U sklopu priprema za predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem Europske unije u Ministarstvu znanosti i obrazovanja održana su dva okrugla stola na temu Učitelji budućnosti.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
29. svibnja 2019.,
3. srpnja 2019.
Moderatorica prvog okruglog stola: prof. dr. sc. Blaženka Divjak, ministrica znanosti i obrazovanja
Moderatorica drugog okruglog stola: prof. dr. sc. Branka Ramljak, državna tajnica
Panelisti prvog okruglog stola:
prof. dr. sc. Jasminka Ledić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
prof. dr. sc. Lidija Vujičić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
dr. sc. Matija Bašić, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
doc. dr. sc. Maja Cindrić, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru
Davorka Osmak-Franjić, prof., Ured pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske
Panelisti drugog okruglog stola:
dr. sc. Suzana Tomaš, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
doc. dr. sc. Višnja Rajić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
doc. dr. sc. Aleksandra Huić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Slavomir Stankov, umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu
doc. dr. sc. Josipa Mihić, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Uvodno:
Dva okrugla stola održana su s ciljem poticanja rasprave hrvatskih stručnjaka o temi učitelja budućnosti, kao jednoj od prioritetnih tema Programa hrvatskoga predsjedanja Vijećem Europske unije (HR PRES) u području obrazovanja. Zaključci će doprinijeti daljnjoj raspravi o ovoj temi na razini EU-a za vrijeme HR PRES-a te formuliranje Zaključaka Vijeća EU-a o europskim učiteljima budućnosti. U središtu su teme učitelji budućnosti, u svim dijelovima sustava i na svim razinama obrazovanja, koji imaju ključnu ulogu i odgovornost u pripremi pojedinaca za obavljanje, ali i stvaranje, poslova budućnosti. Učitelji budućnosti, u ostvarivanju te uloge, suočavaju se s brojnim izazovima koje donose suvremene društvene, znanstvene i tehnološke promjene, koje potiču i zahtijevaju promjene u konceptu učenja i poučavanja, razvoj inovativnih pedagogija, digitalnu transformaciju škola, razvoj analitika učenja i poučavanja te brojne druge novine.
Stoga je, kao jedan od prvih koraka u razradi teme učitelja budućnosti, na okruglim stolovima započeta rasprava o ključnim izazovima i prioritetima u razvoju učiteljske profesije, koja je obuhvatila različite perspektive, kao podloga za daljnje aktivnosti i rasprave.
Ključne poruke (uključujući i odgovore na pitanja i komentare iz publike):
-
Iako obrazovni sustav treba odgovarati na potrebe tržišta rada, njegova je ključna uloga i u tome da stvara nove potrebe na tržištu rada.
-
Potrebne su dubinske promjene: učitelji trebaju biti usmjereni na istraživanje svoje odgojno-obrazovne prakse i autonomni u osmišljavanju strategija i procesa poučavanja.
-
Najbolji se ishodi postižu u izravnom radu s učenicima. Potrebno je preispitati podjelu odgovornosti nastavnika i učitelja (didaktički ugovor) i dobre ideje implementirati u inicijalno obrazovanje učitelja, ali i njihovo usavršavanje.
-
Važno je razmotriti potrebne promjene u inicijalnom obrazovanju učitelja, ali i potrebe za njihovim profesionalnim razvojem.
-
Ključna je motivacija za generiranje procesa promjene odgovornost prema djeci (učiteljska profesija kao harmonija između najljepšeg i najtežeg zanimanja). Važna je intrinzična motivacija učitelja - želja za radom s djecom i mijenjanje društva kroz obrazovanje.
-
Potrebno je raditi i na ugledu i percepciji učiteljske profesije kao vrijednog poziva. Uz osnaživanje potrebnim znanjima i kompetencijama, potrebno je i nagrađivati učitelje koji daju najznačajniji doprinos.
-
Nedostatak učitelja pojedinih predmeta (matematika, fizika, kemija) ukazuje na brojne izazove koji proizlaze iz rada s djecom i roditeljima, prilagodbom zahtjevima suvremenog obrazovanja i reformi, što upućuje na potrebu za postavljanjem visokih zahtjeva na obrazovanje učitelja.
-
S obzirom na dinamičnost sustava, da bi se potaknulo stvaranje, potrebno je kontinuirano istraživanje i umrežavanje na nacionalnoj i na međunarodnoj razini (umreženost praktičara) te prepoznavanje spremnosti pojedinaca za ulazak u procese promjene. Pojedinac ne može biti reformator. Zato je važno kolektivno djelovanje učeće zajednice.
-
Potrebna je kultura suradnje, uvažavanja i umrežavanja radi širenja horizonta te je važno preispitati na koji način male zajednice učitelja mogu unaprijediti svoj rad.
-
Potrebno se, iz nacionalne perspektive, intenzivnije uključiti u europske procese i jačati europsku dimenziju, europsku suradnju, europske vrijednosti i osjećaj europskog identiteta.
-
O odnosima nacionalnih i europskih politika te zajedničkim ciljevima i vrijednostima potrebno je osvijestiti učitelje, ali i školske pedagoge, kao nositelje razvoja. Pritom je potrebno poticati kritičku refleksiju. Europska dimenzija treba biti uključena na razini vrijednosti, a ne samo informiranja (primjerice, u udžbenicima). Europska i nacionalna dimenzija nisu u suprotnosti.
