31. listopada 2007.
Prodaja stanova pala i 50 posto!
Usporavanju prodaje stanova pridonijele su visoke cijene, povećanje kamatne stope na stambene kredite, ali i sami kupci
Zagreb je do prije četiri godine bio veliko gradilište, gdje se na svakom kutu gradila stambena zgrada, a prodavalo se gotovo sve što se sagradilo. Upiti o kvaliteti nekretnine i kvaliteti života u naselju gdje se ona nalazi, s obzirom na prometnu protočnost, blizinu vrtića, škola, javnoga gradskog prijevoza i slično, gotovo da i nisu postojali. Bila je bitna samo lokacija, lokacija i opet lokacija.

Vjesnik, međutim, doznaje da je prodaja nekretnina u Zagrebu posljednjih mjeseci znatno opala, a potvrdio nam je to i Nikola Augustić iz agencije Biliškov. >Od svibnja ove godine u pojedinim dijelovima grada prodaja je pala i za 50 posto, a razlog su prije svega visoke cijene, jer u Zagrebu gotovo da i nema stana ispod 2000 eura po četvornom metru<, rekao je naš sugovornik.

Prema mišljenju mnogih, cijene su dosegle svoj plafon, a na smanjenje prodaje utjecao je i rast kamatnih stopa stambenih kredita. No i zahtjevi tržišta su se promijenili. Vlasnik agencija Opereta nekretnine Boro Vujović objašnjava da su se promijenili upiti kupaca koji sada odmjerenije kupuju te traže prije svega kvalitetu gradnje, dobrim dijelom poučeni nedavnim incidentima zagađene vode u naselju Vrbani III.

>Kupci više nisu u stisci s vremenom da moraju odmah kupiti nekretninu, jer cijene stagniraju već godinu dana. Sada nema više onog problema od prije nekoliko godina da cijena stana poraste za više od deset posto u samo mjesec dana<, kaže je Vjesnikov sugovornik. Zato kupci dulje procjenjuju i dobro odvaguju svoju kupnju.

I Dragutin Kamenski, vlasnik građevinske tvrtke Kamgrad, na nedavno održanom Sajmu nekretnina i prateće industrije u organizaciji portala za nekretnine CentarNekretnina, rekao je da će investitori ubuduće morati nuditi mnogo više nego dosad kako bi privukli kupce. >Osim o besprijekornoj dokumentaciji, investitori će morati promišljati i o djelomičnom namještenju novih stanova kako bi privukli kupce<, rekao je Kamenski.

Isto tako, Kamenski je iznio podatak nekih istraživanja da je nekad oko 40 posto kupaca kupovalo stanove radi dobre investicije, a ne iz nužne potrebe za stanovanjem. Danas ljudi novac mnogo više ulažu u vrijednosne papire, pa je i to dobrim dijelom utjecalo na smanjenje potražnje na tržištu nekretninama.

Velik problem tržišta su i vlasnici starijih stanova koji nisu svjesni stvarne vrijednosti svojih nekretnina i traže nerealno visoke cijene. >Tržište se počelo polarizirati jer su neki shvatili da moraju snižavati cijenu. Dakako da će stari stanovi na odličnim lokacijama i dalje držati visoku cijenu, no većina vlasnika morat će smanjiti svoje apetite<, rekao je Vujović. Dodao je da će njihova vrijednost u skoroj budućnosti opasti možda i 50 posto, i to samo zato jer nemaju uporabnu dozvolu.

Novi Zakon o gradnji, naime, predviđa da svi novosagrađeni stanovi moraju imati uporabnu dozvolu, a upravo većina starih stanova nema taj dokument, i to će biti odlučujući razlog za snižavanje cijene. Uporabna dozvola u skoroj će budućnosti možda postati golem problem za prodaju starih stanova.

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš, Vjesnik

31. listopada 2007.
Riječka luka ruši rekorde
Stalne brodske linije između Rijeke i Dalekog istoka uspostavili su skoro svi najveći svjetski brodari, a sada zanimanje za ovaj prometni pravac pokazuju i najveći dalekoistočni Za prvih devet mjeseci ove godine u riječkoj je luci pretovareno 4,25 milijuna tona suhog tereta, što je 17 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Od navedenog povećanja čak 42 posto odnosi se na drvo jer je ponovo profunkcionirao lučki terminal Štalije u Raškom zaljevu, preko kojega se sada izvozi tvrdo drvo iz Hrvatske i BiH te nekih drugih zemalja.

U cijeloj prošloj godini riječka luka je ostvarila promet od pet milijuna tona suhog tereta, dok ove godine planiraju pretovariti 5,5 milijuna tona tereta. U prvih devet mjeseci ove godine u riječkoj luci pretovarili su 107.437 kontejnera, što je čak 62 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, ali i više nego u cijeloj 2006. kada je ostvaren pretovar od 94.390 TEU-a. Prema riječima direktora Luke Rijeka Denisa Vukorepe, do kraja ove godine Luka planira ostvariti promet između 140.000 i 150.000 kontejnera. Vukorepa napominje da raste promet kontejnera za sve susjedne zemlje, a da još uvijek ima mogućnosti za povećanje tog prometa na mađarskom tržištu.

U nekoliko zadnjih godina riječka luka je obnovila lučku mehanizaciju, a upravo je zaključen natječaj u vrijednosti 4,2 milijuna eura za nabavku novih lučkih viličara, tegljača i prikolica, što će pridonijeti da glavna hrvatska luka postane još konkurentnija. Stalne brodske linije između Rijeke i Dalekog istoka uspostavili su skoro svi najveći svjetski brodari, a sada zanimanje za ovaj prometni pravac pokazuju i najveći dalekoistočni (kineski) brodari. Lučki prostor u industrijskoj zoni Škrljevo postaje glavno mjesto za punjenje i pražnjenje kontejnera, dok će kontejnerski terminal na Delti biti korišten isključivo za manipulaciju. S Delte se u Raški zaljev izmješta i pretovar tvrdog drva, dok će preko nje još uvijek ići izvoz austrijskog i češkog mekog drva za prekomorske zemlje.

U iduće dvije godine trebalo bi biti izgrađeno dodatnih 300 metara operativne obale na kontejnerskom terminalu Brajdica, a do 2010. i prvih 300 metara , od sveukupnih skoro 1000, Zagrebačkog pristaništa gdje će dubina mora od 17 metara omogućavati prihvat najnovijih kontejnerskih brodova na svijetu kapaciteta 9000 TEU-a.

Dubina mora ključna je prednost Rijeke u odnosu na koparsku luku pa u Kopru sa zebnjom gledaju na ponovni povratak Rijeke na kartu najvećih luka svijeta. U riječkoj luci planiraju da će do 2012. ponovo ostvarivati promet od sedam milijuna tona suhog tereta, koji su obilježili 1980. kada se dobar dio tog prometa odnosio na ugljen za koksaru u Bakru.

Što se tiče kontejnerskog prometa, do 2016. on bi mogao narasti, pod uvjetom da u funkciji u potpunosti bude Zagrebačko pristanište na više od 500.000 TEU-a, s potencijalom da vrlo brzo naraste i na milijun TEU-a. Na taj način Rijeka bi se po prometu kontejnera tada izjednačila sa najjačim sjevernoeuropskim lukama - Hamburgom i Rotterdamom te postala vodeća kontejnerska luka na Jadranu.

Nedavno je talijanski premijer Romano Prodi podržao ideju o povezivanju sjevernojadranskih luka Rijeke, Kopra i Trsta, koje bi mogle udruženo nastupati na svjetskom lučkom tržištu. Ipak, treba imati na umu, kako kaže ravnatelj Lučke uprave Rijeke Bojan Hlača, da svaka luka ima svoju poslovnu strategiju te da dogovor među lukama o eventualnom ustupanju različitih tereta jedne drugoj nije nimalo lak.

Damir Herceg, Vjesnik

31. listopada 2007.
Uvođenjem e-računa štede se milijarde eura
Zahvaljujući e-poslovanju tvrtku je u Hrvatskoj moguće osnovati u roku 24 sata, kaže Miroslav Kovačić
>Iako Hrvatska još "kaska" za europskim prosjekom, iz godine u godinu vidljiv je napredak u razvoju informatičkog poslovanja<, kazao je u utorak Miroslav Kovačić, državni tajnik u Središnjem državnom uredu za e-Hrvatsku na otvorenju ICT Foruma. Dodao je da je napretku pridonijela i država stvaranjem zakonskog okvira te nizom reformi (Hitro.hr, Hitrorez.hr, portal Moja uprava...), koje olakšavaju komunikaciju države s poduzetništvom. Poručio je i da je informatičko poslovanje snažan alat za razvoj poslovanja, odnosno povećanje njegove učinkovitosti.

>Zahvaljujući e-poslovanju tvrtku je u Hrvatskoj moguće osnovati u roku od 24 sata. Hrvatsku je Svjetska banka proglasila drugom reformskom zemljom u svijetu, a cilj je da ove godine budemo među prve tri<, kazao je Kovačić. Nadan Vidošević, predsjednik HGK-a, kazao je da je Hrvatska imala prvi sudski elektronički registar u Europi, a da se efikasan sustav upravljanja, na svim razinama, očekuje od bilo koje vlasti. Ema Culi, pomoćnica ministra gospodarstva, predstavila je Nacrt prijedloga strategije razvitka elektroničkog poslovanja u Hrvatskoj 2007.-2010. Cilj tog dokumenta je ubrzanje razvoja hrvatskog gospodarstva te povećanje efikasnosti javnog sektora.

Uvođenje elektroničkog poslovanja omogućava i pravna regulativa, koja je u Hrvatskoj u većoj mjeri već usklađena sa stečevinom EU-a. No, tu su i prepreke, među kojima je Culi posebno izdvojila nisku razinu znanja i obrazovanja, te nepovjerenje poslodavaca. Elektroničko poslovanje osim povećanja učinkovitosti može dovesti i do znatnih ušteda. Pritom je navela da bi se takvim poslovanjem samo u domaćoj javnoj upravi na godišnjoj razini moglo uštedjeti 40 milijuna do 54 milijuna eura. Ako bi sve hrvatske tvrtke poslovale putem elektroničkog računa, godišnje bi se moglo uštedjeti i do 850 milijuna eura. Otprilike koliko iznosi cijena dva Pelješka mosta.

Ema Culi je napomenula da se u Hrvatskoj u drugom tromjesečju ove godine 385.000 građana i 120.000 poslovnih subjekata koristilo e-bankarstvom.

