HIA - Hrvatski iseljenički adresar
 
   
 
 
V I J E S T I

Zanimljivosti - arhiv


30. siječnja 2008.
Poljak svim silama pokušava dokazati da je živ
VARŠAVA - Birokracija ne dopušta živom i zdravom Poljaku da se vrati iz mrtvih.
Piotr Kucy (38) iz grada Polkowice na jugozapadu Poljske proglašen je mrtvim u kolovozu prošle godine nakon što se, navodno, utopio, da bi se samo nekoliko dana nakon svog pogreba pojavio živ.

Unatoč upornom dokazivanju očigledne da je živ, Kucy je prema službenim podacima i dalje mrtav, zbog čega se ne može vratiti na posao ni uplaćivati životno osiguranje.

No, ipak nije sve tako crno, piše mjesni list u utorak, jer više ne mora plaćati porez.

"Prošao je i siječanj, a prema dokumentima još uvijek sam mrtav", izjavio je Kucy listu Gazeta Wyborcza dodavši kako mu je situacija u kojoj se našao postala smiješna.

No, službenica u matičnom uredu jako je ozbiljna. "Taj građanin više nije živ, tako piše", izjavila je listu. Jutarnji list

23. siječnja 2008.
Anna i Boris opet zajedno nakon 60 godina i gulaga
Piše: Ivana Rimac
Kad je Anna Kozlov ugledala starijeg muškarca kako izlazi iz automobila u njezinu rodnom sibirskom selu Borovlyanka, mislila je da joj se pričinjava. Ispred nje je bio Boris, muškarac u kojeg se zaljubila i za kojeg se udala prije 60 godina. Zadnji put ga je vidjela tri dana nakon vjenčanja kad ga je poljubila i otpratila u Crvenu armiju.

Dok se vratio, Annu je zajedno s njezinom obitelji staljinistički režim označio državnim neprijateljima i protjerao ih u Sibir, u gulag. Boris je sve pokušavao kako bi ponovno pronašao svoju mladenku. Ali je nestala i prvi put otada ponovno su se našli više od pola stoljeća kasnije. Nevjerojatna slučajnost oboje ih je dovela natrag u rodno selo na isti dan.

- Mislila sam da me oči varaju. Vidjela sam kako mi ovaj poznat čovjek prilazi. Srce mi je poskočilo. Znala sam da je to on. Plakala sam od sreće - kaže Anna o trenutku kad je vidjela Borisa, danas 80-godišnjaka. U Borovlyanku se vratio kako bi posjetio grob svojih roditelja, a kad je izašao iz automobila, vidio je Annu kako stoji pored svoje stare kuće gdje su živjeli svega nekoliko dana nakon vjenčanja. "Potrčao sam joj i rekao: 'Draga, toliko dugo sam te čekao. Moju ženu, moj život...

'" Ostali su budni cijelu noć, pričajući o svemu što im se dogodilo i o okrutnim okolnostima koje su ih razdvojile. Upoznali su se, naime, kad je on bio u komunističkoj mladeži i kad je trebao održati govor u selu. Uočio ju je okruženu prijateljima i nije, prisjeća se, skidao pogleda s nje. Njezin je otac već bio protjeran jer je odbio raditi na kolektivnim farmama, ali Borisu to nije bilo važno. Bila mu je prelijepa.

- Volio sam ju i uvijek bih je branio - kaže Boris.

I tako je započela romansa. Kad se vratio s fronte, još ga je čekala. Vjenčali su se 1946. godine i bilo je to, kažu, užurbano vjenčanje jer nije bilo vremena za ništa drugo i ništa veće si nisu mogli priuštiti u to doba. Tri dana kasnije morao se vratiti u svoju jedinicu.

- Poljubili smo se, ali nikad nisam očekivala da se više nećemo vidjeti - kaže Anna.

Nešto kasnije, dohvatila ju je država. Kao i otac, i ona je postala državni neprijatelj i morala je po kazni otići u Sibir.

 - Prijetila sam da ću se radije ubiti negoli otići jer nisam mogla živjeti bez njega, ali su me prisilili. Bilo je to najtužnije razdoblje mojeg života - priča Anna.

Kad se vratio s fronte, Boris je bio izvan sebe. "Uvijek je bila tamo kad bih se vratio kući, ali ovaj put je nije bilo nigdje. Nitko nije znao gdje su ili što se dogodilo Anni. Tako smo izgubili trag jedno drugom." U njihovu novom selu, Annina majka je odlučila da se djevojka treba preudati. Rekla joj je kako se Boris ponovno oženio.

- Rekla mi je kako je on zaboravio na mene i da zato ne dolaze nikakva pisma. Nisam joj vjerovala i strašno sam za njim patila. Ali jednog dana kad sam se vratila s posla kući, moja je mama spalila sva njegova ranija pisma, pjesme i slike, uključujući i one s našeg vjenčanja. Rekla mi je da me dolazi vidjeti drugi čovjek, i da bih trebala s njim izaći i ako budem imala sreće, da će me oženiti. Počela sam plakati i pobjegla u dvorište. Svijet mi je postao crn. Htjela sam umrijeti i otišla sam u sjenik gdje sam se htjela objesiti. Došla je moja majka i ošamarila me te rekla da ne budem glupa. Uvjerila me da moram izaći s ovim čovjekom, Nefedom, i onda su me oboje uvjerili gdje je moj budući položaj - priča Anna.

Boris je s vremenom također odustao od potrage i oženio se. Postao je pisac i napisao knjigu posvećenu ženi za koju je bio oženjen kao mladi vojnik, ali s kojom je proveo samo tri noći... I jednom i drugom su supružnici umrli. Anna je odlučila vratiti se u rodno selo, a Boris je došao posjetiti obiteljski grob.

- Jednako sam se osjećao kad smo se sreli prošle godine. Nisam mogao skinuti oči s nje. Da, volio sam drugu ženu nakon što smo se rastavili. Ali ona je bila prava ljubav mojeg života - izjavio je Boris koji je predložio da se ponovno ožene. Anna je odbijala, ali ju je uspio nagovoriti.

- U čemu je stvar, govorila sam, jer i ovako možemo zajedno živjeti ostatak života. Ali on je inzistirao. Nikad nisam mislila da ću biti mladenka u ovim godinama, ali bilo je to moje najsretnije vjenčanje - opisuje Anna.

Otkad su ponovno pronašli jedno drugo niti jednom se, ističu, nisu ni porječkali. Ne žele gubiti vrijeme jer su, kako kažu, toliko dugo bili razdvojeni, a ni ne znaju koliko im je zajedničkog vremena još ostalo. jutarnji list


18. siječnja 2008.
Program prevodi lavež pasa
BUDIMPEŠTA - Novi program koji su razvili mađarski znanstvenici prevodi lajanje, režanje, brundanje i slične glasove pasa na neki od ljudskih jezika.

U program je učitano 6000 vrsta lajanja, tako da razlikuje emocionalne reakcije psa na lopticu, igru, borbu, susret s nepoznatom osobom ili želju za šetnjom ili hranom.

No stručnjaci priznaju da je uređaj u početnoj fazi razvoja te da trenutačno samo malo bolje tumači želje pasa od ljudi. Naime, dok su u testiranju ljudi u 40% slučajeva točno protumačili lavež  pasa, računalo je bilo uspješno u 43% slučajeva.

Autor  istraživanja Csaba Molnar sa Sveučilišta Eotvos u Budimpešti tvrdi da se program može bitno unaprijediti.

"Mislim da smo pokazali kako postoje vrlo snažne kontekstualne razlike između raznih vrsta laveža, no potrebna su daljnja istraživanja kako bi se odredile specifičnosti kod određenih pasmina".

Molnar smatra da bi se sličan program mogao koristiti i za analizu ljudske komunikacije.

"Ovaj bi se program mogao komercijalno primijeniti za komunikaciju ljudi s psima", a njegove naprednije verzije trebale bi omogućiti vlasnicima pasa i trenerima da bolje porepoznaju njihove potrebe, objasnio je voditelj istraživanja. (BBC; njd)  Jutarnji list


17. siječnja 2008.
Ribama i voćem protiv astme i alergija
Djeca majki koje su u trudnoći jele mediteransku prehranu bogatu voćem i povrćem imaju puno manje šanse da kasnije u životu obole od astme ili alergija, objavili su grčki stručnjaci. Čini se da uzimanje voća više od osam puta tjedno, ribe više od tri puta i mahunarki više od jednom tjedno dodatno jača zaštitu od tih zdravstvenih problema, pišu stručnjaci u časopisu Thorax. Tu novu kvalitetu čini kombinacija zdravih namirnica koje sadrže brojne antioksidanse i hranjive tvari, no na koji način još treba ispitati, dodaju znanstvenici. Najnovije otkriće još je jedan dokaz koliko je zdrava mediteranska prehrana koja sadrži puno povrća, ribe i zdravih masti kao što su maslinovo i kanolino ulje. Stručnjaci su do novih spoznaja došli prateći 468 trudnica u razdoblju od 6,5 godina nakon poroda. Djeca majki koje su se hranile na mediteranski način za 80 posto manje patila su od stalnog hroptanja, što je najčešći simptom dječje astme, a za 40 posto manje obolijevala su od različitih alergija.  (www.poslovni.hr)


16. siječnja 2008.
Otkriven fosil štakora koji je možda težio tonu
PARIZ - Fosil štakora koji je možda težio tonu i živio prije četiri milijuna godina iskopala je u Urugvaju ekipa paleontologa iz Montevidea, objavljeno je u britanskom časopisu Proceedings of the Royal Society.

