeg zatvorenog bazena s istočne i zapadne strane zgrade ZZJZ-a. Novih objekti visinom ne smiju prelaziti visinu južnog zida utvrde Forte. Upravna zgrada Elektre, tzv. Žuta zgrada, kuća Wolf i trokatnica do nje mogu se ukloniti zbog otvaranja obrambenog jarka. Potrebno je sačuvati kuće Iveković i Kostainšek na Putu Kolovara.

Urbana oprema

Uz linije pješačkih kretanja predviđaju se uslužni programi kao galerije, ugostiteljstvo, dućani za prodaju robe široke potrošnje.
Cijelo područje dobit će novu urbanu opremu, a uz pješačke koridore treba osigurati biciklističke staze. Slobodna Dalmacija

 

25. srpnja 2007.
DOBAR POSAO U najvećem rasadniku u Brodsko-posavskoj županiji i sadnice duda za prehranu dudovog svilca

Svila za kravate iz starog Petrovog Sela

Zvonko Šporčić posadio je dud za potrebe tvrtke Potomac u Davoru koja proizvodi svilene kravate, a to je i jedini umatičeni dud u Hrvatskoj
Anita BENIĆ
STARO PETROVO SELO - Poticajna politika hrvatske vlade za podizanje višegodišnjih nasada prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju bila je vjetar u leđa i vlasnicima rasadnika.
Potvrđuje to i vlasnik najvećeg rasadnika na području Brodsko-posavske županije Zvonko Šporčić iz Starog Petrovog Sela, koji je rekao da će se kad stanu poticaji za višegodišnje nasade dobar dio rasadnika zatvoriti. Šporčić se počeo baviti poljoprivredom prije petnaestak godina, na nagovor oca. Počeo je s uzgojem lubenica, a potom sjemenskog povrća.
Poticaja za sadnice duda još nema
>Nakon toga sam uočio da ima potrebe i za voćem, pa sam podigao plantažu kruške vilijamovke, a potom sam s jednim od kolega krenuo u proizvodnju sadnica<, kaže Šporčić o začecima rasadnika koji se danas prostire na dvadeset hektara sa 120.000 sadnica. Osim uobičajenih vrsta voća (raznih sorti jabuka, krušaka, nektarina, marelica, bresaka, šljiva, trešanja, dunja, badema, bazge, pitomog kestena) i ukrasnog bilja, u rasadniku Šporčićevih ima i rariteta te egzotičnih vrsta kao što su smokva, mušmula, oskoruša, brekinja, borovnica, brusnica, taberij, lijeska, crni dud pa i cijepljeni orah, za koji Šporčić kaže da ga je teško i komplicirano proizvesti, ali i joste, ogrozda, kivija, banana, kakija. Uvijek spreman za uvođenje noviteta, Šporčić je posadio dud za potrebe tvrtke Potomac u Davoru, koja se bavi proizvodnjom svilenih kravata. To je ujedno i jedini umatičeni dud u Hrvatskoj. >U tvrtki Potomac planiraju zasaditi dud na 50 do 60 hektara, čime će biti pokrivena samo desetina njihovih potreba za svilom, što znači da proizvodnja duda ima perspektivu<, kaže Šporčić. Stoga je umjesto stotinjak sadnica duda, koliko ih je do sada plasirao na tržište, u >Displantariumu< čak 200.000 sadnica duda za prehranu dudova svilca. >Dud za prehranu dudova svilca je posebna vrsta, hibrid s izuzetno velikim listom, poput lopoča<, pojašnjava Zvonko Šporčić. Dodaje da s tvrtkom Potomac ima i ugovor Iako će umatičene sadnice biti deklarirane, poticaja za tu vrstu proizvodnje još uvijek nema. Kao ni za podloge za sadnice, koje se mahom uvoze iz Mađarske i drugih zemalja.
Perspektivni i borovnica i bazga
>U prvi sam mah planirao podloge raditi samo za sebe, no vidjevši da je proizvodnja na veliko isplativija, sada ih radim i za prodaju<, kaže jedan od rijetkih rasadničara kod kojega se mogu nabaviti i podloge.
Vjesnikov sugovornik ističe da, iako proizvodi najviše podloga u Hrvatskoj, potrebe tržišta ne može zadovoljiti jer sjemena često nema dovoljno. U >Displantariumu< Šporčić ima dvoje stalno uposlenih, a kad dođe sezona vađenja sadnica u njegovom rasadniku posla bude i za sezonce. Supruga Đurđica, kćeri Ana i Ivana te sin Bruno
također su uključeni u sve poslove u rasadniku. Osim proizvodnje duda, Šporčić perspektivnom ocjenjuje i proizvodnju borovnica te bazge, a umatičio je i sadnice brusnice za koju kaže da je zahtjevno voće. Moguća je i suradnja s Darijom Đanićem koji želi umatičiti sadnice lavande.

Glas za protugradne mreže i rakete
Kako bi unaprijedili proizvodnju i smanjili rizike, Šporčići rasadnik navodnjavaju sustavom >kap po kap<, a voćne su sadnice prekrivene i protutučnom mrežom, budući da u osiguravajuće kuće Zvonko ne vjeruje. >Navodnjavanje i protutučna mreža koju sam sâm napravio višestruko su mi se isplatili. Za protugradnu mrežu sam uložio onoliko novca, a to je oko 20.000 kuna, koliko bih platio osiguranje koje uostalom nikad ne prizna štetu u cijelosti<, kaže Šporčić. Stoga je mišljenja da bi država trebala poticati podizanje protugradnih mreža, a ne osiguranje. Taj poljoprivrednik vjeruje i u učinkovitost protugradne obrane raketama, pa je spreman, kaže, kao i mnogi drugi poljoprivredni proizvodači, dio svog profita dati za učinkovitu protugradnu obranu. Vjesnik

 

25. srpnja 2007.
Isplatilo se ulaganje od 20 milijuna eura

Marina je proglašena najboljom marinom na svijetu za 2006. a šest puta
proglašena najboljom marinom u Hrvatskoj , godinama ima Plavu zastavu...
Jadranka KLISOVIĆ
ROGOZNICA - >Ljepotica među marinama<, >najljepša i najbolja marina na svijetu<, >najnagrađivanija hrvatska marina< - samo suneki od naslova kojima se nastoji opisati marinu Frapu, koja se smjestila u slikovitoj i zaštićenoj uvali Soline u Rogoznici. Njen vlasnik Franjo Pašalić 'krvario' je gradeći ovu marinu i brojne smještajne, sportske i ugostiteljske sadržaje u vrijeme rata i poraća, u vrijeme kada se u Hrvatskoj malo investiralo i gradilo, pa je njegova odluka o gradnji velebne marine mnogima bila 'trn u oku'. Vrativši se početkom devedesetih godina prošloga stoljeća iz Njemačke, odlučio je mukotrpno zarađeni novac uložiti u Hrvatsku i tako je 1993. godine započeo, a 1998. godine otvorio marinu Frapu. Marina danas ima 450 vezova u moru i na kopnu, a osim suvremenih vezova, Pašalić je sagradio više objekata s 45 moderno uređenih apartmana, zatim teniske terene, boćalište, automatsku kuglanu, skvoš, bilijarsku salu, izgrađen je i veliki otvoreni bazen na kojem se organiziraju zabavna događanja u večernjim satima.
Tri restorana i noćni klub
Tu su i tri restorana, noćni klub, kongresna sala, koja može biti i sala za vjenčanja do 350 osoba, pa veliko parkiralište, servisni prostori, kapetan-klub, autorizirani tehnički servis za popravak brodskih motora, 'travel lift' od 50 tona, hangari, samoposluga, zlatarnica,  koktel-barovi, suvenirnica, saune, slastičarnice, vinoteka...
U marini se tijekom cijele godine održavaju brojne zanimljive manifestacije, poput raznih izbora za miss, modne revije, regate, nastupi pjevačkih zvijezda... Marina je sa svojim raznovrsnim sadržajima omiljeno mjesto zabave poznatim domaćim košarkašima i nogometašima, posebice onima sa splitskom adresom  >Bio sam dovoljno hrabar i 'lud' da krenem u ovaj projekt u kojeg sam dosad uložio oko 20 milijuna eura, pretežno svoga novca. Jedini kredit kojeg imam je onaj HBOR-ov. Nema te studije koja bi opravdala ovako veliku investiciju na kakvu sam se odlučio i pri realizaciji naišao na stotine problema, spoticao se na podmetnute klipove tražeći  razne dozvole i suglasnosti.
Unatoč svemu, ja idem dalje, a koliko je ova marina dobra svjedoče i brojne nagrade koje je dobila<, kaže Pašalić.
Šest puta najbolja marina u Hrvatskoj
Marina Frapa je proglašena najboljom marinom na svijetu za 2006., a odabrana je na 32. natjecanju koje organizira svjetska asocijacija za turizam i hotelsku industriju, između 700 turističkih subjekata iz 60 zemalja i prva je marina koja se izborila za ovo prestižno međunarodno priznanje. Pašaliću je dodijeljeno u Madridu u hotelu >Melia Castilla<. Inače, marina Frapa je šest puta proglašena najboljom marinom u Hrvatskoj , godinama ima Plavu zastavu...
Pašalić je prošle godine sa slovenskom marinom iz Portoroža potpisao ugovor o povezivanju te inicirao povezivanje svih hrvatskih marina kroz projekt >Marine partneri< i s marinama u Anconi i Pescari, o čemu se već intenzivno pregovara.
Predugovori su već potpisani, a uskoro se očekuju i konačni ugovori o suradnji, što će biti novost na ovim prostorima. >Marina Dorica u Anconi kreće u proširenje svojih kapaciteta za što su dobili dozvolu vlade, koja i sufinancira ovaj projekt. I Slovenija, kao i Italija, pomaže rad svojih marina. Gosti kratko borave u našim
marinama, ali zato najviše novca ostavljaju na kopnu kupujući gorivo, hranu, razne potrepštine i konzumiraju brojne sadržaje, sportske i zabavne. Tu ja vidim interes države i zato smatram da i ona mora više ulagati u marine, lukobrane...
Inače, povezivanje marina rezultirat će suradnjom kako na prihvatu nautičara, tako i u organizaciji zajedničkih jedriličarskih regata, pridonijeti poboljšanju usluga...<.
U marinu Frapa godinama dolaze stalni strani gosti. Oni čine 98 posto ukupnog broja nautičara koji ih posjećuju. Najbrojniji gosti su i nadalje Nijemci i Austrijanci, koji su zapravo u nautičkom smislu i otkrili Jadran. Nautičari su vjerni ovoj marini jer je smatraju najbolje organiziranom marinom koja radi cijele godine, s bogatim sadržajima, blizu je aerodromu kod Trogira, na korak je do autoceste, nalazi se u prirodnoj i sigurnoj uvali... Marina Frapa je i zanimljivo arhitektonski riješena, a pažnju privlače i zanimljiva rješenja mostova koji spajaju marinu s apartmanskim dijelom kompleksa.

U planu hotel s 200 soba
>Proputovao sam veliki dio svijeta i slobodno mogu kazati da ovakve marine nema nigdje. Mnogo je marina koje imaju vezove, recepciju, kafić ili restoran i manji servis, ali marina koje imaju ovako brojne i bogate sadržaje i koja radi tijekom cijele godine, nema nigdje na svijetu<, kaže Franjo Pašalić. On je odlučio otići i korak dalje pa već ozbiljno razmišlja o novoj gradnji u Rogoznici, ali ne nove marine, već čvrstih sadržaja na kopnu. Zemljište je već kupio i sada čeka 'sređivanje' prostorno-planske dokumentacije da krene u izgradnju hotela s dvjestotinjak soba, wellnes centra i estetske kirurgije.
Traži i partnera za ovaj projekt i to isključivo među renomiranim svjetskim hotelskim lancima, koji su već iskazali interes za dolazak na ovo atraktivno područje iznimno pogodne klime.  Vjesnik

24. srpnja 2007.
Tropi se opasno približili Sredozemlju
Gordana PETROVČIĆ
Sredozemno more sve više nalikuje tropskom moru. Njegova temperatura u stalnom je porastu unazad 20- tak godina.
>U razvoju Zemlje bilo je faza s povišenim temperaturama kopna i mora i prije industrijskog doba, no količine ugljičnog dioksida nikada nisu u tako kratkom vremenu, kao unazad 150 godina, toliko rasle. Stoga je očito da je povećanje temperatura kopna i mora posljedica ljudskih djelatnosti<, kaže biolog dr. Petar Kružić iz Laboratorija za biologiju mora Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Zbog izgaranja fosilnih goriva te porasta stakleničkih plinova - ugljičnog dioksida (CO2), metana, dušik dioksida, freona i drugih - temperatura zraka u stalnom je porastu. Pitanje je kako će u moru reagirati suvišak ugljičnog dioksida?

Ekstremno visoke temperature zabilježene su 1997. i 1999. u cijelom Sredozemlju, pa tako i u Jadranskom moru. >Na pojedinim lokacijama čak nije bilo termoklime, razlike između ljetne temperature gornjeg sloja mora i stalne temperature od oko 12 stupnjeva Celzijevih koja počinje na oko 15 do 20 metara dubine.

Temperatura od oko 22 i više stupnjeva bila je do gotovo 40 metara dubine. I te je godine zabilježena znatna smrtnost sesilnih organizama, poput koralja, spužvi, mnogočetinaša i drugih koji se ne kreću, već su zakorijenjeni na dnu.

Pretpostavljamo da će temperature i ove godine biti vrlo visoke<, kaže Kružić, dodajući da su promjene već uočljive u Mljetskim jezerima gdje more cvijeta u podmorju, to jest razvijaju se alge dinoflagelata koje prekrivaju sesilne organizme i zagušuju ih. Zbog rasta temperature i velikih količina hranjivih soli nastalih onečišćenjima koja dolaze rijekom Po, zadnjih desetak godina površinsko cvjetanje mora prisutno je svake godine u sjevernom Jadranu, a nekada je do cvjetanja mora dolazilo svakih dvije do tri godine. Cvjetanje mora odraz je naglog rasta fitoplanktona te nakupljanje njihovih izlučevina.

Nakon određenog vremena fitoplankton ugiba i pada na morsko dno gdje ga bakterije razgrađuju trošeći kisik, pa dolazi do nestanka kisika što za posljedicu ima umiranje svih oblika života na dnu mora, a ugrožene su i ribe.

Seoba morskih organizama

Veće temperature privlače lesepsijske vrste koje iz Indijskog oceana dolaze kroz Sueski kanal u Sredozemlje.

Ime su dobile po Francuzu Lessepsu, graditelju Sueskog kanala. >Prateći rasprostranjenost tih vrsta možemo ustanoviti koliko se pojedini dijelovi Sredozemlja zagrijavaju<, kaže Kružić. Vrste koje su naseljavale, na primjer, južni Jadran, sve su prisutnije sjevernom. A pitanje je što će biti s vrstama koje nastanjuju sjeverni Jadran, kao i sjeverne dijelove drugih mora. Jedan dio vjerojatno će se prilagoditi naglim promjenama, a drugi izumrijeti. Na primjer riba vladika arbanaška (Thalassoma pavo) prije petnaestak godina bila je prisutna samo u južnom Jadranu, oko Dubrovnika, od tada do sada proširila se sve do Kvarnera. I tropska vrsta papigača (Sparisoma cretense) nastanila se u Jadranu. >Promjene u temperaturi izravno utječu na fiziološke procese riba kao hladnokrvnih organizama, na njihovu reproduktivnu strategiju, migracije, na odnos predator - plijen, ali i na pomicanje subtropskih i tropskih vrsta, od kojih pojedine borave u južnom Jadranu pomičući se prema sjevernijim područjima<, objašnjava.

Tako znanstvenici u Jadranu nalaze i potpuno nove vrste, kao što su oštrozuba riba gušter (Saurida undosquamis), mediteranska poletuša (Paraexocetus mento), atlantska napuhača (Lagocephalus lagocephalus), narančasto točkasta kirnja (Epinephelus coioides) te kožasti kostorog (Stephanolepis diaspros). Do sada je u Jadranu utvrđeno devet >toploljubnih< vrsta riba podrijetlom iz Crvenog mora i Indopacifika. Pored riba, u Jadran prodiru i drugi morski organizmi, najviše puževi, morski puž stražnjoškržnjak (Bursatella leachi) i rakovi. >Žuti kameni koralj, Astroides calycularis, do nedavno je živio samo u južnom dijelu Sredozemnog mora, a sada ga nalazimo oko Mljeta i Lastova. Postoji mogućnost da nove vrste koje dolaze iz toplijih mora ili toplijih dijelova istog mora istisnu i prevladaju domaće vrste pa na taj način mogu nestati i endemske vrste. Negativne promjene još nisu uočene kod morskih životinja, no problem predstavljaju tropske alge, Caulerpa racemosa i taxsifolija<, ističe Kružić. Posebno je opasna racemoza koja se brzo širi i prerasta morsko dno gušeći sve ispod sebe. Racemosa je velika prijetnja najvećem grebenu koralja u Sredozemnom moru, koji živi na ulazu u Veliko jezero na Mljetu, jer ga može prerasti i ugušiti. Povećanje temperature mora pogoduje i razvoju tropskog planktona koji može biti toksičan. Školjkaši filtriraju plankton, to jest hrane se njime, a ljudi jedu školjkaše pa se mogu otrovati.

Balastne vode

Osim klimatskih promjena na pojavu neobičnih ili egzotičnih vrsta u Jadranu mogu utjecati i balastne vode, bijeg novo uzgojenih vrsta u marikulturi, kao i bijeg vrsta iz akvarija. >Još nismo mogućnosti uočiti u potpunosti posljedice klimatskih promjena na živi svijet moru, jer osim mogućih negativnih učinaka mogu biti i određeni pozitivni učinci gospodarskom smislu, kao što je porast brojnosti vrsta Jadranu koje mogu postati alternativne vrste u ulovu<, kaže Dulčić.

Kiselo more

Ugljični dioksid (CO2) se u morskoj vodi pretvara u bikarbonate koje zajedno s kalcijem organizmi koriste za izgradnju skeleta. No, znanstvenici se pribojavaju da bi njegov suvišak mogao smanjiti inače neutralnu ph vrijednost mora, to jest zakiseliti ga. Kako bi to utjecalo na život u moru još se točno ne zna. Postoje znanstvenici katastrofičari, koji na primjer kažu da će 90 posto koralja nestati, dok drugi kažu da će se živi svijet uspjeti prilagoditi. Vjesnik

24. srpnja 2007.
'Marinove metode rješavanja zadataka nitko nije razumio' 
Piše: Ante Milković
Foto: Milivoj Keber/CROPIX
Marin Soljačić stekao je svjetsku slavu otkrićem bežičnog prijenosa električne energije, a odmalena je pokazivao znakove genijalnosti

Kada je krajem osamdestih nepoznati dječak pri upisu na MIOC sa 100-postotnom točnošću riješio sve zadatke na prijemnom ispitu, Nada Brković, tadašnja profesorica fizike i autorica prijemnog, bila je u najmanju ruku iznenađena jer je ispit koncipirala tako da je bilo nemoguće rješiti sve zadatke, a još manje vjerojatnije je bilo da rezultati budu točni.

Nekoliko godina poslije saznala je da je "mali genijalac s prijemnog" bio talentirani i tada još uvijek njezin učenik Marin Soljačić, koji će 20 godina poslije uzdrmati znanstveni svijet otkrićem bežičnog prijenosa električne energije.

Iako sebe ne smatra zaslužnom za Soljačićev nedavni uspjeh, profesorica Brković, koja je nadarenom Marinu predavala četiri godine omiljeni predmet, priznala je novinarima Jutarnjeg list da je već pri završetku prvog razreda shvatila "da ovaj mali odskače".

- Kada je netko trebao ići pred ploču rješavati zadatak, djeca u razredu su me molila da ne ide Marin jer njegove metode računanja nitko, pa tako ni ja, nije razumio. Kako mu je rezultat bio uvijek točan, ja se jednostavno nisam petljala u njegovu računicu, što mi je danas veoma drago jer mi je na kraju školovanja rekao da je to veoma cijenio - ispričala je Brković.

Unatoč njegovu velikom talentu, profesorica Brković kaže da kod Marina niste mogli pronaći ni trunku bahatosti ili arogantnosti prema drugim učenicima ili profesorima. Štoviše, Soljačić nikada nije išao ni na školska natjecanja iz fizike jer je, kaže Brković, želio imati slobodnu subotu.

- Najsimpatičnije je bilo kada bi Marin pogriješio u računanju jer je to bilo jako rijetko. Rješavali smo problem s ljestvama te tražili rješenje pod kojim kutom će biti stabilnije. Marin je brzo ispalio da će biti stabilnije pod većim kutom, na što se digao Tomislav Bekić, danas operni pjevač, i pitao ga: 'Jesi li se ti ikada penjao na ljestve?'. Na to se cijeli razred s Marinom nasmijao - prisjetila se profesorica Brković te dodala da je zbog tadašnjih pet fizika bila mnogo više s učenicima.

Konačnu satisfakciju talentiranosti njezina učenika dobila je kada se Marin upisao na prestižno američko Sveučilište MIT. Ubrzo je od Uprave tamošnjeg fakulteta dobila, priča, povratnu informaciju da Soljačić zna "više fizike" od domaćih profesora.

Marin se želio vratiti u Hrvatsku
Prema riječima Vesele Mađerić, Soljačićeve razrednice, Marin se nakon završenog školovanja u SAD-u želio vratiti u Hrvatsku. No, nitko ga od ovdašnjih ustanova, kaže Mađerić, nije želio primiti.
Budući da je bio veliki domoljub, imao je neizmjernu želju poslije rata vratiti se u Hrvatsku. Na njegovu veliku žalost Institut Ruđer Bošković te još nekoliko sličnih ustanova nije ga htjelo, obrazlažući da ne znaju što bi s takvim kadrom - ispričala je Mađerić. Jutarnji list

 

24. srpnja 2007.
GASTRONOMIJA Tristogodišnja tradicija priprave
Sve veća potražnja za studenačkim pršutom
Ukusu te dalmatinske delicije pridonose i bure koje češće pušu na tom području s brda Zavelima, ali i grabovina na kojoj se suši
STUDENCI - Mjesto Studenci, smješteno na sjeverozapadnom brdovitom predjelu imotskoga kraja u širem Zabiokovlju na nešto više od 700 metara nad morem, pogodno je za proizvodnju kvalitetnoga dalmatinskog pršuta. Ukusu te dalmatinske delicije, osim potvrđene gotovo tristogodišnje tradicije u pripravi pršuta, pridonose i bure koje češće pušu na tom području s brda Zavelima, ali i grabovina na kojoj se suši.

O tome govore pršuti iz tamošnje pršutane >Gradina< koji se prave prema starim receptima. Pršutana je vlasništvo Mirka Jurčevića iz Sudenaca, koji je u njezinu gradnju i opremu prije devet godina uložio 800.000 bivših njemačkih maraka. Riječ je o prilično velikom novcu koji je Jurčević djelomice uštedio radeći godinama u Njemačkoj, ali i kreditnim sredstvima osiguranima putem HBOR-a.

Zahvaljujući baš tradicionalnom načinu pripreme, idealnim mikroklimatskim uvjetima, dakako i suvremenim tehničkim pomagalima, pršutani >Gradina<, u kojoj su zaposlena i Mirkovi sinovi Zdeslav i Ivica, omogućena je iznimno kvalitetna proizvodnja poznatoga studenačkog pršuta te je poznat i kao >Izvorno hrvatski<.

Podsjetimo i na činjenicekako je pršutana >Gradina< uvela HACCP-sustav prema normi Codex Alimentarius te sustav ISO 9001:2000. U ovoj godini Hrvatska gospodarska komora dodijelila je Jurčevićevoj pršutani etiketu >Izvorno hrvatsko< za proizvodnu liniju >studenački pršut<.

Sve govori kako je Mirko Jurčević sa svojom obitelji korisno uložio ušteđevinu krvavo zarađenu u Njemačkoj iako se, kaže, na taj projekt odlučio tek u poratnim godinama kada je u Hrvatskoj malo koji povratnik mogao biti siguran u što će uložiti svoja sredstva..Za studenački su pršut zainteresirani i hoteli i restorani na cijeloj Makarskoj rivijeri te je gotovo traženiji na potrošačkom tržištu od glasovitoga studenačkog sira. [Nedjeljko Musulin] Vjesnik

23. srpnja 2007.
SPORAZUM Izrada Master plana razvoja turizma
Dobrim planiranjem vuče se i novac iz EU fondova
OSIJEK - Osječko-baranjski župan Krešimir Bubalo i direktor županijske Turističke zajednice (TZ) Antonio Sobol potpisali su u ponedjeljak Sporazum o sufinanciranju izrade Master plana turizma Osječko-baranjske županije, čiji je cilj unapređenje i promidžba toga područja kao značajne turističke destinacije.

Županija će za izradu Master plana izdvojiti 200.000 kuna, dok će ostatak uložiti TZ, koji će ovih dana raspisati natječaj te izabrati najpovoljnijeg ponuditelja za izradu plana. Iznos izrade plana, koji treba biti dovršen do listopada ove godine, ne bi trebao biti veći od 250.000 kuna, a on bi trebao odrediti što sve treba učiniti na području Županije sljedećih pet godina kako bi turistička ponuda bila još bolja.

>Za dalji razvoj turizma potreban je novi pristup, jer još uvijek postoje mnogi neiskorišteni kulturni i prirodni potencijali. Posebice zbog toga jer se turizam više ne ostvaruje samo u destinacijama u koje se putuje zbog sunca i mora, već je sve izraženije zanimanje i za tzv. eko-turizam, ruralni turizam ili seoski turizam<, kazao je župan Bubalo. Osječko-baranjska županija na godinu u razvoj turizma ulaže 2,5 milijuna kuna, a taj se iznos, na temelju konkretnih razvojnih projekata, može bitno povećati kroz traženje sredstava pretpristupnih fondova EU-a.

Upravo zato je bitan >Master plan turizma< koji bi definirao daljnji razvoj turizma. U njemu bi se specificirali svi turistički potencijali te odredili prioriteti. Predsjednica TZ-a Zvjezdana Tuma Pavlov dodala je da će se gradnjom koridora 5C bitno povećati promet kroz Županiju.
>Turisti već sada pokazuju interes za ovaj kraj, koji ima što pokazati, od Parka prirode Kopački rit do vinskih cesta<, istaknuo je Sobol, izvijestivši da je u prvih pet mjeseci na području Županije zabilježeno 76.000 noćenja, što ju čini čime prvom među kontinentalnim županijama, osim Grada Zagreba. [Maja Sajler Garmaz], Vjesnik

 

 

24. srpnja 2007.
SAMO JE 15 GRADOVA LANI USPJELO IZVESTI VIŠE OD 100 MILIJUNA DOLARA
Zagreb izvozi kao tri Dalmacije
Nijedan grad u Hrvatskoj se ni približno ne može uspoređivati sa Zagrebom koji je lani izvezao roba za 3,8 milijardi dolara, što je 37 posto kompletnog izvoza cijele zemlje. U lanjsku vrijednost zagrebačkog izvoza, splitski stane osam puta, a kompletni izvoz Dalmacije 3,2 puta
PIŠE SANJA STAPIĆ
Zagreb, Pula, Split, Kutina i Rijeka, pet je gradova na koje otpada više od polovice kompletnog lanjskog izvoza Hrvatske. Njihovih ukupnih 5,59 milijardi dolara izvoza čini 53,4 posto od 10,4 milijarde dolara kompletnog prošlogodišnjeg domaćeg izvoza.

Samo je 15 od ukupno 127 gradova u zemlji lani uspjelo ostvariti više od 100 milijuna kuna izvoza, no sa zagrebačkim se rezultatima nijedan grad ni približno ne može uspoređivati: na glavni grad otpada udjel od 37 posto izvoza Hrvatske, odnosno 3,8 milijardi dolara.

Drugoplasirana je Pula s gotovo pola milijarde dolara - 499,5 milijuna, a treći grad - Split izvezao je lani 472,4 milijuna dolara, prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku.

U lanjsku vrijednost zagrebačkog izvoza, splitski stane osam puta, a kompletni izvoz Dalmacije 3,2 puta. Četiri dalmatinske županije, Splitsko-dalmatinska, Zadarska, Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska, lani su ostvarile 1,19 milijardi dolara izvoznih poslova, od čega je 40 posto splitskog izvoza.

Sedam sa suficitom

Među 15 gradova koji su ostvarili više od 100 milijuna dolara samo ih je sedam prošle godine ostvarilo suficit u robnoj razmjeni sa svijetom. Tako je Pula imala 123,5 milijuna dolara suficita, Kutina 108,7 milijuna, Osijek 71 milijun, Belišće 56 milijuna, Virovitica 47 milijuna, Koprivnica 35,9 milijuna, dok je rovinjski izvoz lani za 895 tisuća dolara premašio uvoz toga grada.

Zagreb je lani uvezao čak 12,5 milijardi dolara, što je 57,9 posto od 21,5 milijardi dolara kompletnog hrvatskog uvoza. Split je po vrijednosti uvoza drugi grad, s 825,8 milijuna dolara, a Rijeka je treća, s 549,8 milijuna dolara.

Dalmatinske županije
SPLITSKO-DALMATINSKA
- izvoz 775,9 milijuna $
- uvoz 1,22 milijarde $

ŠIBENSKO-KNINSKA
- izvoz 193,3 milijuna $
- uvoz 255,1 milijun $

ZADARSKA
- izvoz 187,5 milijuna $
- uvoz 213,6 milijuna $

DUBROVAČKO-NERETVANSKA
- izvoz 35,2 milijuna $
- uvoz 135,1 milijun $

24. srpnja 2007.
LUKSUZ U DUBROVNIKU OTVORENA 'VILLA ELITA' KOJA NUDI NAJSKUPLJI SMJEŠTAJ U GRADU
Elitno noćenje za 12.000 eura
Cijena noćenja u Zovkovoj 'Villi Eliti' dvostruko je veća od one koju na tržištu postiže dosad najskuplja dubrovačka vila, poznata 'Šeherezada' u vlasništvu grupacije Lukšić
PIŠE OLIVIJA GUSTIN
SNIMIO ADO BULJUBAŠIĆ /CROPIX
Od ponedjeljka Dubrovnik je bogatiji za još jedan ekskluzivni objekt namijenjen turističkoj eliti. Vlasnik dubrovačkog hotelskog kompleksa "Importanne Resort" Ciril Zovko predstavio je luksuznu "Villu Elitu" koja će se na noć iznajmljivati za astronomskih 12 tisuća eura. Ta je cijena dvostruko veća od one koju na tržištu sada postiže najskuplja dubrovačka vila, poznata "Šeherezada" u vlasništvu grupacije Lukšić.

U obnovu "Elite", smještene tek nekoliko metara od mora blizu ponte Uvale Lapad, uložena su dva i pol milijuna eura. Goste ovog spomenika suvremene arhitekture koji je 1937. izgrađen prema projektu slovenskog arhitekta Jože Plečnika, dočekat će iznimna ljepota kamene tarace sa šumom vodoskoka, kao i atraktivna unutrašnjost.

'Villa Elite' sadrži dva pomno dotjerana apartmana i četiri sobe, što drugim riječima znači da može primiti tek 12 gostiju.

- Ove će godine vila biti na raspolaganju nama, a iznajmljivat će se od iduće premda je zanimanje iznimno veliko - kazao je Zovko. Visoka razina kvalitete koju je želio postići očituje se i u detaljima vile: njezinim gostima na raspolaganju će, naime, biti skupocjeni vozni park sastavljen od jaguara, bentleyja i BMW-a 5, dok je za potrebe plovidbe u lučici ispod vile privezan brzi brod. Unutrašnjošću dominira namještaj rađen u Kanadi, koji priziva stil 17. stoljeća. Raskoš odaju i kristalni lusteri te umjetnine na zidovima, među kojima su djela Pulitike, Berbera, Vojvodića...

Gostima "Ville Elite" na raspolaganju će biti kompletna posluga, a posebne trenutke ugode pružat će im bogata vinoteka, sauna, kao i prostor sa zatvorenim bazenom čije su zidove oslikali studenti zagrebačke Akademije.

Izgradnja novog hotela

U dubrovački hotelski kompleks u protekle tri godine uloženo je 120 milijuna kuna. Na temeljima dvaju hotelskih paviljona uređeni su hoteli "Importanne Suites" s pet zvjezdica i "Ariston" s četiri zvjezdice, a ponuda, u kojoj je i hotel "Neptun", zaokružena je otvaranjem "Ville Elite" - kazao je Ciril Zovko koji je najavio izgradnju još jednoga hotela zapadno od te vile.

Hercegovački korijeni

Predsjednik uprave "Importanne" grupe Ciril Zovko hercegovačkih je korijena, a prvi biznis pokrenuo je prije 33 godine u Kanadi, gdje 80-ih godina prošloga stoljeća započinje velike graditeljske pothvate u stanogradnji.

U Hrvatskoj devedesetih godina gradi "Importanne centar" i "Importanne galeriju" u Zagrebu, a kupnjom turističkog kompleksa u Dubrovniku prije tri godine, počinje se baviti hotelijerstvom. Slobodna Dalmacija

23. srpnja 2007.
Tri znanstvenika koji su zadivili svijet
Piše: Tanja Rudež
Foto: S. M. Sučić/Cropix, corbis.com
Predstavljamo hrvatske znanstvene nade s prestižnim međunarodnim priznanjima
ZRINKA BILOGLAV (34):dobitnica nagrade Europskog društva za humanu genetiku .'Istražila sam genske mutacije koje štite od HIV-a na Susku, Rabu, Mljetu i Visu'
IVAN KREŠIMIR FURIĆ (33):dobitnik nagrade Europskog fizikalnog društva.Nagrada za česticu koja živi samo 1,5-bilijuntih dijelova sekundi
DAMIR VUKIČEVĆ (31),dobitnik nagrade Međunarodne akademije matematičke kemije .Igra s matematičkim svjetovima koje nitko drugi nikada nije vidio


ZRINKA BILOGLAV (34):dobitnica nagrade Europskog društva za humanu genetiku .'Istražila sam genske mutacije koje štite od HIV-a na Susku, Rabu, Mljetu i Visu'
- Kada sam doznala da sam dobila Young Scientist Award, bila sam vrlo iznenađena. Naime, u konkurenciji je bilo 29 mladih znanstvenika, od kojih su mnogi dolazili iz poznatih europskih znanstvenih centara, a imali su i odlične rezultate istraživanja - rekla je dr. Zrinka Biloglav (34), dobitnica nagrade koju Europsko društvo za humanu genetiku svake godine dodjeljuje mladim istraživačima za iznimna dostignuća u znanosti.

Mladoj hrvatskoj znanstvenici prestižno je priznanje nedavno uručeno na konferenciji Europskoga društva za humanu genetiku Nici za prezentaciju rezultata višegodišnjih genetskih istraživanja izoliranih populacija hrvatskih otoka Suska, Raba, Mljeta, Visa i Lastova.

- Predstavila sam istraživanje temeljeno na statistički značajnim razlikama u učestalostima mutacije CCR5del32 između tih otoka. Ta je mutacija znanstvenicima postala zanimljiva kada se otkrilo da su njezini nosioci otporni na infekcije virusom HIV-a - pojasnila je dr. Biloglav te naglasila da je učestalost te "genetske zaštite od HIV-a" različita u pojedinim dijelovima Europe.

Znanstvenici smatraju da je povećanje učestalosti "genetske zaštite od HIV-a" posljedica selekcije prouzročene čestim epidemijama zaraznih bolesti poput kuge, velikih boginja i virusne hemoragijske groznice, koje su u prošlosti harale Europom. - Otoci Rab i Susak, koji su prije više stotina godina bili pogođeni epidemijama zaraznih bolesti i pomorima stanovništva, imaju veću učestalost ove mutacije nego opća hrvatska populacija i otoci koje smo istraživali - rekla je dr. Biloglav.

Zrinka Biloglav rođena je 1973. godine u Zadru. Diplomirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 2001. godine radi u Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar u Zagrebu. Bila je na poslijediplomskom studiju iz genetičke epidemiologije na sveučilištu Erasmus u Rotterdamu, gdje planira magistrirati ove godine, a stručno se usavršavala i u Medical Research Councilu u Edinburghu.

- Nedavno sam dobila stipendiju Nacionalne zaklade za znanost te planiram sljedeće školske godine otići u Svjetsku zdravstvenu organizaciju u Ženevi gdje ću raditi s kolegama koji istražuju zdravlje adolescenata u svijetu - rekla je Zrinka Biloglav.

IVAN KREŠIMIR FURIĆ (33):dobitnik nagrade Europskog fizikalnog društva.Nagrada za česticu koja živi samo 1,5-bilijuntih dijelova sekundi

Fizičar Ivan Krešimir Furić ovogodišnji je dobitnik Young Particle Physicist Prize. Riječ je o nagradi koju Europsko fizikalno društvo svake druge godine dodjeljuje fizičarima u dobi do 35 godina, i to za izuzetne radove na području fizike visokih energija. Prestižnu nagradu dr. Furić dijeli s kolegama Guillelmom Gomez-Ceballosom iz Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Stephanie Hansmann-Menzemer sa sveučilišta Heidelberg za zajednički doprinos mjerenju frekvencije titranja stranih B mezona iz materije u antimateriju i natrag.

- Strani B mezon jest vrlo egzotična čestica koja 'živi' oko 1,5 bilijuntnih dijelova sekundi (pikosekundi) prije nego što se raspadne. Koliko je to kratko razdoblje, najbolje govori podatak da za to vrijeme svjetlost prijeđe samo pola milimetra. Za naša mjerenja strani B mezoni proizvedeni su u Tevatronu, koji se nalazi u Fermilabu, oko 70 kilometara zapadno od Chicaga - pojasnio je dr. Furić.

No, i tijekom svoga ultrakratkog života strani B mezon vrlo je "aktivan" jer titra iz materije u stanje antimaterije. - Pomoću detektora CDF u Fermilabu prošle je godine obavljeno prvo mjerenje koje 'snima' taj proces i mjeri frekvenciju titraja. U tome je sudjelovalo oko 80 znanstvenika - rekao je dr. Furić.

Naglasio je da su fizičari 18 godina bezuspješno pokušavali izmjeriti frekvenciju titraja stranog B mezona.

- Strahovita brzina titranja čini mjerenje tehnički izuzetno zahtjevnim. Mi smo izmjerili da je frekvencija titranja 2,8 bilijuna titraja u sekundi. Drugim riječima, u svom kratkom životu prosječni strani B mezon oko četiri puta se predomisli oko toga je li čestica ili antičestica - ustvrdio je dr. Furić.

Rođen je u Houstonu 1973. godine, a odrastao u Zagrebu gdje je diplomirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF). Doktorirao je na prestižnom Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu, a nedavno je završio postdoktorat na sveučilištu Chicago. Glavni je autor šest znanstvenih članaka i koautor oko 200 radova.

DAMIR VUKIČEVĆ (31),dobitnik nagrade Međunarodne akademije matematičke kemije .Igra s matematičkim svjetovima koje nitko drugi nikada nije vidio

- Kao što je lijepo vidjeti neki nepoznati grad u kojemu čovjek nikad nije bio, tako je lijepo i igrati se matematičkim svjetovima te vidjeti formule koje nitko drugi nikad nije vidio. Ta putovanja svjetovima mašte jedno su od najljepših iskustava koja čovjek može doživjeti - ustvrdio je splitski matematičar dr. Damir Vukičević (31), ovogodišnji dobitnik IAMC Young Scientist Award.

Riječ je o nagradi koju Međunarodna akademija matematičke kemije (IAMC) dodjeljuje znanstvenicima u dobi do 40 godina za inovativnost i izuzetne doprinose na tom znanstvenom području.

- Možemo predvidjeti neka svojstva molekula koje ne samo da ne postoje, nego nikad nisu niti postojale. To je izuzetno uzbudljivo jer teoretski bismo mogli sintetizirati milijarde, pa čak i bilijune različitih molekula - dodao je dr. Vukičević.

Istaknuo je da je proces sinteze novih molekula vrlo skup.

- Međutim, pomoću metoda matematičke kemije možemo predvidjeti koje bi molekule mogle biti zanimljive i onda pokušamo sintetizirati samo njih. Primjene su brojne: od industrije lijekova do razvoja novih materijala, a u novije vrijeme i u nanotehnologiji - rekao je dr. Vukičević i dodao:

- Unapređujući matematičku teoriju, mi pomažemo kolegama kemičarima da lakše stvaraju nove lijekove i materijale - rekao je naposljetku dr. Vukičević.

Rođen je 1975. godine u Splitu. Diplomirao je 1998. matematiku i informatiku na splitskom sveučilištu. Magistrirao je 2000. godine, a doktorirao 2003. na PMF-u u Zagrebu. Jedan je od najproduktivnijih hrvatskih matematičara, a dosad je objavio čak 63 rada, i to uglavnom u međunarodnim znanstvenim časopisima.

- Mnogi moji znanstveni radovi plod su suradnje sa sjajnim svjetskim kemičarima - napomenuo je dr. Vukičević koji, među ostalim, surađuje i s Britancem Haroldom Krotoom, dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju 1996. godine. Jutarnji list

 

23. srpnja 2007.
U supovu gnijezdu
Piše: Ante Milković
Foto: Bruno Konjević/Cropix
Novinari Jutarnjeg na Cresu proveli su 24 sata u paklenim uvjetima kako bi nahranili malobrojne bjeloglave supove na otoku...
Promrzli i nervozni, u grobnoj tišini, kroz zatamnjeno prozorsko staklo kućice na divljoj litici Cresa već 13 sati šutke gledamo u oderanu ovcu. Noć prije postavili smo je na obližnju stijenu kao mamac koji može privući oprezne bjeloglave supove.

Već je 18 sati i izgubili smo svaku nadu da će se isplatiti naše bdijenje, uz konzerve mesnog doručka i šuškanje štakora. Nijedan od trometarskih strvinara nije se u tih 13 sati strovalio s nebeskih visina na komad mesa i ideja da snimimo ekskluzivne fotografije vjerojatno je posve propala.

Naše pesimistično raspoloženje u trenu je iščezlo kad smo ugledali tri goleme ptičurine kako se polako spuštaju prema ovci, a onda ipak sumnjičavo odlučuju ostati u zraku. Prelijetanje je trajalo deset minuta, ptice su sve to vrijeme zirkale prema našem prljavom skrovištu, a onda su se izvile i odletjele. Opet ništa.

U prohladno predvečerje 24 sata ranije, s ovcom na ramenima, krenuli smo na našu ekspediciju iz Ekocentra Caput Insulae u creskoj Beli, niti ne pretpostavljajući što ćemo sve morati napraviti da bismo se približili zaštićenim supovima. Automobil smo ostavili u Orlecu, seocu na polovici otoka, kojem su ime dali po velikim bijelim pticama koje su u stara doba smatrali orlovima. Sa silnom fotografskom opremom, nešto vode i suhe hrane te vrećicom jeftinog čipsa počeli smo se verati po strmim stijenama.

Naš vodič u toj avanturi, diplomirani ekolog Slaven, stalno je ponavljao da nas supovi ne smiju vidjeti jer ćemo ih uplašiti i tako sve upropastiti. Zato smo šutke grabili preko oštrog kamenja dok nismo stigli do prve ograde. Zavidio sam suputnicima na planinarskim čizmama. Moje gradske bijele tenisice jaukale su zajedno sa mnom svaki put kada bih stao na šiljak.

Dok nam vodič šapće legendu koja kaže da bi kamene ograde Cresa mogle opasati cijelu kuglu zemaljsku, na nas je pala siva sjena. Dva supa u elipsama kruže iznad nas. Moje i Brunovo divljenje rasponu njihovih krila odmah je mrzovoljno prekinuo Slaven. Moramo se vratiti. Moramo im odmah dati do znanja da nas ujutro neće biti ovdje.

- Ako ujutro budu sumnjali da smo u blizini, ništa od te ovce i ništa od slikanja - kaže Slaven. - Zato sada natrag do auta. Čekat ćemo da padne noć jer supovi noću ne lete - glasila je nova strategija našeg iskusnog vodiča.

Vratili smo se. Nakon desetak minuta spustio se mrak. Slaven nas je odveo do kućice u kojoj je prije gotovo 20 godina počeo projekt spašavanja preostalih supova na Cresu. Tada se, pod vodstvom Gorana Sušića, grupa znanstvenika utaborila u tek sagrađenoj postaji i krenula s projektom hranjenja i proučavanja supova pred istrebljenjem. Usamljena kućica već je godinama napuštena, pa nam je Sušić upravo nju preporučio kao mjesto odakle bismo mogli snimati supove.

