Gospodarstvo pred novom recesijom - pouke iz nedavne prošlosti nas upućuju da pušemo i na hladno

Ante Gavranović Ante Gavranović

Hrvatskoj je trebalo punih šest godina da izađe iz gospodarske recesije, a čak 10 godina da dosegne razinu BDP-a od 2008. Ekonomski stručnjaci, kod nas i u svijetu, navještaju da bi nova recesija mogla imati pogubnije razmjere. Treba nam stoga dosta mudrosti da u složenim vremenima ne počinimo neke ishitrene mjere ili otvorimo procese koji bi mogli imati dugoročno vrlo nepovoljne posljedice. Pogreške iz prošlosti dovele su veliki dio gospodarskih subjekata u nepovoljniji ekonomsko-socijalni položaj i – nisu ispravljene. Međutim, pouke iz nedavne prošlosti nas upućuju da pušemo i na hladno.

Pojava novog korona virusa, koji se širi velikom brzinom, izazvala je globalnu zdravstvenu krizu, koja trese svijet, no virus sije strah i u svim segmentima gospodarske djelatnosti. Stručnjaci i poslovni ljudi, kao i političari, već dulje vrijeme govore o ogromnim gubicima za svjetsku ekonomiju i procjenjuju koliki bi oni mogli biti. Posebno su ugrožene male i slabe, ali i velike i svjetski važne ekonomije i segmenti industrije i trgovine, a neka predviđanja govore da će ova zdravstvena kriza izazvati novu globalnu recesiju, opasniju i većih razmjera od one prije desetak godina. Takve najave, koje se sve više pretvaraju u nepobitnu stvarnost, izazivaju veliku uznemirenost u poduzetničkim krugovima. Strah od neizvjesne budućnosti nije bezrazložan.

Najnoviji rezultati ankete Hrvatske gospodarske komore pokazuju da koronavirus ima sve veći negativan utjecaj na domaće gospodarstvo, a najpogođenije su mikro tvrtke. Čak 95 anketiranih tvrtki prijavljuje pad prometa, s tim da ih 28 posto ima pad od 100 posto. Tri četvrtine (74 posto) prijavilo je pad proizvodnje, od čega petina (21 posto) ima stopostotni pad. Prema djelatnostima, u anketiranom uzorku najzastupljenije su prerađivačka industrija i uslužne djelatnosti, zatim trgovina, prijevoz i građevinarstvo pa turizam (hoteli, restorani i putničke agencije). Preko petine ispitanih tvrtki (22 posto) je s područja grada Zagreba slijede Zagrebačka i Primorsko-goranska županija (po 9 posto).

Jasno je da takav razvoj događaja nije nimalo povoljan, pa ozbiljno ugrožava svo stanovništvo, posebice gospodarstvo. Pad poslovnih aktivnosti poguban je čimbenik svih društvenih i gospodarskih kretanja. Vlada pokušava nizom ekonomskih I financijskih mjera zaustaviti ili barem svesti na najmanju mjeru ta nepovoljna kretanja, svjesna neumitnih posljedica koje nas očekuju. Gospodarstvenici žestoko reagiraju na sve te mjere, smatrajući ih, jednostavno, “mlakom kamilicom”. Traže brže, snažnije usmjerene i potpuno jasne zahvate i rješenja.

Vlada je u prvoj fazi borbe za očuvanje radnih mjesta i stabilnost financijskih tokova, ponudila ono što smatra u ovom trenutku mogućim, s time da osigurava funkcioniranje države i društva. Realan sektor, međutim, ne prihvaća takav pristup. Uvriježeno je mišljenje da kasnimo sa svim tim mjerama i da svakim danom dublje tonemo u gospodarsku neizvjesnost.

Iz Vladinih krugova se uporno naglašava da je riječ tek o prvoj fazi podrške gospodarstvu i da će se, po potrebi, te mjere dopunjavati, proširivati, usklađivati u hodu. Želim vjerovati da Vlada (koja, po mom mišljenju, dobro pliva u svim tegobama s kojima se susreće) ima već razrađene i scenarije B. C, pa i dalje u tom pogledu. Uostalom, na suzbijanju koronarne krize pokazalo se da su mjere stupnjevite, razrađene čak u pet faza (sada smo na primjeni treće). Nadamo se da će se to dogoditi i ovom prilikom, iako je realno očekivati ozbiljan pad poslovnih aktivnosti, osjetan pad prihoda Proračuna, ozbiljno rezanje svih rashoda i ukupnih troškova. Spomenute brojke, naime, pokazuju da kriza s koronavirusom neće poštedjeti nikoga i stoga hitno moramo pomoći pogođenim dijelovima gospodarstva oslobađanjem plaćanja svih davanja, sufinanciranjem plaća i moratorijima na kredite. Realan sektor smatra da moramo djelovati proaktivno i preventivno, a ne samo relativno pasivno reagirati na ovo što nam se događa.