Glodavac kojemu je otkrivena samo lubanja veličine 53 cm, imao je sjekutiće nekoliko centimetara dugačke, ali male kutnjake, što upućuje na pomisao da se hranio mekim povrćem, voćem ili vodenim biljkama.

Istraživači smatraju da se težina životinje može procijeniti na između 468 kilograma i 2,5 tone, a kao najvjerojatniju težinu spominju jednu tonu.

Životinja bi mogla više sličiti vodenom konju negoli današnjem štakoru, kažu paleontolozi Andres Rinderknecht iz Nacionalnoga prirodoslovnog i antropološkog muzeja, i Ernesto Blanco iz Instituta za fiziku u Montevideu. Jutarnji list


10. siječnja 2008.
Jede samo pomfrit i zdrava je
Piše: Ivana Rimac
Prženi krumpirići, odnosno pomfrit, jedina su hrana koju je Faye Campbell konzumirala posljednjih deset godina. Svaki put kad bi pojela nešto osim pomfrita, 15-godišnjakinji bi bilo fizički loše i osjećala bi slabost, a roditelji Carolyn i Mark objašnjavaju da ih je njezina prehrana izludjela.

- Do svoje četvrte, pete godine Faye je samo pila mlijeko. Sve smo joj pokušavali dati, ali je odbijala. Iz nekog razloga u toj je dobi probala pomfrit i nije htjela jesti više ništa drugo - kažu roditelji, dodavši da su pokušavali na sve načine navesti Faye da počne jesti različitu hranu i redovito je vodili liječniku, ali bezuspješno.

Tako je bilo sve do prije dvije godine kad su je odveli liječniku Nigelu Meadowsu koji vodi Feeding Team u St Bart's i The London NHS Trust. On je ovoj učenici srednje škole Stowmarket u Suffolku dijagnosticirao refluks želuca i jednjaka.

Tada su uslijedili brojni tretmani različitih stručnjaka, među kojima i rad sa psihologom za djecu, a u liječenje su se uključili i brojni specijalisti medicine. I Faye je napokon počela jesti i ostalu hranu uz pomfrit. Konkretno, za početak je riječ samo o praznim burgerima, vaflima od krumpira i rezancima koje jede samo iz određenog kineskog restorana.

Ipak, njezina se svakodnevna prehrana i dalje najvećim dijelom sastoji od pomfrita.

- Drugim se roditeljima to čini ekstremno čudnim, ali sad kad nam je objašnjeno zašto se to događa, bolje razumijemo i daje nam nadu da ćemo uspjeti barem malo poboljšati situaciju - kaže otac Mark.

Njezina je dijagnoza jedan od glavnih uzroka slabe probave i žgaravice i djeluje na oko 30 posto britanske populacije, objašnjavaju tamošnji liječnici. Uobičajeno se rješava antacidima koji neutraliziraju kiselinu u želucu ili lijekom koji smanjuje količinu kiseline koju organizam proizvodi. No, ako liječenje ne bude uspješno, onda preostaje operacija kojom se otežava sadržaju trbuha da ponovno uđe u jednjak.  Jutarnji list


8. siječnja 2008.
Tjelovježba olakšava simptome menopauze
Tjelovježba može ženama koje su prošle kroz menopauzu ublažiti simptome poput stresa, anksioznosti i depresije, objavili su američki znanstvenici. Istraživači s Temple University su u razdoblju od osam godina pratili 380 žena. Pokazalo se da uočljiv pozitivan učinak ima već i redovita šetnja najmanje pet dana u tjednu. Tjelovježba je u najvećoj mjeri pomagala pušačicama te ženama koje su imale preveliku tjelesnu masu. Rezultate istraživanja je objavio stručni časopis Medicine & Science in Sports & Exercise.
(pd) (www.poslovni.hr)


7. siječnja 2008.
Japanac uzgojio 11 vrsta voća na jednom stablu!
Japanski vrtlar Manabu Fukushima na svom je drvetu limuna uzgojio 11 vrsta voća. 71-godišnji vrtlar na matično je drvo limuna cijepljenjem prenio mladice drugih agruma koji su kroz neko vrijeme počele davati plodove.

Cijepljenje je uobičajeni proces koji se koristi u voćarstvu, a uključuje zarezivanje grane matičnog stabla u koje se umeće mladica koja nakon nekog vremena postaje sastavni dio voćke. Kako prenosi Monitor, Fukushima je najavio kako će u narednoj godini dotati još mladica na svoje drvo pa bi branje plodova moglo postati još zanimljivije.

Pincom.info


4. siječnja 2008.
Čarape od paukove svile  
Nakon deset godina istraživanja, genetski modificirajući dudovog svilca japanski znanstvenik Masao Nakagaki, profesor na sveučilištu Shinshu, napravio je materijal za čarape od paukove mreže i potukao rivale koji godinama pokušavaju doći do metode masovne proizvodnje visokokvalitetne paučine. Svoju >paukovu svilu< od 10 posto paukovih proteina te 90 posto svile znanstvenik je kreirao injektiranjem gena pauka Nephila clavata u dudovog svilca.
Polinezijski ribari već godinama koriste vlakna ovih pauka za proizvodnju mreža, a na Papui Novoj Gvineji koriste ih i kao šešire za zaštitu od sunca. Paukova se mreža već do sada pokazala korisnom u vojnoj primjeni, jer su od njenih vlakana proizvođeni oklopi jači od kevlara, ali i lakši. Dodatna korist od ovih čarapa, koje bi se na tržištu mogle naći 2010., jest njihov potencijalni revitalizirajući učinak na stopala, ali i na japansku tekstilnu industriju koju su Kinezi bacili na koljena.

Perilica na orahe

Mađarski student Levente Szabó pobjednik je ovogodišnjeg Electroluxovog natječaja Design Laboratory s konceptom perilice E-Wash. No, umjesto da E označava visokotehnološke karakteristike perilica, ovdje je prikladnija skraćenica za ekološki, jer je ideja nagrađena zbog svoje >zelene< primjene. Naime, E-Wash koristi orašasti plod sapun-drveta (sapindus) koji u kontaktu s vodom oslobađa sapunin, prirodni deterdžent prikladan za sve vrste pranja, pa čak i omekšavanje tkanina.
>E-Wash je briljantan spoj drevnog znanja i visoke tehnologije. Samo osoba širokih horizonata može potražiti rješenje u jednoj kulturi i prilagoditi ga drugoj<, glasila je presuda Hernika Ottona, šefa Elektroluxovog dizajnerskog tima. Iako je perilica uža i niža od uobičajenih, Szabó uvjerava da svojim karakteristikama i efikasnošću ne odstupa od kvalitete pranja na koju su suvremeni potrošači naviknuli, dapače, stane svugdje, a kilogram >oraha< prosječnoj bi osobi bio dostatan za godinu dana pranja rublja. (GI) Glas Istre


3. siječnja 2008.
Ponovno otkrivenim lijekom protiv tuberkuloze
Lijek koji je već povučen iz proizvodnje nije bio uspješan jer su doze bile premale
U liječenju tuberkuloze dobre vijesti. Znanstvenici Sveučilišta Johns Hopkins testiraju u Brazilu novi lijek, moxifloxacin, i nalaze da on djeluje vrlo dobro protiv tuberkuloze. Znanstvenik s tog sveučilišta oživljava i uporabu jednog starijeg lijeka protiv te bolesti, otkrivši da on djeluje vrlo dobro kada ga se uzima drugačije nego što se ranije prepisivalo. Eric Nuermbeger kaže da je rifapentine bio razvijen tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća kao lijek dugotrajnog djelovanja, koji bi se uzimao samo jednom ili dva puta tjedno. "Taj lijek, rifapentine, ima vrlo dugo poluvrijeme života, dakle zadržava se u organizmu dugo. Nakana u razvoju tog lijeka bila je da se pacijentima omogući uzimanje lijeka jednom tjedno umjesto svaki dan ili tri puta tjedno, kao što je uobičajeno," kaže Nuermberger. No, pokazalo se da rifapentine nije djelovao tako dobro kad bi bio uziman samo jednom ili dva puta tjedno. Farmaceutska tvrtka koja ga je proizvodila obustavila je stoga njegovu proizvodnju i marketing. Međutim, Nuermberger je odlučio još jednom se pozabaviti tim lijekom. Umjesto preporučenog protokola uzimanja lijeka, davao ga je laboratorijskim miševima češće i u većim dozama. "Kada smo ga tako davali, ustanovili smo da možemo čitavo trajanje liječenja skratiti na pola, ili čak i kraće od uobičajenih šest mjeseci, koliko se daje kod mišjeg modela. To je dramatično skraćenje trajanja terapije," kaže Nuermberger. Učinak rifapentinea bio je ugodno iznenađenje. Premda je ekipa dr. Nuermbergera pretpostavila da će biti bolji nego što se prvotno prepisivalo, nije se znalo koliko će bolje djelovati. A, djelovao je daleko bolje od očekivanja. Štoviše, s obzirom da je taj lijek već jednom prošao kroz testiranja, sada samo kliničkim pokusima treba provjeriti novi režim doziranja. Kako kaže dr. Nuermbeger, to se u ovom slučaju može raditi jednostavnim promatranjem pacijenata koji uzimaju veće i češće doze rifapentinea za slučaj da se pojave eventualne neželjene popratne pojave. Premda je nova uporaba rifapentinea vrlo značajan obrat u liječenju tuberkuloze, dr. Nuermberger kaže da i dalje postoji ogromna potreba za razvojem potpuno novih klasa lijekova protiv tuberkuloze. "Tuberkulozu se često potcjenjuje, a ona je jedan od najvećih problema u svijetu. Među bakterijskim bolestima, to je najveći ubojica - godišnje od tuberkuloze umre gotovo dva milijuna ljudi. Ta se činjenica često ne uzima dovoljno ozbiljno u bogatim zemljama," kaže dr. Eric Nuermberger.
(pd)
Britanski stručnjak protiv detoksikacijske dijete 
Doktor Andrew Wadge iz britanske Food Standards Agency tvrdi kako je detoksikacijska dijeta popularna u siječnju, samo gubitak vremena i novca. Po njegovim riječima, režimi prehrane i ponašanja namijenjeni "čišćenju" organizma su besmisleni jer su za izbacivanje štetnih kemikalija iz organizma dovoljne voda i tjelovježba. Wadge dodaje kako jetra predstavlja naš prirodni detoksikacijski mehanizam. Uz to, probavni sustav onemogućuje ulazak mnogih toksina u organizam, dok jetra pridonosi i razlaganjem štetnih kemijskih spojeva koji se zatim izlučuju preko bubrega, zaključuje dr. Wadge.
(pd)