Kad je Slavenova mala svjetiljka osvijetlila interijer, naslutili smo da ta noć neće biti ugodna. Nekadašnje sjedište znanstvenog projekta sada je sličilo šupi u kojoj su posljednjih godina boravile samo divlje životinje, a šuškanje po zidovima dalo nam je do znanja da nismo sami. Na vidljivo mjesto ispred kućice odmah smo postavili ovcu, koju smo kupili u lokalnoj mesnici, i uskočili u vreće za spavanje koje smo polegli na neku spužvu, jedinu stvar u prostoriji koju nisu izgrizli glodavci. Pozaspali smo odmah, ali odmora nije bilo. Desetak puta smo se dizali s poda i mobitelima osvjetljavali mjesta u kućici iz kojih su dopirali noćni zvukovi. Kad je nešto malo, ali odlučno prešlo preko jedne od vreća za spavanje, shvatili smo da sklonište dijelimo sa štakorima.

Noć je bila hladna, mi nervozni. Kad su digitalne kazaljke na mobitelu konačno pokazale četiri sata, brzo smo se odjenuli i izašli na zrak. Svježi morski zrak vratio nam je vjeru da ćemo uspjeti. Ali, pred zoru je trebalo ponovno se zavući u kućicu, pritajiti i čekati.

- Prestani šuškati, morate biti tiho, inače će nas čuti supovi i tada se možemo pozdraviti s fotografijama - strogo nas je upozoravao Slaven.

Pomozite supovima

Svi koji žele pomoći ovim pticama mogu doći volontirati u Eko centar. Ako nemate vremena, u Eko centru navode da postoji mogućnost posvojanja jednog od supova na način da fizičke osobe doniraju 200, a pravne 2000 kuna. Time se dobiva diploma i jedno supovo pero te mogućnost da se jednom od supova izabere ime

Slušali smo ga bez pogovora, vjerujući da će supovi navaliti na ovcu prije nego što turisti ujutro stignu na obližnju plažu. Vrijeme, srećom, baš nije bilo za kupanje i sunčanje pa je to spriječilo Čehe, Slovake, Nijemce i Talijane da nam stvore dodatne probleme okupljajući se na obližnjoj plaži. Tješili smo se da će se do kraja dana ptice ipak pojaviti. Umorilo nas je bdijenje uz prozor, pa smo se dogovorili da kod okna stražarimo u smjenama.

Jedan bi dežurao dok mu ne bi dojadilo, a drugi bi za to vrijeme mogli malo odspavati i nadoknaditi ustajanje u četiri ujutro. No, plan da ćemo drijemati u smjenama odmah su upropastili krpelji i drugi nasrtljivi kukci, od kojih smo neke vidjeli prvi put u životu. I s tim smo se morali pomiriti pa smo posjedali na malu spužvu i čekali da se dežurni umori. Nervoza, umor i neizvjesnost su rasli.

Čim se smirio vjetar, našu je šupu ispunio smrad. Prvi sam ja izgubio živce. Jedan štakor je našao žir i doslovce poludio. Uzeo sam letvu i počeo bjesomučno udarati po kamenju ispod kojeg sam pretpostavljao da dolazi to nepodnošljivo skvičanje. U tom je trenutku desetak štakora počelo trčati oko nas. Bio sam užasnut.

- Ja tu večeras neću opet spavati, nema šanse - očajnički sam izvalio.

Moja dvojica supatnika pogledali su me u čudu.

- Pa zar vi mislite ostati ovdje još jednu noć i dan? - upitao je Slaven.

Pola sata trajalo je razmatranje koncepcija. Zatim smo se složili da ćemo pričekati noć. Ako se supovi ne pojave, morat ćemo još jednom proći sve ovo.

Kako je sunce polako zalazilo, a supove više nismo mogli vidjeti ni visoko na nebu, shvatili smo da će projekt fotografiranja supova u divljini neslavno propasti. Zapravo, već je propao.

- Fotke nemamo. Uzaludno smo ovdje čamili i rastjerivali ružne glodavce - izlazilo je iz nas razočaranje. Vani se počelo mračiti, pa smo složili vreće za spavanje, pokupili opremu i spuštenih se glava uputili prema izlazu iz kolibe. Odjednom, desetak metara iznad naših glava, stuštilo se jato golemih bijelih ptica koje smo očajnički čekali. Bruno se bacio na fotografiranje. Bili su blizu, blizu.

- Oni su cijelo vrijeme čekali da odemo kako bi se mogli spustiti na meso - odmah nam je ponudio svoje objašnjenje Slaven. Fućkalo nam se sada za teorije. Uživali smo u prekrasnim vratolomijama. Kad je predstava došla kraju, pustili smo supove da našu ovcu večeraju u miru. I uputili se po kamenju natrag.

STOP nastanjivanju španjolskih supova na Paklenicu

Prema riječima Gorana Sušića, voditelja Centra, Vlada Republike Hrvatske ima namjeru nastaniti španjolske supove na Paklenicu gdje je autohtona vrsta izumrla prije desetak godina.

- Ne razumijem zašto. To je nedopustivo - ljutito nam je rekao Sušić. - Supovi koji borave na kvarnerskim otocima toliko su se udaljili od svojih mediteranskih rođaka da se nadamo kako bismo u bližoj budućnosti mogli dobiti međunarodnu potvrdu da su bjeloglavi supovi iz Hrvatske jedinstveni. Španjolski, izraelski i hrvatski supovi jesu ista vrsta mediteranskih supova, no naši su veći i krupniji te jedini žive na liticama uz more. Ne vidim razlog za uvoz kad imamo svoje ptice.

 

Bjeloglavi supovi
Bjeloglavi sup jedna je od najvećih ptica na svijetu koje mogu letjeti, raspon krila im je do dva metra i 80 centimetara , mogu doseći težinu i do 15 kilograma , te letjeti brzinom do 150 kilometara na sat, a uz najbolje uvjete mogu doživjeti i 60 godina. Žive u kolnijama i broje se kao parovi, jer kada jednom pronađu partnera ostaju s njim čitav život. Hrane se samo uginulim životinjama i ne napadaju živi plijen. Početkom 20. stoljeća bili su rasprostranjeni na području cijelog teritorija današnje Hrvatske, no danas se smatra da postoji samo sedamdeset parova te se gnjezde samo na otocima Krku, Plavniku, Prviću i Cresu, pa se ta mjesta i uzimaju kao njihova preostala obitavališta. Zbog smanjenog ekstenzivnog ovčarstva, koji je preduvjet njihovoj egzistenciji, te zbog trovanja i razvitka turizma supova je 1990. godine bio samo dvadesetak parova. Osnivanje Eko centra Caput Insulae-Beli 1993. godine od strane Gorana Sušića službeno je započela borba za njihovo preživljavanje. Hranjenem, spašavanjem iz vode te sustavnim praćenjem Sušić je sa svojim zaposlenicima i volonterim, kojih godišnje ima oko 300, uspio podignuti njihov broj na današnjih sedamdesetak parova. Unatoč očiglednom porastu njihovog broja, Sušić kaže da njihova egzistencija još nije sigurna budući da su te vrijedne ptice doslovno ovisne o pomoći Centra.

Pet stvari koje morate znati u situacijama kada ugledate supa

. Ako se nađete u blizini litica rezervata, nemojte im svojim jahtama, brodovima ili gliserima prilaziti. Nemojte ni pljeskati i vikati budući da se na stijenama nalaze gnijezdilišta supova. Nemojte ni sa kopna pokušavati pronaći njihova gnijezda. Time ćete ih samo uplašiti što znači da će se morati preseliti dalje ili postoji mogućnost da mladi supovi upadnu u more te se utope.
. Ako nađete živog supa u moru odmah nazovite Eko centar (051/ 840-525 ili 091 3357-124). Nakon toga ga pokušajte izvući iz vode te ga spasiti. Nemojte ga gurati štapom ili veslom, jer će se tako samo još više nagutati vode. Uhvatite ga za glavu, neće vas napasti kada je u vodi, te ga lagano vucite prema obali. Ako pak nađete mrtvog supa u moru, odmah nazovite Eko -centar te potom pokušajte očitati oznaku koja se nalazi na njegovom prstenu odnosno na markici.
. U slučaju da ga vidite bilo gdje u Hrvatskoj, opet odmah nazovite Eko centar. Pokušajte i tada očitati oznaku sa prstena ili markice.
. Nemojte hraniti supove.
. Ako vidite grupu supova kako nisko kruže, nemojte se približavati tom mjestu. Zakonom je zabranjeno uznemiravati zaštićene životinje tijekom gnijezdenja ili hranjena.

Jutarnji list

 

23. srpnja 2007.
RAZGOVOR KRISTIJAN MILIĆ, REDATELJ 'ŽIVIH I MRTVIH', POBJEDNIKA OVOGODIŠNJEG PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA
Hrvatska uopće nema ratni film
Mislim da Hrvatska uopće nema ratni film. Jedini je takav Nolin 'Nebo, sateliti', a i to nije baš ratni film. Sve drugo ne smatram ratnim filmovima, kaže Milić
PIŠE JAKOV KOSANOVIĆ

Redatelj Kristijan Milić s filmom "Živi i mrtvi" apsolutni je pobjednik ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala s kojeg nosi osam Zlatnih Arena, uključujući i one za najbolji film i režiju.

Što vas je privuklo ratnoj prozi Josipa Mlakića?

Prije nego što sam počeo ovo raditi, nisam ni čitao knjigu. Kod ovog filma bio je specifičan slučaj da je Mlakić prvo napisao scenarij, koji je bio malo drukčiji od ovog, a tek poslije i knjigu. Onda je po knjizi Mlakić ponovo napisao scenarij. Prva verzija scenarija bila je puno kraća, samo priča iz '93. Poslije je došla i paralelna radnja s '43. A privuklo me to što mi se učinilo dosta uvjerljivo. Ja sam isto bio u ratu i učinile su mi se bliske neke od situacija koje Mlakić opisuje. Mogao sam se poistovjetiti s njima.

Film je uglavnom sniman u eksterijerima. Koliki je to problem za produkciju?

Problem je zato što ti se mijenja vrijeme. Pogotovo kad snimaš na tako velikoj visini kao što smo mi snimali. U istom danu ti se izmijeni snijeg, sunce i kiša. Ne možeš se boriti protiv toga, stvarno nam je to stvaralo velike probleme. S druge strane, planirali smo da nam tako bude jeftinije, ono, scenografija je priroda. Ali u stvari nije, jer to ti se sve vrati kroz ove probleme s vremenom.

Partizanski filmovi

Što vam je bilo zanimljivije, ideja tipa "svakoj generaciji njezin rat", ili filmičnost materijala?

U principu jedno i drugo. Filmičnost mi je zanimljiva jer mi je to struka. Ali generalna ideja o tim generacijama, gdje se sve to ponavlja, gdje oni stalno doživljavaju ista sranja, to mi je apsolutno interesantno. Ima toga i kod nas, nije to samo u Bosni. To su neki naši problemi.

Što mislite o hrvatskom ratnom filmu od 90-ih naovamo?

Iskreno, mislim da ga uopće nema. Jedini je ratni film Nolin "Nebo, sateliti", a i to nije baš ratni film. Ovo sve drugo ne smatram ratnim filmovima. Koji još drugi ima?

"Vidimo se", Ivana Salaja...?

Dobro Salaj, da. Ali ni njemu radnja nije na fronti nego u Zagrebu. To je isto drama o prijateljstvu i odrastanju. Nolin je jedini film koji mi se svidio u tom periodu, premda je više art film.

Koji vam je najdraži ratni redatelj jugoslavenske kinematografije?

Jugoslavenske? Ja sam to već pomalo i zaboravio. Mislim, tu se ne može ne spomenuti Veljko Bulajić...

Hajrudin Krvavac?

Krvavac naravno. To su ljudi za koje je čak i jedan John Milius izjavio da su mu idoli. Prigodom promotivne kampanje njegove "Crvene zore" (1984.) rekao je da je to praktički partizanski film kojega je naučio od njih. Jer, oni su tada radili filmove koje nijedan budžet nije mogao pokriti, tu su se stvarno rušile kuće, čisti kaos. Ali, meni ti se osobno najviše sviđaju filmovi Vatroslava Mimice, "Kaja, ubit ću te!" i "Hranjenik". U ovom potonjem, fora mi je ideja. Znaš ono, nacisti bi uvijek odabrali jednog od kažnjenika u koncentracijskim logorima koji bi živio u boljim uvjetima, ne bi li bolje tlačio druge. Ovdje su se logoraši dogovorili odvajati od vlastitih porcija hrane za jednog među njima koji isprebija tog tlačitelja. Samo, onda ih on počne tlačit. Slobodna Dalmacija

23. srpnja 2007.
U PRVIH ŠEST MJESECI ČETIRI POSTO MANJE NJEMAČKIH GOSTIJU NEGO LANI
Manje Nijemaca, više Rusa
Direktor touroperatora I. D. Riva Tours iz Münchena Selimir Ognjenović kaže da pritisaka za rezervaciju ljetovanja u Hrvatskoj - nema . Direktor Turističke zajednice Istarske županije Tomislav Popović napominje da su u prvih šest mjeseci Nijemci ostvarili 55 tisuća noćenja manje nego lani, no u istom su razdoblju Rusi ostvarili 56 tisuća noćenja više

PULA - Da je Njemačka najznačajnije tržište za hrvatski turizam to već znaju i oni koji o turizmu nemaju pojma. Podsjetimo da je primjerice u prvih devet mjeseci prošle godine Hrvatsku pohodilo 1,4 milijuna Nijemaca koji su ostvarili 10,7 milijuna noćenja. Upravo s tog tržišta ove godine dolaze zabrinjavajući podaci. Naime, njemačkih je gostiju u prvih šest mjeseci u Hrvatskoj bilo manje nego lani, a ni u srpnju se ne očekuje pozitivna promjena. Doduše, još nije špica sezone, a valja uzeti u obzir i da u Bavarskoj, odakle nam dolazi i najveći broj gostiju, tek 28. srpnja počinju praznici.

Rezervacije - nicht

Stoga smo direktora najvećeg touroperatora specijalista za Hrvatsku u Njemačkoj I. D. Riva Tours iz Münchena Selimira Ognjenovića upitali hoće li, prema njegovim saznanjima, nakon tog datuma biti navale njemačkih gostiju. Njegov odgovor, međutim, ne budi preveliki optimizam. Naime, Ognjenović diplomatski odgovara da pritisaka za rezervaciju ljetovanja u Hrvatskoj - nema. Ono što je, prema njegovim riječima, već sada vidljivo jest da će od 25. kolovoza do 8. rujna biti odlično razdoblje te bi tada u Hrvatsku trebao doći veći broj njemačkih gostiju.

Po njegovom mišljenju, Njemačka je preveliko tržište da bi eventualni manjak gostiju mogli nadoknaditi većim brojem gostiju s drugih tržišta. Ognjenović priznaje da u posljednja tri mjeseca teško održava prošlogodišnje rezultate, a ni prognoze za ostatak sezone ne govore mu da slijede bolji dani. Iako Nijemci nemaju naviku unaprijed rezervirati svoje ljetovanje, Ognjenović napominje da se rijetko događalo da touroperatori bilježe minuse, a da s tog tržišta u Hrvatsku na koncu stigne više gostiju nego lani. On se nada da njegove kolege bilježe bolji booking od njega, jer će se u suprotnom ispostaviti da su hrvatski turistički djelatnici prerano proglasili uspješnu sezonu.

Francuzi podbacili

Prema Ognjenoviću u Hrvatskoj se zatvaraju oči pred ovim problemom te se još uvijek smatra da će Nijemci na Jadran dolaziti po inerciji. No turistički djelatnici trebaju preispitati promotivne metode na njemačkom tržištu, jer je očito da se nešto negativno događa. Ognjenović podsjeća da se prošle godine u Hrvatskoj isticalo da su Francuzi otkriće, a ove godine se ispostavilo da Francuza ima 12 posto manje nego lani na našoj obali.

- U hrvatskom turizmu mora se početi drugačije raditi, odnosno treba shvatiti da Rusi ne mogu zamijeniti Nijemce, već samo mogu povećati broj ruskih dolazaka. Drugim riječima, svako tržište je priča za sebe, kaže Ognjebović.

Što se Istre tiče, valja podsjetiti da su prošle godine u jedanaest mjeseci Nijemci ostvarili 550 tisuća dolazaka i gotovo pet milijuna noćenja, čime su, po običaju, bili najbrojniji gosti. Taj je rezultat bio jednak onom iz 2005. Podsjetimo i da je u prošloj godini do rujna Istra bilježila blagi pad njemačkih gostiju, no dobrom posezonom to je nadoknađeno. Je li već i to bilo upozorenje što bi se moglo u ovoj sezoni?

Direktor Turističke zajednice Istarske županije Tomislav Popović nije sklon takvom, možda i pretjerano pesimističnom, razmišljanju. Napominje da je prerano bilo što zaključivati.

Manjak Nijemaca nadoknadili Rusi

- Šibamo u istom stilu kao i u prvih šest mjeseci ove godine. Dakle, imamo povećanje broja gostiju od dva do tri posto. Tako smo i planirali. Valja priznati da smo se bojali manjka gostiju s njemačkog tržišta, međutim taj manjak je nadoknađen gostima s drugih tržišta, posebno ruskog i austrijskog. Bojazan je bila da bi, ukoliko se nastavi taj trend smanjenja broja njemačkih gostiju, moglo biti problema, budući da oni ostvare jednu trećinu ukupnih noćenja u Istri. No, sudeći prema brojkama u prvih 15 srpanjskih dana, Istra je i dalje u pozitivi u odnosu na lani, a mislim da ni u nastavku sezone ne bi trebalo biti problema - kaže Popović.

Direktor istarskog TZ-a veli da su u prvih šest mjeseci Nijemci ostvarili 55 tisuća noćenja manje nego lani, što je pad od čak četiri posto, no u istom su razdoblju, ističe, Rusi ostvarili 56 tisuća noćenja više pa se nedostatak njemačkih gostiju nije osjetio na ukupnim rezultatima. Popović ističe i da sva druga bitna tržišta bilježe rast. Iz Austrije je tako u Istru došlo četiri posto, a iz Italije, koja je prošle godine bilježila pad, čak deset posto više gostiju.

- Naravno da je loše što bilježimo negativne rezultate na njemačkom tržištu, jer oni su tradicionalno privrženi jednoj destinaciji. No ja bih ipak pričekao sa završnim zaključkom. Naime, treba pričekati kraj srpnja kada treba napraviti analizu po strukturi smještajnih kapaciteta, te vidjeti gdje su to nedostajali Nijemci - zaključuje Popović.
Bojan ŽIŽOVIĆ

Ušlo više od 68 tisuća gostiju

Više od 68 tisuća putnika, od toga 63.451 strani, ušlo je u petak i jučer dopodne u Hrvatsku preko tri granična prijelaza u Istarskoj županiji, doznajemo u Operativno-komunikacijskom centru PU istarske. U istom razdoblju izašlo je 45.249 putnika, od toga 40.825 stranih.

Na prijelazima Plovanija, Kaštel i Požane u petak je od 0 do 24 sata u Hrvatsku ušlo 38.499 stranih i 3.832 domaća gosta, a istovremeno je izašlo 24.235 stranih i 3.332 domaća putnika. Jučer su u 12 sati, od ponoći do podneva, ušla 24.952 strana putnika i 847 domaćih, a izašlo 16.590 stranih i 1.092 domaća putnika.

(Z. A.)

Kampovi na razini lanjskih rezultata
Lani se gotovo cijelu sezonu pričalo o padu broja gostiju u istarskim kampovima. U tu priču valja ponovno >uplesti< Nijemce te podsjetiti na podatak da je čak 14,2 posto Nijemaca u posljednje tri godine provelo godišnji odmor kampirajući. Na pitanje hoće li i ove godine kampovi biti >zvijezde< negativnih tema o hrvatskom turizmu, direktor istarskog TZ-a Tomislav Popović odgovora da u tom segmentu ne bi trebalo biti značajnijih promjena u odnosu na lani, zadržavajući pravo da promjeni mišljenje ukoliko se dogodi da zbog loših vremenskih prilika gosti otkažu svoj odmor u kampovima.
Glas Istre

 

20. srpnja 2007.
KRIŽNI PUT
Forenzičari otkrili tko su ubijeni u II. svjetskom ratu
Identificirani ubijeni u masovnim grobnicama u Sloveniji
Autor Irena Kustura
Podaci o broju žrtva na Križnom putu kreću se od četrdesetak do 200 tisuća ubijenih, iako povjesničari drže da je najrealniji broj 80 tisuća.


20. srpnja 2007.
Mladi hrvatski blizanci otkrili rijetki asteroid
Piše: Tanja Rudež
Devetnaestogodišnja braća Stefan i Aleksandar Cikota i njihov mentor Reiner M. Stoss otkrili su novi asteroid iz skupine Marsovih trojanaca.
Koliko je važno otkriće Marsova trojanca 2007 NS2, govori podatak da su od 377.000 otkrivenih asteroida dosad bila poznata tri Marsova trojanca. Do toga otkrića blizanci Cikota došli su na španjolskoj Zvjezdarnici La Sagra koja se nalazi na visini od 1613,8 metara na brdu Sierra de La Sagra u Andaluziji.

- Asteroid 2007 NS2 prvi put je snimljen u noći sa 13. na 14. srpnja. Sljedeće smo noći radili follow-up objekta da bismo osigurali otkriće i dobili naziv. Treće noći imali smo kandidata za Marsova trojanca, što je potvrđeno 18. srpnja - pojasnio nam je Stefan Cikota.

Marsovi trojanci su skupina asteroida koji prate Mars na orbiti u Lagrangovim točkama L4 i L5, u kojima se poništavaju gravitacijske sile dvaju tijela s centripetalnom silom. Tijelo koje se nalazi u Lagrangeovoj točki s matičnim planetom obilazi oko Sunca na uvijek istoj udaljenosti od njega. Mnogi astronimi smatraju da će planetarni trojanci (uz Marsove su poznati i Jupiterovi te Neptunovi) biti rudnici kovina koje nedostaju na Zemlji. Procjenjuje se da 2007 NS2 ima promjer između jedan i dva kilometra.

Iako najznačajnije, otkriće Marsova trojanca nije i jedino do kojega su bliznaci Cikota, zajedno sa svojim kolegama na Zvjezdarnici La Sagra , došli u posljednjih desetak dana.

- Otkrili smo i potvrdili 40-ak novih asteroida, a za još 20-ak čekamo potvrdu. Većina novootkrivenih asteroida spada u glavni asteroidni pojas koji se nalazi između Marsa i Jupitera, a sadrži 98,5 posto dosad poznatih asteroida - rekao je Stefan Cikota.

Astronomi još od 12. godine

ZAGREB - Aleksandar i Stefan Cikota rođeni su u Osijeku, ali su se kao dvogodišnjaci s roditeljima preselili u Švicarsku, gdje su živjeli 9,5 godina. Nakon toga su se doselili u Zagreb, gdje su ove godine maturirali, a obojica planiraju studirati fiziku u Zürichu. Zajedničku strast prema astronomiji otkrili su kao 12-godišnjaci sudjelujući na Višnjanskoj školi astronomije. Prošloga studenoga Aleksandar i Stefan otkrili su potencijalno opasni asteroid. (T. R.) Jutarnji list

20. srpnja 2007.
VISOKA KLASA SVETI JURAJ, EKSKLUZIVNO ODMORIŠTE NA OTOKU DALEKO OD MORA
Rajski dvori na krovu Hvara
Četiri godine truda i puno novca uložila je obitelj Drinković iz Jelse kako bi u duhu tradicije obnovili zaselak Srednji vrh. Dvore svetog Jurja čine tri stare kuće od 400 četvornih metara, sportski tereni, sauna, mediteranski vrt, sunčalište i bazen

piše Mirko CRNČEVIĆ

Potvrdu da se turisti mogu odlično odmoriti na otoku, a da ni ne okuse najljepšeg mora na svijetu, nalazimo u ekskluzivnoj ponudi Dvora sv. Jurja na krovu otoka Hvara. Naime, bračni par Veljko i Olga Drinković iz Jelse su, zajedno sa sinovima Juricom i Ivom, posljednje četiri godine uložili puno truda i novca kako bi u duhu tradicije obnovili zaselak Srednji vrh te ga priveli turističkoj svrsi.

No, pritom su tri stare kuće prostorne veličine 400 četvornih metara gotovo neprimjetno osuvremenili, tako da one danas uz osam kreveta imaju i stilski opremljene kupaonice, kuhinju, blagovaonicu, dnevnu sobu, vanjski roštilj, sportske terene, saunu u trimu, mediteranski vrt s odmorištima, sunčalište, pa čak i nenatkriveni bazen veličine 11 x 6 metara .

Drugi put

- Naša je obala već dobrano izložena betonizaciji i apartmanizaciji, pa smo mi kao obitelj zato krenuli nekim drugim putem. Još 2003. smo supruga i ja zapadno od Humca, na 350 metara nadmorske visine, zamijetili selo napušteno pola stoljeća iz kojega puca vidik na Korčulanski kanal, otočić Šćedro, Pelješac i Korčulu. Zaključili smo da je to možda najatraktivnije mjesto u Dalmaciji i odlučili se maknuti od ljetnog šušura. Dakle, kupili smo ga i ustrajnim ga radom obnovili za nas i prijatelje, naravno i za iznajmljivanje jer takav je smještaj sada in - kaže Veljko, koji sa suprugom Olgom godinama vodi putničku agenciju "Island", a u zadnjem mandatu obnaša i funkciju predsjednika TZO-a Jelsa.

Drinkovići su svoj posjed obnavljali tako da su poštovali svaki kamen, svaki grm lavande, kadulje, ruzmarina. Kad su mijenjali crijep na krovu, po cijelom su Hvaru tražili isti kakav je i prije bio, ljudima su kupovali novi za stari samo da sve ostane u stilu.

Napravljena je golema gustirna koja je riješila pitanje vode. Nabavili su solarne ploče, adekvatan agregat i plinske boce, tako da je i problem energenata uspješno riješen.

Cjelogodišnji boravak

S druge strane, u prostorijama su postavljeni terakota i podno grijanje, da bi se na vorhu škoja moglo uživati tijekom cijele godine. Ipak, najljepši je njihov "prozor u svijet", gdje su zbog prekrasnog pogleda umjesto malog i starog prozora u dnevnom boravku u zid ugradili golemo prozorsko staklo, teško oko 400 kilograma .

- Istina, čovjek u našim dvorima ima sve, može se koristiti telefonom i internetom, jedino nema klima-uređaja, ali nisu ni potrebni jer je temperatura na toj visini uvijek nekoliko stupnjeva niža nego uz obalu. Dvore smo nazvali po svekrovom, muževom i sinovom krštenom imenu, ali i obližnjoj crkvici sv. Jurja, te ih nastojali opremiti s puno smisla. Namještaj smo skupljali i kupovali godinama, ne samo u Hrvatskoj - dodaje Olga, kojoj su najdraža jutra i večeri na krovu Otoka sunca, jer to je nešto sasvim drukčije od svakodnevne vreve u gusto naseljenim mjestima.

Inače, do imanja Drinkovićevih, koje se prostore na čak 30 tisuća četvornih metara, iz Jelse se stiže automobilom za 20-ak minuta preko Humca, pastirskog naselja iz 13. i 14. stoljeća, za koje vole reći da je "muzej pod vedrim nebom". Može i kroz Pitve, nešto brže, ali slabijom cestom.

Najbliža je plaža u Zavali, do koje je samo 15-ak minuta vožnje, a ako gosti žele uživati u izvornim hvarskim jelima, do konobe "Humac" je samo dva kilometra. Po želji automobilom, pješice ili biciklom.

Grapčeva špilja

U neposrednoj je blizini i Grapčeva špilja sa svojim nenadmašnim stalaktitima, stalagmitima i nišama, jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta Hrvatske koji svjedoči o visokoj neolitskoj kulturi Hvarana između 5. i 3. tisućljeća pr. Krista.

Olga ili Veljko svakodnevno gostima donose što im god treba, druže se, pripovijedaju o našem najsunčanijem škoju, jer žele da gosti sobom ponesu nezaboravne uspomene iz pravoga zemaljskog raja, koje će ih zasigurno opet vratiti Dvorima sv. Jurja na krovu otoka Hvara. Slobodna Dalmacija

 

20. srpnja 2007.
Osječki vatrogasci osvojili Mont Blanc
Piše: Verica Tomić
Foto: Dario Majetić
Izniman uspjeh Darija Majetića, Drage Kaurina i Željka Balte iz slavonske metropole
OSIJEK - Trojica pripadnika Javne profesionalne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka ostvarila su nesvakidašnji pothvat za hrvatsko vatrogastvo - uspeli su se na planinski vrh Mont Blanc, u čemu do sada nije uspjela niti jedna "amaterska" grupa, pa ni ona Hrvatske vojske.

U osvajanje najvišeg vrha Europe, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 4810 metara , osječki su vatrogasci krenuli prošlog četvrtka, dok se zastavica JPVP-a Grada Osijeka na cilju zavijorila već u nedjelju u 9 sati. - I sami smo iznenađeni brzinom kojom smo se uspjeli uspeti na sam vrh.

Planirali smo da će nam za uspon trebati najmanje pet dana, no ne samo da smo uspjeli, već smo to učinili i prije nego što smo se nadali - kaže voditelj pohoda Dario Majetić. Posebno su, dodaje, ponosni što su uspjeli izvesti i tzv. priječenje Mont Blanca.

Naime, nakon dolaska u mjesto Chamonix, planinsko i turističko središte u Francuskoj, osječka je vatrogasna skupina planinskom željeznicom krenula na Nid d'Aigle te, preko Tette Rousse-a na 3167 metara , do planinarskog doma Gotier na 3817 metara , a potom i do vrha Europe.

Umjesto povratka istom "rutom", izveli su spomenuto priječenje te se od vrha spustili do Auig du Midi na drugom kraju planinskog lanca. - U osvajanje Mont Blanca trebali smo krenuti još prije mjesec i pol, no omele su nas vremenske prilike, odnosno ciklona. Iako je vrijeme bilo dobro, tijekom uspona smo se susreli s vrlo jakim vjetrom i temperaturom do čak minus 20 stupnjeva Celzijevih .

Ipak, sve smo izdržali - kaže Majetić koji, za razliku od članova njegove ekipe Drage Kaurina i Željka Balte, ima dosta alpinističkog iskustva. - Bitno je da vođa pothvata zna prepoznati simptome koji se javljaju na takvim visinama, a doista je puno mogućih nuspojava. Srećom, dečki su u izvrsnoj fizičkoj kondiciji i nisu posustajali ni trena - objašnjava Majetić.

Novi pothvat bit će osvajanje Pik Lenina?

Prema Majetićevim riječima, usponom na Mont Blanc željeli su, prije svega, promovirati njihovu struku jer do sada to nije napravila ni jedna skupina iz bilo koje vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj. Iako su se tek vratili, već razmišljaju o novom pothvatu - osvajanju Pik Lenina, vrha na 7134 metra nadmorske visine u Pamiru. Jutarnji list

19. . srpnja 2007.
Registracija birača u inozemstvu
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija poziva na prethodnu registraciju birača u diplomatskim misijama i konzularnim uredima RH. Riječ je o biračima s prebivalištem u RH, a koji trajnije borave u inozemstvu, biračima bez prebivališta u RH koji su promijenili prebivalište u inozemstvu te onima koji su promijenili prebivalište unutar države i onima koji nisu upisani u birački popis kako bi mogli glasovati na izborima za Hrvatski sabor.
Prethodna registracija birača za glasovanje u inozemstvu može se obaviti u diplomatskim misijama i konzularnim uredima RH u inozemstvu, na čijem konzularnom području birači imaju prebivalište ili boravište, najkasnije 14 dana prije dana određenog za održavanje izbora. U istom roku birači mogu odustati ili promijeiti prethodnu registraciju.
Zahtjev za prethodnu registraciju birača podnosi se u diplomatskim misijama i konzularnim uredima RH. Za prethodnu registraciju potrebno je predočiti valjanu hrvatsku putnu ispravu ili osobnu iskaznicu ili domovnicu ili rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo. Birači bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, koji će se na dan izbora zateći u RH, trebaju se prethodno registrirati pri nadležnom tijelu u RH koje vodi popis birača prema mjestu njihova boravka u RH, ali tek nakon raspisivanja izbora. Pregled popisa birača s prebivalištem u RH dostupan je na internetskim stranicama Središnjeg državnog ureda za upravu www.uprava.hr, a za birače bez prebivališta u RH i s prebivalištem u Gradu Zagrebu u Središnjoj evidenciji popisa birača i birača upisanih u popis birača Grada Zagreba putem www.zagreb.hr. Za dodatne informacije može se obratiti nadležnom diplomatskom ili konzularnom uredu RH.  HRT

19. srpnja 2007.
Sva glazba svijeta na Trgu bana Jelačića
Plesna skupina Galena Juju Dance prikazala je ritualne plesove Zagrepčane je, u utorak na Trgu bana Jelačića, zateklo otvaranje 41. međunarodne smotre folklor, koju je započela folklorna skupina >Horeftiko Sigrotima< iz Verie, trgovačkog središta grčke Makedonije. Iako je originalna postava skupine grčka, u svome nastupu prikazali su i makedonske nošnje. Ritam tih dviju glazbenih kultura kod mnogih je posjetitelja izazvao pljesak i cupkanje na mjestu. Unatoč visokoj temepraturi, građani su stajali na suncu i užurbano odlazili do prvog kioska po vodu, kako ne bi propustili niti jedan dio koreografija. Grčko-makedonski melos izazvao je brojne komentare mlađih posjetitelja budući da ih je mnogo provelo maturalno putovanje u Grčkoj.

>Drago nam je što je toliko ljudi pokazalo interes za nas. Prvi put smo u Hrvatskoj i zbilja nam je lijepo<, rekla je plesačica Thena. Salve smijeha i buran pljesak popratili su nastup skupine >Železiar< iz Slovačke, čiji su muški članovi plesali sa štapovima, prikazali jednominuti skeč i potom se osvježili vodom iz Manduševca. >Jutros smo stigli u Zagreb i ova priredba nas je ugodno iznenadila<, rekao je Gideon Mamaroth, liječnik iz Jeruzalema. Oduševljeni, turisti nisu ispuštali foto-aparate iz ruku. >Zbilja je predivno! Slučajno sam na Trgu, ali doći ću opet sa suprugom i djecom<, rekla je Mirta Valić, koja je i sama plesala folklor i svirala harmoniku.

Plesna skupina Galena Juju Dance iz Kameruna, je u nošnjama od slame i lišća prikazala tradicionalne ritualne plesove. Njihov predstavnik Nimpa Peterson pozdravio je novinare na hrvatskom. >Izdavanje viza je kasnilo tjedan dana, imali smo dosta problema, ali konačno smo u Zagrebu i grad je predivan<, ispričao je zadovoljni Nimpa. Na pitanje kako će koristiti slobodno vrijeme, kratko je odgovorio: >Idemo na hrvatsko pivo!<

Plesom, šetnjom među štandovima s izvornim hrvatskim proizvodima i druženjem uz pivo, Zagrepčani i gosti moći će sljedeća četiri dana razmjenjivati međusobne kulturne razlike.

Marina Bencun, Vjesnik


19. srpnja 2007.
DOBITNA KOMBINACIJA ZA MLADE SU OVČARSTVO I TURIZAM
Gordana PETROVČIĆ
Mali, mali, ajmo<, viče Krunoslav u Dabovim stanima, u okolici Novalje na otoku Pagu, a janjčići mu trče u susret. Donio im je žitarica, a tu poslasticu teško odbijaju iako nerado napuštaju hladovinu smokvi i makije. Ljudi govore da se ovce ne mogu prevariti, ako im ništa ne donesete, a zovete ih, za trećeg posjeta više vam neće doći.

>Narodna poslovica kaže, 'Kruha kojeg se najviše odričeš, najveći komad pojedeš', ili 'Nikad ne reci nikad'. Ja sam se dugo godina opirao ovčarstvu, smrdjele su mi ovce. No, moja supruga Jadranka nije odustajala od svoje nakane se bavimo ovčarstvom i proizvodnjom sira. Oboje smo po struci ugostitelji i radili smo u ugostiteljstvu, no u pretvorbi smo izgubili poslove pa je trebalo odlučiti hoćemo li ostati na otoku ili otići u inozemstvo trbuhom za kruhom. Danas ovaj život ne bih mijenjao za ništa na svijetu.

Ovce iskrenije od ljudi
Ovce su, životinje općenito, mnogo iskrenije od ljudi. Ništa me ne može ispuniti koliko njihovo veselje kada mi trče u susret<, kaže Krunoslav Vidas, ovčar i proizvođač paškog sira iz Novalje. I zahvaljujući Jadranki, obitelj Vidas ostala je živjeti na otoku, povećala je stado i dala se u proizvodnju paškog sira. Ovčarstvom su se počeli baviti prije 11 godina, Krunoslavu je tada bilo 36 godina. Kada su počeli imali su 28 ovaca, danas ih imaju 99. I tu im nije kraj, stado planiraju proširiti na 120 ovaca.

>Moja obitelj ima tradiciju bavljenja ovčarstvom s kraćim prekidima od 1887. Moj je otac bio ribar, no imao je i nešto ovaca. Njihov broj je kroz određena razdoblja bio sveden na minimum, no ovce su uvijek bile prisutne u obitelji. Još smo za cara Franje Josipa dobili broj koji stavljamo i danas na sir, II - 94. Rimski broj II je broj područja gdje pasu ovce, a 94 je obiteljski broj<, kaže Krunoslav. Žali jedino za bjeloglavim supovima. >Kada bi nam se bar vratili i riješili nas muka.

Nemam srca ubiti ovcu, one nas hrane i s godinama se sprijateljim s njima, no stare i nemoćne više ne možemo puštati da uginu u prirodi jer nas veterinari upozoravaju da bi njihove lešine trebalo zakopati, a tko će ih nalaziti po terenu. Supovi su kao sanitarna služba jer hraneći se strvinama čiste kraj pa ne dolazi do raspadanja tijela na otvorenom koje bi moglo biti izvorom raznih zaraznih bolesti<, kaže nam Krunoslav.

Bez obitelji nema uspješnog ovčarstva

O privrženosti obitelji Vidas njihovim ovcama govori i to da su većini dali imena koja oslikavaju njihov karakter, izgled ili broj koji im je plavom bojom ispisan na runu. >Zovemo ih Vatrogaska, Policajka, Hitna pomoć, Šljiva, Šefica, Golovrata. Kleopatra ima divne oči, a Brskavici svako vime moramo posebno musti<, kaže nam Jadranka. Krunoslav ističe da ovčarstvo nije posao za mladog čovjeka bez obitelji. >Šest mjeseci, od kraja prosinca, kada se janjčići odbijaju od majki, do sredine lipnja, radimo stvarno mnogo, po 16 sati na dan. To je vrijeme svakodnevne mužnje i pravljenja sira. Ostalih šest mjeseci je puno lakše, okreće se sir, ovcama se svakodnevno donosi voda i povremeno ih se dohranjuje žitaricama, jer za što bolju kvalitetu i količinu mlijeka ovce treba njegovati<, objašnjava Jadranka i dodaje da je >prvi tjedan mužnje naporan za mišiće dok ne naviknu, a poslije ide. Meni i mužu treba oko sat i pol da pomuzemo 76 ovaca<.

Slična sudbina na otoku zadržala i Alenka Dabu, danas predsjednika Udruge uzgajivača paške ovce. >Potkraj osamdesetih, u ranim tridesetim godinama, bio sam na prekretnici, otići u inozemstvo ili s ocem, koji je odlazio u mirovinu, umnožiti stado i baviti se proizvodnjom sira. Ugostitelj sam, bližio se rat posao mi je bio nesiguran, trebalo je brinuti o obitelji. I odlučio sam ostati. Počeli smo s 24 ovce. Potpuno sam se posvetio ovčarstvu i proizvodnji sira, pri čemu mi je jako pomogla Poljoprivredna savjetodavna služba u Općini Novalja, a povezao sam se i sa stručnjacima s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Spajajući tradiciju i znanstvena saznanja vezana uz proizvodnju sira što se tiče bolje higijene mužnje, sanitarne kvalitete mlijeka, umanjivanje negativnih bakterija, dobio sam vrhunski sir, a s plasmanom nemam nikakvog problema<, ispričao nam je Dabo, čija obitelj danas ima 80 ovaca i u kojoj sir proizvode Alenkova supruga i majka.

Vraćanje na Pag čim se Velebit preseli

Neimaština i paška bura nekada su tjerale ljude s otoka. Pagom kruži anegdota o dva brata, od kojih je jedan ostao na otoku, a drugi otišao u Ameriku. Brat koji je ostao pisao je sedamdesetih godina bratu u Ameriku da se vrati jer je život postao bolji. Brat mu je otpisao da mu je to drago, ali i da njemu dobro ide, a da će se vratiti na Pag čim se Velebit preseli.

Danas se ovčarstvom i proizvodnjom sira, u kombinaciji s turizmom, počinje baviti sve više mladih ljudi. Jer upravo su specifični vremenski uvjeti i vegetacija zaslužni za posebnost paškog sira. Najmlađi ovčari i sirari su u tridesetim godinama. >Potražnja za paškim sirom je jako velika, i da se peterostruko više proizvodi ne bi ga bilo dovoljno. Tako da se i te kako posao isplati<, kaže Alenko Dabo, dodajući da mlađe generacije sve više podižu i nasade maslina, što će također uz sir, vino i rakiju upotpuniti ponudu otoka.

Tradicionalnu proizvodnju sira na Pagu zovu proizvodnja >na ruke< ili >proizvodnja na hladno<.

Tradicionalno se sir radi od netom izmuzenog mlijeka, ne pasterizira se kao u siranama kojih na Pagu ima četiri. Pasterizacija podrazumijeva grijanje mlijeka na 72 stupnjeva Celzijevih da bi se anulirale patološke bakterije i spriječilo moguće kvarenje sira. Nakon toga je postupak proizvodnje isti tradicionalnom. Neki ovčari ne rade sir, već mlijeko prodaju siranama koje ga otkupljuju po 10 kuna za litru.

Na pitanje zašto je paški sir tako poznat i hvaljen, Alenko Dabo odgovara prepričavanjem događaja iz mladosti jednog slovenskog stručnjaka za mljekarstvo i sir. Ljetovao je s roditeljima na Rabu i pitao ih zašto jedu paški sir, a borave na otoku Rabu.

>Tajna paškog sira je u prehrani ovaca raznim samoniklim biljkama i posolici koju nosi bura<, kaže Dabo. Svaki naš otok specifičan je glede mikroklime, botaničkog sastava pašnjaka, navika ljudi, sustava uzgoja i brojnih drugih čimbenika.

Nekada je gotovo svaki otok posjedovao svoju pasminu ovaca. Svima je zajedničko da su izrazito skromne, otporne, zdrave i dugovječne, ali nižih proizvodnih razina i kasnozrele. No, njihovo mlijeko i meso odlične su kvalitete. Kako je Pag od davnih dana poznat po proizvodnji punomasanog, tvrdog ovčjeg sira, paške ovce uzgajaju se uglavnom za mlijeko.

Ovce meteoropati
Jadranka Vidas glavna je proizvodačica sira u obitelji, uz veliku pomoć supruga Krunoslava, sinova Tomislavai Željka i nevjeste Smiljane. >Ove smo godine muzli 76 ovaca, no zbog proljetne suše imali smo za jednu trećinumanje mlijeka nego prošlih godina. Već smo nakon janjenja u prosincu vidjeli da će biti problema s mlijekom.

Ovce osjete promjenu klime. Dan ranije, po kvaliteti i količini mlijeka, znamo da će sljedećih dana biti jako hladno, ili jako vruće, ili će početi kiše<, priča Jadranka. Jedna ovca daje od šest do osam decilitara mlijeka dnevno. A neke i litru. Za kilu svježeg sira treba u prosjeku oko šest litara, no sve ovisi o kvaliteti mlijeka koja, pak, ovisi o prehrani. Od kilogram svježeg sira dobije se 75 dekagrama punomasnog, tvrdog ovčjeg sira.