Strah od nove recesije

Utjecaj na naše gospodarstvo ovisi isključivo o dvije stvari. Prvo, koliko će epidemijska kriza trajati i drugo, koliko će srednjoeuropska gospodarstva (predvođena Njemačkom) biti ugrožena s globalnog tržišta vezano uz prekide lanaca dobave iz Kine. Produbljivanje industrijske recesije u Njemačkoj već ima i moglo bi i dalje imati negativne učinke po ukupna gospodarska kretanja unutar EU, pa i šire, a svakako će se nepovoljno odraziti na naš robni izvoz. Dodamo li tome izrazito nepovoljna kretanja u Italiji, našem najvažnijem izvoznom partneru, ukupna slika se dalje urušava. Pokazala se i pogrešnom politika (pre)snažnog oslanjanja na turizam čije posljedice već osjećamo. 
Zbog pandemije koronavirusa Hrvatska će u ovoj godini sigurno zabilježiti osjetan pad ekonomske aktivnosti, po mišljenju relevantnih ekonomskih analitičara čak pet posto. Svakim danom produžavanja opasnosti od koronavirusa ta se brojka, nažalost, pomiče pa neki ekonomski analitičari već sada govore o padu od petine, četvrtine pa i više BDP-a. Prve su to procjene gospodarskih učinaka pandemije koronavirusa na Hrvatsku. Prema podacima HGK oni dobivaju zastrašujuće okvire. Ostvare li se te prognoze, to će u praksi značiti da će realni hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) pasti na razinu malo veću od one iz 2017. godine. Drugim riječima, epidemija COVID-a-19 'izbrisat će' nam tri godine ekonomskog života. Ako se, pak, usporedbe povlače s razdobljem prije posljednje financijske i ekonomske  recesije, onda se, pokazuju to prve kalkulacije, zapravo vraćamo na razinu na kojoj smo bili otprilike 2008. godine, ako ne i ispod toga. To znači da nam je posljednjih deset godina bilo izgubljeno kad je riječ o ekonomskom oporavku.

Upozorenja svjetskih ekonomskih organizacija

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) upozorava da  epidemija/pandemija već sada znatno utječe  na globalnu trgovinu, a da će posljedice u globalnoj ekonomiji vjerojatno biti osjetne.Predstavljajući privremene prognoze, glavni ekonomist OECD-a Laurence Boone rekao je: "Virus riskira nanijeti daljnji udarac globalnoj ekonomiji koja je već oslabljena trgovinskom i političkom napetošću. Vlade moraju djelovati odmah kako bi obuzdale epidemiju, podržale zdravstveni sustav, zaštitile ljude, povećale potražnju i pružile financijsku pomoć kućanstvima i tvrtkama koje su najviše pogođene. "

Upozorenja OECD-a ukazuju da bi fleksibilni rad trebao biti korišten za očuvanje radnih mjesta. Vlade bi trebale provoditi privremene porezne i proračunske mjere kako bi ublažile utjecaj u sektorima koji su najviše pogođeni padom gospodarstva, poput putovanja i turizma te automobilske i elektroničke industrije. U najugroženijim zemljama potrebno je osigurati odgovarajuću likvidnost kako bi banke mogle pomoći tvrtkama koje imaju problema s novčanim tokom, dok su mjere obustave na snazi.

