ARHIV - kolovoz 2007.
28. kolovoza 2007.
Adlešić protiv Kramarićeva svrstavanja uz Glavaša
Od 25 vijećnika u Gradskom vijeću HSLS i HSP imaju po četiri, a prednjači HDSSB sa osam vijećnika
Predsjedništvo HSLS-a na današnjoj sjednici razmotrit će političku situaciju u Osijeku gdje je došlo do krize vlasti pucanjem koalicije između HSP-a HDSSB-a, najavljuje predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić. Prema njenim riječima, liberalima su jednako daleki i HSP i HDSSB. Načelan stav u toj stranci je da bi najbolje rješenje za Osijek bili izbori. "HSLS nije podržao trgovački dogovor HDSSB-a i HSP-a koji je sada puknuo. Kao opozicijska stranka nismo bili presudni niti za formiranje vlasti, pa isto tako nećemo biti niti za njenu smjenu. Novi izbori mi se čine kao najrealniji ishod", objašnjava Đurđa Adlešić. Njezino je mišljenje bitno drukčije od posljednjih izjava potpredsjednika stranke dr. Zlatka Kramarića. On je podržao prijedlog HDSSB-a Branimira Glavaša za Đapićevim opozivom i zajedno s vijećnicima HSS-a, HSU-a i HNS-a potpisao zahtjev za smjenom. Otvoreno je stao na Glavaševu stranu kazavši da za grad Osijek i HSLS postoje dvije opcije: "Ići na izbore i postati još marginalnija stranka ili pokušati tehničkom vladom stvoriti novi koncept i gurati urbane, moderne ideje". Njegovo svrstavanje uz Glavaša nije iznenađenje za političke analitičare. Upravo je taj dvojac devedesetih vladao Osijekom i Osječko-baranjskom županijom. Dok je Kramarić kao liberal vodio grad, Glavaš je bio na čelu županije. Iako su ovlasti bile podijeljene, javna je tajna da je alfa i omega tog kraja bio ipak Glavaš i da bi Kramarić teško opstao na poziciji gradonačelnika da Glavaš nije bio uz njega. Upravo se iz tog vremena vuku priče o dubljoj povezanosti dvojice političara dodatno učvršćene posljednjim vrlo jasnim Kramarićevim potezima kojima ugrožava poziciju u vlastitoj stranci, a možda čak dovodi u pitanje i najavljeni odlazak na veleposlaničko mjesto u Beograd. Od 25 vijećnika u Gradskom vijeću, HSLS i HSP imaju po četiri, dok po broju prednjači HDSSB koji je sa svojih osam vijećnika uz potporu HSP-a i jednog "odmetnutog" vijećnika HSU-a formirao vlast na čelu s Antom Đapićem. Goran Borković, (www.poslovni.hr)
28. kolovoza 2007.
Euro najviše podržavaju Dalmatinci
Najviše gotovine u eurima osim Dalmatinaca imaju Zagrepčani, Istrijani i Primorci
Nedavnu preporuku Hrvatske narodne banke, kako bi bilo dobro kunu uskoro zamijeniti eurom, najviše podržavaju Dalmatinci (60 posto), a poslije njih Zagrepčani (58 posto), pokazuje to anketa koju je proveo GfK-centar za istraživanje. Za uvođenje eura i povlačenje kune među anketiranima najviše se zalažu osobe s visokim obrazovanjem (64 posto) te višim i visokim osobnim prihodima (61-79 posto).Prosječan Hrvat sa 512 eura u lisnici za 2006. godinu držao je prvo mjesto među tranzicijskim zemljama po iznosu gotovine u toj valuti. Čak 62 posto sudionika ankete iznosi da uopće nema gotovine u stranoj valuti. Uglavnom je riječ o stanovnicima Sjeverne Hrvatske te Like, Korduna, Banovine i Slavonije. Najviše gotovine u eurima imaju Dalmatinci (43 posto), Zagrepčani (41 posto) te Istrani i Primorci (39 posto). Euru, kao platežnom sredstvu, skloniji su muškarci te osobe starosne dobi između 25 i 54 godine (41-45 posto). Držanje gotovine u eurima 61 posto anketiranih pojašnjava kao 'oblik opće rezerve' dok 15 posto odgovara da je ključni razlog putovanje u inozemstvo. Javnost podijeljena oko brzine uvođenja eura. Tako 32 posto njih misli kako će se to vjerojatno dogoditi uskoro, 13 posto sigurno, 30 posto anketiranih odgovara da to još nije moguće, a 17 posto misli da se taj potez sigurno neće dogoditi. Božica Babić, (www.poslovni.hr)
28. kolovoza 2007.
Ivana i Goran Višnjić više ne spavaju zajedno
"Brak Gorana Višnjića sa skulptoricom Ivanom Vrdoljak nalazi se na 'aparatima za održavanje na životu' nakon što je otkriveno da bi on mogao biti otac kćeri Mirele Rupić. Prijatelji se boje da par neće izdržati.
LOS ANGELES - Vijest o turbulentnim događajima u životu doktora Kovača, odnosno hrvatskog glumca s američkom adresom Gorana Višnjića, stigla je i do američkih medija, a oni donose najnoviju vijest da popularni par živi odvojeno pod istim krovom.
Novi broj američkog tabloida National Enquirer tako je svojim čitateljima otkrio najnovije tračeve pod naslovom "Hoće li Goranov brak preživjeti njegov preljub?"
"Brak Gorana Višnjića sa skulptoricom Ivanom Vrdoljak nalazi se na 'aparatima za održavanje na životu' nakon što je otkriveno da bi on mogao biti otac kćeri Mirele Rupić. Prijatelji se boje da par neće izdržati.
'Ono što Ivanu najviše boli je činjenica da je Goran živio s tom laži', rekao je jedan od prijatelja. Supružnici trenutno žive odvojeno pod istim krovom", stoji u najnovijem broju Enquirera.
Tekst naravno govori o Goranovu preljubu sa Šibenčankom Mirelom Rupić koji je najvjerojatnije rezultirao zajedničkom kćerkicom.
Ipak, DNK analiza još mora dokazati Mireline tvrdnje, no poznati glumac, koji sa suprugom u Los Angelesu ima posvojenog sina Tina, izjavio je da će, ako se pokaže da je on otac, priznati malu Lanu Lourdes te neće bježati od odgovornosti.
Pincom.info / J.L.
28. kolovoza 2007.
ŽIVOTINJSKO CARSTVO SPARINE SU TEŠKE I STANOVNICIMA MARJANA
Tušem na medu
Medvjed će pogledom pokazati kako mu treba dobro ispiranje. A kad ga se tušira namješta se, čas na jednu, čas na drugu stranu, kao da pleše
PIŠE IGOR MUŠIĆ
Ovog ljeta zbog čestih izmjena toplotnih udara i sparina muku muče svi ljudi, ali ni životinjama u Zoološkom vrtu na Marjanu nije ništa lakše. One, kao i ljudi, imaju svoje potrebe jer nesnosne vrućine nekako treba preživjeti. U tome im prilično pomažu zaposlenici vrta koji im poklanjaju najviše pažnje. Lakše podnose paklene žege i zbog toga što su im terariji, u odnosu na devedesete, bolje opremljeni i održavani. - Životinje, kao i ljudi, osjećaju vremenske promjene, ali njihove potrebe valja prepoznati - kaže Tino Milat, voditelj Zoološkog vrta.
Šape u koritu
Svaka životinja drukčije reagira na promjene vremena. Sisavci su u ovo toplo vrijeme malo tromiji, pa preferiraju zaklon od sunca, a labudima, guskama, rodama, kao i ostalim pticama, zbog bazena u kojima se mogu brčkati čini se da vrućina nije posebno tegobna.
U tuširanju najviše uživaju medvjedi.
- Medvjed će pogledom pokazati kako mu treba dobro ispiranje. Vidite kako šape umače u korito. A kad ga se tušira namješta se, čas na jednu, čas na drugu stranu, kao da pleše - ističe Tino te dodaje kako ih se polijeva više puta dnevno, kao i tigrove, veprove, ali i nojeve. Dok se tigrovi i veprovi povlače u hlad svojih nastambi, nojevi vrućinu podnose na drugi način.
- Oni polegnu na zemlju ili se razmašu krilima, kao i druge ptice, pa se na taj način rashlade - priča Tino. Oni su od svih životinja najviše na otvorenome.
U zoološkom vrtu zbog visokih temperatura ne vlada poseban režim prehrane, osim što stanovnicima treba omogućiti veće količine sezonskog voća i povrća.
Jelen: Pusti me na miru
Jeleni lopatari ne vole polijevanje vodom, ali ni veliku pažnju. Naime, kao plahe životinje njima će se udovoljiti ako im se ljeti objese grumeni soli kojima nadomještaju elektrolite izgubljene zbog pretjeranog znojenja. Za razliku od njih, ovce su zadovoljne kad ih se ostriže.
- Kako sa gustim i dugim runom ljeto ne bi preživjele, ostrižemo ih već u svibnju - rekao je Tino. Slobodna Dalmacija
28. kolovoza 2007.
'U špilji se osjećam kao kod kuće, a zna se da je doma najljepše'
Piše: Krešimir Raguž
Foto: arhive dr. Mladena Garašića i Borisa Watza
Četiri puta proglašavali su me mrtvim, a ja sam dolje uživao svaki tren prije nego što su me uspjeli izvući na površinu, priča Mladen Garašić
Jedan 12-godišnji dječak danima je te 1962. dolazio ispred prodavaonice Rudar u Tomašićevoj ulici u Zagrebu. Kao hipnotiziran, gledao je u jedan predmet u izlogu. Morao ga je imati. Morao. Ali, kako? Cijena od točno 3951 ondašnja dinara dječaku se činila kao nepremostiva prepreka. Razmišljao je i konačno smislio plan.
Otišao je kući i starijem bratu ukrao cijelu kolekciju tada vrlo popularnog magazina Kekec. Lako je prodao sve brojeve. Nešto novca dao mu je i otac te je dječak ushićeno otišao u prodavaonicu. Nije iz nje izašao s loptom, novim cipelama ili jaknom.
A ne, ovaj dječak kući je taj dan donio svoju prvu karabitnu svjetiljku, istu onakvu kakvu obično koriste rudari za spuštanje u Zemljinu utrobu. No, ovaj mali zanesenjak s njom je imao posve drugačije planove. Špilja Veternica na Medvednici upoznala ih je već isti dan. Upoznala je speleologa koji je ispunio svoj životni san.
Otad je prošlo gotovo 45 godina. Stara "karabitka" odavno nije u funkciji, ali put koji je u međuvremenu osvijetlila izniman je. Njezin vlasnik dr. Mladen Garašić postao je prvi čovjek u Hrvatskoj koji je uspio diplomirati, magistrirati i doktorirati speleologiju.
Trenutačno radi kao profesor na Rudarsko-geološko-naftnom te Građevinskom fakultetu, predsjednik je Hrvatskoga speleološkog saveza i najiskusniji speleolog u zemlji. Spuštao se u približno 5000 špilja u 50 zemalja svijeta.
Je li onaj dječak 1962. uopće sanjao da bi njegov život jednoga dana mogao ovako izgledati?
- O, da. Znao je i to silno želio. Imao sam sreće, pomoć kolega i na kraju sam u tome uspio. Sve je počelo vjerojatno u dobi od pet godina kada me otac proveo kroz jedan tunel. Nastavilo se kada sam s društvom iz ulice, umjesto na nogomet, počeo ići u Veternicu. Već u dobi od 12 godina istraživali smo po Medvednici i u Gorskom kotaru pa su nas prepoznali i pozvali neki stariji speleolozi. Povratka više nije bilo. Život pod zemljom postao je moja najveća strast koja je jednako jaka još i danas - priča Garašić.
Kako se posljednjih dana u medijima naširoko pričalo o stradavanju speleologa Igora Jelinića u Italiji, a zatim i potpuno pogrešno o drami na Velebitu koju je prošla žena koja je prozvana speleologinjom iako to još nije postala, javnost se zainteresirala za ljude koji se time bave. Ono što većina publike željne akcije i krvi ipak ne zna, odnosi se na činjenicu da je prije nekoliko dana, 15. kolovoza, obilježena čak 115. godišnjica osnivanja prve hrvatske speleološke organizacije.
U spomen na njezina utemeljitelja dr. Miju Kišpatića, na dr. Dragutina Gorjanovića Krambergera koji je 1909. godine unutar Geologijskoga povjerenstva Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije osnovao Odbor za istraživanje spilja, te na Nikolu Gučetića koji je davne 1584. objavio jedan od prvih znanstvenih radova o špiljama u svijetu, dr. Garašić želio je objasniti što je speleologija uopće.
- Speleologija nije sport. Riječ je o znanosti, ali je točno da se u špilje ljudi danas spuštaju i iz drugih razloga. Postoje lovci na rekorde i ovisnici o adrenalinu, a mi nismo niti jedno od toga. Mi u špilje idemo radi njihova istraživanja, foto i video snimanja i dokumentiranja, odnosno izrade topografskih nacrta i karata. Jedan od naših osnovnih ciljeva je zaštita špilja i svega što je priroda stvorila u njima - objasnio je Garašić.
Koliko je potreba za tim u Hrvatskoj, najbolje potvrđuju brojke. Kod nas je istraženo oko 10.500 špilja i jama. Ako se zna da je u cijelom svijetu otkriveno oko 115.000 špilja, dolazi se do podatka da je samo u Hrvatskoj to učinjeno u više od osam posto svih slučajeva.
- U Hrvatskoj imamo tri jame dublje od 1000 metara . To su Lukina jama s 1392 metra , Slovačka jama s 1320 i jama Velebita s 1035 metara . Debljina karbonatnih naslaga u našem području, u kojima mogu nastati speleološki objekti špilje, jame i kaverne, veća je od sedam kilometara, što se smatra svjetskim fenomenom. S druge strane, u Hrvatskoj djeluje između 350 i 400 aktivnih speleologa - ističe Garašić.
A kako zapravo izgledaju ta čudesna mjesta koja većina smrtnika nikad neće vidjeti, posebno je poglavlje priče o ljudima koji se bave speleologijom. Svaka njihova riječ, kada se počne pričati o atmosferi i osjećajima u špiljama, otkriva strast i ludost koje ti ljudi nose u sebi.
- Naravno da čovjek mora biti malo 'pomaknut' da bi se spuštao u špilje. Takvo što zahtijeva iznimne napore, kako fizičke, tako i one psihičke koji su najbitniji. Čovjek u špilji pronalazi jedan potpuno drugačiji svijet. Ako u njima nema vode koja proizvodi zvukove, suočeni ste s apsolutnom tišinom koja gotovo nigdje drugdje ni ne postoji.
Visiš na špagi, ispod tebe provalija, staneš i slušaš sebe kako dišeš. Fantastično. Kada kreneš prema izlazu, 50-ak metara od površine počinješ na poseban način osjećati kako zemlja miriše. Dolje, naime, nema mirisa pa kada u nosnice uđe miris trave, to je toliko intenzivan osjećaj da ga je teško shvatiti - objasnio je Garašić.
Iako je sudjelovao u ekspedicijama na svim kontinentima, a posljednja se prije nekoliko dana vratila iz Puerto Rica, kada priča o hrvatskom podzemlju, to čini s posebnim žarom. Možda čak i većim nego kada spominje 55.000 godina stare ostatke mamuta koje je ugledao u zaleđenim špiljama Sibira ili snažnim rijekama koje jure podzemljem Latinske Amerike.
- Većina ljudi ne zna kakva se sve čudesna mjesta nalaze oko nas. Na putu od Zagreba do Murtera danas ste prošli između 300 i 400 špilja. Malo je njih vidljivo i u većini je slučajeva riječ o kavernama, speleološkim objektima koji su otvoreni tek ljudskim radom, kao što je slučaj pri gradnji cesta. Neka od tih mjesta zaista su impresivna. Tijekom gradnje tunela Sv. Rok kroz Velebit pronađena je iznimna i prilično velika špilja.
Ona se omotava oko cijevi tunela, a njezina glavna dvorana površine je 168 x 50 x 60 metara . Kako Hrvatska zaista puno čini u zaštiti svojih podzemnih bogatstava, pri takvim otkrićima uvijek se konzultira nas speleologe. Koliko je ta suradnja dobra, potvrđuje još jedan primjer. Naime, pri probijanju tunela Vrata na smjeru Rijeka - Zagreb otkrivena je jedna špilja koja ga presijeca.
Uspjeli smo isposlovati gradnju jednog mosta kroz nju na kojem će se nalaziti tunel. Kada se kroz njega budu vozili, ljudi neće znati da u jednom trenutku prolaze kroz špilju i da je oko njih golem prazan prostor. Kada gradnja bude dovršena sljedeće godine, Hrvatska će postati prva zemlja na svijetu koja je sagradila takvo što - napominje poznati speleolog.
Kako bi sva čuda na koja nailazi i o kojima priča još zornije mogao predočiti "ljudima s površine", dr. Garašić sve svoje pohode fotografira. Ima arhivu od 200.000 fotografija iz podzemlja. Prema njegovoj životnoj filozofiji, iz špilja se na površinu zapravo ništa drugo niti ne bi smjelo iznositi. S druge strane, dolje se ne bi ništa smjelo ostaviti.
- Trag noge ostavljen u špilji stari je običaj obilježavanja mjesta gdje je čovjek bio. Trebao bi biti i jedini - objašnjava zaljubljenik u podzemne ljepote.
No, kako ta tajnovita mjesta ipak privlače i ljude željne senzacija, a u posljednje vrijeme i mnoge koji od tamo kradu špiljske životinje, Garašić je imao potrebu ohladiti usijane glave.
- Nema nikakvog materijalnog skrivenog blaga u tim špiljama. Njihovo je blago samo ono što je stvorila priroda, prekrasno i neprocjenjivo samo ako ostane na mjestu gdje i pripada. Što se tiče špiljskih životinja poput čovječje ribice, Hrvatska ih ima mnogo. Ljudi koji ih tamo ukradu, zapravo ih ubijaju, i to je posebna vrsta zločina prema prirodi - naglasio je i zamislio se nad mjestima koja njemu zaista znače život.
Morao sam ga upitati je li se ipak nekada i uplašio tog drugog svijeta u kojemu živi, kako kaže, barem stotinjak dana godišnje.
- Ne, nikada se nisam uplašio, ali svaki put kada siđem, shvatim koliko smo mi ljudi mali u odnosu na prirodu. Uz taj pristup, poštovanje prema špilji, nemam se čega bojati. Kada to čovjek prihvati, lakše podnese i neke nezgode koje mu se mogu dogoditi. Mene su četiri puta proglašavali mrtvim, a ja sam dolje uživao svaki tren prije nego što su me uspjeli izvući na površinu. Nisu mi smetale ni piranje koje plivaju podzemnim rijekama koje smo prelazili u Brazilu. Ako smo dobra ekipa, mi speleolozi se u špilji osjećamo kao kod kuće. A doma je najljepše, zar ne?
Ispod Pule kosti leoparda, Sljeme skriva najveću glavu medvjeda
Zemlja po kojoj hodamo u Hrvatskoj ispod svoje površine skriva neke nesvakidašnje ostatke. Speleolozi svako malo otkriju i nešto novo, no kako većina njih u pravilu ne želi od svojih otkrića raditi senzacije, šira javnost najčešće ostaje zakinuta. Dr. Garašić naveo je neka od njih.
1. Špilja Veternica na Medvednici - Samo osam kilometara od Trga bana Jelačića pronađena je glava medvjeda koja je bila dugačka nevjerojatnih 59 centimetara i time najduža u Europi. Veličina cijele životinje nimalo ne podsjeća na današnje "medvjediće".
2. U blizini Dubrovnika, u špilji Pod gromačkom vlakom, pronađeni su tragovi bosog čovjeka koji je tamo hodao prije više tisuća godina. Speleolozima to ne bi bilo čudno da tragovi nisu pronađeni na dubini od 200 metara . Nejasno je kako se čovjek u to vrijeme mogao spustiti tako duboko.
3. Ispod pulskog aerodroma, u špilji Šandalja, pronađeni su ostaci špiljskog leoparda, hijena i ljudi. Starost tih ostataka procijenjena je na čak milijun godina
4. Tuneli - Gotovo svaki veći tunel u Hrvatskoj oko sebe skriva veličanstvene špilje. Na Učki je jedna dvorana udaljena samo četiri metra od cijevi tunela, oko Sv. Roka se obavijaju tuneli koji vode u zaista golemu dvoranu, a na Vratima će cijev tunela sljedeće godine proći točno kroz sredinu špilje.
Jutarnji list
16. kolovoza 2007.
Dobra financijska izvješća hrvatskih tvrtki
Nastavlja se serija dobrih rezultata hrvatskih poduzeća, koja redom u svojim polugodišnjim bilancama iskazuju dobitke.
IPK Osijek u prvom je polugodištu ove godine poslovao s neto dobiti od 17,3 milijuna kuna, što je čak 165,2 posto više nego li u istom razdoblju lani kada je ostvarena dobit od 6,8 milijuna kuna.
Osječki proizvođač šećera, čokalada i bombona u prvom je polugodištu ostvario ukupni prihod u iznosu od 297,1 milijun kuna, dok je u isto vrijeme lani prihod iznosio 335,9 milijuna kuna.
U prvom polugodištu ove godine došlo je i do promjena u vlasničkoj strukturi IPK Kandit nakon što je početkom lipnja bjelovarski Koestlin prodao 142.978 dionica osječkog IPK Kandita.
Time je Koestlin svoj udio u osječkoj tvrtki smanjio sa 24 na 4 posto, a prema podatcima iz polugodišnjeg izvješća trenutno najveći udio u IPK Kanditu imaju IPK Zavod (32,16 posto) i Premisa Osijek (18,92 posto).
IPK Kandit je također u prvom polugodištu otpustio 44.000 vlastitih dionica i tako udio vlastitih dionica u temeljnom kapitalu smanjio na 8,96 posto.
Kutinska Petrokemija u prvom je polugodištu ove godine ostvarila dobit od 1,8 milijuna kuna, dok je u istom razdoblju prošle godine poslovala s gubitkom od 23 milijuna kuna.
Kutinski proizvođač mineralnih gnojiva u prvom je polugodištu ostvario ukupni prihod od 969,1 milijun kuna, što je 14,8 posto više od plana, odnosno 15,9 posto više nego li u istom razdoblju lani.
Prema podatcima iz izvješća, Petrokemija je od prodaje u zemlji ostvarila 453 milijuna kuna prihoda, što je 8,4 posto više nego u istom razdoblju lani, dok su prihodi od prodaje u inozemstvu povećani za čak 22,5 posto, na 477,5 milijuna kuna.
Neto dobit prehrambene industrije Zvečevo za prvih šest mjeseci ove godine iznosila je 11,9 milijuna kuna, što je gotovo tri puta više nego prošle godine, kada je ostvarena dobit od 4,07 milijuna kuna.
Dobit je, prema tumačenju Uprave Zvečeva, značajno porasla jer je Zvečevo na temelju odluke Ustavnog suda dobilo povrat poreza na dobit iz 1993. i 1994. godine u iznosu od 14,68 milijuna kuna.
Većinski je dioničar, prema podacima iz izvješća, Zdravko Alvir, koji ima 61,09 posto dionica. Tvrtka proizvodi konditorske proizvode i jaka alkoholna pića.
A napokon se među dobitnicima pojavila i turistička tvrtka. Hotelska grupacija Valamar, koja upravlja s 38 turističkih objekata na jadranskoj obali, prvo je ovogodišnje polugodište završila s konsolidiranim dobitkom od 37,62 milijuna kuna, za razliku od istog lanjskog razdoblja kada je poslovala s gubitkom od 62,78 milijuna kuna.
U prvom je polugodištu ove godine Valamar Grupa ostvarila 74,2 posto veće ukupne prihode nego u istom lanjskom odnosno iznosili su 336,3 milijuna kuna.
U strukturi ukupnih prihoda najveći se dio, 51 posto ili 171,9 milijuna kuna, odnosi na prihode od prodaje u inozemstvu, koji su u odnosu na lanjsko prvo polugodište porasli gotovo 20 posto.
Visok porast bilježe kod financijskih, s lanjskih 20,3 milijuna kuna na ovogodišnjih
Valamar Grupa ima sjedište u Zagrebu, a na hrvatskoj jadranskoj obali upravlja s 21 hotelom i 8 apartmanskih kompleksa te 9 kampova, odnosno s ukupno 39 tisuća kreveta.
To čini oko 10 posto kategoriziranih smještajnih hrvatskih kapaciteta, a nalaze se u sklopu hotelskih tvrtki Riviera Poreč, Rabac iz Rapca, Zlatnog otoka s Krka, Puntižele iz Pule te Dubrovnik-Babin kuk. U grupi je i tvrtka Valamar turistički projekti zadužena za upravljanje investicijama u portfelju.
Prema podacima iz financijskog Izvješća s Burze najveće dioničke udjele od 46,44 posto i 20,05 posto u Valamaru ima bečko društvo Epic i zagrebačka tvrtka Scapus d.o.o.
Piše: NT/Hina, Jutarnji list
16. kolovoza 2007.
Američka nagrada Hrvatu za rad na 'laptopu od 100$'
Piše: Tanja Rudež
Već drugi hrvatski znanstvenik u klubu s osnivačima Netscapea, Googlea i PayPala
ZAGREB - Mladi Zagrepčanin Ivan Krstić (21) ovogodišnji je dobitnik prestižne nagrade TR35 koju dodjeljuje Technology Review, najstariji časopis za tehnologiju na svijetu.
Koliko je prestižna ta nagrada, najbolje govori podatak da su među dosadašnjim dobitnicima bili Marc Anderseen, suosnivač Netscapea, Jonathan Ive, dizajner Appleova iMaca, Sergey Brin i Larry Page, utemeljitelji Googlea, te Max Levchin, suosnivač PayPala.
Krstić je suradnik na projektu laptop za 100 $ Nicholasa Negropontea
Ivan Krstić drugi je Hrvat kojemu će biti dodijeljeno to priznanje, jer je prošlogodišnji dobitnik TR 35 bio "novi Tesla", dr. Marin Soljačić s Massachusetts Institute of Technology (MIT).
- Nagrada će mi biti uručena potkraj rujna na konferenciji koju organizira Technology Review. - rekao nam je Krstić, dosad jedan od najmlađih dobitnika.Krstić je rođen u Zagrebu. U SAD-u je završio Cranbrook, jednu od najboljih srednjih škola, a zatim upisao studij teorijske matematike i informatike na Harvardu.