Mlijeko se nakon mužnje procijedi i rashladi. Potom se zagrijava na 31 do 32 stupnjeva Celzijevih , pa dodaje sirište, i nakon sat vremena, tijekom kojih u prostoriji treba biti najmanje 20 stupnjeva, sir se sječe na kocke da izađe sirutka.

>Potom sir rasklatim s klatačom, ručnim mikserom, u sitne komadiće veličine zrna pšenice i onda postepeno zagrijavam na 41 do 42 stupnjeva uz stalno miješanje. Miješati nastavljam oko deset minuta i nakon gašenja vatre, da se sir odmori. Potom ga stavljam u kalupe<, priča Jadranka. Zatim se sir zamata u krpe i postepeno pritišće malim pa većim kamenjem.

Pod opterećenjem ostaje šest sati uz okretanje, nakon čega se stavlja u salamuru od soli i vode, čija temperatura treba biti od 10 do 18 stupnjeva i u kojoj sir stoji 24 sata. Potom se sir stavlja na krpe da se ocijedi, a zatim na sušenje na daske uz povremeno okretanje. Obitelj Vidas godišnje napravi oko 1,5 tona sira, a kilogram prodaje po 150 kuna. >Volim ovaj način života, sami organiziramo posao, radimo koliko možemo i kako najbolje znamo, nemamo nekoga tko bi nam gazdovao. Najsretnija sam kad sam zadovoljna s kvalitetom sira<, priča Jadranka. >Tvrdi ovčji sir dobiva se za 60 dana, no pravi paški sir treba sazrijevati najmanje 90 dana. Sazrijevanjem se suši, a što je manje vlage veća je koncentracija arome, mirisa i soli. Najviše volim sir proizveden u svibnju, koji počinjemo jesti za berbe grožda u rujnu. No, nekima je taj sir prejak, a o okusima je teško raspravljati pa je u ponudi i sir star mjesec dana<, priča Alenko Dabo.

Bitka za pašnjake

Na otoku Pagu ima oko 35.000 ovaca. Otok bi podnio još 10.000, dakle ukupno 45.000 ovaca. Broj ovaca porastao je tijekom i nakon rata, jer trebalo je živjeti bez turizma. >Tako je rat donio i neko dobro. Ljudi su se počeli baviti ovčarstvom i proizvodnjom sira. A porasla je i cijena sira s 10 njemačkih maraka za kilogram, kolika je bila prije rata, do 200 kuna, koliko danas doseže <, kaže Alenko Dabo.

Ovčarstvom se na Pagu bavi oko 600 obitelji, to jest toliko ih je ostvarilo pravo na državne poticaje za matična i osnovna stada. >Velik problem za ovčarstvo je zarastanje pašnjaka u biljku sobinu. To je manje crnogorično drvo koje se brzo širi i ispod kojeg ne raste trava jer sadrži puno eteričnih ulja u iglicama-listićima koje padaju na tlo i praktički spaljuju travu<, priča Dabo. Sobina se nekada koristila kao ogrjev, no danas u vrijeme plinskih štednjaka više se ne siječe pa se širi. Problem su i čagljevi, koji preplivaju s Vira pa kolju ovce i janjce. Lanjske godine su u okolici grada Paga poklali najmanje 500 ovaca. Zato ovčari traže pomoć Ministarstva poljoprivrede.

Vjesnik


19. srpnja 2007.
DALMATINSKA ZAGORA
Na cijelom području oživljuju sela Derneci značajna turistička ponuda
Riječ je o pučkim feštama, veselicama, pazarima, sajmovima koji se uglavnom vežu za proslavu blagdana nekog sveca
Nedjeljko MUSULIN
SINJ - Zahvaljujući gradnji autoceste kroz Zabiokovlje, gotovo na cijelom tom području oživljuju sela i >derneci<. Tako ih nazivaju Zabiokovci, a riječ je o pučkim feštama, veselicama, pazarima, sajmovima koji se uglavnom vežu za proslavu blagdana nekog sveca.

Bolje je da umre selo nego običaj

Riječ >dernek< turskog je podrijetla, a u hrvatskom prijevodu znači skup, zbor, veselje. Takve su pučkovjerske svečanosti najpoznatije u Zadvarju i Vinjanima Gornjim na blagdane sv. Ante (13. lipnja); u Vrgorcu i Cisti na sv. Petra i Pavla 29. lipnja); u Studencima na sv. Iliju (20. srpnja); u Sinju, Prološcu i Velikom Prologu na Veliku Gospu (15. kolovoza), u Trilju na sv. Mihovila Arkanđela (29. rujna). Inače, derneci se najviše održavaju tijekom ljeta i rane jeseni, a privlačni su i stranim turistima. Žitelji Zabiokovlja ostali su vjerni svojim običajima slijedeći narodnu: Bolje je da umre selo nego običaj! Potomci dolaze čak iz iseljeništva, odjenu se u staru nošnju, zapjevaju, obnove uspomene, folklor, glazbu, ples. Tad ožive i gusle, diple, usna harmonika, a odjekuje i ganga u imotsko-vrgoračkom, rera u cetinskom i ojkavica u lećevačko-drniškom kraju, a čuje se i šijavica.

Upravo se to moglo vidjeti i čuti ove godine u Zadvarju, Zmijavcima i, prvi put, u Dragljanima, do kojih posjetitelji derneka kilometrima pješačili. Mještani Dragljana su svoj prvi dernek u zaleđu Makarske rivijere održali na blagdan sv. Ante, došli su i njihovi iseljenici iz Novog Zelanda, Amerike, Australije, Kanade.

Djela iz kućne radinosti

>Napokon je ove godine počela obnova i naše crkve sv. Ante i okoliša ne bi li se vratio nekadašnji ugođaj.

Prvi put se na blagdan sv. Ante, nakon 1955., okupilo mnoštvo vjernika i hodočasnika. Osim svete mise u crkvi i procesije u dvorištu s nošenjem kipa sv. Ante, čula se ganga, šijavica, gusle diple, klapska pjesma.<, zadovoljan je predsjednik MO Dragljana Igor Majstrović. Na dernecima u Dalmatinskoj zagori izlažu se i djela iz kućne radinosti. Na stolovima, uglavnom uz cestu, nižu se istkani, izvezeni predmeti, konfekcija. Nude se drvene bačve i bukare, stari kotlovi za pečenje rakije, samari i komoći, glinene peke bakre, vaze. Zanimljivi su predmeti od kovana željeza ručno izrađeni u kovačnicama >na mijeh<. Riječju, Zabiokovci u dernecima videi značajnu turističku ponudu.

Brnaški dernek od 27. do 29. srpnja

BRNAZE ->Brnaški dernek<, tradicionalna pučka veselica na predjelu Meljače u Brnazama, održat će se o 27. do 29. srpnja u sklopu ovogodišnjega sinjskoga kulturnog ljeta >Dani Alke i veliGospe<. Brnažani se spremaju za tu zanimljivu manifestaciju, svojevrsnu smotru >junaštva<, jer će sudionici natjecanja moći dokazati snagu i vještinu gotovo u svim narodnim sportovima: bacanju kamena s ramena, potezanju konopa i klipa, >lomljenju< ruke (šake), penjanju uz drveni stup namazan lojem, skokovima udalj; ali i u trčanju u vreći, boćanju. U sklopu >derneka< održat će se i tradicionalna brnaška >dičinja< alka, a na daskama će nastupiti i brojna kulturno umjetnička društva ne samo iz Hrvatske, koja će izvoditi svoje programe. Čut će se klapske pjesme te rera, ganga i ojkavica, gusle i diple, a na Meljači će očekuje mnogo posjetitelja kojima će domaćini nuditi i gastronomske specijalitete cetinske kuhinje. [N. M.] Vjesnik

 

18. srpnja 2007.
Platini oduševljen hrvatskom himnom za 'grassroots'
Foto: www.soinfo.org
Međunarodni uspjeh Zdravka Šljivca i Brune Kovačića
ZAGREB - Hrvatski nogometni savez je prije tri tjedna u Gröningenu postao 17. potpisnik Uefine povelje o nogometu na najširoj osnovi ("Grassroots program"), kojom prigodom je predstavljena i himna s prigodnim spotom, oduševivši predsjednika Uefe, Michela Platinija.

- Platini je bio zadivljen melodijom i sadržajem spota, jedino je prigovorio da smo uvrstili previše naših crveno-bijelih kvadratića - kaže Dragutin Katalenić, voditelj "grassrootsa" za Hrvatsku.

Glazba i aranžman pjesme "Vrijeme je za nogomet" djelo je Zdravka Šljivca, tekst je napisao Bruno Kovačić, a izvođači su, na hrvatskom i engleskom jeziku, Vanna, Boris Novković, Dino Jelušić, Josip Katalenić, Feminem i Klinci s Ribnjaka. U spotu se pojavljuju izabrani driblinzi, pogoci i slavlja igrača i navijača diljem svijeta, čak i dvije nespretnosti sudaca, dakako i Robinsonov "kiks" iz Maksimira.

- Uefi smo ostavili matricu s glazbom koja će biti dostavljena svim nacionalnim savezima potpisnicima povelje, koji će moći na nju snimiti tekst na svojem jeziku - dodao je Katalenić.

U vrijeme kad se hrvatski glazbenici sramote neuspješnim nastupima na Euroviziji, odlično zvuči vijest da je jedna hrvatska pjesma izabrana za službenu himnu Uefina programa kojim se države stimuliraju da grade nogometna igrališta i da se na najširoj osnovi promovira nogomet jer većina najvećih nogometnih zvijezda dolazi iz najsiromašnijih slojeva društva. (nl) Jutarnji list

18. srpnja 2007.
GLE ČUDA! NA WEBU POČEO IZBOR ZA SEDAM NAJVELIČANSTVENIJIH KRAJOLIKA SVIJETA - KOJI BI OD NAŠIH SEDAM MOGAO KONKURIRATI?
Zlatni rat uz bok planini Fuji
Nova svjetska čuda prirode prema ocjenama stručnog žirija bit će odabrana 8. kolovoza 2008., što će ih zasigurno učiniti top turističkim odredištima

PIŠU MARTINA MRČIĆ i TEA SUMIĆ

Tek što je izabrano sedam novih svjetski čuda, na web stranici new7wonders.com krenuo je izbor za sedam svjetskih čuda prirode. Idućih mjeseci svatko može prijaviti svoje favorite za tu prestižnu titulu, a stručni ocjenjivački sud će od svih prijavljenih kandidata odabrati 21 finalista, među kojima će 8. kolovoza 2008. godine biti odabrana nova čuda.

Potencijalne hrvatske kandidate za svjetsku slavu odabrali smo uz pomoć Guida Piasevolija, ravnatelja Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Splitsko-dalmatinske županije. Uz napomenu kako se radi o teškom izboru, jer bi mogao nabrojiti i sedamdeset domaćih prirodnih čuda, Piasevoli je predložio sljedećih sedam...

KOPAČKI RIT
Raj za 270 vrsta ptica

Kopački rit svjetski je poznati prirodni močvarni rezervat u kojem živi oko 40 vrsta slatkovodnih riba, ali i pravi ornitološki raj u kojem preko godine boravi oko 270 vrsta ptica. Poplavno područje na 17 tisuća hektara, nastalo na utoku rijeke Drave u Dunav jedno je od posljednjih takve vrste na svijetu, pa je Kopački rit upisan i na listu međunarodno značajnih močvara.

PLITVICE
Park jezera, slapova i šuma

Niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, odvojenih sedrenim barijerama, temeljni su fenomeni Nacionalnog parka Plitvička jezera. U području Parka nalaze se prostrani šumski kompleksi, od kojih su neki, zbog svog prašumskog obilježja, poseban rezervat šumske vegetacije.

Prijelazni tip klime između primorske i kopnene osigurava području ugodna sunčana ljeta i snijegom bogate zime, a raznolikost staništa nesmetani razvoj brojnim životinjskim i biljnim vrstama.

VELEBIT
Carstvo endemske degenije

Cijelo područje najduže planine u Hrvatskoj zaštićeno je kao park prirode, a unutar njega nalaze se i dva nacionalna parka; Sjeverni Velebit i Paklenica te strogi rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi. Planina duga 145 kilometara , s najvišim vrhom od 1757 metara , u svojim visinama krije i geomorfološki spomenik prirode Cerovačke pećine te brojne zaštićene biljne vrste, od kojih je najpoznatija velebitska degenija.

ZLATNI RAT
Plaža u stalnoj transformaciji
Oko tisuću metara dug rt od oblog bijelog žala na južnoj strani otoka Brača čini jednu od najljepših svjetskih plaža, slikovito nazvanu Zlatni rat. Navodno je jedina plaža na planetu koja je postavljena okomito u odnosu na obalu, a specifična je i po tome što pod utjecajem vjetra i morskih struja često mijenja oblik i položaj.

PALAGRUŽA
Mitski otok grčkoga junaka

Palagruža je najudaljeniji hrvatski otok iznimne ljepote i bogate povijesti, o kojoj svjedoči arheološko nalazište čiji pronalasci dokazuju da je upravo taj najudaljeniji hrvatski otok bio mitska postojbina grčkoga junaka Diomeda. Duga tek 1400, a široka 300 metara , Palagruža je prirodni rezervat s biljnim i životinjskim endemskim vrstama, a poznata je i po svjetioniku iz davne 1875. godine.

KORNATI
Najrazvedenije otočje Mediterana

Jedinstven splet od 150 otoka, otočića i hridi čini Kornate jednom od najrazvedenijih otočnih skupina na Mediteranu, kojoj specifičan izgled daju klifovi, odnosno strme litice na nizu otoka Donjih Kornata, mjestimično visoke i do 80 metara . Litice, čiji podvodni nastavci sežu čak do 100 metara dubine, od davnina se nazivaju krunama, pa se pretpostavlja da je otočje, koje je 1980. godine proglašeno Nacionalnim parkom, upravo po njima dobilo ime.

MLJET
Stanište jelena, veprova i mungosa

Na sjeverozapadnom dijelu otoka Mljeta nalazi se potopljena udolina Mljetskoga jezera čiji donji slojevi zbog procesa eutrofizacije ne sadrže kisik. Jezero se sastoji od dvaju jezera, Velikog i Malog, spojenih međusobno i s morem umjetnim kanalom. Kroz kanale teče morska struja koja je u srednjem vijeku korištena za pokretanje mlinova. Veliko je jezero zanimljivo i zbog otočića na kojem se nalazi benediktinski samostan. Oba su jezera dio Nacionalnog parka, proglašenog zbog zaštite prirodnih vrijednosti otoka, među koje spadaju staništa jelena lopatara, divlje svinje te mungosa, donesenih radi istrebljenja zmija otrovnica.

Kategorije odabira

Kategorije među kojima će se birati nova svjetska čuda prirode su: životinjski rezervat, kanjon ili fjord, špilja ili jama, obala ili litica, šuma, geološko nalazište, glečer, planina ili vulkan, park prirode, oaza ili pustinja, prethistorijsko nalazište, podvodni svijet ili greben, voda, more, jezero, rijeka, slapovi i ostalo.

Dosadašnjih 12 čuda prirode

Slapovi Angel u Venezueli, Zaljev Fundy i Niagarini vodopadi u Kanadi, Veliki kanjon u SAD-u, Veliki koraljni greben u Australiji, Iguacu vodopadi u Brazilu i Agentini, otok Kratakoa u Indoneziji, Mount Everest u Nepalu, planina Fuji u Japanu, Kilimanjaro u Keniji, vulkan Paricutin u Meksiku i Viktorijini vodopadi u Zambiji. Slobodna Dalmacija

 

18. srpnja 2007.
GUŽVA KAO VIJEST TUNEL POD PUNIM OPTEREĆENJEM
Kroz 'Sv. Rok' dnevno prođe 40 tisuća vozila
Unatoč velikom prometu i gotovo svakodnevnim gužvama, radije se putuje autocestom zbog sigurnosti
PIŠE EDVARD ŠPRLJAN

Promet autocestom ovih se ljetnih dana približava maksimalnoj mogućnosti prihvata vozila. Protekle je subote, naime, kroz Tunel "Sveti Rok" prošlo više od 42 tisuće vozila, što je sasvim blizu prošlogodišnjem maksimumu od 46 tisuća vozila u jednom danu. Više od 20 tisuća u jednom smjeru brojka je više nego dva puta veća od dosad dostignutoga godišnjeg prosjeka prometa. U subotu je tako na Dalmatini zabilježeno 68.460 vozila koja su prošla jednom od dionica od Zagreba do Šestanovca.

Domaći vozači najnervozniji

Prometne gužve od početka uspona na Velebit nakon prolaska Masleničkog mosta pa sve do čvora Sveti Rok svakodnevica su za ekipe HAC-a u Centru "Maslenica" i Centru "Sveti Rok", odnosno u bazama pokraj Masleničkog mosta i kod najdužeg velebitskog tunela. Operativni centri prate svaki detalj prometa na cesti na brojnim ekranima na koje kamere prenose slike. Operatori ne smiju davati izjave, kažu da od prošlogodišnje tragedije u Tunelu "Ledenik" imaju strogu zabranu, tako da je i u operativni centar novinarima sada teško ući. Najvažnije je, kažu, da je unatoč golemom prometu sigurnost na autocesti velika. Tu prednost Dalmatine prije svega ističu stranci, kojima nakon dolaska iz Italije ili Njemačke, prolaska kroz Sloveniju, gdje znaju čekati i po desetak sati u kolonama, ove naše gužve pred "Svetim Rokom" nisu neko veliko razočaranje.

Nezgodniji su domaći ljudi, kažu hakovci, nestrpljivi su i nervozno reagiraju. Izlaze iz kolone, pretječu gdje se ne smije, voze zaustavnim trakom... Scene s gužvama pred tunelom gledat ćemo još ovo i iduće ljeto, a do ljeta 2009. trebale bi biti dovršene druge cijevi u "Svetom Roku" i "Maloj Kapeli".

Brži od vijesti

Jedna se manja nezgoda dogodila u Tunelu "Sveti Rok" - u lančanom je sudaru sudjelovalo pet vozila, a dvoje je putnika lakše ozlijeđeno. Do nezgode je došlo zbog nepridržavanja razmaka. Brzo je intervenirala prometna policija, došli su i vatrogasci iz Centra "Sveti Rok" i vozila su maknuta sa strane da ne smetaju prometu. Taj mali incident većina medija nije ni zabilježila, a baš se tom prilikom pokazala uvježbanost službi koje paze na sigurnost u tunelu.

 

18. srpnja 2007.
Kopački rit: Povećanje broja turista
Najveću europsku močvaru, park prirode Kopački rit u prvoj polovici ove godine posjetilo je 18.924 turista što je gotovo stopostotno povećanje u odnosu na isto razdoblje lani kada ih je bilo ukupno 10.555. U strukturi posjetitelja prednjače domaći gosti dok najviše stranaca, prema prošlogodišnjim statistikama, dolazi iz Njemačke, Austrije, Italije te susjednih zemalja poput Mađarske, BiH i Slovenije. Iako ne upisuju milijune gostiju godišnje, rekordnim brojkama zadovoljni su i u samoj Upravi ovoga parka. Ravnateljica Biserka Vištica uvjerena je kako će im i druga polovica godine "ići na ruku" jer već sada primaju najave turističkih grupa za rujan i listopad. U skladu s tim računaju i na povećanje ukupnoga prihoda od turizma koji se protekle dvije godine kretao na razini od oko milijun kuna. Dosadašnji trendovi pokazuju kako se turisti za posjet najvećoj europskoj močvari, a koja se prostire na ukupno 23.230 hektara površine i u kojemu je zabilježeno 285 različitih vrsta ptica, odlučuju upravo u proljeće i jesen, konkretnije svibanj i listopad koji slove za top termine. Gostima Kopačkoga rita pruža se mogućnost razgledavanja parka vodenim putem za što je kupljen jedan novi te obnovljen jedan stari turistički brod. Najveći problem Upravi parka zadaje 37 četvornih kilometara minski sumnjivoga područja za čiji je pregled i razminiravanje Vipnet ove godine odlučio dati milijun kuna. Ivana Barišić (www.poslovni.hr)

17. srpnja 2007.
Sačić: Svatko tko je bio mrtav imao je oružje i pucao je
Foto: Sandra Šimunović/CROPIX
Željko Sačić
ZAGREB - Ratni zamjenik zapovjednika specijalne policije Željko Sačić rekao je svjedočeći na suđenju za ratne zločine u akciji Medački džep da su osumnjičeni generali Rahim Ademi i Mirko Norac ratni junaci koji su se u toj akciji pridržavali ženevskih konvencija.

"Iako nehrvat, general Ademi se stavio na raspolaganje Hrvatskoj i istinski je junak Domovinskog rata. Hrvatski mu se narod mora trajno odužiti, a grad Gospić treba mu dignuti spomenik ili dati ulicu", rekao je Sačić detaljno opisujući akcije specijalne policije uoči i tijekom operacije Medački džep u rujnu 1993.

Sačić smatra da je alfa i omega akcije bio general Janko Bobetko, tadašnji zapovjednik Glavnog stožera, koji je ujedno bio njihova veza s državnim vrhom
Sačić smatra da je alfa i omega te akcije bio general Janko Bobetko, tadašnji zapovjednik Glavnog stožera, koji je ujedno bio njihova veza s državnim vrhom. Na sastanku s Bobetkom i zapovjednikom specijalaca Mladenom Markačem rodila se i ideja za akciju oslobođenja tog dijela ličkog ratišta, izjavio je Sačić. Zbog tvrdnji u jučerašnjem svjedočenju da nije bio na sastanku s generalom Bobetkom gdje se planirala akcija, Markača je general Ademi u sudnici prozvao zbog laži.

Sačić se prisjetio i da je neposredno prije bitke u Medačkom džepu tadašnji brigadir Ademi, kao zapovjednik gospićkog zbornog područja, pozvao njega i zapovjednika Sektora 1 Mirka Norca i upozorio ih da se moraju boriti časno. "Pitao je jesmo li u stanju poštovati ženevske konvencije i kontrolirati svoje postrojbe, a obojica smo odgovorili pozitivno", rekao je Sačić. Dodao je da su njegove postrojbe, kao školovani policajci bili educirani o ženevskim konvencijama, postupanju s ranjenicima, zarobljenicima i civilama.

"Svatko tko je bio mrtav imao je oružje i pucao je", rekao je Sačić odgovarajući na pitanje tužitelja je li nakon akcije vidio leševe, odnosno što zna o žrtvama koje su u svojim izvješćima navodili predstavnici međunarodnih organizacija.

Za razliku od bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka koji je posvjedočio da prilikom posjeta Gospiću tijekom akcije nije vidio i čuo za Mirka Norca, Sačić je potvrdio da je Norac bio zapovjednik tzv. Sektora 1
Za razliku od bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka koji je posvjedočio da prilikom posjeta Gospiću tijekom akcije nije vidio i čuo za Mirka Norca, Sačić je potvrdio da je Norac bio zapovjednik tzv. Sektora 1. O njegovu je imenovanju na tu dužnost doznao iz Ademijeve zapovjedi. No, sve je doživio degradirajuće, jer kao časnik poslan u taj sektor nije želio biti pod Norčevim zapovjedništvom, rekao je Sačić.

Sačić je i prvi svjedok na suđenju koji se prisjetio okolnosti pod kojima je Ademi smijenjen mjesec dana nakon okončanja akcije. Na sastanku gdje je bio s Markačem i još nekim vojnim i policijskim dužnosnicima Bobetko je rekao da postoje veliki pritisci međunarodne zajednice zbog kršenja međunarodnog ratnog prava. U dramatičnoj atmosferi Bobetko je rekao da mora suspendirati Ademija i domobranskog zapovjednika Milu Kosovića te im savjetovao da reagiraju kao vojnici koji "kao u ratu trebaju biti spremni na sve i u miru", dodao je Sačić.

Nakon što Sačić odgovori na sva pitanja optužbe, obrane, sudskog vijeća, a možda i optuženika kao svjedok bi se trebao pojaviti Josip Turkalj, također visoki časnik specijalne policije u akciji Medački džep. (H)

Turkalj: Specijalna policija nije granatirala civilne ciljeve

Bivši zapovjednik topništva specijalne policije Josip Turkalj kazao je svjedočeći na suđenju generalima Rahimu Ademija i Mirku Norcu da jedinice kojima je zapovijedao nisu gađale civilne ciljeve.

"Djelovanje tijekom akcije bilo je neznatno u odnosu na standarde za napad", rekao je Turkalj.

Topništvo specijalne policije, koja je bila podređena HV-u, imalo je dva paljbena položaja, s četiri minobacača kalibra 120 milimetara, a na jednom su položaju bila i dva višecjevna raketna bacača. No, gađalo se po šumskom nenaseljenom području gdje nije bilo civila, ustvrdio je Turkalj. Jutarnji list


17. srpnja 2007.
Istraga o korupciji u HFP-u
Saslušanjem prvih četiriju svjedoka počela je sudska istraga protiv osmero osumnjičenika za korupciju u Hrvatskom fondu za privatizaciju (HFP), uhićenih u akciji "Maestro".
Svjedočili su porečki gradonačelnik Edi Štifanić, direktor poduzeća "Tim 90" Darko Požarić, porečki odvjetnik Vladimir Berneš i član porečkog Gradskog poglavarstva Edo Kos, rekao je sudac Boris Ivančić. Sadržaj njihovih iskaza ostao je nepoznat javnosti jer je sud istražni postupak proglasio tajnom.
Istraga se nastavlja u četvrtak, kada bi trebala biti saslušana iduća četiri svjedoka i to s područja Zadarske županije dok je za ponedjeljak i utorak idućeg tjedna predviđeno saslušanje svjedoka s područja Zagreba.

Od svjedoka svoj bi iskaz trebao dati i predsjednik HFP-a Grga Ivezić. Time bi trebala biti završena istraga. No ako bude zatraženo proširenje istrage, ona će se nastaviti u rujnu.

Istraga se vodi protiv trojice potpredsjednika HFP-a, Josipa Matanovića, Roberta Peše i Ivana Gotovca, voditelja Službe prodaje nekretnina HFP-a Igora Petlevskog, odvjetnice iz Buja Asje Piplović i njezina suradnika Mladena Jandričeka, zagrebačkog odvjetnika Jurja Parazajdera te poduzetnika iz BiH Svjetlana Stanića, za kojim je raspisana tjeralica. Ostalih sedmero osumnjičenika od sredine lipnja je u pritvoru. HRT

17. srpnja 2007.
Poljoprivreda više nije jedini nositelj ruralnog razvoja
U Hrvatskoj trenutačno posluje 330 turističkih seljačkih gospodarstava, a navodno je već dvostruko više onih koji bi se željeli baviti tom vrstom turističkog poslovanja
Nakon što je korist od povoljnih turističkih kredita dosad imala jedino obala, ovih je dana predstavljen Program kreditiranja seoskog turizma kojim će se kontinentalcima, zainteresiranima za seoski turizam, pružiti mogućnost da dobiju kredite po sličnim uvjetima kao njihovi jadranski kolege. Iz toga treba izuzeti Istru jer su se, devedesetih godina prošlog stoljeća, tamošnja agroturistička gospodarstva razvila isključivo uz potporu Istarske županije. Sada je agroturizam traženiji od obale, a odmor u unutrašnjosti Istre godinama je hit na inozemnim tržištima.

A takav odmor nije jeftin -elitnije kuće iznajmljuju se i za više od tisuću eura dnevno. Kontinentalci su dosad uspijevali isključivo zahvaljujući vlastitom trudu, bez ičije pomoći. Trenutačno u Hrvatskoj posluje 330 turističkih seljačkih gospodarstava, a prema nekim podacima dvostruko je više onih koji bi se željeli baviti turističkim biznisom na svom seoskom gospodarstvu.

Na kraju će ipak profitirati gosti - osim čistog zraka i prekrasne prirode, na gospodarstvu turističkog tipa uglavnom se jede prvorazredna hrana, nerijetko u neograničenim količinama. Hrana i doživljaj prirode su vrhunski, sada se razmišlja kako gostima organizirati 24 sata boravka.

Nije sporno da bi se uz ranije pokretanje povoljnih kreditnih linija seoski turizam odavno razvio. Trenutačno su, u postotku, najbolja turistička seljačka gospodarstva u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Najveći interes za dobivanje povoljnih kredita (subvencionirane kamate od dva posto, poček od dvije godine uz kredit na rok od 15 godina) za razvitak turizma na selu pokazale su Brodsko-posavska i Ličko-senjska županija.

Iako se u pravilu turistička seoska gospodarstva najbolje razvijaju oko gradova, Zagorje u tom pogledu nije ostvarilo ni manji dio svojih mogućnosti.

Od ideje do realizacije Programa kreditiranja seoskog turizma, prošlo je navodno više od dvije godine. Program razvoja turizma na selu okupio je uz HBOR i HAMAG i 14 poslovnih banaka. Iz Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka najavili su i niz promocija, pored velikog interesa, kao i javni poziv za uključivanje u Program kreditiranja seoskog turizma, koji će se još nadograđivati.

Osim širenja i oplemenjivanja domaće turističke ponude na ruralnim područjima, cilj Programa kreditiranja seoskog turizma je i zadržati seosko stanovništvo, posebice mlade ljude, na selu kroz podizanje standarda života na ruralnom području.
Poljoprivreda tako više neće biti jedini nositelj ruralnog razvitka, koji treba nove sadržaje. Marinko Petković ,Davor Verković , Vjesnik

17. srpnja 2007.
KADA NOGOMET I KOŠARKA NISU DOVOLJNO UZBUDLJIVI
Adrenalin i krajnja neizvjesnost s upitnicima što donosi sljedeći korak caruju u sportovima koji se definiraju kao ekstremni
Krešimir ĐUREŠ
Iskušavanje krajnjih granica svojih mogućnosti teško se postiže igranjem nogometa, košarke ili tenisa. Iako se i na tim >bojnim poljima< možete iz izvući maksimum. No, pogled >smrti u oči< nije baš prisutan u spomenutim nadmetanjima.

Adrenalin i krajnja neizvjesnost s upitnicima što donosi sljedeći korak caruju u nekim drugim sportovima, onima koji se često definiraju kao ekstremni. Ipak, i ti su sportovi evoluirali iz sjene olimpijskih do tog ranga da se održavaju svjetskim razinama, ili natjecanjima nakon kojih se pobjednik imenuje europskim prvakom.
Neki od ekstremnih sportova s vremenom su postali dio turističke ponude u Hrvatskoj koja svake godine privlači sve više znatiželjnika.
Za one kojima se odlazak more ne svode na lješkarenje na plaži i sjedenje na ručniku, pravo rješenje mogao bi biti jet-ski.

Jet ski

Kombinacija brzine i vratolomije u kojoj krv žilama kola brže od spomenutih načina relaksacije >živi< već gotovo 30-ak godina, dok se ovih dana slavi 20. godišnjica prvog Europskog prvenstva. >Zvijer< tešku četvrt tone i dugu oko tri metra kroti se pri brzinama koje dosežu i 140 km/h , a ne mogu je zaustaviti niti valovi koji se >sijeku<, niti vremenske neprilike. Barem je takav slučaj bio do sada. Naime, niti jedan utrka europskog prvenstva nikad nije bila otkazana.
U ne-natjecateljskim guštevima nemojte zaboraviti zaštitnu kacigu i prsluk i vaše druženje sa slobodom može početi...

Jedrenje na dasci (windsurfing)

Individualan sport u kojem rekreativci, ali i sportaši, jer ovdje je riječ i sportu koji je u programu Olimpijskih igra, ovise o isključivo o vlastitoj izdržljivosti i vještini >kroćenja< jedra i stajanja na dasci.
Pogonsko gorivo je jak vjetar, prijevozno sredstvo daska na kojoj je zglobno spojeno jedro i to su svi uvjeti koji trebaju biti zadovoljeni da se krene u avanturu koju donosi jedan od najpopularnijih ljetnih sportova.

Svi windsurferi reći će kako je potrebno dobro se naplivati da bi naučili jedriti. Naime, počeci su užasno teški i zahtjevni, jer održavanje ravnoteže i snaga potrebna za držanje jedra zahtijevaju od početnika veliki trud.
Kasnije je svaka kontrola i odlazak na otvoreno more gušt velikih razmjera. Inače, jedrenje na dasci spada u skupinu skupljih ekstremnih sportova, no sami akteri kažu da jednako tako spada i u skupinu sportova kojima je radost ovladati.

Malo ekstremniji sport je sve popularniji kite-surfing u sebi ujedinjuje disciplinu surfanja i zmajarenja. Naime, na dasku za jedrenje pričvršćen je specijalni padobran koji one željne avanture može podići nekoliko metara u zrak i ponovno spustiti na morsku površinu.

Bungee jumping

Odlična zabava za one s viškom hrabrosti. Deseci metara slobodnog pada okončavaju s krajem gumenog užeta koji hrabre podiže ponovno u visinu teško da na ljestvici hrabrosti mogu naći adekvatnog protivnika. Od opreme, šale se skakači, najvažnije je imati dobrog operatera, odnosno osobu koja će vas osigurati prilikom slobodnog pada. Bungee uže (izrađeno od nekoliko tisuća niti prirodnog lateksa) ima svoj rok trajanja, odnosno drživost nekoliko stotina skokova, a skakač je za vrijeme skoka (pada) vezan u tri točke ukupne nosivosti 7.2 tone. Ostali dijelovi opreme, osim karabinijera i alpinističke gurtne, poslovna su tajna. Ipak, jasno je da najvažniji >sastojak< za ovaj sport ljudi ili imaju ili nemaju, a zove se - hrabrost.

Rafting

Oko vas idila i lijepa priroda, ispod vas brzaci neukrotive rijeke i stvarna opasnost. To je sjajna vikend- avantura svakoga prosječnog čovjeka željnog iskakanja iz uhodane sheme svakodnevnice i odličan način rješavanja stresa.
S iskusnim skiperom u čamcu koji će učiniti sve da vas malo smoči i prestraši, odnosno osigura dašak avanture za vaš novac, cijeli put doima se sigurnim. Na kraju zasigurno i zabavnim.
Ekstremnih sportova ima još mnogo. Od alpinizma, preko brdskog biciklizma, padobranstva, zmajarenja... Potrebno je samo promijeniti svakodnevno >bojno polje< i odlučiti pogledati strahu u oči.

Važan dio turističke ponude

Hrvatska je debelo podcrtana na karti svih ljubitelja prirode i ekstremnih sportova. Velebit i Biokovo idealni su za slobodno penjanje. Paraglajderi hrle na Ćićariju, Lič, Ivančicu...
Bungee jumping, kažu upućeni, nezaboravan je sa Šibenskog mosta gdje rijeka Krka ulazi u Jadransko more. No, blaža varijanta ekstremnih sportova zaživjela je i kao dio atraktivne turističke ponude. Tako se posljednjih godina u Hrvatskoj raftingom mogu proći rijeke Cetina, Zrmanja, Mrežnica, Dobra... U mirnijem toku rafting je idealan kao obiteljska zabava i jednodnevni izlet. Vožnja jet skijem neizostavan je dio ponude svakog mjesta na Jadranu, kao i mogućnost surfanja, sve bez prevelikog rizika.

Slobodno penjanje

Vi protiv prirode i samoga sebe, ostali protivnici ne postoje. Oblik stijene, na kojoj konopce koristite tek kao zaštitu od eventualnog pada, vaš je jedini protivnik i suigrač. Ovisno o prirodnom izgledu penjišta i vašoj izdržljivosti, ovaj sport okončava uspjehom. Snagom vlastitih mišića svladava se naizgled nesavladiv teren, snagom volje postiže i više no što ste mislili da se može postići. Okomita stijena ne nudi oprost, no ispunjava ponosom svakoga tko ju svlada...
Vjesnik

17. srpnja 2007.
ULAGANJA
Razvitak Luke Ploče kroz 91 milijuna eura vrijedan projekt integracije trgovine i transporta
Luka Ploče postaje velika europska luka
Gradnja terminala za kontejnere počinje ovog rujna i bit će gotova za dvije godine
ZAGREB - Lučka uprava Ploče pokrenula je veliki projekt integracije trgovine transporta kojim se nastoji potaknuti gospodarski razvoj te luke. Projekt je vrijedan 91 milijuna eura, od čega je 58,8 milijuna kredit Svjetske banke, 11,2 milijuna iznosi kredit EBRD-a, a još 21 milijun eura projekt dobiva od državnog proračuna.

>Ovo je prvi model razvijanja lučkih kapaciteta putem javno-privatnog partnerstva<, rekao je Tomislav Batur, ravnatelj Lučke uprave Ploče, posebno istaknuvši izvanrednu suradnju s HAC-om, čime je cijeli projekt pojeftinio za 100 milijuna kuna. >Ovaj je projekt< , nastavlja Batur, >Luci Ploče bio prijeko potreban za daljnji razvoj jer luka Ploče iz godine u godinu bilježi velik rast prometa tereta te se počela približavati rezultatima prijeratnih godina, kada je 1989. godine imala rekordnih 4,5 milijuna tona tereta. Za Hrvatsku je ovaj projekt iznimno važan jer donosi povećanje lučkih kapaciteta s 4,8 milijuna tona na deset milijuna tona.< Prema master planu razvitka luke, gradit će se dva terminala. Jedan višenamjenski - kontejnerski, koji će se graditi u etapama, a početak radova planira se za kraj rujna ili početak listopada. Završetak je planiran do kraja 2009. godine, a ukupni troškovi za izgradnju iznose 24,3 milijuna eura.

Terminal će biti na obali dužine 280 metara s kompletnom infrastrukturom, a skladišna površina bit će dostatna za prihvat 100.000 TEU-ova godišnje.

S druge strane, terminal za suhe rasute terete počet će se graditi krajem iduće ili najkasnije početkom 2009. godine, a dovršetak je planirano za iduće dvije i pol godine. Kapacitet će mu biti do 4,6 milijuna tona tereta godišnje i bit će sposoban za prihvat velikih brodova. Ukupna investicija terminala iznosi 96,5 milijuna eura, bit će napravljen kao uvozni terminal i imat će mogućnost proširenja. Osim što je luka Ploče završna točka prometnog koridora 5C , HAC upravo gradi i spojnu cestu, koja povezuje autocestu Zagreb - Split - Dubrovnik s Lukom Ploče. >Njezinom izgradnjom omogućiti će se kvalitetan cestovni odvoz i dovoz robe u luku. Za sedam do osam godina na godišnjoj ćemo razini imati promet od 10 milijuna tona tereta i time ćemo biti prava velika europska luka<, zaključuje Batur. [Bojan Terglav], Vjesnik

17. srpnja 2007.
Šibenik: vodovod dug 1500 km najveći je u Hrvatskoj
Piše: Diana Ferić
Foto: B. Slavica
ŠIBENIK - Javno poduzeće Vodovod i odvodnja iz Šibenika pripremilo je svu potrebnu dokumentaciju i građevinske dozvole za gradnju vodovoda do zadnjih sela, zaselaka i otoka pa će vodu dobiti svako domaćinstvo na području koje ono pokriva.

Riječ je o području Šibensko-kninske županije južno od Drniša, jugoistočnim dijelovima Zadarske županije od Benkovca do Krke te sjeverozapadnom dijelu Splitsko-dalmatinske županije. Vodu će dobiti Boraja, Lepenica i Vrsno te zaseoci oko njih na istočnom dijelu grada Šibenika, Milišini Doci - Ložnice i Sapina Doca na graničnom području općina Primošten i Rogoznica, a priprema se i gradnja vodovoda do teško dostupnih sela Konobe i Brnjače iznad Grebaštice. Najveći, najskuplji i građevinski najzahtjevniji bit će projekt opskrbe vodom šibenskih otoka.

Vodovod je u suradnji s Vladom u sklopu Nacionalnog programa razvitka otoka izradio projekt polaganja cjevovoda do najudaljenijih naseljenih šibenskih otoka Kaprija i Žirja. Prema riječima Mihe Mioča, direktora Vodovoda i odvodnje, trasa vodovoda do otoka Žirja ide od Srime preko Prvića, Tijata, Zmajana, Obonjana, Kaprija i Kakna.

To znači da će, osim preko dva naseljena, prijeći i preko četiri nenaseljena otoka, od kojih će na dva biti realizirane kapitalne investicije. Jedna od njih odnosi se na razvoj ekskluzivnog turizma, a druga na razvoj uvjeta za sadržajni i kreativni odmor mladih. Nakon gradnje na području gdje djeluje Vodovod i odvodnja, vodom neće biti opskrbljeni samo Kornati.

- Pitku vodu iz suvremenoga vodovodnog sustava sada ima 95 posto šibenskih domaćinstava, što je pet posto bolje od prosjeka EU, mnogo više od prosjeka Hrvatske te, primjerice, dvostruko više od prosjeka Slavonije gdje je na vodovod priključeno samo 50 posto domaćinstava - istaknuo je Mioč.

Usprkos tako intenzivnom razvoju vodoopskrbe, Šibenčani i stanovnici općina u susjednim županijama koje su priključene na šibenski vodoopskrbni sustav plaćaju vodu 6,18 kuna po prostornome metru, što je znatno jeftinije nego u drugim mjestima te gotovo dvostruko jeftinije nego u Zadru gdje cijena iznosi 10,03 kune po prostornome metru.

Javno poduzeće Vodovod i odvodnja iz Šibenika jedno je od tri najveća vodoopskrbna poduzeća u Hrvatskoj, a vodeće je prema ukupnoj dužini vodovodnih cijevi koja je premašila 1500 kilometara . Jutarnji list

17. srpnja 2007.
BOLJI OD TOSKANE
BRITANSKI 'OBSERVER' OBJAVIO REPORTAŽU O 'JADRANSKOJ TURISTIČKOJ MEKI'
Dobro došli u novu i ekskluzivnu Hrvatsku
Ako ste nekada željeli uživati u predivnoj obali, morali ste se pomiriti s groznim hotelima. Ali to više nije slučaj jer je val ekskluzivnih barova i elegantnih butika prelio ulice gradova... - piše Annabelle Thorpe
PIŠE GORDAN ZUBČIĆ

Britanski dnevni list "Observer" objavio je veliku priču o Hrvatskoj kao turističkoj meki, u kojoj autorica podrobno čitatelje upoznaje s ljepotama hrvatske obale, ali i unutrašnjosti koju uspoređuje s Toskanom i Umbrijom.

- Ako ste nekada željeli uživati u predivnoj hrvatskoj obali, morali ste se pomiriti s tamošnjim groznim hotelima. Ali to više nije slučaj jer je novi val ekskluzivnih barova, modernih hotela i elegantnih butika prelio srednjovjekovne ulice hrvatskih gradova... Dobro došli u novu Hrvatsku - počinje reportažu autorica Annabelle Thorpe.

Dvanaest godina nakon što je izišla iz teškog rata, napominje se u tekstu, Hrvatska se redefinira i zamjenjuje nekadašnje mastodontske hotele proizišle iz Istočnog bloka elegantnim buticima i raskošnim vilama, a gradići poput Zadra i Hvara privlače novu vikendašku klijentelu dekadentnim barovima i klubovima smještenim u elegantnim venecijanskim građevinama.

Zatim se u tekstu pojedinačno spominju brojne turističke atrakcije na hrvatskoj obali, od najpoznatijeg Dubrovnika, preko Zadra, Rovinja, Hvara, Bola na Braču i Cavtata do Visa.