2. siječnja 2008.
Na korak do lijeka protiv metastaza
Britanski su znanstvenici jučer objavili da su otkrili terapiju kojom bi se u budućnosti moglo spriječiti širenje tumora po tijelu.

Tim stručnjaka iz London Research Instituta utvrdio je da protein Tes može blokirati protein Menu koji pomaže stanicama raka da se s mjesta nastanka rašire po organizmu. Istraživanja su već ranije pokazala da protein Mena pomaže u stvaranju sekundarnih tumora, što predstavlja jedan od ključnih problema u liječenju raka.

Way, voditelj studije koja je objavljena u časopisu Molecular Cell, objasnio je kako je protein Tes odsutan u mnogim tumorima. Istraživanje, u kojem su korištene i tehnike tzv. rentgenske kristalografije, koja omogućuje određivanje trodimenzionalne strukture molekule, pokazalo je da se Tes vezuje na protein Menu tako da on postaje nesposoban za vezivanje s drugim proteinima. Bez mogućnosti vezivanja s uobičajenim proteinima 'partnerima' Mena više ne može pomoći stanicama raka da putuju organizmom.

Dr. Way je objasnio kako bi rezultati njegovog tima trebali omogućiti stvaranje lijeka koji će blokirati širenje raka. Djelovanje proteina Mena samo je dio složenog procesa zahvaljujući kojem rak metastazira u drugim dijelovima tijela. (njd)

 

27. prosinca 2007.
Otkriven pravi uzrok migrene?
Piše: Suzana Ciboci
Definitivni uzrok nastanka migrene još nije sasvim jasan, no tim liječnika, kako prenosi BBC, nedavno je objavio studiju u časopisu Headache prema kojoj bi promjena aktivnosti hipotalamusa mogla biti krivac za migrenu. Nove spoznaje o ovoj bolesti koja pogađa od 8 do 20 posto pučanstva - u Europi se bilježi 65 milijuna oboljelih - mogle bi dovesti i do novih lijekova. Istraživači su pomoću PET skena dobili uvid u funkcionalnu aktivnost mozga kod sedmorice pacijenata s dijagnozom migrene bez aure. Već je ranije kod osoba s migrenom uočena aktivnost u stanicama mozga i središnjem mozgu kao i "zamućenje" u pojedinim dijelovima korteksa.

Novu studiju istraživači hvale, među ostalim, i zato što je bilježila napadaje migrene u trenutku kada su se dogodili i nije bila izazvana kemijski kao što je to slučaj u drugim provođenim studijama.

"Smatramo da hipotalamus može imati veliku ulogu u započinjanju napadaja migrene. No bit će potrebno još dodatnih studija", kaže voditeljica istraživanja dr. Marie Denuelle, a dr. Andrew Dowson iz londonske Kings College Hospitala ističe da je i prije bilo naznaka da je hipotalamus uključen u rane stadije migrene.

Nove spoznaje aktivnosti u hipotalamusu kod migrene mogle bi objasniti zašto pojedini lijekovi za migrenu, poput triptana, ponekad mogu prekinuti i napad cluster glavobolje. Jutarnji list


19. prosinca 2007.
Protiv raka pluća sunčanjem i nepušenjem
Piše: Goranka Jureško
Imaju li veze sunčanje i rak pluća? Prema najnovijem istraživanju kalifornijskog sveučilišta iz San Diega, objavljednom u Journal od Epidemiology and Community Health, ima jer je ono pokazalo da više sunca znači manje raka pluća, odnosno da se broj oboljelih povećava što je zemlja udaljenija od ekvatora.

Znanstvenici smatraju da bi u toj priči važnu ulogu mogao imati vitamin D koji se stvara u organizmu kad smo izloženi sunčevim zrakama jer vjerojatno ima utjecaj na rast tumora. Voditelj studije, dr. Cedric Garland, kaže da D vitamin simulira različite kemijske procese, zajedno s kalcijem, koji djeluju kao ljepljiva supstanca držeći stanice zajedno i kočeći njihovo nekontrolirano dijeljenje. Pretpostavlja se da bi vitamin D također mogao usporiti već započeti proces nastajanja raka.

Kako ne bi bilo zabune, istraživači ipak upozoravaju da je u više od 85 posto slučajeva raka pluća, koji godišnje odnese oko milijun života, uzrok ipak pušenje. No, drže da izlaganje suncu, osobito UVB zrakama, koji "puni" organizam D vitaminom, ima pozitivan utjecaj, u čemu im pomaže ovo najnovije istraživanje.

Naravno, ta je studija potaknula i drugu priču, onu o raku kože koji je u porastu u cijelom svijetu, a za to se optužuju prekomjerno sunčanje i ozonske rupe koje nas ne štite od njegova lošeg utjecaja. 

Govoreći o opasnostima sunca za nastajanje raka kože, dr. Garland ističe kako nema pravog dokaza da sunčanje znatno povećava rizik za nastanak melanoma, najopasnijeg raka kože. Zbog toga preporučuje izlaganje suncu od pet do 15 minuta dnevno prije podneva, a kad to temperature dopuštaju, treba sunčati oko 40 posto tijela.

"Znamo da je vitamin D vrlo važan za dobro zdravlje i da ga možemo dobiti sunčanjem, ali puno kraćim od onog potrebnog da bismo pocrnjeli ili izgorjeli", zaključuju stručnjaci. Jutarnji list


18. prosinca 2007.
Što želimo za Božić
Piše: Ivana Kalođera-Brkić
Foto: Elvir Tabakovic / CROPIX
Želim da ne umre bakin pas Astra koji ima 13 psećih godina. To bi mi bio najljepši dar za Božić, povjerio je našoj ekipi prošli tjedan osmogodišnji dječak Matija Kosić iz Zagreba.

Božićna šoping histerija odavno je počela. Sindikati i statističari procjenjuju da će Hrvati ove godine u trgovinama ostaviti više od 12,5 milijardi kuna. Kupuju se skupocjeni darovi, dižu krediti. Svi za Božić žele razveseliti najmilije, a mi odrasli posebice smo osjetljivi pri odabiru darova za dijete. No, odgovaraju li darovi koje biramo stvarnim dječjim željama i pretjeruju li roditelji kada misle da bi najljepši poklon za njihovo dijete bila skupocjena igračka, samo su neka od pitanja na koja smo odgovor potražili u dvosatnom druženju s mališanima 2.a razreda zagrebačke Osnovne škole Stenjevec.

Zamolili smo ih da nam otkriju svoje tajne i nacrtaju što bi njih najviše razveselilo za Božić. Zadatak im se veoma dopao. Lica su im se žarila, obrve mrštile, posuđivali su se flomasteri, atmosfera je bila prava radna. "Učiteljice, je li moj slon lijep, ja ne znam nacrtati slona", jadikovao je gotovo na rubu suza Mislav Bui. On je zaželio pod borom 3D puzzle u obliku slona.

Žele sitnice za sebe, ali i mir i miris kolača. Mnogi su zaželjeli darove koji će biti iznenađenje.

Razigrala se dječja mašta. Na bijelom papiru nicali su borovi, kuglice, šareni darovi... Dobili smo 23 crteža, jedan ljepši od drugog. Iza svakoga crteža krije se jedna životna priča i poruka istinske dječje ljubavi. Djeca su nam crtežima održala i lekciju. Pokazali su koliko su skromni u svojim željama, otvorili su nam svoje duše i povjerili kako od svega najviše žele našu pažnju, ljubav i zagrljaj.

