Hrvati u iseljeništvu

27. srpnja 2010.
Jedno srce spojilo pet kontinenata

Tijekom Igara bilo je dosta govora o preseljenju Croolimpijade iz Zadra u neki drugi hrvatski ili grad u Hercegovini. Najviše zbog organizacijskih problema s kojima su HSI bile suočene ove godine. Interes su tako pokazali Split, Šibenik i Međugorje
Završile su druge Hrvatske svjetske igre. Ambiciozan projekt Hrvatskog svjetskog kongresa uspješno je okončan u petak kada je održana dodjela medalja najboljima u 12 disciplina. Hrvati iz 24 zemlje vrhunac petodnevnog (sportskog) druženja doživjeli su u prepunom klubu Arsenal koji će mnogima ostati u sjećanju kao podsjetnik na nezaboravno iskustvo sudjelovanja na Croolimpijadi. "Malo nas je al nas ima", "Srce vatreno" i ostale navijačke uspješnice, kao prigodne glazbene podloge, kotrljale su se s jezika rijeke sportaša ogrnutih u simbole svojih država i spremnih uveličati drugu po redu svehrvatsku feštu. Nakon spontanog defilea Poluotokom, skupine s pet kontinenata polako su se slijevale u Arsenal.

Rasplesani Nizozemci

Jure Strika, prvo ime organizacije i ravnatelj HSI, stajao je pored pozornice pazeći da i posljednji detalji Igara prođu u najboljem redu. Kada se uvjerio da je sve spremno za dodjelu, dao je znak voditeljima koje je čekao nimalo lak zadatak iščitavanja imena svih slavodobitnika. Praćeni gromoglasnom podrškom cijelog kluba, jer, ipak su sve medalje osvojili Hrvati, najprije su prozvani boćari. I tako redom. Uz odličja dodjeljivana od strane predstavnika Kongresa, voditelja reprezentacija i Marijana Klanca u ime Hrvatskog olimpijskog odbora, svi su dobili svojih pet minuta. Pet minuta ispred znatiželjnih objektiva bila im je još jedna simbolična nagrada za znoj proliven na borilištima u Zadru i Posedarju.
U mnoštvu različitih koreografija najviše se istakla narančasta nizozemska "gusjenica" koja je, putem do pozornice, izazvala ovacije u Arsenalu. No tu njihovoj točci nije bio kraj. Malonogometaši iz zemlje tulipana broncu su nastavili proslavljati zaraznim plesom čija je izvedba navukla osmijeh na lica i onih najozbiljnijih.
- Šteta što nije bilo plesnog natjecanja, Nizozemci bi sigurno uzeli zlato - dobacio je netko.

Rekorder Čulina
Protokol je predvidio da se svi dobitnici odličja popnu na pozornicu, stoga se program pomalo odužio, a Arsenal razvodnio. Ipak, ne toliko da u zasjeni odličnu zabavu. Uostalom, trebalo je još pozdraviti najbolje pojedince igara - plivače. Sa sedam zlata Luisa Radaić pomela je žensku konkurenciju u bazenu, a najuspješniji od svih bio je Josip Čulina. Posedarac s adresom u njemačkom Mainzu na vrat je objesio čak 11 medalja (sedam zlata).

- Nisam se baš nadao da ću biti ovako dobar. Presretan sam s postignutim, no još me više veseli povratak u Zadar, za mene najljepši grad na svijetu. Ove su igre pun pogodak i nadam se da ću i sljedeći put imati priliku sudjelovati - kratko će oduševljeni Čulina. Nakon njega, na pozornicu će se popeti stolnotenisači, rukometaši, tenisači, vaterpolisti... Iako naizgled jednoličan, scenarij dodjele grijao je dlanove sportaša i njihovih delegacija sve do pola noći. Nastup DJ-a potom je označio kraj službenog dijela programa, ne i druženja koje se nastavilo u brojnim zadarskim klubovima. "Jedva čekamo povratak u Hrvatsku. Nadamo se da se opet vidimo u Zadru" - gotovo jednoglasno, poručili su sudionici drugih Igara.