Kao najpoznatija regija, u članku se navodi Istra i ističu Grožnjan i Vodnjan kao gradići "čija je ljepota jednaka onoj Umbrije, ali bez hordi turista", te Konavle u kojima "turizam tek počinje", ali su "idealne za šetnje, vožnju biciklom ili jahanje", dok je Nacionalni park Plitvice "jedna od najbolje čuvanih tajni Hrvatske".
Slobodna Dalmacija

 

16. srpnja 2007.
Opatija - stara dama u novom ruhu
Piše: Nevenka Horvat
Foto: Karmen Mrkić/CROPIX
Stare vile uza samo more posljednjih su godina najtraženije na opatijskom tržištu nekretnina. Osim nekolicine domaćih tajkuna koji su u pravo vrijeme kupili oronule objekte, rivijera jenovootkrivena meka za ruske bogataše
Imaju mnogo novca, dobar ukus i još bolje arhitkete, a žele mir, anonimnost i odmor u tišini. Tako najkraće možemo opisati stanare novoobnovljenih ljetnih rezidencija na opatijskoj rivijeri.
Stare vile uz samo more posljednjih su godina najtraženije na opatijskom tržištu nekretnina. Osim nekolicine domaćih tajkuna koji su u pravo vrijeme u posljednjih deset godina kupili uglavnom oronule objekte, opatijska je rivijera novootkrivena meka za ruske bogataše.
Poznavatelji prilika kažu da oni dođu i ne pitaju za cijenu. Domaći tajkuni s njima u konkurenciji nemaju šansu kupiti neku od rijetkih vila koje se pojave na tržištu.
Među prvima je ljepotu Kvarnera otkrio Ivica Todorić. Njegova vila u Medveji ne samo što je najljepša na cijelom području, nego je i pravi spomenik opatijske turističke povijesti. U njoj su ljetovali Marija Terezija i car Franjo Josip, a u bečkim je muzejima nekoliko knjiga koje govore upravo o toj vili. Spominje se, među ostalim, kao omiljena rezidencija carice Sissi. Obitelj Todorić kupila ju je od Liburnia Riviera Hotela kao zapušten objekt i temeljito preuredila. Vrijednost joj je danas veća od pet milijuna eura.
Stanarima nudi potpunu anonimnost, osim s mora odakle je jedino i izložena pogledima znatiželjnika. Oko kuće je prekrasan perivoj, vrtna terasa, a Todorićima je čak dopuštena gradnja privezišta, no ono je zadržalo status javnog dobra. Dakle, teoretski se tamo može vezati svaki nautičar, ali to se ne događa jer je očito da je dio cjeline privatnog posjeda. Mještani Medveje vrlo su zadovoljni svojim bogatim susjedima koji su im čak iz temelja uredili i mjesnu crkvu koja je u prvom susjedstvu Todorićeve vile.
S morske strane na istom se lokalitetu nalaze još dva novouređena objekta, i to češkog veleposlanika iz doba bivše Jugoslavije te jednog domaćeg proizvođača kulena. Nešto bliže Opatiji, između Ike i Lovrana, vile su jednog od najmoćnijih ruskih bankara, Nikolaja Rodionova, i naftaša Envera Moralića. Dok Rodionov, kako kažu mještani, često dolazi, Moralića rijetko viđaju, no ljeti u kući ima gostiju, i to uglavnom mlađih.
Na području Voloskog kuće za odmor kupili su Hrvoje Petrač i Luka Rajić. Petračeva je potpuno zapuštena, a Rajićeva je lani prodana ukrajinskom bogatašu, nedavno je osvanula pod novom fasadom i upravo se uređuje interijer. U blizini je etažu jedne vile kupio i Hrvoje Šarinić. Kaže da je prije bio vlasnik kuće na Braču, ali to mu je bilo predaleko za vikend-odmore. - Opatija je i moj kraj. Stan smo temeljito uredili, no dolazim rjeđe nego što bih htio. Volosko je specifično malo mjesto autohtonog primorskog šarma, i to nas je kod kupnje stana najviše privuklo - otkrio je bivši Tuđmanov savjetnik.
Među poznatim stanarima opatijske rivijere je i Žuži Jelinek. Ponosna je vlasnica manje vile, prepoznatljive jarko roza fasade, koju je nazvala Villa Žuži.
U njezinu prvom susjedstvu upravo se gradi veliki apartmanski kompleks, i to na očaj Opatijaca koji svi odreda kažu kako je to ruglo koje je bivša lokalna vlast legalizirala, dajući investitoru, jednoj slovenskoj tvrtki, mogućnost da u okruženju starih opatijskih vila sagradi moderni kompleks koji se spušta sve do šetnice uz samo more.
Upravo ta šetnica zapela je za oko i Juriju Žukovu gradonačelniku Moskve koji se nakon ugodnog odmora počeo raspitivati o kupnji neke od vila. Staroj dami Kvarnerskog zaljeva novi bogati stanari, koji ne štede na uređenju svojih vila, pomažu vratiti nekadašnji sjaj. No, starosjedioci su prema njima podijeljenih stavova.
Dok jedni smatraju da je prodaja tih zapuštenih arhitektonskih ljepotica iz austrougarskog doba odličan potez jer novi vlasnici definitivno nisu štedjeli na njihovu uređenju, drugi drže da te objekte nije trebalo pojedinačno prodavati, nego koristiti u turizmu i prodati onima koji bi ih uredili u male ekskluzivne hotele. Ovako imaju obnovljene vile na najljepšim dijelovima obale, ali prazne i dobro zaključane.
Bogataše Opatija želi kao lobiste
Iskreno rečeno, nemamo evidenciju tko sve od poznatih i slavnih ima kuću u Opatiji, ali i bez toga znamo da je naš grad zbog svojih prirodnih ljepota, tradicije, zemljopisne pozicije te blizine Zagrebu, Ljubljani i Italiji jedna od najpoželjnijih destinacija za život na sjevernom Jadranu tvrdi gradonačelnik Amir Muzur. Po njegovim riječima mnogi od takvih stanara su željni diskrecije i mira, pa se zato često nikad ni ne dođu formalno predstaviti gradskim vlastima.
Nema sumnje da novopečeni stanovnici tog ranga dižu rejting cijelom gradu, a naša je želja da što veći broj takvih zaljubljenika u Opatiju pretvorimo u lobiste koji će u drugim sredinama afirmirati ljepote našega kraja ističe Muzur. Kao pozitivane primjere takve suradnje gradonačelnik je istaknuo našeg proslavljenog pijanista Ivu Pogorelića koji u Opatiji odnedavno ima glazbeni atelje, donedavnog ravnatelja HRT-a i veleposlanika u Parizu Mirka Galića te hrvatskog veleposlanika u Maroku Darka Bekića. (Mi. Pažanin )


16. srpnja 2007.
Zastava s točkastom kozom istarsko-dalmatinski znak
Piše: Ivica Profaca
Foto: Jadran Babić/CROPIX
Na Večerima dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu vinar Ivica Matošević postao gastroveleposlanik Istre u Dalmaciji
SPLIT - Ugledni vinar Ivica Matošević od četvrtka navečer je gastroveleposlanik Istre u Dalmaciji. Tu veliku čast dobio je na fešti podno kule Cambi u Kaštel Kambelovcu, a vjerodajnice je primio od kolege po tituli, bonkulovićkog veleposlanika Dalmacije u Istri, novinara Zlatka Galla.
- Kao rođeni Dalmatinac iz Vranjica, Male Venecije, cijeli život želim pomiriti Dalmaciju i Istru. Želim da postanemo bedem protiv globalizacije i terora fast fooda, a otkidat ću od svojih usta da bih dobro jeo i pio - rekao je Matošević dobro raspoloženim uzvanicima njegova ustoličenja.
Imenovanje takvog veleposlanika - čemu su nazočili brojni uglednici, splitski novinari, Ana Ugarković, Jerko Rošin i Željko Jerkov i splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader - nije moglo proći bez spektakularne gastronomske ponude.
I to uglavnom lokalne, kaštelanske. Redom su se na stolu nalazili carpaccio od gavuna, salata i rolada od boba, sir u ulju, dimljeni tunj, janjeća jetrica na dolce garbo, makaruni sa šalšom, šubjoti u brujetu, sipa i bob, janjetina na gradele, za desert kaštelanski paradižot, okrugli kaštelanski kolač i tamne čokolade s dalmatinskim začinima Nadalina. Nije se moglo ni bez kapljice. Najveća gužva vladala je oko veleposlanika Matoševića koji je otvarao bocu za bocom svoje Albe.
Ćurin: Zastava je 'koza monstrum'
Na fešti, održanoj u sklopu Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima, zavijorila se i zajednička istarsko-dalmatinska zastava, koza s točkama psa dalmatinca, ili 'koza monstrum' kako ju je nazvao autor zastave, splitski grafičar Alem Ćurin. Jutarnji list

16. srpnja 2007.
Osječanin u kući izlaže oko 250.000 školjaka i puževa
Piše: V.Tomić
OSIJEK - Osječanin Vladimir Filipović (49) u subotu je svim zainteresiranim građanima trajno otvorio vrata svoje obiteljske kuće u kojoj je postavio jedinstvenu malakološku zbirku s čak oko 250 tisuća primjeraka, ponajviše morskih puževa i školjaka, ali i koralja, ježinaca, zvjezdača, gorgonija i prepariranih riba iz svih krajeva svijeta.
Prema njegovim riječima, zbirku je skupljao posljednjih 30 godina, pri čemu mu je pomogla rodbina, ali i prijatelji. S ciljem da ostvari svoj san, Filipović je u Ulici sv. Josipa Radnika 35 kupio i katnicu jer mu, kaže, u manju kuću ne bi stali svi primjerci. Ljubav prema morskom svijetu kod njega se rodila na ljetovanju, kada ga je Ante Jurišić iz Baške Vode zarazio pričom o glavonošcu indijska lađica.
Danas u svojoj zbirci ima puževe i školjke sa svih kontinenata, a od poznatih mu nedostaje tek 4-5 porodica. Iako su mu svi primjerci podjednako dragi, ističe da su najvredniji oni najrjeđi i najstariji, okamine trilobita. Kako je već prvog dana, odnosno na samo otvorenje izložbe, došao velik broj Osječana, Filipović ne sumnja da će njegova zbirka i dalje izazivati zanimanje, no konačan mu je cilj, kada se za to stvore uvjeti, izložbu izmjestiti iz svoje kuće te otvoriti Malakološki muzej u Tvrđi. Jutarnji list

16. srpnja 2007.
KLASA OPTIMIST
U GRAD NA DUNAVU GODIŠNJE PRISTANE 170 RIJEČNIH KRUZERA, A VEĆINU TURISTA TADA U OBILAZAK POVEDE ZORAN ŠESTO
Vodim turiste kroz vukovarsko vrijeme
Iako se čini nemogućim, istodnevni obilazak vukovarske bolnice i masovne grobnice na Ovčari i odlazak u Iločke podrume, uz Zorana gube svaki okus spoja od kojega se osjećate ili licemjerno ili blasfemično
piše Vesna Laušić
Na nedavno završenom Prvom Vukovar film festivalu nije bilo nikakvih hrvatskih ni stranih filmskih zvijezda. No, možda baš zahvaljujući toj 'praznini', novinari koji su izvještavali s festivala podunavskih zemlja bili su u prilici upoznati jednu istinsku (vukovarsku) zvijezdu. Riječ je o tidesetosmogodišnjem Zoranu Šesti koji nije ni filmski glumac, ni redatelj, a ni producent, ali je ipak, izvedbom vlastita scenarija obilaska Vukovara i okolice u produkciji obiteljske turističke agencije 'Danubium tours', uspio oduševiti inače vrlo zahtjevne a nerijetko i zajedljive zagrebačke novinare i filmske kritičare.
Iako se to čini nemogućim, nesuđeni difovac te nekadašnji zagrebački student prava a potom i turizma, uspio je učiniti da istodnevni obilazak vukovarske bolnice i masovne grobnice na Ovčari i odlazak u Iločke podrume te meditativna vožnja jezerom u Kopačkom ritu dan poslije, izgube svaki okus spoja od kojega se osjećate ili licemjerno ili blasfemično. Uz Šestino dojmljivo vodstvo, potpuno lišeno i zanosa i mržnje, srce vam u podrumima ratne bolnice 'iz čista mira' počne lupati kao ludo, a odlazak na Ovčaru izazove istinsku potrebu da i sami položite vijenac ili se na neki drugi način poklonite svima mučenim, ubijenim i nestalim na tom i drugim mjestima.
Tata, jesu li te ubili?
Nakon toga, iznimno informirani i ljubazni voditelj poslovnice 'Danubium toursa' vrlo vas neprimjetno i prirodno preko Dunava prebaci do memljivih iločkih podruma i izvrsnog, 'vrlo seksi' izbornog traminca iz 2004. godine. Neki bi rekli: Tanathos pa Eros, ili Dunav kao inverzija mitskog Stiksa, no mi bismo to radije usporedili s vremenskom kapsulom koja vam omogućuje da u dva dana otputujete u prošlost, osjetite sadašnjost Vukovara i zavirite u (moguću bolju) budućnost grada i čitavoga kraja. Budući da, za razliku od našeg vodiča, u ovom slučaju nismo u stanju sasvim izbjeći velike riječi, kazat ćemo i kako smo, saznavajući naknadno sve više o njemu, shvatili da je to putovanje kroz vrijeme bilo moguće samo zato što Zoran Šesto utjelovljuje sve troje - i prošlost, i sadašnjost, i budućnost Vukovara.
Rođen 1969. u Vukovaru, Šesto je sve do malo prije pada grada i živio u tom gradiću kraj Dunava; 1992. godine došao je u Zagreb, i kao branitelj sklopio ugovor s Hrvatskom vojskom te otišao u postrojbu za specijalne namjene, bojnu 'Matija Vlačić' stacioniranu iznad Rijeke s kojom se najprije vratio u Slavoniju, a onda ubrzo otišao za Zadar, a potom i na Kupres.
'Išli smo u Bosnu kao bezimena jedinica. To je tada možda bilo rano, ali ja sam već tada osjetio da to ništa nije na očekivanoj razini i raskinuo sam ugovor. Sportski sam tip pa mi je vojska, taj način komunikacije i služenja, bio blizak, ali ljudi koji su nas vodili nisu znali ni pucati; osjetio sam da su tamo zbog privatnih interesa. Bilo je tu i rečenica kako smo 'svi mi samo brojevi', a nama su neki prijatelji netom prije poginuli na Kupresu', tek za potrebe ovog teksta i na naše inzistiranje, no i dalje posve otvoreno ispričao nam je Šesto, dodajući kako mu je taj period u vojsci svejedno jako drag. 'Moj sin sad gleda te slike, pričamo o tome, njega to jako zanima. Pita me: 'Tata, jesu li tebe ubili? Ili: Jesu li mene ubili?'. (Zaključili smo da ovaj koncept 'više života' zasigurno ima veze s videoigrama koje 6-godišnji Mislav strastveno igra.)
Drugo buđenje
Nakon što je završio 'svoj vojnički put', Šesto je došao u Zagreb. 'Bio je to pravi šok. Nisam znao ni gdje mi je obitelj, majka i sestra bile su do kraja u Vukovaru, znao sam samo da ima nekih Vukovaraca u 'Internacionalu'. Počela je stvarna borba sa životom, ali u Zagrebu su mi se dogodile i mnoge dobre stvari, često sasvim slučajno. Zaposlio sam se u hotelu 'Tomislavov dom' na Sljemenu, i tako je počela ta priča s ugostiteljstvom i turizmom', kazao nam je Šesto koji je u to vrijeme upoznao i suprugu Zrinku, također Vukovarku, studenticu poljoprivrede, koja danas zajedno s njim vodi 'Danubium tours'.
Za razliku od nekih koji su u to doba 'kupovali placeve i kuće, pa preprodavali', Zoran i Zrinka odlazili su u Kerempuh, slušali Radio 101 i radili, istovremeno stalno priželjkujući da se nađu u situaciji da ipak sami odlučuju hoće li će u Vukovaru provesti ostatak života. 'Onda nam se 9. srpnja 2001. rodio sin Mislav; imao je 15 dana kad smo iznenada donijeli odluku da se vratimo u Vukovar jer sam dobio ponudu za neki posao. Bilo je to 'drugo buđenje', doneseno čisto na ideologiji, zastavama...', priznaje Šesto, naglašavajući kako su on i supruga jako dugo po povratku imali problema zbog novog kulturnog i političkog konteksta te su se pitali što im je to trebalo, ali su to uspjeli prebroditi.
Neke stvari, međutim, još uvijek su im velika smetnja: iako se radi o području od posebne državne skrbi, ni lokalne institucije, ni državna ministarstva niti itko drugi ne čini, naime, ništa da im olakša avanturu u koju su se upustili napustivši poslove u Hotelu 'Lav', te osnivajući turističku agenciju u veljači ove godine. 'Kada i dođete u poziciju da pregovarate s bankom o kreditu, oni od vas traže hipoteku na nekretninu, a malo ljudi u Vukovaru ima nekretninu', ističe Šesto iznoseći poznat, ali svejedno nevjerojatan podatak da jedino Vukovarci još uvijek nisu dobili priliku da otkupe nekadašnje društvene stanove. Politika i dalje ima veliku ulogu u svim sferama života, pa se i mi nadamo da će netko iz lokalnih ili državnih struktura prepoznati naš rad', ističe Šesto kojega sve to ipak nije uspjelo pretvoriti u ogorčenog i rezigniranog čovjeka.
Stižu i gosti iz Srbije
Ipak, ravnateljica Muzeja grada Vukovara Ruža Marić pružila im je veliku podršku, a mladi bračni par sve bolje surađuje i s okolnim ugostiteljima, Iločkim podrumima i drugima. 'Sad smo već u situaciji da sami servisiramo turističke brodove koji prolaze Dunavom', kaže Šesto iznenadivši nas brojkom od 170 kruzera godišnje. 'Nastojimo kroz naš rad pokazati ovaj kraj, način na koji živimo i dišemo. Mi Slavonci najbolje funkcioniramo kad smo svoji, kad ne ulazimo u neke pretjerane šablone; onda se otvorimo, kao zemlja, i svima koji dolaze prilazimo s velikim respektom, upravo zbog svega što se događalo, zbog stalnih priča o podijeljenosti grada, o nečemu u zraku što nije dobro', naglašava on, iznenadivši nas još jednim podatkom: 'Imali smo i individualne dolaske iz Srbije; doduše, bili su to mladi ljudi, ali njihovo viđenje svega što se ovdje dogodilo i ponašanje na, primjerice, Ovčari govori nam da i tamo ima ljudi koji cijene žrtvu kao žrtvu'.
Što se tiče vukovarskih Srba, Šesto nam potvrđuje medijski već prilično potrošenu činjenicu da se po gradu šetaju i ljudi koji su ga rušili. 'Kod mene u zgradi stanuje čovjek za kojeg sam siguran, da mu uđem u stan, da bih našao neke svoje stvari. Štoviše, on radi u hrvatskoj državnoj službi', kaže nekadašnji branitelj. 'Došli smo ovdje živjeti i stvarati nešto, a ne ulaziti u sukobe zbog kojih bi nas sin jednoga dana mogao pitati: 'Pa zbog čega ste se onda vraćali, zbog čega sad ponovno prolazimo katarzu'. Energiju trošimo na neke projekte, radujemo se svakom novom danu, svome sinu i poslu, odlasku na kupanje na Adu... ', unatoč svemu vrlo optimistično zvuči Zoran Šesto, koji i u netom pokrenutom Vukovar film festivalu vidi priliku za čitavu regiju, kao i potvrdu da su on i supruga bili u pravu kada su se vratili u svoj neuništivo plemeniti i profinjeni grad. Slobodna Dalmacija

16. srpnja 2007.
Plitvička jezera među svjetskim čudima prirode
Već je počela utrka za izbor sedam svjetskih čuda prirodne baštine, a pokrenuta je i web stranica new7wonders.com na koju svatko može predložiti svog favorita
Još se bura zbog izbora novih sedam svjetskih čuda nije ni stišala, a ljudi diljem svijeta su putem web stranice new7wonders.com dobili priliku izabrati sedam novih čuda svjetske prirode.
Prijave kandidata nedavno su otvorene, a svoje favorite svatko može prijaviti u 15 kategorija - životinjski rezervat, kanjon ili fjord, špilja ili jama, obala ili litica, šuma, geološko nalazište, glečer, planina ili vulkan, park prirode, oaza ili pustinja, prethistorijsko nalazište, podvodni svijet ili greben, voda ili more ili jezero ili rijeka, slapovi i ostalo.
Između svih prijavljenih kandidata, stručni ocjenjivački sud će izabrati 21 finalista, između kojih će u velikoj završnici biti izabrano sedam novih čuda prirode.
Do sada je poznato 12 svjetskih prirodnih čuda, izuzetnih lokaliteta koje plijene ljepotom, a koja su godinama i poznate turističke destinacije. To su slapovi Angel u Venezueli, Zaljev Fundy u Kanadi, Veliki kanjon u SAD-u, Veliki koraljni greben u Australiji, Iguacu vodopadi u Brazilu i Argentini, otok Krakatoa u Indoneziji, Mount Everest u Nepalu, planina Fuji u Japanu, Kilimanjaro u Keniji, znameniti i najpoznatiji Niagarini vodopadi u Kanadi, vulkan Paricutin u Meksiku i Viktorijini vodopadi u Zambiji.
U međuvremenu, stvarale su se i mnoge inicijative raznih stručnjaka u želji da se stvori svojevrsna lista novih svjetskih čuda prirode, no dosad bezuspješno. Unesco određuje univerzalno primjenjive standarde pri uvrštenju na svoj popis, no mnogi su izbori, kao i potonji u kojem je putem Interneta izabrano novih sedam svjetskih čuda, provedeni bez Unesca. Konvencija koja je usvojena 1972., te su joj do 1995. pristupile 134 zemlje - uključujući i Hrvatsku 1979. - određuje prirodnu i kulturnu baštinu od svjetske važnosti te popis lokaliteta i spomenika čija je univerzalna vrijednost toliko velika da je njihova zaštita dužnost cijelog čovječanstva. Popis svjetske baštine danas predstavlja ono što je sedam svjetskih čuda predstavljalo za antički svijet.
Prirodna baština može biti uvrštena u popis ako je primjer za razvoj Zemlje ili života na Zemlji ili ako je obitavalište ugroženih životinjskih vrsta ili rezervat divljih životinja. Na popisu ugrožene svjetske baštine može se pronaći i lokalitet ili spomenik kojem prijeti ozbiljna opasnost od uništenja. U Hrvatskoj je to slučaj s Dubrovnikom i Plitvičkim jezerima, koji su dva od šest hrvatskih lokaliteta i spomenika uvrštenih na popis svjetske baštine. Lidia Černi, Vjesnik

13. srpnja 2007.
Hrvatska ćeli izvoziti poslove razminiranja
Piše: M. Piškor
Foto: Miroslav Kiš/CROPIX
SISAK - Razminiranje kao izvozni proizvod bila je tema savjetovanja koje su u Zagrebu i Sisku zajednički organizirali Ministarstvo vanjskih poslova, Hrvatski centar za razminiranje i agencija za poticanje ulaganja.

- Cilj savjetovanja bio je da naše veleposlanike u zemljama koje imaju minske probleme upoznamo s mogućnostima poslova fizičkog razminiranja u drugim državama, izvoza opreme i strojeva za razminiranje, prodaje softvera te programa i usluga rehabilitacije i reintegracije minskih žrtava. Osim toga, pripremili smo i potrebne materijale za naše veleposlanike, kako bi oni u 20-ak zemalja u kojima zastupaju hrvatske interese mogli kroz aktivnosti gospodarske diplomacije plasirati poslove razminiranja kao značajni izvozni proizvod - istaknula je u Sisku Andrea Gustović-Ercegovac, pomoćnica ministrice vanjskih poslova.

Oto Jungwirth, ravnatelj HCR-a, navodi da je HCR stekao golema znanja i iskustvo u poslovima razminiranja minskih polja u Hrvatskoj. - Već sada smo prisutni u drugim zemljama kroz naše ljude, opremu, strojeve, a želimo u izvozu postići još veće rezultate - naglasio je Jungwirth.

Naveo je kako je plan da krajem ove godine u Hrvatskoj ostane još nešto manje od tisuću četvornih kilometara minski sumnjivih površina te da će u razminiranje ove godine biti uloženo 291 milijun kuna, od čega je 160 milijuna kuna iz državnog proračuna, 56 milijuna kuna su donacije, a ostatak su investicije Hrvatskih šuma i Plinacra, koje plaćaju razminiranje nekih svojih područja.

Jungwirth je dodao da će Hrvatska morati produljiti rok do kojeg će u cijelosti očistiti sva minska polja, jer bi, čak u slučaju da se godišnje za poslove razminiranja uloži oko 450 milijuna kuna, trebalo četiri do pet godina da se očisti oko 250 četvornih kilometara minskih polja iz kategorije prvog i drugog prioriteta. Planinski masivi i šume, koje direktno ne ugrožavaju stanovništvo, očistile bi se od mina tek nakon što se razminiraju površine prvog i drugog prioriteta, pojasnio je Jungwirth. Jutarnji list

 

 

13. srpnja 2007.
ODMOR NA LANTERNI NA ŠIBENSKOM PODRUČJU IZNAJMLJUJE SE SAMO PRIŠNJAK KOD MURTERA
Na svjetioniku 1100 eura za tjedan dana
U predsezoni i posezoni jednotjedni boravak stoji 899 eura, a u ostalim razdobljima, dakle zimi, 719 eura
PIŠE JORDANKA GRUBAČ
Šibensko područje ima tri svjetionika - Prišnjak, Blitvenicu i Mulo, i signalnu postaju Jadrija. Svi oni pripadaju Plovputu koji već nekoliko godina ima projekt iznajmljivanja svjetionika, vrlo dobro primljen među turističkom klijentelom iz zemlje i inozemstva.

- Od šibenskih lanterni u ovom trenutku iznajmljuje se samo Prišnjak nadomak Murtera. Blitvenica ima svoju posadu, no i bez toga to je vrlo težak svjetionik na koji ni lanternisti ni brodovi Plovputa ne mogu pristati u svako doba, a izmjena gostiju je imperativ određen rokovima - kaže Ante Prgin iz šibenska ispostave Plovputa:

- Prišnjak se iznajmljuje od 2000. godine, Blitvenica i Jadrija nisu, niti mogu biti u tom projektu, a tu je potencijalno još samo Mulo kod Rogoznice, no za sada nije uređeno za mogućnost iznajmljivanja.

Mulo i Prišnjak su blizu kopnu, Prišnjak je na otočiću obraslom niskim raslinjem, dok je Mulo tek hrid, no u svakom slučaju također iznimno atraktivno mjesto za odmor. Premda su svjetionici na dispoziciji za najam cijele godine, zima redovito prolazi bez gostiju zbog problema oko grijanja. I to bi se dalo riješiti plinskim grijalicama, kad bi bilo zanimanja, kaže Prgin.

Napokon, koliko koštaju gušti boravka na jednom tako prelijepom mjestu kakvo je lanterna Prišnjak u Murterkom moru?

- U sezoni, dakle u srpnju i kolovozu, četvero ljudi za koliko je osiguran smještaj mora platiti 1099 eura. U predsezoni i posezoni jednotjedni boravak stoji 899 eura, a u ostalim razdobljima, dakle zimi, 719 eura.

Tko na Prišnjak dolazi? Baš svi - i domaći i strani gosti, nema pravila, nema iznimaka - kaže Prgin. Slobodna Dalmacija

 

13. srpnja 2007.
Jedan mobitel posjeduje gotovo 3 milijuna građana Hrvatske
Mobilni telefon nema svaki četvrti građanin stariji od 15 godina, dakle gotovo milijun Hrvata, dok više mobitela posjeduje njih 352.000
Svaki četvrti Hrvat stariji od 15 godina ne posjeduje mobilni uređaj. Riječ je o gotovo milijun novih potencijalnih korisnika za T-Mobile, Vip, Tele2 i Tomato. Rezultat je to istraživanja o korisnicima mobitela i njihovim navikama što ga je agencija GfK provela u prvom kvartalu ove godine. GfK, naime, tvrdi da 24 posto Hrvata ne posjeduje mobilni uređaj. Taj podatak nema potrebe detaljnije diskutirati. Penzioneri, jedna od brojnijih sociodemografskih skupina, vrlo malo rabe mobitele, pa se i očekuje da doslovno svaki Hrvat ne posjeduje mobilni uređaj kako se to često navodi u medijima. Međutim, podatak koji će sasvim sigurno pokrenuti širu debatu o uspjehu mobilne telefonije u Hrvatskoj je taj da preostalih 76 posto korisnika mobitela čini gotovo 3,34 milijuna građana. Naime, matematički je nemoguće da u Hrvatskoj u isto vrijeme bude 4,4 milijuna aktivnih korisnika mobitela, kako to tvrdi regulator TK tržišta, i 3,3 milijuna aktivnih korisnika mobitela, kako to tvrdi agencija GfK. U GfK pojašnjavaju da dio te fantomske razlike čine građani koji rabe više mobilnih uređaja, odnosno usluge nekoliko mobilnih operatora. GfK je terenskim istraživanjem došao do saznanja da 2,99 milijuna građana posjeduje jedan, a preostalih 352.000 građana nekoliko mobilnih uređaja. Ti su podaci tek dio objašnjenja. Naime, teško je povjerovati da 352.000 građana u džepu drži po četiri mobitela, što bi bilo nužno kako bi se pokrila razlika od korisnika jednog do ukupnog broja korisnika mobitela od 4,4 milijuna. Dio objašnjenja koji nedostaje i koji su u posljednje vrijeme sve češće počeli isticati i sami operatori je da se u cijeloj priči zaboravlja razlika između aktivnih i pasivnih, najčešće bivših korisnika neke mobilne mreže.

Naime, u prosjeku mobilni operatori računaju da ste njihov aktivni korisnik ako ste jednom u posljednjih pola godine koristili njihovu SIM karticu. To također znači da vas računaju kao svog korisnika i ako ste prije nešto manje od pola godine prešli na neku drugu mobilnu mrežu. Zato mobilni operatori i ne navode koliko imaju aktivnih korisnika, već koliko ih imaju ukupno. T-Mobile je objavio da ima 2,15 milijuna korisnika, Vipnet 2 milijuna, a za Tele2 se procjenjuje da ih ima oko 400.000. Čelnik T-Mobilea je u intervjuu za Poslovni dnevnik početkom godine iznio sličan zaključak. On smatra da u Hrvatskoj 50 posto korisnika mobitela posjeduje dvije SIM kartice, a 500.000 takvih kartica je neaktivno, odnosno pasivno. Sve to ukazuje na potrebu primjene novih načina mjerenja. Prema istraživanju GfK, Hrvati su po oba pokazatelja u vrhu među narodima srednje i istočne Europe. Korisnici mobitela u Hrvatskoj dnevno šalju u prosjeku 5,4 SMS i 1,2 MMS poruke, a ove godine 20 posto ih očekuje da će slati više SMS poruka nego prije, a 9 posto da će slati više MMS poruka. Usporedbe radi, jednako mnogo SMS poruka šalju Srbi, a slijede ih Rusi, Česi i Austrijanci. S druge strane, MMS poruke izrazito mnogo šalju Rusi, tri dnevno, potom Austrijanci 2,6 dnevno, potom Česi i Mađari, nešto manje od dvije MMS poruke dnevno. Bernard Ivezić, (www.poslovni.hr)

 

13. srpnja 2007.
VAŠ INTERVJU (1) NAJBOLJI RUKOMETAŠ SVIJETA 'NA METI' ČITATELJA SLOBODNE U RESTORANU ADRIATIC
Ponekad poželim da nisam Ivano Balić
Nemam svog mira.Kad sam najnervozniji, moram dobro paziti i biti pristojan s ljudima koji mi se jednostavno prikače
Zapisali :Pero Smolčić i Frane Vulas
Petero sretnih čitatelja Slobodne Dalmacije objeručke je prihvatilo priliku intervjuirati rukometnog genijalca Ivana Balića. Pitanja su u restoranu Adriatic Zorana Graše odmah počela prštati.

Je li postojao trenutak u kojem ste shvatili kako Vam sama genijalnost neće donijeti puno uspjeha?

- Trening je strašno važan, ma koliko god čovjek bio talentiran. U Hrvatskoj sam samo trenirao, i to mi je bilo dovoljno. Kada sam otišao vani, shvatio sam kako trebam raditi na sebi. Rezultat je toga da zadnje dvije godine nemam ozbiljnijih ozljeda.

Zašto baš za rukomet?

- Jednom sam došao na utakmicu s ocem i majkom koji su inače igrali rukomet. Trenirao sam tada košarku. Na toj utakmici mi je prišao jedan rukometni trener i pozvao me na trening. Imao sam 14 i pol godina. Odmah sam se našao u tome sportu.

Zašto gotovo nikada ne pucate sedmerce?

- Oduzimaju mi puno koncentracije. Ne možeš se dobro koncentrirati na ostale elemente igre.

Zbog čega je Hrvatska izgubila od Francuske na SP-u u Njemačkoj?

- Najveći je problem bio Omeyer. Čovjek je sve obranio. A i suci su pustili tuču, takva nam igra ne odgovara. Pustili su im da nas "zakolju".

Sudačka namjera?

- Već sam nakon tri dana znao tko će biti prvak.

Hoće li Nijemci nakon titule ponoviti uspjeh i na Euru u Norveškoj.

- Sve će biti jasno nakon tri utakmice.

Uhvati li Vas panika kada protivnički vratar brani sve?

- Ne. Samo nastavim igrati najbolje što mogu.

Biste li mijenjali svoj rukometni talent za nešto?

- Ne! Zadovoljan sam.

Zašto se mladima teško nametnuti u reprezentaciji?

- Stvorili smo visoki standard u koji se teško ubaciti. No, neki mladi ipak nadiru.

Što Vas najviše opušta?

- Odlazak na večeru s prijateljima nakon teške utakmice. Volim poslušati Daleku obalu i Gibonnija, Green Day i Eminema.

Kako se nosite s titulom najboljega na svijetu?

- To je čudo. Veliko zadovoljstvo, ali i obveza da treniram još više i budem još bolji kako bih zadržao taj status.

Koji su nedostaci toga što ste Ivano Balić?

- Nemam svoga mira, kada sam najnervozniji, moram paziti da budem pristojan s ljudima. Nekada se ljudi jednostavno prikače. Par sam puta govorio da nisam Ivano Balić, ali rijetko upali.

Tko su Vam rukometni i sportski uzori?

- U rukometu Jackson Richardson, od ostalih košarkaš Scottie Pippen.

Čega se najviše bojite?

- U rukometu imam veliki strah od ozljeda, a u privatnome se životu bojim da mi se nešto loše ne dogodi sinu.

Tko je bolji košarkaš, Vi ili Patrik Ćavar?

- Ćavar!

A tko se najviše šali u reprezentaciji?

- Dominiković i Vori.

Što radite kad 'ne radite'?

- Odmor traje uglavnom dva mjeseca. Prvi se mjesec samo odmaram i liječim eventualne ozljede. A drugi mjesec već počinjem polako s pripremama.

 

Eh, da mi je opaliti Pereza
Protiv koga Vam je najteže igrati? Tko najviše tuče?

- Najgori su Francuzi i Rusi. A pojedinačno Kokšarov i Gille.

Rado bih opalio suigrača Pereza, a potom sve Nijemce i Francuze. Rado bih i Ruse, ali njih ništa ne bi boljelo.

Giriček i Vujčić bez osude
Vjerni čitatelji Slobodne Dalmacije Balića su pitali i što misli o potezu Gordana Giričeka koji je otkazao nastup za reprezentaciju, te što misli o otkazima reprezentaciji uopće?

- Ne bih osuđivao Giričeka, kao ni ostale koji odbijaju nastupiti. Ako se u određenome trenutku ne osjećaju da bi mogli pomoći momčadi, bolje da ne igraju. Nitko od nas ne može znati što se tim ljudima događa u privatnome životu.

Metla idealan za zastavu
Na Olimpijadi u Ateni puno je polemika bilo oko "barjaktara", sportaša koji će nositi hrvatsku zastava na otvorenju Igara. Rukometaši su tipovali na Slavka Golužu, no trobojnicom je mahao Dubravko Šimenc.

- Zajednički je stav nas rukometaša bio da bi Goluža trebao nositi zastavu. Rukomet je, uostalom, po trofejima naš najjači sport.

Na Olimpijskim će igrama u Pekingu kapetan reprezentacije vjerojatno biti Pero Metličić....

- Da. I tom bi logikom upravo on trebao nositi hrvatski barjak.

Pričom protiv blokade
Što se događalo u utakmicama s Argentinom (poraz 29:30) i u prvome poluvremenu sa Saudijskom Arabijom (8:10 poluvrijeme) na Svjetskome prvenstvu u Portugalu 2003. godine?

- Protiv Argentine nam se dogodila neka neobjašnjiva blokada. Isto tako u prvome poluvremenu sa Saudijcima.

Mi igrači počeli smo pričati međusobno u poluvremenu. Dogovorili smo se da krenemo s 200 posto i uspjeli smo.

Olimpijada važnija od SP-a
Što Vam je važnije, Svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre?

- Ne može se to nikako ni približno usporediti. Olimpijske igre ipak su nešto posebno u životu svakoga sportaša. To se najbolje vidi kada pogledate da smo se za Atenu 2004. godine pripremali puna dva mjeseca, dok su treninzi za svjetska prvenstva trajali puno manje. Uoči tih Olimpijskih igara svi smo pak drhtali u strahu od mogućih ozljeda. Propustiti nastup na Olimpijadi bio bi ogromni šok za svakog igrača.

Split mi još nije u mislima
Vjerujete li da će se SP 2009. igrati u Splitu?

- Ne znam što je s dvoranom. No, volio bih igrati pred svojim sugrađanima.

Kako to da reprezentacija uopće ne igra u Splitu? Obavljate li vi Splićani pritisak na izbornika Lina Červara?

- Naše je igrati, a gradove u kojima ćemo igrati određuju ljudi iz HRS-a. Istina je da bih volio igrati u Splitu.

Na Svjetskome vas je prvenstvu bilo sedam iz Splita, a klub je u komi. Imate li planove vratiti se još sezonu za kraj?

- Ne razmišljam o tome. Mogu igrati još sedam godina, a tri me godine ugovor još veže za Portland San Antonio.

Atena je najslađa pobjeda
Pamtite li svoj najljepši gol?

- Ne. Toliko zabijamo u našem sportu, da je teško sve popamtiti.

A utakmica?

- Pobjeda protiv Njemačke u finalu Olimpijskih igara u Ateni.

Jednom dnevno po dva sata
Kako izgleda prosječan trening u Španjolskoj?

- Treniramo jednom dnevno, dva sata. Prvi sat je na "jelovniku" teretana, razgibavanje, a potom drugi sat radimo rukomet i taktiku.
Slobodna Dalmacija

 

13. srpnja 2007.
POMAMA ZA EURIMA
VLASNICI NEKRETNINA S CIJENAMA PRETJERALI PA KUPCE OTJERALI
Kvadrati u Gradu ne idu, traže se vile po okolici

Cijene nekretnina u Dubrovniku i okolici postale su toliko visoke da ih tržište više ne prihvaća pa je, u usporedbi s vremenom od prije nekoliko godina, došlo do značajnog pada zanimanja za kupnju kuća i stanova

PIŠE OLIVIJA GUSTIN

Novi rekord od 20 tisuća eura, koliko za četvorni metar kuće u povijesnoj jezgri Grada traži prodavatelj Pavo Lepeš, realan je ako postoji kupac. Tim riječima astronomsku svotu od četiri milijuna eura za 200 kvadrata veliku kuću kojoj je potrebna rekonstrukcija, u Pobijanoj 8 komentiraju u dubrovačkim agencijama za prodaju nekretnina u kojima je promet, upravo zbog pretjeranih cijena, u posljednjih godinu dana značajno opao. Nakon Dubrovačko-neretvanske županije, ponudu za kupnju kuće za koju se traži najveća cijena, ovoga je tjedna odbio i Grad Dubrovnik koji je također imao pravo prvokupa.

- Iznos je zaista pretjeran, ali, premda slovi kao rekord, nije i prvi tako veliki s kojim se u Dubrovniku susrećemo - kaže Mladen Mitić iz agencije "Informatik Dubrovnik".

- Svi koji rade u dubrovačkim agencijama za promet nekretnina već su naviknuti na astronomske iznose koji prodavatelji traže za svoje kuće. Takve se cijene često stave po sistemu "ako prođe-prođe", ali kupci, naravno, nisu naivni. Nakon godinu i više neuspješnog čekanja, vlasnici nekretnina ipak se odlučuju na drastična snižavanja cijena - navodi Mitić i dodaje da na određivanje tako visokih cijena često utječu i gradske ćakule prema kojima je "susjed za svoju kuću dobio milijune".

Ukratko, cijene nekretnina u Dubrovniku i okolici postale su toliko visoke da ih tržište više ne prihvaća pa je u usporedbi s vremenom od prije nekoliko godina, došlo do značajnog pada zanimanja za kupnju kuća i stanova.

- Nekretnine u Dubrovniku sada se vrlo malo traže, a većina upita koji nam stižu odnosi se na vile izvan Grada koje jamče privatnost, s okolišem, bazenom i pogledom na more. Riječ je uglavnom o nekretninama na području Konavala, Župe dubrovačke i Orašca, a cijene se kreću od jednoga pa sve do pet milijuna eura - kažu u agenciji Informatik Dubrovnik i navode da takve vile najviše traže Irci i Britanci, a sve više zanimanja pokazuju i Rusi. Slobodna Dalmacija

 

13. srpnja 2007.
Koji je radni vijek menadžera
Mladi tigrovi jurišaju k vrhovima hrvatskog gospodarstva. Radni vijek menadžera sve je kraći, njihova prosječna starost sve manja, ali ekonomisti i psiholozi ističu kako je dob među najmanje važnim kriterijima za uspješnost

U proteklih nekoliko godina hrvatsko gospodarstvo zahvatio je val pomlađivanja. Sve više vlasnika tvrtki na vodeća mjesta odlučuje staviti mlade tigrove pune energije i hrabrosti koji su prošli suvremenu edukaciju, govore strane jezike i znaju što je to iPod. Neka istraživanja pokazuju da prosječan hrvatski menadžer ima samo 39 godina, a rijetko koja kompanija među vlastitim prednostima ne ističe mladu menadžersku strukturu. Čini se da je srednjoj i starijoj generaciji odzvonilo, što se zapravo uklapa u trend koji vlada na čitavom tržištu rada, a kad su u pitanju pozicije na kojima se odlučuje, argumenti za odabir mlađih kandidata ulaze nerijetko u domenu politike. Skidanje bremena komunizma karakteristično je za svaku tranzicijsku zemlju pa se tako i u Hrvatskoj na direktorskom stolcu danas radije vidi mlada osoba neopterećena prošlošću i proeuropski orijentirana. Doduše, po dobnoj strukturi hrvatski se menadžment ne razlikuje mnogo od europskog prosjeka.

Zasićenje

"Favoriziranje mlađih menadžera koje se događa u zadnjih nekoliko godina rezultat je naše nestrpljivosti u težnji za promjenama, ali i zasićenja starim licima. To se vidi u politici, ali i u gospodarstvu. Za mlade se generalno smatra da predstavljaju promjene, a oni koji su dulje u sustavu predstavljaju kontinuitet", smatra Velimir Srića, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i gostujući profesor na UCLA-i u Los Angelesu. "Za gospodarstvo je normalno da ga svako toliko zahvati val pomlađivanja. Činjenica je da se u zadnjih pet godina u hrvatskom gospodarstvu događa smjena generacije. Neki od razloga su objektivni - mlađe generacije obrazuju se na nov način, fleksibilnije su za oblikovanje i spremne za promjene, dok za starije menadžere koji su dugo u sustavu u dobroj mjeri vrijedi ona narodna 'veži konja gdje ti aga kaže'. No želja za promjenama dobra je sve dok se ne pretvori u mehaničko odbacivanje ljudi samo zbog njihovih godina", upozorava Srića. Iako priznaje da bi za jedan dio menadžera sigurno bilo dobro da napuste čelne pozicije, Srića isto tako kaže da bi neke zapravo bila velika šteta po sili zakona potjerati u mirovinu jer su još vrlo korisni. Ekonomski analitičar Dražen Kalogjera slaže se da godine nisu presudne za dobrog menadžera, za razliku od poduzetnika. "Kad je u pitanju dob, velika je razlika među poduzetnicima, naravno, ako se uzme u obzir da to nije jedna osoba. Iako ima dobrih poduzetnika srednje pa i starije dobi, poželjno je da poduzetnici budu što mlađi jer im treba mnogo energije i hrabrosti za riskiranje. Prirodno bi bilo da poduzetnik angažira onoga tko će mu voditi posao, odnosno menadžera. Iako se ne smijemo čvrsto držati pravila, zlatna dob za menadžera zapravo je srednja dob zbog iskustva koje se traži", ističe Kalogjera. "Godine su važne, no nisu presudne. Mnogo je važnije koliko osoba u sebi ima životne energije i elana. Ivica Todorić je sjajan poduzetnik, a ima više od pedeset godina", kaže on. Fikreta Bahtijarević-Šiber u svojoj knjizi "Menadžment ljudskih potencijala" dob stavlja pri kraju ljestvice kad je u pitanju prosječna valjanost različitih prediktora za uspješnost na poslu. Na prvo mjesto stavlja testove mentalnih sposobnosti, zatim pokusni rok, životopis, preporuke, iskustvo, dok se uspjeh na studiju, količina obrazovanja, interes i dob nalaze pri kraju ljestvice. Autorica navodi što treba provjeravati kod kandidata prilikom izbora na menadžerske pozicije. Prema njezinim uputama, uspješni menadžer mora imati sposobnost rada s različitim ljudima, potrebu da postiže rezultate i uspjeh, rano iskustvo vođenja, iskustvo rada na mnogim funkcijama.