Osmogodišnji Matija s početka našeg teksta na kraju je nacrtao automobil. Nije da se ne voli igrati autićima, no nije znao kako bi nam crtežom dočarao da od svega na svijetu pod borom želi zdravlje za bakina psa, svojeg mezimca. Bez riječi, sav udubljen u crtež, sićušni je Domagoj Blažanin u prvoj klupi nizao na papiru: nove hlače, majicu, čarape... "Bravo, Domagoj, krasno", bodrila ga je učiteljica.

Svoje božićne želje mališan je poslije i tekstualno opisao. "Moja je želja da ne bude buke. Moja je želja da dobijem hlače, čarape, majicu, nešto za školu i tenisice. Ne sve to što sam nabrojio, nego nešto od toga. To želim jer mi to treba", bio je iskren Domagoj. Ekipi Jutarnjeg lista pojasnio je kako on ne želi skupe stvari jer njegovi mama i tata za skupe stvari nemaju novca. Dječjim očima gledano, žive - na minusu.

Knjiga, čokolada, poneki slatkiš i društvena igra koju će zajedno igrati s obitelji ili prijateljima najčešći je motiv na gotovo svim crtežima što su ih naslikali ovi mališani. Iako u razredu dio učenika već posjeduje mobitel, nitko od njih, primjerice, nije zaželio najnoviji tip mobitela.

To što njezini učenici ne žude za skupocjenim stvarima učiteljicu Miru Čolak nije nimalo iznenadilo. Djeca te dobi, kako kaže učiteljica, uvijek su skromna u željama. - Mi odrasli smo ti koji pretjeramo s kupnjom darova i tako pokvarimo iskrenu dječju dušu. A kada djeci kupujemo velike skupe poklone, učimo ih na to da i njihova očekivanja budu sve veća - komentirala je učiteljica Čolak.

Oni žele knjigu, društvenu igru, šal i čokoladu, ali ne bilo koju nego - Dorinu

Psihologinja Dubravka Miljković istaknula je da tako mala djeca zapravo još uopće nemaju osjećaj vrijednosti i ne znaju što stvarno znači kad je nešto jeftino ili skupo. Roditelji su ti koji kupuju skupe darove jer misle da će na taj način kompenzirati osjećaj krivnje jer sa svojom djecom ne provode dovoljno vremena. Psihologinja Miljković u vezi s tim ispričala je i jednu zgodnu priču: dođe roditelj u dućan i želi svom djetetu kupiti dar koji će ga razveseliti. Tragajući za adekvatnim poklonom, roditelj priznaje da je njegovo dijete često samo, a prodavačica mu uzvrati: 'Mi prodajemo igračke, a ne roditelje'.

- Odrasli su ti koji pokvare djecu. U ovakvim situacijama uvijek se sjetim poruke Duška Radovića koji je jednom prilikom napisao: 'Čim primijetite da djeca počnu sličiti na vas, tucite ih' - rekla je Dubravka Miljković. Poznata psihologinja odraslima preporuča da ove godine osobama koje planiraju darivati ne kupuju poklone, nego da im umjesto toga napišu pismo i riječima objasne zašto ih vole i na čemu su im zahvalni, i to im osobno pročitaju. Nema, tvrdi, dara koji će dragu osobu više razveseliti od toga.

Iako se, kao i sva djeca, i ona veseli darovima, učenici 2.a razreda Katji Varjačić najvažnije je, povjerila nam je, to da su drugi prema njoj dobri. - Meni nisu toliko važni darovi, važna mi je ljubav i poštovanje - ozbiljno nam je objasnila osmogodišnja Katja. Pod borom bi najviše od svega voljela pronaći plastelin jer voli izrađivati figurice. Ta iznimno kreativna i skromna djevojčica već piše i vlastite igrokaze pa će i za ovaj Božić ona i sestra roditeljima za dar pripremiti predstavu. Nikolina Josipović pod bor želi novu torbicu, a Tara Šitum želi perlice od kojih sama može izrađivati nakit, knjigu sa životinjama, šal i kapu. Nove rukavice i šal "za hladne zimske dane" želi i Rujana Perić.

Djevojčica se nada da će ove godine za Božić biti snijega. I ona bi pod borom željela pronaći knjigu uz koju bi mogla kratiti vrijeme za zimske praznike. Helena Markulin voljela bi dobiti priručnik o macama i Lego kocke. Tea Juračić i Marija Brundić žele knjigu o psima, čokoladu i "pokoji bombončić". Tea mašta i o novom toplom šalu.

Marko Pavlinić nacrtao je darove za cijelu obitelj. Popis njegovih želja je poduži. Želi lančić sa simbolom omiljenog nogometnog kluba Dinamo, novu majicu i hlače, čokoladu Dorina na kojoj je napisao "uvijek tako dobra", auto Spiderman te knjigu o malom čarobnjaku Harryju Potteru. No, darovi mu, kaže, nisu najvažniji jer će "doživjeti puno više od toga". - Moja obitelj bit će na okupu i bit ćemo sretni - ispričao nam je sav ozaren Marko.

Avanture maloga čarobnjaka privlače i Karla Kovačića, Doriana Brezinšćaka i Ivana Mezaka. Sva trojica bi na poklon htjela knjigu o Harryjy Potteru, baš kao i Dorotea Benko. Djevojčica mašta i o prekrasnoj crvenoj haljini i spužvastoj fotelji za svoju sobu. Karlo želi i društvenu igru "Mama mia špageti", a Dorian puzzle, ali ne bilo kakve, nego Gran turizmo 1500. Ivan Mezak pod borom želi auto Spiderman i "dinosaure kad se ratuju". Nikica Hećimović želi svemirski auto na daljinsko upravljanje.

- Još malo i Božić je. Kitit ćemo bor i cijeli stan. Ja želim za Božić jednu knjigu koja se zove 'Čarobnica Lili' i novu pernicu. Jedva čekam kada ćemo svi biti na okupu. Pjevat ćemo božićne pjesme. Miriše u cijeloj kući po keksima. Veselim se Božiću - ispričala nam je Martina Filipović.
No, i djeca, kao i mi odrasli, vole iznenađenja. Stoga nije čudno što su pod borom zaželjeli i šareno omotane kutije s velikim mašnama.
Što se u njima krije, nisu nam htjeli otkriti. Anita Žilić na svoju je kutiju čak i napisala: "Pitam se što je?"
Skromno, iskreno, dječje. Jutarnji list

 

14. prosinca 2007.
Zašto su infarkti rjeđi u vrijeme Božića?
Učestalost infarkta znatno je manja u božićno vrijeme, rezultati su istraživanja u što su ga objavili njemački stručnjaci. Unatoč božićnom stresu, u vremenu od 23. do 25. prosinca broj infarkta za deset je posto manji je nego u ostalo doba godine, objavili su predstavnici Njemačkog društva za kardiologiju. Stručnjaci su istraživali 36.400 infarkta u Njemačkoj, ali nisu uspjeli pronaći objašnjenje za činjenicu da se njihov broj smanjuje upravo za Božić. Rezultat istraživanja "potpuno je neočekivan, jer su drugi blagdani i slavlja, primjerice rođendani, posebice kod muškaraca povezani s izrazito povišenim rizikom infarkta", izjavio je ravnatelj Instituta za istraživanje srčanih udara u Ludwigshafenu Jochen Senges. U istraživanju je kao ključno vrijeme infarkta uzet u obzir početak tegoba. (www.poslovni.hr)


12. prosinca 2007.
U školu ne ide 93 milijuna djece diljem svijeta
Oko 93 milijuna djece diljem svijeta ne ide u školu, navodi se u izvješću koje je objavio UNICEF. Broj djece koja nisu uključena u nikakav formalni obrazovni sustav pao je za 20 posto, ali još je uvijek daleko od ispunjavanja Milenijskih razvojnih ciljeva u kojima je predviđeno da sva djeca dobiju odgovarajuće obrazovanje, priopćila je UN-ova agencija za djecu. (www.poslovni.hr)

 

10. prosinca 2007.
Šest europskih znanstvenih prioriteta
Piše: Iz Lisabona Tanja Rudež
U Lisabonu se okupilo stotinjak europskih znanstvenika kako bi na EuroBioForumu diskutirali o najvažnijim istraživanjima na području znanosti o životu

Glavni grad Portugala ovih je dana u središtu pozornosti svjetske javnosti zbog europsko-afričkog summita na koji je došao i zloglasni afrički diktator Robert Mugabe.

Dok su u Lisabonu tekle posljednje pripreme za taj summit, u kongresnom centru hotela Corinthia okupilo se stotinjak vrsnih europskih znanstvenika kako bi na EuroBioForumu diskutirali o najvažnijim istraživanjima na području znanosti o životu. To znanstveno područje jedno je od priroriteta EU: u sklopu Sedmog okvirnog programa (FP7), glavnog europskog istraživačkog programa, u razdoblju od 2007. do 2013. godine za znanosti o životu namijenjeno je čak osam milijardi eura. Kako je proklamirani cilj EU da do 2010. godine postane najkompetitivnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju (što će u tom roku biti teško dostižno), u bespoštednom natjecanju s američkim i nadirućim istočnjačkim znanstvenicima europski istraživači stalno iznose nove inicijative.

Jedna od njih je EuroBioForum na kojemu se predstavljaju najvažniji projekti u znanostima o životu ne bi li se tako privuklo potencijalne financijere.