Strikin velik posao

- Hrvatski svjetski kongres organizator je manifestacije, no može se reći da je 95 posto posla napravio jedan čovjek - ravnatelj Igara. On se zove Jure Strika. Svi mi radimo na Igrama i doprinosimo koliko možemo, no mi ne živimo u Zadru, ne živimo u Hrvatskoj, tako da je glavnina organizacije i bezbroj detalja palo na Strikina leđa. Ovim putem želio bih mu se zahvaliti na svemu - istaknuo je Franjo Pavić, glavni tajnik HSK.
Uistinu, dobri duh Igara bio je sveprisutan gotovo na svim borilištima. Kada je trebalo postaviti neko pitanje vezano za program novinari su tražili Strikin broj, isto kao i glavnina od 2.500 sudionika (sportaši, delegadije...). U inat nerazumijevanju struktura i skromnim sredstvima kojima je raspolagao, na kraju se može reći da je Jure Strika napravio velik posao.

Ponovno u Zadru?

Tijekom Igara bilo je dosta govora o preseljenju Croolimpijade iz Zadra u neki drugi hrvatski, ili grad u Hercegovini. Najviše zbog organizacijskih problema s kojima su HSI bile suočene ove godine. Interes su tako pokazali Split, Šibenik i Međugorje. Ipak, kada je sve završilo, organizatori su poručili da žele ponovno pokušati u Zadru. Kažu, Krševanov je grad idealan za takvo što. Od odlične prometne povezanosti, infrastrukturnih uvjeta, blizine mora, klime, ljudi... Uz malo veće razumijevanje vladajućih struktura izvjesno je da će Jedno srce (moto ovogodišnjih igara) za tri godine opet kucati u Zadru. A u slučaju drugačijeg scenarija, domaćinu prvog i drugog izdanja ostat će tek uspomena i žaljenje za propuštenom prilikom. "Gdje ćeš naći bolje i jeftinije reklame za Zadar i Hrvatsku?" - podvukao je jedan od natjecatelja.
Suradnja s Hrvatskim plivačkim i nogometnim savezom Sjajni rezultati Luise Radaić i Josipa Čuline nisu prošli nezapaženo u Hrvatskom plivačkom savezu koji je izrazio želju da dvoje perspektivnih sportaša ubuduće plivaju pod hrvatskom zastavom. Slično zanimanje pokazao je i Hrvatski nogometni savez pod čijim su povećalom bili nastupi australskih nogometašica.
- Dogovorili smo stratešku suradnju s HPS-om koji je prepoznao potencijal dijaspore. Za sljedeće Igre obećana nam je logistička pomoć u organizaciji, a nadamo se da bi Luisa i Josip, kada dođe vrijeme, mogli i nastupati za Hrvatsku.
Savez će pratiti njihove rezultate i razvoj, pratit će ih u sljedećih godinu, dvije, nakon kojih ćemo dobiti konkretan odgovor. Za sada, oni su još uvijek premladi i možda bi ih bilo kontraproduktivno odvojiti od svojih domova i odličnih uvjeta koje tamo posjeduju. Pored plivačkog, ostvarili smo i odlične kontakte s nogometnim Savezom. Primjerice, izbornik ženske reprezentacije došao je pogledati finalnu utakmicu između Australije i tima HSI. Želio bih naglasiti da su HSI odlična platforma za suradnju sa svim hrvatskim sportskim savezima te da ovim putem pozivamo sve zainteresirane. Da nije bilo Igara, za neke od najperspektivnijih sportaša iz dijaspore vjerojatno se ne bi ni čulo - istaknuo je Danijel Lučić, koordinator HSK za sportaše iz Europe.

O igrama JURE STRIKA, RAVNATELJ IGARA:
Idemo dalje

- Hrvatske svjetske igre sada su činjenica. Nisu se održale samo jedan put i pale u zaborav. Bez obzira na sve poteškoće koje smo imali u organizacijskom smislu, možemo reći da se projekt učvrstio i da ide dalje. Sretni smo da je sve dobro završilo, a najviše nas veseli zanimanje sudionika koji su izrazili želju da sudjeluju i na trećim Igrama.

FRANJO PAVIĆ, GLAVNI TAJNIK HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA:
Računali smo na veću pomoć Grada i Županije

- Računali smo na veću pomoć Grada i Županije u organizaciji drugih Igara. Trebamo uzeti u obzir teške financijske uvjete koji vladaju svugdje u svijetu, a ne samo u Zadru, ali i nadati se da će na sljedećim igrama Grad pomoći kao što je to radio i 2006. godine. Ovaj put smo uspjeli izgurati, no smatram da bi se susreti Hrvata iz 24 zemlje trebali dočekivati s više senzibiliteta. Naime, radi se o besplatnoj promidžbi grada Zadra koja ovaj put nije naišla na previše razumijevanja.
Piše: Andrija Prović Zadarski list

