Marjan Pugartnik – ''Književnost pripada svima''

ljubica, pugartnik

U četvrtak, 8.lipnja, u Gradskoj knjižnici i čitaonici ''Metel Ožegović'' varaždinskoj publici predstavljen je slovenski književnik Marjan Pungartnik i njegova poezija kao korijen dubokih emocija, kao mladica pjesnikovih stremljenja, kao vodilja pjesnikovog koraka.

Publika je upoznala, prije svega, velikog čovjeka i njegovu osobnost kroz njegov nadasve bogat književni opus. Marjan Pungartnik darovao je ljepotu slovenske ''besede'' i toplinu poetskog izričaja. Njegov zavidan književni rad nije ostao neprimijećen kako na slovenskoj književnoj sceni tako i van granica Slovenije. S književnikom su razgovor vodili, varaždinski književnik Ernest Fišer, te pjesnici Milan Novak i Ljubica Ribić, a glazbom je sam program upotpunio mladi glazbenik Slavko Vincek.

Marjan Pungartnik, rođen 28. srpnja 1948 u Legnu kod Slovenj Gradca (Slovenija), diplomirao je  novinarstvo na Fakultetu za sociologiju, politologiju i novinarstvo u Ljubljani, za diplomski rad primio je  studentsku Prešernovu nagradu 

Za svoj rad na polju promoviranja književnosti i organiziranja književnih radionica i tribina primio je  ČASNO PRIZNANJE (Certificate of Honor) Regional Lifelong Learning Festival Skopje 2003 ZA izuzetni primjer organiziranja uspješnog cjeloživotnog učenja (Skopje, 18. listopad 2003), te ZLATNI ČASNI ZNAK ŽUPANIJSKOG  mjesta Gradec (17. ožujak 2006), Plaketu ZKD Maribor s priznanjem (18. srpanj 2008), i priznanje »za izuzetan doprinos za ostvarivanje projekta Maribor 2012 – Europska prijestolnica kulture (2013), Glazerovu povelju (2015) i  plaketu časnog člana Saveza kulturnih društava Maribor (2015).

Organizatori: Gradska knjižnica i čitaonica ''Metel Ožegović'', Varaždin; Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu; Udruga RITAM MISLI Varaždin

 

Marjan Pungartnik

 

PROBUDILA ME PJESMA

 Probudila me pjesma. Tako tanko

Je zazvonila, kad je pala ispod neba

Na uzglavlje, na plahtu čistoga svijeta

Zapisala se perom iz sjećanja.

Izgubio sam ga davno, da me ne prati

I da me kao krov golog štiti

Na putovanjima. Dolje u dubinu pada

Zbrkana slika stvarnosti, iz komadića slivena.

Uvis u nebo se širi zvjezdana šuma

I slavuj suludu pjesmu entropije pjeva

Usred noći, i prag je uzglavlje, uzglavlje prag

Prašan, gdje vrata se otvore i kroz njih

Ruka zlatnu kovanicu baci, da zazveči

U ovozemstvu lažnom, u rasipanje utonulo.

 

 PLAVA ČAJANA

 

U plavoj čajani padaju čajne šalice

Na pod od opeke i zvučno se razbijaju.

U plavoj čajani leprša pod stropom kiša.

Koliko kiše za moju krhku žalost.

 

Želim dugo sjediti nepomičan, sâm,

Držati među dlanovima toplu stijenku posude

I netremice i dalje gledati u te, nepostojeću,

Da oživiš kao ruža, kad na nju sjeda bumbar.

 

A ne oživiš. U plavoj čajani udaraju

Zvučne kobaltne ruke po tamburinu. K

ako usamljeno, prazno, očajno udaraju.

 

Bestežinski komadić sunčane svjetlosti sam.

Tvoje tragove tražim, jer nemam svojih,

Niti svojih mjesta nemam, ni svojih ljudi.

 

 

 

Večinom vedro

14°C

Zagreb

Večinom vedro

Vlaga: 78%

Vjetar: 11.27 km/h

  • 20 Ruj 2018

    Većinom sunčano 25°C 14°C

  • 21 Ruj 2018

    Sunčano 26°C 13°C

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.