-
Potrebno je raditi na operacionalizaciji europskih obrazovnih politika. Provode se značajne inicijative (primjerice, škole izrađuju Europski plan razvoja, europska dimenzija uključena je u studijske programe), o kojima je važno sustavno prikupljati podatke i diseminirati ih.
-
Učenje i poučavanje važno je povezati i s potrebama lokalne zajednice te snažnije promovirati učenje zalaganjem u zajednici.
-
Važno je sustavno promišljati pitanja vrijednosti i multikulturalnih kompetencija: potreban je nacionalni okvir kao popis temeljnih vrijednosti važnih i na nacionalnoj i na europskoj razini.
-
Uz promjenu paradigme - učenici u središtu odgojno-obrazovnog procesa - potrebno je prilagoditi i strukturu. Da bi se ostvario napredak, promjene trebaju biti kontinuirane, uz su-kreaciju kao ključno načelo.
-
Važno je da djeca u ostvarenju svojih participativnih prava dobiju podršku odraslih: da mogu reći što misle, da ih se uvaži i da dobiju povratnu informaciju. Zato je potrebno raditi na razumijevanju dječjih prava i kod učitelja razvijati kompetencije za izgradnju odnosa temeljenih na ravnopravnom dostojanstvu, autoritet sa srcem. Škola je puno više od mjesta gdje se uči.
-
Važna je kultura odgojno-obrazovne ustanove, koju kreiraju svi sudionici: djeca trebaju biti kreatori, osjećati pripadnost i percipirati školu kao mjesto življenja.
-
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje temeljna je baza na kojoj se izgrađuje budućnost pojedinca, stoga je ključno ulagati u njegov razvoj i posvetiti pozornost odgajateljima. Znanstvena pismenost razvija se od vrtića.
-
Posebno je važno razvijati i kompetencije za rad u nastavi na razini visokog obrazovanja. Nastava na visokim učilištima treba biti usmjerena na studenta, uz jačanje njihove autonomije i odgovornosti, da bi studenti to primijenili u svojem kasnijem radu u nastavi.
-
Učiteljima treba pružiti podršku da orkestriraju nastavu u kojoj svaki učenik samostalno radi.
-
Organiziranje integrirane timske nastave studenata u okviru pedagoške prakse treba organizirati s kolegama učiteljima. Treba jačati kulturu suradnje.
-
Važno je osposobiti učitelje i za organizaciju izvannastavnih aktivnosti, a ne samo redovne nastave jer one su temelj kreativnosti učenika.
-
Važno mjesto treba imati čitalačka pismenost i razvoja intelektualnog vokabulara mladih u cjeloživotnom obrazovanju učitelja budućnosti.
-
Preporuka Vijeća ministara je višejezičnost, odnosno ovladavanje minimalno dvama stranim jezicima.
-
Postajemo multikulturalno društvo u sve većoj mjeri i Europa je multikulturalna. Nacionalni kurikulum predviđa razvijanje interkulturalnih kompetencija učenika. Interkulturalnu kompetenciju sadašnjih učitelja na svim razinama obrazovanja treba osnažiti.
-
U Hrvatskoj STEM treba postati STEAM. Hijerarhija predmeta je zastarjeli koncept.
-
Negativne su posljedice dezintegriranosti sveučilišta na obrazovanje učitelja - učiteljski studiji su samo po nazivu sveučilišni, a u stvarnosti izrazito fakultetski. Treba staviti naglasak na interdisciplinarnost učiteljske profesije.
-
Reforma nikada ne smije stati, jer ako stane, zaostajemo u razvoju. Učitelj budućnosti je nositelj promjena i reformi.
-
Treba osnažiti studentsku praksu i omogućiti neposredno iskustvo studentske prakse s učenicima i u razvoju digitalnih didaktičkih materijala.
-
Ideja dobrog učitelja od pred 20 godina se promijenila. Danas to nije više onaj koji dobro poznaje predmetne sadržaje, već onaj koji ima dobre kompetencije kako poučavati. Onaj koji može djelovati u skladu sa svojim kompetencijama i u skladu sa svojim identitetom i u skladu sa svojim viđenjem o tome kako treba poučavanje koncipirati.
-
Potrebno je osnažiti učitelja za ulazak u učionicu i onda mu dati autonomiju te sustavnu podršku u daljnjem razvoju.
-
Uloga učitelja u prevladavanju stereotipa, posebno rodnih uloga, je važna jer učitelji imaju potencijal osnažiti učenike i studente u njihovom samopouzdanju, u razvoju vrijednosti i stavova, u izboru profesionalnog puta i karijere i svoje uloge u društvu.
-
Interdisciplinarnost je obilježje učitelja budućnosti, od njegova oblikovanja u inicijalnom obrazovanju preko kontinuiranog stručnog usavršavanja i neposredne primjene u nastavi.
-
Psihološka i zdravstvena, mentalna dobrobit te socijalno emocijalni razvoj učitelja je preduvjet za stjecanje novih vještina te ostvarivanje nove uloge učitelja u suvremenom društvu.
-
Ravnoteža između STEM (science, technology, engineering, mathematics) i SEL (socio-emotional learning) revolucije. Bez SEL-a, nema STEM-a.
-
Učiteljska profesija je poziv. Svaki učitelj želi biti dobar učitelj, a sustav mu u tome treba dati podršku. Nije sve u financijskim resursima. Ponekad je potrebno napraviti dobru reorganizaciju i postaviti prave ljude na prava mjesta u pravo vrijeme.
-
Jedna važna dimenzija inkluzije je uključenost učenika u stvaranje nastavnog materijala i vrednovanja znanja i vještina.