23. srpnja 2010.
Očekujemo druženje i pokoji uspjeh

Jeste li čuli za Goudu, grad sira i tulipana? Tamo živim, a u Zadar sam stigao kao koordinator nizozemske reprezentacije - odgovorio je Goran Strniša pogledavajući jednim okom prema parketu u Mocirama. Naime, nizozemske su rukometašice upravo bilježile svoj prvi nastup na ovogodišnjim Hrvatskim svjetskim igrama, a na tribinama su imale podršku tri vjerna navijača. Pored prvog čovjeka 20-člane delegacije, dlanove su grijali njegov sin Danijel i Luka Ivanišević, član nogometne družine iz zemlje vjetrenjača (kasnije smo saznali i rođak proslavljenog hrvatskog tenisača).
Pomalo otrcano, razgovor smo počeli pitanjem o očekivanjima vezanim za nastup nizozemskih Hrvata.
- Očekivanja su nam prvenstveno vezana uz druženje i povezivanje s ostalim Hrvatima. Ove su igre sjajna prilika za tavo što. Ako se pritom poklopi i dobar plasman naših predstavnika, tim bolje - reći će predstavnik nizozemskog Hrvatskog svjetskog kongresa.
Iako njihove rukometašice nisu nastupale u narančastim dresovima, već za tim Hrvatskih svjetskih igara, saznali smo da bi Nizozemci značajniju rolu mogli imati u dvoranskom i "velikom" nogometu, odnosno plivanju.
- Imamo dobar sastav u nogometu pa se nadam da ćemo kvalitetu dokazati na travnjaku. Što se tiče plivanja, smatram da bi tu mogli i do medalje - optimističan je Luka Ivanišević.
Odmaknuvši se od sportskih tema, upitali smo o životu Hrvata u zemlji "oduzetoj moru".
- Položaj Hrvata je vrlo dobar. Većina naših ljudi ima dobre poslove i mogu reći da su se mahom snašli u Nizozemskoj. Istina, mi smo kudikamo temperamentniji narod, što domaćem stanovništvu ponekad i nije shvatljivo, no ako ne nastojite zasjeniti Nizozemce, oni vam neće raditi probleme - kaže Strniša koji se u Nizozemsku odselio 1994. godine.
Inače, prema riječima našeg sugovornika, u zemlji klompi, tulipana i vjetrenjača trenutačno je 2.200 registriranih Hrvata, ali dodaje i kako je prava brojka daleko iznad spomenute.
A gdje su Hrvati, tamo je i Katolička crkva.
- Za naše ljude najviše se brine Hrvatska katolička misija u Rotterdamu. Hrvati svugdje u svijetu, pa tako i u Nizozemskoj, u Katoličkoj crkvi imaju veliku podršku, i obrnuto - istaknuo je Strniša.
Kad završe Igre, Goran će u posjet majci u Zenici, a potom na odmor i susret s ostalom mnogobrojnom rodbinom uzduž hrvatske strane Jadrana.
- Igre su odlična prilika da se spoji ugodno s korisnim. Tako ću i ja potražiti odmor u nekim od dalmatinskih gradova, negdje od Splita do Dubrovnika. Pretpostavljam da isto vrijedi i za dobar dio sudionika igara. One su odlične za promociju Hrvatske te se nadam da će sljedećih godina postati još masovnije - zaključio je koordinator "Oranja" te požurio pogledati kako ide Nizozemcima na ostalim borilištima. Andrija Prović, Zadarski list

21, srpnja 2010.
SVJETSKI CENTAR MLADIH
U Zadru otvorene sportske igre za VIŠE OD 700 djece iseljenika
Stjepan Rukavina: 'Ovdje se priča samo o krizi i nogometu'

