Kerameikon u svojim izlozima i izlogu Knjižnice postavio izložbu Zimske priče

U subotu je u prostoru Kerameikonove  galerije K10 svečano otvorena međunarodna žirirana izložba iz ciklusa Kerameikon i prijatelji naslovljena Zimske priče. O izložbi su govorile Željka Bračko i Višnja Slavica Gabout, a nazočni su druženje završili uz kićenje novogodišnje jelke i kuhano vino. Osim u izlozima galerije izložbu razgledajte  i u izlogu Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović u šetnji gradom. Višnja Slavica Gabout izložbu je u predgovoru kataloga popratila ovim prigodnim riječima.

Vrijeme zime je doba smiraja prirode i kraja godine. Razdoblje je to hladnog vremena i zimskog solsticija, dugih noći i kratkih dana, kad je prirodnog svjetla manje, a mraka više. Razdoblje kad vani sniježi, zrak mrzne, vjetar zavija, a čovjek više boravi u kući. Nakon užurbane i radne godine zima je vrijeme prekida aktivnosti i odmora. U prirodi je to vrijeme svojevrsne hibernacije, a kod ljudi vrijeme praznika i veselih zajedničkih proslava. U rasvijetljenim kućama tad je radosno i užurbano – vrijeme je adventa, blagdanskih priprema, emocija, darivanja - i blještavila.

Ali za mnoge to je vrijeme koncentracije i kontemplacije, unutarnjeg razgovoru sa samim sobom i utišanih monologa. Vrijeme posvećeno čitanju i pričanju priča u tihoj toplini doma te misaonom i kreativnom radu. Zimskih priča ima mnogo i svi imaju neku omiljenu, vezanu uz svoju asocijaciju na zimsko doba. Od onih bajkovitih, do onih mitskih i svevremenskih; od onih koje se događaju u zamrznutoj, bezglasnoj zimskoj šumi, do onih koje uzlijeću do udaljenih, hladnih zvijezda i tajnovitih prostranstava svemira. U ovoj izložbi kod umjetnika se isprepliću dva glavna asocijativna polazišta vezana uz pojam zime, na kojima oni onda dalje grade svoju priču: jedno polazište je općenito priroda i zimski krajolik, sa snijegom, ledom, pahuljama, injem, hladnoćom ...i tišinom, a drugo su zimski blagdani, sa šarenilom, opisnošću, veseljem... i pričljivošću.

U prvom slučaju umjetnici  stvaraju  jednostavne, pročišćene i najčešće apstraktne forme, donoseći priče-asocijacije o transformacijama i mijenama prirode u zimsko doba, s karakterističnim zimskim oblicima i strukturama te o sveprisutnoj bjelini i time svojevrsnoj rasvijetljenosti nasuprot tamnini zimske ogoljelosti i utišanosti. Ove priče rafiniranih bjelina i tamnina, kao i suženog spektra prigušenih zimskih tonova, likovno su ispričane smireno i nedramatično, djelujući  meko, prozračno, lagano i tiho, aludirajući ne samo na zimu, nego općenito na kontemplaciju i introspekciju. Pokazujući time svoju značenjsku slojevitost i mogućnost iščitavanja krajolika prirode kao unutarnjeg krajolika autora i njihove intime. S druge strane, u zimskim pričama koje se vežu uz blagdane i advent vlada razigranost i duhovitost, pršte boje i širi se veselje. One su pune naracije i detalja, a o zimi pričaju kao o najzabavnijem i najljepšem godišnjem dobu; dobu obilja.

Umjetnici-keramičari su ove dvije varijante svojih priča likovno ispričali u prvom slučaju u vidu simbola, metafora i asocijacija, a u dugom kao narative i scenska događanja. Ispričali su ih kroz suvremena keramička djela realizirana u formi skulptura, skulpturalnih kompozicija, reljefa, slika-objekata, ready-made objekata, asamblaža i instalacija. Sva ta djela, premda združuju različite umjetničke osobnosti, različite pristupe i različite poetike, pričaju jednu zaokruženu vizualnu priču koja se, kao sve priče, sa zanimanjem čita. - Poručila je Višnja Slavica Gabout.