No, u srpnju prošle godine Krstić se pridružio projektu "Laptop za svako dijete" (OLPC) koji je 2002. godine pokrenuo Nicholas Negroponte, poznati znanstvenik s MIT-a te brat Johna Negropontea, bivšeg šefa svih američkih tajnih službi. Cilj toga projekta jest omogućiti milijunima djece diljem svijeta da posjeduju jeftino računalo kao pomoć u učenju.
Ivan Krstić najmlađi je od 12 direktora projekta, a zadužen je za sigurnost i informacijsku arhitekturu OLPC-a. Njegov doprinos OLPC-u prepoznao je i Technology Review. - Nagrada mi je dodijeljena za sigurnosnu arhitekturu projekta po imenu Bitfrost. To je novi način gledanja na informatičku sigurnost koji omogućava sigurno funkcioniranje računala bez potrebe za antivirusnim te anti-spyware softverom - pojasnio je Ivan Krstić.
Sada je fokusiran na "laptop od 100 dolara" čija masovna proizvodnja uskoro počinje. Jutarnji list
14. kolovoza 2007.
Obljetnica razmjene ratnih zarobljenika
Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor, u povodu 15. obljetnice najveće razmjene ratnih zarobljenika u Nemetinu kod Osijeka, boravila je u Vukovaru gdje je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata položila vijenac.
Vijence su položili i predstavnici Sabora, Društva logoraša Vukovarsko-srijemske županije, grada Vukovara i Koordinacije stradalničkih udruga.
Predsjednik Društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak među ostalim podsjetio je na torture i patnje kroz koje su prošli zarobljenici u srbijanskim logorima dodavši da je tužba logoraša protiv bivše Jugoslavije, nažalost, još na samom početku.
Prema podacima Društva logoraša, kroz logore je prošlo više od 30 tisuća ljudi, a do danas su od posljedica tortura umrla 222 bivša zatočenika, najviše od kardiovaskularnih bolesti i karcinoma. Kada je riječ o stečenim pravima bivših logoraša, Rehak je ocijenio da logoraši branitelji mogu njima biti zadovoljni, no ne i civili kao i ljudi koji su ostavši u okupiranim mjestima cijeli rat proveli po radnim logorima. HRT
14. kolovoza 2007.
Zvončari iz Viškova uskoro zaštićeno kulturno dobro
Piše: Iva Balen
Foto: Tea Cimaš/CROPIX
Zvončari će biti zaštićeni kao 'kulturno dobro od značaja za Republiku Hrvatsku' te će prodaja suvenira biti moguća samo uz njihovu dozvolu
VIŠKOVO - Halubajski zvončari iz Viškova, simbol tog kraja, od jeseni bi trebali biti zaštićeni kao "kulturno i nematerijalno dobro od značaja za Republiku Hrvatsku", za što će se pobrinuti Ministarstvo kulture.
Tako bi se sve vezano uz zvončare, kršne momke koji tijekom karnevalskih dana obučeni u ovčja runa i udarajući u velika zvona obješena na njihovim tijelima nastavljaju tradiciju ovog kraja, moralo događati uz znanje i odobrenje njihove udruge.
Naime, Halubajski zvončari već godinama nastoje zaštititi svoju odoru i kulturno naslijeđe kraja, što je rezultiralo potvrdom iz Ministarstva kulture s kojim bi uskoro trebali potpisati ugovor.
Kako kažu zvončari, nakon toga više se neće događati da drugi, bez ikakvog odobrenja, preprodaju suvenire s njihovim simbolima i koriste ih za brzu zaradu. Sve vezano uz zvončare i njihovu tradiciju morat će ići uz njihovo odobrenje.
Zvončari koji se danas vežu uz karnevalska događanja "začeti" su davnih dana sa zadaćom tjeranja zlih duhova zime i poticanja novog proljetnog ciklusa. Uz ovčje kože i zvona, zvončari nose i posebno stilizirane maske na glavama, rogate životinjske glave s crvenim isplaženim jezikom dok u rukama nose baltu ili bačuku, stilizirani buzdovan.
U vrijeme poklada, bez obzira na vremenske prilike, obilaze u velikoj grupi sela svoga zavičaja prema davno utvrđenom rasporedu.
Za zvončare je vezana i legenda tjeranja Tatara i Turaka koja kaže da su, kada su ti narodi došli u ove krajeve, pastiri ogrnuli ovčje kože, na glave stavili maske i opasali se zvonima te zaglušujućom i zastrašujućom bukom otjerali neprijatelja. Upravo zbog ove priče u "uniformu" zvončara spada i oružje.
Naravno, danas je magijska funkcija zvončara u drugom planu, a u moderno vrijeme postali su turistička atrakcija i čuvari folklornih tradicija svog kraja. Jutarnji list
14. kolovoza 2007.
NEBULOZE STRANCI ŠTOŠTA PITAJU TURISTIČKE INFORMATORE NA STRADUNU, ALI I SAVJETUJU
Srušite zidine kad više nije rat
Po Stradunu uopće ne mogu hodati jer mi se potpetice kližu - požalila se jedna strana turistkinja pa upitala: - Na što su mislili ti ljudi kad su gradili Stradun!?
Na što su mislili ti ljudi kad su gradili Stradun?! Po njemu uopće ne mogu hodati jer mi se potpetice kližu - požalila se jedna strana turistkinja u sandalama s visokim tacima informatoricama Turističke zajednice grada koje su ovoga ljeta stalno na Stradunu, na usluzi gostima za sva pitanja, primjedbe i sugestije.
Nina Čupić i Dijana Rikalo iza sebe imaju mjesec i pol iskustva na tom poslu i za to vrijeme čule su na tisuće običnih i manje običnih pitanja, te podijelile mnogo planova grada, autobusnih rasporeda i drugih pisanih materijala Turističke zajednice grada.
- Bilo je turista koji su se iznenadili kad su čuli da Dubrovnik nije u Italiji, a zna se dogoditi da nas gost nasred Place pita gdje se nalazi Stradun, ili na Pilama, ispred mosta, gdje je ulaz u Grad - kažu simpatične Nina i Dijana s kojima smo jedva stigli popričati od silnih turista koji su im se obraćali na svim jezicima. Velika većina turista, kako kažu, ipak se zanima za obične stvari: kako mogu doći do Elafitskih otoka, koji je otok najbolji za kupanje, gdje se nalaze pješčane plaže, koji je put za Split, a koji za Crnu Goru, gdje je ulaz na zidine...
- Svaki od informatora s gostima razgovara na dva ili tri strana jezika, a "pokriveni" su svi glavni svjetski jezici. Svakodnevno nas, primjerice, pitaju i gdje mogu dobro jesti, ali im mi ne smijemo preporučivati konkretne restorane - kažu naše sugovornice dodajući da nije rijetkost da gosti na Stradun stignu s kuferima, a tek se onda interesiraju za smještaj, uglavnom u privatnim sobama i apartmanima.
Osim opaske s početka ove priče, ili opservacije jedne turistkinje da je "zidine trebalo srušiti sada kada Dubrovniku više ne prijeti ratna opasnost", primjedbe gostiju prava su rijetkost. A jedna od malobrojnih kritika, kažu informatorice, odnosi se na to što u Gradu ne postoji mjesto gdje bi svoju prtljagu mogli ostaviti gosti koji u Dubrovnik dolaze na jedan dan.
Olivija GUSTIN
Je li sveti Vlaho živ?
Jedna od najčešćih zabluda turista je da dubrovačka katedrala nosi ime svetoga Vlaha, a turističkim informatoricama obratio se i strani gost koji je želio znati je li nebeski zaštitnik Grada, sveti Vlaho, još uvijek živ. Slobodna Dalmacija
14. kolovoza 2007.
Mladen Petrić je Beckham Bundeslige
Foto: Igor Soban/Cropix, Bild
Najtiražniji njemački dnevni list uspoređuje hrvatskog reprezentativca s najvećim brandom među nogometašima
ZAGREB - David Beckham Bundeslige - tako je najnakladniji njemački list Bild u svom nedjeljnom izdanju etiketirao hrvatskoga reprezentativca i novog prvotimca Borussije iz Dortmunda Mladena Petrića.
Popularan kao David Beckham, nadaren poput novog-starog engleskog reprezentativca i, prema Bildu ne manje važno, ima lijepu djevojku baš kao Becks (iako bi se o ljepoti Victorije Beckham dalo raspravljati nadugo i naširoko, koliko god neumjesno bilo suprotstavljati različite ukuse) - to su glavni Bildovi razlozi za promoviranje napadača rodom iz Dubrava pokraj Brčkog u njemačku verziju najtalentiranijeg biznismena među nogometašima, Davida Beckhama.
Novinar Matthias Marburg navodi da je Petrić 2003. godine bio izabran za najzgodnijeg nogometaša švicarske lige, a da je Borussijin dres s njegovim imenom već postao nenadmašni hit u fan shopovima, osobito među tinejdžericama.
Los Angeles Galaxy će 250 milijuna dolara uloženih u Beckhama vjerojatno vratiti samo prodajom njegovih dresova, a sigurno je kako Beckham ne bi bio Beckham da uz sebe nema neizostavnu suprugu Victoriju koja je prema mišljenju mnogih imala najveći utjecaj na njegov uspjeh.
I Petrić ima svoju "Posh", rasnu Grkinju Despinu koja je ne samo mnogo mlađa, nego i mnogo atraktivnija od Beckhamove družice.
- U vezi smo četiri godine. Upoznao sam je na novogodišnjoj zabavi preko prijatelja. Sljedeći mjesec uselit ćemo se u kuću u Dortmundu. Vjenčanje planiramo, ali točan termin još nismo odredili. Siguran sam da će to biti veliki party - prenio je Bild Petrićeve izjave o djevojci Despini, a za njezino dobro nadamo se da Mladen ipak preferira drugačiju vrstu "partijanja" od onih kakve je često znao prakticirati Beckham, poznat po izvanbračnom "šaranju".
Bild ne zanemaruje ni ono što je ipak najvažnije - Petrićev "govor" na terenu. Osim spominjanja njegova neizmjernog talenta, dviju titula s Grashopperom i još jedne s Baselom, navodi i da je prošle sezone bio najbolji strijelac švicarske lige te da su se zbog toga mnogi bogati klubovi borili da ga dovedu u svoje redove. Novinar Marburg podsjeća i na Mladenovu obranu jedanaesterca u utakmici Kupa Uefe nakon što je Baselov vratar dobio crveni karton. (Bild, I. Matanović) Jutarnji list
13. kolovoza 2007.
Zračna luka Zagreb, JTB, Net travel i Atlas
Krajem kolovoza kreću prvi izravni charter letovi Japan-Hrvatska
Prvi direktni charter na relaciji Tokio-Zagreb sletjet će u zagrebačku Zračnu luku 25. kolovoza, a tim će letom stići 350 japanskih turista koji će u Hrvatskoj boraviti u organizaciji agencija Atlas iz Dubrovnika te Net travela, hrvatskog operatera i japanskog touroperatera JTB
O tome su danas zajednički izvijestili Zračna luka Zagreb, JTB, Net travel i Atlas, kao članica 'adriatica.net Grupe', navodeći da će let obaviti japanska aviokompanija Japanese Airlines. Najavljeni charter prvi je od ukupno četiri izravna leta iz Japana, koji će od 25. kolovoza u Hrvatsku dolaziti svaki tjedan, a osim u zagrebačku planirano je i da jedan od njih sleti u dubrovačku Zračnu luku.Ukupno će njima doputovati oko 1.400 japanskih posjetitelja, što je prvi tako veliki organizirani posjet s tog tržišta, a za njih je pripremljeno četiri vrste različitih osmo dnevnih programa. Osim posjeta i noćenja u hrvatskim odredištima, Zagrebu, Plitvicama, Splitu i Dubrovniku, programi predviđaju i kraće posjete japanskih turista susjednim zemljama, Sloveniji, BiH te Crnoj Gori.
Iz agencija-organizatora tih putovanja naglašavaju i da među japanskim turistima, potaknuto snažnom promocijom agencije JTB u Japanu, vlada veliko zanimanje za te letove. JTB je među najvećim turističkim korporacijama u Japanu, koja broji 270 tvrtki i 27 tisuća zaposlenih u 270 japanskih podružnica te 80 ureda diljem svijeta. U 2005. ostvarili su oko 200 milijuna američkih dolara prihoda. U Hrvatskoj je prisutan više godina kroz suradnju s različitim lokalnim agencijama, a prošle su godine otvorili i svoj ured u Zagrebu odnosno agenciju Net travel, koja osim Hrvatske pokriva i tržišta Slovenije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Regionalni partner im je dubrovački Atlas, član 'adriatica.net Grupe'. U 2006. Atlas je 'servisirao' 357 tisuća gostiju te obavio 324 tisuće izleta i 170 tisuća transfera. Liderpress
13. kolovoza 2007.
ČETVERODNEVNA AKCIJA SPAŠAVANJA HRVATSKOG SPELEOLOGA U ALPAMA USPJEŠNO OKONČANA
Speleolog Jelinić spašen i čeka povratak kući
TORINO - Jučer u 13.35 okončana je drama u talijanskim Alpama, gdje je ozlijeđeni hrvatski speleolog Igor Jelinić četiri dana bio "zarobljen" na 300 metara dubine i gotovo četiri kilometra od ulaza u golemi špiljski kompleks Piaggia Bella u planinskom masivu Marguareis uz granicu s Francuskom. Opsežnom akcijom spašavanja u kojoj je sudjelovalo stotinjak članova talijanske službe speleo-spašavanja Jelinić je konačno izvučen i odmah helikopterom prevezen u bolnicu u Torino.
- Odmah nakon dolaska u bolnicu pružena mu je liječnička pomoć zbog ozljeda gležnja i ramena, napravljene su ostale pretrage, a Jelinić se osjeća dobro - rekao nam je Damir Basara iz Speleološkog odsjeka PD Dubovac iz Karlovca, čiji je Jelinić član. Kako napominje, kratko je telefonski razgovarao s nastradalim kolegom, koji će do povratka u Hrvatsku ipak pričekati još koji dan, dok mu se zdravstveno stanje u potpunosti ne stabilizira.
Podsjetimo, teški sati za iskusnog 43-godišnjeg speleologa iz Karlovca započeli su u srijedu oko 22 sata, kad se u pokušaju da prijeđe stijenu okliznuo i ozlijedio. Ostao je visjeti na sigurnosnom užetu, a zbog ozljeda mu je bilo onemogućeno kretanje. Da bi ga spasioci mogli izvući kroz uske kanale podzemnog kompleksa, trebalo ih je dinamitom proširiti, pa je cijela akcija trajala više dana, a Jelinić na nosilima izvlačen metar po metar. Inače, u društvu omiljen i duhoviti 43-godišnjak, je u ovoj teškoj situaciji bio vrlo smiren, dok ga je, kako saznajemo, kako se akcija spašavanja bližila kraju počeo svladavati umor.
Igor Jelinić se u podzemlje Alpa uputio u društvu Ivana Glavaša i Nenada Kuzmanovića, članova riječkog Speleološkog društva "Špelunka", gdje su se pridružili talijanskoj speleološkoj ekspediciji. Cilj je bilo istražiti gotovo 40 kilometara prolaza i kanala Piaggie Belle, koja se u utrobi planine spušta i više od kilometra. Konačno odahnuvši zbog dobrih vijesti iz Italije, Jelinićeva majka Nevenka te brojni prijatelji i kolege speleolozi očekuju njegov povratak u Karlovac.
Autor: V.GVOŽĐAK, Glas Slavonije
13. kolovoza 2007.
Hrvatski tim osvojio drugo mjesto na Microsoftovom natjecanju
SEUL - Na završnici Microsoftovog natjecanja "Imagine Cup 2007.", održanog u glavnome južnokorejskom gradu, Seulu, hrvatski tim "Black&White" s varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike osvojio je drugo mjesto u kategoriji Fotografija foto esejom s ulica grada, na zadanu temu Srce Seula (The Heart of Seoul).
Tajlandski tim 3KC Returns/Project Live Book! pobjednik je u kategoriji Softverskog dizajna, izvijestio je večeras Press info Microsofta Hrvatska.
Završnica natjecanja "Imagine Cup 2007." održala se od 5. do 10. kolovoza u Seulu s nosećom temom "Zamisli svijet u kojem tehnologija svima omogućuje bolje obrazovanje", a natjecatelji su stvarali rješenja na Microsoftovoj platformi i korištenjem Microsoftovih alata.
Na natjecanju je ukupno sudjelovalo 344 studenta iz 112 timova, koji su predstavljali 59 zemalja. Natjecanje se odvijalo u devet kategorija: softverskom dizajnu, razvoju vlastitog ugrađenog uređaja, razvoju za web, projektu Hoshimi - programerskoj bitci, informacijskim tehnologijama, pisanju algoritma, fotografiji, kratkom filmu te dizajnu sučelja.
Članovi "Black&White" tima, studenti Aleksandar Kordić i Igor Matoša, s mentorom prof. Božidarom Kličekom, u završnicu natjecanja "Imagine Cupa 2007." plasirali su se svojim projektom foto-eseja, pričom o obrazovanju koju su ispričali koristeći samo fotografije kao medij komunikacije.
Hrvatski tim "Black&White" bio je u završnom natjecanju u konkurenciji šest drugih kandidata.
Uz njih, Hrvatsku je u završnom natjecanju u Seulu predstavljao tim "eS.net" studenata s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
Tim "eS.net" se u kategoriji Softverskog dizajna natjecao s projektom kojem je svrha razvoj vještina u korištenju računala kod djece s mentalnom retardacijom.
Pobjednici su proglašeni na ceremoniji dodjele nagrada koja je okupila sve natjecatelje, mentore i ostale ključne sudionike Microsoftovog natjecanja.
'Imagine Cup' je globalno natjecanje u stvaranju softvera, koji ne samo da posjeduje duh natjecanja, već inovativnim rješenjima pomaže u suočavanju s izazovima razvoja," izjavio je Abdul Waheed Khan, pomoćni direktor ureda za Komunikaciju i informiranje UNESCO-a, organizacije UN-a koja je pružila potporu natjecanju.
"'Imagine Cup' natjecanje dio je Microsoftove globalne Unlimited Potential inicijative, čiji je cilj otvaranje društvenih i ekonomskih prilika kroz programe i proizvode koji pridonose transformaciji obrazovanja, unapređenju inovativnosti na lokalnoj razini te zapošljavanju u cijelome svijetu. Iduće godine završno natjecanja održat će se u Parizu s nosećom temom "Zamislite svijet u kojem tehnologija omogućava održivi okoliš", navodi Microsoft Hrvatska. Jutarnji list
13. kolovoza 2007.
Neodoljiva divljina visoko iznad mora
Bog zna što misle stranci kada svoje urbane zgrade zamijene utvrdom starom 4000 godina na litici. Kao da uranjate u povijest, u nešto nadrealno - 380 metara iznad mora, ispod vas jato galebova, a u daljini jedna od najljepših plaža koje ste vidjeli u posljednje vrijeme
Zar je parkiranje u Lubenicama stvarno toliki problem? Zašto me svi pitaju o cijenama parkiranja? upitao nas je vidno iznervirani mladić nakon što smo ga pitali komu odlaze novci od parkiranja. Nije problem u tih petnaest kuna, već što se parkiranje naplaćuje i prije nego što uđete u mjesto koje ste uspjeli >dohvatiti< nakon vožnje nevjerojatno uskom cestom. Zbog agresivne naplate, ispada da Hrvati jedino znaju uzeti novce od parkiranja. Lubenice nisu zaslužile da se tako dočekuju njihovi gosti.
Ipak, Bog zna što misle stranci kada svoje urbane zgrade zamijene utvrdom na litici starom 4000 godina. Kao da uranjate u povijest, u nešto nadrealno - 380 metara iznad mora, ispod vas jato galebova, a u daljini jedna od najljepših plaža koje ste vidjeli posljednje vrijeme. Lubenice su creski Grožnjan i dosta toga vrti se oko umjetnosti. Ovih dana održavala se Keramička kolonija, a eksponati se mogu vidjeti i kupiti u prostoru stare škole u Lubenicama.
Cres, jedan od najegzotičnijih hrvatskih otoka, ima 3000 stanovnika, od kojih, prema posljednjem popisu stanovništva, 2333 stanuje u gradu Cresu. Lubenice imaju tek 24 stanovnika, no to za otok uopće nije malo. Niz sela ima dva do tri stanovnika.
Beli je nedostupan poput Lubenica. Gust promet, prevladavaju Talijani i Francuzi, i nezamislivo uska cesta. Svakih stotinjak metara nalazi se ugibalište da bi se auti mogli mimoići.
Beli je poznat po Eko centru >Caput Insulae< koji, po definiciji, provodi programe na očuvanju prirodne raznolikosti, izvornih i kulturno povijesnih vrijednosti Cresa. Najvažniji je po zaštiti ugrožene vrste bjeloglavih supova. Za 25 kuna može se pogledati izložba vezana uz bioraznolikost creskog i lošinjskog otočja, fotografirati supa kojem očito ne smeta kamera, ili s vodičem obići mrežu okolnih ekoloških poučnih staza.
Slovenac Luka Pompe iz Nove Gorice volontira u centru. Prošle godine u Belom je bio tjedan dana, ove će boravak produžiti na cijeli mjesec. Kaže nam da plaća simboličnu svotu jer se tu i hrani i spava. Svakoga jutra volonteri imaju kolegij na kojem se dogovaraju tko će voditi goste kroz izložbu, tko ide u prirodu, tko će im pokazati eko-staze.
Samo mjesto Beli urbanije je od Lubenica. Pola sata smo se šetali prekrasnim uskim uličicama i uspjeli smo naići na dva čovjeka i malu, izgubljenu zmiju koja je vrludala od kuće do kuće. Čarobno: ne smeta nam društvo paklenog stvorenja, svatko ide svojim putem, a Beli je dovoljno gostoljubiv. Pola sata bez ijednog zvuka - ako imate novca i želite se istinski odmarati kupite nekretninu u tom mjestu.
Cres je dug 66 kilometara, širok od dva do dvanaest, obala otoka pokriva 250 kilometara. Fenomen je slatkovodno jezero površine 5,75 četvornih kilometara. Jezero Vrana domaćini skrivaju od očiju posjetitelja te su nas upozorili da ćemo se teško spustiti do njega. Tako je i bilo.
Kontrast između sjevernog submediteranskog i južnog mediteranskog dijela jedan je od razloga što na otoku uspijeva više od 1300 biljnih vrsta. Biljkama odgovara tamošnja klima. Razvijeno je voćarstvo i maslinarstvo, pčelarstvo. Kaduljin med s Cresa među najboljima je i najcjenjenijima na svijetu. Žene ga prodaju vrlo povoljno - u Lubenicama su nas tražili 60 kuna za kilogram, u gradu Cresu 80 kuna.
Grad Cres nas podsjeća na Genovu i okolicu. Šarene fasade, pitome plaže (cijeli otok ima odlične plaže), relativno pristupačna ugostiteljska ponuda. Začudilo nas je što u gradu ima dosta srpskih turista. Na žalost, nije nas začudilo što većina trgovina radi dvokratno. Kad vam dućan zatvore pred nosom ostaje kava na Rivi creskih kapetana ili u kafiću u Ulici pod urom. Do prije nekoliko godina u Cresu se povoljno mogla kupiti nekretnina. Sada su cijene otišle u nebo, barem ako je suditi po oglasima izvješenima na pročeljima kuća.
Davor Verković, Vjesnik
13. kolovoza 2007.
Završio 11. konjički maraton arapskih konja
Točno prema planu, jučer oko podneva u predgrađu Beča, pokraj zračne luke Schwehat, završen je osmodnevni 11. konjički maraton arapskih konja i Prvi međunarodni maraton arapskih konja Voloder-Beč, dug oko 500 kilometara.
Međunarodni konjički maraton održan je od 5. do 12. kolovoza u organizaciji Udruge uzgajivača arapskih konja Moslavine iz Volodera i pod pokroviteljstvom Sisačko-moslavačke županije te u skladu sa sloganom "Tradicija prošlosti - potreba budućnosti". Sudjelovalo je šestero odvažnih jahača: Željko Petters, Domagoj Petters, Sandra Prevendar-Nekvapil, David Šivak, Simon Šivak i Andrei Ptičar.
Nakon dolaska na cilj jahači su istaknuli zadovoljstvo što su putem 11. konjičkog maratona arapskih konja, koji je ujedno i Prvi međunarodni konjički maraton, podsjetili na tradicionalnu kulturno-povijesnu povezanost Hrvatske s Europom te su promicali ekološku svijest i potrebu življenja s prirodom.
Konjički maraton, dug oko 500 kilometara, pun avantura i napora praćenih vremenskim promjenama te prijelazom dviju granica, mađarske i austrijske, simbolično je završen u mjestu Mannswoerthu, uz spomenik poginulim hrvatskim vojnicima bana Josipa Jelačića godine 1848. HRT
10. kolovoza 2007.
Plinske lanterne i >turistički dragulji<
Rus Jurij Agabekov, koji je osvijetlio Vatikan, pariški muzej Louvre, Picassovu Guernicu i kneževsku palaču u Monaku postavio je i rasvjetu za zagrebačku katedralu koja će nakon obnove pročelja i tornjeva zasjati u punom sjaju
Znate li da u Zagrebu na Gornjem gradu i Kaptolu ulična rasvjeta radi na plin? Svako jutro i predvečer kad se počne spuštati mrak dva nažigača ručno pale i gase 217 plinskih lampi za što im treba oko dva sata. Naš glavni grad svakako se time može ponositi, jer je rijedak primjer u svijetu čiji su dijelovi osvijetljeni na starinski način. No, prema sudu nekih stručnjaka specijaliziranih za dekorativnu rasvjetu osvjetljenje zagrebačkih kulturnih znamenitosti je još uvijek na niskoj razini.
Problem je, naime, u tome što u Hrvatskoj ne postoje norme koje se odnose na dekorativnu rasvjetu znamenitosti, pa se zasad u metropoli tek na prste jedne ruke mogu nabrojati svijetli primjeri ukusno projektirane rasvjete. Kao ogledni primjeri ističu se tek Moderna galerija, japansko veleposlanstvo i Novinarski dom, dok su pojedine znamenitosti poput zgrade Hrvatskog narodnog kazališta loš primjer osvjetljavanja.