Ukupna vrijednost svih elektroničkih transakcija godišnje iznosi 350 milijuna eura.

Marinko Petković, Vjesnik

 

31. listopada 2007.
Otvoren pogon za proizvodnju drvenih grilja
Bjelovarski proizvod za Europu
Do 2009. bit će sagrađene još dvije proizvodne hale pa će ukupno biti zaposleno stotinjak djelatnika
Senka BUDIMIR
Slobodna zona Lepirac u Bjelovaru nedavno je zaživjela otvaranjem prvog pogona Cormo d. o. o. vrijednosti četiri milijuna eura, koji je sagradila tvrtka Grupa Cormo Reggio Emilija iz Italije, osnovana još 1890. godine. Riječ je o proizvodnji dvije vrste drvenih grilja ili škura, koje će ova tvrtka uskoro proizvoditi samo u bjelovarskim pogonima.

Bjelovarac Željko Nimš, koji je ovu tvrtku doveo na hrvatski prostor, rekao je da je riječ o stvaranju dodane vrijednosti kroz proizvodnju.

'Greenfield' investicija

>Ovo je autentična greenfield investicija s no vom opremom i tehnologijom. U Bjelovaru će do 2009. biti sagrađene još dvije proizvodne hale pa će ukupno biti zaposleno stotinjak djelatnika. Tada će se grilje za cijelu Europu izrađivati samo u Bjelovaru. Crveni bor uvozi se iz Švedske, gdje se uzgaja na ekološki način<, rekao je Željko Nimš. Direktor proizvodnje i održavanja Ognjen Tišma Bjelovarac je koji se u tvrtki Cormo u Italiji školovao i obučio za vođenje posla u bjelovarskoj tvornici. O uhodavanju i eksperimentalnoj proizvodnji u novoj tvornici kaže da se sada proizvode dvije vrste prozorskih kapaka: perzijane i grilje. Zaposleno je 28 djelatnika, od toga osam žena. Za ta radna mjesta molbe je predalo oko 250 zainteresiranih.

Dodatna edukacija radnika
>Zaposlili smo radnike koji sada moraju naučiti raditi taj posao. Jako su motivirani i brzo uče. Nedostaje stručne radne snage, kao što su drvni tehničari s predznanjem o drvetu. Nema dovoljno ni računalnih operatera. Oni koji dođu sa sveučilišta sa svojim zvanjem zapravo ne znaju dovoljno, već ih moramo još obučavati. Nema niti stručne snage koje bi radila na CMC strojevima. Ono malo njih koji imaju predznanje o drvetu vjerojatno nije spremno raditi osam sati na nekom radnom mjestu, nego radije napravi u kućnoj radinosti dva prozora mjesečno i od toga preživljava<, rekao je Ognjen Tišma. Sada se radi u dvije smjene, a od Nove godine proizvodnja više neće biti eksperimentalna.

Tvrtka djelatnicima osigurava topli obrok koji subvencionira s 50 posto, putni troškovi se namiruju prema propisima, a u grijanom pogonu zahvaljujući modernoj tehnologiji uopće nema prašine ni buke. Nema razlike između plaća muškaraca i žena, a prema riječima Ognjena Tišme, u Italiji u pogonima radi više žena nego muškaraca jer one imaju bolju motoriku. Niti jedan posao se ne obavlja izvan proizvodne hale. Nastojalo se sve uvjete koje imaju zaposlenici u Italiji prenijeti u bjelovarski pogon. Vjesnik

 

31. listopada 2007.
GRAĐENJE : Kucaju novi trendovi
Mediteranu s ljubavlju!
Tvrtka Wienerberger predstavila je najnovije građevinske proizvode, koji bi mogli postati pravi 'hit' u nadolazećoj sezoni
Luka CAPAR
Nakon završetka turističke sezone, na obali započinje sezona građevinskih radova, obnavljanja postojećih hotelskih i apartmanskih kapaciteta te izgradnja novih. Na tek završenom Međunarodnom sajmu građevinarstva SASO u Splitu, tvrtka Wienerberger predstavila je svoje najnovije proizvode - blokove Porotherm 38 S Plus i Porotherm 30 S Plus, nova rješenja stvorena za gradnju na Mediteranu, koja bi mogla postati pravi 'hit' u nadolazećoj sezoni.

Štednja energije i vremena gradnje

Zbog iznimno visokih izolacijskih svojstava, uštede energije za klimatizaciju i grijanje, smanjenja vremena gradnje do 30 posto te zbog originalnog sustava otpornosti na potres, ovi građevinski blokovi predstavljaju optimalnu opeku za izgradnju u Dalmaciji, Istri i Primorju te nose znak >Izvorno hrvatsko<. Iako se u području hrvatskog Mediterana zbog prosječno toplijih i kraćih zima od onih na kontinentu već desetljećima zida klasičnim blokom debljine 25 centimetara , istraživanja tvrtke Wienerberger, u suradnji s Institutom građevinarstva Hrvatske, pokazuju da je zbog dužih i toplijih ljeta te povećane potrebe za klimatizacijom optimalna opeka za podneblje Mediterana ista kao i ona za gradnju na kontinentu - tridesetcentimetarski Porotherm blok koji izvrsno izolira, štedi energiju i ima poseban sustav otpornosti na potres.

>Ušteda energije za klimatizaciju ljeti i očuvanje topline za vrijeme zimskih bura te otpornost na potres, uvjeti su koje bi zbog specifičnosti podneblja i ekoloških uvjeta trebala ostvariti svaka mediteranska zgrada. Osim što zadovoljavajusve toplinsko izolacijske uvjete u građevinarstvu, Porotherm blokovi djeluju kao akumulatori ljetne topline koju otpuštaju zimi, dok u vrućim mjesecima zadržavaju svježinu<, kaže za Vjesnik Tomislav Franko iz tvrtke Wienerberger. Sustav mortnih džepova koji bolje povezuju opeke omogućuje do pet puta veću otpornost zgrada na potres pa su zbog toga ovi inovativni blokovi optimalni za gradnju na području cijele Hrvatske, gdje je seizmička aktivnost izražena.

Uskladenost s tehničkim standardima

Dodatna prednost je dimenzija Porotherm bloka koji je 25 posto viši od klasičnog pa omogućava uštedu vremena u gradnji do 30 posto, što je značajna prednost u turističkim zonama gdje se graditi smije samo izvan turističke sezone.

Proizvodi su u potpunosti usklađeni s novim Tehničkim propisom za zidane konstrukcije, koji će biti u obveznoj primjeni od 1. ožujka 2008. godine. >Kada kupujemo automobil, uz dizajn i model najvažnije nam je pitanje koliko on troši. Ipak, kada kupujemo kuću, ne pitamo koliko ona troši, a to je velika greška za naš džep i okoliš. Energenti su u Dalmaciji, Istri i Primorju deficitarni i skupi, a potrošnja kuće, stana ili hotela u skoroj budućnosti bit će najvažnija stavka pri odabiru životnog ili komercijalnog prostora<, istaknuo je prigodom predstavljanja najnovijeg proizvoda direktor tvrtke Velimir Gojnić.

Vodeći hrvatski proizvođač opeke

Tvrtka Wienerberger vodeća je u svijetu u proizvodnji opeke i druga u Europi po proizvodnji crijepa, a posjeduje 258 pogona za proizvodnju te posluje u 25 zemalja.

Na Hrvatskom tržištu Wienerberger Ilovac d.d posluje jedanaest godina, a profilirala se kao lider i pokretač razvoja opekarske industrije. Duga povijest poduzeća, povezanost s prirodnim proizvodima, kvaliteta, suradnici koji postupaju kao poduzetnici i internacionalnost čine čvrstu osnovu za stvaranje trajnih vrijednosti.

S proizvodnim pogonom u Karlovcu, Wienerbeger Ilovac d.d. vodeći je hrvatski proizvodač opeke, a svoje proizvode izvozi na područje Bosne i Hercegovine i Srbije. Vjesnik

31. listopada 2007.
VINARSTVO Antonija Hart, prva vinarka Požeštine
Moreplovstvo zamijenila vinarstvom
Zdravko SEVER
Posljednjih nekoliko godina u Požegi i okolici sve je više vinogradara i vinara. U Obrtničkoj komori Požeško- slavonske županije taj porast objašnjavaju porastom državnih poticajnih mjera za nove sadnice vinove loze.

Osim toga, neki s dužim stažem u vinogradarstvu i vinarstvu, koji su svojim iznimno kvalitetnim vinima već postali prepoznatljivi u svijetu, otvorili su vrata inozemnog tržišta.

U muški biznis uletjela žena
Prema riječima Zvonka Martinovića, tajnika Obrtničke komore Požeško- slavonske županije, u ovom se trenutku u registru proizvođača vina s obrtničkim statusom nalazi 35 obiteljskih gospodarstava. I dok je (i) u Požeštini vinogradarstvo, a posebno vinarstvo, stoljećima bilo isključivo muški posao, od ožujka ove godine u tu tradicionalnu mušku utvrdu ušla je prva žena, koja se uz vinogradarstvo bavi i vinarstvom. Mlada inženjerka agronomije Antonija Hart naslijedila je posao od oca. Kako sama kaže, nakon godina pomorskog zanimanja plovidbe morima širom svijeta, bavljenja fotografijom, vinogradarstvo i vinarstvo postaje joj trajno opredjeljenje.

>To mi je u krvi. Još 1930. godine, na požeškom gorju, moj se djed počeo baviti vinogradarstvom, a uz to i vinarstvom. Naslijedio ga je otac, a ja sam štafetu preuzela od njega<, priča Antonija. Na požeškom gorju Antonija je od oca naslijedila dva hektara vinograda. Među 15.000 trsova najviše je graševine te se godišnje dobije desetak tisuća litara kvalitetnog vina, koje obrt Vinogradarstvo i podrumarstvo obitelji Hart plasira na požeško i zagrebačko tržište. >Budući da ostajem u ovom poslu, namjeravam proširiti vinogradarske površine. Naime, svjesna sam, a to mi kazuje i iskustvo koje sam stekla u Austriji, da moram imati najmanje 20 hektara vinograda da bi se od vina kao konačnog produkta moglo pristojni živjeti<, govori Antonija.

Priželjkuje državnu subvenciju
Antonija priželjkuje i status mladih austrijskih vinogradara kojima država za razvoj djelatnosti dodjeljuje nepovratne kredite. No, svjesna da takve državne blagodati ne može očekivati i u Hrvatskoj. Odlučila je korak po korak povećavati svoje vinogradarsko i vinarsko carstvo.