Nadalje, istraživanja pokazuju da su menadžerima zajedničke osobine postignuće i ambicija, sposobnost da se uči iz nedaća, visoka posvećenost poslu i radna energija, inventivnost, umijeće rada s ljudima, visok stupanj inteligencije, visok stupanj samopouzdanja, visok stupanj tolerancije za druge i interes za ekonomske probitke, a od radnih vrijednosti usmjerenost na mogućnost napredovanja, jaka identifikacija s organizacijom, zainteresiranost za plaću, status i priznanje. Premda su to mnoge odlike mlađih osoba, iskustvo rada na mnogim funkcijama, primjerice, nužno znači godine staža. Goran Marić, bivši nogometni sudac i redoviti predavač na Zagrebačkoj školi za menadžment u turizmu nedavno je u medijima slikovito pojasnio razliku strukture pogrešaka kod starijih i mladih menadžera. Stariji su iskusniji i bolje poznaju poslovne aktivnosti, ali zbog slabijeg obrazovanja te s navikama i mentalitetom izgrađenima u socijalističkim okvirima najčešće griješe u loše organiziranom vremenu i postaju svojevrsni "gutači" vremena. Zbog demagoškog pristupa kasne s odlukama, a i kada odlučuju, to čine najčešće na temelju intuicije. Međutim, u tržišnim uvjetima intuitivnim menadžerima su dani odbrojeni, kaže Marić. Kad su u pitanju mladi menadžeri, oni najčešće griješe jer misle da sve znaju, žele svima pokazati da su glavni, žele sve promijeniti i pokazati da ništa nije valjalo prije njih. Zbog nedovoljnog poznavanja zaposlenika i njihovih sposobnosti griješe u dodjeljivanju ovlasti i odgovornosti drugima, naglo pristupaju reorganizaciji, ne vole odgovornost, ali ishitreno odlučuju preuzimajući velike rizike.

Stari kadrovi

Marić pritom upozorava da je hrvatsko gospodarstvo opterećeno komunističkim načinom upravljanja jer su stari komunistički kadrovi svoju političku moć iz bivše države kroz pretvorbu i privatizaciju spojili s novom golemom ekonomskom moći. "Ta struktura danas drži pod kontrolom najvažnije gospodarske subjekte pa čak i najvažnije državne institucije, bez obzira na promjene vladajućih garnitura. Da bi osigurali kontinuitet u upravljanju i držanju najvažnijih poluga moći, instalirali su neprirodnom brzinom mlade nasljednike istoga ideološkog predznaka na rukovodeća radna mjesta kojima nisu dorasli. U Njemačkoj su stari komunistički kadrovi dobili kolokvijalni naziv 'betonske glave', a u Mađarskoj mladi menadžeri 'korisni idioti' ", kaže Marić. Velimir Srića primjećuje da multinacionalne kompanije sa sjedištem u Hrvatskoj imaju veći afinitet prema mladoj generaciji jer ona nije opterećena predtranzicijskim mentalitetom i navikama. Kad je riječ o mentalitetu, zanimljivo je da menadžeri u Americi nekoliko godina prije mirovine odabiru svoje nasljedinke koje polako uvode u posao, što kod nas nije praksa, najvećim dijelom zbog taštine zbog koje ne samo da ne žele priznati da im je karijera na zalasku, već smatraju da su nezamjenljivi. Srića pritom zaključuje da je od dobi u današnjim uvjetima funkcioniranja tržišta mnogo vrjednija izloženost menadžera svjetskim iskustvima. "Od ljudi se traži da funkcioniraju u različitim uvjetima i na različitim tržištima, iskustvo tu ima tek neznatnu ulogu. Vrhunski menadžeri se pokazuju u mladosti, tko to nije postigao do četrdesete, iskustvo mu neće mnogo pomoći", zaključuje Srića. Marija Crnjak, (www.poslovni.hr)

 

12. srpnja 2007.
POJEDI ME
TURISTI MOGU PONIJETI NIZ SUVENIRA S OKUSOM I MIRISOM DALMACIJE
Rakija, kolač i sir kontra drvenih čaplji
Klasične neupotrebljive suvenire zamijenili su paški sir u malim turističkim pakiranjima, boce travarice sa staklenom maketom šibenske katedrale, krapanjska morska spužva, zadarski 'Maraschino', biogradski džemovi od voća i bilja...

PIŠE RUŽICA MIKAČIĆ

Umjesto omraženih drvenih čaplji, školjki iz Kine ili egzotičnih mora koje su se donedavno nudile, (ponegdje još uvijek) kao hrvatski "morski" suvenir, turisti s Jadrana konačno mogu ponijeti i originalne, jestive i upotrebljive suvenire koji bi se najlakše mogli opisati kao "mirisi i okusi Dalmacije".

Među njima se izdvaja boca travarice sa staklenom maketom šibenske katedrale, "Vinoplod vinarije" iz Šibenika koja je, uz krapanjsku spužvu, postala zaštitni znak Šibenske županije. U kreativnosti ne zaostaju ni poduzetnici s Paga, gdje je "Paška sirana" pronašla poslovni interes proizvoditi poznati paški sir u malim, turističkim pakiranjima težine od po 60 dekagrama. Godišnje ih proizvede gotovo - jednu tonu!

- To je najtraženiji suvenir, a na Pagu se može nabaviti, osim u sirani, i u svim trgovačkim kućama s kojima ona radi. Ove godine "turističko" pakiranje paškog sira planiramo nominirati za suvenir godine - kaže Slavko Pernar, direktor TZ-a Pag.

Zadarska županija je već promovirala "Maraschino" kao svoj zaštitni znak, ali i biogradske proizvođače najrazličitijih džemova od tipičnog voća i bilja. Hvar nudi posjetiteljima proizvode od lavande i gospine trave. Brački sapuni od aromatičnog bilja "ušli" su u kovčege turista koji odlaze s tog otoka, baš kao i "Bajadera" koju vole poklanjati ženama čak i u zemlji čokolade - Švicarskoj.

Dioklecijanov vijenac

Splitska županija uz brojna djevičanska maslinova ulja, med, suhe smokve, prošek, kao zaštitni znak povijesti grada Splita ima iznimno ukusan i atraktivno spakiran kolač "Dioklecijanov vijenac". Ta slastica od tijesta s nadjevom od rogača, smokava, badema, oraha i domaćih likera koju proizvodi obitelj Cvite Vukšić iz Solina specifična je po tome što kao jedinu masnoću koristi maslinovo ulje iz njihove vlastite uljare.

Dubrovčani, pak, gostima uz brojna vina, ulja, rakije i pića od voća i aromatičnog bilja, nude i vrećice s kandiranim, ušećerenim korama limuna i naranče.

Slobodna Dalmacija

 

12. srpnja 2007.
Zagreb po broju noćenja 14. u regiji
Piše: Lana Mindoljević
Foto: Damjan Tadić/ CROPIX
Od 20 gradova koji su izravni turistički konkurenti Zagrebu, od hrvatske metropole manje turističkih noćenja ostvarili su samo Padova, Basel, Graz, Regensburg i Ljubljana, a čak i Beograd ima 200.000 više noćenja.

Ta se usporedba odnosi samo na gradove koji od Zagreba nisu udaljeni više od 800 kilometara , a imaju najmanje 100.000 stanovnika. U široj usporedbi, sa 85 europskih gradova u kojima je ostvareno 420 milijuna noćenja, od čega svako treće u Londonu, Zagreb zauzima 55. mjesto. Zagrebački turizam ipak se rapidno oporavlja i bilježi jednu od najvećih godišnjih stopa rasta broja noćenja u regiji. Prosječna godišnja stopa rasta broja noćenja, kojih je prošle godine ostvareno više od milijun, iznosi 9,5 posto, a trenutno je Zagreb, zahvaljujući trendu brzog oporavka, na razini 65 posto prometa koji je ostvario rekordne 1987. godine.

Nedavno imenovani predsjednik Turističke zajednice grada Zagreba Ivo Jelušić zadovoljan je turističkim rezultatima.

- Zadnjih godina Zagreb ima permanentni rast broja posjetitelja, što govori o tome da postaje sve zanimljivija destinacija. Rast ipak treba biti još veći i nama je cilj da on postane turistička destinacija poput Beča ili Praga, u koju će turisti dolaziti isključivo radi odmora i razgledavanja - rekao je Jelušić te dodao da je trenutno veliki dio posjeta vezan uz sportska događanja i poslovne obveze, što pokušavaju promijeniti. Ističe da nije realno da ćemo ikada dostići Beč, ali da možemo biti lider u ovom dijelu Europe.

- To je Zagreb nekada bio i može ponovno biti. Turoperatori i agencije moraju više raditi na tome da dovode turiste u Zagreb, a mi smo nedavno krenuli s promotivnim videorazglednicama na satelitskim programima - kaže Jelušić.

Turistički karakter nekog grada izražava se i odnosom turističkih noćenja i broja stanovnika, a Zagreb je i na toj tablici pri dnu sa 1,1 noćenjem po stanovniku. Za usporedbu, izrazito turistička Firenca ostvaruje 27 noćenja po stanovniku. Za razliku od ostatka Hrvatske, gdje dominira privatni smještaj, u Zagrebu se dvije trećine noćenja ostvaruje u hotelima. Zagrebački smještajni kapaciteti ostvarili su lani 28-postotnu iskorištenost, dok su hoteli godišnje popunjeni prosječno 38 posto.

Žale se na parkiranje i javni prijevoz

U odnosu na druge srednjoeuropske gradove, posjetitelji Zagreba kao prednost su istaknuli gostoljubivost ljudi, dobru hranu i ponudu restorana i kafića, slikovitost, uređenost i čistoću grada, te bogatstvo noćnog života i zabave. Glavni nedostaci odnose se na gradsku infrastrukturu: nedovoljan i skup parking, gužve u prometu, ljetne radove i loš javni prijevoz.
Jutarnji list

12. srpnja 2007.
Dubrovnik: Glumci 58. put preuzeli Grad
Piše: Goran Cvjetinović
Foto: Admir Buljbašić/CROPIX
DUBROVNIK - Glumci su po 58. put na Dubrovačkom ljetnim igrama od kneza i senatora dobili "ključeve Grada" koji će u njihovim rukama biti sljedećih 40 dana.

Svečani ceremonijal, nakon lanjske blamaže zbog dokidanja uobičajenih sastavnica ceremonijala kako bi se odigrala predstava "Euridiče", ponovno se vratio u okvire zadane prije nekoliko desetljeća. Tako su gledatelji opet mogli slušati Negromanta iz Držićeva "Dunda Maroja", ali i glasoviti Orsatov monolog iz Vojnovićeve "Dubrovačke trilogije".

Ceremonijal otvaranja radili su čelnici Igara - Ivica Prlender, Ivica Kunčević i Neven Frangeš. Scenarij otvaranja osvrnuo se na dubrovačku svakodnevnicu - gužve s turistima i prodaju nekretnina. Nakon što su glumci preuzeli ključeve Grada, na Orlandov stup podignut je barjak Libertas, uz intoniranje Himne slobodi.

Igre je svečano otvorila dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica koja je zaželjela "dobro, ljubav i razumijevanje u srcima" svima u Dubrovniku koji je "ljetni jezični Babilon". Od visokih uzvanika na otvaranju su bili predsjednik Stjepan Mesić i njegov gruzijski kolega Mihail Saakašvili te hrvatski, litavski i slovački ministri kulture.

Ovogodišnje Igre u znaku su obilježavanja 500 godina rođenja Marina Držića. Na programu će se naći Držićev "Arkulin" te majstorska radionica "Dum Marinu u pohode" koju će s polaznicima Akademije dramske umjetnosti raditi redatelj Joško Juvančić. Jutarnji list

12. srpnja 2007.
Lutalice uče bonton kako bi 'osvojile' nove vlasnike
Piše: Mila Batinica i Tina Radić
Foto: Mila Batinica
Psi skitnice odabrani za projekt Prijatelja životinja uspješno svladavaju vježbe poslušnosti i pristojnog ponašanja
Odgoj napuštenog dalmatinera Amona, Žuće, Tule, Are i terijerke Berte, koji su prije mjesec dana izašli iz Dumovca kako bi sudjelovali u novom projektu "Socijalizacijom do udomljenja", napreduje odlično i psi će zasigurno pronaći 'put do srca' svojih budućih vlasnika.

Naredbe "sjedi", "lezi", "čekaj", "dođi" i "uz nogu" poslušni su psi već naučili, a idući tjedan kreću u šetnje te će se uz pomoć iskusne trenerice pasa Barbare Luter polako prilagođavati uvjetima u gradu i vožnji u automobilu. Također u procesu odgoja naučit će i osnove bontona

Trenerica Barbara Luter tri će se mjeseca brinuti o napuštenim psima i od ustrašenih, neposlušnih pasa stvoriti uljuđene 'ljepotane'

Glavni cilj tog pohvalnog pilot-projekta, koji su pokrenuli Prijatelji životinja i Gradsko sklonište za napuštene životinje u Dumovcu, kvalitetno je udomljenje, bez obzira na dob, spol, izgled ili ponašanje, a u budućnosti će zaživjeti samo ako odaziv građana bude zadovoljavajući.

- Tula, križanka labradora, u azilu je otkad je štene pa je na početku bila vrlo zbunjena i nije znala što bi prvo izvela. Sada brzo uči i najposlušnija je od svih - rekla je voditeljica projekta Agneza Lešdedaj opisujući kujicu koja je već dobila nadimak 'štreberica'.

Malena križanka škotskog ovčara, Ara, na početku je cvilila i bila ljuta što uopće mora bilo što raditi, ali uspjela se opustiti. Ona i Berta, izuzetno dobra i druželjubiva križanka terijera, najmanje su i zato su idealne za vlasnike koji žive u stanu.

- Idealan udomitelj za razigranog dalmatinera Amona bio bi netko mlad i s puno volje da se s njim igra i šeće jer je energičan i lud za slobodom. Naime, on je čak četiri puta bio udomljen, no uvijek je uspio pobjeći - objasnila je Agneza Lešdedaj.

Amon je izuzetno pametan pas, brzo zaključuje i odlično napreduje u treninzima, a najveća maza je Žućo, križanac koji obožava društvo. Svi zainteresirani za udomljavanje ovih životinja mogu se javiti na telefon voditeljice Lešdedaj 098/680-951 ili putem e-maila prijatelji.zivotinja@inet.hr.

1. 'NESTAŠKO'
AMON - Čistokrvni dalmatiner rođen 15. srpnja 2005., po horopskopu Rak, najživlji je od svih i dosad je četiri puta bježao bivšim vlasnicima. U stalnoj potrazi za slobodom i lopticom koja mu je omiljeni rekvizit. Trenerica kaže kako je hiperaktivan ali drag i umiljat.

2. 'ŠTREBERICA'
TULA - Križanka labradora, rođena 4. srpnja 2006., po horoskopu rak te jako emotivna i druželjubiva. Iako je u početku imala problema s adaptacijom, sada je najposlušnija i najbrže uči pa je u društvu dobila nadimak 'štreberica'.

3. 'MAZA'
ARA - Stara samo godinu dana Ara je prava mezimica trenerice, a po prirodi je umiljata, plaha i prava 'curica'.

4. 'MIMOZA'
BERTA - Ova križanka terijera najosjetljivija je od svih i jako izbirljiva. Traži vlasnika koji će je držati kao kap vode na dlanu.

5. 'VICMAHER'
ŽUĆO - Status šaljivdžije Žućo je dobio odmah nakon dolaska u kuću, a najradije uči trikove i spreman je sa svakim podijeliti hranu u svojoj zdjelici. Pravi je emotivac i sanjar.

Jutarnji list

 

11. srpnja 2007.
ZRAČNI PROMET Što donosi 'code share' sporazum Croatia Airlinesa i United Airlinesa
Na korak do izravnih letova prema SAD-u
' Code share' otvara mogućnost da se jednoga dana otvori izravan let prema nekom odredištu, to je svojevrsno prijelazno rješenje
Bojan TERGLAV
Potkraj lipnja Croatia Airlines, hrvatski zrakoplovni prijevoznik, i United Airlines, američki zrakoplovni prijevoznik koji je drugi u svijetu sa 70 milijuna prevezenih putnika godišnje, potpisali su u Dubrovniku prvi interkontinentalni code share sporazum o prijevozu putnika između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Kad sporazum stupi na snagu, što se očekuje ove jeseni kada Vlada da zeleno svjetlo, putnici iz Zagreba, Splita i Dubrovnika moći će putovati u Washington, Chicago, San Francisco i Los Angeles sa samo jednim presjedanjem u jednom od sedam europskih gradova: Amsterdam, Bruxelles, Pariz, Zürich, München, London i Frankfurt.

CA prvi put na američkom tržištu

Valja napomenuti kako je ovaj sporazum za Croatia Airlines, nakon stupanja u zrakoplovnu udrugu Star Alliance, najvažniji od njenog osnutka. Naime, njime se CA kao hrvatski proizvod ponudio na američkom tržištu i to udružen s velikim United Airlinesom, koji s flotom od 460 zrakoplova svakodnevno obavlja čak 3600 letova prema 210 odredišta.

Jednostavno rečeno, ovim će sporazumom zajednički letovi pod oznakama obaju partnera (OU i UA) biti objavljeni u svim svjetskim rezervacijskim sustavima te će CA prvi put u povijesti imati prilike da svoj proizvod ponudi na letovima između američkih i hrvatskih odredišta i to - pod vlastitom oznakom - OU.

Inače, ovakav sporazum predstavlja praksu u kojoj se let, koji obavlja jedna zrakoplovna kompanija, nudi na tržištu kao zajednički proizvod s drugom ili više zrakoplovnih kompanija. Danas većina redovitih zrakoplovnih prijevoznika primjenjuje upravo ovakav oblik komercijalne suradnje, koja je temeljno obilježje zrakoplovnih alijansi. Također, valja reći kako se ova vrsta sporazuma temelji na punoj informatičko- tehnološkoj harmonizaciji i usklađenosti poslovnih procesa između dviju kompanija, a postoji i mogućnost kreiranja posebnih tarifa u skladu s posebnim ugovorom temeljem kojeg svaka kompanija kreira svoje tarife.

Postavlja se pitanje što je s izravnim letovima za Hrvatsku. Naravno, jasno je da se oni ne bi mogli izvesti zrakoplovima CA budući da oni nemaju tako velik dolet, no, s druge strane, zrakoplovi UA imaju te mogućnosti.

Michael Whitaker, prvi čovjek United Airlinesa, tvrdi kako su upravo ovakvi code share sporazumi vrlo dobar alat za ispitivanje tržišta i eventualno donošenje odluke o izravnim letovima. Code share otvara mogućnost da se jednoga dana otvori izravan let prema nekom odredištu, to je svojevrsno prijelazno rješenje. Sporazum će najbolje pokazati koliko je zanimanje putnika za Zagreb, Split i Dubrovnik iz SAD-a te će se tada, ukoliko zanimanje bude dovoljno veliko, znati što treba učiniti.

Pogodnosti za putnike

Ovdje nije riječ samo o sporazumu koji će mnogo značiti i donijeti CA-u, već će i putnicima biti omogućene mnoge pogodnosti. Prvenstveno, s obzirom da je riječ o uglednoj partnerskoj kompaniji, putnici imaju dodatno jamstvo kvalitete proizvoda. Zatim, ono što je i možda najvažnije, usklađivanjem redova letenja putnicima se omogućuje bolja povezanost i veći izbor letenja između Hrvatske i SAD-a.

Tako će čim sporazum >krene< biti čak 60 letova tjedno, a United Airlines će omogućiti hrvatskim putnicima ne samo spomenuta četiri, već više od 160 odredišta u SAD-u. Osim toga, odgovorni iz obiju tvrtki, prilikom potpisivanja sporazuma, izjavili su kako će maksimalno vrijeme čekanja na let prema SAD-u i Hrvatskoj iz jednog od europskih gradova biti tri sata, što je iznimno kratko vrijeme. Nadalje, putnici CA moći će koristiti usluge iz mreže odredišta UA i obratno. Sve to dovest će do bolje dostupnosti letova, između ostalog kupnjom karata preko Interneta te mogućnošću elektronske kupnje karata i čekiranja.

Kako je riječ o zajedničkom proizvodu CA i UA, prihvat i otprema putnika i prtljage bit će znatno jednostavnija i brže riješena. Dakako, tu su i brojne pogodnosti za putnike poslovnog razreda i Star Gold članova, koji, prilikom presjedanja, mogu koristiti usluge business loungea te skupljanje nagradnih milja u svim programima nagrađivanja putnika koji često putuju kompanijama članicama Star Alliancea. Vjesnik


11. srpnja 2007.
Zagreb, >metropola s vrlo malo neugodnosti<
U Zagrebu se na 100.000 stanovnika bilježi 1980 kaznenih djela, dok je u većini europskih gradova ta brojka između četiri i pet tisuća
Unatoč povećanom priljevu turista svake godine, kako onih kojima je hrvatska metropola krajnja destinacija, tako i onima koji se na putu prema jugu i Jadranu nakratko zadrže u Zagrebu, broj krađa na štetu stranaca u padu je u prvoj polovici ove godine. Bilo ih je 401 u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, kada je prijavljeno 439 krađa. Pokazatelj je to da je Zagreb i dalje jedna od najsigurnijih europskih metropola u kojoj se strani državljani mogu osjećati sigurno i u noćnim satima, i to u dijelovima grada manje atraktivnima za razgledavanje.

Poznato je da se turistima koji posjećuju neke od europskih metropola sugerira da izbjegavaju određene četvrti (na primjer u Dublinu ili Parizu). Takav slučaj, barem prema statističkim podacima i europskim istraživanjima, nije sa Zagrebom. Nedavna su istraživanja sigurnosti europskih metropola zemalja članica Europske unije, ali i onih pristupnih, pokazala da je Zagreb, uz Lisabon i Budimpeštu, jedan o najsigurnijih gradova u Europi. Organizacija European Crime and Safety Survey ispitala je više od 40.000 građana 15 starih članica EU-a te Poljske, Mađarske, Bugarske, Hrvatske, Turske i Estonije. Potvrđene su time i riječi ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina, koji često ističe da se ne samo građani Zagreba i Hrvatske, nego i strani turisti mogu osjećati sigurno, jer je stopa kriminaliteta u padu, a nastojanja i aktivnosti policije u porastu. Da je stopa kriminaliteta, a time i kaznenih djela na štetu turista manja nego u drugim metropolama, potvrđuje i podatak da se u Zagrebu na 100.000 stanovnika bilježi 1980 kaznenih djela, dok je u većini europskih gradova ta brojka između 4000 i 5000.

Ne čudi stoga nevjerica europskih kolega nad tako niskom stopom kriminaliteta u Zagrebu. No, naposljetku su se i stranci uvjerili u činjenicu da je Zagreb - >grad s vrlo malo neugodnosti<. Kroz prizmu sigurnosti u gradovima razmatraju se razbojstva, krađe, silovanja i fizički napadi, koji uglavnom i daju sliku opasnih, srednje opasnih te uglavnom sigurnih gradova. Ako se uzme u obzir da je prošle godine zabilježeno jedno silovanje, kao i ove, da su krađe u padu, slika sigurnosti u Zagrebu više je nego optimistična.

Mladen Bokulić, Vjesnik

 

11. srpnja 2007.
SVJETSKA TURISTIČKA ORGANIZACIJA: NIZ NOVIH POTENCIJALNIH EMITIVNIH TRŽIŠTA S VELIKIM POSTOCIMA RASTA
Hrvatska ispred Egipta i Tunisa
Francuska, prema analizi UNWTO-a, drži prvo mjesto, slijede Španjolska i SAD, vrlo visoko je i Kina, u prvih deset >ugurale< su se i Velika Britanija, Njemačka, Meksiko, Austrija i Rusija, dok je Hrvatska na 23. mjestu
Piše Alenka JURIČIĆ

S izuzetkom Afrike, turistička kretanja su u cijelom svijetu u prva četiri mjeseca ove godine bila vrlo dobra. Europa, Srednji istok i Amerika su čak i pretekli očekivanja, dok su najjači rast ipak postigle regije Pacifika i istočne Azije, što se vrlo lako može objasniti rastom gospodarske aktivnosti, a samim time i kupovne moći ljudi s tih područja. Ovo su podaci koje je u svojoj redovitoj analizi objavila Svjetska turistička organizacija (UNWTO), a u kojoj se kaže kako je samo Europa što se turizma tiče početkom ove godine ostvarila >plus< od šest posto.

Takvi visoki postoci, predviđaju u UNWTO-u, će se kako je stigla glavna sezona na sjevernoj hemisferi, ustaliti na standardnoj razini, a glavnu sezonu turistički djelatnici širom zemlje prema ovoj analizi mogu dočekati s povećanim povjerenjem turista i povjerenjem u dobre turističke rezultate u svim regijama.

Svjetski turizam tako je tijekom prošle godine generirao oko 590 milijardi eura prihoda, s time da se prihod tijekom prošle godine povećao za 41 milijardu eura. Tijekom prošle godine i dalje je najveći dobitnik u tom svjetskom kolaču bila Europa koja je lani zaradila dodatnih 27 milijardi eura od turizma, za razliku od deset milijardi manjeg povećanja godinu prije.

Turska na 11. mjestu

Ove je godine oko polovice čitavog svjetskog turističkog prihoda ostvareno upravo u Europi. U svakom slučaju, prema podacima UNWTO-a, niti druge regije u svijetu što se turističkog rasta tiče ne mogu biti nezadovoljne s obzirom na to da je rast zabilježen gotovo u cijelom svijetu, odnosno praktički u svim regijama i subregijama.

U ovoj analizi analitičari UNWTO-a ukazuju i na činjenicu kako su najjače svjetske turističke zemlje što se dolazaka tiče isto tako među najjačim emitivnim tržištima, bez obzira na razlike u tome koje turiste privlače, koliko gostiju u kojoj zemlji ostaje, odnosno koliko troše na odmoru. Prema ovoj analizi, za sada je >broj jedan< što se interesa turista diljem svijeta tiče - Francuska, pa se tako poslovično ne pretjerano ljubazni francuski turistički djelatnici u dogledno vrijeme neće morati pretjerano truditi oko gostiju. Odmah nakon Francuske slijedi još jedna europska zemlja, Španjolska, koju slijedi SAD, a koji, prema ovoj analizi, privlači goste bolje platežne moći. Vrlo visoko je i Kina koja je ostvarila rast od šest posto, dok je s povećanjem od 10 posto čini se turistima ponovno postala interesantna i Italija, a u prvih deset su se >ugurale< i Velika Britanija, Njemačka, Meksiko, Austrija i Rusija. Turska je u toj ljestvici na 11. mjestu, a Hrvatska na 23., što se može smatrati uspjehom s obzirom na to da je za sobom ostavila Egipat, Irsku, Švicarsku ili pak iz godine u godinu sve traženiji Tunis.

Nijemci >posustali<

Iz analize UNWTO-a dade se također iščitati koja su turistička tržišta u najvećem rastu, a samim time i potencijalna buduća tržišta odakle će turisti moguće sve više dolaziti i u Hrvatsku. Naime, pokazuje se da su zemlje koje bilježe najviše postotke razvoja i one u kojima se sve više putuje pa su tako dvoznamenkasti porast potrošnje u turizmu diljem svijeta ostvarili turisti koji dolaze iz, primjerice, Koreje, Indije, Kine, ali i razvijenih zemalja kao što su Norveška, Irska ili Belgija čiji su stanovnici lani u stranim turističkim destinacijama trošili znatno više negoli proteklih godina. S druge strane, Sjedinjene Američke Države ostvarile su rast od tek četiri posto, više negoli uobičajeno nisu putovali niti Francuzi koji su ostvarili neznatan rast od oko jedan posto, dok su Nijemci, vjerojatno ponukani socio-ekonomskom situacijom u svojoj zemlji, na putovanja trošili čak i nešto manje negoli u 2005. godini.

Sve veći pritisak cruising kompanija

UNWTO-ovi stručnjaci su među turističkim sektorima kao onaj koji će tijekom ove godine stajati jako dobro uvrstili i cruising. Naime, prema ovim prognozama, bez obzira na visoku cijenu nafte, cruising je u porastu u gotovo svim regijama, od Azije do Pacifika. Međutim, najveći porast zabilježit će se upravo u Europi, pa je tako Međunarodno udruženje cruising kompanija Cruise Lines International Association (CLIA), koje okuplja 19 vodećih svjetskih cruising kompanija i oko 17 tisuća sjevernoameričkih putničkih agencija, primjerice značajno proširilo programe crusinig putovanja po Europi i Mediteranu. Vodeće europske cruising destinacije Njemačku i Veliku Britaniju očekuje velik porast dolazaka cruisera, a premda nešto manji, rast bi trebao imati i Mediteran. Samim time može se očekivati da će pritisak cruising kompanija i na hrvatske luke biti sve veći.

U prvom polugodištu 12,5 milijuna noćenja

Broj turističkih dolazaka u Hrvatsku u prvih je šest mjeseci povećan za 10 posto prema lani, a noćenja su u porastu za pet posto, vidljivo je iz podataka koje je prikupila Hrvatska turistička zajednica. Ukupno je do srpnja zabilježen 3,1 milijun posjetitelja i 12,5 milijuna noćenja. Najveći dio dosadašnjeg prometa ostvaren je u lipnju - bilo je sedam milijuna noćenja, prvenstveno duž jadranske obale i uglavnom stranaca.
Po turističkim regijama, također uobičajeno, na vrhu je Istra s 4,5 milijuna noćenja. U svim županijskim turističkim zajednicama na Jadranu zabilježeno je više dolazaka i noćenja nego u prvom polugodištu lani, osim na dubrovačkoj rivijeri, gdje su noćenja u 5-postotnom padu. (G. P.)
Glas Istre

11. srpnja 2007.
U NEBO CENTARNEKRETNINA IZRAČUNAO GODIŠNJI RAST CIJENA STAMBENOG PROSTORA
Nekretnine na Jadranu poskupjele 22,2 posto
Ljeto diže cijene nekretninama: na Jadranu su samo u lipnju skočile 2,2 posto, a trend velike potražnje dodatno je potaknut početkom turističke sezone
PIŠE SANJA STAPIĆ
Cijene nekretnina na Jadranu u znatnom su porastu u ljetnoj sezoni te su samo tijekom lipnja poskupjele 2,2 posto u odnosu na prethodni mjesec, dok su 22,2 posto iznad cijena iz lanjskog lipnja. Na najvećem i najdinamičnijem tržištu, zagrebačkom, cijene su u lipnju porasle 1,9 posto, dok su prema istom lanjskom mjesecu skočile 11,8 posto, priopćavaju iz CentarNekretnina.

Taj je internetski portal, koristeći više od 20.000 traženih cijena nekretnina, izračunao i da je prosječna tražena cijena stana u Zagrebu u svibnju iznosila 2072 eura, jedan posto više nego u prethodnom mjesecu. Prosječna tražena cijena kuće u Zagrebu i okolici u lipnju je iznosila 1302 eura, 5,3 posto više u odnosu na prethodni mjesec, te se gotovo vratila na razinu od siječnja.

Prosječna tražena cijena nekretnina u cijeloj Hrvatskoj u lipnju je također porasla te su od početka mjerenja, u svibnju 2006., cijene porasle 19,5 posto. U odnosu na lanjski lipanj, zabilježen je porast traženih cijena nekretnina od 15,7 posto, a prosječno su u cijeloj zemlji u lipnju u odnosu na svibanj nekretnine poskupjele dva posto.

Željka Ora, voditeljica razvoja poslovanja CentarNekretnina.net, navodi da je u lipnju nastavljen rast traženih cijena nekretnina, kako u Zagrebu, tako i na Jadranu, gdje je prisutan sekularan trend velike potražnje, dodatno potaknut početkom turističke sezone. Nekretninsko tržište u Hrvatskoj još uvijek je u fazi razvoja gdje velika potražnja, potaknuta prije svega još uvijek povoljnim uvjetima zaduživanja zbog međusobne konkurencije banaka, potiče rast cijena nekretnina, komentira Ora i ističe da očekivano približavanje Europskoj uniji također stvara pritisak na rast cijena - prilagođavanjem našeg zakonodavstva zakonodavstvu EU-a može doći do porasta potražnje za nekretninama.

RAST PROSJEČNIH CIJENA NEKRETNINA

JADRAN
2,2 posto - porast cijena u lipnju
22,2 posto - porast cijena od lanjskog do ovogodišnjeg lipnja

ZAGREB
1,9 posto - porast cijena u lipnju
11,8 posto - porast u godinu dana

HRVATSKA
2 posto - porast cijena u lipnju
15,7 posto - rast cijena u godinu dana, od lanjskog do ovogodišnjeg lipnja

Slobodna Dalmacija

11. srpnja 2007.
ŽETVA LAVANDE NA NEKADA ZAPUŠTENIM ISTARSKIM POLJIMA
U podne po lavandino ulje
U žetvu lavande ne kreće se izjutra dok je još svježe, dok se sunce tek promalja, već u najgore vrijeme, kada je ono visoko u zenitu, od deset ujutro do sedam sati poslije podne, jer tada njeni cvjetovi daju najbolje eterično ulje
Napisao i snimio Radenko VADANJEL
Ovogodišnji iznimno topli klimatski uvjeti pogodovali su ranom cvjetanju lavande, žetva je u tijeku, a prvi rezultati nakon destilacije govore o natprosječnim količinama dobivena eterična ulja. I dok je optimum naveden u stručnim knjigama o uzgoju lavande litra i dva decilitra na 50 kilograma te biljke, ove je godine u pulskoj tvrtki Agrofarmacija i Svijet biljaka (projekt >Istarska lavanda<), iz najvećeg postrojenja za parnu destilaciju u Istri, iz kotla s 50 kilograma lavande iscurila čak litra i pol tog ulja.

- Ljudi najčešće u kućnoj radinosti destiliraju lavandu u običnim kotlovima za kuhanje rakije. Postupak je jednostavan, može ga svatko savladati, ali parna destilacija je kvalitetnija, naglašava Dubravka Orlić-Bašlin, direktorica projekta >Istarska lavanda<.

Lavanda ne smije dehidrirati, sušiti se, već svježa ide u postupak destilacije da ne bi izgubila neka eterična svojstva, saznajemo od sugovornice. Destilira se oko jedan sat. Kao nusprodukt, uz eterično ulje, dobije se destilirana voda - lavandina vodica koja je odlično ekološko dezinfekcijsko sredstvo.

Pomak nakon dramatičnog požara na Hvaru

U svijetu najpoznatiji hibrid lavande tzv. lavandin, nastao spontanim križanjem u prirodi dviju vrsta pravih lavandi, najraširenija je sorta u Istri. U usporedbi s pravom lavandom, on daje skoro duplo više prihoda, a karakteristično je da je na našem poluotoku njegovo eterično ulje podjednake kvalitete kao i ono dobiveno od prave lavande. Lavandin sorte budrovka, koja dolazi s Hvara, čini skoro sve nasade lavande u Istri.

Nakon dramatičnog požara lavandinih polja na Hvaru 1999. godine, kada je s nekadašnjih sedam posto ukupne svjetske proizvodnje lavande u bivšoj državi Hrvatska spala na zanemarive dvije tone godišnje, posljednjih deset godina njen uzgoj u Istri doživljava pomake.

Oko Poreča, Umaga, Rovinja, Vodnjana, Bala, Kršana, Pazina i Buzeta ovih se dana na svim poljima prekrivenim izrazito zagasitim ljubičastim cvjetovima žanje lavanda.

- Imamo čak i u Lici kooperante jer lavanda izdrži temperaturu od 20 stupnjeva Celzija ispod nule, kaže nam Orlić-Bašlin. Predrasude su da lavande ima najviše u Dalmaciji. U Hrvatskoj se, izuzev u Istri, ona intenzivnije uzgaja u okolici Varaždina, Jastrebarskog ( 10 hektara ), Siska, Belišća, a u Dalmaciji većih nasada ima još jedino na Hvaru.

U francuskoj Provansi, koju često uspoređujemo s Istrom, najveće su plantaže lavande na svijetu. Devetsto tona godišnje lavandina i dvjesto tona prave lavande stavljaju Francusku na prvo mjesto proizvođača. Ukupna svjetska proizvodnja je milijun i dvjesto tona ulja lavandina i 650 tona ulja prave lavande i širokolisne latifolije. U vrijeme bivše države s ovih prostora dobivalo se 60 tona lavande, a sada cijela Hrvatska proizvede skromne dvije tone lavandinog ulja.

- Kada projekt >Istarska lavanda< bude realiziran, za pet godina sa 600 hektara posađenih lavandom dobit će se 30 tona ulja, objašnjava Mio Miljak, voditelj projekta.

Najteži dio posla je žetva

U žetvu lavande ne kreće se izjutra dok je još svježe, dok se sunce tek promalja, već u najgore vrijeme, kada je ono visoko u zenitu, od deset ujutro do sedam sati poslije podne, jer tada njeni cvjetovi daju najbolje eterično ulje. Može se pretpostaviti koliko je žeteocu teško koncentrirati se i raditi usred podneva, okruženom lavandinim grmovima, pčelama i bumbarima, oštrim srpom i kartonskim kutijama u koje trpa pokupljenu lavandu dok sunce nemilice prži. Stoga je i ekonomski isplativija strojna sadnja i žetva logičan nastavak priče o uzgoju lavande u Istri. U Hrvatskoj još ne postoji takav oblik obrade, sve se još uvijek čini isključivo ručno.

- Sljedeće godine naša tvrtka planira kupiti jedan stroj, kao i sagraditi veće postrojenje za destilaciju lavande u Vodnjanu, kaže Miljak.

- Planiramo izvoziti lavandu na europsko tržište jer se ona u svijetu najmanje koristi kao sredstvo protiv moljaca, odnosno mnogo više u kozmetici i farmaceutskoj industriji, dodaje Orlić-Bašlin.

Ekonomske razlike između ručne i strojne berbe najplastičnije dočarava sljedeći primjer: jedan hektar lavande s područja Poreštine ovih je dana bralo desetak ljudi, puna dva dana. Isti hektar stroj požanje za samo tri sata.

- Tri sata stroj za berbu lavande koštat će oko tisuću i petsto kuna, što nije dostatno u prvoj varijanti ručne berbe niti za hranu i piće beračima, kojima moramo nešto i platiti za težak rad po najvećem suncu, objašnjava Orieta Milovan, tehnolog proizvodnje lavande u ovom projektu.

Inače, oni su o strojnoj berbi razmišljali od starta. Na nasadima koji su posađeni prošle godine razmak između redova je dva metra, busenje lavande posađeno je u razmaku od pola metra, tako da stvara koridor. Na taj su način stvoreni preduvjeti za strojnu berbu na desecima hektara novoposađene lavande u Istri. Nažalost, površine na istarskom poluotoku na kojima je ranijih godina posađena lavanda po principu šahovskog polja, kao na Hvaru koji oskudijeva zemljom, nisu zanemarive. Na njima će se i dalje morati brati ručno.

- U Istri trenutno ima oko 50 hektara manjih parcela lavande posađenih po hvarskom principu, odnosno tri tisuće sadnica na jednom hektaru. Na takvim se parcelama može brati samo ručno. Intencija je bila oplemeniti napuštena zemljišta i vodozaštitna područja, rekao nam je predsjednik udruge EKOP Istra Josip Anton Rupnik. On smatra da je poljoprivrednicima sigurnije uzgajati više kultura nego jednu. Ipak, uzgajivači, kojima je od 2000. do 2002. EKOP Istra besplatno podijelila sadnice ne mogu sa svojih parcela brati lavandu strojno jer je prilikom sadnje korišten limitirajući, hvarski oblik.

Budućnost lavande u Istri, unatoč nekim nedostacima uzgoja u prvim godinama, nije upitna, a možda se netko mudar sjeti angažirati vojske turista koje ljeti hrle na poluotok te im uz određenu novčanu naknadu pruži iznimno zadovoljstvo sudjelovanja u tradicionalnoj žetvi lavande kakva se više nigdje ne prakticira u svijetu. Glas Istre

11. srpnja 2007.
INOVATORI Nikola Petković, obrtnik iz Samobora skuplja svjetska priznanja
Univerzalni gradski kanal za sve instalacije i odvodnju
Ivan SMIRČIĆ
Inovator Nikola Petković s inovacijom univerzalnog gradskog kanala za sve instalacije i odvodnju početkom ovog mjeseca dobio je posebnu nagradu za životno djelo na izložbi >Inpex< u američkom gradu Pittsburghu.

Samo mjesec dana ranije, u Kuala Lumpuru na drugom dijelu svijeta, na izložbi >Itex< osvojio je za istu inovaciju srebrno odličje. Riječ je o rješenju koje na jednom mjestu ispod gradskih prometnica postavlja sve gradske instalacije voda, plin, struja, para, telefon, kabelska TV, javna rasvjeta, prometna signalizacija). Pojašnjavajući o čemu je riječ kod inovacije, Petković kaže kako je kanal rasvijetljen i pod video nadzorom, sa senzorima za dojavu eventualnih kvarova te je opskrbljen s dodatnom strujom iz agregata u slučaju kvara glavnog voda.

Minimalno prekopavanje

Svi priključci se izvode iz kanala uz minimalno prekopavanje bez zatvaranje prometnica, a popravci i održavanja izvode se bez ikakvog prekapanja, objašnjava Petković. Dodaje kako su primjenom tog sustava troškovi gotovo isti kao i ukopavanje vake instalacije zasebno.

Nakon ugradnje univerzalnog kanala nastaje ogromna ušteda. Petković ističe kako su sve instalacije kod univerzalnog kanala u svako vrijeme dostupne za održavanje i nova spajanja potrošača.

>Važno je da nema prekopavanja asfalta, krpanja na ulicama, zastoja u prometu<, kaže Petković. Kanal za sve gradske komunalne instalacije, ako postoji mogućnost, postavlja se iznad kanala gradske kanalizacije, jer je takva kombinacija najekonomičnija u gradnji. U slučaju nailaska veće količine voda u gradskoj kanalizaciji, nastavak s komunalnim instalacijama prihvaća višak tih voda, a da te vode ne izlaze iz kanala na prometnice.

Nikola Petković osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu. Nakon preseljenja u Zagreb, gdje je osnovao obitelj, krenuo je u obrtničke >vode<, te od 1987. ima otvoren obrt u Samoboru koji se bavi proizvodnjom metalne i plastične galanterije u koju ubacuje i svoje inovacije. Kako ističe, posljednjih godina uspio je povećati broj zaposlenih te sada ima 12 zaposlenika. Kaže kako svu svoju zaradu ušteđevinu troši na stvaranje novih inovacija, a donator je i raznih humanitarnih akcija.

Petković ističe kako niz godina kreira uspješne inovacije, što dokazuju i brojne osvojene medalje i priznanja na izložbama inovacija diljem svijeta, premda nije inženjer. Prva proizvedena inovacija bila mu je držač ručnog

tuša 1969. godine koji se ugrađuje na zid iznad kade. Kaže kako je tada izradio prodao nekoliko tisuća takvih držača, nakon čega je stao s proizvodnjom. Desetak godina nakon toga, prema njegovoj ideji prvi držači ručnog tuša pojavili su se na tržištu po cijelom svijetu, a Petković ističe kako svoju inovaciju nije bio zaštitio jer tada nije znao da se to mora napraviti. Kaže kako se inovacijama ponovno počeo baviti 1985. godine.

Stiskalica plastičnih boca za trgovine

Među brojnim nagradama, Petković je za inovaciju držača monitora i pisača te Polisana< - univerzalnog nastavka usisivača, 2003. godine dobio i Zlatnu kunu HGK Grada Zagreba i Zagrebačke županije kao najuspješniji inovator godine. Za inovaciju >Cobra< - kontra okrenuta brava te za inovaciju >Petko< - stiskalica plastičnih boca za trgovine ostale obveznike skupljanja boca, na izložbi >Inova< 2004. godine primio je godišnju nagradu Hrvatskog saveza inovatora >Nikola Tesla<. Petković zaključuje kako svi spomenuti uspjesi stvaraju obvezu daljnjeg stvaranja te stoga radi na ostvarenju nekoliko novih inovacija.