Prije godinu dana, Rus Jurij Agabekov, isti čovjek koji je osvijetlio Vatikan, pariški muzej Louvre, Picassovu >Guernicu<, kneževsku palaču u Monaku te vitrine poznatih svjetskih marki poput Rolexa, Diora, Chanela, Louis Vuittona i Bucherera, postavio je rasvjetu za zagrebačku katedralu koja će nakon opsežne obnove pročelja i tornjeva zasjati u punom sjaju. Dosad je katedrala bila osvijetljena klasičnom rasvjetom koja noću ne ističe detalje i svu ljepotu skulptura i ornamenata, pa su naručitelji napravili dobar posao angažirajući Agabekova, kojeg zovu magom svjetla, a čiji je otac Zagrepčanin.
Ono što je najbitnije kod dekorativne rasvjete znamenitosti, ističu stručnjaci, jest na što kvalitetniji način izraziti igru svjetla i sjene te istaknuti dosad nevidljive obrise. Pritom je najvažnije da u svojevrsnom eksperimentu gradska rasvjeta ne narušava, već podupire posebnu, umjetničku rasvjetu. To su odavno shvatili gradski oci gotovo svih svjetskih metropola pa nisu štedjeli novca da bi iluminacijom dodatno proljepšali otprije poznate vizure gradskih znamenitosti.
Valja napomenuti kako u Zagrebu postoji studija dekorativne rasvjete građevina koje je još prije pet godina naručilo Gradsko poglavarstvo, no po tom pitanju još ništa nije napravljeno. Cilj izrade studije bio je prijedlog integralnog rješenja urbane rasvjete spomenutog područja, koja bi obuhvaćala međusobno koherentne i harmonične funkcije.
Zanimljiv je i primjer osvjetljavanja Dubrovnika. Radi se, naime, o studiji koja se odnosi na javnu rasvjetu prometnih površina, rezidencijalne rasvjete pješačkih zona i dekorativne rasvjete.
Prema studiji, dekorativna rasvjeta treba omogućavati tri nivoa upotrebe; diskretnu dekorativnu rasvjetu grada u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima, zatim redovitu dekorativnu rasvjetu u večernjim i ranim noćnim satima i konačno blagdansku rasvjetu za gradske i državne blagdane i svečane periode.
Autori studije u opsežnom planu naveli su kako je potrebno osvjetljavanje koncipirati imajući u vidu potrebe i vizualne efekte rasvjete i to na različite vrste korisnika urbane rasvjete. Korisnici i uživatelji efekta rasvjete su, osim samih stanovnika gradske jezgre i gosti u pješačkim zonama grada, promatrače u obilasku gradskih znamenitosti i vozači na prometnicama.
Pritom je i bitna i ekološka strana osvjetljavanja, koje u studiji nije naročito spomenuta. Naime, iz pojedinih hrvatskih mjesta su zbog prejakog svjetla već potpuno nestale zakonom zaštićene noćne životinjske vrste (šišmiši, ćukovi, sove), za čije bi uznemirivanje i ugrožavanje tamošnje vlasti morale isplatiti velike novčane kazne. Ipak, svijetli primjer su pojedina mjesta Istre u kojima estetika urbanizma i osvjetljavanja sve više jača na znanstvenim saznanjima izgrađena svijest o štetnosti prekomjernoga umjetnog osvjetljenja za zdravlje ljudi, botaničku i zoološku raznovrsnost i njezin goli opstanak, čak i pri upotrebi tzv. ekoloških rasvjetnih tijela. Vanja Majetić, Vjesnik
10. kolovoza 2007.
VATRENI EKOCID Dr. NENAD JASPRICA UPOZORAVA NA NARUŠENU PRIRODU DUBROVAČKOG PODRUČJA
U požarima nestalo 15 endemskih biljaka
Stradalo je najmanje 30 vrsta biljaka s nacionalnog popisa rijetkih i ugroženih biljnih zajednica, te oko 15 endema koji uspijevaju samo na dubrovačkom području, tvrdi dubrovački znanstvenik
Na površini od blizu 3000 hektara , koju su proteklih dana poharali požari, stradalo je najmanje 30 vrsta biljaka s nacionalnog popisa rijetkih i ugroženih biljnih zajednica, te oko 15 endema koji uspijevaju samo na dubrovačkom području, poput dalmatinske žutilovke i južnodalmatinske perunike, tvrdi dopredsjednik Hrvatskog botaničkog društva i ravnatelj Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku dr. Nenad Jasprica.
Nakon ovotjednog obilaska terena, dr. Jasprica je utvrdio kako su najviše štete pretrpjele šume česvine i alepskog bora, te niske makije česvine u kojima rastu jedino vazdazelene biljke.
- Stradali su i biljnim vrstama bogati predjeli s kapinikom, kojih, osim na Srđu, u Hrvatskoj ima još samo u Konavlima i Župi dubrovačkoj - pojašanjava dr. Jasprica i napominje da su u vatri izgorjeli i prostori koje je zauzimala zajednica žutilovke i primorskog vrijesa na Bosanki, važna jer sadrži više endemičnih biljaka.
- Treba spomenuti i kamenjarske pašnjake, koji su se prije požara prostirali oko naselja Knežica. Te pašnjake karakterizira više od stotinjak biljnih vrsta koje rastu na stotinjak četvornih metara kamenjarske površine, što potvrđuje vrijednost tih ekosustava. Oni se i inače smatraju ugroženim tipovima vegetacije u Hrvatskoj zbog nestanka tradicionalnog stočarenja - tumači naš sugovornik. Kao ugroženo izdvaja također područje kod Golubova kamena, gdje je plamen progutao endemičnu zajednicu toplih kanjonskih stijena koja je prvi put u svjetskoj znanosti opisana upravo s tog prostora prije nekoliko godina.
Gabrijela BIJELIĆ
Bit će uljeza
Jedna od manje spominjanih, ali ne i manje ozbiljnih posljedica vatrene stihije jest i utjecaj požara na promjenu ekološke slike zahvaćenog prostora. Dr. Jasprica kaže kako je, s obzirom na promijenjene ekološke uvjete, potrebno sustavno pratiti razvitak vegetacije nakon požara jer postoji mogućnost razvijanja drukčijih tipova vegetacije od onih koji su postojali prije požara.
Slobodna Dalmacija
10. kolovoza 2007.
ŠESTA GODINA FESTIVALA ANTIKE >SEPOMAIA VIVA< U UMAGU
U duhu starih Rimljana
Namjera je bila oživiti Sepomaiu, antičko područje od Savudrije do Katora na kojem su živjeli bogati Rimljani, i obratiti pažnju građana na sve umaške znamenitosti
UMAG - Da nema festivala antike, >Sepomaie vive<, teško da bi umaška djeca znala da su mnoge njihove igre zapravo rimske. Preksinoć na umaškom trgu igrali su se mlina, trilje, križića-kružića, a najpopularnije je bilo preskakanje konopca. Prije dvije tisuće godina tako su se zabavljali i mali Rimljani, a što su radili odrasli, kako su se hranili, što su odijevali, kako su se šminkali, kakve su frizure imali te kako su plesali i zabavljali se prezentira se u Umagu već šestu godinu zaredom.
Muzej grada Umaga glavni je organizator ove zanimljive i poučne manifestacije, pod paskom Biljane Bojić i Barbare Banovac iz muzeja i autorice projekta Narcise Bolšec Ferri. Namjera im je bila oživiti Sepomaiu, antičko područje od Savudrije do Katora na kojem su živjeli bogati Rimljani, i obratiti pažnju građana na sve umaške znamenitosti, pri čemu se kretalo od najmlađih. Naime, skupina djece vrtićke dobi u organizaciji muzeja i umaškog Društva Naša djeca, prva dva dana učila je o borbenim pokretima rimskih boraca i izrađivala drveno oružje u pravom antičkom logoru talijanskih gladijatora i legionara iz instituta >Ars dimicandi<. Dio boraca iz njihove slavne trupe, koja nastupa po čitavoj Europi, svake godine stiže u Umag i pokazuje svoje uvježbane pokrete koje >skidaju< s rimskih fresaka. Nakon što su dva dana proveli s djecom, priuštili su im i zasluženu pobjedu u zajedničkoj borbi.
Preksinoć na umaškom trgu legionari i gladijatori borili su se međusobno i uvelike digli adrenalin publici koja je popunila terase obližnjih kafića. Posjetitelji su imali prilike vidjeti šest različitih gladijatora i prave legionarske bitke, pri čemu su koplja letjela i prema radoznaloj publici.
Čitavu večer prevladavao je duh starih Rimljana. Na štandovima su djevojke u togama, a i >Rimljani u civilima< prodavali lucerne od pečene gline i vaze od rimskog stakla s mjehurićima uz druge suvenire i prezentirali antička blaga iz muzeja u Umagu, Puli, Zadru i Zagrebu. Zanimljiva je bila izrada mozaika, koji su se radili na sličan način kao i prije 2.000 godina, a festival nije mogao proći bez kušanja hrane.
Iako prekrasno izgleda, antička hrana često ima okus drugačiji od očekivanog zbog neuobičajenih kombinacija začina i velikih količina garuma, slanih srdela sušenih na suncu koje su Rimljani koristili umjesto soli. Rimski nakit stigao je sa zlatarima iz Vicenze, kozmetika je bila domaća iz Umaga, dok su antičke frizure, zbog kojih su djevojčice čekale u redu, radile frizerke iz Pule. Posjetitelji su imali prilike naučiti nešto o antičkim nalazištima koja su prezentirali instituti i muzeji iz Hrvatske i obližnjih zemalja. U Ulici Garibaldi održavala se predstava >Auluarija< kazališta >Irena Kolesar< iz Sremske Mitrovice, a na glavnom trgu publiku su zabavljale plesačice iz udruge Gaia, koje su posebno za ovu priliku naučile antičke plesove.
Večer je završila poučnom >pričom o rimskoj togi i frizuri<. Svi posjetitelji mogu doći na ovu manifestaciju još danas i razgledati antički muzej na otvorenom, pogledati priču o togi i frizuri, predstavu i ples od 18.30 sati. Istodobno se u Muzeju grada Umaga mogu pogledati izložbu grčkih vaza iz riznice Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Napisala Marina DAMJAN
Snimio Milivoj MIJOŠEK Glas Istre
10. kolovoza 2007.
SVE VEĆI BROJ SUPERBOGATIH HRVATA
Klub hrvatskih milijardera
Svim tim milijardama kuna vrijednosti u kompanijama treba pridodati brojne nekretnine, palače, luksuzne stanove, jahte, automobile i pokoji helikopter, da bi se dobila kompletna slika o bogatstvu hrvatskih milijardera
ZAGREB - Bračni par Fižulić, Goranko i Biserka, uvrštenjem dionica svoje tvrtke Magma na Zagrebačku burzu postali su kunski milijarderi. Naime, u ponedjeljak, prvoga dana trgovanja dionicama na burzi, vrijednost kompanije porasla je na otprilike 1,7 milijardi kuna. Fižulići imaju 60 posto dionica tvrtke, što znači da je njihova imovina, i to samo ona dionička, u tom trenutku vrijedila nešto više od jedne milijarde kuna.
Broj milijardera u Hrvatskoj, osim Fižulićevih, nedavno je povećao i Ivan Čermak. Taj trgovac naftom i haaški optuženik nedavno je svoju tvrtku Tifon koja, uz ostalo, ima 36 benzinskih postaja, prodao mađarskoj kompaniji MOL za 150 milijuna eura ili nešto manje od 1,1 milijardu kuna.
Todorić se približio Forbesovoj listi
S tim nezanemarivim bogatstvom ipak su daleko od najbogatijeg Hrvata Ivice Todorića. Njegovo je bogatstvo krajem prošle godine procijenjeno na nešto više od tri milijarde kuna. Todorić je tada bio na nešto više od pola puta do uvrštenja na Forbesovu listu milijardera, a ove je godine taj put nešto skratio. Svojem poslovnom carstvu, zasnovanom na prehrambenoj industriji i maloprodajnim trgovinama mješovite robe, pridodao je još nekoliko tvrtki. Trgovac Todorić ponaša se zasad kao pravi šopingholičar. U Bosni i Hercegovini je u ožujku kupio VF komerc, čime je postao maloprodajni tržišni lider i u susjednoj državi. Istoga mjeseca u Hrvatskoj je kupio Umex grupu, agenciju za marketing i oglašavanje. Šoping je Todorić nastavio u svibnju, kad je njegov Konzum kupio rovinjsku Jadran trgovinu. Taj trgovački lanac ima 21 trgovinu, od čega ih 11 radi u turističkoj sezoni.
Početkom lipnja kupio je splitsku tvrtku Iredal, koja prodaje telekomunikacijske bonove i mobilne aparate. Malo nakon toga ostvario je najvrjedniju ovogodišnju akviziciju, koja ga je najviše približila Forbesovoj listi. Od Styrije je kupio njen udio u poduzeću Tisak, čime je postao većinski vlasnik tog najvećeg lanca kioska za prodaju novina i cigareta u Hrvatskoj. Todorićeve tvrtke u Hrvatskoj zapošljavaju više od 21.000 radnika.
Činjenicu da je petrokemijska industrija isplativa i za (neke) Hrvate potvrđuje i primjer Envera Moralića, čija se imovina procjenjuje na nešto manje od 2,5 milijardi kuna. Osim petrokemijskog posla, koji vodi uglavnom u Njemačkoj i Rusiji, posljednjih nekoliko godina Moralić poslovanje širi na agronomiju i to u Hrvatskoj. Kupio je PPK Kutjevo, Gospodarsko dobro Božjakovinu, a da ga zanima vinarstvo potvrdio je i kupnjom, zajedno s prijateljima, oko 14.000 hektara vinograda u Ukrajini. Moguće je očekivati i njegove znatnije investicije u hrvatski turizam jer posjeduje veliko zemljište u Kaštel Sućurcu.
Nekretninama se ne zna broj
I dok je Moralić većinu svog bogatstva stekao u inozemstvu, domaći milijarder je predsjednik Uprave i najveći pojedinačni dioničar Adris grupe Ante Vlahović. Njegova imovina procjenjuje se na 2,4 milijarde kuna. Adris grupa i Vlahovićevo bogatstvo izrasli su na rovinjskoj tvornici duhana. Međutim, ubuduće će, bez obzira na novootvoreni pogon u Kanfanaru, teško bilježiti rast od proizvodnje i prodaje duhanskih proizvoda. U regiji, gdje se Adris grupa pozicionirala kao jak igrač, ima sve jaču konkurenciju svjetskih duhanskih giganata Phillipa Morrisa i BAT-a. No, zato je Adris grupa svoj profit odavno počela investirati u druge poslove, ponajprije turizam.
Istra ima dva milijardera. Osim Vlahovića to je i Plinio Cuccurin, član Uprave Adrisa. Njegovo vlasništvo, doduše, nije tako veliko kao Vlahovićevo i ono također varira u odnosu na cijene dionica. Vlahović se u ovoj godini >probudio< s 1,4 milijarde vrijednim dionicama, nakon što je kraj 2006. dočekao s 900 milijuna kuna (mjereno samo tržišnom cijenom povlaštenih dionica).
Milijardi kuna u dionicama približio se i još jedan član Uprave Adrisa, Branko Zec, ali i još jedan Istranin, Kristijan Floričić, predsjednik Uprave Aureus Investa. Vrijednost njihovih dionica procjenjuje se na oko sto milijuna eura.
Zaostajanje u odnosu na vodeći trojac ove je godine znatno smanjio sad već bivši kralj mlijeka Luka Rajić. On je svoju Luru proljetos za 280 milijuna eura ili nešto više od dvije milijarde kuna prodao francuskom Lactalisu. Ta je prodaja podigla veliku medijsku prašinu i potaknula rasprave kako to Rajić, koji je od vozača postao vlasnik većine domaće mljekarske industrije na nikad do kraja razjašnjen način, može navodno stratešku proizvodnju mlijeka, koju država subvencionira, prodati strancima. Sebi za dušu Rajić je i dalje vlasnik tvornice čokolade u Švicarskoj.
Svim tim milijardama kuna vrijednosti u kompanijama treba pridodati brojne nekretnine, palače, luksuzne stanove, jahte, automobile i pokoji helikopter, da bi se dobila kompletna slika o bogatstvu hrvatskih milijardera. Prvi sljedeći koji bi im se mogao pridružiti je Emil Tedeschi, čim i njegova Atlantic Grupa izađe na Zagrebačku burzu.
Tihomir PONOŠ , Glas Istre
9. kolovoza 2007.
Kod Maribora otkrivena najmasovnija grobnica Hrvata?
Foto: www.croradio.net, Delo
Članovi slovenske komisije koja radi na sondiranju tvrde da najveći broj žrtava, a moglo bi se pokazati da ih je oko 15.000, čine Hrvati
MARIBOR - Sondiranje zatrpanog protutenkovskog rova nedaleko od novog mariborskoga groblja Dobrava potvrđuje tezu nekih povjesničara da se tu nalazi najveće poslijeratno gubilište u Europi, te da bi većinu žrtava mogli činiti Hrvati koji su u Mariboru izdvojeni iz kolona koje su krenule iz Bleiburga.
"Treba utvrditi koliko je ubijenih i leži li ovdje jezgra hrvatske vojske", izjavio je za mariborski list Večer od danas povjesničar Mitja Ferenc koji vodi pokusna iskopavanja posmrtnih ostataka u šumi blizu groblja Dobrava u južnom mariborskom naselju Tezno.
On je član komisije za prikrivena grobišta koja je u 8 godina rada evidentirala 540 masovnih grobnica širom Slovenije u kojima su, nakon Drugog svjetskog rata, bacani likvidirani pripadnici "neprijateljskih vojski", civili iz zbjegova, te "klasni neprijatelji", a najveći među njima svakako je protutenkovski rov koji su pred završetak rata oko Maribora sagradili Nijemci, očekujući napad Crvene armije iz smjera Mađarske.
U sondiranju, za koje je sredstva osigurala sadašnja vlada premijera Janeza Janše, jučer je rov otkopan na osam mjesta. Radovi će se nastaviti danas, a možda i sutra.
Pod zemljom se nalazi više od jednog metra širok sloj u kojemu su ljudski ostaci, rekao je o tome što je pokazalo prvih osam otkopanih sondi Jože Dežman, predsjednik vladine komisije za prikrivena grobišta, koji Sloveniju u nekoliko mjeseci nakon kraja rata 1945. godine uspoređuje sa stanjem u kojemu se 30 godina kasnije pod Crvenim Kmerima našla Kambodža kad je pod Pol Potom bila posijana "poljima smrti".
Zadnja, osma sonda, otvorena u srijedu kasno popodne pokazala je da se u njoj nalaze posmrtni ostaci ranjenika i invalida, vjerojatno pripadnika vojske, a već prve sonde uz rub groblja Dobrava pokazale su strašne slike lubanja sa sačuvanim zubalima, kožnog remenja i ostataka žice kojom su žrtve bile vezane prije strijeljanja, navodi Večer.
Članovi slovenske komisije koja radi na sondiranju tvrde da najveći broj žrtava, a moglo bi se pokazati da ih je oko 15.000, čine Hrvati, pripadnici domobranskih postrojbi, koji su nakon predaje na Bleiburškom polju bili vraćeni u Jugoslaviju. U Mariboru se, navode, vršio odabir jednog dijela zarobljenika koji su tu strijeljani i bacani u spomenuti protutenkovski rov, ali i na više drugih mjesta, u kratere koji su nastali bombardiranjem Maribora i okolice.
Iako ispitivanja to tek trebaju potvrditi, računa se da oko 80 posto ubijenih oko Maribora čine Hrvati iako su u Mariboru izdvajani i crnogorski četnici koji su bježali u Austriju, a po nekim svjedočenjima je tu i sovjetska Crvena armija ubijala Kozake koji su surađivali s Nijemcima. Dežman i Ferenc, navodi Večer, rješenje problema prikrivenih grobišta smatraju moralnim imperativom koji Slovenija zbog same sebe mora riješiti.
"To je problem koji se može postaviti i tako da se pitamo hoće li se Slovenija uvrstiti u normalne države ili neće", tvrdi Dežman, dok Ferenc tvrdi da je sadašnja vlada osigurala dovoljno sredstava za ispitivanja poratnih egzekucija koje su većinom obavljali OZNA i KNOJ, ali da još uvijek postoje jake političke blokade da se stvar riješi do kraja koje dolaze i od opozicijskih lijevih, ali i od vladajućih desnih stranaka. Obojica postavljaju i pitanje dogovora o pokopu žrtava, što bi trebalo riješiti u prvom redu s Hrvatskom, ali i drugim zemljama nastalim na području bivše Jugoslavije.
Dežman je upozorio da Slovenija takve sporazume ima s Italijom i Njemačkom, pa je poznata procedura što se radi s posmrtnim ostacima pripadnika nekadašnjih okupacijskih sila iz tih zemalja, dok s Hrvatskom takvog sporazuma nema. Slovenski povjesničari kažu da u Hrvatskoj nema pretjeranog entuzijazma da se to pitanje riješi.
No, Božo Vukušić, predsjednik udruge Počasni bleiburški vod, koji je nazočio pokusnom sondiranju u Teznom, tvrdi suprotno, da je Hrvatska zainteresirana za takav sporazum i smatra da bi bilo najbolje da se posmrtni ostaci Hrvata iskopaju i smjeste u kosturnicu na području Slovenije. (H)
Počasni bleiburški vod traži od Vlade da se uključi u istraživanja
ZAGREB - Udruga Počasni bleiburški vod zatražila je danas od hrvatske Vlade da se hitno uključi u ovih dana započeta istraživanja u Teznom, nedaleko od Maribora, gdje se, kako se pretpostavlja, nalazi masovna grobnica Hrvata ubijenih nakon Drugog svjetskog rata.
Udruga u priopćenju od Vlade traži da sa Slovenijom potpiše ugovor o istraživanju i obilježavanju hrvatskih masovnih grobnica na području Slovenije, te pronalaženje rješenja za naknadni pokop posmrtnih ostataka koji se nalaze u tim grobnicama.
Jutarnji list
9. kolovoza 2007.
KRALJICA VISINA Iz Stockholma se Splićanka vratila kao druga svih vremena
Želim da ovaj san traje godinama
PIŠE FRANE VULAS
Blanku Vlašić, djevojku koja je od utorka vlasnica drugog skoka u vis svih vremena s preskočenih 207 centimetara , u zračnoj luci u Resniku dočekala je obitelj, prijatelji i neizbježni pripadnici "sedme sile" kojih je zbog njezine ovosezonske rezultatske eksplozije, svaki put kada sleti kući, sve više.
Ovaj put smo je natjerali da joj prije medijske konferencije uz iskreni smiješak od umora nakon osvajanja Super Grand-prix mitinga u Stockholmu izleti jedno isto tako iskreno: "Ajme majko!"
- Moj trenutak euforije je jučer prošao, emotivno sam prazna. Zadovoljna sam rekordom, ali previše sam umorna. Ovaj san je stvarnost koja traje cijelu sezonu, a želim da traje godinama - naglasila je iscrpljena Blanka.
Blanka je u Stockholmu opet tri puta pokušala srušiti 20 godina stari svjetski rekord dok su je publika i konkurentice, uključujući i vječnu Kajsu Bergqvist koja je ostala zamrznuta na minus devet (preskočila 198), bodrile pljeskom.
- Uopće se ne opterećujem visinama i svjetskim rekordom, nastojim samo skakati. Znam da sam spremna i da mogu preskočiti visinu svjetskoga rekorda. Treba se samo poklopiti savršeni skok u pravi trenutak na pravoj visini. Imam sve što treba, iako ću s godinama sigurno još mnogo napredovati u svim segmentima. Više volim ići korak po korak. Meni oči nisu gladne, ako i kada se to dogodi, bit ću sretna - naglasila je Blanka.
Samo je Stefka Kostadinova još iznad Blanke, samo leteća Bugarka i nebo. Jedino je pitanje koliko dugo.
Odmor je na prvom mjestu
Najvažnije je da se sada Blanka dobro odmori. Iza nje je prava golgota putovanja, nespavanja, nastupa i medijskog presinga u Stockholmu te je jako iscrpljena. Opet je poboljšala hrvatski rekord, postigla najbolji ovogodišnji i drugi svjetski rezultat svih vremena, te 14. put ove sezone natjecanje završila skokom iznad dva metra. Prošla je polovica sezone i sada slijedi Svjetsko prvenstvo, ali i pet važnih natjecanja nakon njega, od čega čak tri mitinga Zlatne lige. Moramo nastaviti ovim ritmom - naglasio je otac Joško.
Nervoza Osake
Pobjedom u Stockholmu, posljednjem natjecanju prije SP-a u Osaki koje počinje 25. kolovoza, Blanka je na najbolji mogući način najavila svoj nastup. Naša najbolja atletičarka koja je svojim nastupima protivnicama utjerala strah u kosti u Japan putuje 22. kolovoza.
- Što manje nastojim razmišljati o SP. Malo nervoze će biti, ali to se ne može izbjeći - rekla je Blanka.
Zaplesala
Blanka je u Stockholmu nakon rušenja rekorda mitinga (203) zaplesala na strunjači.
- Ne znam što mi je bilo, jednostavno mi je tako došlo. Razlog je ostao negdje izgubljen u mojoj kratkoročnoj memoriji - našalila se Blanka, koja dijamant vrijedan 10 tisuća dolara iz sigurnosnih razloga još nije dobila.
TABLICE KOLIKO VRIJEDI "SKOK 207"
Centimetar od svjetskog broja jedan
Ako Blanka preskoči 208 centimetara , bit će najuspješnija atletičarka svijeta u 2007., izjednači li, pak, Stefkinih 209, "nokautirat" će i bodovnog lidera Tysona Gaya
Sigurno se pitate koliko Blankin let preko 207 centimetara , drugi skok svih vremena nakon 20 godina starog svjetskog rekorda Bugarke Stefke Kostadinove koja je išla dva "centa" više, vrijedi u usporedbi s ostalim atletskim rezultatima.
Prema specifičnim "finskim" ili "mađarskim" tablicama, također poznatim i kao "spirijevljevim", svaki se atletski rezultat može preračunati u bodove i usporediti s ostalim disciplinama. Svaka visina preskočena u skoku u vis ima svoj ekvivalent u, primjerice, utrci na 100 metara ili bacanju kladiva.