Za proširenje na požeškom gorju, zbog usitnjenosti, ali i skupoće parcela, šanse su male. Stoga joj s gorja iznad Požege pogled puca na drugu stranu Zlatne doline, prema kutjevačkom vinogorju, gdje još uvijek ima mjesta za nove vinograde. >U ovom mi poslu ništa nije teško. Od proljeća do jeseni, sve do berbe, družim se s vinovom lozom, a nakon berbe selim u podrum. U vinogradu se dobro snalazim, ali posao u podrumu i te kako je važan jer o njemu ovisi kvaliteta vina<, priča Antonija.

Ovogodišnjom kvalitetom grožđa više je nego zadovoljna. No, budući da je zbog dugotrajne suše prinos bio manji i vina će biti manje nego ranijih godina. Nakon stoljeća vinogradarske i vinarske djelatnosti kojom su se isključivo bavili muškarci, vrijeme je da se tim poslom započnu baviti i žene. Antonija je probila led, dokazujući da vinoljupcima može ponuditi izvrsna vina. Međutim, uz činjenicu da su se u požeškom kraju vinogradarstvom i vinarstvom počele baviti žene, treba dodati i podatak da u ovaj posao ulazi sve više mladih ljudi.

Vjesnik

31. listopada 2007.
OBRTNIŠTVO
Brač fini sapuni
Potrošače privlače kvalitetom i ambalažom
Dodatak eteričnih ulja svakoj vrsti sapuna (Brač-ružmarin, Pag-kadulja, Mljet-menta, Hvar-lavanda, Vis-gospina trava i limun) daje specifičanmiris i određena kozmetička svojstva.
Irena DRAGIČEVIĆ
U Postirama na otoku Braču mali obiteljski obrt, Brač fini sapuni, već četiri godine izrađuje mirisne sapune na bazi maslinova ulja, uz dodatak eteričnih ulja, specifičnih ljekovitih svojstava i mirisa. Riječ je o jednom od rijetkih hrvatskih obrta koji je realizirao vlastitu inovaciju. Brač fini sapuni jedna je od prvih tvrtki u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja je ostvarila i pravo na korištenje znaka >Izvorno hrvatsko< HGK-a, a koja je >ovjenčana< i Zlatnom plaketom za inovaciju Hrvatske gospodarske komore Županijske komore Split.

>Na ideju smo došli tako što je moja supruga jednom dobila na poklon sapun sličan onome koje mi sada proizvodimo. Budući da nam se svidio, odlučili smo ih sami proizvoditi tako da budu kvalitetan proizvod<, kaže vlasnik obrta Joško Šantić.

Obrt posluje kao obiteljski posao. U vrlo kratkom vremenu Brač fini sapuni su na tržištu dali prepoznatljiv proizvod koji se može kupiti u darovnim dućanima, ljekarnama i parfumerijama u cijeloj Hrvatskoj. Dodatak eteričnih ulja svakoj vrsti sapuna (Brač-ružmarin, Pag-kadulja, Mljet-menta, Hvar-lavanda, Visgospina trava i limun) daje specifičan miris i određena kozmetička svojstva.

Ugovorena kontrola ulaznih sirovina i izlaznih proizvoda provodi se u ovlaštenom laboratoriju te je trajnost i ponovljivost kvalitete osigurana. Sapuni su bez konzervansa, ručno su izrađeni i svaki je unikatan. Među posljednjim novinama u proizvodnji je sapun s listićima 23-karatnog zlata - Aurum Croaticum. >Planiramo proširiti proizvodnju i zaposliti više Bračana. Uskoro ćemo u trgovinama ponuditi i neke druge kozmetičke proizvode na bazi djevičanskog maslinovog ulja i ostalih prirodnih sastojaka<, najavljuje

Šantić. Za samo godinu dana rada tvrtka je svojim sapunima privukla pozornost potrošača vrsnom kvalitetom, izgledom i ambalažom. Sapuni se danas izvoze u Kanadu, Švedsku, Švicarsku, Austriju, Njemačku, Sloveniju,

SAD i Kanadu. U obrtu trenutačno radi pet radnika. Program sapuna sastoji se od četrnaest različitih proizvoda registriranih EAN Codom. Brač fini sapuni podnijeli su zahtjev za međunarodnu PCT zaštitu patenta i tehnologije pri Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo (WIPO) u Ženevi.

Obrt Šantićevih, odmah po osnivanju, dobio je značajna priznanja na domaćim i međunarodnim izložbama. Brončanu medalju ponio je s izložbe inovacija u Nürnbergu 2003. godine, srebrnu medalju na međunarodnoj izložbi inovacija u Ženevi 2004. godine, drugu nagradu na izložbi suvenira >Kvarnerexpo 4.< u Opatiji, nagradu CROPAK 2004. za najbolju ambalažu i etiketu hrvatskog proizvoda s aspekta grafičkog dizajna i označavanja.

Dobitnici su >Zlatne diplome< na 18. natječaju za najbolju inovaciju Dalmacije 2004. godine, koji organizira Društvo inovatora DIATUS iz Splita. Plaketu >Zlatna kuna< splitske HGK osvojili su 2005. za najbolju inovaciju u županiji, potom priznanje za poseban doprinos razvoju obrtništva otoka Brača do nagrade Udruženja obrtnika Brač. U Baškoj Vodi nedavno su primili nagradu za najbolji turistički suvenir >Sunčani cvijet 2007.< Splitsko-dalmatinske županije pod sloganom >Budi šesna i čista Dalmacijo moja<. Sapuni iz Postira ove su godine, pod pokroviteljstvom HGK-a, između tridesetak različitih hrvatskih proizvoda, bili predstavljeni na međunarodnim izložbama u Münchenu, Lisabonu i Bruxellesu, pod sloganom >Budimo kroativni-Be CROative<.

Vjesnik

30. listopada 2007.
Do konca rujna u Hrvatskoj 10,3 milijuna turista
ZAGREB - Hrvatsku je u rujnu ove godine posjetilo gotovo 1,3 milijuna turista, što je 3,1 posto više negoli u prošlogodišnjem rujnu. A ostvarenih više od 6,1 milijun noćenja porast je za 1,1 posto, pokazuju prvi podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prema tim podatcima, od početka ove godine do kraja rujna Hrvatsku je posjetilo 10,3 milijuna turista koji su ostvarili više od 53,6 milijuna noćenja.
Usporede li se ti podaci sa statističkim podacima za isto razdoblje prošle godine, u devet je mjeseci ove godine zabilježen rast broja turističkih dolazaka za 7,5 posto, a noćenja za 5,7 posto. U razdoblju od siječnja do rujna ove godine Hrvatsku je posjetilo više od 8,7 milijuna stranih gostiju, što je 7,3 posto više negoli u istom razdoblju lani, a stranci su ostvarili 47,9 milijuna noćenja, što je porast od 5,5 posto. Nešto više stope rasta bilježe se kod domaćih gostiju i njihovih 1,5 milijuna dolazaka porast je za 8,8 posto, a gotovo 5,7 milijuna noćenja porast za 7,7 posto u odnosu na razdoblje od siječnja do rujna prošle godine.
Podaci za rujan pokazuju da su domaći turisti, uz pad broja turističkih dolazaka za 4,5 posto u odnosu na prošlogodišnji, istodobno ostvarili veći broj turističkih noćenja. Tako je u rujnu nešto više od 154.000 domaćih turista ostvarilo 459.000 noćenja, što je porast 1,3 posto. Stranih je turista u rujnu bilo više od 1,1 milijun, ili 3,4 posto više negoli u lanjskom rujnu, a njihovih gotovo 5,7 milijuna noćenja porast je za 1,1 posto.

30. listopada 2007.
Hrvatski filmovi u Lincolnovu centru
Na otvorenju dosad najvećega prikazivanja hrvatske kinematografije u inozemstvu govorili Branko Lustig, Richard Pena, Petar Ljubičić i Dejan Šorak
NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika) - U jednome od najuglednijih kulturnih centara na svijetu, Lincolnovu centru u New Yorku, u petak je započeo trotjedni program novoga hrvatskog filma pod nazivom >Iza granice (Beyond the Borders): Pojavljivanje hrvatske kinematografije<.
>To što se hrvatski filmovi prikazuju upravo u Lincolnovu centru dovoljno govori o značenju ovog festivala. Uspjeli smo u tome da predstavimo naša ostvarenja upravo ovdje, a to je kao da ste imali umjetničku izložbu u Kennedyjevu centru u Washingtonu. Ovo je uspjeh već u startu<, rekao je za Vjesnik svjetski poznati filmski producent Branko Lustig, dobitnik dvaju Oscara.
>Prije nekoliko dana došao sam iz Zagreba, već sam bio u Los Angelesu, i evo nisam mogao propustiti otvaranje ove manifestacije u New Yorku<, kaže 75-godišnji Lustig. Dodaje da su sve kopije filmova koje će biti prikazane nove ili tehnički dobro obrađene, što je nužno kada se prikazu filmove u Americi.
U svom je kratkom obraćanju uzvanicima i publici prisutnoj na prikazivanju prvoga od filmova Lustig rekao kako je njegova >obična< ideja o Danima hrvatskoga filma u Lincolnovu centru zdušno prihvaćena od organizatora. Posebno je zahvalio ravnatelju Filmskog društva u Lincolnovu centru Richardu Peni, s kojim je sve to dogovorio, te svima zaslužnima u Zagrebu.
Dane hrvatskog filma otvorio je generalni konzul Republike Hrvatske u New Yorku Petar Ljubičić. On je istaknuo da se festival održava u organizaciji Ministarstva kulture RH, Generalnog konzulata RH u New Yorku i Filmskog društva Lincolnova centra. Ljubičić je zahvalio svima, posebno Lustigu i Peni te ministru kulture RH Boži Biškupiću.
Potom je Ljubičić predstavio redatelja prvoga prikazanog filma >Dva igrača s klupe< (snimljenog 2005.) Dejana Šorka. Redatelj Šorak publici je predstavio svoju >crnu komediju< posvećenu događanjima oko Haaškog tribunala. Publika je vrlo dobro primila taj film.
Sve filmove je odabrao Richard Pena tijekom ljetošnjeg boravka u Zagrebu i posjetu Hrvatskomu filmskom arhivu. Pena je na otvaranju govorio o hrvatskoj kinematografiji novoga vala, koja je krenula 90-ih. Tih godina se dogodila prekretnica, jer film Vinka Brešana >Kako je počeo rat na mom otoku< imao 300.000 gledatelja u Hrvatskoj. Taj film bio je drugi po redu koji je prikazan na smotri u Lincolnovu centru.
Na smotri hrvatskog filma u New Yorku, među ostalima, sudjeluju i doajen hrvatskog filma, redatelj Krsto Papić te redatelji mlađe generacije, spomenuti Šorak i Ognjen Sviličić.
Iduća tri tjedna na smotri će biti prikazano i pet pobjednika Pulskoga festivala, >Kako je počeo rat na mom otoku<, >Fine mrtve djevojke<, >Tu< , >Što je Iva snimila 21. listopada 2003.< i >Sve džabe< .
Probirljiva newyorška publika uživat će u hrvatskim filmskim ostvarenjima do 14. studenoga. Ovo je najveće i najduže zbirno predstavljanje hrvatske kinematografije u inozemstvu do sada. Erol Avdović, Vjesnik