Prilagodivi nastavci za usisavače

U organizaciji Udruge inovatora Hrvatske Nikola Petković predstavio je u studenom 2006. na medunarodnoj izložbi inovacija IENA u Nürnbergu, izvan službene konkurencije, svoj proizvod inovaciju >Prilagodivi nastavci za usisavače za čišćenje teško dostupnih mjesta<. Ta je inovacija privukla posebnu pozornost jednog njemačkog trgovca što je rezultiralo i konkretnim poslovnim aranžmanom u ovoj godini. Prva količina isporučena je prije mjesec i pol, a ovih dana stigao je upit za taj proizvod od još jednog trgovca, što najavljuje daljnje proširenje plasmana na njemačko tržište. Vjesnik

10. srpnja 2007.
Sanader pred Stalnim vijećem OESS-a
Hrvatski premijer Ivo Sanader boravit će danas u Beču u posjetu Stalnom vijeću Organizacije za europsku sigurnost i suradnju.

Sanader će pred Stalnim vijećem održati govor u kojem će rekapitulirati sve poteze što ih je Hrvatska poduzela u posljednje vrijeme, a koji su rezultirali prijedlogom da od jeseni završi stalna misija OESS-a u Hrvatskoj.

Hrvatska od 1992. sudjeluje u radu OESS-a. Misija OESS-a uspostavljena je 18. travnja 1996. odlukom Stalnoga vijeća, a na poziv Hrvatske. Prioritetni zadaci bili su poslijeratna obnova zemlje, izgradnja demokratskih standarda i stvaranje uvjeta za povratak izbjeglica. Stalno vijeće u Beču je kontinuirano pratilo rad misije i donosilo odluke vezane uz daljnji rad OESS-a. Na nedavnome Croatia summitu 2007. u Dubrovniku najavljeno je kako više nema potrebe za stalnom misijom jer je Hrvatska uspješno provela sve prioritetne reforme. (HRT)

10. srpnja 2007.
Dosad pronađeno čak 2117 amfora
Piše: Silvana Fable
Foto: Goran Šebelić/CROPIX
U Kandlerovoj ulici u Puli najveće je nalazište amfora na svijetu koje je sistematski i znanstveno istraženo
PULA - Nije isključeno da ćemo tijekom daljnjih radova na gradilištu buduće garažne kuće u Kandlerovoj ulici pronaći još amfora, ali za sada je konačan broj pronađenih 2117 - rekla je u ponedjeljak voditeljica arheoloških iskapanja na gradilištu Alka Starac.
Sve amfore potječu, ponovila je, iz treće četvrtine 1. stoljeća prije Krista i sve su služile za specijalne namjene, kao građevinski element u gradnji rimske kolonije Pola. Posljednjih dana iskopana je amfora zanimljiva po natpisu koji je imala na sebi.

- Na vratu amfore crvenom mineralnom bojom upisana je riječ 'sex', a pretpostavljamo da se radi o kratici osobnog imena Sexsus. Najvjerojatnije se tako potpisao netko od radnika koji su radili u transportnom procesu, jer su sve vinske amfore u rimsku koloniju Pola dopremljene iz sadašnje Italije - ustvrdila je Starac.

Prema njezinim riječima, za transport tako velikog broja dosad pronađenih amfora, 2117, po čemu je nalazište u Kandlerovoj ulici najveće na svijetu sistematski istraženo nalazište amfora, trebalo je više od 10 brodova.

I posljednje iskopane amfore pronađene su na četvrtoj razini, odnosno na dubini od 65 centimetara ispod razine mora, u dvorištu svetišta za koje se pretpostavlja da je bilo posvećeno zaštitniku kolonije Herkulu.

Radovi na nalazištu se nastavljaju, a trenutno se radi na razidavanju betonskih stupova koji će nositi garažnu kuću i stambeno-poslovni objekt koji bi na tom mjestu trebala graditi tvrtka PZ ulaganja generala Vladimira Zagorca. Jutarnji list

10. srpnja 2007.
Strojevi iz 1936. u polju u Bošnjacima
Piše: Sanja Butigan
Foto: Damir Gilbušić/CROPIX
I ministar Čobanković u bošnjačkom je polju napravio nekoliko otkosa, uz komentar da poljoprivrednici mogu biti zadovoljni cijenom pšenice 'većom od kune'

BOŠNJACI - Proteklog je vikenda, petu godinu zaredom, žetvenim običajima s početka prošloga stoljeća u Bošnjacima i na simboličan način označen kraj žetve na poljima u Slavoniji.

Manifestaciju nazvanu "Kruh naš svagdašnji - žetva i vršidba u prošlosti" organizira Turistička zajednica Županje, a u polju pšenice na obiteljskom imanju Ivana Mišića brojni su posjetitelji bili u jedinstvenoj prigodi vidjeti kako se nekada, prije modernih strojeva, pšenica žela kosama i srpovima te vezala u snopove uz pomoć rodbine koja je, odjevena u radnu odjeću, običavala dolaziti u "mobu".

I ministar poljoprivrede Petar Čobanković u bošnjačkom je polju napravio nekoliko otkosa, uz komentar da poljoprivrednici mogu biti zadovoljni ovogodišnjom cijenom pšenice "većom od kune". Vidjelo se u Bošnjacima i starog žetelačkog alata i jednostavnih strojeva koji datiraju još iz 1936. godine, no i danas imaju uporabnu vrijednost.

- Slavoncima je žetva uvijek bila više od običnog posla, a tu tradiciju i gotovo izumrle prizore starinskog načina žetve nastojimo otrgnuti iz zaborava kako bi i novi naraštaji znali kako je to nekada bilo u Slavoniji - kaže predsjednik županjske TZ, Mirko Bačić.

Domaćini su u Bošnjacima priredili i sajam tradicijskih proizvoda, poput šlinge, zlatoveza i šaranih tikvica, a moglo se uživati i u slavonskim delicijama od kulena i slanine do guščjeg paprikaša koji je obvezno bio na jelovniku u vrijeme žetve.

Vožnja zaprežnim kolima i nastupi kulturno-umjetničkih društava, među kojima su prvi put bili i Hrvati iz Vojvodine i skupine hrvatskih iseljenika iz Kanade, Australije i Čilea, bili su razlog više za ugodno druženje u Bošnjacima. Inače, u najistočnijoj županiji je na oko 36.000 hektara požnjeveno ukupno 180.000 tona pšenice, a prosječni prinos kreće se oko 5 tona po hektaru. Jutarnji list

10. srpnja 2007.
Ljetovanje u rodnoj kući kardinala Bozanića za 50 eura po osobi
Piše: Jasmin Đečević
Foto: Karmen Mrkić/CROPIX
Rodnu kuću poduzetnik Juranić namjerava iznajmljivati, ali ne bilo kome jer smatra 'da bi onaj tko želi boraviti u kući, morao znati cijeniti njezinu povijest i posebnost'
Pitoreskni povijesni grad Vrbnik na otoku Krku mogao bi uskoro dobiti novu turističku atrakciju. Naime, vrbnički poduzetnik Željko Juranić u potpunosti je obnovio staru obiteljsku kuću obitelji Bozanić, u kojoj je djetinjstvo proveo kardinal Josip Bozanić, te od nje stvorio svojevrsnu spomen-kuću na minula vremena.
No, nije riječ o "klasičnom" muzeju koji će gosti posjećivati i razgledavati, nego više o pokušaju stvaranja novoga turističkog proizvoda, temeljenog na autentičnosti i usmjerenog na privlačenje ekskluzivne klijentele.
- Kuća je bila napuštena i u njoj se nije živjelo. Kupio sam je prije nekoliko godina, i to prvenstveno zbog vrta koji se naslanja na moj posjed. Ove zime krenuli smo u adaptaciju, ali nismo htjeli napraviti obične apartmane kakvih je ionako previše. Željeli smo napraviti nešto posebno, uz naglašavanje poštovanja povijesne uloge kuće jer je za nas velika čast što kardinal dolazi upravo iz Vrbnika - rekao je Juranić.

Kućica se nalazi u nizu od osam gotovo identičnih, naslonjenih jedna na drugu. Iako ima tri kata, ukupna površina iznosi samo 60-ak četvornih metara. Sagrađena je prije 200 godina, a obitelj Bozanić kupila ju je i uselila se 1950., godinu dana nakon rođenja kardinala Bozanića. U njoj su živjeli sve do 1968. kada su se odselili u novu kuću u Vrbniku. Prema riječima kardinalove sestre Marije Vitezić, život je u tih 60-ak četvornih metara bio ispunjen toplinom i smijehom.

- Provodili smo mnogo vremena vani i u prirodi, tako da nam manjak prostora nije predstavljao problem. Svi su tada tako živjeli, a vrata su bila gotovo uvijek otvorena. Kako su kuće spojene, a zidovi tanki, čulo se sve što se događa kod susjeda - otkrila je Marija Vitezić dok smo kroz minijaturna vrata ulazili u dom gdje je provela djetinjstvo. Ona i brat Nikola rođeni su tu, a Josip i Antun u Rijeci.

- Ovdje u kuhinji pisali smo zadaće i tu je znala vladati poprilična gužva jer je Josip bio glavni za instrukcije. Mi smo manje-više svi bili dobri u školi, ali je Josip, koji je uvijek bio odličan, pokazivao zadaće drugoj djeci. Tu je bilo i ognjište oko kojega smo se okupljali - dodala je Marija Vitezić.

U prizemlju se nalaze kuhinjica i mala dnevna soba, a na katu je smještena spavaća soba. Ispod razine zemlje nalazi se konoba koja je ujedno i najveća prostorija.

-To je bilo očevo carstvo vina - rekla je sa sjetom Marija. Istaknula je kako je zadovoljna što je kuću kupio domaći čovjek, a posebno je impresionirana uređenjem.

- Mislim da će i Josip biti zadovoljan - dodala je kardinalova sestra.

Napomenula je kako njezin brat Josip zna da je kuću kupio Juranić te da se preuređuje i bilo mu je drago kada je čuo da je novi vlasnik domaći čovjek.

Svaki detalj u kući napravljen je i uređen u rustikalnom stilu - od lampi i kvaka na prozorima do keramike, stolarije i namještaja koji je prikupljen iz kuća po otoku. Zid dnevne sobe krase crno-bijelo fotografija obitelji Bozanić te još nekoliko kardinalovih fotografija. Zbog dimenzija kuće gotovo ništa nije promijenjeno u rasporedu, čak su i neki dijelovi namještaja na istome mjestu.

- Bio bi grijeh ne iskoristiti i ne sačuvati ovakvo bogatstvo. Naravno, ne možemo zanemariti činjenicu da živimo u 21. stoljeću pa su tijekom adaptacije morali biti napravljeni određeni kompromisi, pogotovo što se tiče infrastrukture. U uređenje je uloženo mnogo truda jer treba znati pomiriti dva vremena - rekao je Juranić.

"Pomirenje vremena" se, uz infrastrukturu, ogleda i u klima-uređajima i televizorima, koji su vještim uređenjem skriveni u zidu.

Juraniću kuća ujedno predstavlja svojevrsni pilot-projekt novog vrbničkog turizma koji bi se temeljio na autentičnosti i ekskluzivnosti.

- Goste treba impresionirati, a to ne možemo napraviti pivom i kobasicama jer to već imaju. U Vrbniku moramo ponuditi žlahtinu, pjenušac, povijest, domaći pršut i ostale posebnosti - naglasio je Juranić.

On se već više od 30 godina bavi turističkim radom. Uz vinariju Nada, smještenu u neposrednoj blizini stare kuće Bozanićevih, u kojoj za grupe turista organizira degustacije vina i obilazak proizvodnih pogona, u Vrbniku vodi restoran i konobu.

U vinariji, koja spaja tradiciju i suvremenu tehnologiju, proizvodi, među ostalim, žlahtinu i pjenušac. Kuću namjerava iznajmljivati za 50 eura po osobi, ali ne bilo kome jer smatra da bi onaj tko želi boraviti u takvoj kući, morao znati cijeniti njezinu povijest i posebnost.

Iako ne namjerava raditi muzej, na kuću će vjerojatno staviti manju spomen-ploču.

- Nadam se da će kardinal tijekom sljedećeg posjeta rodnom kraju obići kuću te biti zadovoljan onime što smo napravili - zaključio je Juranić.

Kardinal i pjenušac novi vrbnički brend

okvir: Kardinal i pjenušac mogli bi biti novi brend Vrbnika. Taj je gradić, inače, kroz povijest dao četri biskupa ( dva Bozanića, Feretić i Vitezić) i naravno jednog kardinala. Na oko 900 stanovnika ima 20-tak svećenika od kojih je daleko najpoznatiji vlč. Zlatko Sudac. Tradicija pravljenja pjenušca u Vrbniku je iznimno duga jer je sorta žlahtine savršena za pjenušac. U podrumu Željka Juranića nalazi se i nekoliko boca s početka 20.stoljeća.

-Otvorio sam nekoliko tih boca u posebnim prigodama. Tijekom svih tih godina izgubuila su se svojstva pjenušca jer tada jednostavno nije bilo tehnologije koja bi to mogla sačuvati tako da se pretvorilo u slatko vino, nešto kao prošek, ali je još uvijek "zdravo" i pitko.

Vrbnički morski šampanjac

okvir :Nedavno su vrbnički vinari osmislili i novu atrakciju. Prvi su u u svijetu proizveli šampanjac koji je "dozrijevao" pod morem punih godinu dana. Prve botilje tog jedinstvenog pića nazvanog Valomet, nedavno su izvađene i svi koji su degustirali kažu da je odličan. Tehnologija je jednostavna, napunjene botilje stavljaju se u žičane kaveze te spuštaju na 30-tak metara dubine, i tamo ostaju punih 12 mjeseci.

Marmelada od žlahtine

okvir3: Osim što proizvodi vino, pjenušac, sir, pršut i med, što se već može nazvati i klasičnom ponudom, Željko Juranić u svojoj ponudi ima jedinstveni specijalitet. Svojim gostima nudi marmeladu od žlahtine.

-Ljudi se uglavnom zbune kada čuju za marmeladu od žlahtine, ali je većina njih oduševljene okusom. Prilikom registracije proizvoda također je bilo nedoumica pa su u Zavodu za javno zdravstvo marmeldu registrirali kao "niskokalorični voćni namaz od grožđa"-kaže Juranić. Jutarnji list

 

 

10. srpnja 2007.
SPLIT POSTAJE NEZAOBILAZNO MJESTO NA SVJETSKOJ ZNANSTVENOJ KARTI - U KOLOVOZU POČINJE >DALMATINSKO SVEMIRSKO LJETO 2007.<
Iz Splita u svemir
Prvi će put u Hrvatskoj na jednome mjestu biti okupljeni astronauti, znanstvenici, stručnjaci i zaljubljenici u svemir, s namjerom da javnosti približe svemirske znanosti i potaknu interes za domaće znanstvene projekte koji se bave svemirom. Sve to događat će se od 1. do 31. kolovoza, a vrhunac bi trebao uslijediti krajem mjeseca, kad će se održati forum >Ljudski boravak u svemiru<, čiji će posebni gosti biti dvojica profesionalnih astronauta
Uz malo sreće, Split bi uskoro mogao postati nezaobilazno mjesto na svjetskoj znanstvenoj karti - barem kad je astrofizika u pitanju. Mlada generacija hrvatskih znanstvenika, okupljena oko Zavoda za fiziku Sveučilišta u Splitu te društva >Znanost.org<, pokrenula je još prije nekoliko godina Astrofizičku inicijativu u Dalmaciji (APiD), opsežan program pokretanja astrofizičkog centra izvrsnosti, čiji će najveći rezultat biti niz manifestacija objedinjenih pod nazivom >Dalmatinsko svemirsko ljeto 2007.< Prvi će put u Hrvatskoj na jednome mjestu biti okupljeni astronauti, znanstvenici, stručnjaci i zaljubljenici u svemir, s namjerom da javnosti približe svemirske znanosti i potaknu interes za domaće znanstvene projekte koji se bave svemirom.

Sve to događat će se od 1. do 31. kolovoza, a vrhunac bi trebao uslijediti krajem mjeseca, kad će se održati forum >Ljudski boravak u svemiru<, čiji će posebni gosti biti dvojica profesionalnih astronauta, jedan koji je već sudjelovao u putovanju u svemir i drugi koji će onamo tek otići. O tome kako će izgledati kolovoz u Splitu, kako je tekla organizacija i što sve znanstvena, ali i šira zajednica može očekivati od >Dalmatinskog svemirskog ljeta<, početkom tjedna javnosti su u Tehničkom muzeju u Zagrebu govorili Dejan Vinković, Bojan Pečnik i Vladimir Ivković, mladi znanstvenici koji uglavnom stoje iza cijelog projekta. Uz njih, potporu su izrazili i Mile Dželalija, predstojnik Zavoda za fiziku Sveučilišta u Splitu, Slavko Kulić, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu, te ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac.

>Svemirske znanosti<

- Astronomija i astrofizika, popularno zvane i >svemirske znanosti<, iznimno su zanimljive znanstvene discipline, poznate i po lakoći kojom još od najranije dobi privlače maštu učenika. To su samo neki od razloga zašto su u razvijenim zemljama prepoznate kao izuzetno korisne u popularizaciji znanosti i učenju znanstvene metode, a i mi ih već neko vrijeme pokušavamo približiti hrvatskim učenicima, prvenstveno kroz program >Nebo na poklon<, projekt koji postoji još od 2004. godine i kroz koji je dosad prošao znatan broj djece i profesora, priča Dejan Vinković. Na samom predstavljanju istaknuo je da je to, uostalom, samo jedna od tri komponente na kojima se zasniva Astrofizička inicijativa u Dalmaciji: uz djelovanje u javnosti, inicijativa postoji zbog edukacije studenata te znanstvenog istraživanja. Edukacija se obavlja putem studija astrofizike na splitskom sveučilištu, a istraživanja kroz Zavod za fiziku i društvo >Znanost.org<.

- Dalmatinsko svemirsko ljeto je zapravo prva manifestacija koja objedinjuje sve tri komponente APiD-a, s posebnim naglaskom na populariziranje znanosti, dodao je Bojan Pečnik, koordinator Organizacijskog odbora ove manifestacije i asistent na Zavodu za fiziku Sveučilišta u Splitu.

Program počinje serijom događaja pod nazivom >Svemir izbliza< - bit će postavljene brojne izložbe, održana popularnoznanstvena predavanja i javna promatranja neba, i održavat će se tijekom cijelog kolovoza. Tradicionalno okupljanje domaćih i stranih profesionalnih astronoma, 3. ljetni sastanak Foruma hrvatskih astronoma, uslijedit će 5. i 6. kolovoza. Osnovni ciljevi ovogodišnjeg Foruma su, po riječima organizatora, >okupiti što više astrofizičara iz zemlje i inozemstva te usvojiti smjernice za raznovrsne međunarodne znanstveno-obrazovne aktivnosti<. Ljetna škola astrobiologije >Nebo na poklon< traje od 6. do 16. kolovoza, a objedinjava izvannastavni rad s darovitim učenicima i obuku znanstvenika za prenošenje znanja na nadarene i motivirane učenike. Učenici osnovnih i srednjih škola koji su se posebno istaknuli kvalitetom svojih radova u projektu >Nebo na poklon<, imat će priliku raditi u grupama pod vodstvom priznatih znanstvenika i astronoma.

Splitski model

Najatraktivniji događaj ipak će biti forum >Ljudski boravak u svemiru<, koji će trajati od 24. do 26. kolovoza. Osim niza javnih rasprava i predavanja, dosta će toga biti rečeno i o osnovnim problemima u ljudskom osvajanju svemira. Informacije iz prve ruke o ljudskom boravku u svemiru svi će zainteresirani moći saznati od astronauta Edwarda T. Lua iz NASA-e, odnosno Valerija Tokareva iz Rosaviakosmosa. Uz njih dvojicu, forumu će prisustvovati i Gregory H. Olsen, jedan od rijetkih dosadašnjih sudionika komercijalnih svemirskih letova te Per Wimmer, danski poduzetnik koji pokušava u skoroj budućnosti krenuti Olsenovim stopama.

- Ovaj forum otvoren je za sudjelovanje najširoj javnosti, odnosno svim ljubiteljima svemirskih tema. Donosi niz javnih rasprava i predavanja koja će se baviti osnovnim problemima u ljudskom osvajanju svemira, a nadamo se da će upravo sudjelovanje astronauta i njihova fascinantna iskustva potaknuti i one najmanje da se zainteresiraju za znanost, naglasio je koordinator Vladimir Ivković.

Bogati program zatvorit će se konferencijom >Modeliranje zvjezdanih sustava<, koja će trajati od 25. do 31. kolovoza. Riječ je o znanstvenoj konferenciji na temu računalnih simulacija gustih zvjezdanih skupova, koja će okupiti 40-ak domaćih i svjetskih stručnjaka iz nekoliko područja najnaprednijih računalnih simulacija.

Sami organizatori su u nekoliko navrata tijekom predstavljanja naglasili da bi čitav program teško bio izvediv bez pomoći Sveučilišta u Splitu te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Pozdravljajući ideju o organiziranju takvog skupa, resorni ministar Dragan Primorac je rekao da je Ministarstvo pokrenulo inicijativu za osnivanje centara izvrsnosti u svakoj županiji, kroz koje bi najdarovitiji učenici dobili svoju priliku za ostvarivanje svojih znanstvenih afiniteta, a program >Nebo na poklon< te predstavljeni >splitski< model zasad mu, kaže, djeluju daleko najsmislenije. Hrvoje KREŠIĆ , Glas Istre

 

9. srpnja 2007.
Croatia Airlines povećava broj putnika
Prema podacima Udruženja europskih aviokompanija (AEA), hrvatska nacionalna tvrtka Croatia Airlines u prvih pet mjeseci prevezla je 526,9 tisuća putnika s prosječnom popunjenošću kabine od 55,6 posto. U svibnju je zrakoplovima Croatia Airlinesa letjelo 147,4 tisuće putnika, dok je popunjenost iznosila 62,6 posto čime je ta tvrtka znatno poboljšala rezultat u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Broj putnike po prijeđenom kilometru povećao se za 12,4 posto, a ukupni promet 10,2 posto. Više putnika očekuje se u predstojećem razdoblju kada će sezona biti na vrhuncu. Za usporedbu, slovenska Adria Airways u prvih pet mjeseci imala je 338,8 tisuća putnika (62,5 posto popunjenost), a srpski Jat Airways 391,6 tisuća (53,5 posto popunjenost). Među europskim aviokompanijama, najviše putnika od siječnja do svibnja prevezela je njemačka Lufthansa - 21 milijun, slijedi Air France s 20,1 milijun i British Airways s 13,4 milijuna putnika. Četvrta je španjolska Iberia s 10,6 milijuna putnika, a peti je SAS s 10,1 milijun prevezenih osoba. Goran Borković (www.poslovni.hr)

9. srpnja 2007.
U Zagrebu završio sajam suvenira
U Zagrebu je na Trgu bana J. Jelačića od 4. do 8. srpnja održan 2. sajam hrvatskog suvenira Zagreb 2007. koji je okupio 85 izlagača iz svih krajeva Hrvatske. Osim izložbe suvenira predočene su i prezentacije s radionicama izrade suvenira od licitara, lanenih odjevnih predmeta na tkalačkom stanu, glinenih predmeta na grnčarskom kolu, do izrade lutkica od komušine, ocrtavanja pisanica na tradicionalan način i tradicionalne izrade lepoglavske čipke. Prvi put prikazano je kako se izrađuju svetomarska čipka i slike naive gletanjem drva. Sajam organizira Udruga hrvatski suvenir koja broji 123 članice od čega su i 4 udruge što ukupno predstavlja oko 180 članica, izjavio je njezin predsjednik Željko Ćosić. Strani turisti sve više traže suvenire domaće proizvodnje pa Ćosić procjenjuje kako hrvatsko tržište suvenira godišnje raste i stopom od 30 posto. Nadalje upozorava da je promijenjena i struktura uvoza suvenira pa više ne dominiraju univerzalni proizvodi, već oni koji se izrađuju prema nacrtima hrvatskih naručitelja koji ih potom uvoze kao poluproizvode. Biserka Ranogajec (ww.poslovni.hr)

9. srpnja 2007.
ALLES GUTE REZULTATI ISTRAŽIVANJA 'PULSA'
O STAVOVIMA GRAĐANA O TURIZMU
Nijemci najdraži gosti
Čak 42 posto ispitanika njemačke turiste izabralo je kao najpoželjnije, slijede ih Talijani sa 18,2 posto glasova, a najveće iznenađenje su donedavno neželjeni Česi koji su sa 16,4 posto izbili na treće mjesto

PIŠE RUŽICA MIKAČIĆ

Nijemci su u Dalmaciji najradije viđeni gosti, popularniji su kod domaćina gotovo dva puta više nego Talijani, koji su na drugome mjestu po simpatijama stanovnika četiriju dalmatinskih županija. U istraživanju provedenom na 500 ispitanika iz Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije pokazalo se i da Dalmatinci cijene domaće goste gotovo jednako koliko i strance, jer 41 posto građana misli kako su Hrvati bolji gosti od stranaca, dok prednost strancima daje tek 25 posto ispitanih građana.
Iako su u svim statistikama hrvatskog turizma Nijemci apsolutno najbrojniji gosti u Hrvatskoj, s više od 1,6 milijuna dolazaka lanjske godine, a tako je već desetljećima na Jadranu, čini se da domaćinima nisu nimalo dosadili, jer ih je čak 42 posto anketiranih građana proglasilo najdražim gostima. Taj postotak je najistaknutiji u Zadarskoj županiji, u kojoj Nijemce preferira čak 57 posto svih ispitanika, dok ih u Splitsko-dalmatinskoj županiji samo 37 posto daje prednost Nijemcima nad ostalima. Na krajnjem turističkom jugu Hrvatske, 42 posto građana želi najviše Nijemce kao goste, a u Šibensko-kninskoj županiji sklono im je 44 posto građana. Talijani su na drugome mjestu među najdražim gostima, a Česi na trećemu i njima je sklono 16,5 posto građana.
Međutim, po turističkim regijama u Dalmaciji, vrlo su različiti odnosi prema poželjnosti pojedinih nacionalnih skupina. Iako su svim Dalmatincima Nijemci najdraži, u Zadarskoj županiji, s čak 19 posto, na drugom mjestu su - Hrvati, dok su im na trećem mjestu Austrijanci, pa Slovenci. U Šibensko-kninskoj županiji, za 22 posto građana Česi su na drugome mjestu kao najdraži gosti, a zatim Hrvati. Splitsko-dalmatinski žitelji su, pak, svoje simpatije, osim Nijemcima, podijelili gotovo ravnomjerno među Austrijancima i Česima sa po 15 i 16 posto, dok se za domaće goste kao najdraže izjasnilo tek 6 posto građana srednje Dalmacije, a vrlo slično razmišljanje i jednak raspored simpatija prema gostima tih nacija imaju i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Najmanje simpatija dobili su turisti iz Srbije, tek 1 posto svih ispitanika.
Domaće je domaće

Domaće turiste 41 posto ispitanih smatra poželjnijim od stranaca
Nikša STIPANIČEV/CROPIX
Domaći turisti, kojih je lanjske godine bilo više od 1,1 milijun na Jadranu, za 41 posto ispitanika su bolji gosti od stranaca! Kada se tome doda i 18 posto naših građana koji smatraju da su domaći gosti isti ili podjednaki strancima, dobiva se podatak da gotovo 60 posto turističkih domaćina u Dalmaciji ocjenjuje Hrvate iznimno poželjnim gostima. Razlog takvom razmišljanju su sigurno i statistike potrošnje domaćih gostiju koje su uvijek za 10 do 20 posto veće od ostalih. Dalmatinci nisu u dvojbi oko toga kakav turistički razvoj Hrvatskoj treba. Tako je njih 45 posto, u izboru između masovnog i elitnog turizma, svoj glas dalo elitnom, iako bi sigurno na potpitanje što on podrazumijeva, vrlo malo njih znalo to objasniti. Jedini koji u Dalmaciji daju prednost masovnom pred elitnim turizmom jesu stanovnici Šibensko-kninske županije, koji su se sa 50 posto izjasnili za masovni. U sve tri druge dalmatinske županije omjer je obrnut u korist elitnog turizma.

Nitko ne zarađuje?!

Potpuno neočekivane rezultate dali su odgovori na pitanje: ostvarujete li vi osobno ili vaše kućanstvo neki prihod od turizma? Naime, na to pitanje 84 posto anketiranih odgovorilo je negativno, a samo 15 posto ispitanika odgovorilo je kako od turizma nešto uprihođuje.

Mlađi mrze gužve

Stanovnici Dalmacije toliko su naučili živjeti u ljetnom opsadnom stanju da 43 posto ispitanika tvrdi kako ljetne gužve podnosi lako! Gužve lakše podnose žene (44 posto), a iako bi se očekivalo da će stariji ispitanici iskazati manje razumijevanja za ljetni turistički šušur, na njega su se pokazali najosjetljiviji oni između 31 i 44 godine.  Slobodna Dalmacija

 

9. srpnja 2007.
PAPRENI GUŠTI NAUTIČKI TURIZAM JE VRLO 'IN', ALI TRAŽI DUBOK NOVČANIK
Tjedan uživanja na jahti do 95.000 eura
Iako tjedni najam velikih jahti odgovara cijeni manjega stana, jedrilica ili motorni brod od desetak metara može se u sezoni unajmiti i za 1250 eura
Guštanje na palubi i u salonima Technomar Velveta plaća se 13.570 eura po danu plovidbe
PIŠE JORDANKA GRUBAČ

Kako stvari stoje, uskoro neće biti potpuno zagušen jadranski obalni pojas apartmanizacijom i hotelizacijom, nego realna opasnost od zagušenja prijeti i prostoru koji je do sada bio simbol slobode i relaksacije, a to je - more! Slobodno mjesto u uvali, vez za rivom, sigurna plutača, iz sezone u sezonu postaju predmet jagme. Pa ipak - more, jedrilice, jahte, nevjerojatan su magnet i još uvijek novi i sve intenzivniji đir u načinu korištenja i uživanja mora - u odnosu na prije možda tek desetak-petnaest godina! Tko su ovoga ljeta hrvatski gosti nautičari, koliko plaćaju za morske gušte i blagodati ove jedinstvene obale?
Sudeći po onome što smo čuli na nekoliko čarteraških "adresa", nautički turizam još je uvijek u usponu i sve je više gostiju nautičara. Poznata hrvatska kormilarka iz šibenskoga JK Val Ana Gojčeta sada je zaposlenica NCP Remontno brodogradilište Prgin u Šibeniku. Prava osoba na pravome mjestu govori:
- Većina gostiju su Slovenci, slijede ih Česi, Talijani, Nijemci, Hrvati i baš ne bilježimo neki porast udjela hrvatskih gostiju u odnosu na strane u posljednje vrijeme.
Švedski stol

Oni koji u šibenskoj velikoj čarter marini NCP žele unajmiti desetmetarsku jedrilicu, na primjer Beneteau Oceanis Clipper 311 od 9,85 metara, platit će od 800 eura u predsezoni do 1700 eura u sezoni. Motorni brod slične veličine koštat će ih od 2500 u predsezoni do 3000 u kolovozu. Jedrilice do 15 metara, na primjer jedan Grand Soleil 50, stoji od 3500 do 5700 eura, a motornjak iste dužine, na primjer Fairline Phantom 46, stoji od 7700 do 10.500 eura. A kad u marinu stignete s brodom prosječne dužine od 12 metara, tada dnevni vez sa svim davanjima košta 40 eura, kažu u NCP-u.
U Murteru pak djeluje i nekoliko dobro uhodanih manjih čartera u vlasništvu domaćih ljudi. Jedan takav je "Jarušica", a njezin čelni čovjek Željko Jerat ujedno je i predsjednik Udruge čarteraša Hrvatske gospodarske komore. Tjedan dana desetmetarske jedrilice, na primjer elana 333, u "Jarušici" stoji od 680 eura u predsezoni i posezoni do 1900 eura u sezoni. Osammetarski motornjak poput Adriatica ima raspon predsezona/posezona-glavna sezona od 625 do 1205 eura. Bavaria 44 s 4 kabine stoji od 1430 do 3510 eura. Među gostima sve je više Hrvata.

Metri pumpaju cijenu

Sa svakim metrom dužine raste cijena pa se u NCP-u za jedrilice iznad 15 metara - na primjer Sun Odyssey 54 - plaća od 4000 do 6500 eura, za tjedan na Mondialu 54 od 16,3 m valja u sezoni platiti 15.000 eura, dok paluba Fairline Squdrona 74 od 22,6 m tjedno stoji 32.000 eura u predsezoni, a 40.000 eura u kolovozu.
No ako ste doista bogati i želite biti viđeni tijekom krstarenja Jadranom, baš od svih radoznalaca, konkurenata i medija, tada je vaš izbor jahta Technomar Velvet tvrtke Croatian Caribbean Yacht Club, čiji su vlasnici Goran Štrok, Vicenco Blagaić i Franjo Tomić. Riječ je o megaljepotici od 35 metara čiji tjedni najam, s all inclusive uslugom, zapada 95 tisuća eura. Nešto manji Ferretti 780, dug 24 metra stoji pak 55 tisuća eura tjedno.

Rast ponude obara cijene

Željko Jerat kao predsjednik Udruge čarteraša ima potpuni uvid u ono što se događa u ovoj propulzivnoj gospodarskoj grani: - Drastično se povećao broj brodova i to je prouzročilo pad cijena - s jedne strane. S druge strane manjak vezova podigao je godišnje cijene vezova što ide nauštrb čarterskoj djelatnosti. Događa se da vlasnici više ne mogu pokrivati svoje troškove leasinga. Slobodna Dalmacija

9. srpnja 2007.
Istarska županija donosi strategiju razvoja svojih ruralnih područja
Prije tri godine osnovana Agencija za ruralni razvoj Istre u stopostotnom županijskom vlasništvu
Nakon što je Istarska županija desetak godina putem posebnog proračunskog fonda poticala sadnju trajnih nasada, vinove loze, maslina, voćki i na taj način mnoge poljoprivrednike vratila zemlji, javila se potreba za novim vidovima poticaja, za nove različite programe. Tako je prije tri godine osnovano društvo AZRRI d.o.o. u stopostotnom županijskom vlasništvu, odnosno Agencija za ruralni razvoj Istre. Vrlo brzo pokazalo se da je to bio puni pogodak, a najnovije godišnje izvješće za prošlu i program za ovu godinu to najbolje potvrđuju. Društvo AZRRI je nastavilo poticanje podizanja trajnih nasada, ali uz novu kvalitetu, servisiranje ne samo nabavom sadnicama nego i suvremenom mehanizacijom.

Raspad PIK-ova

Zatim je unaprijedilo projekt zaštite autohtonog istarskog goveda, koje je bilo pred izumiranjem, ušlo u program komercijalnog uzgoja čuvenog bijelog i crnog tartufa kao istarske osobitost, program navodnjavanja, ubrzanog razvoja ribarstva, razvillo bogatu suradnju s pojedinim susjednim regijama radi dotoka novca iz fondova EU, a sad je upravo pred donošenjem strategije ruralnog razvoja Istre 2007. do 2013. koju treba odobriti Županijska skupština. Jednom riječju, nakon raspada velikih poljoprivrednih dobara PIK-ova, istarski su poljoprivrednici ostali dezorijentirani kako krenuti dalje, i to u proizvodnji na vlastitim posjedima, pa je bio potreban kohezijski faktor koji će ih okupiti oko interesnih programa, pomoći, ne samo teoretski već materijalno i edukativno. Kako rok za povećanje trajnih nasada ističe približavanjem prijema Hrvatske u EU, seljacima treba pomoći, ne samo u nabavci sadnog materijala nego i mehanizacijom koju sami ne mogu dobaviti. AZRRI nabavlja traktore i strojeve za sadnju koji uvelike ubrzavaju i olakšavaju posao. Sada upravo u dogovoru s Ministarstvom za poljoprivredu priprema sadnju maslina na 208 hektara opožarenog državnog zemljišta kod Vodnjana, a kako je kvalitetno maslinovo ulje vrlo traženo, AZRRI će državnim šumama platiti služnost i o svom trošku parcelirati zemlju gdje će masline zasaditi tamošnji poljoprivrednici.

Gastroponuda

Ne manje znatan je i program navodnjavanja koji AZRRI priprema po područjima u suradnji s labinskom Tvornicom poljoprivrednih strojeva kao tehničkim izvođačem sustava. O zaštiti autohtonog istarskog goveda godinama već teško se iznalaze načini i novac za održanje. AZRRI rješenje nalazi u gospodarskom iskorištavanju, odnosno uzgoju za meso kao ovdašnji specijalitet u gastroponudi kroz turizam, u što se uključila i međunarodna organizacija za zaštitu bioraznolikosti Slow foood. Probno, u suradnji sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom uzgojena su dva komada, a udruga kuhara Istre na turističkom sajmu u Torinu imala je prezentaciju i doživjela uspjeh s jelima od mesa istarskog goveda. Štala sa 35 komada goveda već je proradila. Pripremaju se i za gradnju posebne klaonice što zahtijevaju strogi EU propisi, dok za sad koriste Purisovu. Kako je Istra "zemlja čudesnih gljiva tartufa" koji se, iako vrlo skupi, sve više traže osobito u turističkoj gastroponudi, ali i izvozu, pa i sve više iskorjenjuju, krenuo je probni uzgoj u suradnji sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom i talijanskom regijom Piemonto. Tu je i zaštita endemske vrste gljive Tuber Maguatuma Pico, koja polako nestaje, a AZRRI će taj projekt kandidirati regionalnom fondu za zaštitu okoliša za sredstva za istočnu Europu, što ih osiguravaju EU, Amerika i Mađarske. Radi se i na identifikaciji i utvrđivanju tipičnih istarskih proizvoda, njihovoj zaštiti i promociji o čemu se priprema i posebna brošura. Na polju znanstveno istraživačkog rada radi se na takozvanom projektu solarizacije vinove loze, istražuje se kako povećati kakvoću desertnog vina porečke muškat ruže i tako redom. Rezultati samo trogodišnjeg sustavnog rada na spomenutim i drugim programima su bitno povećanje održivog razvoja u poljoprivredi Istarske županije, što uz ostalo daje i snažnu potporu razvoju ruralnog turizma u unutrašnjosti Istre.

Suradnja s Agronomskim fakultetom

Sve to potaknulo je izradu strategije ruralnog razvoja Istre u suradnji sa zagrebačkim i Agronomskim fakultetom iz Pise po modelu ruralnog razvoja regije Toskane. Radi se po standardima EU, a financira s nepovratnih 150.000 eura prema talijanskom zakonu 84/2001. Najprije je snimljeno početno stanje, sad su u tijeku radionice na kojima se raspravlja kuda će ići istarski poljoprivredno prehrambeni i ribarski sektor i kako će se uopće u cjelini razvijati ruralna Istra. A. Urošević(www.poslovni.hr)

9. srpnja 2007.
Dobrim kuharima i više od 15.000 kuna plaće
Danas su na cijeni mladi kuhari potkovani znanjem, koji prate trendove u kulinarstvu i brzo uče, jer gosti stalno traže nešto novo, kaže Danko Borovina

RIJEKA - Najsenzacionalnija vijest ovoga ljeta na Kvarneru zasigurno je da su se u Ugostiteljskoj školi u Opatiji za zanimanje kuhara prijavila 52 učenika, što je sedam više od upisne kvote. U Hrvatskoj je turizam trenutačno omiljena gospodarska grana pa sada i kuhari postaju društveno priznati umjetnici. Uz pristojne plaće od 5000 do 15.000 kuna, pa čak i više, sada kuhari u društvu dobivaju mjesto pored modnih kreatora i dizajnera. Konobare se, pak, još uvijek doživljava kao >manje vrijedna bića<. Jer, uvriježilo se mišljenje da danas konobariti može svako, s obzirom da to zanimanje gledamo kroz zaposlene u kafićima.

Predsjednik Sekcije ugostiteljskih i turističkih djelatnika riječkog područja Danko Borovina, poznat i kao vlasnik prestižnog riječkog restorana >Municipij<, upozorava da vrhunskog turizma nema bez vrhunskih kuhara i konobara, pa ni drugog osoblja, poput hotelskih sobarica, koje u boljim hotelima moraju znati barem jedan svjetski jezik.

Borovina smatra da će novi pravilnik o ugostiteljstvu uvesti više reda u taj dio turističke ponude jer, kako kaže, veliki broj konoba ugrožava rad vrhunskih restorana. Ističe da su u većini konoba konobari samo raznosači hrane pa kad mladi ljudi to vide uopće ne čudi što se ne žele opredijeliti za zanimanje konobara.

>Danas su na cijeni mladi kuhari potkovani znanjem, koji prate trendove u kulinarstvu i brzo uče jer gosti stalno traže nešto novo. Kao što ne želimo ući u dućan s demodiranom odjećom, tako je sve više onih koji ne žele ući u restoran s demodiranom ponudom jela i pića<, zaključio je vlasnik >Municipija<. Ugostitelj s Cresa bezuspješno je za ovo ljeto tražio kuhara koji bi radio u njegovom restoranu od 1. svibnja do sredine rujna, uz mjesečnu plaću od 14.000 kuna i osiguran smještaj, te za nešto nižu plaću i za ostale mjesece u godini kada restoran bude zatvoren. Nitko mu se nije javio. Vlasnik opatijske vile >Laurus< Krunoslav Kapetanović napominje da je u kafićima čak simpatično gledati učenike i studente kako konobare, dok u hotelima i kvalitetnim restoranima ne mogu raditi >nosači hrane i pića<. On upozorava da hrvatskom turizmu nedostaje osjetno više kvalitetnih konobara nego kuhara.

>Ne pretjerujem, lakše će Dinamo naći zamjenu za Eduarda, nego vrhunski restoran na Kvarneru zamjenu za kvalitetnog konobara<, ustvrdio je Kapetanović, dodavši da danas kvalitetni kuhari i konobari, osim na visinu plaće, gledaju i na to kakve im radne uvjete poslodavac nudi te koliko će imati slobodnog vremena. [Damir Herceg], Vjesnik

 

6. srpnja 2007.
Afganistan: Napadnut hrvatski kontigent
U napadu na pripadnike hrvatskog kontigenta na sjeveru Afganistana danas oko podneva po lokalnom vremenu (oko 9.30 sati po hrvatskom vremenu) nije bilo ozlijeđenih pripadnika Oružanih snaga RH. Nije bilo ni materijalne štete zahvaljujući dosljednom pridržavanju mjera zaštite. Napad na kolonu pripadnika Operativno-mentorskog tima za vezu počinjen je protutenkovskom minom postavljenom uz prometnicu. Kolona je bila u patroli 6 km sjeverno od Pol-e Khomrija, navodi MORH u priopćenju. HRT

6. srpnja 2007.
Statusna konferencija u slučaju trojice generala
Danas bi mogao biti određen datum početka suđenja hrvatskim generalima u Haagu. Na Haškom sudu održava se predraspravno ročište u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač". Trebalo bi se utvrditi u kojoj su fazi pripreme za suđenje trojici generala.
Dok će general Ante Gotovina biti u haškoj sudnici, druga dvojica generala Ivan Čermak i Mladen Markač sudjelovat će na statusnoj konferenciji videolinkom iz Zagreba.
Početak suđenja, koji je prvotno bio sazvan za 7. svibnja, odgođen je u travnju do daljnjega, zbog niza neriješenih pitanja, a otada broj problema u tom postupku umnožio se, uključivši i činjenicu da su dvojica od trojice optuženika ostali bez cijele ili dijela obrane. HRT

6. srpnja 2007.
Veza Maestra i slučaja Zagorec 
Piše: Davor Butković
Foto: Goran Šebelić/CROPIX
General Vlado Zagorec, optužen za utaju novca u vrijeme dok je organizirao kupnju oružja za HV, na sastanku sa Sašom Perkovićem u Beču ustvrdio je kako je Joško Kuzmanić trebao odnijeti mito od milijun i pol eura za državnog tužitelja Mladena Bajića i njegova zamjenika Lazu Pajića. Bajić i Pajić taj su novac, ustvrdio je Zagorec, tražili kako bi odustali od optužaba protiv njega.

Joško Kuzmanić, Splićanin koji sada živi u Istri, bio je jedan do dvojice glavnih operativaca USKOK-a u akciji Maestro.