Pogledamo li te tablice, Blanka ne samo da ove godine dominira skokom u vis, nego "drma" i cjelokupnom svjetskom atletikom. Blankinih 207 centimetara "piza" 1270 bodova, što je peti atletski rezultat sezone ukupno, odnosno drugi u ženskoj konkurenciji.
Bolja od Splićanke zasad je samo nedodirljiva Etiopljanka Meseret Dafar, koja je sa svjetskim rekordom na pet tisuća metara 14:16.63 zauzela tron. Ipak Blanka i za njom zaostaje samo četiri boda, a iza Blanke su ostale takve atletske veličine kao što su Jelena Isinbajeva, Sanya Richards...
Bolji od Blanke u ukupnoj konkurenciji su i Amerikanac Tyson Gay s odličnim rezultatima na 100 i 200 metara te njegov sunarodnjak Jeremy Wariner koji je na mitingu u Stockholmu zablistao na 400 metara istrčavši 43.50.
Nismo mogli odoljeti, a da se malo ne poigramo brojkama. Preskoči li Blanka 208, imat će 1281 bod i preteći će Dafar, ako, pak, izjednači svjetski rekord, koji vrijedi 1292 boda, nokautirat će s trona i Tysona.
F. VULAS
DOMETI 2007. GODINE
ATLETIČARKE
1. Meseret Defar (Etiopija) - 5000 m 14:16 (1274)
2. Blanka Vlašić (Hrvatska) - skok u vis 207 cm (1270)
3. Jelena Isinbajeva (Rusija) - motka 4,91 m (1228)
4. Michelle Perry (SAD) - 100 m prepone 12.44 (1225)
5. Sanya Richards (SAD) - 400 m 49.52 (1219)
ATLETIČARI
1. Tyson Gay (SAD) - 200 m 19.62 (1287)
2. Jeremy Wariner (SAD) - 400 m 43.50 (1279)
3. Tyson Gay (SAD) - 100 m 9.84 (1274)
4. Liu Xiang (Kina) - 110 m prepone 12.92 (1268)
5. Resse Hoffa (SAD) - bacanje kugle 22,43 m (1267)
Slobodna Dalmacija
9. kolovoza 2007.
URBANO ŠUMARSTVO - NJEGA I ZAŠTITA DRVEĆA NA GRADSKIM ZELENIM POVRŠINAMA
Novo zanimanje: njegovatelj stabala
To je zanimanje doslovno prenijeto iz Njemačke. Nakon što polaznik završi srednju školu za njegovatelja stabala (jedno se usmjerenje otvara sljedeće školske godine u Šumarskoj školi u Karlovcu) ili se doškoluje na tečaju u organizaciji Hrvatske udruge za arborikulturu, moći će otvoriti obrt ili tvrtku koja će se baviti njegom stabala u urbanom okolišu
Napisao Radenko VADANJEL
Stotinjak godina stara arhitektonska zdanja austrougarskog i talijanskog povijesnog razdoblja Istre nasljeđe je o kojem se itekako vodi računa. Njihovi još živući suvremenici zasađeni u davnim vremenima - istarski drvoredi, perivoji i parkovi, nemaju tako važan, skrbnički status kao povijesne građevine. Parkove se još ne doživljava kao spomenike kulture. U razvijenijim europskim zemljama odjeli za prostorno planiranje već desetljećima posjeduju katastre koji su isključivo namijenjeni zelenim površinama.
Parkovi su numerirani i svako drvo je jedinka za sebe. Sve biljke u parku, sve do perena (dvogodišnje biljke podložne izmjenama), evidentirane su u zasebnim kartonima s osnovnim podacima. Naglo smanjivanje šumskih površina, rast gradova i građevinske infrastrukture, čovjekova stalna potreba za zelenim površinama u gradskoj sredini i njezinoj okolici pridonijeli su tome da urbano šumarstvo i arborikultura u svijetu postaju sve značajniji.
Nünberška škola drvne kirurgije
Što je to arborikultura, urbano šumarstvo i njegovatelj stabala i kako se ti, za nas još uvijek egzotični pojmovi, uklapaju u sliku zaštite stabala na urbanim površinama istarskog poluotoka, saznali smo od Puljanina Danijela Marušića, potpredsjednika Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA) osnovane 2004. na Brijunima.
- Arborikultura podrazumijeva njegovanje stabala. To je jedna od temeljnih sastavnica urbanog šumarstva. Postoje parkovi, perivoji i šume u gradovima koje treba održavati. Urbano šumarstvo u Hrvatskoj još nije definirano i nitko se njime ozbiljnije ne bavi kao u razvijenijim europskim zemljama, naglašava Marušić.
Njega stabala u urbanom okolišu obuhvaća sadnju, kontrolu, održavanje, zaštitu i sanaciju, saznajemo od Marušića. Njegovatelj stabala treba obavljati sve navedene radove poštujući važeće mjere i propise o zaštiti prirode i voditi brigu o sigurnosti ljudi, vozila i mobiliara u okolišu stabala.
Njegovatelj stabala je zanimanje doslovno prenijeto iz Njemačke. Njemački stručnjak Bodo Siegert s tvrtkom u Nünbergu (Nünberška škola drvne kirurgije) ima licencu europske udruge za praćenje rada HUA-e. Cilj udruge je propagiranje struke njegovatelja stabala što bi bila nova slobodna djelatnost u Hrvatskoj. Nakon što polaznik završi srednju školu za njegovatelja stabala (jedno se usmjerenje otvara sljedeće školske godine u Šumarskoj školi u Karlovcu) ili se doškoluje za to na tečaju u organizaciji HUA-e, moći će otvoriti obrt ili tvrtku koja će se baviti njegom stabala u urbanom okolišu.
- Zašto bi Herculanea u Puli ili Parkovi i nasadi u Poreču imali monopol, a nemaju upotpunjen stručni kadar za obavljanje tog posla?, decidiran je Marušić.
Školovanje za njegovatelja stabala obuhvaća dvije odvojene specijalizacije: procjenu stabala i konkretnu njegu koju izvode penjači, izvođači radova na stablu, režući određene grane.
Edukativni tečajevi za njegovatelje stabala
Uvjet za pohađanje tečaja je srednja škola. Prvenstveno je namijenjen ljudima koji već održavaju parkove i imaju određenu praksu, a novi naraštaji moći će već dogodine u karlovačkoj šumarskoj školi dobiti formalno obrazovanje za novu struku.
- Dva djelatnika Herculanee već su prošla tečaj, kaže Marušić. Oni su završili na Brijunima njemački tečaj, koji je priznat u cijeloj Europi. Uskoro će se pri HUA-i moći pohađati taj isti tečaj s licencom na hrvatskom jeziku, a diploma će biti, bez naknadne nostrifikacije, priznata svugdje u Europi. To će biti prvo srednjoškolsko zanimanje u Hrvatskoj s kojim će se moći direktno tražiti posao van zemlje, bez pohađanja razlika, naglašava Marušić.
Tečaj traje 120 sati i uključuje teoretski i praktični dio, a na kraju se pohađa ispit. Predavači dolaze izvana, ljudi koji su se praksom i vještinom dokazali u Europi i članovi su European Arboriculture Councila (EAC).
- Kada budemo stvorili vlastite kadrove - pet do deset kvalificiranih procjenitelja i stručnjaka koji direktno rade na krošnjama, čije će znanje ocijeniti europska komisija, svi će oni postati instruktori u teritorijalnim jedinicama širom Hrvatske, kaže Marušić.
Na tečaju će se učiti biologija, fiziologija, anatomija, bionika i biomehanika stabla, metodologija stručnih zahvata, mikologija, jurisdikcija i sigurnosni zahtjevi vezani za stabla uz šetnice i prometnice.
Procjenitelji prosuđuju stanje stabla vizualnim pregledom i analizom utvrđenih karakterističnih simptoma mjerenjem najsuvremenijim instrumentima i primjenom posebne tehničke opreme. Neki od važnijih mjernih instrumenata za procjenu (u Hrvatskoj ih dio posjeduje zagrebačko komunalno poduzeća Zrinjevac) jesu: rezistograf (mjeri mehanički otpor stabla), fraktometar (mjeri elasticitet uzoraka), arbosonic (ultrazvučni detektor), impulsni čekić (zvučni detektor).
Mjerenje statike stabla
Pravilnik o komunalnom redu, saznajemo od Marušića, trebao bi, kao i u razvijenijim europskim zemljama, naznačiti kako se izvođač radova mora ponašati ako kopa nekakvu trasu između stabala u parku. Zbog fizike stabala u europskim parkovima se izvođaču građevinskih radova odrede uvjeti po kojima on može izvesti bilo kakav podzemni zahvat blizu stabla. Ukoliko ošteti korijenje stogodišnjeg drveta, kao što se često može primijetiti u našim parkovima prilikom iskopa, ono ima oštećenu statiku i moglo bi se srušiti zapuše li jači vjetar. Mjerenje statike stabla, procjena stupnja oštećenja, revitalizacija i sanacija, analiza tla staništa, izrada elaborata koji se priznaje na sudovima prilikom vođenja sporova (ako je drvo palo i učinilo štetu) - samo su neki zadaci buduće tvrtke njegovatelja stabala.
- Procjena je vrlo bitna. Postoje stabla koja su spomenici, koja su superopasna jer se nalaze u najfrekventnijim dijelovima grada. Biologija radi svoje, odbacuje grane. Postavlja se pitanje treba li ih zamijeniti ili ne. Danas nemamo takvu službu koja bi mogla procijeniti je li neko stablo opasno, te, ako jest, kako opasnost ukloniti, ističe Marušić.
Istra i parkovi
U odnosu na ostatak Hrvatske Istra i Zagreb su napredni u uređenju gradskih parkova, kaže Danijel Marušić. Turizam je podignuo razinu odnosa prema zelenim površinama.
- Najveći je problem u gradskim parkovima u Istri što je u posljednjih pedesetak godina u turističkim gradovima bilo četiri do pet radikalnih izmjena urbanističkih planova. Izmjene su učestale, prvenstveno zbog nedostatka katastra stabala koji bi spriječio drastične izmjene u parkovima i zelenim površinama gradova. Stoga je osnovni cilj numerirati stabla da se zna s koliko ih raspolažemo i koja je njihova vrijednost. Na taj će se način spriječiti ishitrena izmjena urbanističkih planova u zelenim zonama i neplansko piljenje stabala čija je prava fiziološka mladost tek nakon pedeset godina rasta, ističe Marušić.
Glas Istre
9. kolovoza 2007.
OD POČETKA GODINE U PULSKOJ ZRAČNOJ LUCI 40 POSTO VIŠE PUTNIKA NEGO LANI
Uskoro letovi iz Pule prema Berlinu, Barceloni, Lisabonu.
Pulska luka uskoro će ostvariti suradnju s još četiri low-cost kompanije. Riječ je o njemačkim Tuiflyju i Germanwingsu, mađarskom avioprijevozniku Wizzair i danskom Sterlingu, a u planu je >otvaranje neba< prema deset novih destinacija
PULA - Od početka godine u pulsku je zračnu luku doputovao 221.701 putnik, što je 40 posto više nego u istom razdoblju lani. Samo proteklog mjeseca na pulski je aerodrom stigao 85.631 putnik te je evidentirano 1.368 slijetanja zrakoplova. Direktor Zračne luke Bruno Rogović napominje da se do kraja ove godine očekuje ukupno 400 tisuća putnika, a pretpostavke su da će ih do 2010. godine godišnje biti pola milijuna.
Rusi su ove godine definitivno najbrojniji i čine 50 posto svih putnika, a zahvaljujući direktnoj Ryanairovoj liniji prema Londonu, Britanci čine 28 posto svih pristiglih putnika. U ovoj godini pulski je aerodrom bilježio i sedam posto putnika iz Švedske, pet posto čine Francuzi, a tri posto putnika doputovalo je iz Danske.
Osim suradnje s irskim, škotskim i norveškim niskotarifnim avioprijevoznicima, pulska luka uskoro će ostvariti suradnju s još četiri low-cost kompanije. Riječ je o njemačkim Tuiflyju i Germanwingsu, mađarskom avioprijevozniku Wizzair i danskom Sterlingu. Iako datumi dolaska spomenutih avioprijevoznika kao ni cijene karata još nisu poznati, direktor Rogović napominje da će Pula ubuduće biti povezana s Berlinom, Kölnom, Frankfurtom i Münchenom, što je u skladu s najavama da se intenzivno radi na otvaranju njemačkog tržišta. U planu je povezivanje i sa španjolskim gradovima Madridom i Barcelonom te Lisabonom u Portugalu. Iako se već duže pregovara o direktnom povezivanju Pule i Beograda, a Rogović nam je u više navrata potvrdio da je sve spremno, izgleda da je to tek potencijalna destinacija. Pula bi uskoro trebala biti povezana i s Varšavom i Skopljem.
Letovi norveške kompanije Norwegian Air Shuttle prestaju 27. listopada, dok će zadnji ovosezonski let škotskim FlyGlobespanom putnici moći ostvariti 21. listopada, budući da su te kompanije potpisale ugovore o sezonskim letovima. Irskim Ryanairom, pak, u London i Dublin može se putovati tijekom cijele godine. Sudeći prema broju europskih destinacija s kojima je povezana pulska luka, činjenica je da se međunarodni promet intenzivno razvija, no onaj domaći stagnira te je povezanost među domaćim gradovima i dalje poprilično loša. Toga su svjesni i u Zračnoj luci te je direktor Bruno Rogović nekoliko puta rekao da Istri definitivno nedostaje takozvani jadranski pravac, spomenuvši pritom i povezivanje sa zračnom lukom u Osijeku, što bi objeručke dočekao velik broj Slavonaca koji ljetuju u Istri.
U ovom trenutku Pula je povezana s 25 europskih destinacija, a spomenimo samo Amsterdam, Moskvu, Beč, Edinburgh, Pariz, Oslo, St. Petersburg, Kopenhagen, Kijev i Strasbourg. D. BAŠIĆ-PALKOVIĆ, Glas Istre
8. kolovoza 2007.
HRVATSKA U PLAMENU MUP objavio alarmantnu statistiku požara koji su od 1997. 'progutali' više od 8,4 milijarde kuna
Izgorjele dvije Istre u požarima tijekom desetljeća
PIŠE NIKOLA BAJTO
Ukupne materijalne štete izazvane požarima kroz posljednjih deset godina u Hrvatskoj iznose više od 8,4 milijarde kuna, a vatra je progutala čak 497.518 hektara , što je, za usporedbu, znatno veća površina od one koju zauzima najveća hrvatska županija, Splitsko-dalmatinska, ili gotovo dvije Istre.
Prema podacima koje je objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova, materijalna šteta od požara koji su izbili na otvorenom prostoru iznosi 7,3 milijarde kuna, dok preostalih nešto više od milijardu kuna otpada na oštećenje objekata. Stradala su 38.383 građevinska objekta i 7412 prometnih objekata, dok je od požara na otvorenom najviše stradalo poljoprivrednog zemljišta, 246.756 hektara , a zatim šumskog, 158.458 hektara .
Od 1980. do danas u Hrvatskoj su zabilježena ukupno 139.663 požara. Zanimljivo je primijetiti izrazito negativan trend koji kaže da su razmjeri požara kroz posljednja tri desetljeća povećani za čak pet puta! Tijekom osamdesetih, požari su u prosjeku godišnje gutali 10.935 hektara površine, da bi se tijekom devedesetih godišnji prosjek povećao na 26.613 hektara , a dvijetisućitih na čak 51.233 hektara . Tako su u samo prvih sedam godina ovoga desetljeća već izgorjela 358.634 hektara , što je, dakle, polovica svih opožarenih površina kroz posljednjih 27 godina!
Sve četiri ekstremno loše godine zabilježene su u posljednjem desetogodišnjem razdoblju. Godine 2000. izgorjelo je 129.883 hektara , 1998. godine 94.502 hektara , 2003. godine 77.359 hektara , a 2002. godine 74.945 hektara .
Primjetno je i da je tijekom osamdesetih znatno veći broj požara izbijao na različitim objektima nego na otvorenom. Tada se udio požara na otvorenom kretao između 20 i 30 posto, da bi devedesetih prešao 50 posto, a dvijetisućitih se kretao između 46 i 67 posto.
Stiglo policijsko pojačanje
Suradnja MUP-a i vatrogasnog zapovjedništva od utorka je intenzivirana dolaskom 50 pripadnika interventne policije iz Zagreba, zajedno s ravnateljem policije Marijanom Benkom, u njihovu bazu u Mravincima.
- Policajci će biti raspoređeni ne samo na kopnu nego i po otocima, a osim u gašenju požara, djelovat će preventivno, kao upozorenje svim onima koji misle podmetati požare. Pripadnici interventnih postrojbi bit će opremljeni brentačama i ostat će na novim zadacima dok god to bude trebalo - kazao je ravnatelj policije Benko.
F. BUBALO
Poginulo 1010 ljudi
Uzme li se "vatreni" period između 1980. i 2006. godine, za koji je MUP također dao podatke, ukupno je izgorjelo 734.117 hektara (odnosno 7341 četvorni kilometar), što je površina veličine gotovo tri Istre, a u požarima je poginulo 1010 osoba, dok ih je 3448 ozlijeđeno.
Najčešći krivci - poljodjelci i izletnici
Od ukupno 82.044 požara u proteklih deset godina, statistika MUP-a bilježi 2475 namjerno izazvanih požara, 1181 izazvan dječjom igrom te 27.899 izazvanih nemarom i nepažnjom. Kao osobe koje su prouzročile požar prednjače korisnici stanova, njih 11.227, dok u paljevinama na otvorenom vode poljodjelci s 5723, a slijede izletnici i prolaznici s 5075 izazvanih požara.
MORH: U kvaru jedan kanader
Ministarstvo obrane opovrgnulo je u utorak informacije o neispravnosti kanadera, zbog čega, kako navode neki mediji, nisu mogli pomoći u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Navode kako od četiri kanadera CL-415 dva trenutačno obavljaju svoje zadaće gašenja požara. Jedan kanader nalazi se na redovitom servisu nakon 50 sati leta, ali i on će uskoro biti u funkciji. Zbog kvara, onesposobljen je samo jedan kanader. No, riječ je o lakšem kvaru pa se očekuje da će već tijekom srijede i četvrti kanader moći nastaviti svoje aktivnosti.
U ovogodišnjoj protupožarnoj sezoni angažirana su i četiri helikoptera Mi-8 MTV1, jedan izviđačko-navalni zrakoplov air tractor AT- 802F , helikopter za izviđanje i rukovođenje zračnog prostora bell 206B, te jedan zrakoplov PC-9 pilatus za izviđanje i nadzor požarišta. Sve spomenute letjelice HRZ-a, kako ističu u MORH-u, u ispravnom su stanju.
S. DUKIĆ
Aktivirale se mine kod Vranskog jezera
Požar koji je u utorak ujutro izbio između Miranja, Ceranja i Dobre Vode u zaleđu Vranskog jezera, gasitelji ni uz pomoć kanadera nisu uspjeli suzbiti do večernjih sati. Zapovjednik zadarskog JVP-a Željko Šoša potvrdio je da je vatra tijekom dana aktivirala nekoliko mina unutar zapaljenog područja, ali opasnosti za gasitelje nije bilo. - Područje Parka prirode Vransko jezero nije ugroženo - kazao je Šoša. I. NEVEŠĆANIN
Iskra izazvala požar na Visu
Prvi ovoljetni šumski požar na Visu, koji je izbio u utorak u 17.30 sati na području između sela Podstražja i polja Mala vošćica, stavljen je, uz pomoć kanadera, pod kontrolu već u 18.30 sati. Izgorjelo je oko dva hektara niskog raslinja. Iz DVD-a Vis doznajemo kako je požar navodno prouzročila iskra iz radnog stroja koji radi na modernizaciji ceste Lokva-Podstražje.
M. PEČAREVIĆ
NUŽNOST BOLJE SURADNJE U PREVENCIJI POTVRĐUJE I CIVILNA ZAŠTITA SUSJEDA
'Vatra iz BiH je podmetnuta'
Treći požar koji nam dolazi s trebinjske strane samo u tjedan dana nije i ne može biti slučajnost!, ustvrdio je u ponedjeljak načelnik općine Konavle Luka Korda.
Tajnik Uprave Civilne zaštite FBiH Stanko Slišković za "Slobodnu" potvrđuje da je 99 posto požara, koji su buknuli u dubrovačkom zaleđu, na teritoriju susjedne države od 4. kolovoza - uistinu podmetnuto!
- Ti požari nisu mogli biti drugačije izazvani - kaže Slišković, pojašnjavajući da su to namjere pojedinaca koji žele međudržavni sukob.
Slišković pojašnjava da je većina požara izbila na nepristupačnom terenu, kontaminiranom minama i drugim eksplozivnim sredstvima, koji su se mogli ugasiti samo zračnim snagama. Također ističe da Oružane snage BiH raspolažu sa samo jednim ispravnim helikopterom, dok su još četiri tehnički neispravna. Inače, prema međudržavnom sporazumu, hrvatski kanader može ući "nepozvan" u teritorij BiH samo deset kilometara zračne linije.
- Onaj tko je podmetnuo požar na terenu koji je inače gotovo nedostupan i teško je vjerovati da je tu netko palio strvine ili korov, neprijatelj je i jedne i druge države. Mi ćemo pokušati sve kako bismo rasvijetlili činjenice, a na pravosudnom je sustavu da ih sankcionira - kazao je Slišković.
Teoriju o podmetanju požara potvrđuje i zapovjednik vatrogasne teritorijalne jedinice Trebinje Mirko Milojević.
- Nikad nije bilo gore! Na raspologanju imamo petnaestak vozila i ukupno tridesetak vatrogasaca, tridesetak dobrovoljaca i 50 pripadnika Civilne zaštite. Dosta požara dolazi iz Općine Ravno koja pripada Federaciji, a tamo nemaju niti vatrogasnu jedinicu! Najveći problem je u nekadašnjoj UNPA zoni iza Ivanice koju nitko ne gasi - kaže Milojević.
Ističući dobru suradnju s hrvatskim vatrogascima, Milojević kaže: - I jučer su avioni iz Hrvatske ulazili na naš teritorij i gasili požar u Poljicima, iznad aerodroma u Čilipima. Mi smo pokušavali nešto s helikopterima, ali ne ide, a situacija je jako loša na tom području, vatra se kreće i prema Crnoj Gori.
K. ŠUTALO, D. MLADOŠIĆ
Z. SOLDIĆ-ARAR
Slobodna Dalmacija
8. kolovoza 2007.
IZLET AVIONOM 'GULLIVEROVA' PONUDA ZANIMLJIVA FRANCUSKIM I BRITANSKIM TURISTIMA
Plitvice - hit među dubrovačkim gostima
Turisti spremno plaćaju 1190 kuna, koliko izlet stoji, a u cijenu je uključena povratna avionska karta do Zagreba, putovanje autobusom do Plitvičkih jezera i obilazak Nacionalnog parka, a zatim i panoramsko razgledanje Zagreba
Francuski turisti koji borave na hrvatskom jugu pokazuju veliko zanimanje za izletnički program "Gulliver travela", koji predviđa jednodnevni posjet Plitvičkim jezerima. Izlet organiziran u suradnji s Croatia Airlinesom i uvršten u rujnu u ponudu dubrovačke agencije, ovoga je ljeta među turistima pravi hit, a osim najbrojnijih Francuza posebno privlači i goste s britanskom putovnicom.
Turisti spremno plaćaju 1190 kuna koliko izlet stoji, a u cijenu je uključena povratna avionska karta do Zagreba, putovanje autobusom do Plitvičkih jezera i obilazak Nacionalnog parka, a zatim i panoramsko razgledanje Zagreba.
- S obzirom na jedinstvenu ponudu, zanimanje za taj jednodnevni izlet je uistinu veliko, pa su kapaciteti dogovoreni s Croatia Airlinesom redovito popunjeni, a iz tjedna u tjedan bilježimo porast zanimanja - napominje voditeljica korporativnih komunikacija u agenciji "Gulliver travel" Anisa Borojević.
Prije dvije sezone "Gulliver travel" je, podsjetimo, uveo izlet "Dubrovnik avionom" s polaskom iz Pule, pa je posjet Plitvičkim jezerima već drugi takav program kojega dubrovačka agencija organizira na području Hrvatske, nastojeći unijeti raznovrsnost u ukupnu izletničku ponudu. Turistima koji se odlučuju na izlete pruža se na taj način mogućnost da tijekom boravka u jednom dijelu Hrvatske upoznaju i njezine druge krajeve i upotpune dojmove o zemlji koju posjećuju.
Anet MARUNIĆ-LISIČIĆ
Popularni Mostar te Crna Gora
I ostali izletnički programi "Gullivera" bilježe dobru popunjenost, a, prema riječima Anise Borojević, tradicionalno su najtraženiji posjeti Mostaru, Crnoj Gori, Elafitima i Korčuli. U strukturi gostiju, doznajemo u "Gulliveru", najzastupljeniji su Francuzi, čak s 85 posto, slijede Britanci, Belgijanci i Nijemci, a svi se izleti bolje prodaju u odnosu na prošlu sezonu.
Slobodna Dalmacija
8. kolovoza 2007.
AKCIJA KOD SARDINIJE
MARIO BUTORAC,ZAPOVJEDNIK TANKERA, NIJE SE OGLUŠIO NA POZIV
Splitski kapetan spasio18 alžirskih emigranata
Nakon što su im već tri broda odbila pružiti pomoć, nesretne Alžirce spasila je posada norveškog tankera "Trans Fjord", čiji je zapovjednik, Splićanin Mario Butorac, naredio skretanje s kursa
PIŠE NIKOLA BAJTO
Hrvatska posada norveškoga tankera "Trans Fjord", koji plovi pod zapovjedništvom Splićanina Marija Butorca, spasila je prošlog petka iz mora pokraj Sardinije 18 alžirskih emigranata.
Iscrpljeni Alžirci već su danima plutali u čamcu bez motornog pogona, a nekoliko brodova prošlo je pokraj njih ne želeći im pružiti pomoć, sve dok kapetan Butorac, nakon što ih je posada opazila, nije zapovjedio skretanje s kursa.
- Isplovili smo sa Sicilije na putu prema Napulju, kada smo ugledali 15 ljudi u čamcu i još trojicu u moru. Odmah smo započeli akciju spašavanja, koja je trajala od 9.45 do 10.37 sati ujutro.