Među 20-ak prijavljenih projekata, ove je godine predstavljeno šest prioriteta: priprema za epidemije zaraznih bolesti, osnivanje Europskog biološkog vaskularnog instituta, borba protiv patogenih bakterija, sistemska biologija u razumijevanju metaboličkog sindroma, smanjeni broj eksperimenata na životinjama i neurooslikavanje.

- Virusi su najbolji prijatelji globalizacije - rekao je dr. Jerome Weinbach iz francuskog Inserma, naglasivši da se od 70-ih godina 20. stoljeća pojavilo 30-ak novih virusa.

Ebola, HIV, SARS, Denga, Hendra, Nipah i H5N1 neka su od imena virusa koji prijete čovječanstvu.

- Deforestacija, rast megagradova, globalno zagrijavanje, avionski i drugi promet, češći kontakti ljudi i životinja te ratovi i konflikti neki su od glavnih čimbenika koji su doveli do širenja novih virusa - rekao je dr. Weinbach.

 

Upitala sam ga koji virus smatra najopasnijim.

- Mi ne znamo koji će se novi virus pojaviti, no problem je da za mnoge zarazne bolesti nemamo ni cjepivo, ni učinkovite lijekove. U slučaju HIV-a, kojim su zaražena 34 milijuna ljudi, šest milijuna ljudi uopće nema pristup antiviralnim lijekovima. Neki se virusi, poput Denga i West Nile virusa, zbog globalnog zagrijavanja pojavljuju na područjima gdje ih dosad nije bilo. Ne treba zaboraviti ni SARS. Iako je kriza 2003. godine prevladana, virus je prisutan u šišmišima i cibetkama i samo vreba da ponovno napadne - ustvrdio je dr. Weinbach.

Na upit kolika je realna opasnost od ptičje gripe koja je od 2003. godine usmrtila 206 ljudi, uglavnom u jugoistočnoj Aziji, odgovorio je: - Virus H5N1 je prisutan u pticama diljem svijeta i ima pandemijski potencijal. On mutira, ali, srećom, nije mutirao u varijantu koja bi se širila međuljudskim kontaktom. Moramo biti veoma oprezni jer u mnogim dijelovima svijeta ljudi žive tako da su u bliskom kontaktu s pticama i peradi.

Jerome Weinbach predložio je stvaranje V2 operativne skupine za zarazne bolesti, jedinstvene europske strategije za borbu protiv novih virusa.

- U EU se godišnje u eksperimentima koristi 10,7 milijuna laboratorijskih životinja. Kako bi se osigurala sigurna i učinkovita uporaba bioloških, kemijskih i ostalih proizvoda, samo u toksikološkim studijama godišnje se koristi 800.000 životinja - rekao je britanski toksikolog dr. Bart Sangster te naglasio da bi, u skladu s implemenatcijom europskih popisa kemijske sigurnosti proizvoda, broj eksperimenata na životinjama mogao još narasti.

- S jedne strane imamo snažan pritisak da se smanji broj eksperimenata na životinjama, a s druge strane postavljaju se visoki zahtjevi kvalitete i sigurnosti proizvoda. Sada su ta dva zahtjeva u koliziji - upozorio je dr. Sangster.

On je s prof. Josom Kleinjansom sa sveučilišta Maastrict predložio projekt ASAT čiji je cilj da se primjenom niza novih znanstvenih disciplina, rođenih u eri Projekta ljudski genom, u budućnosti osigura što veći broj eksperimenata bez korištenja životinja (in vitro i in silico modeli), a da pritom ne bude ugrožena sigurnost potrošača.

- Prema procjenama, više od 60 milijuna Europljana u dobi od 18 do 65 godina pati od nekog mentalnog oboljenja. Depresija, shizofrenija, Alzheimerova bolest te mentalni poremećaji izazvani ovisnošću, bilo o drogama, bilo o alkoholu, postali su ozbiljan problem u Europi - istaknuo je prof. David Nutt sa sveučilišta Bristol te dodao da za niz mentalnih oboljenja još nema učinkovitog tretmana.

U posljednjih 30-ak godina neuroznanstvenici su došli do važnih spoznaja koje upozoravaju da ključnu ulogu u razvoju mentalnih oboljenja igraju neurotransmiteri, kemijski spojevi koji mozgu služe za prijenos signala s jedne stanice na susjednu. - Neurotransmiteri su jezik našeg mozga, a višak ili manjak u proizvodnji tih kemikalija povezan je s nizom poremećaja, uključujući depresiju, Parkinsonovu bolest i shizofreniju - pojasnio je prof. Nutt. Naglasio je da je razumijevanje neurotransmitera ključ za nove i učinkovite terapije mentalnih bolesti.

- Interpretacija jezika neurotransmitera moguća je pomoću različitih tehnika neuoroslikavanja kao što su pozitronska tomografija (PET) i funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) - rekao je David Nutt.Napomenuo je da su znanstvenici, zahvaljujući metodama neurooslikavanja, u posljednjih deset godina došli do niza novih spoznaja o ulozi neurotransmitera dopamina kod kokainskih ovisnika.

- Sada predlažemo projekt METPETS čiji je cilj razviti nove tehnike oslikavanja mozga, koje bi omogućile intrepretaciju jezika niza neurotransmitera i njihovu povezanost s mentalnim bolestima. To bi u konačnici moglo rezultirati učinkovitijim terapijama mentalnih oboljenja - naglasio je David Nutt.

- Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u Europi, a procjenjuje se da godišnje EU stoje 169 milijardi eura. Posebno treba naglasiti da kardiovaskularne bolesti podjednako pogađaju i muškarce i žene - rekao je dr. Alain Tedgui iz francuskog Inserma. On je istaknuo da postoji snažna potreba za novim terapijskim i strategijama prevencije koje bi bile zasnovane na istraživanjima u vaskularnoj biologiji. Tedgui je stoga predložio ambiciozni projekt osnivanja Europskog biološkog vaskularnog instituta, paneuropske institucije koja bi objedinila vodeće znanstvene i kliničke ustanove diljem Starog kontinenta.

- Metabolički sindrom je kluster poremećaja koji uključuje pretilost, visoki kolesterol, povišen krvni tlak i vaskularne upale. Svi ti poremećaji u konačnici rezultiraju dijabetesom i kardiovaskularnim oboljenjima - objasnio je prof. Roel Van Driel sa sveučilišta Amsterdam, naglasivši da je metabolički sindrom najčešće prouzročen stilom života koji uključuje lošu i brzu prehranu, manjak fizičke aktivnosti, neredovan san i svakodnevni stres. Problem metaboličkog sindroma sve je izraženiji u EU. Prema statističkim podacima, u EU živi oko 75 milijuna pretilih osoba, što je 17 posto populacije, a direktna i indirektna šteta od toga se procjenjuje na 50 milijardi eura godišnje. Do 2030. godine te će se brojke udvostručiti. - Da bismo razumjeli metabolički sindrom te razvili racionalne i efikasne terapije, moramo se okrenuti sistemskoj biologiji, novoj znanstvenoj disciplini koja u proučavanju bioloških sistema objedinjuje biomedicinska istraživanja s fizikom, matematikom, bioinformatikom i kemijom - poručio je Roel Van Driel.

Posljednjih se godina mnogo govori o superbakteriji MRSA(meticilin rezistetni Staphyloccocus aureus). Ta bakterija normalno se nalazi na koži i u nosu zdravih osoba.  Do infekcije dolazi kad bakterija prodre u krvotok ili tkivo, što ponekad rezultira smrću. MRSA-u je potencijalno opasna zbog toga što je otporna na većinu antibiotika. Epidemiolozi ističu zabrinost i zbog širenja novog tipa tuberkuloze otporne na antibiotike. Dr. Christopher Bayliss sa sveučilišta Leichester smatra da je ključ borbe s tim oboljenjima u razumijevanju mehanizama koji bakterijskim patogenima omogućavaju da mutiraju svoj genetski kod i tako postanu otporni na antibiotike.

Dr. Duško Ehrlich, direktor istraživanja u Francuskom nacionalnom institutu za agronomska istraživanja

Imamo 10 puta više bakterija nego vlastitih stanica

Na EuroBioForumu sudjelovao je i dr. Duško Ehrlich (64), direktor istraživanja u Francuskom nacionalnom institutu za agronomska istraživanja te jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu. Dr. Ehrlich voditelj je 20 milijuna eura vrijednog projekta MetaHit (Metagenomika ljudskog crijevnog trakta) koji počinje 2008. godine.