 

30. listopada 2007.
DRUKČIJI OD DRUGIH
LJEPŠI SPOL NA SVIM ČELNIM POZICIJAMA BENKOVAČKE TVRTKE
Žene jače od kamena
Isključivo žene, mahom udane i s djecom, vode 'Kamen Benkovac', čiji vlasnik, Mate Šunić, objašnjava da su žene psihički jače, imaju istančaniji smisao za rad, a spretnije su i britkije na jeziku

PIŠE MAGDALENA RAKOVAC

Tvrtka 'Kamen Benkovac' iz Benkovca, koja broji 80-ak zaposlenih, iako se bavi proizvodnjom i prodajom tehničkog i arhitektonskog kamena, odnosno, kako bi neki zlobnici kazali, poslovima predodređenima samo za muškarce, na čelnim pozicijama svojih odjela ima zaposlene isključivo žene.

- Ukupno šest žena vodi odjele financija, marketinga, izvoza, prodaje, kadrovske i domaćeg tržišta, a takvu politiku namjeravamo provoditi i dalje - objasnila nam je Marijana Lončar, voditeljica prodaje za domaće tržište.

Mate Šunić, vlasnik 'Kamen Benkovca', to objašnjava činjenicom da su žene psihički jače, imaju istančaniji smisao za rad, spretnije su, ali i britkije na jeziku.  

Maca i špica

- Prosjek njihovih godina je 30, a osim toga većina ih je udana i ima djecu, što je također prednost u našoj tvrtki - ističe Marijana Lončar.

Eksploatacijom i obradom kamena bavi se isključivo muški dio populacije, no čelni ljudi 'Kamen Benkovca' i za tamo najavljuju promjene koje bi značile, objašnjava Marijana Lončar, uključenje žena i u takve poslove. U 12 godina rada, koliko tvrtka posluje, na kamen se jedno vrijeme zaboravilo, no ono je ponovno 'in', nakon što je izgrađena autocesta, od kada su ljudi počeli obnavljati kuće u brojnim zaseocima i selima.

- Vjerujemo da su ljudi zapravo prepoznali prirodni i kvalitetni materijal koji je u skladu s ekološkom, odnosno ručnom izradom - zaključuje voditeljica prodaje.

- "Prema našoj logici, obiteljski su ljudi staloženiji, a samim tim i njihov će odnos prema poslu biti drugačiji - ističe Marijana Lončar

Češke ulice iz Benkovca

'Kamen Benkovac' izvozi u Italiju, posebice rustikalni kamen koji je kod Talijana hit. Izvozi također i u Mađarsku, Njemačku, Slovačku i Češku, čije su ulice i trgovi izrađeni upravo od benkovačkoga kamena.

Prenosive 'Grič kučice'
Prenosive 'Grič kučice' sa znakom 'Izvorno hrvatsko' najprepoznatljiviji su proizvod tvrtke 'Kamen Benkovac'.

Riječ je o autentičnim izvornim kućicama koje su napravljene od kamena iz Benkovca.

Slobodna Dalmacija

29. listopada 2007.
Kaznena prijava za 280 oficira i podoficira JNA
VUKOVAR - Kaznenu prijavu protiv 280 oficira i podoficira bivše JNA podnijelo je Županijskom sudu u Vukovaru Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora zbog ratnih zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine i njihova nesprječavanja. Predsjednik tog društva Danijel Rehak na konferenciji za novinare u Vukovaru istaknuo je da je riječ o šestoj kaznenoj prijavi koju podnose, te je njima obuhvaćeno oko 1000 osoba. To je društvo, također, uputilo dopis svim državnim i pravosudnim institucijama tražeći preispitivanje kazni za hrvatske branitelje te obnovu postupka i pravično suđenje >jer su na hrvatskim sudovima samo hrvatski branitelji krivi za zločine po zapovjednoj odgovornosti ili po neutemeljenim iskazima, a agresori u većini slučajeva oslobođeni ili osuđeni pa pušteni<. Posebno je zatražio obnovu postupka za Sinišu Rimca, osuđenog na osam godina zatvora u slučaju >Pakračka poljana<, kojem, tvrdi Rehak, krivnja nije dokazana. [G. Čorkalo] Vjesnik

29. listopada 2007.
Nordijski dani u Hrvatskoj
Konferencijski sajam "Nordijski dani u Hrvatskoj", kojeg po četvrti put organiziraju Nordijska gospodarska komora te veleposlanstva Danske, Norveške, Finske i Švedske, otvoren je u Zagrebu. Tema dvodnevnog sajma su inovacije i dizajn, a u središtu interesa su tvrtke koje se bave proizvodnjom i prodajom namještaja, unutarnjim uređenjem, arhitekturom, modom i tekstilom te grafičkim i produkt dizajnom.

Priredbu je otvorio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić koji je ocijenio da je poticanje inovacija temelj poduzetničke i tržišne ekonomije. Ulaganja u obrazovanje, znanost i inovacije pretpostavka su za brži razvoj Hrvatske i njezino uklapanje u Europsku uniju, rekao je Mesić.

Nordijski dani okupljaju 64 nordijske kompanije iz sektora inovacija i dizajna, a među sudionicima su i švedska IKEA, danske tvrtke Fritz Hansen i Claire Group, finski Fiskars, norveški Janusfabrikken i druge tvrtke čiji su proizvodi u svjetskom vrhu dizajna i inovacija. S hrvatske strane očekuje se sudjelovanje više od 400 tvrtki iz sektora inovacija i dizajna kao i tvrtki iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Albanije.

Posebnost Nordijskih dana su unaprijed dogovoreni individualni sastanci hrvatskih tvrtki i tvrtki iz regije s nordijskim partnerima. Na sajmu se organizira nekoliko stručnih skupova kao što su "Dugoročne mogućnosti financiranja Nordijske investicijske banke" u organizaciji te banke, te "Proizvodne mogućnosti u tekstilnoj industriji jugoistočne Europe", u organizaciji Danskog trgovinskog vijeća. Posebnost ovogodišnjih Nordijskih dana je program za građane koje očekuju besplatno šminkanje, posebne ponude za putovanja u Skandinaviju i druga iznenađenja. HRT

29. listopada 2007.
Hrvatski kralj začina
Piše: Miroslav Kuskunović
Foto: Goran Mehkek/CROPIX
Šafram na tržište Hrvatske isporučuje 15 tona origana, 120 tona papra, 200 tona maka, a sve su važniji i orah i lješnjak...
Ne zanima me da budem ekstrabogat, da se pokazujem na skupim jahtama, u vilama i ističem javno svoje bogatstvo. Moja filozofija i moje bogatstvo je u tome da sve što zaradim ulažem u budućnosti, razvoj i usavršavanje proizvodnje, da bi moja obitelj i moji unuci imali od čega živjeti.

Tako svoju poslovnu filozofiju i uspjeh definira 63-godišnji Mirko Šafranko, čovjek koji je u 16 godina stvorio brend začinske paprike Šafram i pokrenuo masovnu proizvodnju na poljima u Podravini i Slavoniji.

- Seosko sam dijete, odrastao u siromaštvu u Zagorju, i nikada nisam volio glamur. I danas moja obitelj živi skromno i svi radimo, a moja je radost kad uspijem vikendom biti sa svoje troje unuka na Krku, gdje imamo vikendicu, provozati se skromnim čamcem od šest metara i kad su moji proizvodni kapaciteti puni. Tada sam sretan i zadovoljan svojim životom i znam da sam nešto napravio - počinje Šafranko priču o svom poslovnom uspjehu.

Obiteljska tvrtka Šafram danas je jedini proizvođač mljevene začinske paprike u Hrvatskoj, a osim paprike koja im je glavni brend proizvode 30-ak vrsta drugih začina u pet skupina proizvoda.

- Otkupljujemo sve što se u Hrvatskoj može kupiti, origano, lovorov list, rogač, mak, orah, lješnjak. Sve su to traženi proizvodi koje želimo imati u svom asortimanu, no na žalost mnogi od njih slabo se proizvode u Hrvatskoj. Hrvatska ima najbolji origano, lovorov list, rogač, ali ga u Dalmaciji nema tko brati niti se organizirano proizvodi. Projekt začinske paprike smo 95 posto usavršili i sada me jedino zanima projekt pokretanja proizvodnje maka - objašnjava Šafranko i nastavlja: - Mi danas prerađujemo i pakiramo 200-tinjak tona uvoznog maka, a hrvatske su potrebe negdje oko 400 tona. Ispitali smo sve i uvjeren sam da se u nas može na poljima u Slavoniji i Podravini proizvoditi odličan mak za domaće potrebe i izvoz, što bi za mnoga obiteljska gospodarstva bilo profitabilno i mogli bismo odlično od toga živjeti. Problem je što su naši poljoprivrednici i dalje uvjereni da je bolje proizvoditi žitarice, no polako se okreću profitabilnijim proizvodnjama, što se najbolje vidi na primjeru začinske paprike.

Priča o Šaframu krenula je 1991. godine. Mirko Šafranko, tada trgovački zastupnik dvije najveće vojvođanske tvrtke koje su proizvodile začinsku papriku, početkom 1991. "uletio" je u prazan prostor nakon početka rata kada je isporuka iz Vojvodine stala. U obiteljskoj kući u Zagrebu supruga, on i kćerka, tada srednjoškolka, nabavili su prvi stroj za pakiranje uvozne začinske paprike i krenuli u biznis sa 30.000 tadašnjih njemačkih maraka.