Skok u more
Kada smo ih izvukli na brod, okrijepili smo ih, a na sreću, nije bilo znakova hipotermije ni sunčanice, samo je jedan od njih imao ozlijeđenu ruku pa smo mu pružili medicinsku pomoć - ispričao nam je kapetan Butorac.
Među Alžircima nije bilo žena ni djece, sve su bili odrasli muškarci u dobi između 20 i 42 godine, a kako nisu znali engleski, posada je s njima komunicirala na lošem talijanskom.
- Ispričali su nam da su tri broda već prošla pokraj njih i da se nisu htjeli zaustaviti. Zato su se, u trenutku kada su vidjeli da se mi približavamo, trojica očajnički bacila u more, a ostali su im dodali kante za koje su se pridržavali. Nama savjest ne bi dopustila da ih ostavimo.
Tko bi nakon toga mogao mirno spavati? Već pet dana bili su na moru, plutali su, nisu imali motor, a ostali su samo na jednom veslu. Bili su na izmaku snaga, bez hrane i vode, ne bi preživjeli još dva dana - kaže Butorac, koji je Alžirce prevezao u Cagliari na Sardiniji, gdje su ih preuzele talijanske vlasti.
Kapetan "Trans Fjorda" pretpostavlja da su se izgubili na putu od sjeverne Afrike prema Italiji ili Francuskoj.
Pobjegao iz JRM-a
Mario Butorac, koji se u Split, kako nam je kazao, vraća polovicom rujna, već osam godina plovi kao kapetan tankera. Kao mladić, svoju je pomorsku karijeru započeo u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, gdje je postao i zapovjednik podmornice, koju napušta zbog izbijanja rata u Hrvatskoj.
Iako je već imao zapovjedničko iskustvo, kada je 1992. potpisao za švicarski "Vinalmar", morao se ponovno dokazivati u poslu pa je tek 1998. godine ponovno preuzeo ulogu kapetana.
U svoju sadašnju kompaniju "Seatrans" stigao je 2002. godine i postao jedan od njezinih prvih stranih zapovjednika. Bio je kapetan broda "Geneve", a prije preuzimanja chemical tankera "Trans Fjord" zapovijedao je i brodom "Trans Exeter", u vlasništvu iste kompanije.
U posadi 12 Hrvata
Chemical tanker "Trans Fjord", nosivosti 9108 tona, u vlasništvu je norveške kompanije "Seatrans", a posadu čini 12 hrvatskih pomoraca, koji su se ukrcali preko riječke agencije, te po jedan Rumunj, Slovenac, Poljak i Bošnjak.
Kompanija "Seatrans" ostvaruje godišnji promet od 175 milijuna dolara, a upravlja s 27 brodova, od kojih su 22 u njezinu vlasništvu. Na kopnu ima 95 zaposlenih, dok je na brodovima 570 pomoraca.
Slobodna Dalmacija
8. kolovoza 2007.
Uskoro početak 10. izdanja Maratona lađa
Piše: D. Krbec
Foto: Jelena Markota
U Metkoviću 11. kolovoza, u 17.30 sati, počinje 10. maraton lađa, najmasovnije natjecanje veslača u Hrvatskoj i šire. Riječ je o hvalevrijednoj manifestaciji radi očuvanja i otrgnuća od zaborava stare izvorne neretvanske lađe.
Povijest manifestacije seže u 1998. godinu, kad je održan prvi Maraton lađa. Tom je prilikom sudjelovalo 18 ekipa, a sljedećih je godina brojka narasla do ovogodišnjih 33 ekipe, što na samom startu stvara fantastičan doživljaj. Maraton se održava jednom godišnje, druge subote u kolovozu. Start maratona je pod mostom u Metkoviću, a cilj je 22.500 metara nizvodno u Pločama.
Pravila su jasno određena, posada broji 10 veslača, bubnjar i kormilar, a dopuštena je zamjena veslača u Opuzenu, do 6 novih veslača, tako da je maksimalan broj veslača 18. Lađa također mora biti tradicionalnog oblika i prema dimenzijama propisanih pravilnikom s točno utvrđenim brojem i dimenzijama rebara. Trup lađe mora biti od drva, s točno određenom debljinom daske.
Posade su na prvim maratonima morale biti sastavljene isključivo od ljudi koji žive u dolini Neretve. No, radi popularizacije samog događaja, to su znatno proširili i kao ograničenje postavili samo uvjet amaterizma. Zahvaljujući tome, dosad su nastupile dvije posade naših iseljenika iz Australije i jedna ekipa iz hrvatske manjine iz Italije.
Pobjednička ekipa dobiva zlatnu medalju, prijelazni pobjednički štit kneza Domagoja, težak 27 kilograma i manji štit u trajno vlasništvo te novčanu nagradu. Nakon podjele nagrada slijedi veliki zabavno-glazbeni program koji će ove godine predvoditi Milo Hrnić.
Jutarnji list
8. kolovoza 2007.
Kornatske ovce spašava i Fundacija Brigitte Bardot
Piše: Stanko Ferić
Foto: Marin Jezina
KORNATI - Vijest da nezapamćena suša koja je iscrpila čak i jutarnju rosu ubija ovce na Kornatskim otocima te prijeti njihovim potpunim uništenjem izazvala je šok u hrvatskoj, ali i europskoj javnosti, a ministri obrane i unutarnjih poslova Berislav Rončević i Ivica Kirin, nakon intervencije saborskog zastupnika Ante Markova, pokušavaju koordiniranom akcijom dostaviti na Kornate barem minimalne količine vode kako bi se stanje barem malo ublažilo.
HV i MUP, usprkos želji da pomognu Kornatima i Kornatarima, imaju problema pri organizaciji vodenog desanta na Kornate jer su letjelice i ljudstvo iscrpljeni gašenjem mnogobrojnih požara, te posebno obuzdavanjem vatrene stihije koja je ugrozila Dubrovnik. Ipak, usprkos svim nedaćama ljudstvo HV-a i MUP-a, piloti i mornari, danas su prema Kornatima ponijeli prve količine dragocjene vode.
Danas do kraja dana helikopter HV-a trebao je spustiti barem šest tisuća litara u najveću kornatsku lokvu Tarac u istoimenom polju, a vojni brod vodonosac povezao je vodu koja će biti prepumpana u prazne gusterne uz kornatske stanove i uvala Lučici i Kravjačici.
Voda koja je na Kornate stigla danas nije za ljudsku uporabu, što nije presudno jer je najvažnije spasiti stada na umoru. Zdrava, pitka voda za ljude koji žive na Kornatima bit će prevezena brodom danas zato što punjenje vodonosca traži dosta vremena. Prema Kornatima je trebao krenuti i brod vodonosac koji je naručila i platila općina Murter.
Drago Skračić, predsjednik MO-a Kornata, rekao nam je da će voda koja stiže zaustaviti pomor ovaca, ali da Kornatari moraju budno paziti da njihove ovce koje su na rubu smrti od višetjedne žeđi ne popiju previše vode jer bi to za njih bilo pogubno.
Danas ujutro Kornatarima je pomoć neočekivano ponudila i znamenita Brigitte Bardot Foundation koju je osnovala planetarno popularna i poznata filmska glumica Brigitte Bardot. Ona se po završetku filmske karijere posvetila zaštiti i spašavanju životinja od izumiranja i istrebljivanja.
Predsjednik BBF-a Christof Marie zatražio je danas podrobne informacije o razmjerima tragedije u Kornatima te se raspitivao s kim može kontaktirati kako bi pomoć Fundacije BB bila učinkovita, brza i svrhovita.
Općina Murter održala je izvanrednu sjednicu te od Šibensko-kninske županije zatražila proglašenje elementarne nepogode za Kornate .
Kako što je u ponedjeljak objavio Jutarnji list, suša koja je tako jaka da na Kornatima nema više ni jutarnje rose, izazvala je nezapamćeni pomor kornatskih ovaca čiji su organizmi genetski prilagođeni preživljavanju u bezvodnim uvjetima.
Do sada je od žeđi uginulo više od 30 posto od oko 5000 ovaca koliko ih obitava na otoku Kornatu i ostalim otocima. Mlade ovce i janjad u agoniji piju more i umiru u najstrašnijim mukama. Kornatari sami ne mogu sanirati golemi prostor posut ovčjim truplima, a na Kornatima nema ni mjesta gdje bi se ona mogla propisno zakopati. Veterinarske inspekcije do danas još nisu izašle na teren.
Traži smjenu direktora i uprave NP-a Kornati
Direktor i uprava Javne ustanove Nacionalni park Kornati moraju odgovarati i snositi posljedice zbog tragedije koja se dogodila na Kornatima, odnosno u cijelosti u Nacionalnom parku Kornati. Javna ustanova je prema svim zakonskim obvezama koje ima morala regirati, ublažiti posljedice suše i odmah pristupiti sanaciji suhozida. Njihov se nerad i potpuno ignoriranje tragedije koja se događa ne može i ne smije tolerirati. Tražim od hrvatske Vlade da smijeni upravu i ravnatelja, rekao je Ante Markov, predsjednik saborskog Odbora za turizam. (S. F.)
Jutarnji list
8. kolovoza 2007.
MOTIKA STUDENTI SA SVIH STRANA SVIJETA PODIŽU NOVU BOTANIČKU OAZU U KAŠTELIMA
Biblijski vrt sve je gušći
Podizanje novog vrta iznimno je složen zahvat s obzirom na to da se radi o terenu na kojemu čovjek od pamtivijeka nije intervenirao, tvrdi ekologinja Ivna Bućan
Oko 40 studenata iz 11 zemalja svijeta, većinom hrvatskih iseljenika, uključeno je u državni projekt podizanja novog botaničkog vrta autohtone vegetacije Kozjaka koji će na površini od 4000 metara četvornih biti priključen kaštelanskom Biblijskom vrtu. Pod budnim okom istaknutih ekologinja Ivne Bućan, Vere Rilov i Davorke Bandalo studenti se posljednjih 20-ak dana uz radove na podizanju novog botaničkog vrta stručno usavršavaju proučavajući biblijsko bilje. Ono će u obliku suvenira biti predstavljeno na izložbi koju će tijekom svog boravka u Kaštelima sami organizirati.
- Podizanje novog botaničkog vrta iznimno je složen zahvat s obzirom na to da se radi o terenu na kojemu čovjek od pamtivjeka nije intervenirao - ističe ekologinja Ivna Bućan.
- Značajno obilježje toga područja na kojemu stručno usavršavamo studente - dodaje Bućan - jest bogata biološka raznolikost s rijetkim i zaštićenim biljkama koje spadaju pod ilirsko-jadranske endeme. Uz studente, u ovaj hvalevrijedan projekt uključeni su i stručnjaci s Filozofskog fakulteta u Splitu, s Odjela biologije, te Institut za jadranske kulture.
- Svakog dana, podijeljeni u šest skupina, upoznajemo prekrasnu povijest ovog čuvenog kaštelanskog Biblijskog vrta. Zbog visokih temperatura predah osvježenja potražimo pod stoljetnim stablima - govore nam Tanja, Melissa, Emma i Luca iz Australije, koje smo prilikom našeg posjeta zatekli pri izradi suvenira od lavande.
- Ovo je najbolji pokazatelj koliko smo voljni dati svoj doprinos mjestu gdje smo došli, ali i domovini iz koje nam potječu korijeni - ističu mlade studentice, fascinirane bogatom vegetacijom i prirodnim ljepotama Biblijskog vrta. Organizator ovog stručnog usavršavanja, uz Grad Kaštela i udrugu Biblijski vrt, jest i bratovština Gospe od Stomorije.
Jakov ŽARKO , Slobodna Dalmacija
7. kolovoza 2007.
Ovaj tjedan predstavljanje HR turizma u Koelnu
Prezentaciju o hrvatskoj turističkoj ponudi i najnovijim prometnicama održat će pomoćnik direktora Glavnog ureda HTZ-a Milo Sršen uz nazočnost pomoćnika ministra Želimira Kramarića
Na 33. RDA Workshopu, međunarodnom specijaliziranom sajmu autobusera u Europi, koji se održava u Koelnu od 7. do 9. kolovoza, Hrvatska turistička zajednica će predstaviti turističku ponudu Hrvatske, priopćeno je danas iz HTZ-a. Tijekom tri poslovna dana sajma održavaju se simpoziji, sastanci i druženja, predstavljanje novih turističkih proizvoda i destinacija te konferencije za tisak.
Suizlagači na hrvatskom štandu su tvrtke Valamar Hotels & Resorts, Arenaturist Pula, Maistra Rovinj, Laguna Novigrad, turistička agencija Travelana iz Rijeke, Dalmacija Holiday, hotel Zora iz Primoštena te Turistička zajednica Šibensko - kninske i Turistička zajednica Splitsko - dalmatinske županije.
Tiskovna konferencija Hrvatske turističke zajednice održat će se 8. kolovoza, a prezentaciju o hrvatskoj turističkoj ponudi i najnovijim izgrađenim prometnicama održat će pomoćnik direktora Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Milo Sršen uz nazočnost pomoćnika ministra Želimira Kramarića, priopćeno je.
O važnosti i konkurentnosti prisustvovanja Hrvatske na RDA govori i to da na prostoru od 50.000 metara kvadratnih turističku i prateću ponudu iz više od trideset zemalja predstavlja oko 1300 izlagača iz više od četrdeset branši: hotela, turoperatora, turističkih agencija, turističkih zajednica, zabavnih parkova, proizvođača autobusa i opreme, te raznih uslužnih kompanija, navodi se u priopćenju. (pd)
7. kolovoza 2007.
Za hrvatske lipicance nudim 50 tisuća eura
Piše: Goranka Jureško
Foto: Ivo Ravlić/CROPIX
ZAGREB - Za konje lipicance koji su 1991. godine odvedeni iz Hrvatske u Srbiju, nudim Todoru Bukincu 50.000 eura. Ako se dogovorimo i on mi preda konje, poklonit ću ih hrvatskoj državi - rekao je dr. Berislav Tomac, liječnik s dugogodišnjom praksom u Njemačkoj i vlasnik zagrebačke poliklinike Dijagnostika 2000.
Riječ je o lipicancima koji su odvedeni iz Hrvatske na početku Domovinskog rata, a ovih je dana u srpskim medijima objavljena vijest da su konji u vrlo lošem stanju, da su mršavi i gladni.
Vlasnik salaša Todor Bukinac kaže kako su konji dobro i kako bi ih vratio ako dobije odšetu za konje o kojima se, kako kaže, dobro brine. Istina, novinarima Jutarnjeg lista nije želio pokazati konje, ali i dalje je ustrajao u tome da je otvoren za razgovor kako bi se situacija riješila.
Upravo priča o lipicancima u subotnjem Jutarnjem listu, u kojem se govori i o teškom stanju lipicanaca za koje ga vežu slike iz djetinjstva, potaknula je dr. Tomca na to da i sam nešto poduzme kako bi se oni vratili u Hrvatsku. Naime, dr. Tomac rodom je iz Jagme, malog slavonskog sela.
- Svakodnevno sam kao gimnazijalac pješačio četiri kilometra do Pakraca. Usput sam prolazio pokraj pakračke ergele gdje su se uzgajali lipicanci. Običavao sam im nešto donositi i tako se rodila obostrana ljubav - kaže dr. Tomac.
Zbog toga ga je priča o lošem stanju lipicanaca jako dojmila. Kaže kako će uspije li postići dogovor s Bukincem i dopremiti konje u Hrvatsku, lipicance darovati državi.
Pismo predsjedniku Mesiću
OSIJEK - Osječka udruga za zaštitu životinja Život jučer je predsjedniku Stjepanu Mesiću uputila otvoreno pismo kojim traži pomoć za hrvatske lipicance koji su, stoji u pismu, nevine žrtve zločina rata. "U ime naše udruge i ljudi koji žele spas konja koji su izgladnjeli i imaju rane po tijelu molimo vas da se osobno zauzmete za povratak tih čistokrvnih konja", zaključuje se u pismu Udruge Život. (V. T.) Jutarnji list
7. kolovoza 2007.
Najljekovitija gljiva uzgojena kraj Buzeta
Piše: Mirna Divjak
Foto: Mirna Divjak
Ova je gljiva čudo prirode. Savršena je prirodna kemijska tvornica koja sama napravi učinkovit lijek za mnoge bolesti, kazala je Tatjana Čaplinskij
SOVINJAK - obitelj Čaplinskij jedini u Hrvatskoj proizvode Ganodermu lucidum, gljivu koja se zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima ubraja u najljekovitije gljive ikada izrasle. Svojim kemijskim sastavom: polisaharidi, lanostans, cumarin, egosterol, triterpenses, ... liječi nebrojeno mnogo bolesti od lakih pa sve do problematičnog kolesterola koji je sve prisutniji kod ljudi ili čak raka.
- Ova je gljiva čudo prirode. Savršena je prirodna kemijska tvornica koja sama napravi učinkoviti lijek - kazala je Tatjana Čaplinskij. Naime, prirodno je stanište ove, malo je reći, iznimno ljekovite gljive područje Mediterana, iako su njezine vrijednosti prvi prepoznali Kinezi i Japanci.
No, iako je oni masovno proizvode, ohrabrujuća je činjenica da se ova gljiva više ne mora nabavljati u inozemstvu, jer je obitelj Čaplinskij nakon dugogodišnjeg proučavanja uspjela proizvesti micelij gljive i uzgojiti je na poznatom istarskom hrastu, odnosno hrastovoj strugotini.
A povijest tog slave vrijednog pothvata objasnio nam je umirovljeni inženjer zrakoplostva Vasilij Čaplinskij, kojemu gljivarstvo nije nepoznato područje jer se proizvodnjom micelija bukovače, šampinjona i Shii-take gljive zajedno sa suprugom bavio prije 30 godina u Lasinji gdje je imao proizvodnju.
Kako im je pogon za vrijeme rata razrušen, na preporuku inženjera Kisičeka došli su u Sovinjak, malo selo pokraj Buzeta, i nastavili s proizvodnjom već poznatog im micelija.
No kako su uvjeti i prirodna podloga Ganoderme lucidum među ostalim i na brdima oko Sovinjaka, Vasilij i Tatjana naišli su na gljivu i zainteresirali se za proizvodnju. Naravno da proces nije bio nimalo lagan, ali polučio je rezultatom.
U svom laboratoriju godišnje mogu proizvesti oko 50 kg gljiva, a za 100 grama prirodnog lijeka potrebno je izdvojiti 300 kuna.
Ljekovitost i djelovanje
Stabilizira centralni živačni sistem, ima antitoksično djelovanje, čisti hydroksil i slobodne radikale u krvnoj plazmi, liječi respiratorne probleme, rješava probleme sa sinusima, regulira kolesterol u krvi, pomaže kod regulacije jetre, regulira krvni pritisak, zaustavlja trombozu, sprječava infarkt, ima antibakterijsko djelovanje, može se upotrebljavati protiv trovanja gljivama, uništava rak (sarkom), regulira šećer u krvi, liječi čir na želucu, liječi hepatitis i teške virusne infekcije, pomaže kod reumatskih bolesti. Jutarnji list
7.kolovoza 2007.
Putovima branitelja vozit će i turisti na biciklima
Piše: Mladen Obrenović
Foto: Damir Glibušić/Cropix
VUKOVAR - Posjetitelji Vukovara, a posebice turisti koji u taj grad dolaze iz Europe i svijeta, uskoro će njegove najvažnije znamenitosti moći pogledati i u vožnji biciklom.
Putnička agencija Danubiumtours u svoju je ponudu, naime, stavila vožnju biciklima, i za tu je namjenu već izradila prvu bike-kartu grada Vukovara i označila sve točke obilaska u kojoj prioritet imaju "Putovi vukovarskih branitelja".
- Veliki je broj turista koji u Vukovar, Dunavskom biciklističkom rutom, dolaze na dva kotača, pa smo odlučili ponuditi im detaljan prikaz Vukovara i većine zanimljivih mjesta. Bike-kartom obuhvatili smo ukupno 12 točaka obilaska i osvježenja na putu dugom 38 kilometara , koju sam osobno prošao i utvrdio, uz neizostavne bicikl-servise, restorane, medicinsku pomoć, mogućnost smještaja - pojašnjava Zoran Šesto iz Danubiumtoursa.
Turistima biciklistima ponuđena je ruta čiji je polazak predviđen iz središta grada, preko Eltzovog dvorca, bolnice, do Trpinjske ceste i glasovitog tenka, potom "kukuruznog puta", Bogdanovaca, Veleprometa, Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, Ovčare. Na raspolaganju im je mogućnost samostalnog obilaska na pet bicikala ili u pratnji osposobljenih turističkih vodiča.
- Biciklističkom rutom koja vodi od Dalja, preko Vukovara do Iloka turisti nam samo dođu i prođu i nemaju nikakve konkretnije informacije o Vukovaru. Znaju da je tu Dunav, da je bio rat i da su grad i građani doživjeli stradanja - dodaje Šesto.
Sada nude i obilazak Baranje Baranje i Kopačkog rita
Osim "Putova vukovarskih branitelja", bike-ruta proširena je i na Ilok, kroz program "Ilok - kolijevka vina i starina", ali i obilazak Baranje, Kopačkog rita, Vinkovaca i Županje. Vukovarski turistički radnici bike-kartu će prevesti na tri jezika i na skorašnjem sajmu turizma u Njemačkoj ponuditi je agencijama koje organiziraju biciklistička putovanja. Jutarnji list
7. kolovoza 2007.
VATAJ BALUN
MINISTAR KULTURE BOŽO BIŠKUPIĆ GURA BAČVICE NA SVJETSKU LISTU
UNESCO na piciginu
Picigin je kulturno dobro i trebamo ga očuvati i konkurirati za svjetsku listu UNESCO-a. Indijanci su prije šest tisuća godina u Americi igrali sličnu igru, kaže ministar Biškupić
PIŠE DAVORIN PERIĆ
Ministarstvo kulture donijelo je rješenje kojim se picigin, popularna igra s Bačvica, preventivno zaštićuje kao nematerijalno kulturno dobro.
Duh podneblja
- Nisu samo sakralni objekti kulturna vrijednost našeg naroda. I picigin je vrijedno nematerijalno dobro ovoga podneblja, pa je važno da sve napravimo kako bismo ga očuvali, i to na najvišoj mogućoj razini. Stručnjaci iz Ministarstva su pronašli u literaturi da su domoroci iz Srednje Amerike prije šest tisuća godina igrali sličnu igru - rekao nam je ministar kulture Božo Biškupić.
U sklopu programa zaštite kulturne baštine, Ministarstvo je od 2000. godine donijelo nekoliko rješenja o preventivnoj zaštiti nematerijalnih dobara.
- Tim putem mi stvaramo našu nacionalnu listu, pa ćemo tako moći kvalitetnije konkurirati za UNESCO-ovu listu nematerijalnih kulturnih dobara. Ekološkom društvu "Picigin Bačvice" ćemo poslati rješenje u kojemu su definirane sve njihove aktivnosti vezane uz UNESCO-va pravila. Od njih se očekuje da s istim žarom promoviraju ovu igru te da je s lokalne razine Bačvica podignu na višu.
Znači da na idućem svjetskom prvenstvu u piciginu očekujem još više međunarodnih ekipa - zaključio je Biškupić.
Škrinja s blagom
U Ekološkom društvu "Picigin Bačvice" su bili oduševljeni uključivanjem svog omiljenog sporta u "škrinju nacionalnog blaga".
- Apsolutno nam je drago što je picigin došao na mjesto koje zaslužuje. Krajem lipnja je naš član Matko Alaburić poslao podatke i sve materijale o piciginu u Ministarstvo i odgovor je stvarno bio brz.
Ovo je i odlična stvar zbog toga što se upravo spremamo osnovati školu picigina te poslati svim osnovnim i srednjim školama službene dopise za suradnju po tom pitanju.
Sad kad imamo podršku Ministarstva kulture, možemo očekivati da ćemo već iduće godine našu djecu dovesti na Bače - kazao nam je Zdenko Matošić, predsjednik Ekodruštva "Picigin Bačvice". Slobodna Dalmacija
6. kolovoza 2007.
Bitka za Dubrovnik dobivena
Pišu: Lidija Crnčević, Goran Cvjetinović, Hina
Foto: Admir Buljubašić/Cropix
Vatrena fronta dugačka 20 kilometara okružila Dubrovnik, u gradu proglašena uzbuna od požara
DUBROVNIK - Tijekom noći vjetar se na dubrovačkom području smanjio pa je vatrogascima bilo olakšano gašenje, a u 6 sati na požarište su upućena dva protupožarna zrakoplova Canadair, radi sanacije i natapanja rubnih dijelova požarišta, objavili su iz Vatrogasnog operativnog središta u Divuljama.
Zbog gašenja požara za sav promet je zatvorena državna cesta D-8, na dionici od Dupca do Zvekovice, a došlo je i do prekida opskrbe električnom energijom na području Solina, Plata i Cavtata. Iz Vatrogasnog operativnog središta javljaju i kako je tijekom noći pod nadzor stavljen požar koji se jučer približio Vodicama.
Sami rušili stabla da spase domove
Grad Dubrovnik je sinoć bio u vatrenom obruču, svi prilazi gradu su bili zatvoreni i s istočne i sa zapadne strane! U gradu je bila oglašena sirena požarne opasnosti, branila su se naselja u uskom gradskom području.
Gradonačelnica Šuica pozvala je građane da se pridruže vatrogascima u obrani gradskog naselja Zlatni potok u Sv. Jakovu
Zbog požara koji je u večernjim satima krenuo iz BiH prema padinama Srđa i magistrali, gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica je pozvala građane da se pridruže vatrogascima u obrani gradskog naselja Zlatni potok u Sv. Jakovu. Istodobno je s tog područja počela evakuacija starih i nemoćnih osoba u tvrđavu Revelin, kamo su pozvani i svi mještani okolnih naselja koji su izbjegli pred vatrenom stihijom koja na dubrovačkom području poprima razmjere katastrofe.
U poslijepodnevnim satima najveća se drama događala u Komolcu u Rijeci dubrovačkoj gdje je nadljudskim snagama zaustavljen prodor vatre prema trafostanici koja je centralni napojni sustav električne energije za šire dubrovačko područje, a u njenoj neposrednoj blizini se nalazi i Inina crpka.
Selo Knežica koje se ispod Brgata gornjeg proteže prema Komolcu napustilo je sve stanovništvo koje je potražilo spas u gradu. Iako se iznad sela od visokih vatrenih jezika crvenilo nebo i sukljao gusti crni dim, bilo je teško procijeniti gore li kuće. Na putu smo zatekli obitelji koje su s desetak djece bježali iz sela.