- Danas znamo da je čovjekov organizam definiran s 22.000 gena. Također, u našem organizmu ima 10 puta više bakterija nego naših vlastitih stanica. Broj gena u tim bakterijama je 100 puta veći nego broj gena u našim stanicama. Ukupna masa bakterija koje žive u našem organizmu je oko dva kilograma, što je veće od mase našeg mozga. Nakon istraživanja čovjekova genoma, sada istražujemo ljudski metagenom, skup genoma svih mikroorganizama koji žive u nama ili na našoj koži.  Pretpostavlja se da u čovjeku živi između 1000 i 10.000 vrsta bakterija. Smatra se da nam one pomažu da budemo zdravi. Kad dođe do nekoga poremećaja, onda se manifestiraju patologije. Zna se da mršavi ljudi imaju drukčiju kompoziciju mikroorganizama od debelih. Također, kod starih ljudi je veći broj različitih bakterija nego kod mlađih. Danas vas doktor šalje na krvnu i analizu urina, a za deset godina će vas poslati na fekalnu analizu. Na osnovi analize bakterija koje žive u nama, u budućnosti ćemo moći intervenirati i prije nego što se zdravstveni poremećaj manifestira, i to hranom, a ne lijekovima kao danas.  Jutarnji list



7. prosinca 2007.
Psi također mogu apstraktno razmišljati
Piše: Ivana Rimac
Psi su sposobni mentalno sortirati objekte u kategorije, što pokazuje sposobnost apstraktnog razmišljanja dosad poznatu, uz primate, jedino kod ptica, objavili su znanstvenici bečkog sveučilišta.

Do toga su zaključka istraživači došli eksperimentom u kojemu se na kompjutorskom ekranu simultano pojavljuju dvije različite fotografije. Jedna je prikazivala psa, a na drugoj je bio krajolik. Ako bi psi izabrali krajolik, onda su morali pričekati nekoliko sekundi prije nego što se slike ponovno pokažu, dok su za odabir fotografije sa psom odmah bili nagrađeni hranom.

Bečki tim je potom u posljednjoj fazi eksperimenta psima prikazao slike pasa zajedno s okolišem i okoliš posebno. Odabir slika na kojima je uz okoliš i pas rezultat je koji, objašnjavaju znanstvenici, pokazuje da su psi sposobni razviti "koncept psa". Četiri testirana psa, tvrdi se u istraživanju objavljenom u magazinu New Scientist, uspjela su shvatiti da je "pas" posebna kategorija.

- Korištenje touch screen računala u eksperimentu sa psima otvara cijeli svijet novih mogućnosti za testiranje kognitivne sposobnosti pasa - najavljuju bečki istraživači, čiji zaključak poznati zagrebački veterinar dr. Vladimir Pezo ne smatra posebnim otkrićem.

- Pas, mačka, konj ili krava mogu razmišljati u skladu sa svojim prirodnim potrebama, a s ciljem dva nagona. Nagona za produženje vrste i nagona samoodržanja. Uostalom, puno prije bečkih istraživača, među ostalim, na pitanje mogu li psi imati mogućnost apstraktnog razmišljanja odgovorio je učitelj Crkve, Toma Akvinski.

Davno prije njih on je, naime, nakon analize zaključio da su psi sposobni za to, ali u obliku nade. To znači da pas ima potrebu za jelom i kad vidi da zveckamo zdjelicom, on očekuje hranu, dakle nada se - objašnjava dr. Pezo, napominjući da pas zamišlja sljedeći korak, što je pak, ističe, sasvim drukčije od naučenih radnji.

Jutarnji list



6. prosinca 2007.
Za prehladu ne uzimajte antibiotike
Bolesnici s prehladom i gripom koji od liječnika traže antibiotike ne čine si dobro, kažu njemački liječnici. Uzročnik prehlade i gripe nije bakterija, nego virus, kaže Wolf von Roemer koji je na čelu njemačke federacije internista u Wiesbadenu. Antibiotici djeluju samo protiv bakterijskih bolesti, a katkad, kad se uzimaju protiv prehlade ili gripe, mogu učiniti više zla nego dobra, upozoravaju stručnjaci. Uzmete li antibiotike na liječnički recept, ili čak one koji su vam ostali od prošle bolesti, možda ćete se bolje osjećati, ali to je placebo, kaže Roemer. Gripu možete djelotvorno liječiti antivirusnim lijekovima ili cijepljenjem koje vas štiti oko godinu dana, kaže liječnik. Pogrešna upotreba antibiotika protiv prehlade može izazvati alergijsku reakciju. (www.poslovni.hr)



3. prosinca 2007.
Firenca: Bijeli tartuf od 1,5 kg prodan za rekordnih 223 tisuće eura
Divovski bijeli tartuf težak gotovo kilogram i pol prodan je u subotu na aukciji u Firenci za 223 tisuće eura, što je rekordna cijena postignuta za ovu vrstu tartufa, izvijestili su talijanski mediji.
RIM - Divovski bijeli tartuf težak gotovo kilogram i pol prodan je u subotu na aukciji u Firenci za 223 tisuće eura, što je rekordna cijena postignuta za ovu vrstu tartufa, izvijestili su talijanski mediji.

Dražbu su putem video-zida pratili zainteresirani kupci iz Firence, Londona i Macaa. Ansa je prenijela kako je upravo kupac iz Macaa ponudio najvišu cijenu za bijeli tartuf, no njegov identitet nije objavljen. Bijeli tartuf teži točno 1.497 grama, a pronađen je u okolici Pise, kako je rekao Cristiano Savini koji ga je pronašao.

"Predlagali su mi da tražim razne svote novca, uglavnom ne više od 100.000 eura, no ja sam odlučio ponuditi tartuf na dražbi. Prihod od prodaje ići će u humanitarne svrhe. Istodobno mogu izraziti veliku sreću što se ovom prilikom govori o mojoj Toskani", rekao je novinarima Savini, koji predstavlja četvrtu generaciju obitelji koja se bavi trgovinom tartufima.

Dražbu je organizirao Sotheby's u palači obitelji Medici u Firenci u prisutnosti oko 200 osoba. Jednako ih je toliko bilo u hotelu Grand Lisboa u Macau i u restoranu Refettorio u Londonu. Pincom.info


29. studenoga 2007.
Google predvidio rezultate izbora u Hrvatskoj
Piše: Živana ŠUŠAK

Internetski pretraživač Google predvidio je rezultate parlamentarnih izbora u Hrvatskoj? Tako se čini, ako je suditi prema Google Trends-u. Naime, ova vrst usluge kojom se koristi brzi internet pretraživač prikuplja podatke o raznim istraživanjima te ih prikazuje grafički. Također omogućava prikaz pojmova po regijama, te je klikom na HDZ i SDP u Hrvatskoj u svakom trenutku pokazivao njihov omjer snaga sudeći isključivo po pretraživanju internet korisnika za tim ključnim riječima.

Čak štoviše, Trend pokazuje kako je lideru SDP-a Zoranu Milanoviću i njegovom timu popularnost na vrhuncu u lipnju kad je i zasjeo na čelnu stranačku poziciju, dok se u presudnim izbornim danima prednost otopila i prešla na stranu predsjednika HDZ-a Ive Sanadera i njegove stranke. Što se tiče Splitsko-dalmatinske županije, prema grafičkom prikazu se da zaključiti kako je ona, uostalom kao i proteklih izbornih godina, baza glasova za Sanaderovu stranku, koja je osvojila i relativnu većinu na parlamentarnim izborima. Glas Dalmacija


22. studenoga 2007.
Lopov zaspao u kući koju je pljačkao
ZENICA - Ministarstvo unutarnjih poslova Zeničko-dobojske županije priopćilo je da je 16. studenog Policijska postaja Maglaj obaviještena od građanina M.S. iz Ulišnjaka da je u svojoj kući zatekao u krivičnom djelu nepoznatu osobu koju je zadržao.

Patrola policije potvrdila je točnost prijave i utvrdila da se radi o Edinu M. rođenom 1986. iz Tešnja. On je priveden u PS Maglaj, gdje je predao dvije srebrne narukvice i jednu srebrnu naušnicu.

Prilikom obrade nad njim, utvrđeno je kako je isti u noćnim satima nasilno otvorio ulazna vrata kuće i ljetne kuhinje, gdje je pronašao srebrne narukvice i naušnicu da bi potom legao na kauč gdje je zaspao, priopćeno je iz MUP-a ZDŽ.

21.11.2007.
Pincom.info


21. studenoga 2007.
Pronađeni ostaci škorpiona dugog 2,5 metra
MAINZ - Pandža divovskog morskog škorpiona pronađena je na zapadu Njemačke, na području Porajnja-Falačke, izvijestio je časopis "Biology Letters".
Škorpion dužine 2,5 metra, što je gotovo pola metra duže od dosad poznatih kukaca, živio je prije 390 milijuna godina u moru koje je tada pokrivalo dijelove današnjeg europskog kopna.
Praškorpion "Jaekelopterus rhenaniae" je dosad najveći pronađeni člankonožac, što je znanstvenike navelo na zaključak da jet a vrsta bila veća nego što se dosad pretpostavljalo.

Palaentolog Markus Poschmann iz Glavne uprave kulturnog naslijeđa u Mainzu pronašao je 46 centimetara dugački fosil pandže u kamenolomu u Willwerathu u blizini Pruema u Porajnju-Falačkoj.

Morski škorpioni živjeli su prije 450 do 255 milijuna godina, kada su razine kisika u atmosferi bile mnogo više od današnjih. Mnogi paleontolozi vjeruju kako su upravo one omogućile razvoj gigantskih kukaca. No, neki znanstvenici vjeruju kako je razlog tome odsutnost prirodnih neprijatelja. Ovi se škorpioni smatraju precima današnjih škorpiona, a možda i pauka. Neki su živjeli na kopnu, a drugi u vodi ili na kopnu i u vodi poput vodozemaca.