- Već 40 godina živim s paprikom, imao sam i tada dobre veze i kontakte, pa sam sve to iskoristio. Brzo sam shvatio da je teško nabavljati sirovinu, pa sam krenuo u ispitivanje gdje je moguće proizvoditi dobru začinsku papriku. U okolici Virovitice moj sadašnji glavni čovjek za proizvodnju u Turanovcu imao je sušaru za duhan, pa smo u njoj krenuli s prvim sušenjem papirke i ugovaranjem proizvodnje - prisjeća se Šafranko.

- Koliko smo usavršili proizvodnju potvrđuje podatak da smo tada, negdje sredinom 90-ih, u toj sušari u 50 sati sušili tonu paprike, a danas naša sušara preradi tonu paprike za sat vremena, odnosno 24 tone dnevno - dodaje Arijana Šafranko Salih Ćehajić, kćerka i, kako kaže, zamjenica direktora.

- Sredinom devedesetih s razvojem proizvodnje kupili smo u Turanovcu tadašnju Kooperaciju u stečaju, a paralelno s tim u Zagrebu na Oranicama napravili pogon s mlinovima. Svu proizvodnju namjeravamo uskoro locirati u Turanovcu da bismo zaokružili proizvodnju na jednom mjestu. Šteta što ste došli sad kad je naša kampanja prerade već pri kraju, da ste samo vidjeli prije mjesec dana koliko je bilo paprike ovdje u dvorištu - dodaje Šafranko.

Šafram danas 70 posto svojih potreba za svježom začinskom paprikom nabavlja od 70-ak kooperanata, među kojima su i velike tvrtke poput Hane iz Našica, PPK Valpovo.

- Ove godine zbog suše prozvodnja je prepolovljena pa se moram snalaziti iako je loše i u Vojvodini i Mađarskoj, jer nema robe. Pokušavamo izabrati najbolje sjeme, a želja nam je dostići prinose od 25 tona po hektaru, što se može uz navodnjavanje kap na kap. Sadašnji su prinosi naših kooperanata oko 15 tona, a za naše potrebe bilo bi dovoljno ugovoriti prozvodnju na 150 hektara , jer možemo preraditi oko 2200 tona svježe paprike -govore otac i kći Šafranko.

Udarna im je sezona od početka rujna do sredine siječnja. U tom razdoblju moraju preraditi svu papriku jer prvi mraz je za nju poguban, a više od 50 posto ukupne prozvodnje prodaju do početka siječnja. - Kad krenu svinjokolje po Slavoniji, Podravini, Zagorju, papriku moram imati jer je tražena - ističe Šafranko, a kći Arijana dodaje: - Na tržištu Slavonije naša paprika drži udjel od 80 posto, a u cijeloj Hrvatskoj oko 65 posto. Naši mali potrošači navikli su u kulen, kobasice, kulenovu seku stavljati ovogodišnju papriku, a slično je i s mesnom industrijom jer od nas kupuju svi.

Tvrtka Šafram danas zapošljava 50 ljudi i dodatnih 20 u sezoni. Prošle je godine ostvarila prihod od 32 milijuna kuna, a ove će godine rasti na 36 milijuna.

- Samo smo u Turanovac uložili 12 milijuna kuna zadnjih godina, a sada više nema stajanja, idemo dalje. Uz pomoć kredita, kojima smo financirali 50 posto svega što je napravljeno, uspjeli smo se pozicionirati na tržištu, zauzeti lidersku poziciju u paprici, a sada idemo na mak i druge začine. Puno je začina koje tržište treba, a koje mi možemo uspješno preraditi i ponuditi, jer naša sušara, mlinovi i sterilizator mogu sve to progutati - uvjeren je Šafranko.

- Danas tvrtka na robnim burzama u svijetu nabavlja papar, rižu, sušenu brusnicu, novi hit-prozvod, itd. Trend na tržištu začina stalno se mijenja, ljudi se okreću zdravijim egzotičnim začinima, a mi im nastojimo to ponuditi - kaže kći Arijana.

Šafram na tržište Hrvatske isporučuje primjerice 15 tona origana, 120 tona papra, 200 tona maka, a sve su važniji i orah i lješnjak. Dok smo bili u Turanovcu, s glavnim čovjekom u tvornici Željkom Vlašićem razgovarali su kako osigurati novac za one koji individualno donose očišćeni orah.

- Jutros je bila jedna baka koja je donijela nekih 30 kilograma - kaže Vlašić.

Posljednih godina država je pokrenula kampanju za podizanje nasada oraha i lješnjaka, a mi smo spremni otkupiti sve što se nudi na tržištu. Ta je proizvodnja profitabilna i sve je više ljudi koji se za nju zanimaju, no problem je što još nema stroja koji ih čisti, zbog čega je to najnaporniji dio posla. Ako usporedimo orah koji uvozimo iz Turske s domaćim, razlika u kvaliteti je kao nebo i zemlja. Ako budemo pametni, iskoristit ćemo naše prednosti i sve to izvoziti u EU. Evo, mi smo se već odlično poziconirali u Švicarskoj i još nekim EU zemljama. Imamo sve standarde za izvoz, ali nam fali sirovina - zaključuje Šafranko. Jutarnji list

29. listopada 2007.
HUM Vikend u najmanjem gradu na svijetu
Počinje 7. smotra rakija
HUM - Okruglim stolom na temu >Umijeće spravljanja i umijeće užitka rakije, način degustacije te marketing i dizajn<, u subotu počinje sedma smotra domaćih rakija u najmanjem gradu na svijetu - Humu. Uvodno će govoriti mr. Aldo Miletić, a gosti su stručnjaci za rakiju Instituta >Trentino Grappa< iz Italije. Uvečer će na pjesničkom skupu >Verši od rakij< nastupiti Suzana Mušković, Malvina Mileta, Ivica Pilat, Drago Orlić i Snježana Markežić- Klobas.
U nedjelju će proizvođači svih vrsta rakije izložiti bisku, običnu domaću, rakiju s rudom, medenicu, šljivovicu-krekovicu, brinjevaču-smričku i rakije s travama, voćem ili šumskim plodinama. [Josip Šipuš], Vjesnik

29. listopada 2007.
Plitvička jezera posjetilo više od 900.000 gostiju
PLITVIČKA JEZERA - Nacionalni park Plitvička jezera od početka godine do početka listopada posjetilo je više od 900.000 gostiju, pa je tako premašen ukupan broj posjeta Plitvicama tijekom cijele prošle godine. Među posjetiteljima ove je godine najviše bilo Nijemaca, Francuza, Nizozemaca i Japanaca, a domaći gosti su na šestome mjestu po broju ostvarenih noćenja, doznaje se od glasnogovornice Nacionalnog parka Vlatke Ružić. Vjesnik

26 listopada 2007.
Mala brodogradnja seli u poslovne zone
Piše: Dijana Mijatović
Foto: Jure Mišković/CROPIX
ZADAR - Na nedavno održanom sajmu nautike u Biogradu svoja su plovila izložili svi zadarski brodograditelji koji u ukupnom udjelu hrvatske male brodogradnje imaju značajan udio po broju i kvaliteti proizvednih plovila.

No, od vlasnika tvrtki Adex, ZB Marine i SAS Vektora doznajemo kako će svoje pogone preseliti iz Zadra u poslovne zone, koje imaju bolje opremljenu komunalnu infrastrukturu.

- U Gaženici je postalo skupo proizvoditi, pa ćemo se preseliti u Poličnik - navodi Danijel Pavlović. Iako je Adex, koji proizvodi luksuzne motorne jahte, nedavno sagradio novi pogon u Gaženici, tamo je cijena zemljišta narasla na 250 eura po četvornome metru, dok je Piličniku kvadrat sedam eura.

Najbliže preseljenju je SAS Vektor, ujedno najveći proizvođač koji godišnje izbaci 20 brodova. Stoga im je i trebao veći pogon koji grade u Poličniku i kako je najavio većinski vlasnik Marko Kolega, iz sadašnjeg, koji se nalazi na ulazu u Zadar, preselit će se za godinu dana.

Za poslovnu zonu Crno, koja je tek najavljena, odlučio se najmlađi zadarski proizvođač brodova Ivan Grdović koji je sa svojim kolegom sa studija brodogradnje Ivanom Mokosom pokrenuo proizvodnju u hangaru koji su podigli u dvorištu obiteljske kuće.

Oni su osnovali tvrtku ZB Marine koja je s prvim brodom Gropo 25 osvojila nagradu riječkog sajma nautike. Za njihov motorni brod, namijenjen obiteljskom krstarenju, veliko je zanimanje pa mladi brodograditelji očekuju povećan obujam proizvodnje zbog kojeg im je nužno preseljenje. Jutarnji list      

 

26. listopada 2007.
INDIJA Veliko tržište koje čeka hrvatske proizvode
Brojne mogućnosti za suradnju
Indija je uz Kinu najbrže rastuće svjetsko gospodarstvo s rastom BDP-a i industrijskim rastom koji bi ove godine mogli doseći i 10 posto
Luka CAPAR
Država površine 2.973.190 četvornih kilometara s više od1,1 milijarde stanovnika ne samo da je tržište s ogromnim potencijalom, već i poželjan gospodarski partner u različitim segmentima gospodarstva.
Riječ je o Indiji, koja uz Kinu predstavlja najbrže rastuće svjetsko gospodarstvo s rastom BDP-a i industrijskim rastom koji bi ove godine mogli doseći I 10 posto.
Gdje su hrvatski izvoznici
Takav rast zahtjeva i stalna ulaganja, investicije u prije svega infrastrukturu I to svih profila, od autocesta do željeznica, energetskih postrojenja i modernizacijuoružanih snaga, koje predstavljaju vrlo važan dio indijskog života i prisutni su na svakom koraku. Ostali nabrojeni potencijali već površnim pogledom nisu uopće upitni uzme li se u obzir da je 50 posto indijskih prometnica neasfaltirano, imaju najveću željezničku
mrežu u svijetu čiji se vlakovi nisu puno promijenili u odnosu na Gandhijevo vrijeme, a energetska infrastruktura treba hitnu obnovu.
Uza sve to hrvatski je izvoz zanemarivih 3,8 milijuna dolara ostvarenih u prošloj godini, dok je istovremeno uvoz iz Indije iznosio 79,2 milijuna dolara. Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, nakon analize tržišta rezultati su pokazali kako mogućnosti razvoja gospodarske suradnje Hrvatske s Indijom postoje u području energetike i strojogradnje kroz isporuku hrvatske opreme, suradnju s indijskim proizvođačima ili pokretanje zajedničke proizvodnje dubinskih naftnih crpki, malih hidroelektrana i dizelelektrana, crpnih stanica za energetska postrojenja i vodoprivredu, kablova i slično.
Moguća je i suradnja hrvatskih građevinskih poduzeća s lokalnim poduzećima na projektima u Indiji ili kroz zajednički nastup na trećim tržištima. Isto vrijedi i za projekte modernizacije indijskih željeznica i obrambenog arsenala. U području poljoprivrede i prehrambene industrije moguća je suradnja kroz prijenos hrvatske tehnologije procesiranja, skladištenja i čuvanja hrane.
Znanost napravila prvi korak
U Indiji se, također, razvija svijest o Hrvatskoj kao vrlo poželjnom turističkom odredištu, a u proljeće 2007.
krenuli su turistički aranžmani za indijske državljane u koje će, uz druge europske zemlje, biti uključen i višednevni posjet kontinentalnoj Hrvatskoj. Nakon ovakvih podataka krajnje je vrijeme da se primjerice Dalekovod, Gredelj, Đuro Đaković, Viadukt, Tehnika I brojni drugi aktivnije uključe u modernizaciju Indije jer prostora ima koliko želiš.
Na kraju treba reći kako nije tajna da indijsko gospodarstvo svoj brzi i snažni razvoj duguje prije svega ogromnom ulaganju u znanost i obrazovanje, odnosno povezivanju znanosti i gospodarstva. U tom smislu može se reći da je najaktivnija u procesu povezivanja s indijskim gospodarstvom bila upravo hrvatska znanost. Kroz nekoliko bilateralnih sporazuma hrvatski će I indijski znanstvenici zajednički moći djelovati, dolaziti do novih otkrića i koristiti ih za razvoj različitih gospodarskih grana. Iako nije mnogo, to je dobar početak i nadamo se samo prvi korak prema konkretnijem povezivanju i drugih gospodarskih subjekata Hrvatske I Indije. Vjesnik