- Užas! Pokupili smo djecu i nekoliko najosnovnijih stvari stavili u najlonske vrećice. Sve ono što smo godinama stjecali ostavili smo na milost i nemilost vatrenoj stihiji. Svi su već napustili selo, mi smo ostali zadnji. Priča se da je u selu izgorjelo nekoliko kuća, ali u ovakvim situacijama svatko se zabavi svojim jadom pa ne znamo je li to istina. Ovo je užasno. Nemamo pojma kamo ćemo - u očaju pričaju obitelji Stavrag i Redžepag koji su se sa desetak djece upućivali automobilima prema Dubrovniku, sigurnosti.
Držeći dijete od godinu i pol u naručju, gospođa Stavrag dodaje kako ih nitko nije upozorio na ovo što im se dogodilo, jer se vatra proširila užasnom brzinom gutajući pred sobom ogromne površine zelenila i raslinja.
Vatrena fronta dugačka 20-tak kilometara, sinoć je krenula i prema naselju Mokošica pred čijim je staniovnicima bila dramatična i neizvjesna noć. U vatrenim naletima ljudske snage su značile malo pred pobjesnjelim vjetrom koji se pojačavao. U Dubrovniku je bila na snazi pripremnost prvog stupnja, od svih djelatnika Elektrojuga od Korčule do Konavala, do brodara koji su bili spremni krenuti u evakuaciju stanovništva Rijeke dubrovačke s morske strane.
U Dubrovniku su se čule sirene vatrogasnih vozila i kola hitnih pomoći, sve je podsjećalo na dane kada je Grad bio pod vojnom opsadom i kada mu je jedina nada u nevolji bilo - more. Sve ono što su u noći koja prethodila sinoćnjem užasu proživjeli stanovnici Župe dubrovačke, ponavlja se i u slučaju zapadnog prilaza gradu. Ljudi su se samostalno organizirali i gasili vatru oko svojih kuća, čime su stigli, šmrkovima ili granama. Svi su ponavljali samo jedno: Užas, katastrofa, ima li ovome kraja?
Košarkaš Andro Knego nije ni slutio što ga očekuje na ljetovanju u Dubrovniku kamo je stigao u svoju kuću blizu rijeke Omble u Rijeci dubrovačkoj. Nije bio od velikih riječi. Samo je kroz zube procijedio: Ovo je pakao! Andro Rudenjak, njegov prvi susjed bio je ogorčen svime onim što se događa u Rijeci.
- Shvaćam sve objektivne okolnosti zbog kojih je požar poprimio ovolike razmjere i znam da je bura onemogućila pomoć iz zraka koja je bila najdragocijeniji način gašenja. Ali, kada dođe vrijeme i kada prođe ovaj užas, treba iskreno progovoriti i o propustima u organizaciji gašenja. Vatra je u Hercegovini gorila danima prije nego je prešla na naše područje. Trebalo je reagirati puno prije - kaže Rudenjak. Na dubrovačkom području još se nitko ne usudi procjenjivati štetu izazvanu požarom, a za to se sada nema niti vremena. Nesumnjivo je da će biti ogromne. Više od polovice površine Općine Župe dubrovačke je nestalo u vatri, na širem gradskom području, od Cavtata do Mokošice ostala je tek spaljena zemlja.
Putnici brodovima iz Cavtata prevoženi do Dubrovnika
Putnici iz dubrovačke zračne luke Čilipi zbog zatvorenih cesta s aerodroma odlazili su autobusima do Cavtata gdje je za njih bio organiziran prijevoz brodom do Dubrovnika. Zbog požara koji se širi tako je bila otkazana gotovo sva cestovna komunikacija između zračne luke i samoga grada, a autobusi s putnicima koji pristizali zrakoplovima u promet su do Cavtata puštani u intervalima.
- Zrakoplovi kasne, poneki i do nekoliko sati, no zračni se promet ipak koliko-toliko redovno odvija - objasnio je šef smjene dubrovačke zračne luke Ivo Župan.
- Jedini razlog da bismo mogli otkazati letove bio bi zbog bure, no očekujemo kako ćemo do tri sata u noći ipak primiti i ovih pet zrakoplova koji bi još trebali sletjeti. Situacija je ozbiljna, no još nismo otkazali niti jedan let - rekao je Ivo Župan. (Do. K)
Šuica: Spremni smo na evakuaciju
Dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica u sinoćnoj izjavi za HTV situaciju u Dubrovniku ocijenila je alarmantnom napominjući kako je posebno teško stanje u djelovima Rijeke dubrovačke gdje se vatra polako približava i stambenom naselju Mokošica.
- Molimo sve građane da budu pribrani, ali s obzirom na loše prognoze, zapravo nam može pomoći samo vjera u Boga. Svim građanima koji su voljni pomoći sugeriramo da razvuku hidrantne mreže, djeluju u svojim dvorištima i pomognu već iscrpljenim vatrogascima. Spremni smo i na evakuciju, a za građane stare gradske jezgre pripremili smo tvrđavu Revelin, dok sportska dvorana može prihvatiti sve stanovnike Rijeke dubrovačke - objasnila je gradonačelnica Šuica.
Na noge su dignuti stožer i sve postrojbe civilne zaštite.
Za sada su u najmanjoj opasnosti turisti koji borave u Dubrovniku jer je većina hotelskih kapaciteta smještena na obali. D. Koretić.
Jutarnji list
6. kolovoza 2007.
TURIZAM AGENCIJA IZ LONDONA 'HIDDEN CROATIA' SPECIJALIZIRA SE
ZA ARANŽMANE U LIJEPOJ NAŠOJ
Savršena Hrvatska
Lanjski pobjednik 'British Travell Awardsa', u kategoriji najboljeg neovisnog operatora za europske destinacije, kao najpoželjnije kod nas preporučuje Istru, Split s Makarskom rivijerom i Dubrovnik
PIŠE MARTINA MRČIĆ
Mlade Engleskinje na zabavi u Palmižani/Duje KLARIĆ/CROPIXKako opisati savrše-no? Hrvatska. Kako opisati nevjerojatno? Hrvatska. Od trenutka kada smo iz aviona ugledali prekrasne otoke koji poput dragulja blistaju na kristalno bistru moru, znao sam da stižemo na posebnu destinaciju. Sve je ispalo bolje nego što sam ikada mogao zamisliliti. Nikada neću zaboraviti ove praznike, nikada. Ljudi, ugođaj, stil života, sve je tako ugodno i dobro za dušu. Hvala."
Ovim riječima je Britanac Anthony Wilkinson zahvalio turističkoj agenciji iz Londona "Hidden Croatia", specijaliziranoj za aranžma-ne u Hrvatskoj, nakon po-vratka s ljetovanja na našem dijelu Jadranske obale.
Agencija "Hidden Croa-tia", lanjski pobjednik "British Travell Awardsa", u kategoriji najboljeg neovisnog turističkog operatora za europske destinacije, kao najpoželjnije Hrvatske destinacije preporučuje Istru, Split s Makarskom rivijerom i Dubrovnik.
Putovanje u istru "Hidden Croatia" savjetuje onima koji žele uživati u luksuznim, obiteljskim praznicima na veličanstvenoj obali.
Split i Makarska rivijera, tvrde Englezi, nude odlične mogućnosti za obitelji, paro-ve i neovisne putnike, a moderni, dobro opremljeni hoteli smješteni su na odličnim lokacijama s pogledom na Jadran. Dubrovnik se preporučuje kao centar kulture i stila i destinacija čija privlačnost ubrzano prestiže elitna ljetovališta poput Nice, Cannesa i Monte Carla. Uz "obično" ljetovanje agencija iz Londona nudi i avanturističke praznike u Hrvatskoj, te posebno organizira "đite" na luksuznim jahtama.
Odlično koncipirana internet stranica "Hidden Croa-tia", puna hvalospjeva o našoj zemlji, preporučena je i na web vodiču thegoodwebguide.co.uk. Najbolja preporuka Hrvat-skoj ipak su poruke koje na adresi www.hiddencroa-tia.com os-tavljaju oduševljeni Englezi nakon povratka s praznika, u kojima hvale hrvatske hotele, ljude, hranu, ambijent, krajolik i redovito najavljuju da će doći ponovo. Slobodna Dalmacija
6. kolovoza 2007.
ŠIME STIPANIČEV POSTAO JE PRVI HRVATSKI JEDRILIČAR KOJI ĆE SUDJELOVATI U TRANSATU
Atlantik me čeka
'Ulaznica' za prekooceansku regatu bila je višednevna borba s morem i vjetrom u Biskajskom zaljevu
PIŠE JORDANKA GRUBAČ
Brodić dug šest i pol metara pod hrvatskom zastavom i s imenom Marina Tribunj, i na njemu Tribunjac Šime Stipaničev, startali su s još sedamdesetak jedriličara 22. srpnja ove godine na regati samaca Transgascogne, od francuskog Port Bourgenaya na Atlantiku do Santandrea u Španjolskoj i natrag. Prognoza nije bila sjajna - kroz Biskaj je prolazila ciklona, predviđali su vjetar od 35-40 čvorova već drugog dana regate. Uvjeti nisu baš bili takvi da je regatu trebalo održati, no organizator je odlučio napraviti test za sve one koji su startali, a to su odreda bili jedriličari samci prijavljeni za ovogodišnji Transat, najpoznatiju regatu samaca preko Atlantika.
Kazuje to Šime Stipaničev, prvi hrvatski jedriličar koji će sudjelovati na Transatu. Do regate u Biskaju još je uvijek visio ispod crte od 84 predviđena broda. Kako je ovo jubilarni, trideseti Transat, pravo sudjelovanja dobili su, naime, dosadašnji sudionici. Tako je Šime, iako je odradio potrebne kvalifikacije i stekao sve uvjete, ostao ispod crte. To mu je pojelo hrpu živaca, a ni sponzore nije mogao tražiti kao da je siguran da će startati. Fanatično zagrižen za taj svoj pothvat, prošao je sto muka da bi ga pripremio. Mađarski vlasnici Marine Tribunj u toj su neizvjesnoj situaciji odlučili biti glavni sponzori projekta CroOcean. Sredinom svibnja krenuo je francuski Port Camargue. Jedina šansa bilo je nečije odustajanje.
A presudu je donio Biskaj.
Problemi su, kaže Šime, počeli drugog dana biskajske regate. Preko VHF postaje čuo je za brojna odustajanja, a jednom od favorita i vodećem na regati, Adrienu Hardyju, slomio se jarbol.
- Vjetar je bio jačine preko 40 čvorova. Jedrio sam s tri krata i olujnim flokom.
Dok je bio u kabini, brod se prevrnuo. Pomislio je da je izgubio kobilicu i da je gotovo. U kabinu je počelo prodirati more, no nekako se uspio iskobeljati baš u trenutku kad se brod ispravljao nakon što se zarotirao 360 stupnjeva...
- Jarbol i jedra bili su u moru uz brod! U tim trenucima počneš funkcionirati dvista na sto! Spojio sam pomoćnu antenu VHF-a, stupio u kontakt s obližnjim natjecateljima, te aktivirao odašiljač argos da organizatori znaju da imam problem. Uskoro me je preletio helikopter, pitali su treba li mi pomoć, jer upravo skupljaju trojicu natjecatelja. Padala je noć, prognoza je bila još lošija i to mi je bila posljednja prilika da se izvučem iz podivljalog Biskaja. Ali... znao sam, ako napustim brod, to je kraj moga projekta. I brod i Transat za mene su izgubljeni, možda zauvijek.
Odbio je pomoć helikoptera i ostao na Marini Tribunj. Vjetra je na refule bilo i do 50 čvorova. Kad je puklo zavlačno sidro, sve što je mogao pobacao je u more. Trećeg je dana, mrtav umoran, uspio od lantine napraviti mali jarbol, skrpio neke "mudantice" od jedra i uputio se prema Francuskoj. Trebala su mu četiri dana da stigne. Sad vida rane u La Rochelleu , odakle Transat 16. rujna i starta na 4300 milja dugu rutu do Salvadorea de Bahia u Brazilu. Startat će i Šime Stipaničev, upravo zato što su poslije ovoga pakla Biskaja četiri broda potpuno izgubljena.
. Hvala brojnim prijateljima i simpatizerima, mojim suseljanima i Marini Tribunj. Sada sanjam o danu kad ću se vratiti. Bit će zrele masline, otići ću u polje i pobrati ih, napraviti moje ulje...
Slobodna Dalmacija
6. kolovoza 2007.
Maslinarstvo : Hrvatska kvalitetom ulja ne zaostaje za svijetom
Snježana RAJAČIĆ
Maslinari i vinari oplemenili su istarsku turističku ponudu i u nju unijeli živo(s)t. Zato su vinske i ceste maslinovog ulja nezaobilazni turistički dio. Čulo se to na predstavljanju novog branda glasovitog maslinovog ulja Klaudija Ipše u Livadama u restoranu >Zigante <. Na jednom su se mjestu okupili vrhunski vinari, maslinari i brojni stručnjaci, ljubitelji biblijske biljke. Ipša, koji se višestruko okitio zlatnim odličjima za kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja, predstavio je i novi izgled boca sa svojim prezimenom kao zaštitnim znakom. Ta je obitelj u maslinarstvu od 1998. godine, a uzgajaju tri sorte maslina: istarsku bjelicu, leccino i frantoi. Beru ručno, a prerađuju samo ubrane s drveta, pa je možda i to razlog što njihovo maslinovo ulje stručnjaci ocjenjuju najvišim ocjenama.
Prezentaciju je svojim znanjem obogatila i dr. Olivera Koprivnjak s Medicinskog fakulteta u Rijeci, gdje radi na izvanrednoj kontroli hrane, a i predsjednica je Udruge senzornih analitičara maslinovog ulja Buja. Otkrila je Vjesniku da su za njegovu kvalitetu presudni miris i okus, a ne boja. Da bi se odredila kvaliteta nekog ulja, kaže, dnevno bi valjalo probati samo tri vrste da se okusi ne bi pomiješali. No, na sajmovima gdje se okuplja veliki broj proizvođača nerijetko se proba pedesetak vrsta. Njihova je udruga analitičara zato donijela dekret po kojem se na sajmovima može kušati samo petnaestak vrsta maslinova ulja da bi se ono moglo valjano ocijeniti.
Za dobru ocjenu, doznajemo, potrebno je i malo sreće, jer su kod prvih ulja koja se probaju ocjenjivači odmorni. Sat prije ocjenjivanja ne smiju jesti, ali ni biti siti, jer im je tad smanjena koncentracija.
Ne smiju pušiti ni koristiti kozmetička sredstva. Koprivnjak kaže da većina ulja na tržištu odgovara kemijskim pokazateljima kakvoće, ali često ne zadovoljavaju okusno- mirisna svojstva. Ekstra djevičanska maslinova ulja prve kategorije moraju mirisati po maslini. Mogu biti pikantnog, ali i malo gorkastog okusa. Ona nejestiva obično neugodno mirišu zbog oksidiranosti ili loše kvalitete plodova. Nerijetko je to miris po octu, upaljenom plodu i plijesni. Djevičanska maslinova ulja druge kategorije također moraju mirisati po maslini, ali kod njih su, kaže Koprivnjak, neugodni i neprirodni mirisi dopušteni u određenim granicama.
Samo se te dvije kategorije maslinova ulja smiju naći na tržištu, a ostalo, što odudara od zadanih vrijednosti, smatra se nejestivim, odnosno tzv. lampante uljem, koje završava u rafinaciji. Po kvaliteti maslinovog ulja u Hrvatskoj, Istra prednjači, kaže Vjesniko va sugovornica, dodajući da je problem što se ulje dosta patvori. Službena kontrola provodi se povremenim nasumičnim uzimanjem uzoraka s tržišta. Maslinari okupljeni u Livadama ustvrdili su da je za njihov uspjeh presudna dobra međusobna komunikacija, ponajprije degustacijama i razmjenom informacija.
Poznati tartufar i maslinar Giancarlo Zigante kaže da se stalno savjetuju radi poboljšanju proizvodnje i maslinarstva, ali i vina. Educiraju ih stručnjaci, jer samo se tako, smatra Zigante, može napredovati.
>Nema dobrog maslinova ulja bez zdrave masline. Zato valja stalno učiti<, kaže Zigante, koji ima 850 stabala maslina. Već je devet godina intenzivno u maslinarstvu, a namjerava na 28 hektara zemlje u Bujama i Krasici posaditi oko 6000 stabala. Proizvodi ulja >Olio Carlo<, a planira izgraditi i uljaru u rodnoj Kostanjici. U Krasici nedaleko od Buja maslinama se od 1996. godine iz ljubavi počeo baviti i Nino Čanić koji je danas, kaže, uvidio da je to veliki posao, ali i trošak. Zemljište koje je imao u zakupu nedavno je otkupio. Da bi se moglo živjeti od maslinarstva, neophodno je raspolagati s najmanje 2000 stabala, tvrdi.
Sadnice se dijelom uzgajaju Hrvatskoj, a najviše se uvoze iz Italije. Čanić uzgaja masline na istarskom vapnencu, tzv. taselu, a sa suprugom Nevijom odlučio se za istarsku bjelicu, leccino i frantoi. Za koji će mjesec zaživjeti i njegova kušaona maslinova ulja u Krasici, na obiteljskom imanju. Posjetitelji će moći kušati, ali i kupiti ulje. Čanić je pohodio mnoge seminare Grčkoj, Italiji i Portugalu, prikupljajući znanje o maslinarstvu, a namjerava sa sadašnjih 700 doći na 1200 stabala maslina. Kad je riječ o količini, Hrvatska je, kaže, iza Španjolske Grčke.
Potonja broji oko 308 milijuna stabala, a Hrvatska šest milijuna, od toga je samo Istri 800.000. Iako s manjim brojem zasađenih površina, kvalitetom ne zaostajemo za svijetom. Potvrđuje to i mjesto naših maslinara u uglednom svjetskom vodiču ekstra djevičanskih maslinovih ulja L'extravergine . Iz Istre su njemu 24 uljara. Čanić smatra da je dobro što se maslinarstvom počelo baviti dosta mladih, a pohvalno je što lokalna vlast za to ima sluha. Istra je po maslinarstvu i vinarstvu prepoznatljiva, a odu ljepoti tog spoja daju i likovna udruženja.
U Krasici, s tristotinjak žitelja, već se deset godina čast maslini održavaju likovni susreti >Ex tempore<, gdje se predstavljaju i autohtona jela. Hrane nije nedostajalo ni u Livadama, gdje je oduševio sladoled preliven maslinovim uljem.
Vjesnik
6. kolovoza 2007.
Šume pjevaju dok gosti drijemaju
Napisao: Davor VERKOVIĆ
Snimio: Ratko MAVAR
Ovo je mala Švicarska, zašto više ne reklamirate to bogatstvo, reći će stranci kada prvi put obiđu Gorski kotar, jedinstveno područje Hrvatske, teritorij koji bi uz više ulaganja i skrbi nudio prvorazredan turistički doživljaj i po svjetskim uzusima. Fužine su turistički najrazvijenije i ulaganja u turizam daju rezultat. Tamo uvijek ima gostiju, ostala mjesta Gorskog kotara morala bi malo poraditi i na ponudi ali i na marketingu, pogotovo jer imaju što pokazati.
Osam stupnjeva na 45 kilometara od mora
Netaknuta priroda i čisti zrak, prve su asocijacije nakon što smo stigli u Ravnu Goru, mjesto na prosječnoj nadmorskoj visini od 800 metara . Iako smo bili samo kilometara udaljeni od mora, dočekalo nas je jutarnjih osam stupnjeva. Posjetitelja nema iako bi sigurno našli zanimaciju. Nude se duge šetnice, planinarenje, biciklističke staze. Bijela ruža najpoznatiji je restoran mjesta, a domaćini preporučuju da se posjeti i izletište Javorova kosa kod kojeg je, kaže legenda, ljekovito vrelo - Božji studenac. Turistički je ured, nažalost, bio zatvoren uz informaciju nalijepljenu na vratima >Službeno odsutni - obavljanje poslova izvan ureda<. Uz poruku, doduše, stoji i broj mobitela. U Mrkoplju ista slika - zaključan turistički ured i tek pokoji prolaznik. Mirna ulica i balkoni puni cvijeća - slika koja nas je pratila kroz cijeli Gorski kotar.
Stanovnici se hvale da je u Mrkoplju kolijevka skijanja - prije četiri godine proslavili su 90 godina skijanja. Obližnje skijalište nudi tri staze - Turističku dugu 1350 metara , Sunčanu (tisuću metara) i Dinkovu 500 metara . >Šume pjevaju< naziv je jednog mrkopaljskog ugostiteljskog objekta, a naziv odgovara mjestu probuđene prirode i uspavanog turizma.
>Aktivnosti organiziramo samo za grupe, imamo bicikslističke staze, šetnice, planinarenje po Bijelim i Samarskim stijenama, zimi skijanje. Noćenje s bogatim doručkom stoji 350 kuna, ali na to odobravamo 20 posto popusta, tako je rekao direktor<, izjavila nam je Dijana Jeftić, recepcionerka u hotelu Jastreb. Obližnje Begovo Razdolje također pati od manjka gostiju iako bi uz drukčiji pristup poslu moglo biti krcato gostima.
Turizam se dijagnosticira u Lokvama
Nakon što smo prošli Delnice, najviši hrvatski grad ( 700 metara nadmorske visine) i najveće naselje Gorskog kotara, u Brodu na Kupi dočekao nas je Stanko Raukar, vlasnik agencije Rasta, što organizira sportske aktivnosti po Kupi. Radi se, naravno, o iznajmljivanju kanua i čamaca za rafting. Tvrdi kako je Kupa trenutačno preniska za rafting pa iznajmljuje samo kanue.
Dva sata 90 kuna, rafting 30 kuna više. Pohvalio nam se kako su mu najčešći gosti Rusi, osim njih najviše ima Riječana i Zagrepčana.
Turističko stanje Gorskog kotara najbolje smo dijagnosticirali u Lokvama. Lokve bi mogle imati sve, a danas imaju vrlo malo. Turizam je dobro stajao do rata, kasnije je stagnirao. Špilja Lokvarka nije otvorena jer u nju, da bi mogla primati goste, treba uložiti 800.000 kuna. Gotov više od 70 posto okolnog stanovništva radi za plaću od 1800 kuna i nemaju od čega pokrenuti privatni turistički biznis. Lokvarsko jezero je >s razglednica<, ali mu također nedostaje sadržaja da bi bilo uz bok talijanskim ili švicarskim. Egzistira ono što je dala priroda, no još uvijek fali ljudska ruka, ljudski trud. Vjesnik
6. kolovoza 2007.
Faustov otok slavi
U blizini Vrančićeva posljednjeg počivališta, članovi Udruge >Narodno zdravlje< upriličili su veliku izložbu o slavnom izumitelju
Jadranka KLISOVIĆ
PRVIĆ LUKA - >Dani Fausta Vrančića< ime je manifestacije posvećene slavnom izumitelju, polihistoru, jezikoslovcu i piscu čiji su posmrtni ostaci pokopani u crkvi Svete Marije na otoku Prvić Luka. Nedaleko njegova počivališta, u kamenoj kući Dva bunara<, članovi prvićke Udruge >Narodno zdravlje< upriličili su veliku izložbu posvećenu slavnom izumitelju. Ispred kamenoga zdanja postavljena je maketa Faustova najslavnijeg izuma - padobrana koji je zlatnim slovima upisan na stranicama povijesti svijeta.
Na dvije etaže postavljeno je pedesetak maketa najpoznatijih Vrančićevih izuma, od makete kamenog mosta, riječnog bagera, žičare, mlina s pomičnim krovom do mlinova na različite pogone, raznih preša... Izloženi su i brojni predmeti iz davnina koje su stanovnici Prvića sačuvali od propadanja pa danas pričaju priče nekadašnjem životu na tome škoju u kojeg se prije više stoljeća zaljubio Faust Vrančić.
U susjednom naselju Šepurini i danas se nalazi ljetnikovac obitelji Vrančić koji je u derutnom stanju. Dr. Vladimir Lučev, predsjednik udruge >Narodno zdravlje< još je prije nekoliko godina odlučio sa skupinom istomislećih zanesenjaka na otoku otvoriti i muzej posvećen Faustu Vrančiću. Dio su budućeg muzeja i makete koje su u zadnje dvije godine marljivo izrađivali ručno.
Projekt je dobio i podršku Ministarstva mora, pomorstva, prometa i razvitka kao i gradova Vodica i Šibenika. Vrančić je na Prviću, u tamošnjoj crkvi svete Marije, pokopan 1617. po vlastitoj želji, a umro je u Mlecima. U oporuci je izrazio želju da otok Prvić postane mjesto njegova posljednjeg počivališta, čime je pokazao privrženost škrtom škoju do kojega se dolazi za četrdesetak minuta ugodne vožnje iz Šibenika. Prvić bi u doglednoj budućnosti mogao biti prepoznatljiv i u širim okvirima upravo po Faustu i njegovim inovacijama. >Faustov otok<, kako ga neki već zovu, mogao bi uskoro doživjeti i veću navalu turista.
SLAVNI ŠIBENČANIN
Vrančićevi novi strojevi
Faust Vrančić roden je u Šibeniku 1551., a već 10 godina kasnije otišao je u Ugarsku na školovanje kod slavnog strica Antuna Vrančića. Po tom je u Padovi završio studij filozofije, prava mehanike, a zatim je odlučio otići u Prag pa Madarsku gdje je obnašao dužnost biskupa.
Tad se priključio svećeničkom redu sv. Pavla Rimu. Bio je i vrstan pisac, a medu najpoznatija djela ubraju se >Život nekoliko izabranih divic Kršćanska etika< te, jasno, >Machina nova Novi strojevi) u kojoj je 49 skica i projekata 56 tehničkih izuma, projekata i konstrukcija. Vjesnik
3. kolovoza 2007.