Najveći danas poznati škorpioni dugi su 30-ak cm. (njd) Jutarnji list

 

21. studenoga 2007.
Veliko otkriće američkih znanstvenika
Američki znanstvenici objavili su veliko otkriće u istraživanju uzgoja matičnih stanica. Uzgojili su ih bez upotrebe tehnologije kloniranja i razaranja ljudskih embrija, što je dosad bio jedini način, koji je izazivao jak otpor.

U najnovijem istraživanju u laboratorijsku posudicu stavili su stanice kože i dodali gensku otopinu. Znanstvenici su izjavili kako je ovako moguće uzgojiti više od 200 vrsta tjelesnih stanica, kao i programirati stanice da liječe tkiva.

No nova otkrića neće se tako skoro moći rabiti u liječenju ljudi, ipak znanstvenici su uvjereni da su široko primjenjiva. Zasad se mogu rabiti u proučavanju bolesti i lijekova.
HRT


20. studenoga 2007.
BYE, CHICAGO, BYE!
POZNATI SPLITSKI PUTOPISAC POSJETIO JE ČUVENOG GANGSTERA NA NJEGOVU VJEČNOM POČIVALIŠTU
Na grobu Al Caponea : Prvi su mu susidi Hrvati
Odma priko puta Al Caponea, virovali ili ne, grob je s natpison Anthony J. Kirincich! Naš Ante Kirinčić, žena mu Josipa i sin James
PIŠE ROBERT PAULETIĆ
Išli smo stazicon između bezbrojnih irskih i talijanskih grobova, a Matas je puva i zapomaga:
- Di je više ti Al Capone?
- Oli te opet bole noge? - pita san ga.
- Nije, nego mi se ukočija vrat, noćas san ukrivo spava. A i satrven san, ne mogu izdržat ovi tempo.
Na putovanjima san obično ja taj kojega uvik nešto boli. Od ovoga se Matasa ne mogu pošteno ni požalit, uvik me preduhitri kuknjavon.
- Ajme, De Grazia! Koje lipo prezime! - zadivljeno san zasta prid jednon grobnicon. - Napravija je čovik i mramornu šentadu s imenon, da rodbina može sist i otpočinit kad ga dođe vidit.

Priko puta De Grazije grob nekoga Scarpacea.
- Skoro Scarface! - nasmija san se. - Ovo nan Al daje znakove! Čekaj neka ga snimin...
- Ajmo dalje, nećemo sad stajat prid svakin grobon!, zabrontula je Matas. - Capone je na odjelu 35, a mi smo tek na 16. Ala šta je veliko ovo groblje, ma koliko to imaju katolika ovde u Chicagu?
Katoličko groblje Mount Carmel vanka je ruke, triba doć na Roosevelt Road i vozit skroz do zapadnog izlaza iz grada. A groblje je stvarno golemo.
Da nije bilo picigamorta Talijana na ulazu, koji nan je sve lipo opisa uz urotnički smiješak, ko zna bi li i našli Caponea.
Grobnica je na prvi pogled apsolutno obična, recimo ona De Grazijina je sto puti lipša. Veliki obiteljski kamen s prezimenon CAPONE i nekin ka cvićen, pleteron. Ovi pleter me malo vuka na grobnicu jednoga drugog velikana.

Dva metra isprid su jednostavne male ploče vodoravno na zemlji i evo ga - grob Al Caponea!
Na ploči piše samo "Alphonse Capone, 1899-1947, My Jesus Mercy". Livo uz njega je mater Theresa, s istin natpison o Jesusu, a još za jedno misto livo ćaća Gabriel, brico koji je 1893. doplovija iz Napulja u New York, na legendarni Ellis Island, i 1906. dobija američko državljanstvo iako nije zna ni riči engleskoga.
Gleda san u kamen s Caponeova groba. Već su ga dva puta ukrali, ovo je treći. Jedan je posjetitelj ostavija bundevu za Noć vještica, drugi lutkicu, treći cvit, a ima i puno novčića. Stavija san i ja jedan dolar. Onda san, kad san se vratija u Hrvatsku, vidija sliku toga moga dolara na Caponeovu grobu u reportaži u "Jutarnjem". Alo, ja san doša prvi!
- Opaki igrač leži ovde ispod - zamišljeno san reka Matasu. - Kontrolira je cili velegrad, političare, policiju, sve. Redon su drćali od njega. Bejzbolskon palicon raspolovija je glave svojin gangsterima Anselmu i Scaliseu, kad su ga bili izdali, i to u restoranu, da vide svi drugi suradnici.
- Di je umra, u zatvoru? - zanimalo je Matasa.
- Nije, rastočija ga je sifilis šta ga je dobija od jedne kurbetine, pa su ga pustili na slobodu. Umra je na Floridi, skroz rebambiven.
Utonija san u misli stojeći nad Caponeovin grobon. Bija je opasna čunka, a evo, sad leži ovde ispod male ploče, sveden na svoju miru. Ali, s druge strane, glumija ga je Robert De Niro! Šta će ti raskošna grobnica ako te u hollywoodskon spektaklu glumija De Niro? Sićate li ga se kako izgovara onu antologijsku rečenicu: "I want that man dead, I want his family dead, I want his house burned down!"
Nedaleko od Caponea navodno leži njegov ljuti rival, irski gangster Dion O'Banion. Okrića san se i tražija grob od Irca i pronaša - Hrvata! Odma priko puta Al Caponea, virovali ili ne, grob je s natpison Anthony J. Kirincich! Naš Ante Kirinčić, žena Josipa i sin James. Prvi susidi Al Caponea na onome svitu!
Pradida moj
.. Sasvim je moguće da se Gabriel Capone (u originalu: Caponi) u New Yorku digod sreja, možda i popija piće s mojin pradidon Rokon Rokijen, koji je stiga na Ellis Island 1907. i to samo nekoliko miseci nakon šta mu se na Visu rodija istoimeni sin Roko, moj voljeni dida koji je, nažalost, umra prije tri godine. Pedantni Amerikanci stavili su na internet dokumente svih putnika koji su tih desetljeća stizali u SAD. Iša san jedanput iz zajebancije tražit bi li moga nać pradidu i - naša san ga! Roko Roki, Ischia (to je Vis), država Austrija, naziv broda, bračno stanje, skenirani papir s njegovin potpison, sve. Puno san više o pradidi dozna od Amerikanaca s interneta nego od pokojnog dida Roka, jer mi je on za svoga oca priča samo to da je bija lin i da mu se nije dalo dizat s postelje kad bi gasija španjulet, pa bi ga čiketa u zid.
Inšoma, pradida je osta neko vrime u New Yorku, a onda se zbog nostalgije vratija na Vis. Nije se iz New Yorka odselija u Chicago ka Al Capone.
Slobodna Dalmacija



19. studenoga 2007.
ŽIVOTINJE
Tuljan toplih mora
Čini se da hladnoća Arktičkog mora, prirodnog obitavališta tuljana, više ne odgovara tim životinjama.
Zoolozima je to dao do znanja tuljan Sahara koji se iz nepoznatog razloga uputio na tisuće kilometara dugu avanturu prema jugu, u toplija mora. Prvi je put uočen uz španjolsku obalu, a sedam mjeseci poslije kako se sunča na pješčanoj plaži Maroka nedaleko od Sahare. Taj je prizor bio dovoljan znanstvenicima engleskog istraživalačkog centra za tuljane u Cornwallu da ga pomno pregledaju i dajumu ime. Nakon pretraga i oporavka u Engleskoj, pušten je u ocean. Iako je zaplivao prema Islandu, putem se očito predomislio. Opet je primijećen u toplijim morima nadomak španjolske obale, a zoolozi zaključuju da je taj tuljanov izlet posljedica globalna zatopljenja. Vjesnik


15. studenoga 2007.
Kada nisu imali za masažu, davali su joj dionice. Danas je Bonnie prebogata
Piše: Nikolina Šajn
Kada je Bonnie Brown 1999. tražila posao, nije bila u poziciji da može birati. Upravo se nakon razvoda bila preselila k sestri, pa kada joj je mala kompjutorska kompanija ponudila honorarni posao maserke za svojih 40 zaposlenika, nije odbila.

Plaća je bila 450 dolara tjedno, plus hrpa dionica za koje nikad nije mislila da bi nešto mogle vrijediti. Danas je 52-godišnja Brown, zaposlenica Googlea broj 41, multimilijunašica, objavili su ovih dana svjetski mediji. Nakon što je pet godina masirala leđa Googleovih inženjera, Brown je 2004. otišla u mirovinu i unovčila većinu svojih dionica, koje su tada vrijedile milijune. Danas živi u Nevadi, u kući od gotovo 300 kvadrata, i uživa.

Proputovala je svijet kako bi nadzirala projekte svoje humanitarne zaklade i traži izdavača za svoje memoare. Sama Brown priznaje da je jednostavno imala sreće - krajem 90-ih, na vrhuncu internet booma, mnoge su nove tehnološke kompanije uvodile otkačene motivacijske pogodnosti za svoje zaposlenike - masaže na radnom mjestu, fitness dvorane, stolni nogomet i vrhunske kuhare koji su im kuhali. Većina tih tvrtki propala je kada se 2000. rasprsnuo balon prenapuhanih dionica internetskih kompanija, no Google je iznimka.