Korist od globalizacije ima manjina

Stanje i procesi u svjetskom gospodarstvu pokazali su neke nove pojave: gospodarstvo je neotporno i na krize koje s njim samim nemaju izravne veze, odnosno nisu izazvane poremećajima u gospodarskim i financijskim politikama i prilikama. Problemi u svjetskom gospodarstvu izazvani korona virusom pokazuju da je ono visoko globalizirano. Zemlje su izrazito povezane u proizvodnim, globalnim lancima proizvodnje vrijednosti, i to u svakom slučaju "podiže"svjetsko gospodarstvo. No, istovremeno postoje i negativni učinci toga. Naime, probitak  od te globalizacijske umreženosti proizvodnje ne pripada većini, nego pripada manjem broju građana svijeta na teret ostatka preostalih građana. Isto tako, pokazalo se vrlo bitnim da, iako su visoka globaliziranost i široka umreženost u gospodarskim tokovima neophodni alati ekonomskog preživljavanja, svaka zemlja mora imati vlastitu stratešku proizvodnju proizvoda na svojem teritoriju i osigurati visoki stupanj samodostatnosti u ključnim područjima, prije svega hrani i energetici. To u velikoj mjeri predstavlja ozbiljan zadatak za kreatore naše ekonomske politike, koji su se godinama rukovodili formulom da se u nas ne isplati ništa proizvoditi što je imalo veliki poguban utjecaj na domaću proizvodnju, kako u poljoprivredi, tako i u prerađivačkoj industriji.

Pripreme za budućnost

Usporedo s rješavanjem problema nastalim konoravirusom i očekivanom recesijom kreatori moraju razrađivati scenarije kako se ponašati u godinama iza toga. Europska komisija predstavlila je ovih dana  novu strategiju potpore europskoj industriji u njezinoj dvostrukoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti i digitalnom vodstvu. Cilj je strategije povećati konkurentnost Europe i njezinu stratešku autonomiju u kontekstu temeljitih geopolitičkih promjena i sve veće konkurencije na svjetskoj razini.
U paketu inicijativa iznosi se novi pristup europskoj industrijskoj politici, koji je čvrsto ukorijenjen u europskim vrijednostima i tradiciji socijalnog tržišnoga gospodarstva, i utvrđuje niz mjera za potporu svim dionicima europske industrije, uključujući velika i mala poduzeća, inovativna novoosnovana poduzeća, istraživačke centre, pružatelje usluga, dobavljače i socijalne partnere. Cilj je posebne strategije za mala i srednja poduzeća smanjiti birokraciju i pomoći brojnim MSP-ovima u Europi da svoje poslovanje prošire na cijelo jedinstveno tržište i šire, olakšati im pristup financiranju te ih potaknuti da predvode digitalnu i zelenu tranziciju. Nove inicijative uključuju I konkretne korake za uklanjanje prepreka funkcionalnom jedinstvenom tržištu, najvećoj prednosti Europe, kako bi svim našim poduzećima omogućili rast i poslovanje u Europi i šire.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je:”Europska industrija pokretač je rasta i blagostanja u Europi, a najjača je kada se oslanja na ono što je čini snažnom: na svoje ljude i njihove ideje, talent, raznolikost i poduzetnički duh. Danas je to važnije nego ikad jer se Europa sprema pokrenuti ambicioznu zelenu i digitalnu tranziciju u svijetu koji je sve nestabilniji i nepredvidljiviji. Europska industrija ima sve što je potrebno da preuzme vodeću ulogu na tom putu i učinit ćemo sve kako bismo je u tome poduprijeli”.

Tri ključna prioriteta

Kako bi ojačao vodeći položaj Europe u industriji, novom industrijskom strategijom nastojat će se ostvariti tri ključna prioriteta: Održavanje globalne konkurentnosti europske industrije i jednakih uvjeta tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu i globalno, klimatska neutralnost Europe do 2050. te oblikovanje europske digitalne budućnosti.Strategija uključuje reformu pravila o tržišnom natjecanju, borbu protiv krađe intelektualnog vlasništva i hvatanje u koštac s kineskim tvrtkama koje se uz pomoć državnih potpora natječu u Europskoj uniji i tako predstavljaju nelojalnu konkurenciju.Reformu pravila o tržišnom natjecanju najglasnije su tražile Njemačka i Francuska, koje su žestoko kritizirale prošlogodišnju odluku Komisije o zabrani planiranog spajanja najvećih europskih proizvođača brzih vlakova, njemačkog Siemensa i francuskog Alstoma, zbog mogućeg stvaranja monopola.

Hrvatska je sastavni dio Europske unije i snosi sve posljedice budućih kretanja unutar te Zajednice. Morat će horizontalnim mjerama dodati i poneke specifične svoje, vodeći računa da bi u narednom razdoblju morala osigurati samodostatnost na nekim bitnim strateškim područjima. To je očito postalo imperativ!

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.