GASTRONOMIJA KUHAR ZLATKO MARINOVIĆ OSVOJIO PRVO MJESTO NA MEĐUKONTINENTALNOM NATJECANJU U NAPULJU
Žiri mu je vikao: 'Bravissimo'
Hrvatski kuharski reprezentativac svojim je kuhanjem predstavljao čitavu Europu, a ocjenjivački je sud osvojio umakom 'Mediteranska priča'
PIŠE MERI ŠILOVIĆ
Poznati splitski kuhar Zlatko Marinović Noštromo ovih se dana s pokalom pobjednika vratio iz Napulja, gdje je kao član hrvatske reprezentacije sudjelovao na gastronomskom natjecanju "Bogatstvo orijentalnih etničkih okusa". Natjecanje je održano u sklopu cjelomjesečne međunarodne gastronomske manifestacije "Litorale Flegreo nel Mondo", koja predstavlja dužobalne kuhinje s četiri kontinenta.
U gradu podno Vezuva od 24. do 27. srpnja nadmetale su se kuharske reprezentacije Brazila, Indije, Indonezije, Meksika, Kenije, Kazahstana i Hrvatske. U napuljskom hotelu "Gli Dei" Brazil i Meksiko predstavljali su kuhinje Južne i Srednje Amerike, Kenija je branila boje Afrike, Indija i Indonezija su zastupale Aziju, a Hrvatska je, kako je talijanski tisak naglasio, ovom prilikom, osim svojih boja, branila i boje Europe.
Prema ocjeni žirija, hrvatski je kuharski reprezentativac Zlatko Marinović Noštromo među predstavnicima četiriju kontinenata skuhao najzanimljivija i najukusnija jela.
Hrvatski kuharski savez sada je prvi put poslao svoga predstavnika na jedno međunarodno natjecanje. I prvo pa muško!
Noštromo se u Napulju predstavio jednim jelom, kojim je trebalo šarmirati žiri, te sa još tri jela koja su na svečanoj večeri pripravljena za 30 osoba. Skuhati 90 tanjura nije mali posao, napominje Marinović, kojemu je u Napulju asistirala supruga Nina Marinović.
- Žiri sam "uhvatio" na svoj umak "Storija mediteranea", odnosno "Mediteranska priča". On mi je vjerojatno osigurao prvo mjesto jer su se odmah iz žirija čuli komplimenti "bravissimo" - kaže Marinović.
Oklopi škampa
Marinovićeva "Mediteranska priča" ide ovako: na file brancina položili smo blitvu, u sredinu stavili očišćeni rep škampa, zarolali i sve to zapekli, a pri serviranju sjekli pod kutom od 45 stupnjeva. Prilog smo napravili od malog mladog krumpira koji smo izdubili te uz pomoć šprice napunili pireom od mrkve obogaćene motarom.
Sve to položili smo na umak koji smo napravili iz tri dijela: od glava lubina i kostiju napravili smo temeljac, a oklope škampa pekli smo na tavi dok se ne osuše te ih zatim samljeli "u papar" i dodali u temeljac. To smo sve začinili i kuhali 15-ak minuta, a nakon toga procijedili dok nije postalo gusta smjesa. Na drugoj tavi otopili smo šećer i dodali mu balzamični ocat. Nakon što je isparila kiselina iz balzamičnog octa, dodali smo umak od kostiju ribe i oklopa škampa, te sve to tri-četiri puta procijedili jer umak mora biti gust.
Slobodna Dalmacija
3. kolovoza 2007.
Vodotok Mrežnice će postati Park prirode
Piše: Mario Pušić
Foto: Mario Pušić/Cropix
KARLOVAC - Iako je na posljednjoj sjednici Županijske skupštine župan Horvat najavio da će do kraja srpnja Državni zavod za zaštitu prirode kompletirati dokumentaciju, odnosno stručnu podlogu na temelju koje će se odlučivati o proglašenju vodotoka rijeke Mrežnice Parkom prirode, to se nije dogodilo.
Od ravnateljice Javne us-tanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovačke županije doznajemo da će stručnjaci, iako sa zakašnjenjem, sigurno predložiti da se Mrežnica zaštiti, što će za koji tjedan biti prezentirano političarima koji bi trebali odlučiti kakvu će razinu zaštite rijeka dobiti.
Ukoliko bude proglašena parkom prirode, ustanova koja bi se bavila brigom o Mrežnici financirat će se s državne razine, a ako bude proglašena regionalnim parkom, financiranje će preuzeti Županija.
Ravnatelj Zavoda za zaštitu prirode Davorin Marković, koji priprema dokumentaciju, procjenjuje da će ti troškovi iznositi dva milijuna kuna godišnje, pa je jasan interes Županije da se Mrežnica proglasi parkom prirode, no konačni blagoslov dat će Vlada RH.
Osim ovog projekta, za javnu ustanovu jedan od najznačajnijih je i uređenje šestkilometarske šetnice od izvorišta rijeke Slunjčice u Slunju do Rastoka.
- Projekt se već realizira pa očekujemo da će sljedeći mjesec staza biti predstavljena javnosti - rekla je ravnateljica Spudić.
Devet zaštićenih lokacija
Javna ustanova planira obilježiti devet zaštićenih lokacija u Županiji. Riječ je o južnom dijelu Kleka, gdje je zaštićena visibaba, špilji Vrlovki u općini Kamanje te tri spomenika parkovne arhitekture, Vrbanićevom perivoju i Marmontovoj aleja u Karlovcu i okolišu starog grada Bosiljevo. Osim toga, zaštićena su i tri krajobraza, okolica starog grada Ozlja, Klek te Slunjčica. Jutarnji list
3. kolovoza 2007.
Uništavanje tropskih algi slatkom vodom
Irena DRAGIČEVIĆ
SPLIT - U kolovozu će u srednjodalmatinskom akvatoriju posebnim uređajem početi uklanjanje alge Caulerpa taxifolija i Caulerpa racemosa - slatkom vodom, doznajemo od Marija Radevenjića, stručnog savjetnika za ekologiju u splitsko-dalmatinskom Upravnom odjelu za komunalne poslove i graditeljstvo.
Dnevno 2000 'kvadrata'
Naime, iz županijskog je proračuna Ronilačkom klubu >Nautilus<, u sklopu programa kojima se podiže svijest o zaštiti okoliša, odobreno 85.000 kuna koje su utrošene u izradu prototipa uređaja za uništavanje algi slatkom vodom. Uređaj će roniocima omogućiti da u danu očiste oko 2000 četvornih metara od opasnih tropskih algi.
>Riječ je o uređaju sličnom platformi sa slatkom vodom, dimenzija 6x6 metara, koji će uskoro biti spušten u more. Sve dosadašnje metode uništavanja algi - čupanjem, usisavanjem i prekrivanjem folijama, nisu se pokazale dovoljno učinkovitima.
Sad ćemo pokušati na ovaj način. Kada alga dođe u kontakt sa slatkom vodom, ugiba s korijenom u roku od 20 minuta<, ističe Radevenjić. Uništavanje slatkom vodom eksperimentalno je izvedeno u laboratorijskim uvjetima, pa tek treba utvrditi hoće li to funkcionirati i u moru. Uređaj za uništavanje morskih alga slatkom vodom postavlja se na morsko dno iznad naselja alga koje treba uništiti. Sustavom cijevi slatka voda dopire u područje ispod plašta istiskujući morsku vodu te stvara ograničene slatkovodne uvjete na dnu.
Zbog razlika u tlakovima morske i slatke vode, alge iz roda Caulerpa ne mogu u tim uvjetima preživjeti dulje od 20 do 25 minuta. Uređaj je inovacija Roberta Kramarića iz splitskog Ronilačkog kluba >Nautilus<.
Alge kao slijepi putnici na brodovima
Ni Caulerpi taxifoliji ni Caulerpi racemosi Mediteran nije prirodno stanište. U naše su more slučajno unesene brodovima. Stvaraju gusta naselja na svim vrstama morskog dna te prekrivaju ostale organizme i unište sav živi svijet na području na kojemu se nasele. Alge negativno utječu i na životinje poput koralja i spužvi te slabo pokretnih organizama poput morskih ježeva. Vjesnik
2. kolovoza 2007.
10 najboljih hrvatskih brandova
Piše: Gordana Galović
Kada je Eugen Feller, ljekarnik iz Donje Stubice, 1903. registrirao pripravak protiv prehlade Elsa Fluid, službeno je registriran prvi hrvatski brand. S Elsom koja se prodavala i u zagrebačkoj ljekarni na Jelačićevu trgu Hrvatska je dobila svoj prvi registrirani brand svega dvadesetak godina nakon Velike Britanije.
Za Elsu danas znaju samo stručnjaci koji izučavaju brandove, međutim hrvatska košarica robe široke potrošnje prepuna je vrlo uspješnih i dugotrajnih hrvatskih proizvoda među kojima su neki preživjeli cijelo stoljeće i navalu megauspješnih svjetskih brandova. Štoviše, pojedini hrvatski brandovi, kao što je Vegeta, uspješno su prešli i granice Hrvatske.
Koristeći podatke iz knjige "Upravljanje markama" profesora Tihomira Vraneševića sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta izdvojili smo deset najjačih hrvatskih brandova robe široke potrošnje prema kriterijima uspješnosti i dugotrajnosti, a koji uglavnom nisu radikalno mijenjali prepoznatljive temelje i tradiciju svog dizajna. Popis bi mogao biti daleko veći od izabranih deset, no važniji od same liste ionako su odgovori na pitanje što je to što već desetljećima tjera potrošače na kupnju poznate narančaste limenke Gavrilović paštete, plavu vrećicu Vegete, popularnu Franck ciglicu kave, crnu vrećicu Bronhi bombona ili Cedevitu ispisanu crvenim slovima?
- S početkom procesa globalizacije brojni su stručnjaci očekivali da će doći do izrazite supremacije velikih internacionalnih maraka, posebno jakih američkih i europskih, i da će pomesti s tržišta lokalne i regionalne marke. Ali to se nije dogodilo. Čini se da je sve iznenadila otpornost i uspješnost lokalnih maraka. To je pridonijelo potpuno novom sagledavanju važnosti maraka za tržišni uspjeh. Danas se veći naglasak stavlja na simboličku i emocionalnu vrijednost maraka nego na generičku i funkcionalnu vrijednost - ističe prof. Tihomir Vranešević s Katedre za marketing na Ekonomskom fakultetu.
Uz simboličku vrijednost marki, koja "kreira" ljude te potvrđuje njihovu ulogu i status u društvu, upravo emocionalna vrijednost koju domaće marke izazivaju kod domaćih potrošača očito je jedan od presudnih elemenata za njihov opstanak i tržišni uspjeh.
- Dugotrajne marke u pravilu se temelje na kvalitetnim proizvodima. Čak i ako neki domaći proizvod nije najkvalitetniji, on nam je bio dostupan i mi smo ga vezali uz osjećaje, uz nama lijepe uspomene. A što je čovjek bez uspomena? - objašnjava prof. Vranešević.
Iza najuspješnijih hrvatskih brandova neupitna je kvaliteta zahvaljujući kojoj se uspješno nose i s najpopularnijim svjetskim brandovima, te prepoznatljiv dizajn koji dio proizvođača ne želi radikalno mijenjati bojeći se moguće negativne reakcije potrošača. Naime, većina najstarijih hrvatskih brandova gradi svoj imidž upravo na dugogodišnjoj tradiciji. Narančasta jetrena pašteta na kojoj je brand Gavrilović ispisan crvenim slovima, s logotipom djevojčice Jelice, na stolu je već generacijama. U Gavriloviću potvrđuju kako od početka proizvodnje industrijskih pašteta 1953. nije bilo radikalnog redizajna.
- Dizajn se postupno razvijao nastojeći uvijek zadržati staru liniju dizajna kao 'čuvara' tradicijskog loga. I danas dio ljudi smatra da što se manje mijenjamo u razvoju dizajna, bit ćemo orginalniji i svojevrsni 'čuvari' vrijednosti - kaže Gavrilovićev brand menadžer Darko Pantić.
Tihomir Vranešević, autor 'Upravljanja brandovima'
Pašteta je nekada bila poslastica samo povlaštenog sloja jer su pravu "lebericu" jeli samo gosponi, a upravo Gavrilović je početkom industrijske proizvodnje pedesetih godina bio jedan od proizvođača koji su paštetu donijeli na stol i nižih socijalnih slojeva društva. Konzumacija paštete prerasla je u jednu od tradicijskih prehrambenih navika dijela Hrvata, a dio te navike postala je i Gavrilovićka. U obiteljskoj tvrtki Gavrilović očito su dobro procijenili da će lidersku poziciju na tržištu očuvati isključivo zadržavanjem svoje prepoznatljive tradicije kojom već desetljećima udovoljavaju potrebama potrošača koje se, kaže Pantić, baziraju na emotivno-etnološkom pristupu hrani.
Jamnica od litre promijenila je dizajn boce tek nakon 27 godina. Na tome se radilo dvije godine
Da hrvatski proizvođači ostaju vjerni provjerenom dizajnu i prepoznatljivosti među domaćim potrošačima dokazuju i brojni reklamni slogani od kojih se neki vrte godinama pa već i ptice na grani ponavljaju "Bilo kuda Ki-Ki svuda", "Bronhi lakše se diše", "Stani malo grickaj Čipi čips" ili "S Vegetom se bolje jede". Ovaj posljednji preveden je na više od 30 svjetskih jezika pa da se "S Vegetom bolje jede" ponavljaju i na kineskom, portugalskom i arapskom. Uz prepoznatljiv slogan, Vegetu od lansiranja na tržište 1959. godine također simbolizira prepoznatljiv dizajn koji se nije značajno mijenjao - plava boja, tipografija loga i prepoznatljiv kuhar. Kao izvorno hrvatski izum taj se dodatak jelima od početka nametnuo potrošačima te postao dio kulinarske tradicije i nezaobilazan sastojak recepata u brojnim kućanstvima.
- Zanimljivo je da je Vegeta jedan od prvih prehrambenih proizvoda u plavoj boji. U trenutku lansiranja to je bio prilično riskantan eksperiment koji se u punoj mjeri isplatio. Na taj način Vegeta se izdvojila iz šarenila ostalih proizvoda i postala prepoznatljiva - ističe Marcel Janeković, category menadžer u Podravki.
Zajedno s proizvodima opstali su i slogani:'Bilo kuda, Ki-Ki svuda', 'Brongi, lakše se diše', 'Stani malo, grickaj Čipi čips' ili 'S Vegetom se bolje jede'
Uspjeh Vegete u Podravki vide kao rezultat pozitivnog spleta kulinarske vrijednosti samog proizvoda i emocionalnih iskustava koji vežu potrošače uz proizvod i marku.
Rukovoditelj Službe robnih marki u Jamnici Mladen Horvat pak ocjenjuje da se za uspjeh neke robne marke dobro moraju preklopiti brojni čimbenici - od kvalitete i izgleda proizvoda, prodajnih kanala i distribucije, cjenovne pozicije do promotivnih aktivnosti i poruka koje uvelike utječu na gradnju imidža branda i percepciju kod potrošača. Važnost i osjetljivost gradnje imidža dokazuje i nedavna promjena povratne boce Jamnice od jedne litre koja se dogodila nakon čak 27 godina. U Agrokoru su na redizajnu te promjeni boce i nosiljke ozbiljno radili gotovo dvije godine.
U najzahvalnijoj poziciji su proizvođači brandova koji se mogu hvaliti da su "najstariji, najbolji ili prvi", a nije na odmet ako pri tome imaju i dobru priču. Prirodna mineralna gazirana voda Jamnica uz činjenicu da se počela puniti i prodavati prije čak 180 godina može se pohvaliti da su još stari Kelti ostavili prve pisane zapise o jedinstvenoj hladnoj vodi koja izvire obogaćena osvježavajućim mjehurićima. Carica Marija Terezija 1772. uvrstila je Jamnicu u registar mineralnih voda Bečkog dvora. Dobru priču ima i zadarski liker dalmatinske višnje Maraschino čija receptura potječe još iz 16. stoljeća. Zadarski Maraschino osvojio je Napoleona, obožavali su ga francuski kraljevi i ruski carevi, a britanski kralj George IV. slao je u Zadar ratne brodove po sanduke tog likera. U vrijeme kada poznati i slavni stvaraju trendove i nameću potrošačke navike nije na odmet imati adut da su upravo Marashino pili i ljubavnik Casanova, svjetski filmski i književni klasici poput Hitchcocka i Baudelairea. U njemu su uživali i putnici na prvoj i posljednjoj plovidbi Titanica.
I uz provjerenu kvalitetu i prepoznatljiv dizajn tijekom proteklih desetljeća čak i najjačim hrvatskim brandovima nije uvijek bilo lako preživjeti na policama supermarketa na kojima su stajali uz bok najjačim svjetskim proizvodima. Stručnjak za brandove prof. Tihomir Vranešević kaže kako je dugo među Hrvatima vladao stav kako je sve strano bolje. Ta se situacija ipak mijenja posljednjih godina, dijelom zahvaljujući i akciji "Kupujmo Hrvatsko" koju je 1997. pokrenula Hrvatska gospodarska komora. Promjenu potrošačkih navika u korist domaćih brandova potvrđuju i u Jamnici uz ocjenu da Hrvati cijene kvalitetu u "svom dvorištu" .
- U vremenu globalizacije i jakog utjecaja globalnih brandova Hrvati očekuju od domaćih brandova da se kvalitetom uspješno bore sa stranom konkurencijom. A ako imaju veći izbor često radije odaberu dobro poznate domaće brandove - zaključuje Mladen Horvat iz Jamnice. Nedavno istraživanje GfK pokazalo je pak da potaknuta akcijom "Kupujmo Hrvatsko" četvrtina građana danas kupuje hrvatske proizvode više nego prije.
1. VEGETA:Koprivnički poduzetnici braća Wolf 1934. godine osnivaju radionicu za preradu voća koja 1947. prelazi u društveno vlasništvo te dobiva ime Podravka. Proizvodnja Vegete počela je 1959. godine.
2. ZVIJEZDA ULJE:Prva hrvatska tvornica ulja osnovana je 1916. godine u Zagrebu, a iste je godine počela i tvornička proizvodnja jestivog ulja.
Proizvodnja prvog bućina i suncokretova ulja počela je 1917. godine.
3. KI-KI, BRONHI:Kraševa slatka povijest počinje 1911. godine kada je osnovana tvornica Union - prvi proizvođač čokolade u jugoistočnoj Europi. Proizvodnja bombona Ki-Ki i Bronhi počela je 30-ih godina prošlog stoljeća.
4. MINERALNA VODA JAMNICA :Još su stari Kelti ostavili prve zapise o toj prirodnoj mineralnoj vodi, a carica Marija Terezija je 1772. Jamnicu uvrstila u registar bečkog dvora. Komercijalna proizvodnja Jamnice počela je 1828.godine.
5. CEDEVITA :Na lokaciji današnjeg sjedišta tvrtke na Borongaju 1929. godine sagrađena je prva tvornica za izradu dijetetskih proizvoda u Hrvatskoj. Proizvodnja Cedevite počela je 1969. godine.
6. GAVRILOVIĆ PAŠTETA :Nastala iz obiteljskog obrta 1821. godine, Gavrilović je jedna od najstarijih mesnih industrija u Hrvatskoj i Europi. Industrijska proizvodnja paštete počela je 1953. godine.
7. OŽUJSKO PIVO :Zagrebačka pivovara osnovana je 1892. godine kada mali obrtnici s Gornjega grada nisu mogli proizvesti dovoljno piva za grad. Ožujsko pivo jedna je od najstarijih marki s tradicijom proizvodnje od 115 godina.
8. FRANCK KAVA :Poduzeće Franck utemeljeno je 1892. godine u Zagrebu. Osnovna djelatnost do Drugog svjetskog rata bila je proizvodnja kavovina, a jubilarna kava tradicionalan je Franckov proizvod.
9. ZIRODENT :Samuel Reinitz 1894. godine u Osijeku osniva obrtničku radionicu za proizvodnju sapuna, preteču današnje Saponije. Od 1960. godine razvija grupu pasta za zube, a najpoznatija je Zirodent.
10. MARASCHINO :Maraschino je jedinstveni zadarski liker poznat u cijelome svijetu, a u njemu je uživao i Napoleon. Tradicionalan recept datira iz 16. stoljeća, a današnja Maraska utemeljena je kao Maraschina 1945. godine.
Vegeta pobijedila Coca-Colu
Unatoč najjačim svjetskim brandovima na policama hrvatskih supermarketa Zvijezdino biljno ulje i Podravkina Vegeta i u prvoj polovici 2007. godine drže dva čelna mjesta u pozicioniranosti robnih marki u Hrvatskoj. Rezultati su to PGM istraživanja, koje je provela tvrtka Valicon, a snaga domaćih i stranih robnih marki mjeri se na temelju pet glavnih indikatora - upotreba i lojalna upotreba, prepoznavanje, iskustvo i razmatranje. Megapopularnu Coca-Colu, koja je zauzela peto mjesto, također su prešišale domaće marke, i to čokolada Dorina i Franckova kava. Jutarnji list
2. kolovoza 2007.
Hrvatski štagalj kao idealni dom
Nedaleko od Samobora poznati arhitekt preuredio starinski štagalj na moderan način u kuću za stanovanje
Na dalekom Tahitiju među lijepim urođenicama davno je ogorčeni Paul Gauguin poput kakva pariška poganina došao potražiti mir i rajske izvore sreće. Tko bi rekao da će danas sve više ljudi poći njegovim tragom?
Povratak tradiciji, odlazak iz grada u manje sredine i kupnja drvene povijesne gradnje već je desetljećima fenomen u Europi i Americi. I u Hrvatskoj ne samo >elitni< slojevi, već i mnogi pripadnici srednjega staleža kupuju zapuštene tradicijske kuće u Gorskom kotaru, Slavoniji, Posavini ili Lici daleko izvan vreve grada i preuređuju ih u trajni dom.
Paradoksalno, ljudi iscrpljeni životom u gradu, pogotovo u dehumaniziranim novim naseljima, bježe na selo, a nekada je taj put bio upravo obratan. Rekli bismo zlobno, nakon stoljetna slavljenja grada shvatili smo da zdravo žive samo seljaci.
Fenomen svakako nije samo vezan uz nepodnošljiv način i brzinu življenja 21. stoljeća, već mnogi Europljani baš zbog globalizacijskog udara nastoje obnoviti tradiciju kao temelj identiteta ugrožena u unificiranom svijetu.
Štagalj koji je arhitekt i dizajner Vlado Petričević preuredio u suvremenu kuću jedan je od onih projekata što je nedavno fascinirao publiku na izložbi projekata hrvatske arhitekture koje je Udruženje hrvatskih arhitekata imalo u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Ne samo da je arhitekt očuvao izvornu tradicijsku ljepotu drvene gradnje, već je unutrašnjost harmonična posveta hrvatskoj tradiciji, a sve po želji vlasnika zaljubljenih u prošlost - obitelji Dvoržak. Štagalj je, ističe Petričević, prenesen iz Draganića kod Karlovca na novu lokaciju Kotara pokraj Žumberka i Samobora. Izvana je kuća ostala u cijelosti izvorna, s tek promijenjenim krovnim crijepom. Iznutra nastao je potpuno nov prostor koji u cijelosti poštuje tradicijske vrijednosti i novu funkciju. Iscrpnu stručnu pomoć u cijelosti je arhitektu pružila nedavno preminula etnologinja, jedna od najboljih poznavateljica tradicijske gradnje dr. Ksenija Marković. Zahvaljujući njoj od okova na prozorima i vratima sve je rekonstruirano po principu starih posavskih kuća.
Svi elementi (kuhinjski), primjerice, ugrađeni su u hrastove ormare, čime se dobila potpuna čistoća prostora. I >keramičke< pločice su od drva, s dodatkom četiriju čeličnih kockica s imenom investitora i arhitekta, što je >hommage< Borisu Ljubičiću, kako ističe Petričević. Horizontalnost soba se postigla kombinacijom smrekovine i hrastovine.
Neposredno uz obnovljeni štagalj Vlado Petričević za istog vlasnika upravo rekonstruira i veću drvenu kuću. Mikrourbanistički gledano, projektirana stambena građevina je sastavljena od dvije postojeće hrastove kuće postavljene paralelno i spojene u obliku slova >U< drvenim traktom s kosim krovom, stoga se zove >2u1<.
Tako strukturirana građevina formira unutrašnje dvorište, prema kojem je fokusiran unutarnji i vanjski život. U pristupnom dijelu građevine je gospodarski dio i apartman za gosta, dok je središnji dio dnevni boravak s vidljivom konstrukcijom krovišta, povezan sa spavaćim traktom.
Svi ti sadržaji obuhvaćaju vanjski otvoreni dio dnevnog boravka na kojem je predviđena ozelenjena pergola kao nastavak unutrašnjeg prostora, a poveznica su ostakljena klizna vrata s prekrasnim pogledom na samoborsko gorje. Veliku pomoć pri rekonstrukciji takvih kuća, ističe Petričević, pruža i priručnik za obnovu posavskih kuća koji je izdalo Ministarstvo kulture, a sponzorirali njemački stručnjaci (Njemačko društvo za tehničku suradnju GETEZE).
Zanimljivo je da se Vlado Petričević od svojih kreativnih početaka bavio osuvremenjivanjem tradicijskog dizajna. Još 1971. s Vladimirom Šobatom izradio je za >Oriolik< sustav namještaja >Lovac Luka< u kojem su prije IKEE dizajnirali rasklopnu fotelju što se mogla spakirati, a nagrađena je i u Beogradu i na Zagrebačkom salonu. Bio je to velik uspjeh i tržišno i umjetnički. Tu je fotelju tada jedan američki trgovac naručio u 2000 komada, ali >Oriolik< nije bio spreman ostvariti, te je proizvedeno oko 50 komada. Izazov mu je bio i logo za kombinat >Belišće<, za koji je dizajnirao posve jednostavan i pamtljiv znak.
Vlado Petričević posebno se izviještio u projektiranju starih prostora, uredivši Dom kulture u Lošinju, te rekonstruiravši tvrđavu Gripe i Pomorski muzej i biblioteku u Splitu. Posebno je uspješna ljetna pozornica na Lošinju, sagrađena na mjestu smetlišta, koju je arhitekt sagradio tako da ga gledatelji mogu obilaziti (kao drive in kino), te kušati specijalitete dok gledaju predstavu.
Kako ističe, pri rekonstrukciji povijesnih prostora valja >lagano dodirivati prostor kao Aboridžini zemlju<. >U rekonstrukciji starih zdanja valja iščitati genius loci i podjednako poštivati velike i male stvari. Iskustvo u dizajnu naročito mi je bilo dragocjeno za arhitekturu koju doista valja promišljati do "zadnjeg čavlića"<, ističe arhitekt, za čiju se stručnu suradnju zainteresirani i djelatnici parka prirode Lonjsko polje.