Kuzmanić je osobno razotkrio čelnike HFP-a, koji se sada nalaze u pritvoru. U državnom vrhu smatraju kako je informacija o Kuzmaniću, kao o čovjeku koji je trebao odnijeti Zagorčev novac Bajiću, dodatni argument u prilog tezi da se kroz slučaj generala Zagorca pokušava kompromitirati akcija Maestro, da se, dakle, pokušava kompromitirati svaki pokušaj borbe protiv korupcije u Hrvatskoj.

Sanader za aferu osumnjičio oporbu

No neovisno o takvim interpretacijama, prema kojima su dokument što ga je danas objavio Hrvatski list, kao i Zagorčeva tvrdnja da je Bajić od njega tražio mito od milijun i pol eura, u funkciji osvete onih koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni protukorupcijskom kampanjom, čitav niz konkretnih činjenica oko tog dokumenta više je nego sporan.

Kuzmanić je osobno razotkrio čelnike HFP-a, koji se sada nalaze u pritvoru. U državnom vrhu smatraju kako je informacija o Kuzmaniću, kao o čovjeku koji je trebao odnijeti Zagorčev novac Bajiću, dodatni argument u prilog tezi da se kroz slučaj generala Zagorca pokušava kompromitirati akcija Maestro, da se, dakle, pokušava kompromitirati svaki pokušaj borbe protiv korupcije u Hrvatskoj
Primjerice, na dokumentu, koji navodno pokazuje kako je Sanader 2003. godine deponirao dvadeset tona zlata na Britanskim djevičanskim otocima, nema Sanaderova potpisa! Taj je dokument, dakle, mogao glasiti na bilo čije ime, koje je zamislio njegov sastavljač.

Drugo, posve je nejasno kako bi bilo tko u Hrvatskoj mogao fizički posjedovati dvadeset tona zlatnih poluga. U Hrvatskoj narodnoj banci službeno su nam rekli da HNB nikada nije imao zlatne poluge.

Treće, Zagorčevi odvjetnici tvrde da je predsjednik Mesić želio da Zagorec verificira dokument iz 2003. godine. Međutim, Zagorec je dobio otkaz u RH Alanu još 2000. Kako bi netko tko je izbačen iz državne službe 2000. godine mogao verificirati dokument iz 2003.?

Četvrto, optužbom o polugama pokušava se ustvrditi kako su Ivo Sanader i Stipe Mesić u vrlo lošim odnosima. Nasuprot tome, cijela se javnost, u nekoliko recentnih Mesićevih TV nastupa, mogla uvjeriti kako predsjednik Republike izvrsno surađuje s predsjednikom Vlade, što dio tiska Mesiću izrazito zamjera.

Optužba o zlatnim polugama i o mitu što ga je, navodno, Bajić tražio od Zagorca spada u najekscentričnije priče koje su se u ovih sedamnaest godina dogodile u Hrvatskoj. Pozadina ove priče mješavina je čistog nasilja i dubinske političke mržnje: kada se nije uspio dogovoriti s državom oko imuniteta, Zagorec je odlučio pokušati optužiti cijelu državu za korupciju.

Baš kao što je i Hrvoje Petrač fizički prijetio pripadnicima državnog vrha kada je prije dvije godine bio uhićen u Grčkoj. A o vjerodostojnosti samog dokumenta o Sanaderovim zlatnim polugama najbolje govori lead u listu koji je taj dokument objavio. Ondje doslovno piše da uredništvo Hrvatskog lista ne zna je li riječ o autentičnom dokumentu, ili o podvali i falsifikatu. Objavljeno je, dakle, nešto za što i oni koji su to objavili smatraju da je možda falisifikat i podvala.

Zašto je onda takvo što uopće objavljeno? To možda znaju stalni suradnici tog tjednika, bivši šefovi obavještajnih službi, u vrijeme kada su obavještajne službe sudjelovale u  nekim od najgorih zamislivih zloporaba vlasti. Jutarnji list


6. srpnja 2007.
SDP u utorak potvrđuje Jurčića
Glavni odbor SDP-a u utorak bi trebao potvrditi Ljubu Jurčića kao SDP-ova premijerskog kandidata na jesenskim parlamentarnim izborima, istaknuto je na konferenciji za novinare SDP-a.
Jurčić, glavni SDP-ov gospodarski strateg, na upit hoće li u utorak i službeno postati stranački premijerski kandidat odgovorio je kako će o tome odlučiti Glavni odbor. Naglasio je kako ne očekuje nikakva iznenađenja budući da je SDP-ov stav o tom pitanju otprije poznat.
Predsjednik stranke Zoran Milanović je nagađanja u nekim medijima o tome da dio SDP-ovaca dovodi u pitanje Jurčićevu premijersku kandidaturu nazvao špekulacijama, a novinare je pozvao da, što se tiče kadrovskih rješenja u stranci, pričekaju sjednicu Glavnog odbora.
SDP je danas nastavio predstavljati ciljeve svoje gospodarske strategije, odnosno njezina dijela koji se odnosi na upravljanje nacionalnim bogatstvom. Jurčić je istaknuo da cilj svake vlade mora biti upravljanje nacionalnom imovinom u svrhu povećanja njezine vrijednosti. SDP stoga predlaže uvođenje integriranog sustava nacionalnih računa koji bi objedinio račune proizvodnje, dohotka, financijskih transakcija (tokovi novca u državi), tablice ponude i uporabe (proizvodna povezanost gospodarskih sektora) te račun nacionalnog bogatstva.
Jurčić ističe da bez osmišljenih ekonomskih analiza koje bi jasno pokazivale kakva je gospodarska situacija u državi te ekonomska međudjelovanja njezinih različitih resora nema ni aktivnoga gospodarskog razvoja. Nužno je, naglašava, kroz kapitalni račun procijeniti vrijednost nacionalne imovine kako bi se točno znalo čime država raspolaže i na koji se način brine o svojoj imovini.
Osvoji li SDP vlast na izborima, Jurčić već u prvoj godini mandata najavljuje donošenje zakona o podmirenju obveza u roku od 60 dana, budući da je, kaže, neplaćanje osnovna prepreka razvoju poduzeća i rastu investicija. Jurčić je uvjeren da bi spomenute mjere već u prvoj godini mandata vlade kojoj bi bio na čelu povećale stopu rasta BDP-a za 1,5 posto, industrijske proizvodnje za 20 posto, dovele bi do bržeg obrtaja novca, nižih cijena, veće sigurnosti poslovanja, razvoja tržišta kapitala, većih investicija i manje korupcije.
Upitan misli li kao premijer zaštititi nacionalno bogatstvo od rasprodaje strancima, Jurčić je odgovorio kako nacionalnu imovinu ne bi prodavao, već, pokaže li se potreba, davao na korištenje putem koncesija ili drugih ugovora. HRT


6. srpnja 2007.
ZAGREB-ORAŠJE Međunarodna kajakaška regata
Njemački kajakaši za turističku promidžbu Save
KRAPJE - Sudionici međunarodne kajakaške regate rijekom Savom na svom putu od Zagreba do Orašja, srijedu poslijepodne doplovili su u Krapje. U regati dugoj 462 kilometra sudjeluje 21 kajakaš iz klubova širom Njemačke, a na pojedinim etapama pridružuju se i kajakaši iz Zagreba, Siska, Slavonskog Broda dok ih na cijelom putu prate kajakaši Orašja. Na cilj stižu 11. srpnja.

Na trećoj etapi, od Bobovca do Krapja, kajakaši uglavnom starije dobi preveslali su 27 kilometara te nakon obilaska Parka prirode Lonjsko polje zaveslali prema Staroj Gradišci. Začetnik ove ideje Avdo Sejdić rodom iz Orašja od 1970. živi i radi u Hannoveru.

Govoreći o regati koja iduće godine trebala krenuti iz Slovenije Vjesniku je rekao: >Ova regata prije svega ima turističko-promidžbeni karakter. I sam kajakaš, branio sam i boje njemačke reprezentacije, sa svojim prijateljima iz njemačkih kajakaških klubova želio sam doživjeti lijepu prirodu uz rijeku Savu i gostoljubivost ljudi. Za sada sam u tome uspio a vjerujem da će njemački kajakaški savez već od iduće godine ovu regatu uvrstiti u svoj godišnji program rada.

Avdo Sejdić priča, a Edo Bogović u Parku zadužen za promidžbu potvrđuje, da se ideja o kajakaškoj regati rodila na hannoverskom sajmu gdje je predstavljen Park prirode Lonjsko polje. Oduševljen onim što je našao u prospektima i vidio za predstavljanja Parka Avdo je predložio organizaciju regate a u Parku su ga podržali. [Zdravko Sever], Vjesnik

 

 

6. srpnja 2007.
BAŠTINA ZAVRŠEN TROGODIŠNJI MEĐUNARODNI PROJEKT POVEĆAVANJA VRIJEDNOSTI KULTURNOG NASLIJEĐA
Projekt Villas spas za hrvatske dvorce
Jedan od važnijih zaključaka nakon provedenog projekta je da većina tih građevina u Hrvatskoj, nažalost, u nedostatku sredstava i ideja propada piše Mirjana ĆUK
Problemom zanemarenih i devastiranih dvoraca i ljetnikovaca u Hrvatskoj, kao vrijednim dijelom kulturne baštine koji bi, ako se percepcija ljudi uskoro ne promijeni, mogao naprosto nestati, bavio se trogodišnji međunarodni projekt Villas. Kao jedan od rezultata tog projekta, čiji je glavni cilj bio istražiti načine kako povećati vrijednost kulturnog naslijeđa koje se sastoji od povijesnih dvoraca, kurija, zamkova, vila i ljetnikovaca, nastala je i internet stranica dvorci.hr. Stranica je postavljena kao okvir koji će se nadopunjavati podacima o takvim građevinama u Hrvatskoj, te iskustvima njihovih vlasnika. Projekt pod punim nazivom "Villas, stately homes and castles - compatible use, valorisation and creative management", završio je krajem prošle godine, a provodio se kroz program INTERREG.

U projekt je bilo uključeno 16 institucija iz Austrije, Italije, Hrvatske i Grčke. Glavni koordinator hrvatskog dijela projekta bio je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu s profesorom Mladenom Obad-Šćitarocijem kao glavnim voditeljem.

- Jedan od zaključaka nakon provedenog projekta je da većina tih građevina u Hrvatskoj, nažalost, u nedostatku sredstava i ideja propada, kazao je Nikša Božić, tajnik hrvatskog dijela projekta, ističući kako je projekt Villas dvorce i ljetnikovce na području Lijepe naše promatrao kao potencijal za gospodarski razvoj, i to prije svega kroz kulturni turizam. No, kaže, ne isključivo kroz turizam. Vila koja je, primjerice, u privatnom vlasništvu i kojoj vlasnici žive,mogla bi se iskoristiti na način da bude uključena u mrežu kulturnih ruta i da jednom u dva tjedna bude otvorena za razgledavanje.

Kako je projekt bio organiziran u nekoliko projektnih tema, obavljale su se i analize konteksta u kojem su te građevine nastajale, njihovo današnje stanje te namjena, ali i stavovi i problemi vlasnika kada se odluče za prenamjenu takvog objekta. Kao jedan od problema s kojima se vlasnici povijesnih građevina u Hrvatskoj susreću Božić ističe dosta krute stavove službi koje se bave zaštitom kulturne baštine.

- Iako imamo jako dobro organizirane službe zaštite, one se prije svega bave restrikcijama, a ne poticajima, što potencijalnim investitorima predstavlja poprilične probleme - kaže Božić, no ističe kako to nije samo problem naše zemlje. Slično se događa i u Italiji i Austriji, gdje se, međutim, pokušava pronaći finija gradacija između onih građevina koje predstavljaju nacionalni prioritet i onih koje bi mogle biti ekonomski iskoristive.

- Budući da svi ne mogu dobiti novac od države, projekt je zapravo pokušao stvoriti okvir u kojem bi se definirali načini i strategije ekonomske iskoristivosti tih povijesnih građevina. Internet stranica dvorci.hr, predstavlja upravo jedan takav okvir koji se može nadopunjavati. Dvojezična je i namijenjena vlasnicima povijesnih građevina koji na stranici pronalaze prostor za razmjenu iskustava i povezivanje. Dvorci su predstavljeni kao dio hrvatskog kulturnog naslijeđa, a njezin trenutačni sadržaj je rezultat istraživanja provedenog u okviru projekta Villas.

Ipak, trenutačno najveći problem jesu neriješena vlasnička pitanja i financiranje takvih projekata. Moguće je, uz dobar program, dobiti sredstva iz nekog od EU fondova. Primjer je Zaprešić koji ima ideju u Novim dvorima Zaprešićkim otvoriti jedan sveučilišni centar. Osmislili su projekt, prijavili ga programu koji se financira iz fondova EU-a, i danas su već dosta odmaknuli.

- U sklopu projekta išli smo obilaziti zagorske dvorce i vidjeti do koliko njih je obilježen put, koliko ih ima uređen parking, do koliko njih se može doći sustavom javnog prijevoza. Jako ih je malo koji su na taj način dostupni, pa je predloženo osmišljavanje kulturnih ruta po Hrvatskom zagorju sa zagorskim dvorcima kao glavnom temom. To bi podrazumijevalo da u Zagrebu sjednete s biciklom na vlak i krenete u obilazak dvoraca. U jednom je muzej, u drugom restoran, neki su ruševine namijenjene razgledavanju, ali svi su dio dobro osmišljene mreže dvoraca. To bi bio početak koji ne bi zahtijevao previše ulaganja, ali traži osmišljavanje i koordinaciju - kaže Božić.

U Italiji i Austriji, primjerice, postoje organizacije koje pomažu u koordinaciji i osmišljavanju upravo takvih projekata, pa je jedan od prijedloga da se osnuje i hrvatski institut ili centar za ljetnikovce i dvorce, koji bi I te kako pomogao pri očuvanju vrijedne hrvatske kulturne baštine.

Istraživanje u Dalmaciji
Dalmacija je, pak, sjedište nekih naših najvažnijih i najvrednijih renesansnih ljetnikovaca. Ljetnikovci Dalmacije najgušće su raspoređeni na širem području Dubrovnika gdje su se gradili u 15. i 16. stoljeću, a dosta ih pronalazimo i na našim otocima, primjerice Hvaru. Zato Božić poziva sve vlasnike da nastave s projektom Villas, odnosno da komunikacijom i razmjenom iskustava na internet stranici nastave suradnju za koju je Villas stvorio jako dobre temelje. Predlaže da se u dalmatinskim županijama provede sustavno istraživanje kako bi se napravila kategorizacija i kvalitetnije predstavljanje ljetnikovaca.

Manjak projekata
Projekt Villas je podigao razinu svijesti kod građana, a pogotovo vlasnika dvoraca i ljetnikovaca u Hrvatskoj, ali još uvijek nema dobro osmišljenih projekata. Vlasnik većine tih dvoraca je država, pa se i u tom segmentu može primijetiti njezina tradicionalna tromost. Primjer je dvorac Opeka u Varaždinu, koji je nekada bio škola. Dvorac u ovom trenutku propada i bez projekta od njega uskoro neće ostati ništa. Slobodna Dalmacija

6. srpnja 2007.
Ljeto filmskih festivala
Svjedoci smo inflacije filmskih festivala koja ovo ljeto filmofile nagoni da se okupljaju u Dubrovniku, Vukovaru, Motovunu, Puli, Gornjoj Stubici i brojnim drugim mjestima
Hrvatska je kinematografija do prije koju godinu grcala u problemima boreći se s malom produkcijom, lošom kvalitetom i nikakvom gledanošću domaćih filmova. Sve se to iz godine u godinu mijenja, pa tako posljednjih godina sve više ljudi gleda hrvatski, mora se priznati, sve kvalitetniji film. No i dalje smo svjedoci apsurdne situacije, a to je da je Hrvatska zemlja koja gotovo da ima više filmskih festivala na godinu nego snimljenih filmova.

Bogata ponuda počela je s dubrovačkim filmskim festivalom Libertas koji se održao od 29. lipnja do 4. srpnja. Potom se ljubitelji sedme umjetnosti s krajnjeg juga Hrvatske sele na krajnji istok gdje se od 5. do 8. srpnja održava prvo izdanje vukovarskih filmskih revija, a slijede Tabor, novi festival nevidljiva filma, onaj motovunski, pa pulski itd.

U sklopu trećeg festivala Libertas prikazano je pedesetak naslova uglednih europskih i svjetskih redatelja, među kojima su neki imali i hrvatsku premijeru poput mračne komedije >Šef<, kultnog Larsa von Triera. Prikazani su i novi uradak hvaljenog hongkonškog redatelja Johnnyja Toa, te kinohitovi >Hostel 2<, >28 tjedana kasnije< itd. Promjena u odnosu prema dosadašnjim izdanjima Libertasa odnosila se na nedostatak zvijezda, jer su proteklih godina Dubrovnikom defilirali Woody Harrelson, Nick Nolte, Owen Wilson, dok se ove godine pojavio samo njemački glumac Karl Markovics. Najboljim filmom festivala proglašen je švedsko-njemački naslov >Kad padne mrak< Andersa Nilssona, najbolji dokumentarac je britansko >Crno zlato< Marca i Nicka Francisa dok je najboljim kratkim filmom proglašen >Marilena, volim te< Rumunja Cristiana Nemescua.

Prvi vukovarski festival više je revijalnog karaktera, bez gostiju i svodi se na prikazivanje naslova, ali kako iza projekta stoji agilna izdavačka kuća Discovery tako će i u Vukovaru biti prikazan niz sjajnih ostvarenja. Zamišljen kao festival podunavskih zemalja ugostit će filmove iz Njemačke, Mađarske, Češke i Rumunjske (iz Rumunjske dolazi svježi dobitnik Zlatne palme u Cannesu >Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana<, dok će u bonus programu biti prikazani >Otporan na smrt< Quentina Tarantina i >Planet Terror< Roberta Rodrigueza.

Od 9. do 14. srpnja održat će se u Zagrebu i novopokrenuti Festival nevidljivog filma u sklopu kojeg će biti prikazana ostvarenja Jima Jarmushca, Oshime Nagise, Abbasa Kiarostamija, Raymunda Gleyzera. Ugostit će i filmologe poput Jonathana Rosenbauma i Raymonda Belloura, te redatelja Kena Jacobsa.

Nakon četiri godine održavanja u matičnom dvorcu Veliki Tabor u Desiniću, peti će taborski festival (10. do 14. srpnja) ugostiti dvorac Oršić u Gornjoj Stubici. Do preseljenja lokacije došlo je zbog obnove dvorca Veliki Tabor, a novost je da je od ove godine Festival namijenjen prikazivanju kratkometražnih filmova jer, kažu organizatori, >nisu skupili dosta novca za neki drugi koncept pa je ovo početak prvog međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Hrvatskoj<.

Najveću popularnost sigurno uživa onaj u pitoresknom Motovunu (od 24. do 28. srpnja), koji kao najveći hit ove godine najavljuje >Panov labirint< sjajnog meksičkog redatelja Guillerma del Tora. To bi bio potez za svaku pohvalu, jer je riječ o jednom od najoriginalnijih filmova posljednjih godina, da u domaća kina ne kasni godinu dana. Festivali bi ipak trebali imati nešto svježije premijere, bez obzira na to o koliko je kvalitetnom naslovu riječ. Uz >Panov labirint< u glavnom se programu našlo mjesta i za britansku >Crvenu cestu<, izraelsko >Drago blato<, škotski >Hallam Foe<, češko >Razdoblje suše<, te japansku >Šumu žalovanja<. Osim obilja filmskih uradaka, festival će ponuditi i bogat popratni program s blogerima, okruglim stolovima itd. U Motovunu će premijeru imati i dugometražni Brešanov dokumentarac o Radiju 101, a slavit će se i 30 godina punka. Gosti festivala bit će mađarski filmaš Istvan Szabo, inače predsjednik festivalskog žirija, redatelj David Mackenzie, te glumac Jamie Bell, poznat po ulozi u >Billyju Elliotu<, koji je na neki način i otkriven u Motovunu.

Domaće je domaće

Najstarija domaća filmska manifestacija, ona u Puli, (od 16. do 21. srpnja), kao najveću manu imala je ograničenje na domaći film što je dosad značilo da se tamo prikazuje pet-šest loših ili osrednjih naslova. Kako se u novije vrijeme povećala produkcija i kvaliteta tako će ovogodišnje izdanje u donijeti šest uradaka od kojih, barem na papiru, najintrigantnije zvuči uradak Kristijana Milića >Živi i mrtvi< nastao prema istoimenom romanu Josipa Mlakića. Bit će prikazan i prvi domaći rock'n'roll film >Pjevajte nešto ljubavno< Gorana Kulenovića koji ujedno i otvara nacionalni program, te >Pravo čudo< Lukasa Nole, >Kradljivac uspomena< Vicka Ruića, >Moram spavat anđele< Dejana Aćimovića i zakasnjeli >Armin< Ognjena Sviličića.

U terminu nakon hrvatskog filma u PoPularnom programu bit će prikazano sedam stranih ostvarenja s najvećim hollywoodskim zvijezdama i drugim poznatim glumcima.

Program se otvara nacionalnom premijerom fantastičnog trilera >Next< s Nicholasom Cageom i Julianne Moore, a slijedi svečana nacionalna premijera petog nastavka serijala o malom čarobnjaku >Harry Potter i Red feniksa<. Hrvatske će premijere u Areni imati i kriminalistički triler >Lonely Hearts< s Johnom Travoltom, Jamesom Gandolfinijem, Salmom Hayek i Jaredom Letom, te srpsko-hrvatska koprodukcija >Konji vrani< Ljubiše Samardžića u kojoj osim spomenutog glumca nastupaju i Slavko Štimac, te Ivo Gregurević. U Areni će biti održane i istarske premijere filmova koji već igraju u hrvatskim kinima znanstveno-fantastičnog spektakla >Transformers<, >Oceanovih trinaest< i treći nastavak >Shreka<. Događaj će otvoriti Greta Scacchi, a očekuje se i dolazak Jirija Menzela i drugih.

Denis Vukoja, Vjesnik

 

5. srpnja 2007.
Sanader odbacio Zagorčeve optužbe

Premijer Ivo Sanader na sjednici Vlade u svoje osobno ime i u ime trenutačno odsutnog predsjednika Stjepana Mesića oštro je opovrgnuo Zagorčeve optužbe. Rekao je kako nema te podzemne, ilegalne ili bilo kakve druge grupacije koja će spriječiti borbu protiv kriminala, mita i korupcije. Istaknuo je da je riječ o smiješnim optužbama kojima se smije cijela Hrvatska.

Zagorec je, kako pišu neki hrvatski mediji, za vrijeme susreta sa savjetnikom predsjednika Mesića, Saši Perkoviću predočio dokument koji pokazuje da je premijer Ivo Sanader 2003. pohranio na Britanskim djevičanskim otocima 19 tona zlatnih poluga, a predsjednik Mesić prekršio ustavne ovlasti. Državna vlast tvrdi da je dokument falsificiran. Prema pisanju Jutarnjeg lista, isti papir Zagorčevi suradnici nudili su medijima i prije nekoliko mjeseci. Objavljivanje je odbijeno zbog očigledne sumnje u autentičnost.

Za glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića Zagorec tvrdi da je od njega tražio milijun i pol eura mita kako bi odustao od optužaba. Optuženi general također inzistira na tome da je predsjednik Republike prekršio Ustav samom činjenicom što mu je poslao svog savjetnika za sigurnost. I premijer Sanader, i predsjednik Mesić, i državni odvjetnik Bajić smatraju kako Zagorec svojim najnovijim potezima pokušava uzdrmati hrvatski pravni i politički poredak kako bi izbjegao izručenje i suđenje. (HRT)


5. srpnja 2007.
VOJNE KARTE BIVŠE JNA KONAČNO ODLAZE U POVIJEST
Hrvatska vojska dobiva novi vojni hrvatski zemljovid
ZAGREB - Hrvatska će vojska uskoro dobiti nove vojne karte koje će zamijeniti stare karte bivše JNA. No, kada će projekt Vojnog geoinformacijskog sustava (VoGIS) biti okončan, krajnje je neizvjesno, jer je MORH-ov Odjel za vojnu kartografiju deficitaran s kadrovima, a ima i problema s isporukom baze podataka od Državne geodetske uprave, kao i Hrvatskog hidrografskog instituta. I dok HV još uspijeva koristiti podatke iz starih vojnih karata, savezničke vojske s kojima se na teritoriju Hrvatske realiziraju vojne vježbe traže aktualne informacije. Tako se pojavio problem sa sudjelovanjem francuske podmornice u NATO-ovoj vojnoj vježbi "Noble Midas 07" planiranoj za listopad ove godine. Naime, stare karte dijela hrvatskog podmorja nisu pouzdane, pa će pripadnici francuske mornarice za tu priliku sami snimiti određene podatke, među kojima posebno slanost mora, što su im potrebni za plovidbu podmornice.

Struktura teritorija RH u posljednjih se 30 godina značajno promijenila, zbog čega je nužnost izrade novih vojnih karata povećana. To je, prema riječima načelnika Odjela za kartografiju MORH-a, bojnika Željka Železnjaka, prepoznato prije tri godine kada je započeo projekt VoGIS-a, koji u cijelosti mora biti izrađen prema NATO standardima.

- VoGIS mora omogućiti dvosmjernu razmjenu digitalnih informacija s članicama NATO-a, objašnjava bojnik Željeznjak, dodajući kako će se stare rasterske karte JNA zamijeniti novim digitalnim prostornim podacima za cjelokupno područje Hrvatske. Pri tome će se i smanjiti broj kartografskog sustava sa 835 na 186 listova, a bit će izrađena osnovna taktička, kao i operativna karta.

- Ne znamo kakva je situacija s vojnim kartama naših istočnih susjeda, no VoGIS što će ga dobiti HV bit će jednak onome europskih zemalja, te priređen u standardnim zapisima kakvi se koriste u međunarodnim vojnim aktivnostima, objašnjava Železnjak, ističući kako će biti izrađena zrakoplovna i kopnena inačica karte.

Nužnost izrade novih vojnih karata nameće se sama po sebi jer se na teritoriju RH izgradilo mnogo novih objekata, a Hrvatska vojska ne može koristiti standardne karte budući da je kod pojedinih objekata zanimaju detalji koji nisu uobičajeno navedeni.

- Za vojsku je ponekad važno da osim širine i dužine pojedine prometnice zna i njezinu kvalitetu. Značajni orijentiri su i odašiljači mobilnih operatera, a sve to standardne geografske karte ne bilježe, rekao nam je Železnjak, prema čijim će najavama nove karte imati legendu na hrvatskom i engleskom jeziku, dok će uz granice sa susjednim zemljama biti legenda i na njihovom jeziku. Autor: A.RAIĆ-KNEŽEVIĆ , Glas Slavonije

5. srpnja 2007.
Zagreb kao europska top destinacija
Mnogi već sada govore o Zagrebu kao mlađem bratu velikog Beča, Praga i Budimpešte. Iako površinski znatno manji, Zagreb je posljednjih godina svojim šarmom, kulturom i bogatom poviješću osvojio brojne turiste
Martina PAUČEK ŠLJIVAK
Kada se govori o poznatim europskim metropolama nabrajaju se gradovi poput Rima, Pariza, Londona ili pak Beča, Praga i Budimpešte, a toj bi se skupini >europskih bisera< uskoro mogao pridružiti i Zagreb. Mnogi posjetitelji već sada govore o Zagrebu kao mlađem bratu velikog Beča, Praga i Budimpešte. Iako površinski znatno manji, Zagreb je posljednjih godina svojim šarmom, kulturom i bogatom poviješću osvojio brojne turiste.

Turistički rekordi

Prema posljednjim podacima Turističke zajednice grada Zagreba, našu je metropolu u svibnju posjetilo gotovo 60.000 turista koji su ostvarili oko 116.000 noćenja, što u odnosu na svibanj 2006. godine znači porast od 12 posto u dolascima te čak 21 posto u noćenjima. Od ukupnoga broja turista, oko 45.000 bili su stranci koji su ostvarili više od 90.000 noćenja. Prvih pet mjesta u dolascima zauzimaju gosti iz Njemačke, SAD-a, Francuske, Japana Italije, a u noćenjima su prvom mjestu gosti iz SAD-a, a potom Nijemci, Talijani, Britanci te Francuzi.

Sve više Amerikanaca

Prije dva mjeseca Zagreb je posjetila i američka Udruga organizatora putovanja čiji je predsjednik tada izjavio da je Zagreb ove godine za njih najtraženije europsko odredište, a Hrvatska svjetska top destinacija.

Njegove su se riječi itekako pokazale istinitima. Hodajući gradom kod spomenika bana Jelačića stoji grupa Španjolaca, malo dalje kod sata čuje se kako na talijanskom vodič nešto objašnjava grupi, na Dolcu šeću Francuzi, a ispred katedrale se slikaju Japanci. To je otprilike svakodnevna slika Zagreba oko podne. Japancima najviše sviđaju uređeni parkovi, Španjolce i Talijane oduševljava katedrala, nitko nije ostao ravnodušan nakon posjeta Mirogoju za koji svi turisti kažu je najljepše groblje koje ikad vidjeli.

Koliko je veliki broj turista u gradu pokazuju i podaci smještajnih objekata. U Omladinskom hostelu u Petrinjskoj Amerikanci su prošlog mjeseca bili jedni od najbrojnijih gostiju uz Francuze i Nijemce. Luksuzni zagrebački hoteli također ugošćuju sve više turista s druge strane Atlantika. U manjem, ali ne i zanemarivom broju, posjećuju nas i turisti iz daleke Australije i Novog Zelanda, a Zagreb se sve više promovira i u cijelom svijetu.

Turistička zajednica grada Zagreba napravila je odličan posao snimivši filmove o našoj metropoli koji su sve samo ne dosadni.

Čak i oni koji su rođeni Zagrebu i žive ovdje cijeli život kažu kako bi nakon gledanja tih video uradaka svakako poželjeli u miru razgledati gradske znamenitosti, jer u svakodnevnoj jurnjavi nisu ni primijetili da žive u jednom od najljepših europskih gradova.

Te su snimke Zagreba vidjeli i mnogi turisti koji ovih dana šeću čak i na plus 35 našom metropolom. Grupa Rusa u Zagreb je stigla iz Istre i to samo na jedan dan kako bi malo prošetali centrom i upoznali hrvatsku metropolu.

Majka i kći, Dasha i TanyaTichonova žive u Moskvi pa im je Zagreb bio poprilično neobičan. >Nemate visoke zgrade kao što ima Moskva, no iako su i vaše lijepe mislim da bi ih trebali restaurirati<, primijetila je Dasha.

Puni kafići i vesela atmosfera

Za oko su joj posebno zapele trgovine kojih, kaže, ima puno. Njezina majka Tanya rekla je pak da joj se u gradu najviše dopala vesela atmosfera. >Na ulicama sve vrvi od ljudi, kafići su vam puni, što kod nas nemate priliku vidjeti tijekom dana jer su tada svi zaposleni pa se kafići popunjavaju tek navečer<, rekla je ona.

Iako Hrvatica, Radmila Sović Zagreb je posjetila prvi put u životu. Iz Istre se preselila u Ameriku kada je imala nepunih sedam godina. U Zagreb je stigla sa suprugom Krstom, koji je podrijetlom iz Bibinja, no u Clevelandu živi posljednji tridesetak godina.

>Ja sam u Zagrebu bio jednom i to davno, prije nego sam otišao živjeti u Ameriku <, rekao je Krsto. I jedan i drugi oduševljeni su gradom. >Mogla bih sjediti cijeli dan na Trgu i promatrati ljude, toliko mi se sviđa ovdje, uživam u svakoj minuti<, rekla je ona. Dodaje kako obožavaju Hrvatsku i njezinu povijest te da je napokon morala posjetit i njen glavni grad. >Malo je ljudi u Americi prije rata znalo za Hrvatsku, a sada sve više ljudi dolazi ovdje i to nam je drago, napokon se čuje za nju<, rekao je Krsto. Vjesnik

5. srpnja 2007.
Na Premudi vjenčanje nakon trideset godina
Piše: Minja Gugić
Zagrepčanka Dijana Glova i Austrijanac Guntram Tockner ostvarili su svoje otočko vjenčanje iz snova
PREMUDA - Vjenčanje iz svojih snova ostvarili su prošle subote Austrijanac Guntram Tockner i Zagrepčanka Dijana Glova na otoku Premudi, a njihovo vjenčanje pamtit će i cijelo mjesto jer je to bilo prvo vjenčanje na otoku nakon gotovo punih 30 godina. Obred je održan u crkvici Svetog Kirijaka koja se nalazi na mjesnom groblju, u uvali Krijal. Za tu su prigodu mještani radnom akcijom u subotu rano ujutro očistili cijeli okoliš i unutrašnjost crkvice koja je nekada u davnoj prošlosti bila tek zavjetna kapelica ribara i pomoraca, a vjenčanje Dijane i Guntrama bio je i prvi obred ikada održan u toj crkvi.

Upravo stoga što je to bio događaj za pamćenje, dvoje mladih prigodnim su plakatima zalijepljenim na nekoliko "najfrekventnijih" mjesta na otoku, pozvali sve Premujane da podijele s njima najsretniji trenutak u životu. Mlada je blistala u prekrasnoj bijeloj vjenčanici, a mladoženja je unatoč vrelini srpanjskog, subotnjeg poslijepodneva, izdržao "teret" svojeg tamnog odijela.

Crkvica svetog Kirijaka bila je premalena za brojne znatiželjnike, a obred vjenčanja obavio je, kako je pojasnila Dijana, pater Zvonko, "njezin" svećenik iz Zagreba. Nakon vjenčanja, fešta se za obitelj i prijatelje mladenaca, od kojih su neki "potegnuli" čak iz Graza, nastavila u jednom od tri restorana u uvali Krijal, do ranih jutarnjih sati uz živu glazbu.

Zahvalivši svatovima na dolasku, mladenka je i duhovito dodala: "I hvala Bogu da se niste putem izgubili" jer su mnogi od uzvanika prvi puta u životu čuli za otok Premudu onog trenutka kada su pozvani na vjenčanje.

Premuda je mjesto gdje smo se prvi puta vidjeli, zaljubili, a u ovom restoranu - "Kod grmalja", u vlasništvu našeg prijatelja Dinka Smirčića čiji nam je sin sada kum, na jednoj smo se večeri i zaručili. Bilo je jasno od prvog trenutka, a želja i odluka je bila zajednička - Premuda i crkva Svetog Kirijaka bit će i mjesto našeg vjenčanja i sada smo beskrajno sretni - rekla je Dijana.

Upoznali su se prije četiri godine na seminaru literarnog prevođenja koji se održavaju na Premudi. Kako je pojasnio Guntram, za sve je "kriv" profesor Erich Prunč, bivši šef Instituta za prevođenje u Grazu. - U proteklih 12 godina, na našim seminarima zaljubilo se čak šest parova- rekao je prof. Prunč.

Ni liječnika, ni svećenika

Osim mladenaca, glavna zvijezda vjenčanja bio je i Armando Smirčić Runko u ulozi ministranta, o kojem je Jutarnji list prvi pisao kao jedinom prvašiću na otoku zbog kojega je nakon više od 15 godina i obnovljena osnovna škola. Otok je udaljen od Zadra 30-tak nautičkih milja i broji četrdesetak stanovnika. Nedjeljnu misu u ckvi Svetog Jakova održava svećenik koji za tu prigodu doputuje sa susjedne Silbe. I liječnik dolazi sa Silbe. (M. G.)
Jutarnji list

5. srpnja 2007.
LITO VILOVITO IZVANREDAN START TURISTIČKE SEZONE NA ŠIBENSKOM PODRUČJU
Hotelijeri iznose pomoćne krevete
Šibenik sustigao propušteno u pet mjeseci i s pravom očekuje novu rekordnu sezonu
PIŠE MARIJAN DŽAMBO
U hotelima "Solaris" već danima nema niti jednog slobodnog kreveta. U vodičkom "Imperijalu" u pogonu je čak 40-ak pomoćnih ležaja. Privatni smještaj u Vodicama dobrano je nadmašio prošlogodišnje učinke u ovom dijelu godine. Destinacije u neposrednoj blizini Šibenika udvostručile su broj noćenja. Najkraće, ovako izgleda početak glavne turističke sezone na šibenskom području.

- Iako smo predsezonski i dalje u zaostatku za prošlogodišnjim predsezonskim učincima, nema nikakve bojazni da nećemo ostvariti plan od 600 tisuća noćenja. Ovako dobru popunjenost hotela očekujemo i idućih 15-ak dana - kaže Goran Zrilić, direktor "Solarisa".

- Premda je kapacitet "Imperijala" 920 postelja, u njemu se trenutačno odmara 960 gostiju. Prednjače Česi kojima se s razlogom radujemo jer smo poprilično truda i novca utrošili da nam se vrati ovo izvanredno tržište. Zanimljivo je da su na trećem mjestu, nakon Nijemaca, Slovaci, pa tek onda dolaze Slovenci - kaže Borislav Lokas, direktor hotela. Ističe da prvi put otkako radi u turizmu neće biti uobičajene srpanjske rupe u hotelu.

Na kraju lipnja ruke zadovoljno trlja i Goran Bulat, direktor Ureda TZ-a Grada Šibenika. Destinacije pod njegovom ingerencijom u prvih pet mjeseci imale su osjetan podbačaj, a sada s terena stižu sasvim druge vijesti.

- S gotovo 22 tisuća posjeta i više od 216 tisuća noćenja dostigli smo prošlogodišnje rezultate. Međutim, izvjesno je da bi šibenski turizam kraj sezone mogao dočekati s novim rekordima. Žaborić, Žirje, Zablaće i Raslina udvostručili su prošlogodišnji broj noćenja. Obonjan, Zaton i Jadrija prošlogodišnje šestomjesečne učinke nadmašili su oko 50 posto. Iako su kapaciteti beznačajni, uočljivo je da se "budi" i Kaprije s porastom od gotovo 200 posto. Napokon, s porastom od 150 posto, Lozovac s pravom nagovješćuje da ta vrata NP Krka i te kako imaju svoju turističku perspektivu - kaže Bulat.

Ovim podacima treba pridodati i sedam tisuća noćenja što ih je ostvario gradski hotel "Jadran" i tako prošlogodišnje učinke premašio 16 posto. Slobodna Dalmacija

5. srpnja 2007.
BRANITELJI SE OKRENULI NOVIM OBLICIMA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
Črnkovački branitelji počeli proizvoditi ljekovito bilje
ČRNKOVCI - Braniteljska udruga "Šokadija" iz Črnkovaca, koja je osnovana prije dvije godine s ciljem boljeg plasmana poljoprivrednih proizvoda, uskoro bi trebala postati jedna od prvih braniteljskih udruga u Hrvatskoj koja se bavi - proizvodnjom ljekovitog bilja. Šest branitelja koji trenutačno na oko 200 hektara vlastite i 95 hektara zemlje u zakupu uzgajaju tradicionalne poljoprivredne kulture, od kojih prevladavaju žitarice, u fazi osnivanja nisu ni slutili na koju će se vrstu proizvodnje preusmjeriti za samo dvije godine, no kažu kako je odluka koju su zajednički donijeli i više nego dobra i da će se njezini rezultati vidjeti za samo nekoliko godina, jer je tržište Europske unije u neprestanoj potražnji za ljekovitim biljem svih mogućih vrsta. Prva u nizu biljaka koje planiraju proizvesti je bazga, a za 60 kilograma cvijeta ovih su dana morali obrati čak pet velikih traktorskih prikolica bazge. Stanovnicima Općine Marijanci posebno je zanimljiva najava ove udruge na čijem je čelu Željko Kovačević, prema kojoj bi svoju namjenu uskoro trebalo dobiti i 86 hektara zemlje u Marijancima koja se nije obrađivala punih 12 godina. "Takva zemlja koja je nezagađena pesticidima, idealna je za različite oblike ekološke proizvodnje, a posebno ljekovito bilje. Na toj površini bit će zasijana kamilica, kadulja, kopriva i matičnjak, a prema potražnji i drugo ljekovito bilje", kažu zadrugari, koji će uskoro početi saditi i u okolici Kudjeljare, gdje su dobili u zakup zemlju slične kvalitete. Premda su se mnogi čudili odluci zadrugara da se "prebace" na ljekovito bilje, oni naglašavaju da su išli "na sigurno" i da je otkup osiguran u njemačkoj tvrtki "Martin Bauer", s kojom su potpisali Ugovor o suradnji. Međutim, da bi dobili ugovor o dugoročnoj suradnji, imaju obavezu sagraditi i sušaru, u kojoj je potrebno zaposliti još najmanje dva prerađivača ljekovitog bilja. "Nadamo se da ćemo do početka jeseni uspjeti urediti i pripremiti sušaru za prihvat ljekovitog bilja. Naime, nedavno smo kupili jedan od pogona u nekadašnjoj črnkovačkoj Kudjeljari koji kanimo kompletno preurediti, u njega uložiti oko 200.000 eura i pretvoriti ga u modernu sušaru, o čijoj se proizvodnji neprestano moramo educirati, jer nam je proizvodnja dobrog dijela ljekovitog bilja još uvijek nedovoljno poznata", kažu zadrugari. Autor: L.ANIČIĆ, Glas Slavonije

 

4. srpnja 2007.
Konkurentnost: RH za 13 mjesta bolja
Cilj NVK-a je u tri godine ući u klub 40 najkonkurentnijih zemalja
Sposobnost konkurentskog rasta Hrvatske u globalnom okruženju znatno se poboljšala, no i dalje zaostajemo za šest novih članica EU iz Srednje Europe. Te su zemlje mahom već danas članice 'kluba 40' najkonkurentnijih zemalja svijeta. Hrvatskoj je to tek izazov kojega predstavnici Nacionalnog vijeća za konkurentnost na čelu s njegovim predsjednikom Darkom Marincem predlažu kao trogodišnji cilj Hrvatske. Prema Indeksu globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF-a), koji obuhvaća 125 zemalja, Hrvatska je u 2006. godini u odnosu na godinu ranije napredovala za 13 mjesta, sa 64. na 51. Napredak je ostvaren i na ljestvici indeksa poslovne konkurentnosti, i to za 15 mjesta, sa 70. na 55. Na jučer predstavljenim nalazima Izvješća o globalnoj konkurentnosti istaknuto je kako to jasno upućuje da se smanjuje zaostatak za spomenutom skupinom EU6 (Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska i Estonija. No, on još uvijek postoji, pa je ciljani ulazak Hrvatske u 'klub 40' u roku tri godine Velimir Šonje iz Arhivanalitike sažeo u jednostavnu poruku: Biti brži od brzih. Ne treba se, naime, nadati boljim mjestima pretpostavlajući da će drugi posustati. Kao i obično, to je lakše reći nego ostvariti. Zato u Nacionalnom vijeću za konkurentnost ističu potrebu društvenog konsenzusa za poboljšanje konkurentnosti te jaku političku odlučnost za promjene. Za početak, treba odrediti prioritetna područja u kojima treba tražiti prijelaz iz gospodarskog rasta temeljenog na faktorima efikasnosti u razvoj s jačim osloncem na inovacijskim faktorima. Među prioritetima za 'biti brži od brzih', odnosno za hvatanje koraka za onima za kojima Hrvatska danas zaostaje ponajprije su istaknuti faktori vezani uz poslovno okruženje i javnu upravu te obrazovanje (cjeloživotno učenje) i izvoz. "Poduzeća trebaju biti u središtu konkurentnosti, a brze promjene su potrebne u zaštiti investitora i kontroli menadžera, razvijanju i većem značaju učenja na poslu, kaže Šonje, ističući izuzetan značaj pozitivnim promjenama na tržištu rada te obrazovnom sustavu.