 

26. listopada 2007.
Sve plastificirane dijelove za Končarove niskopodne tramvaje proizvodi mala tvrtka Poliester Laminati
Križevčani učili na njemačkim tramvajima
Dragutin Bermanec je počeo kao kooperant proizvoditi plastificirane dijelove i za velike njemačke proizvođače vlakova i tramvaja: Siemens, Bombardier i Diwag
Željko KRUŠELJ
Stotinama tisuća putnika u zagrebačkim niskopodnim tramvajima zasigurno nije poznato da glave, upravljačke pultove te kompletnu unutarnju i vanjsku plastiku sa svih 80 sjedala u tim najmodernijim gradskim vozilima proizvodi jedna mala tvrtka iz Križevaca. Partner Končaru - Električnim vozilima u već drugoj seriji od po 70 niskopodnih tramvaja je Poliester-Laminati, tvrtka sa samo 30 zaposlenih,
čiji je vlasnik poduzetnik Dragutin Bermanec. Križevačka se tvrtka bez ikakvih 'veza' i prethodnih dogovora prije četiri godine javila na međunarodni natječaj za izradu tih vozila.
Počeo u garaži
Končar ju je uključio u svoj konzorcij i ona od 2004. mjesečno proizvodi u prosjeku po tri kompleta vozila od poliesterskih kompozita, koja se stavljaju na podvozja i u njih se ugrađuju metalni elementi i upravljačka elektronika. Izrada cijelog ciklusa od 70 tramvaja traje oko dvije i pol godine. Bermanec nije slučajno dobio tako zahtjevan posao, koji bi, sudeći po interesu iz inozemstva, mogao prerasti i u važan hrvatski izvozni brand. Karijera tog strojara počela je još u križevačkom Plastoru prije više od četvrt stoljeća, gdje je kao poslovođa bio upućen u neke slovenske tvrtke na specijalizaciju za izradu plastičnih masa i poliuretana.
Njegovi su se kolege izbjegavali baviti poslom za kojeg tada u proizvodnji nije bilo školovanih ili  sposobljenih kadrova pa se toga morao prihvatiti on. Bermanec se, međutim, zainteresirao za te nove tehnologije, iskoristio priliku i za specijalizaciju Njemačkoj, da bi 1984. otvorio samostalni obrt za preradu plastičnih masa. Sa samo par zaposlenih u već uobičajenim garažnim uvjetima počeo je proizvoditi plastične dijelove za kamione i automobile.
Prvi je važniji zaokret uslijedio 1995. kada je napravio novu halu od 2000 četvornih metara, a zbog obima poslova obrt je ubrzo pretvorio u tvrtku s ograničenom odgovornošću. Tada je, naime, počeo kao kooperant proizvoditi plastificirane dijelove, uglavnom upravljačke pultove i pregradne stijene, i za velike njemačke proizvođače vlakova i tramvaja: Siemens, Bombardier I Diwag.
Tu je stečeno iskustvo koje će biti presudno za kasnije partnerstvo s Končarom, a i za dobivanje certifikata 9001 za kvalitetu, što je bio još jedan preduvjet za dugoročni poslovni aranžman. Interesantno je da Bermančeva tvrtka nije samo ta koja po nacrtu izrađuje dijelove, već je njen vlasnik osmislio i sjedala za putnike na zadnjoj glavi tramvaja, preinačivši originalni nacrt. Dakako, uz Končarovo odobrenje.
Zbog posla s Končarom smanjio izvoz
Cijena posla s Končarom bilo je smanjenje izvoza za spomenute njemačke kompanije na sadašnjih 10 posto u ukupnim prihodima. Naime, u poslovima koji se odvijaju u nepredvidivim ciklusima i količinama, ovisno o natječajima, riskantno je zapošljavanje prevelikog broja radnika. Bermancu se, primjerice, dogodilo da je između dviju narudžba niskopodnih tramvaja imao neočekivani tromjesečni zastoj, u kojem je bilo nemoguće popuniti proizvodne kapacitete.
No, za iduću se godinu opet priprema jedan veći izvozni posao s pultevima za tramvaje i vlakove, koji će krenuti neovisno o obvezama za domaće tržište, gdje spomenuta dinamika isporuke neće biti ugrožena.
>Niskopodnim se tramvajima<, objašnjava Bermanec, >ne iscrpljuju ambicije nas koji smo uključeni u taj projekt.
Trenutačno s Končarom razrađujemo i project niskopodnih međugradskih vlakova, koji je tehnološki sličan onom tramvajskom, ali s nužnim prilagodbama koje traži HŽ, pogotovo u pogledu širine vagona. Uvjeren sam da mi i to možemo vrlo kvalitetno odraditi te da se i u tome otvaraju izvozni potencijali. Ukoliko taj višegodišnji posao krene, sasvim sigurno ću podići još jednu proizvodnu halu s novih 2000 'kvadrata' te najmoderniju industrijsku termolakirnicu s petstotinjak 'kvadrata'. I jedno i drugo može biti gotovo za godinu dana, jer zemljište već imam, a I za kredit od 400.000 eura neće biti problema. To istodobno znači potrebu podvostručenja sadašnjeg broja zaposlenih<. Jedini su problem i dalje kvalificirani kadrovi za poslove s plastičnim smjesama, koji se u Hrvatskoj i nadalje ne školuju. Bermanec je stoga prisiljen svakog novozaposlenog radnika osobno educirati.  Vjesnik

 

26. listopada 2007.
IZLOŽBA Prvi pčelar Pakraca osim meda ponudio i napitak
Dragini likeri oduševili
Svoj prvi liker napravio sam za dar voditelju pčelarske škole, priča Drago Krivačić Zdravko SEVER
LIPIK - Hod po mukama hrvatskih pčelara se nastavlja. Meda ima u velikim količinama, ali zbog niskih cijena pčelari ga ne prodaju.
Nakupci naime za njega nude sramotnih desetak kuna po kilogramu. Pčelari na to ne pristaju, jer se taj isti med pozom u trgovini prodaje po cijeni od 35 kuna do 50 kuna za 900 grama. Dosadašnji pokušaji pronalaženja zajedničkog jezika nisu dali rezultate. Pčelari su se pak počeli udruživati u zadruge kako bi zajednički istupali na tržištu I tako izborili povoljnije cijene.
Rastu zalihe
Uglavnom, riječ je o medu ekstra kvalitete s različitih lokaliteta Hrvatske kakvim se u Europi ne može pohvaliti ni jedna zemlja.
Stoga se pčelare sve češće pronalazi za tezgama na tržnicama, a posljednjih godina organiziraju ili su suorganizatori izložbi meda. Na jednoj takvoj u Lipiku zatekli smo članove Udruge pčelara Pakraca i Lipika, koji ove godine obilježavaju 40. obljetnicu djelovanja.
Svi pričaju isto: med se zbog niskih cijena ne prodaje, a rastu mu i zalihe. Na sreću, med je nekvarljiv proizvod, pa ga pčelari mogu skladištiti čekajući bolje dane. Uglavnom, na pakračkom i lipičkom području nema pčelara koji na zalihama nema od jedne do nekoliko tona meda. Na Sajmu smo zatekli I Dragu Krivačića, predsjednika spomenute udruge. On raspolaže sa 103 košnice; s njime se pčelarstvom bavi i sin Marko. Za razliku od drugih izlagača Drago je posjetiteljima osim meda ponudio i više vrsta likera. Zanimanje je bilo iznad očekivanja a svi jednodušni u ocjeni da su izvrsni.
Ništa bez dobre rakije
>Osim pčelarstvom, od nedavna sam se počeo baviti i proizvodnjom likera. Med je, naravno, jedna od glavnih komponenti<, kaže Drago. >Počeo sam slučajno.
Tijekom pčelarske škole želio sam na kraju voditelju darovati nešto što drugdje ne može dobiti. I tako sam napravio svoj prvi liker<, priča. Za dobar liker, osim meda potrebna je i dobra rakija jačine 17 gradi. >Nema tu tajne. Recimo, kilogram drenka stavimo u dvije i pol do tri litre rakije, a potom sve odlažemo na hladno mjesto i nakon mjesec dana, kad drenak pusti boju I aromu, dodajemo med<,  kaže nam Drago i naglašava da je postupak gotovo isti kad su u pitanju i drugi plodovi.
Zasad je teško naći tržište,jer su u pitanju male količine pa je cijena visoka.  Vjesnik

 