Marina Tenžera, Vjesnik
2. kolovoza 2007.
Zagreb dobiva nautički centar s marinom
Tvrtka Raguž Marine investira oko 2,000.000 eura u svoj novi poslovni centar u Rakitju, a u planu i širenje poslovanja na Bliski istok
Iako je i do sada u Zagrebu bilo nekih nautičkih sadržaja, krajem godine će u Rakitju biti otvoren veliki nautički centar tvrtke Raguž Marine u kojem će se nalaziti prodaja, servis, proizvodnja te suhi vez za brodove. U poslovni prostor veličine 3600 kvadratnih metara uloženo je oko dva milijuna eura, a sastojat će se od troetažnog i dvoetažnog dijela s proizvodnom halom od 2000 kvadrata. Osnivač i vlasnik tvrtke, Zdenko Raguž, kaže da će novi centar biti kruna njegovog 30-godišnjeg nautičkog djelovanja. Naime, Raguž je oduvijek bio pasionirani zaljubljenik u more i brodove te mu je izrada raznih plovila desetljećima bila hobi. U svojoj hobističkoj karijeri izgradio je 20-ak raznih brodova da bi 2004. godine osnovao tvrtku Raguž Marine koja u tvornici kod Zaprešića proizvodi gumena plovila. Godišnji kapacitet pogona je 40-ak plovila, no u tvrtki objašnjavaju da to ovisi o željama i zahtjevima kupaca - budući da se brodovi grade isključivo po narudžbama. Trenutno je tvrtka u mogućnosti izgraditi gumene brodove od 1,7 do 10 metara dužine. Kako u svijetu postoje i kraljevski gumenjaci i od 20 metara , Raguž ne isključuje da će i njih u budućnosti uključiti u svoju proizvodnju, naravno bude li interesa tržišta. Za gumenjake su se u ovoj tvrtki odlučili jer, kako sami kažu, to oduvijek bio puno sigurniji i pouzdaniji brod od plastičnog, a u zadnjih 10-ak godina gumenjaci su postali svjetski trend.
"Zašto gotovo sve svjetske vojske, policije te servisne i specijalne službe u svojoj službi imaju gumenjake - upravo zato što su oni jači, otporniji, elastičniji i gotovo nepotopivi", kaže Zdenko Raguž. Vodeće ljude Raguž Marine posebno raduje što su najvjerniji kupci njihovih proizvoda komercijalni klijenti koji plovila koriste tijekom čitave godine u teškim uvjetima, a za gumenjake su se odlučili zbog njihovih tehničkih karakteristika. Ovisno o željama kupca, proizvodna cijena gumenjaka može se kretati, barem u ovoj tvrtki, od 600 do 50.000 eura. Njihov najnoviji uspjeh, na koji su posebno ponosni, je 10 metarski Ragusa 1000 koji je najveći gumenjak koji je ikada proizveden u Hrvatskoj. Ragusa 1000 nedavno je isporučena i vlasništvo je dubrovačkog lanca luksuznih odmarališta Importanne Resort. Desetmetarski gumenjak težak četiri tone, pokreću dva moćna Steyr motora od 250 konjskih snaga. Tjeraju ga brzinom od gotovo nevjerojatnih 50 milja , a moćne konje napajaju dva spremnika goriva, svaki po 280 litara . Na palubi Raguse 1000 nalazi se osam kožnih pomičnih Recaro sjedala za putnike, dodatno opremljenih hidraulikom. Ovakvu snagu je potrebno i kontrolirati, pa su za upravljanje brodom predviđena dva skipera. Da se radi o "kvalitetnom hrvatskom proizvodu" govori i činjenica da tvrtka već sada plasira svoje gumenjake na tržišta Švedske, Rusije i Grčke. No, iako su narudžbe iz tih zemalja, njihovi vlasnici uglavnom te brodove preuzimaju na Jadranu - po kojem uglavnom i plove s Raguževim "Ragusama". No prisutnost ove tvrtke na inozemnom tržištu ne završava samo na izvozu desetak brodova. Naime, upravo ovih dana se dovršavaju pregovori s partnerom u Abu Dabiu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje bi se trebalo izgraditi novo veliko brodogradilište Raguž Marine. Tvrtka danas zapošljava 15-ak djelatnika, uz nekolicinu kooperanata, dok bi se u slučaju povoljnog razvoja projekta na Bliskom istoku ta brojka mogla znatno uvećati. Prvi čovjek zagrebačke tvrtke kaže da je u planu da se u Emiratima izgrade veći proizvodni pogoni, dok bi u Hrvatskoj došlo do povećanja kapaciteta u segmentu istraživanja i razvoja.
Satelitska zaštita
Najluksuzniji hrvatski gumenjak, osim po svojoj veličini, jedinstven je i po još jednoj činjenici - da je opremljen Satellite Lock Fleet management sustavom praćenja. U tvrtki Raguž Marine kažu da je to prvi takav slučaj u našoj zemlji, za ovakvu kategoriju plovila. Ragusa 1000 opremljena je North Star navigacijskim sustavom, radarom i sonarom. Takav sustav praćenja i nadzora omogućava da vlasnik broda u svakom trenutku preko servera biva obaviješten o smjeru kretanja, položaju i brzini broda. Osim toga, dobiva i pregled dotadašnjeg kretanja i vremena zadržavanja na pojedinim mjestima, unazad za zadnjih 6 mjeseci, a 24 sata nadzirani centar za praćenje omogućava čak i zaustavljanje broda. Darko Bičak (www.poslovni.hr)
2. kolovoza 2007.
Splitski piroman optužen za čak sedam požara
Nakon dva dana borbe s vatrenom stihijom, u srijedu prijepodne stavljen je pod kontrolu i požar u blizini Metkovića
ZAGREB - Zadarska je policija u prošlih pet dana uhitila tri osobe na širem zadarskom području, osumnjičivši ih za podmetanje požara. Jedan uhićenik je s Pašmana, drugi iz Zadra, a treći iz Starigrada podno Velebita.
No, u srijedu ujutro sudac Istražnog centra Županijskog suda u Splitu donio je odluku o zadržavanju u pritvoru od mjesec dana Jakova Penave iz Sinja koji je osumnjičen za izazivanje požara u nedjelju u Sitnom Donjem. Zapalio je suhu travu na zapuštenoj površini te je pobjegao u osobnom automobilu, a u požaru je izgorjelo oko 500 četvornih metara trave, niskog raslinja i nekoliko maslina. No, daljnjom istragom policija je utvrdila da je Penava od 15. do 30. srpnja podmetnuo čak sedam požara na području Žrnovnice te Sitnog Donjeg, Sitnog Gornjeg i na planini Vaganj. Nakon pretrage njegova vozila pronađene su voštana svijeća i plastična posuda u kojoj je bilo gorivo i nekoliko upaljača.
Inače, svi požari na širem zadarskom području su ugašeni, uključujući i najveći ovogodišnji požar koji je izbio na Velebitu, u predjelu Velikog Rujna, odmah do Nacionalnog parka Paklenica. Požar na Velebitu ugašen u utorak navečer, poslije 22 sata nakon gotovo šest dana bespoštedne borbe gasitelja s vatrenom stihijom.
Vatra je zahvatila površinu od oko 160 hektara , a požarište će još obilaziti zaposlenici Nacionalnog parka te će se konačna šteta tek utvrditi.
Požar, koji se zbog udara orkanske bure stalno nanovo razbuktavao i mijenjao smjer, proteklih su dana gasili pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Zadar, dragovoljnih vatrogasnih društava, HV-a, kanaderi, helikopteri i zračni traktori.
I požar u blizini Metkovića, koji je izbio u ponedjeljak, u prijepodnevnim satima srijede stavljen je pod kontrolu gasitelja koji su nastavili sanirati požarište. [B.Te./Hina], Vjesnik
2. kolovoza 2007.
ELITA NA JADRANU ZVUČNA IMENA S FORBESOVE LJESTVICE NAJIMUĆNIJIH SVE SE ČEŠĆE ODMARAJU NA JUGU HRVATSKE
Svjetski bogataši otkrili Dubrovnik
Ljepote Dubrovnika ovih su dana privukle megajahte najvećih svjetskih bogataša: katarski emir Hamad bin Khalif, američki tajkun Leonard Stern i indijski bogataš Vijay Mallya samo su neki od njih
PIŠE PAULINA PEKO
Dubrovnik je ovih dana omiljena destinacija čak trojice bogataša s Forbesove liste najbogatijih ljudi svijeta. Njima, sasvim sigurno, ni najmanje ne smetaju cijene povećane na vrhuncu sezone. Ispred otoka Lokrum, s pogledom na dubrovačku povijesnu luku, ovih se dana tako bila usidrila megajahta "Constellation", u vlasništvu emira Katara Hamada bin Khalifa, a njoj se pridružila i 45-metarska jahta "Lady Allison" u vlasništvu američkog tajkuna Leonarda Sterna.
Gosti dubokog džepa
Američki milijunaš Stern rangiran je ove godine kao 258. na Forbesovoj ljestvici najbogatijih ljudi svijeta. Sa suprugom Allison svoj odmor, kao i inače, provodi s rodbinom i prijateljima na Mediteranu, a ove je godine, čini se, prvi put posjetio i hrvatsku stranu Jadrana.
Dubrovačkim ulicama, doznajemo, šeta se također i indijski bogataš Vijay Mallya kojega je pak Forbesova lista rangirala kao 28. po bogatstvu u Indiji, te na 664. mjesto svjetske rang-liste najbogatijih čije bogatstvo svake godine raste.
Indijski pedesetjednogodišnji biznismen Mallya inače je vlasnik svjetski poznatog Kingfisher piva, a osim što je član indijskoga parlamenta, poznat je i kao strastveni sakupljač klasičnih automobila. Njegova automobilistička zbirka slovi za jednu od najpoznatijih na svijetu, a "parkirana" je u desetak zemalja svijeta. Mallya diljem svijeta ima tridesetak rezidencija u svome vlasništvu - od stana u Trump Toweru u New Yorku, do kuća u svakom većem gradu Indije. Posjeduje brojna djela Picassa, Renoira, Chagalla i Turnera, pa ne bi trebalo biti iznenađenje da je indijski bogataš i na hrvatskom dijelu Jadrana zainteresiran za kupnju atraktivnih nekretnina.
Pod budnim okom tjelesnih čuvara
Emir Hamad bin Khalif, osim osamdesetmetarske megajahte "Constellation", posjeduje i mehajahte blizance "Al Mirqab" i "Stargate".
No, možemo samo nagađati tko je od brojne kraljevske obitelji ovih dana viđen na ulicama Straduna, budući da su bogati gosti, pod stalnim nadzorom diskretnih tjelesnih čuvara, izbjegavali najprometnije ulice.
Ipak, u večernjim satima posljednjeg dana srpnja u gradskoj je luci primijećeno osiguranje jednoga gosta koji je do Grada doplovio petnaestmetarskim gumenjakom s "Constellationa", u pratnji nekoliko žena, no ne zna se je li to bio Hamad bin Khalif osobno. Naime, u emirovoj je sviti mnogobrojna rodbina te prijatelji i najbliži poslovni suradnici, pa je gotovo nemoguće razaznati tko je u kojem trenutku sišao s broda.
S gumenjacima na Stradun
Bogate se goste baš i ne može sresti po gradu, jer radije ostaju na svojim jahtama i tek ponekad gumenjacima doplove do Grada, no prije desetak dana viđena je sestra kralja Maroka, koja je odsjela u "Dubrovnik Palaceu".
Sammy Ofer - ljubitelj umjetnosti
Na 60-metarskoj megajahti "New Sunrise" pred Dubrovnikom se prošlog tjedna odmarao i Sammy Ofer, suvlasnik druge najveće svjetske tvrtke cruisera "Royal Caribbean" i veliki kolekcionar najskupljih umjetnina. Na Forbesovoj listi zauzima 226. mjesto. Slobodna Dalmacija
1. kolovoza 2007.
Hrvatskoj iz fondova 507 milijuna eura
Piše: Tina Lakić
Foto: Damjan Tadić/CROPIX
Slavonci se 2009. ne bi vozili novom željezničkom prugom Vinkovci-Tovarnik, Karlovčani bi i nakon 2010. pili manje kvalitetnu vodu jer još ne bi bilo pročišćivača, a Šibenčane bi i dalje mučio problem otpada jer taj grad vjerojatno još ne bi imao novo odlagalište - svega toga ne bi bilo da Hrvatskoj od Europske Unije nije stiglo 59 milijuna eura iz pretpristupnog programa ISPA.
Hrvatska dijelom sufinancira te projekte, ali domaći proračun ne bi u tom razdoblju uspio pokriti te investicije da nije došla financijska pomoć Unije. Činjenica da od natječaja i predaje projekata koji konkuriraju za novac iz EU fondova do realizacije projekta prođe i po nekoliko godina vjerojatno je glavni razlog zbog kojega hrvatski građani još ne vide izravne koristi od novca koji iz pretpristupnih fondova stiže u Hrvatsku.
- Ljudi su vjerojatno očekivali da će novac iz pretpristupnih fondova Unije biti direktnije usmjeren prema njima, a jedini novac koji zapravo dolazi individualno ljudima je onaj iz pretpristupnog programa za poljoprivredu SAPARD.
Ostali dio zapravo je usmjeren na jačanje javne administracije i institucija, ulaganja u okoliš i transport i slično - pojašnjava državni tajnik u Ministarstvu financija Ante Žigman činjenicu da građani za sada nemaju dojam da je u proteklih sedam godina (2000. do 2006.) Hrvatskoj na raspolaganje iz pet različitih pretpristupnih fondova (PHARE, ISPA, SAPARD, CARDS i Twining projekti) ukupno odobreno 507 milijuna eura financijske pomoći.
Jutarnji list
1. kolovoza 2007.
Počinje distribucija udžbenika
Od danas počinje distribucija udžbenika koje je ove godine za sve učenike osnovnih i prvih razreda srednjih škola kupila država. Državu će to, prema neslužbenim informacijama, stajati više od 350 milijuna kuna.
Posao koordinira Agencija za odgoj i obrazovanje. Budući da ugovor s izdavačima tek treba potpisati, ukupna se cijena još ne zna. Sama distribucija državu će stajati oko 11 milijuna kuna. Izdavači su "oprostili" rabat od 10% za osnovne i 20% za srednje škole.
Narodne novine i mali knjižari iz 13 županija preuzet će, prema definiranim količinama i naslovima, udžbenike od 46 nakladnika, razvrstati ih i u paketićima dostaviti u učionice. HRT
1. kolovoza 2007.
DUŠAN ČERNJUL, ČLAN CEHA ISTARSKIH UGOSTITELJA, O POTROŠNJI TURISTA
Rusi najviše troše, Skandinavci vole skupa vina
U srpnju i kolovozu Istru posjećuje obiteljska struktura gostiju koja u pravilu nije iznimne platežne moći . Riba u istarskim restoranima još uvijek je dvadeset posto jeftinija nego u Italiji
Piše Radenko VADANJEL
Ovogodišnja turistička sezona, koja je počela za Uskrs, prema sadašnjim bi pokazateljima mogla potrajati sve do listopada, saznajemo od našeg sugovornika Dušana Černjula, predsjednika Sekcije ugostitelja i turističkih djelatnika pri Udruženju obrtnika Pule i člana Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Obrtničke komore Istarske županije. Tome zasigurno pogoduje i toplo vrijeme. Specifikum pulskog turizma posljednjih godina jest činjenica da se u Puli turizam sveo na individualne goste.
- To je atipično za hrvatski turizam. Nekad nije bilo tako. Pulu danas posjećuju prvenstveno individualni gosti jer Arenaturist, najveći pulski hotelijer, jako slabo radi na organiziranom dolasku gostiju. Za usporedbu, porečka Plava laguna daleko kvalitetnije radi na tom planu.
Englezi i Talijani - veliki gurmani
U vrijeme godišnjih odmora, odnosno u srpnju i kolovozu, Istru posjećuje obiteljska struktura gostiju koja u pravilu nije iznimne platežne moći, saznajemo od našeg sugovornika. Ali ono što doista zabrinjava ove sezone osjetan je pad njemačkih gostiju. Talijana i Austrijanaca ima kao i prošlih godina, a povećao se priljev skandinavskih gostiju, te onih iz zemalja Beneluksa i Velike Britanije.
Skandinavci su dobri potrošači i veliki ljubitelji kvalitetnih vina, naglašava Černjul. Oni kupuju skupa vina koja su u Hrvatskoj i četiri puta jeftinija nego u njihovim zemljama. Kada, na primjer, naiđu u vinskoj karti na talijansku >Gaju<, vino s najjačim brendom u Europi, naručuju poznatu marku ne pitajući koliko košta. Englezi su, opet, veliki poznavaoci kuhinje i veliki gurmani. Od deset najboljih restorana u svijetu, četiri su u Velikoj Britaniji. Talijani su tradicionalno veliki gurmani, a riba u istarskim restoranima još uvijek je dvadeset posto jeftinija nego u Italiji.
Ipak Rusi su generalno najveći potrošači, zadovoljno ukazuje na osjetan porast dolazaka ruskih turista naš sugovornik. Slična iskustva u drugim mediteranskim zemljama potvrđuju tu klasifikaciju. Rusi koji dođu na Jadran jedu najkvalitetniju ribu, piju najskuplja vina, itd. Nisu tako dobri poznavatelji vina, ali su veliki gurmani kojima ništa nije previše skupo.
- Dosta Rusa je kupilo nekretnine u Istri i tako su postali naši stalni gosti - veli Černjul.
Neizvornost istarskog agroturizma
Posljednjih godina nedostatak školovanih ugostiteljskih djelatnika na poluotoku je alarmantan, doznajemo od Černjula. Prije, u bivšoj državi, sezonska radna snaga za ljetnih mjeseci pristizala je u Istru iz ugostiteljskih škola BiH, Srbije i naše Slavonije, i manjka ugostiteljskih radnika jednostavno nije bilo. Danas nitko ne želi u kuhare i konobare. Hrvatska je mala zemlja, a ugostiteljskih objekata imamo jako puno. Otežavajuća okolnost je i to što dio domaćih školovanih kuhara još uvijek radi u europskim zemljama Italiji i Austriji.
- Nedostatak školovane, iskusne radne snage u turističkoj sezoni veliki je problem - zaključuje Černjul.
- Agroturizmi su pak druga stvar - prebacuje se na drugu, isto tako kompleksnu temu predsjednik Sekcije ugostitelja Pule.
- Nije originalno u seoskom turizmu u unutrašnjosti Istre posluživati ribu, a ipak više od pedeset posto ponude je morska riba - primjećuje Černjul. Više od sedamdeset posto istarskih agroturizama ne spravlja hranu od vlastitih proizvoda, već se ona raznim kanalima nabavlja. Premda je privređivanje seoskih domaćinstava puno jednostavnije i, rekao bih, isplativije od vođenja pravih restorana, zbog manjih poreza i davanja, cijene su iste ili veće od onih u kvalitetnim restoranima.
- U vodećim restoranima širom Istre jede se kvalitetnija i originalnija hrana nego u agroturizmima - uvjeren je Černjul.
Na našem poluotoku ljeti posluje oko tri tisuće ugostiteljskih objekata, restorana, kafića. Velika većina ih radi samo ljeti. Ova velika vojska ugostitelja i turističkih radnika i najmanjim produženjem turističke sezone ostvarila bi veću dobit, a usporedo s time veći bi bili i gradski proračuni, zaključio je Dušan Černjul. Glas Istre
1. kolovoza 2007.
POVRATAK PRIRODI PROSTORNI PLAN SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE PREDVIĐA ZONE ZA OBNOVLJIVE ENERGETSKE IZVORE
Energija sunca i vjetra mijenja sliku Dalmacije
Nakon Vladina usklađivanja domaćih i europskih propisa o obnovljivim izvorima i odredbi o državnim poticajima, donošenjem novih prostornih okvira na Županijskoj skupštini u rujnu, taj bi se sustav potpuno otvorio potencijalnim investitorima
PIŠE TOMA ŠIMUNDŽA
U Prostornom planu Splitsko-dalmatinske županije, čije je usvajanje planirano u rujnu, definirano je 25 zona za smještaj vjetroagregata i pratećih sadržaja, kazali su nam Željko Josipović iz Hrvatske gospodarske komore i Ranko Vujčić iz Odsjeka za industriju i energetiku u Županiji.
Podsjećamo, prije nekoliko mjeseci Vlada je usklađivanjem s europskim propisima odredila kako do kraja 2010. godine minimalni udio električne energije iz obnovljivih izvora treba iznositi 5,8 posto u ukupnoj potrošnji struje. Kako su u ovom izračunu isključene hidroelektrane s instaliranom snagom većom od 10 MW, snaga vjetroelektrana odavno se nametnula kao optimalan supstitut. Iako su praktično u pitanju investicijski zahvati skuplji od, primjerice, malih hidroelektrana, gužva domaćih i stranih ulagača i projekata stvorila se i prije donošenja očekivanih propisa.
Nedostatne male hidroelektrane
- Sve male hidroelektrane skupa koje bi bile u planu za izgradnju u Dalmaciji, ni investicijski ni energetski u prosjeku ne bi se mogle nositi s jednom prosječnom vjetroelektranom ukupne snage 20 MW - kazao nam je dr. Ranko Goić, predstojnik Zavoda za elektroenergetiku na splitskome Fakultetu elektrotehnike i strojarstva. Osim toga, ishođenje dozvole za malu hidroelektranu iznimno je kompliciran posao, praktički neizvediv, ponajprije zbog dokazivanja o utjecaju na okoliš.
Domaće tvornice
Za vjetroagregate s pratećim sadržajima planirano je 25 zona, a u idućih četiri-pet godina u Hrvatskoj se u ovom sektoru očekuju investicije od sto milijuna eura godišnje, te su već sada brojni ulagači, domaći i strani, spremni za nove projekte/REUTERSU sektoru obnovljivih izvora energije (OIE) u idućih se četiri-pet godina kod nas očekuju investicije sto milijuna eura godišnje. Subvencije predodređene u ovu namjenu koristit će i strani i domaći ulagači. Kako samo jedna domaća tvornica može proizvesti prototip vjetroelektrane (a isti kreće u pogon krajem ljeta u Konjskom), otvara se pitanje domaćih subvencija za strani proizvod.
Dr. Ivan Zulim, jedan od glavnih domaćih istraživača u domeni sunčeve energije i profesor na splitskom FESB-u, ističe kako bi razvoj solarnih elektrana bio ekonomski smislen ako bi u Hrvatskoj razvijali i adekvatne fotonaponske module. Izgradnja domaće tvornice fotonaponskih modula kao nezaobilaznog materijala trenutačno je potrebnija od izgradnje solarnih elektrana, zaključuje on.
Solarne elektrane
Za istraživanje korištenja sunčeve energije (solarne elektrane/toplane), predviđen je prostor Žeževačke ljuti (općina Šestanovac), te lokacija Kozjak-Malačka (Grad Kaštela). Naglašeni su ekološki kriteriji, mjere zaštite okoliša, udaljenosti od prometnica, te zabrana gradnje na poljoprivrednu tlu prve i druge bonitetne klase.
Hidropotencijal
Za dodatno iskorištenje hidropotencijala županije moguća je izgradnja ograničenog broja malih hidroelektrana.
Predviđena su područja: Plejići, Ruda, Bartulovići, Čikotina lađa, Voloder, Vrilo, Jadro, Rumin, Kostanje i Ovrlja.
Vjetrozone
U okviru programa korištenja energije vjetra na području županije, određeno je 25 zona: Kostanje, Perun, Svilaja, Debelo brdo-Vrdovo, Vitrenjaci, Žeževačka ljut, Katuni, Lukovac, Bradarića kosa, Plane, Ričipolje, Kočinje brdo, Bazije, Trapošnik, Čemernica, Boraja, Bili brig-Vaganj, Pometeno brdo, Voštane, Visoka-Zelovo, Njivice, Opor, Vučipolje-Hrvace, Ruda-Otok i Orlovac Otok. Slobodna Dalmacija
1. kolovoza 2007.
NA POMOLU NOVI TRANSFER IZ DINAMA U ENGLESKU LIGU
Ćorluka pred vratima Manchester Cityja
ZAGREB - Paralelno s Dinamovim nastojanjima da ostvari zapažen europski rezultat traju i aktivnosti koje zagrebački klub neće učiniti snažnijim. Nakon što je početkom srpnja Eduardo Da Silva prešao u Arsenal, sada je u tijeku akcija prodaje Vedrana Ćorluke. Odredište je i u ovom slučaju Engleska, ali drugi klub. Riječ je o Manchester Cityju, klubu čiji je trener ovog ljeta postao Šveđanin Sven Goran Eriksson, bivši engleski izbornik.
Prema pouzdanim izvorima, Zdravko i Zoran Mamić početkom tjedna boravili su u Engleskoj, a jučer smo od nekoliko informatora čuli da je Ćorlukin odlazak gotova stvar. No to nije potvrdio Neven Cvijanović, Dinamov glasnogovornik. Prema njegovim riječima, Ćorluka je još uvijek Dinamov član, a više od te šture informacije od Cvijanovića nismo mogli doznati.
U svakom slučaju, sigurno je da je još jedan Dinamov reprezentativac vrlo blizu napuštanja Maksimira. U javnost se probila i špekulacija prema kojoj bi transfer trebao vrijediti između sedam i deset milijuna eura. Vjerojatno ćemo vrlo brzo saznati hoće li Ćorluka već ovog ljeta odjenuti dres Manchester Cityja. Ne tako davno uz Vedranovo ime spominjao se Tottenham, neki su navodili i Newcastle, odnosno Birmingham, ali izgleda da je najkonkretniji bio drugi po snazi klub iz Manchestera.
Ovdje valja dometnuti i potencijalni problem s dobivanjem radne dozvole. Poznato je da Eduardo nije u prvom navratu dobio radnu dozvolu za nastupe u Arsenalu jer u posljednje dvije godine nema 75 posto nastupa za hrvatsku reprezentaciju. Ćorluka je u vezi s tim pitanjem u još nepovoljnijoj situaciji, jer je za nacionalnu momčad nastupao manje nego napadač hrvatske reprezentacije i Arsenala.
Autor: I. PEZELJ, Glas Slavonije
Vijesti | O nama | CRO turizam | Hr. brandovi | Oglasnik | Hr. iseljenici | Radio | Linkovi | Kontakt