Kvaliteta državnih institucija i općenito javne uprave još predstavljaju najveću slabost za poboljšanje konkurentnosti. Birokratske prepreke prednjače među najproblematičnijim institucionalnim faktorima za poslovanje u Hrvatskoj, a odmah do njih su po zaostajanju u usporedbama sa šest novih članica EU iz regije - pravičnost pravosuđa te neovisnost javnih službi od političkog utjecaja. Nužno je jačanje sustava visokog obrazovanja, povećanje sposobnosti apsorbcije novih tehnologija te poticanje inovacija i zastupljenosti informacijsko komunikacijske tehnologije. Primjerice, u Hrvatskoj udio zaposlenosti u računarskim djelatnostima u ukupnoj populaciji (0,16 posto) osjetno zaostaje za spomenutom šestorkom novih članica EU. Ministar Dragan Primorac pohvalio se ipak kako su se u protekle tri godine izdvajanja iz proračuna za obrazovanje i znanost povećala sa 7,7 na 10,7 milijardi kuna, što je porast za čak 38 posto. Izvoz je već poslovično nezaobilazna tema sličnih propitivanja razvojih puteva, pa je tako još jednom ponovljeno kako Hrvatska zaostaje u izvozu koji pak obilježava iznimno visok udjel usluga, kao i vrlo slab rast robnog izvoza te veoma nizak udio složenijih proizvoda. Udjel najsloženijih proizvodnih skupina u izvozu u EU u Hrvatskoj se popravio u proteklih šest godina (sa 15 na 23 posto) no to je još uvijek daleko ispod, primjerice, Mađarske kod koje je taj udjel 66 posto, Češke sa 55 posto, ili pak Slovenije sa 46 posto. Kako je to samo odraz dublih problema u pogledu troškova, obrazovanosti, kvalitete i tehnologije, slab izvoz upozorava zapravo na strukturne probleme hrvatske konkurentnosti. U tom smislu problem se i ne može riješiti isključivo sektorski, prilikom poticanja izvoza, zaključuje se u Izvješću.

Glavni zaključci i preporuke NVK-a

Gospodarski rast zadovoljava, ali je održivost u srednjem i dugom roku upitna
Globalna konkurentnost Hrvatske se poboljšava, ali su poboljšanja poslovne efikasnosti nedovoljna
Upitna je održivost rasta produktivnosti - zbog spore promjene izvozne, tehnološke, troškovne i obrazovne strukture) - nužno ubrzati strukturne promjene
Sloboda poslovnog okruženja slabija je nego kod novih članica EU. Nastavak unaprjeđenja poslovnog okruženja ključan je idući korak za daljnji održivi rast
Hrvatska počinje zaostajati za usporedivim zemljama u poslovnim aktivnostima zasnovanim na Internetu. Osigurati konkurenciju, bolje obrazovanje, više javno-privatnih programa
Značajne su dosad poduzete aktivnosti na reformi obrazovanja. Treba pripremati drugu generaciju reformi usmjerenih na kvalitetu obrazovanja i zahtjeve konkurentnosti
Velik jaz između potencijalnog i stvarnog poduzetništva upozorava na probleme u mehanizmu osnivanja, rasta i zatvaranja poduzeća
Istraživanje i razvoj koncentrirani su u nekoliko poduzeća, dok je u ostatku inovativna aktivnost vrlo ograničena. Treba razviti sve elemente inovacijske politike

Najproblematičniji institucionalni faktori za poslovanje u Hrvatskoj

birokratske prepreke u poslovanju
pravednost pravosuđa
neovisnost javnih službi od političkog utjecaja
efikasnost rada carine
neovisnost sudstva
efikasnost pravnog sustava
pouzdanost policijskih usluga
pravna zaštita financija i imovine
korupcija u pravosuđu
korupcija pri donošenju propisa

- navedeni faktori odražavaju područja zaostajanja za usporedivim zemljama
Jadranka Dozan (www.poslovni.hr)

4. srpnja 2007.
Za prevenciju stresa u Hrvatskoj je već kasno
Velik broj ljudi nije ni svjestan koliko je pod stresom jer im je to 'normalno' stanje
Stanje u pogledu stresa u Hrvatskoj je alarmatno. Menadžeri, policajci, zaštitari, medijski djelatnici, zaposlenici u školstvu, zdravstvu, pravosuđu te na kraju krajeva i političari izloženi su konstantnom pritisku koji često premašuje njihove resurse. Broj bolesti koje su uzrokovane stresom ili kojima je stres okidač također je u porastu. Kardiovaskularne bolesti, karcinomi, problemi s probavom, nesanica, glavobolje, bolovi u leđima, alergije, depresija, negativizam, samoubojstva... sve te poremećaje možemo povezati sa stresom, bilo direktno ili indirektno.

Hrvatska je jedna od vodećih zemalja u Europi po broju karcinoma i stanje se sve više pogoršava, a ako ne učinimo neke radikalne pomake na individualnoj razini, odnosno promjene u stilu života, prijeti nam prava katarza, slažu se stručnjaci. Djelovati se mora odmah, a jedan od načina je korištenje stres-menadžmenta, metode koja je na zapadu prisutna od 30-ih godina prošlog stoljeća.

Stres-menadžment je znanost i umjetnost upravljanja stresom na osobnoj i organizacijskoj razini. Sastoji se od uspostavljanja ravnoteže između zahtjeva koji se pred organizaciju i zaposlenike postavljaju i njihovih sposobnosti da se s tim zahtjevima nose. Stres također treba tretirati pojedinačno. Radost života ili Joy Of Life, centar za razvoj ljudskog potencijala, prva je organizacija koja je u Hrvatskoj osmislila program Integralnog stres-menadžmenta za organizacije i pojedince. Helga Bublić je voditelj programa i prvi hrvatski stručnjak za stres-menadžment priznat kao punopravni član prestižne organizacije ISMA (International stress management association), također je trener NLP-a i HNLP-a (Neurolingvističkog programiranja i Humanističke neurolingvističke psihologije), "System thinkinga" i instruktor joge.

Edukaciju je završila u SAD-u i Danskoj. Trener je i konzultant za mnoge velike tvrtke u Hrvatskoj poput Agrokora, HT-a, Podravke, Adris grupe, Hypo Alpe-Adria banke, Iskon Interneta, PBZ Carda itd. "Kako se stres manifestira na individualni način, nešto što je stresna situacija jednoj osobi drugoj je veselje, potrebno je taj problem rješavati individualno kroz program 'coachinga' prilagođen svakom zaposleniku zasebno. Takav pristup je također dio naše ponude", kaže Bublić. Radost života također nudi menadžerske preglede, "In-company" relaksaciju i rekreativne sportske aktivnosti, pomoćna sredstva za relaksaciju kod kuće koja su, kako dodaje Bublić, važan dio prevencije.

"Za sada, osim već široko prihvaćenog dijela edukacije djelatnika u vidu treninga, nismo naišli na spremnost za strukturirani pristup rješavanja ovog problema kod hrvatskih tvrtki, za što je potrebno osigurati razumijevanje top menadžmenta. Cijena usluga dogovara se sa svakom tvrtkom posebno, a ona ovisi o njihovu opsegu i kompleksnosti", kaže Bublić. Programi upravljanja stresom trebali bi se paralelno odvijati na organizacijskoj i na individualnoj razini. Organizacijski dio usmjeren je na mijenjanje okoline koja proizvodi stres, odnosno smanjenje stresnih uvjeta i eliminiranje organizacijskih i radnih stresova.

Individualni dio mijenja pojedinca i pomaže mu da bolje svladava i da se bolje nosi sa stresnim uvjetima. Ovaj dio se može podijeliti na programe edukacije o boljem upravljanju stresom te na programe pomoći zaposlenicima koji uključuju "coaching", psihoterapeutsku, a ponekad i psihijatrijsku pomoć. Kako spominje i Fikreta Bahtijarević-Šiber u knjizi "Menadžment ljudskih potencijala", praksa savjetovanja zaposlenih koja je danas tako popularna na zapadu, a postaje i sve popularnija kod nas, nije nova. Inicirala su je poznata Hawtornova istraživanja, pa su tako još 1936. godine poduzeća u Americi počela zapošljavati savjetnike koji su bili na raspolaganju zaposlenicima pri rješavanju njihovih problema i smanjenju tenzija na poslu. Procjenjuje se da najmanje 8000 američkih kompanija pruža svojim zaposlenima ovakve programe pomoći, a u Velikoj Britaniji i u drugim europskim zemljama ova je praksa također raširena.

"Najbolje je djelovati preventivno, no za to je u našim uvjetima, nažalost, prilično kasno jer je stanje zabrinjavajuće", ističe prva osnivačica centra za prevenciju stresa u Hrvatskoj. Objašnjava da je najčešći slučaj u njezinoj praksi da velik broj ljudi nije ni svjestan koliko je pod stresom jer im je to 'normalno' stanje. To je upravo jedna od karakteristika kroničnog stresa, kaže, jer ga više nismo ni svjesni, a korodira naše zdravlje koje će nas, ako ignoriramo znakove za uzbunu koje nam tijelo odašilje, napustiti onda kad nam najviše bude trebalo. "Viđam svakodnevno ljude s vrlo ozbiljnim poteškoćama, od izgaranja na poslu do amnezija, kronično previsokog tlaka koji rezultira brojnim kardiovaskularnim problemima, pa do glavobolja, problema s probavom, kroničnih nesanica, karcinoma da dalje ne nabrajam. Ljudi se ponekad ni tada ne trgnu, nego nastave dalje sa svojim navikama razmišljanja i djelovanja, životnim stilom i prehranom i tada stvar može završiti i često završava kobno", upozorava Bublić. Ksenija Rukavina, (www.poslovni.hr)

4. srpnja 2007.
Muzej vukovarske ratne bolnice kandidat za prestižnu nagradu
Muzej vukovarske ratne bolnice iz 1991. kandidiran je za nagradu Europski muzej 2008., koju od 1977. dodjeljuje Europski muzejski forum, potvdila je hrvatska nacionalna korespondentica EMF-a Željka Kolveshi. Europski muzejski forum je međunarodna udruga koja dodjeljuje priznanja za vrhunske ideje u području muzeologije, a svake godine za nagradu se kandidira više do pedeset europskih muzeja. Po dva člana EMF-a posjete muzej koji se kandidira te o tome izvijeste povjerenstvo koje odlučuje o nominacijama. Tim povodom muzejski prostor vukovarske ratne bolnice "Mjesto sjećanja-vukovarska bolnica 1991. godine" danas su u pratnji kooridinatorice Kolveshi i idejnog autora muzeja Željka Kovačića obišli ocjenjivači EMF-a Jane Morris iz Velike Britanije i Francois-Xavier Neve iz Belgije. Koordinatorica Kolveshi je u izjavi za Hinu objasnila kako se za nagradu Europski muzej godine natječu muzeji koji nisu stariji od dvije godine ili su preuređivani u zadnje dvije godine, a glavni su kriteriji inovacija i kreativnost u uređenju muzejskog prostora te uloga muzeja u lokalnoj i kulturnoj sredini. Osim Muzeja vukovarske ratne bolnice Hrvatska je ove godine za nagradu Europski muzej godine 2008., koja će se dodijeliti u svibnju iduće godine, kandidirala i Galeriju Emanuela Vidovića u Splitu, navela je Kolveshi. A.L. (Hrvatski radio Vukovar)

 

4. srpnja 2007.
OBLJETNICE ZADRUŽNI SAVEZ DALMACIJE OBILJEŽAVA STO GODINA DJELOVANJA
Dalmatinci su preteče svjetskog zadrugarstva
Prva hrvatska zadruga datira iz 16. stoljeća, a Savez koji je osnovan 1907. važan je servis zadrugarima, ističe njegov predsjednik Joško Niskota
PIŠE DAVORIN PERIĆ
U povodu stogodišnjice Zadružnog saveza Dalmacije, razgovarali smo s Joškom Niskotom, predsjednikom ovog udruženja koje već jedno stoljeće skrbi o dalmatinskim zadrugarima.

Osvrnimo se u davnu prošlost, zašto je i gdje osnovan Savez?
- Iz nužne potrebe da se pokrene gospodarstvo i ostvare bolji uvjeti života na ovom području, četrdeset zadruga je 21. veljače 1907. godine osnovalo Zadružni savez. U Dalmaciji je do tada već djelovalo oko 160 zadruga, a prva poljoprivredna zadruga je osnovana još 1864. godine na Korčuli. Zanimljivo je da prva hrvatska zadruga datira još iz 16. stoljeća. Naime, poljički glagoljaši u pustinji Blaca na Braču su funkcionirali na zadružnim načelima, proizvodili i prodavali med, vino i maslinovo ulje. Može se reći da su Dalmatinci bili preteča svjetskog zadrugarstva.

Kakva je bila uloga Zadružnog saveza Dalmacije sve ove godine ?
- Savez je imao važnu ulogu, posebno u danima krize kad je osnivao zadruge kao najbolje sredstvo borbe protiv neimaštine. Važna je njegova uloga u opskrbi stanovnika Dalmacije za vrijeme I. svjetskog rata, a i između dva rata kad je broj zadruga svih vrsta narastao do 300. Nakon II. svjetskog rata, Savez razvija zadrugarstvo u gradovima, ali i ruralnim sredinama, obavljajući uspješno funkciju razmjene proizvoda između sela i grada.

Koliko članica imate danas, koje su djelatnosti najzastupljenije i što je osnova vašeg djelovanja?
- Naša osnovna uloga je biti servis zadrugama. Imamo 89 članica, ponajviše su to poljoprivredne zadruge, i to uljari, vinari i povrtlari, ali ima i zadruga iz svih vidova poduzetništva. Konstantno radimo na educiranju i povezivanju primarnih proizvođača. Svake godine organiziramo međunarodne susrete na kojima stručnjaci upoznaju zadrugare sa suvremenim tehnologijama, zakonima i svime što im je nužno za razvoj. Najzapaženiji od tih edukativnih okupljanja su Sabatina za vinare i vinogradare, Noćnjak za maslinare i uljare te Ambroziana za pčelare.

Snaga tradicije

Kako vidite hrvatsko zadrugarstvo u bliskoj budućnosti kada Hrvatska napokon uđe u EU ?
- Za nas nema bojazni u novim uvjetima. Mi smo već petnaest godina punopravni članovi ICE-a ( Međunarodnog udruženja zadruga). Naša snaga je u bogatoj tradiciji, podršci i razumijevanju Vlade, dobrom Zakonu o zadrugama te u zajedništvu s europskim i svjetskim zadrugarima kojih ima 800 milijuna i koji djeluju u svim društvenim uređenjima.

Po uzoru na Ipercoop ll Kakvi su vam planovi?
- U budućnosti planiramo povezati naše zadruge po uzoru na talijanski Ipercoop. Dakle, nastojat ćemo transparentno povezati više zadruga u jednu cjelinu u kojoj će svaka proizvoditi jedan segment, a onda zajednički reklamirati i plasirati taj proizvod na tržište.
Slobodna Dalmacija

4. srpnja 2007.
Tvornica laboratorijskog, tehničkog i puhanog stakla Shott Boral Duran
Pulsko staklo već je u Europskoj uniji
Staklari iz Pule su na listi 500 hrvatskih tvrtki po novostvorenoj vrijednosti
Saša BRNABIĆ
PULA - Jedina tvornica laboratorijskog, tehničkog puhanog stakla u Hrvatskoj je tvornica stakla Shott Boral - Duran iz Pule. Neki tvrde da je ona u svojoj branši među najboljima na svijetu, osobito kada je riječ o puhanom, ručno-rađenom staklu.

Od 1992. godine, kada je privatizirana i postala dioničko društvo, koje je imalo poteškoće zbog gubitka velikog dijela tržišta bivše Jugoslavije, posljednjih je godina razvijala poslovanje tako danas uglavnom izvozi u Europsku uniju i to na zahtjevno njemačko tržište, no sve im se više otvara i SAD. U proteklih pet godina ostvaruje višemilijunske rezultate, a našla se i na listi 500 hrvatskih tvrtki po novost vorenoj vrijednosti.

Pedeset godina tradicije

Ujedno, Schott Boral - Duran Pula uspjela je zadržati unaprijediti više od 50 godina tradicije, konstantno razvijajući proizvodnju i nove tehnologije. U rujnu ove godine tvornica će i službeno ponijeti ime najvećeg svjetskog proizvođača stakla Durana. Od ožujka 2005 tvornica je dio Duran grupe.

Većinski vlasnik Schott Borala u Puli je Pula Glas Holding s oko 92 posto dionica, a ta je tvrtka u vlasništvu Adcuram Industrie kapital, koji je kupio i Duran grupu. >Duran grupa je najveći svjetski proizvođač određene vrste i tipa stakla, borosilikatnog, a mi u Puli smo najbolji na svijetu u ručnoj proizvodnji i preradi borosilikatnog stakla i to prvenstveno zbog nove tehnologije koju smo usvojili od prethodnog vlasnika Schotta, počevši od 1998. te koju kontinuirano razvijamo svih ovih godina<, izjavila je za Vjesnik direktorica Davorka Bilić. U tvornici stakla u Puli je 228 zaposlenih, a prosječna plaća je iznad hrvatskog prosjeka i znatnije iznad industrijskog prosjeka, kaže Davorka Bilić. Schott Boral-Duran proizvodi specijalne staklene proizvode koji udovoljavaju zahtjevima industrije i kućanstava. Ručno proizvedeni puhani i prešani proizvodi proizvedeni su od Duran borosilikatnog stakla koje je vrlo otporno i ima široku primjenu, primjerice za laboratorijsko staklo, posude za mlijeko, rasvjetna tijela, stakla za ribarske svjetiljke ferale, bojlere, stakla za vrata perilica rublja, cilindara,izolatora do različitih primjena u kućanstvu, kao što su posude za mikrovalne pećnice, vatrostalne zdjele, čajnici i posude za kuhanje kave. Osim tehničkim staklom, osobito se ponose proizvodnjom zahtjevnog laboratorijskog stakla. >Posebno smo ponosni na proizvode iz puhanog asortimana i to volumena do 70 litara , prvenstveno za mljekarsku industriju, te razne boce vrhunske kvalitete.

Naime, u ručnoj proizvodnji ovoga tipa stakla najkvalitetniji smo na svijetu i pohvale veoma često dolaze na našu adresu<, doznajemo od Davorke Bilić. Tijekom predstojećeg kolektivnog godišnjeg odmora, srpnju i kolovozu, instalirat će u tvornici još jedan novi proizvodni kapacitet.

> S novim pećima planiramo povećati proizvodnju zbog povećane potražnje naših proizvoda, posebno na zahtjevnom američkom tržištu <, kaže Davorka Bilić.

Mogu se pohvaliti i dobivanjem novog certifikata po međunarodnoj normi ISO 14001, vezanog uz zaštitu okoliša, te potvrdom već dobivenog certifikata za ISO 9001 (sustav menadžmenta za kakvoću) iz 2004. godine.

Velika ulaganja u nove tehnologije

>Naravno da smo ponosni na ulazak među 500 najboljih u Hrvatskoj po stvaranju novih vrijednosti<, komentirala je Davorka Bilić, >tim više što više od 95 posto ukupnog prometa izvozimo na zahtjevno svjetsko tržište pa možemo konstatirati kako smo mi, što se toga tiče, već u EU i jako dobro nam poznata borba za bolje pozicije na tržištima te potreba za kontinuiranim velikim ulaganjima u nove tehnologije i proizvodne kapacitete. Vjesnik

3. srpnja 2007.
IVAN ANIĆ, NAČELNIK ODJELA ZA OBUKU I ŠKOLOVANJE, NA NAJVIŠOJ JE DUŽNOSTI KOJU U SJEVEROATLANTSKOM SAVEZU MOŽE OBNAŠATI ČASNIK IZ ZEMLJE NEČLANICE
Splićanin u NATO ušao prije Hrvatske
Zajedno s ljudima iz svoga Odjela Anić je odgovoran za kompletnu koordinaciju obuke i školovanja koje NATO institucije i zapovjedništva provode za zemlje nečlanice Saveza, za 23 zemlje Partnerstva za mir, sedam zemalja Mediteranskog dijaloga i četiri zemlje tzv. Istanbulske inicijative
piše Šenol SELIMOVIĆ

Kapetan bojnog broda, 49-godišnji Splićanin Ivan Anić, "ušao" je u NATO prije svoje zemlje. Već je pune dvije godine na dužnosti u vrhovnom zapovjedništvu NATO-a i to kao načelnik Odjela za obuku i školovanje u Partnership Coordination Cell (PCC), u Monsu kod Bruxellesa gdje je smješteno NATO-ovo zapovjedništvo za Europu (SHAPE).

- Vrlo sam ponosan na činjenicu da se upravo ja nalazim na ovom mjestu jer je to jedno od najviših dužnosti u NATO strukturi koju obnaša časnik iz zemlje nečlanice i jedino mjesto u NATO strukturi gdje je časnik iz partnerske zemlje ujedno čelnik Odjela i čak zapovijeda jednom dijelu NATO časnika - potvrdio nam je odmjerenim vojničkim ponosom Ivan Anić kojega smo prošli tjedan sreli u novinarskom obilasku SHAPE-a.

Vojna suradnja

Partnership Coordination Cell u kojem kao zapovjednik radi ovaj Splićanin, predstavlja tijelo podređeno dvama strategijskim zapovjedništvima - Zapovjedništvu za operacije (ACO) i Zapovjedništvu za transformacije (ACT). Ono kordinira sve aspekte vojne suradnje NATO-a i zemalja Partnerstva za mir, a odskora i zemalja tzv. Mediteranskog dijaloga te ostalih zemalja izvan NATO saveza koje ostvaruju bilo kakvu vojnu suradnju s NATO-om.

Dakle, kapetan bojnog broda iz Splita nije predstavnik Hrvatske u NATO-u nego je časnik NATO-a. Pitamo ga naravno kako je dospio ovamo.

Krajem 2004., kaže, NATO je raspisao natječaj za više mjesta u NATO strukturi koja mogu popunjavati i časnici iz zemalja programa Partnerstva za mir, pa tako i za ovo mjesto na kojem sada radi, a što je ponuđeno i Hrvatskoj.

- Javio sam se na natječaj i najprije prošao selekciju unutar naših Oružanih snaga, a zatim i selekciju unutar NATO-a.

Anić nam, naravno, ne može detaljno opisivati svoje zadaće, ali će reći da je zajedno s ljudima iz svog Odjela odgovoran za kompletnu koordinaciju obuke i školovanja koje NATO institucije i zapovjedništva provode za zemlje nečlanice Saveza, za 23 zemlje Partnerstva za mir, sedam zemalja Mediteranskog dijaloga i četiri zemlje tzv. Istanbulske inicijative.

I sve je to pod vojnom palicom "našeg čovika"! A što za Hrvatsku znači činjenica da je Splićanin na tako visokoj i odgovornoj dužnosti u NATO-u kakvu ne obnaša ni jedan drugi časnik iz zemalja nečlanica?

Anić je upravo zbog toga i najponosniji. "Mislim da je vrlo znakovito što je upravo hrvatski časnik postavljen na to mjesto, to govori o razini povjerenja koje NATO iskazuje prema Hrvatskoj. Kriteriji, od strane NATO-a, za časnike koji se postavljaju na ovakve položaje, vrlo su zahtjevni. Rasporedi na ta mjesta dodjeljuju se zemljama čiji je stupanj suradnje s NATO-om na najvišoj razini" - objašnjava nam hrvatski kapetan bojnog broda.

Hrvatska odora

Ovaj hrvatski časnik, iako na službi kao NATO-ov zapo-vjednik, na radnom mjestu nosi svoju hrvatsku odoru kapetana bojnog broda.

Objašnjava nam kako je vrlo značajno što se i hrvatska odora pojavljuje među stalnim osobljem NATO zapovjedništava. I kao takvi postajemo prepoznatljivi u zapovjednoj strukturi NATO-a, ističe Anić. Trenutno 18 hrvatskih časnika radi u NATO strukturi, kao pripadnici raznih stožera i zapovjedništava, i uvijek su prepoznati kao jedni od najkvalitetnijih, oni dobivaju najviše ocjene za svoj rad. Jedna smo od najaktivnijih zemalja nečlanica i naši časnici obnašaju najrazličitije stožerne dužnosti - kaže splitski kapetan.

Ivan Anić bio je i zapovjednik Središta za međunarodne vojne operacije u Rakitju kraj Zagreba. U toj instituciji Oružanih snaga RH pripremaju se i obučavaju hrvatski časnici za sudjelovanje u međunarodnim operacijama i UN-a i NATO-a. Upravo u vrijeme njegova zapovijedanja, Rakitje je među prvima u Europi dobilo certifikat UN-a za obuku, a priznanje je stiglo i uključivanjem Središta u krug obučnih institucija UN-a. Zato već nekoliko godina UN u Rakitje redovito šalje na obuku buduće vojne promatrače iz cijelog svijeta.

- U svom sadašnjem poslu svakodnevno komuniciram sa svim zapovjednim strukturama NATO-a, i izuzetno sam ponosan kada od kolega primam pohvale za hrvatska postignuća ne samo za reforme koje su obavljene u području obrane i Oružanih Snaga RH već i za cjelokupne rezultate koje postiže hrvatsko društvo na putu prema euroatlantskim integracijama. Za mnoge moje NATO kolege, Hrvatska je veliko pozitivno iznenađenje - opisuje Anić percepciju o našoj zemlji koja vlada u NATO-u.

A za relativno nisku potporu Hrvat(ic)a ulasku zemlje u ovaj Savez, reći će da naša javnost još nije u potpunosti svjesna značenja i pogodnosti koje donosi članstvo u NATO-u. "Mi kao vojnici nemamo dvojbi po tom pitanju, vjerojatno jer možemo sagledati sve čimbenike koji utječu na našu budućnost kao članice NATO-a. Nerijetko je iskrivljena slika u javnosti o NATO-u koji će "odmah okupirati" naše prostore sa svojim vojnim bazama, ili o velikom broju vojnika koje ćemo morati davati za vojne operacije NATO-a kada postanemo članica. Zatim postoje i predrasude o visokim financijskim izdvajanjima kojima su podvrgnute članice Saveza. Nijedna od ovih tvrdnji nije u potpunosti točna. NATO ni jednu svoju članicu ne prisiljava ni na što. Vojne baze NATO-a na teritoriju članica otvaraju se samo uz njihovu izričitu suglasnost. Vojnici za NATO operacije također se izdvajaju na principu pregovaranja zemalja članica i nitko vas ne prisiljava da sudjelujete u operacijama u kojima vi to ne želite ili ne nalazite svoj interes u tome. Financijska izdvajanja samo će djelomično biti uvećana ali znatno manje nego u slučaju kada sami morate osiguravati svoj državni teritorij", objašnjava Anić.

Prednosti članstva

Odmah dodaje i glavne prednosti: Pod kapom NATO-a razvijate one kapacitete i sposobnosti koje su vas najkritičnije i najneophodnije, a članak 5. NATO-a jamči vam sigurnost i pomoć ostalih članica NATO-a u slučaju bilo kakvog oblika ugroze. I na kraju, ne manje važno, kao članica NATO-a postajete sigurnosno znatno atraktivniji za strana ulaganja. Skorašnja budućnost to će i pokazati, uvjeren je Splićanin koji nestrpljivo čeka polovicu srpnja kada stiže u grad pod Marjanom, na zasluženi godišnji.

Puljić od JNA izvukao 12.000 cijevi

Obrani Hrvatske Anić se pridružio u srpnju 1991., a u rujnu iste godine na poziv admirala Letice prelazi u stožer HRM-a.

Najdraže mu je razdoblje, kaže, kraj 1991. i početak 1992. kada je bio član pregovaračkog tima pod vodstvom današnjeg gradonačelnika Splita Puljića (tada predsjednika izvršnog vijeća Splita).

- Malo je poznato da smo tada u pregovorima s JNA upornošću i tvrdoglavim stavom uspjeli povratiti od suprotne strane više od 12.000 cijevi što je bilo od iznimnog značenja za Hrvatsku u tom kritičnom razdoblju - kaže Anić.

Prvi Hrvat u Mornaričkoj školi SAD-a

U svibnju 2002. godine Anić odlazi, kao prvi Hrvat, na školovanje u Mornaričku ratnu školu u Sjedinjene Države, u Newport, Rhode Island. To je najviša razina školovanja u strukturi oružanih snaga SAD-a koju je 2003. ovaj Splićanin završio s najvišom ocjenom - "Graduated with Distinction".

Fali mi moj Split
Ivan Anić rođen je 1958. u Perušiću u Lici. Odrastao je u Gorskom Kotaru, Fužinama, sve do srednje škole koju je završio u Zagrebu. Godina 1996. je prijelomna za vojnu karijeru: seli se u Split gdje završava Mornaričku vojnu akademiju. Tada se, kaže, trajno vjenčao za Split koji mu je i dan danas u duši. Živeći u Belgiji već dvije godine najviše mu nedostaje njegov grad, Split.
Slobodna Dalmacija

 

3. srpnja 2007.
MODRA KATASTROFA ZBOG STALNOG PORASTA TEMPERATURE, U NAŠEMU MORU VEĆ OBITAVAJU RAZNE VRSTE TROPSKIH RIBA, RAKOVI, ALI I PUŽEVA
Papaline će izumrijeti, a srdele pobjeći na dno vrućeg Jadrana Nedavno izmjeren 31 Celzijev stupanj u moru kod Hvara je na pragu kritične granice od 35 stupnjeva, iznad koje će stradati jadranska fauna, a njoj su se pridružili oštrozubi gušter, atlantska napuhača i narančasta točkasta kirnja
PIŠE DIVNA ZENIĆ
Papaline će izumirati, srdele i škampi će se povući u dubine, što će umanjiti njihov izlov, a Jadran će, uz pojačano cvjetanje, preplaviti tropski puževi, rakovi i ribe, među kojima ima i vrlo intenzivnih predatora koji će polako istrebljivati autohtone vrste.

Mijenjanje jadranske faune sasvim je izvjesno ako se nastavi trend porasta površinske temperature mora, ali i promjene u toplini i slanosti i u najdubljim slojevima. Na Hvaru je tijekom proteklog vikenda izmjerena rekordna temperatura od 31 stupanj Celzijev , što nije daleko od granice koja bi za neke organizme značila fiziološku smrt.

Perajama prema sjeveru

- Smatramo da je 35 stupnjeva kritična granica, dok bi temperatura od 40 stupnjeva bila potpuna katastrofa. No, već i temperatura od 31 stupnja, ako bi dulje potrajala, mogla bi za neke jedinke poput papalina značiti smrt. Sigurno je da će i srdela bježati u veće dubine, jer njima odgovara temperatura od 10 do 13 stupnjeva, i to poglavito za mrijest, a slično vrijedi i za škampe - ističe prof. dr. Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za etiologiju i priobalni ribolov splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Porast temperature već je počeo mijenjati Jadran, pomicanjem suptropskih i tropskih vrsta prema sjevernijim područjima, pa su, kako objašnjava dr. Dulčić, neke toploljubne ribe koje su prijašnjih godina bile vrlo rijetke danas znatno brojnije, a utvrđene su i nove vrste, koje su stigle iz Crvenog mora i Indopacifika.

- Riba strijelko ranije je bila izuzetno rijetka, godišnje bi registrirali dva do tri komada na jugu, a danas je postala jako česta, stigla je i do Istre, a u delti Neretve je već ugrozila domaće ciple - objašnjava dr. Dulčić.

U Jadranu je, ističe dr. Dulčić, utvrđeno i deset potpuno novih tropskih ribljih vrsta, koje su ušle kroz Sueski kanal i preko Levanta. Stručnjaci ih nazivaju "lesepijskim migrantima", prema Ferdinandu de Lessepsu, glavnom inženjeru u izgradnji Sueskog kanala, a među njima dr. Dulčić izdvaja oštrozubu ribu gušter, mediteransku poletušu, atlantsku napuhaču i narančasto točkastu kirnju. Uz njih, dodaje, u Jadran prodiru i drugi egzotični morski organizmi, ponajprije puževi i rakovi, a posebice je zanimljiv plavi rak koji bi mogao utjecati na postojeću faunu na ušću Neretve.

Posljedice klimatskih promjena na živi svijet u moru, kako zaključuje dr. Dulčić, još nije moguće uočiti u potpunosti, jer bi morali znati jesu li egzotične vrste uspostavile populacije u Jadranu, a osim negativnih mogući su i određeni pozitivni učinci u gospodarskom smislu, primjerice porast brojnosti organizama u Jadranu koji mogu postati alternativne vrste u ulovu.

More i po tri stupnja toplije od prosjeka
Temperature mora tijekom ovogodišnjeg svibnja i lipnja su, prema podacima Državnoga hidrometeorološkog zavoda i Instituta za oceanografiju i ribarstvo, za dva do tri stupnja Celzija više od tridesetogodišnjeg prosjeka. Konkretno, 20. lipnja na mjernoj postaji u blizini Visa izmjerena su 24,2 stupnja, dok je raniji prosjek bio 21 stupanj. Svibanjski prosjek za Split iznosio je 17,3 stupnja, a ove je godine evidentirano 19,6, dok je u Hvaru registrirano 19,5 stupnjeva, a prosjek je iznosio 17,4 stupnja. Slobodna Dalmacija

 

3. srpnja 2007.
Kamion u samo sedam minuta postaje restoran s 40 mjesta
Piše: Mario Pušić
Foto: Marijan Šančić
Branitelj i invalid Domovinskog rata, Mile Panić, napravio je jedinstveni ugostiteljski objekt u Hrvatskoj
SLUNJ - Hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata Mile Panić (49) iz Furjana nedaleko od Slunja od 37 godina starog kamiona Fiat Iveco napravio je restoran na kotačima, koji ima 40 sjedaćih mjesta, a ukupno može primiti 50 gostiju.

Vozilo, za koje vlasnik kaže da je jedinstveno u Europi, može se vidjeti na sajmovima u Slunju i Rakovici te na proštenjima slunjske okolice, a da se iz kamiona pretvori u ugostiteljski objekt, potrebno je samo sedam minuta.

- Na mjestima na koja redovito dolazim već tri godine imam vlastita brojila za struju na koja se priključim. Pokraj rezervoara za gorivo imam dva dodatna spremnika, jedan za čistu, drugi za prljavu vodu, pa šank funkcionira besprijekorno.

Na šanku se mogu naručiti sva pića kao i u bilo kojem drugom kafiću. Na kraju je šanka mini kuhinja u kojoj spravljamo jela s roštilja i kotlovinu - kaže vlasnik Mile Panić i naglašava da su specijalitet kuće svinjske nogice spremljene kao kotlovina.

Kad Mile parkira kamion, spusti lijevu stranicu na kojoj su već ugrađene klupe. Potom razvuče tendu koja goste štiti od sunca i kiše, a sa strane razvuče ceradu kako ne bi bilo problema ni s vjetrom. Uređenog interijera ne bi se posramio ni prosječan kafić "na čvrstim nogama", pa, iako je putujući, taj restoran ima svoje stalne goste.

Mile Panić sam je radio sve nacrte, a bio je i jedini izvođač radova na tom jedinstvenom projektu, za čiju mu je realizaciju trebala godina svakodnevnog rada.

Stajao ga je, ne računajući njegov trud, oko 130.000 kuna. Kaže da je bez ikakvih problema prošao sve potrebne ateste, da je na cesti kamion siguran sudionik u prometu, a kad se parkira, restoran u koji ljudi vrlo rado navraćaju.

- Prije rata bavio sam se prijevozništvom, imao sam kamion i autobus, u ratu sam bio vozač, a nakon rata, kao umirovljenik, imao sam višak vremena pa sam se dao na posao, i nije mi žao - ponosno priča vlasnik.

Nema novca za patent
Kamion restoran Mile Panić htio je patentirati, no, kaže, odustao je jer su ga u Patentnom zavodu tražili previše novca. - Volio bih kad bi netko od mene preuzeo ideju i krenuo sa serijskom proizvodnjom. Ako stranci mogu proizvoditi kamp-prikolice, zašto Hrvatska ne bi mogla tržištu ponuditi kamione restorane - pita se Mile Panić, no, za sada, za takvo nešto nitko nije pokazao interes. Jutarnji list

 

3. srpnja 2007.
Blanka lovi 205 cm , Ivana se približava 76 m
Piše: Hrvoje Slišković
ZAGREB - Još oko 24 sata dijeli nas od mitinga IAAF Grand Prix Zagreb 2007. (srijeda, 4. srpnja, 18.30). Prve atletske zvijezde polako stižu u Zagreb, iako će velik broj sudionika Hanžeka stići danas. Veći broj njih sinoć je nastupao na Grand Prix mitingu u Ateni i iz Grče stiže u Hrvatsku.
Situacija u svjetskoj atletici je takva da će na Hanžeku ove godine u posebnoj ulozi biti naše vedete Ivana Brkljačić i Blanka Vlašić. Ivana je hrvatski rekord u bacanju kladiva pomaknula na 75,08 metara i Zagreb očekuje njezin najbolji nastup pred svojom publikom. To ne bi smjelo biti problem jer na Hanžeku još nije prebacila 70 metara . Osim toga, Ivana bi mogla sudjelovati u natjecanju u kojem će se baciti svjetski rekord.

Obračun na 'stotki'

Blanka Vlašić također za Zagreb sprema "nešto posebno", kako je to najavio njezin menadžer. Nadamo se da ćemo to vidjeti u srijedu navečer, a "minimum" je - 205 cm i novi hrvatski rekord.

Osim disciplina naših najboljih atletičarki, Hanžek će ponuditi i nekoliko iznimno zanimljivih dvoboja.

Na "stotki" će se obračunati Amerikanac Mark Jelks, četvrti s prvenstva i prva zamjena za trolist koji je izborio SP, protiv Jamajčanina Dwighta Thomasa i redovitoga europskog dvoranskog prvaka Britanca Jasona Gardenera. Ženski sprint bit će još zanimljiviji. Natasha Mayers koja je dvaput trčala 11.00, zatim američka reprezentativka Lashauntea Moore (osma na svijetu na 200 metara ) te vrlo brza Sheri-Ann Brooks (sa 11.05 sedma na svijetu u 2007.). Njima će se u utrci na 200 metara pridružiti europska kraljica sprinta Kim Gevaert.

Jaka konkurencija na 800 metara

Memorijalna utrka Borisa Hanžekovića bit će jedna od neizvjesnijih. Dok su Trammel i Johnson ozlijeđeni, Moore se koncentrira samo na jack-pot (nije izborio mjesto u vrsti SAD-a za SP), a Liu bira utrke, Zagreb će ugostiti mlade zvijezde. David je bio drugi na prvenstvu SAD-a, David Payne pobijedio u Ostravi, a Kubanac Dayron Robles planira se uskoro spustiti ispod 13 sekundi. Zanimljivo, isti je trojac sinoć trčao u Ateni. Na niskim preponama europski medaljaš Marek Plawgo branit će čast Starog kontinenta protiv brzih "Amera" Derricka Williamsa i Rickyja Harrisa.

Jaka konkurencija je na ženskih 800 metara (Čeplak, Čerkasova, Usovič...) uz pomoć kojih Vanja Perišić želi prvi put biti brža od dvije minute. Jednako zanimljivo bit će i u muškom dalju. Irving Saladino je skakao preko osam i pol metara, valjda će u Zagrebu "barem" 8,20. Tu su i glavne američke nade za SP (Phillips je ozlijeđen), Miguel Pate i Trevell Quinley.

Besplatno na tribine
Organizatori Hanžeka odlučili su počastiti gledatelje besplatnim ulazom na sjevernu, istočnu i južnu tribinu stadiona Mladosti. Svi koji žele uživati u tri i pol sata atletskog spektakla ulaznice mogu podići na blagajni pokraj stadiona. Ulaznice za zapadnu tribinu prodaju se po 40 kuna. Jutarnji list

 

3. srpnja 2007.
ŽIVOTNA ŠKOLA TENISA NAKON ŠTO JE OGORČENA MIRJANA LUČIĆ OTPUTOVALA U SJEDINJENE DRŽAVE S KARTOM U JEDNOME SMJERU
Mikica odustala, na Hvar stiže Ančić
I dok Mirjana Lučić za 'Slobodnu' izjavljuje da se osjeća prevarenom, saznajemo da će teniski kamp, čije joj je vođenje ponudio hvarski gradonačelnik Bebić, preuzeti Mario Ančić s obitelji

PIŠE PERO SMOLČIĆ

Mirjana Lučić ipak neće voditi školu tenisa na Hvaru, niti će se uopće više vraćati na Hvar. Gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić više ne želi financirati i boravak na otoku njezinih sestara, a budući se tenisačica od njih ne odvaja - razlaz je postao neminovan. Najavljeni teniski kamp, umjesto tenisačice nikad potvrđenog potencijala, vodit će obitelj našeg poznatog tenisača Marija Ančića!

- Osjećam se prevarenom! Pjerino je obećao pola novca uplatiti odmah kada sam sletjela u zračnu luku u Zagrebu. Ne znam tko mu je kasnije zaprijetio da mi ne plaća, no očito se nešto u međuvremenu dogodilo - javila nam se Mirjana iz SAD-a.

Tenisačica je sada već uvjerena da od njezine suradnje s Bebićem neće biti ništa.

- Tako sam tužna, a istovremeno ogorčena. Imala sam cijeli raspored turnira napisan na papiru, a sada, čini se, opet neću igrati. Inzistirat ću ipak da mi Bebić uplati taj novac, nismo ništa potpisali, ali je to obećao - rekla je tenisačica koja je s obitelji trenutačno u domu na Floridi.

Tenisačica-povratnica trebala je na Hvaru prijaviti mjesto boravka, osnovati novi dom, otvoriti školu tenisa te s Hvara putovati diljem svijeta na teniske turnire. Danas je opet daleko od Hvara i Hrvatske.

- S njom još ništa nije definirano. Čuli smo se preko telefona i SMS-poruka i nisam siguran na koji će način naša suradnja završiti - osjetili smo puno skepse u glasu Pjerina Bebića.

Računica bez pokrića
Spor između tenisačice i gradonačelnika nastao je, prema Bebićevim tvrdnjama, na "obiteljskoj" razini, jer su troškovi boravka Mirjane te njezinih sestara Ane i Ivane na Hvaru probili sve predviđene plafone. Uz uplatu na njihov račun 10.000 eura, troškovi hotela, zaštitara, hrane, prijevoza i ostaloga skupilo se ukupno više od 30.000 eura!? A dogovor je bio jasan - 100.000 eura za oko 30 teniskih turnira!

- Javio sam stoga Mirjani da sam spreman financirati nju i njezine turnire, ali ne i sestre. U čitav sam posao ušao zbog nje, a ne sestara. A one se postavljaju kao barijera i teško je tako raditi - objasnio je Bebić.
Konkretni odgovor iz Amerike još nije dobio.

- Mirjana samo pita gdje je lova i kad će sjesti na račun. O treniranju djece i vođenju škole tenisa ni riječi - žali se Bebić.

Dvije strane, dvije priče, jedna istina. Čini se kako je na koncu bio samo jedan problem - povjerenje. Obje su strane izbjegavale potpisivanje ugovora, vjerovali su jedni drugima na riječ i priča je, dakako, pukla. Papir je, s dva potpisa, mogao sve riješiti.Međutim, s najsunčanijeg otoka jadranske obale stižu nove senzacionalne vijesti - umjesto kampa Lučić mogao bi niknuti kamp Ančićevih, jer je velika splitska teniska obitelj, doznajemo, izrazila želju za otvaranjem teniskog kampa na Hvaru.

Iako niti jedna strana ne želi službeno potvrditi tu vijest, informacije cure. Hvar je malo mjesto. Obitelj Ančić je svojim značajem u hrvatskome tenisu (Mario i Sanja su aktivni, najstariji brat Ivica je bio tenisač i trener, otac Stipe je poduzetan) zapravo idealan partner za Bebića, gradonačelnika koji želi vrhunski sport na svome otoku. S Mikicom očito nije išlo. Priča koja je trebala govoriti o velikom i sretnom povratku ispala je tek pričom o novom odlasku.

Neprisiljena pogreška
Zbog očeva zlostavljanja Mirjana Lučić je s majkom, dva brata i dvije sestre iz Hrvatske pobjegla 1998. godine. Sa sestrama Anom i Ivanom vratila se u Hrvatsku 30. svibnja ove godine. Dočekana je s puno medijske pozornosti. Sve je izgledalo idilično.

Prvo joj se zamjerilo nenastupanje na zagrebačkom Challengeru. Pa joj se predbacilo da je više po festivalima nego na terenu...

Veliku je grešku u koracima Mirjana napravila 14. lipnja kada se, ne javivši se nikome, sa sestrama uputila - natrag u Ameriku. Kao razlog navela je igranje turnira i poslove s odvjetnikom na Floridi, no turnire nije igrala. Otišla je nes(p)retno, i po svemu sudeći neće postati Hvaranka.

Najavljivala je i to kako će se u Europu vratiti oko 5. srpnja na Challengeru u Bieli, međutim ne nalazi se na listi sudionica!

Slobodna Dalmacija



 

     
       
spacer Kategorije | O nama | Vijesti | Hr. brandovi | Oglasnik | Hr. iseljenici | Radio | Linkovi | Kontakt
Copyright © 2006 Patria-Promocija d.o.o. Sva prava pridržana.