26. listopada 2007.
UPOTREBA BAŠTINE Najstariji >kalendar< postao suvenir
Vučedolski Orion u turističkoj ponudi
U Vinkovcima je predstavljen novi suvenir - posuda Orion, replika istoimene posude
pronađene pri kopanju temelja za hotel >Slavonija<
VINKOVCI - Gradski muzej Vinkovci u suradnji s gradskom Turističkom zajednicom i Gradskim poglavarstvom predstavio je javnosti novi suvenir - posudu Orion, repliku istoimene posude pronađene 1977./1978. prilikom kopanja temelja za vinkovački hotel >Slavonija<. Ta posuda iz vremena vučedolske kulture, datira se oko 2800. godine prije Krista, a njezine oslikane motive protumačio je prof. dr. Aleksandar Durman, postavivši tezu da predstavljaju - kalendar i to, prema Durmanu, najstariji indoeuropski kalendar.
Motive na posudi vučedolske kulture, poredane u četiri vodoravna pojasa koji predstavljaju četiri godišnja doba, s 12 kvadratičnih polja, Durman je protumačio kao sazviježđa koja se pojavljuju na nebu u suton u određeno doba godine. Tako je sunce sa sazviježđem Oriona prikazano u proljeće (najviši pojas), sazviježđe Plejada, Kasiopeje i Labuda prikazuju u drugom ljetnom pojasu, u trećem jesenskom pojasu prikazane su Plejade, Ribe, Pegaz I Blizanci, a u četvrtom zimskom Kasiopeju, Ribe, Orion, Plejade, Blizance.
Prema Durmanu ovaj calendar iz vremena je sumerskih i egipatskih kalendara, no nije njihova kopija jer je nastao daleko od njih, na 45. paraleli. Teza o najstarijem indoeuropskom kalendaru, uz repliku oblikom zanimljive i atraktivne vučedolske posude s motivima sazviježđa, trebala bi ovaj suvenir vinkovačkoga muzeja svrstati među prodavanije s potencijalom da postane zanimljiv i izvan hrvatskih granica.
Također, nekoliko je obrtnika iskoristilo motive s posude Vučedolskoga Oriona te predstavilo vrlo interesantno rješenja svojih proizvoda sa spomenutim motivima, vaza, čaša, različitih ukrasnih predmeta...
[Goran Čorkalo], Vjesnik

 

26. listopada 2007.
NEPOZNATA BLANKA SVJETSKA PRVAKINJA U SKOKU U VIS
I NAJBOLJA ATLETIČARKA EUROPE OTKRIVA DETALJE O SEBI
Ne patim za životom na štikli
Toliko se o Blanki pisalo zadnjih mjeseci, ne samo u našim novinama, već i u ostalim tiskovinama. No, je li uistinu sve napisano o njoj? Definitivno ne. Zna se da je svjetska prvakinja, zna se koliko naporno trenira, zna se tko joj je dečko i gdje živi, zna se gdje je bila na godišnjem odmoru. Ipak, to je samo dio na površini, a kako i Europska atletska federacija želi što više javnosti približiti najbolje predstavnike "kraljice sportova", učinili su to i u intervjuu s Blankom u kojemu se otkrivaju i neki detalji koji mnogima do sada nisu bili poznati, pa stoga i prenosimo dio razgovora.
Da nisam visašica, bila bih:
- Farmaceut.
Najčešća poštapalica:
- O moj Bože!
Željela bih da više ljudi obrati pozornost na:
- Globalno zagrijavanje.
Stvar koja me najviše iznenadila bila je:
- Kada sam doznala da imam hipertireozu.
Nisam političarka, ali:
- Nema nikakvog "ali".
Pored skoka u vis, dobra sam i u:
- Kompliciranju stvari.
Ne ide mi:
- Pjevanje.
U trenucima slabosti:
- Želim samoću.
Najbolje godine su:
- To me pitajte kada budem imala 80.
U nekom drugom životu bavila bih se:
- Možda odbojkom.
Moja filozofija glasi:
- Svatko sebi stvara svoju sudbinu.
Vozim:
- Vrlo dobro za djevojku!
Kada imam vremena za sebe, onda:
- Pokušavam skuhati neko novo jelo.
Malo ljudi to zna o meni, ali ja:
- Sam normalna (ha-ha).
Ne snalazim se:
- U iznenadnim i neplaniranim situacijama.
Knjiga koja me promijenila je:
- Zasad je još nisam pročitala.
Moj gurmanski grijeh je:
- Moram reći čokolada, iako nije zdrava u velikim količinama.
Kada sam bila curica, željela sam postati:
- Atletičarka.
Najviše žalim za:
- Ničim. Svaki dio života ima svoju svrhu.
Po noći često sanjam o:
- Lošim stvarima, i tada govorim u snu.
Voljela bih da nisam:
- Napravila piercing.
Omiljeni spomenik:
- Dioklecijanova palača.
Omiljeni grad:
- Split.
Omiljeno natjecanje:
- Skakački miting u Splitu na Gripama.
Glazbena podloga s kojom provodim dane:
- Je drukčija svake godine.
Najbolji izum ikada je:
- Izmjenična struja (hvala Nikoli Tesli!).
Najbolji hotel u kojem sam boravila je:
- U Dohi, ne znam mu ime.
Iako nije pomodno, nikad:
- Ne nosim visoke pete.
Sav moj novac ide:
- Na bankovni račun.
Da nisam Blanka Vlašić, voljela bih biti:
- Žena s manjim stopalima kako bih mogla nositi razne modele cipela.
Za mene je sreća:
- Zdrava obitelj.
Kod sebe ne volim:
- Povremenu pesimističnost.
Najneugodniji trenutak bio je:
- Neugodno mi je i kazati...
Čovjekova najvrjednija osobina je:
- Ljubav...
Da se radi film o mom životu, idealno bi me odglumila:
- Mila Jovovich, ha-ha!
Mačka ili pas?
- Mačka.
Najsretnija sam kada:
- Sam na stadionu, kada "imam svoj dan".
Najveće postignuće?
- Zlatna medalja sa Svjetskog prvenstva u Osaki.
Najvažnija lekcija koju me život naučio glasi:
- Nikad dovoljno opreza.
Prvo sjećanje na odmor vezano je za:
- Grudanje na snijegu kod bake i djeda u Delnicama.
Idealni godišnji?
- Negdje gdje je toplo i sunčano, s lijepim plažama.
Trenutno čitam:
- Lisu Tucker, "Once Upon a Day".
Koji je najpomodniji komad odjeće u tvom ormaru?
- Par traperica.
Najveća suparnica?
- Svake godine se radi o drugoj curi.
Idealni partner za večeru?
- Moja majka.
Koga bi prvo željela vidjeti u raju?
- Svoju baku.
Kada si zadnji put bila na nekakvoj izložbi?
- Ne sjećam se, ovo je bila prilično naporna godina za mene.
Što si zadnje gledala na televiziji?
- Epizodu "Uvoda u anatomiju".
Zadnja zemlja koju sam posjetila bila je:
- Malta. Tamo sam i bila na godišnjem odmoru.
Najbolji savjet koji sam u zadnje vrijeme čula glasi:
- Ne žuri, neka sve ide svojim ritmom...
Koji auto voziš?
- Peugeot 307.
Najveći strah?
- Strah od neuspjeha.
Što te može baciti u depresiju?
- Kada stvari ne idu kako sam planirala.
Gdje bi voljela živjeti?
- Trenutno mi se sviđa ondje gdje sada živim.
Što ti najviše smeta na tebi?
- Moj nos.
Je li bolje dati ili primiti?
- I jedno i drugo.
Kada si zadnji put plakala i zašto?
- U Japanu, kada sam postala svjetska prvakinja.
Hoćeš li i u mirovini biti vezana za atletiku?
- Možda...
Kada bi išla u mirovinu?
- Kada više ne budem mogla skakati visoko.
Kako želiš da te se pamti?
- Kako svjetsku rekorderku.

Vlado OZRETIĆ

Zabava

- Voliš li tulume?
- Ne previše, samo kada sam vrlo dobre volje.
- Kada si se najbolje zabavila nakon natjecanja?
- Uh, ne sjećam se...
- Idealan provod bi bio:
- Slavljenje dobrih rezultata s dobrim prijateljicama.
- Smatraš li se "kulericom"?
- Ne znam. Trebali biste pitati druge ljude.
- Kako se isključiš iz atletike.
- Odem vani s prijateljicama.

Putovanja

- Iz svojih putovanja sam naučila kako je:
- Svijet predivno mjesto.
- Idealan suputnik ili suputnica:
- Moj dečko.
- Na putovanjima najviše vremena provedem:
- U shoppingu.
- Za vrijeme godišnjeg odmora čitam:
- Neko lagano štivo.
- Najgore iskustvo s puta:
- Svaki put kada mi izgube prtljagu.
- Najgori hotel u kojem sam bila:
- Školski dom, dok sam još bila mlađa.
Slobodna Dalmacija

25. listopada 2007.
Opatija otvara Ured za kongresni turizam
Piše: Mihajlo Pažanin
Foto: Tea Cimaš / Cropix
OPATIJA -  Nakon gotovo tri godine priprema u Opatiji bi 1. siječnja 2008. trebao proraditi Ured za kongresni turizam. Vijest da će Opatija konačno dobiti stožerno mjesto za promociju svoje kongresne ponude potvrdio je koordinator projekta Adriano Požarić koji je rekao da će postavljeni rok ovaj put sigurno biti poštovan.

- Budući da se u opatijskim hotelima godišnje održava više od 800 kongresa, taj podatak dovoljno govori kako tom vidu turističke ponude treba posvetiti posebnu pozornost - istaknuo je Požarić. Konačno je ostvaren dogovor između Grada Opatije, Turističke zajednice i opatijskih hotelijera o otvaranju kongresnog ureda koji će biti specijaliziran za taj dio turističke ponude.

- Glavni cilj tog ureda bit će organizirana zajednička promocija cijele destinacije iz perspektive kongresnog turizma, kao i isticanje svih mogućnosti i prednosti koje opatijska rivijera po tom pitanju pruža - najavio je Požarić.

Ured će djelovati u sklopu Turističke zajednice Opatije, a u njemu će za početak biti zaposlena jedna stručna osoba. - Ured će biti smješten u centru Opatije, a za prvu godinu njegova djelovanja Grad i Turistička zajednica osigurali su 350.000 kuna - dodao je Požarić.

Prvi zadatak njegova budućeg zaposlenika bit će stvaranje cjelokupne baze podataka o svima koji zbog kongresa dolaze u Opatiju, a zatim će se pristupiti stvaranju cjelovitog marketinškog pristupa tržištu. - Takvi uredi svoju opravdanost pokažu već šest mjeseci nakon otvaranja - napomenuo je Požarić.