Kad je nogometna reprezentacija Argentine u nedjelju navečer u svojim plavo-bijelim dresovima istrčala na pozornicu ispred drevnog zadarskog Foruma, najveći pljesak dobio je samozatajni mladić koji je na leđima nosio slavnu desetku. Nije, naravno, riječ o Lionelu Messiju ni o "onoj" Maradoninoj Argentini već o reprezentaciji mladih sportaša hrvatskih korijena koji su u Zadar doputovali na Svjetske igre, natjecanje koje jednom godišnje u domovini okuplja preko 700 Hrvata iz dijaspore.
"Messi" je 23-godišnji Stjepan Rukavina, Ličanin iz Buenos Airesa, po zanimanju makroekonomist, u slobodno vrijeme nogometaš. - Moj otac je rođen u Argentini, ali sve dok nije krenuo u školu nije znao ni riječi španjolskog jer se u kući govorio samo "domaći". Mene je hrvatski naučila baka. Hrvate i Argentince opisuje ista riječ: "passion". Strastveni smo, možda malo i previše - objašnjava Stjepan na iznenađujuće tečnom hrvatskom sa simpatičnim latino naglaskom.
Iako je Sveć treća generacija svoje obitelji u Argentini, veza s Hrvatskom nije prekinuta. Jezik je naučio još kao dijete, plesao je u folklornom društvu "Oluja", a sad igra nogomet za "hrvatske" Argentince. Redovito se informira o zbivanjima na hrvatskoj estradi. Thompson mu baš i nije nešto, više voli slušati klape, ali ne ove "modernizirane" koje obrađuju U2 nego one koje pjevaju o težačkom životu.
- Obožavam film "Duga mračna noć". Nakon što sam ga pogledao, puno mi je stvari jasnije - kaže Stjepan primjećujući kako u Hrvatskoj svi pričaju samo o krizi i - nogometu. Kad smo se dotaknuli te teme, inače pričljiv mladić naglo je zašutio i postao diplomata od formata.
- Kad igraju Hrvatska i Argentina , meni najviše paše neriješeni rezultat. Onda me srce ne boli ni na jednoj strani - iskreno će Stjepan kojeg čeka sedam dana sportskih uzbuđenja na Hrvatskim svjetskim igrama koje organizira Hrvatski svjetski kongres, krovna organizacija naših iseljenika.
Igre su u nedjelju navečer u Zadru otvorili ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković i Lynee Yelich, prva Hrvatica ministrica u kanadskoj vladi. Pod motom "Jedno srce" od 18. do 23. srpnja mladi Hrvati iz dijaspore, od Argentine i Brazila do SAD-a i Australije, natjecat će se u 12 sportova na borilištima u Zadru, Ninu i Posedarju. Ana VUČETIĆ ŠKRBIĆ / snimio JURE MIŠKOVIĆ / cropix

20. srpnja 2010.
Otvorene druge Hrvatske svjetske igre u Zadru


Mimohodom sudionika u Zadru su svečano otvorene druge po redu Hrvatske svjetske igre u kojima sudjeluju mladi Hrvati iz iseljeništva koji su u Zadar pristigli iz cijelog svijeta.
Igre su ovtvorili hrvatski ministar vanskih poslova, Goran Jandroković i ministrica za gospodarsku raznolikost Zapadne Kanade Lynne Yelich čiji su korjeni hrvatskog pordirjetla. Mimohodu je prethodila Sv.misa u katedrali koju je održao gospićko-senjski biskup Mile Bogović uz pratnju 100-članog zbora "Druga obala" HKM Solothurn iz Švicarske. Nakon svečanog otvaranja uslijedio je kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili Barbara Othman , KUD Domagoj Edmonton iz Kanade, Ivan Kalinić iz New Yorka, Ivan Dobra Žirjanin (pjesnik) te klapa Kaleta i Ivan Dražović iz Zadra. Sportski dio program započinje 19.srpnja.

Ova sportsko-kulturna manifestacija okupila 900 Hrvata iz cijeloga svijeta. Povijesni zadarski Forum bio je prepun mladih Hrvata koji su stigli sa svih strana svijeta, od Argentine do Crne gore kako bi sudjelovali na ovim igrama. Nije ovdje riječ samo o sportu, već i prilika da se obnovi i učvrsti veze s Hrvatskom i za još bolje upoznavanje jezik, kulturu, vjeru i običaje zemlje predaka. Ministar Jandroković je rekao da ga veseli što su se u tako velikom broju odazvali iz različitih krajeva svijeta što je samo još jedan dokaz čvrstih i neraskidivih veza između Domovinske i iseljene Hrvatske.

Ova mini olimpijada, istaknula je prva kanadska ministrica hrvatskih korijena Lynne Yelich - omogućuje mladima da posjete zemlju svojih predaka te im daje važan uvid u njihovo naslijeđe, ali istodobno i pruža priliku da uspostave veze i prijateljstva s hrvatskim potomcima iz cijeloga svijeta.

Hrvatske svjetske igre iznimno su važan projekt, za hrvatske iseljenike ali i za Hrvatsku te je nužno da u Domovini dobiju podršku na svim razinama, od lokalne do državne, kazao je predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Josip Ante Sovulj. (HSI/HIC/HIA)