U nedjelju, 12. rujna performansom „Terenski rad 4“ u izvedbi Bojana Mucka i Vanje Babića završili su jubilarni, 20. Dani performansa u Varaždinu. Autori su u gotovo 4-satnoj akciji „šetali“ zid od opeke, premještajući cigle sa zadnjeg reda u prvi red. Zid se tako prošetao od bedema Staroga grada, preko Kule stražarnice do Trga Miljenka Stančića. Efektan je to bio završetak festivala koji je svoj klimaks doživio u subotu, posvećenu sjećanju na početke od prije 20 godina, kao i umjetnike koji su svih tih godina gostovali i nastupali u Varaždinu.
Prijepodnevni subotnji sati pripali su umjetničkom nukleusu, inicijatorima varaždinskih Dana performansa. Ivan Mesek, idejni začetnik, trenutačno ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin u čijoj su organizaciji održani 20. Dani performansa, na varaždinskoj tržnici napravio je svojevrsnu varijaciju na performans izveden na istom mjestu 2001. godine. Performans se zvao „Aukcija“, a prodavala se autorova umjetnička slika većeg formata po principu tko ponudi manje. Krenulo se od 1 milijun dolara i došlo se, očekivano, do nule, te je sretan licitator na kraju i dobio sliku – za ništa. Darwin Butković izveo je također varijaciju svog performansa „Flying art SA“, dok je posljednji od varaždinskih inicijatora festivala Alen Novoselec izveo novi rad kojim se prisjeća djetinjstva i sanjkanja na bedemima Staroga grada.
Osim autora koji su nastupali na festivalu, subota je bila i dan susreta nekoliko autora koji su do sada nastupali u Varaždinu. Svi zajedno okupili su se na Trgu Matije Gupca kako bi zasadili Drvored performera. Vlasta Delimar, Zlatko Kopljar, Milan Božić, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, uz sudionike festivala, zasadili su sedam hrastova posvećenih grupi Traveleri, Zlatanu Dumaniću, grupi Gorgona, Tomislavu Gotovcu, Vladimiru Dodigu Trokutu, Krešimiru Farkašu i Marijanu Crtaliću.
Emotivan je to bio trenutak evociranja raznih anegdota naših zaslužnih performera, koji se nastavio na okruglom stolu gdje su umjetnici, pod moderiranjem Branka Franceschija i Suzane Marjanić, kao i pridošla publika, raspravljali o sadašnjem trenutku na performerskoj sceni te detektirali neke pojavnosti i problematike koje su se razvijale posljednjih 20 godina trajanja festivala.
Večernji sati bili su posvećeni sjećanju na Ulaya kroz dokumentarni film koji prikazuje njegovu jednogodišnju borbu s bolešću, kao i evociranju umjetnikove bogate umjetničke karijere.
Subota je završila kantautorskim koncertom Žana Jakopača koji je, tada s glazbenom skupinom Šo!Mazgoon, nastupao i na prvom izdanju festivala 2001. godine.
Program u petak započeo je u 19 sati izvedbom performansa „Artwear“ Dalibora Nikolića iz Mostara, koji je obukao u mramoru isklesani prsni oklop s krilima na leđima i tako na Trgu Miljenka Stančića stajao 10-ak minuta. Alen Novoselec predstavio je koncept i ideju bio-instalacije pod nazivom „24 stabala Ode radosti“. Beogradska umjetnica Ivana Ivković bila je predstavljena projekcijom videozapisa performansa “In Him we trust“, tematizirajući biblijski Posljednji sud. Program u petak završio je inspirativnim dokumentarcem o Josephu Beuysu povodom njegove 100-te obljetnice rođenja, a sadnja drvoreda performera referenca je na njegov projekt „7000 stabala hrasta“ u Kasselu.
Festival je otvoren u četvrtak, 9. rujna monografskom izložbom Zlatana Dumanića te performansom Ivana Šeremeta pod nazivom „Monetarni performans“, dok je tjedan dana ranije, kao svojevrsna najava festivala, otvorena izložba beogradskog umjetnika Zorana Todorovića.