Izbor prvog čovjeka nije gotova stvar

Otvaranje natječaja za budućeg zaposlenika kongresnog ureda u Opatiji povezan je s još jednim važnijim imenovanjem, i to budućeg direktora TZ-a Opatije.  - Direktorici Jasni Sanković-Doričić istekao je redovni mandat, a budući prvi čovjek opatijskoga TZ-a postat će onaj tko ponudi najbolje reference - izjavio je Požarić.

Otklonio je nagađanja javnosti da je izbor prvog čovjeka TZ-a već gotova stvar, izjavivši da će o njegovu izboru odlučivati svih devet članova Turističkog vijeća Opatije.  Jutarnji list

 

25. listopada 2007.
Požeška brijačnica pod zaštitom Muzeja
Piše: Kazimir Balog
Foto: Hrvoje Kusik/CROPIX


Pozlaćeni znak koji kazuje da se na tom mjestu nalazi brijačnica, poput kakvog obreda, njezin vlasnik ujutro stavlja na ulazna vrata, a noću uklanja

 

POŽEGA - Pred brijačkom radnjom na središnjem gradskom Trgu sv. Trojstva svako jutro i večer ista slika gotovo već stotinu godina.

Pozlaćeni znak koji kazuje da se na tom mjestu nalazi brijačnica, poput kakvog obreda, njezin vlasnik ujutro stavlja na ulazna vrata, a noću uklanja. Posljednjih 30 godina to čini Andrija Mihaljević, danas jedini požeški brico.

Taj je običaj, kaže, naslijedio od prijašnjeg vlasnika, a on pak od majstora Mište koji je 1910. godine otvorio brijačnicu na ovom mjestu. - Takav je običaj, ali tko ga je uveo, ne znam. Jedino u što sam siguran da je ovo posljednji takav znak u Požegi iako su nekada sve brijačnice sa svake strane ulaznih vrata imale po jedan.

No, gradska manguparija kroz godine je ukrala ili razbila sve primjerke, pa tako i parnjaka ovom mom - žali se majstor Andrija koji nije sa sigurnošću znao ni što on predstavlja, osim da stilizira brijački lavor.

Odgovor smo potražili u Gradskom muzeju, gdje je viša kustosica Mirjana Šperanda pojasnila da je riječ o tzv. cimerima koji su nekada visjeli iznad svake obrtničke radnje. - Svaki je ceh imao istaknuto svoje obilježje na ulazu kao uputu kupcu, krojači su imali škare, postolari cipelu itd.

Nažalost, danas su u depou našeg muzeja pohranjena samo dvije cehovske oznake koje su počesto bile mali umjetnički radovi i uskoro će na restauraciju - izjavila je Šperanda.

S obzirom na to da je Požega tradicionalno grad obrtništva, teško je zamisliti koliko je raskošnih cehovskih oznaka ukrašavalo gradske ulice, jer je, primjerice, prema popisu stanovništva iz 1702. godine od 180 požeških obitelji, čak 70 bilo obrtničkih. Među njima je u to vrijeme bilo čak 26 krznara, 9 zlatara i brijača, desetak krojača itd.

Danas na ta vremenima podsjeća tek znak nad radnjom na Trgu sv. Trojstva u kojoj se kao požeški gimnazijalac nekada brijao i sam predsjednik Stjepan Mesić kojeg su školske kolege prozvale Mišta, po tadašnjem vlasniku, majstoru Antunu. No, današnja brijačnica Andrije Mihaljevića pod budnom je paskom Muzeja zbog još jednog razloga.

Sav inventar iz 1910. godine
- Naime, ta je brijačnica sačuvala svoj izvorni izgled jer je sav inventar osim stolica iz 1910. godine i ovo je prema procjeni Muzejskog dokumentacijskog centra jedina takva brijačnica u Hrvatskoj - ustvrdila je Mirjana Šperanda. Za koju godinu, kada Andrija Mihaljević ode u zasluženu mirovinu, interijer brijačnice postat će dio stalnog postava Gradskog muzeja.  Jutarnji list


25. listopada 2007.
Peta zlatna medalja Jakoboviću za inovaciju
Piše: Franjo Lepan
Foto: Danijel Soldo/Cropix
Sudjelovanje na BIS-u u Londonu Ivanu Jakoboviću omogućio je Savez inovatora Hrvatske uz pomoć Brodsko-posavske županije koja je odlučila pratiti ga u njegovim nastupima

 

SLAVONSKI BROD - Ivan Jakobović, najuspješniji brodski inovator, vratio se iz Londona s osvojenom zlatnom medaljom za inovaciju u proizvodnji biodizela. Posljednje visoko priznanje dobio je na najvećem britanskom sajmu inovatorstva BRITISH INVENTORS SOCIETY (BIS) koji je održan od 17. do 20. listopada ove godine.

- Ovo mi je zlato posebno drago jer sam ga dobio u kolijevci inovatorstva, u zemlji u kojoj su nastale i u praksu pretočene brojne inovacije bez kojih je danas nezamislivo živjeti, uz to još u zemlji koja je najjača u svijetu po proizvodnji biodizela. Uspio sam diplomirati u njihovu dvorištu - rekao je nakon povratka iz Londona Ivan Jakobović.

Zlato mu je pripalo u konkurenciji 170 inovacija u oblasti energetike. Inovator iz Donje Bebrine Ivan Jakobović, voditelj tehničke pripreme u Industrijskoj obrtničkoj školi, ove je godine za svoju inovaciju u proizvodnju biodizela kojom je jedini u svijetu riješio kako sačuvati gubitak metanola u procesu proizvodnje ekogoriva dobio pet zlatnih medalja na prestižnim izložbama inovacija: u Ženevi, Varšavi, Bukureštu, Novom Sadu i sada u Londonu. Jedino srebro osvojio je u Kuala Lumpuru, Malezija na ITEX-u 2007.

Zlatnu medalju koju je osvojio na Inventi u Bukureštu neposredno prije polaska u Englesku uručio mu je Branko Vukelić, ministar gospodarstva, s obzirom na to da Jakobović nije mogao osobno sudjelovati na sajmu u Rumunjskoj. Sudjelovanje na BIS-u u Londonu Ivanu Jakoboviću omogućio je Savez inovatora Hrvatske uz pomoć Brodsko-posavske županije koja je odlučila pratiti ga u njegovim nastupima kao i pomoći u daljnjem razvoju njegovih inovatorskih ideja.

Jakobović će već idućeg mjeseca sa svojom školom nastupiti na još jednom prestižnom sajmu inovatorstva, ovaj put na Inovi u Zagrebu gdje će zajednički predstaviti postrojenje za proizvodnju bioplina koje je konstruirano i sagrađeno u Industrijskoj obrtničkoj školi (IOŠ) koja mu daje veliku podršku.      Jutarnji list

25. listopada 2007.
Selo na Muri europska je destinacija godine!
Piše: Lana Mindoljević
Foto: Željko Hajdinjak
SVETI MARTIN NA MURI Selo Sv. Martin na Muri jedno je od dobitnika titule Europska destinacija izvrsnosti za 2006. godinu, koja će njegovim predstavnicima biti dodijeljena preksutra u Algarveu u Portugalu. Nagradu Europske komisije i Europskog turističkog foruma u kategoriji "Najbolje seoske destinacije" osim Sv. Martina dobit će još devet malih mjesta iz više europskih zemalja.

Europska komisija pokrenula je 2006. godine pilot-projekt izbora Europske turističke destinacije izvrsnosti. Od ukupno 18 kandidiranih hrvatskih destinacija, Povjerenstvo HTZ-a proglasilo je Sv. Martin na Muri nacionalnim pobjednikom. Glavni kriteriji pri odabiru destinacija izvrsnosti bili su da je destinacija imala inicijative koje su pridonijele promociji lokalne turističke ponude, zatim očuvanje i vrednovanje prirodne i kulturne baštine sela, te da je prihvatila generalni pristup održivog upravljanja vlastitom turističkom ponudom.

 Svi nacionalni pobjednici imat će se pristup posebnom prostoru za uspješne destinacije na Europskom portalu turističkih destinacija, no hrvatski pobjednik neće dobiti financijsku potporu.

- Velik je uspjeh što je Hrvatska uspjela izboriti pravo na sudjelovanja u ovom izboru iako još nije član EU. Međutim, s obzirom na status zemlje kandidata, nema pravo na financijsku potporu koju u ovom natjecanju ostvaruju zemlje članice EU - rekla je glasnogovornica Ministarstva turizma Marina Halužan.

U općini Sv. Martin na Muri sretni su zbog nagrade, koji ih ipak nije jako iznenadila.  - Zadnjih godina redovito dobivamo nagrade u Hrvatskoj za najuređenije mjesto kontinentalne Hrvatske iako je oštra konkurencija. Mislim da je prepoznata naša ugostiteljska i turistička ponuda, uređenost, čistoća i ekološka svijest - rekla je Vlatka Županec iz općine Sv. Martin na Muri.

Svečanosti dodjele nagrade u petak prisustvovat će više od 500 sudionika, među kojima i potpredsjednik Europske komisije Günter Verheugen, portugalski ministar gospodarstva Emanuel Pinho i nekolicina drugih ministara iz zemalja članica EU. Jutarnji list

 

23. listopada 2007.
HEROJ S KORNATA JEDINI PREŽIVJELI OD 13 VATROGASACA
USPJEŠNO SE OPORAVLJA U KBC-u SPLIT
Čudo u bolnici, Lučić prohodao
Sepsa je pobijeđena i ona je stvar prošlosti, a završna transplantacija malog dijela opečene površine obavit će se u sljedećih nekoliko dana
PIŠU Ivica MARKOVIĆ i Divna ZENIĆ
Već nekoliko dana Frane Lučić, jedini vatrogasac koji je preživio ovoljetnu tragediju na Kornatima, svakodnevno radi po nekoliko koraka u svojoj bolničkoj sobi. Dvadesettrogodišnji dragovoljni vatrogasac Lučić, student 3. godine elektrotehnike je, kako doznajemo, u zadovoljavajućem psihofizičkom stanju, bez pomoći medicinskog osoblja hoda unutar svoje sobe, a jednom je čak s dr. Ivanom Utrobičićem, voditeljem Odjela za plastičnu kirurgiju KBC-a Split, došao do previjališta, gje mu inače svaki dan previjaju rane. Osim što je ponovno stao na svoje noge, Frane svakodnevno i komunicira s medicinskim osobljem.