Od Googleovih 16.000 zaposlenika, oko 1000 ih ima dionice u vrijednosti najmanje po pet milijuna dolara. Kapitalna vrijednost tvrtke je 207 milijardi USD, a prema dokumentima koje je tvrtka predala Komisiji za vrijednosne papire, sadašnji i bivši zaposlenici imaju dionice u vrijednosti od oko 1,2 milijarde dolara, uz još 4,1 milijardu dolara u opcijama - što znači da im se omogućuje da u budućnosti kupe dionice po cijeni iz prošlosti.

Kada su prvi put ponuđene na tržištu, dionice Googlea vrijedile su 85 dolara, a prošli su utorak dosegle cijenu od 747,24 dolara. U petak su pale na 663,97, no i nakon toga golemog pada od 83 dolara po dionici vrijedile su 44 posto, ili 203 dolara, više nego na početku godine. Prosječni novi zaposlenik Googlea - u internom žargonu poznat kao "noogler" - u godinu je dana dobio već 685 dionica po cijeni od 475 dolara, te pravo na još 230 opcija koje može otkupiti za određeni broj godina.

Iako je i tu riječ o brzoj zaradi, ona nije ni blizu astronomskih iznosa koje su ostvarili prvi zaposlenici poput Bonnie Brown, koji su dobivali tisuće dionica uz povlaštenu cijenu koja se mjerila u centima. Brown je danas sretna što nije poslušala savjet tadašnjeg financijskog savjetnika i nije odmah prodala sve svoje dionice, iako su one tada vrijedile dvostruko više od iznosa za koji ih je kupila. One koje nije prodala nastavile su nezaustavljivo rasti i prošli su tjedan vrijedile devet puta više od početnih 85 dolara. Jutarnji list

 

14. studenoga 2007.
U Americi kakao napitak još prije tri tisućljeća
Znanstvenici kažu da su otkrili dokaze da su stanovnici Središnje Amerike pili napitke napravljene od kakaoa, izvora čokolade, već prije najmanje tri tisuće godina. Profesor antropologije na Sveučilištu Cornell kaže da su rani centralnoamerikanci najvjerojatnije pili fermentirani napitak od biljke kakaovac, nalik pivu. Zrna kakaoa, kaže Henderson, kasnije, u Aztečkom društvu, korištena su kao novac. Taj rani napitak, prema Hendersonu, možda se kasnije razvio u pjenušav čokoladni napitak u kojemu su, u 16. stoljeću, uživali Europljani, a oni su i odnijeli napitak kući. (www.poslovni.hr)


12. studenoga 2007.
U podzemnoj ugledao ženu svojih snova, pronašao ju preko neta
Foto: Corbis
NEW YORK - Patrick Moberg, 21-godišnji dizajner iz Brooklyna, zaljubio se na prvi pogled kada je ugledao atraktivnu mladu djevojku među mnoštvom ljudi u newyorškoj podzemnoj željeznici.
Taj čarobni trenutak kada su im se susreli pogledi trajao je cijelu vječnost, ali je bio dovoljan djelić sekunde da se djevojka izašavši iz vlaka izgubi u gomili.
Uvjeren da je upravo ona žena njegovih snova pokrenuo je internetsku stranicu u potrazi za zagonetnom djevojkom - www.nygirlofmydreams.com.
Na stranici je nacrtao djevojku kakva mu je ostala u sjećanju - obrazi su joj izrazito rumeni, nosila je plave kratke hlače, plave najlonke i crveni cvijet u kosi. Ostavio je broj svog mobitela, email i apelirao za pomoć u potrazi za ljubavi njegova života.
Inače poznati po cinizmu, građane New Yorka dirnula je priča te su vrlo brzo odreagirali na vapaj zaljubljenog Moberga. U samo nekoliko sati preplavili su ga mailova, a njegov mobitel nije prestajao zvoniti. Konačno, javila mu se njezina prijateljica koja mu je poslala fotografiju koja je pokazala da se radi o istoj djevojci.

Jesu li živjeli sretno do kraja života? Za kraj priče ostat ćemo prikraćeni jer je Patrick Moberg, pronašavši djevojku s crvenim cvijetom u kosi, odlučio ponovno utonuti u anonimnost.
"Za razliku od romantičnih komedija i loših pop pjesama, završetak ove priče morat ćete sami izmisliti", napisao je Patrick Moberg na stranici.
Kasnije je u razgovoru za New York Post izjavio kako su mu neke djevojke u mail nudile svoju ljubav: "Ja nisam djevojka koju tražiš, ali ti si tako ladak, odaberi mene umjesto nje".
Zagonetna djevojka zove se Camille Hayton, porijeklom je iz Australije, ima 22 godine i živi u Brooklynu. Za NY Post je izjavila: "Totalna ludnica. Ne mogu vjerovati da mi se ovo dogodilo". (A.V.) Jutarnji list


9. studenoga 2007.
Tutankamon umro od ozljede u lovu
Znanstvenici vjeruju da je tajnovita smrt faraona Tutankamona, koji je vladao Egiptom prije više od 3.000 godina, konačno riješena. Posljednja su istraživanja potvrdila da je mladi vladar pao iz jurećih kola dok je sa svitom bio u lovu. Tutankamonova je smrt predmet nagađanja još od 1922., kada je igrom slučaja otkrivena njegova grobnica. Mumija je 1968. podvrgnuta rendgenskom snimanju, a nalaz je ukazivao na oteklinu na lubanji, pa je u javnost iznesena pretpostavka da je vladar umro od posljedica udarca u glavu.
Međutim, posljednje je istraživanje uključilo i CT snimanje, nakon čega je otkriveno da je Tutankamon pretrpio i težak prijelom natkoljenice. Ostaci cvijeća oko faraonova vrata (različak i kamilica) upućuju na to da je Tutankamon pokopan u ožujku ili travnju, a budući da je proces mumificiranja bio složen i dugotrajan, stručnjaci su prilično sigurni da je umro u prosincu ili siječnju. Stručnjaci tvrde da je, sudeći prema tim dokazima, Tutankamon umro usred zimske sezone lova. Glas Istre

8. studenoga 2007.
Utjecaj godišnjih doba na krvni tlak
Istraživanje provedeno u SAD-u sugerira kako je zimi znatno teže kontrolirati povišeni krvni tlak. Prateći u razdoblju od pet godina gotovo 450.000 ispitanika s hipertenzijom istraživači su utvrdili da su ljeti izgledi za uspješno snižavanje tlaka za 8 posto veći nego zimi. Znanstvenici to objašnjavaju povećanom razinom fizičke aktivnosti u ljetnim mjesecima te povećanjem fizičke mase zimi. Jedan od čimbenika bi mogla biti i veća konzumacija slane hrane zimi, jer unos soli je snažno povezan s povišenim krvnim tlakom. Također, poznato je da hladno vrijeme dovodi do povećanog stezanja krvnih žila, otežavajući tako funkcioniranje kardiovaskularnog sustava. Znanstvenici zaključuju da zimi raste broj srčanih i moždanih udara. Povišeni krvni tlak najvažniji je uzrok preuranjene smrti u svijetu. (poslovni.hr)


7. studenoga 2007.
Je li za pojavu grozne peruti kriva gljivica?
Piše: Suzana Ciboci
Foto: corbis.com
Znanstvenici su napravili korak bliže k razumijevanju misterija peruti, pojave koja je sveprisutna kod ljudi u jednakoj mjeri kao što je i neugodna.
Dosad se perut, od koje pati oko polovica čovječanstva, smatralo posljedicom suhe kože, pa masne kože, prečestog ili nedovoljnog pranja kose, dijeta, stresa ili čak pomanjkanja osobne higijene. No, stvarni krivac, kako kažu znanstvenici, nije u nebrizi, nego u gljivici Malassezia globosa (prije poznatoj i kao Pityrosporum ovale) koja prirodno živi na koži životinja i ljudi.

Znanstvenici, koji su uključeni u rad za tvrtku Procter & Gamble, proizvođača Head & Shouldersa, učinkovitog šampona protiv peruti, uspjeli su očitati cijelu DNK gljivice sa 4,285 gena, što bi moglo dovesti do razvoja još boljih rješenja u borbi protiv peruti. Analiza genoma znanstvenicima je približila i porijeklo te gljivice, dosad prilične nepoznanice u znanstvenom svijetu.

Perut, nalik pahuljicama snijega, zapravo je koža. Guljenje kože je normalno, ali kod osoba koje imaju perut to se događa mnogo češće. Gljivica producira velike količine enzima nazvanog lipaza. Ti okidači peruti, vjeruje se, M. globosa koristi za metabolizu masnoća iz žlijezda lojnica, stvarajući masne kiseline kao nusprodukt, što dovodi do iritacije kože i pojačanog odumiranja stanica, a kao rezultat javlja se perut.

Na tržištu su stotine preparata protiv peruti, no nema jasnih dokaza da bilo koji od njih zaista i djeluje. Dr. dermatovenerolog Mirjana Tudorić objasnila je kako je razlog to što gljivica ima veliku sposobnost navikavanja na milje u kojem se nalazi, stoga je teško pronaći lijek koji bi je potpuno eliminirao s našeg vlasišta. To možda i ne bi bilo dobro jer je ona prirodni stanovnik naše kože.

- Zato preporučujemo da se šamponi protiv peruti ne koriste stalno te da se mijenjaju - rekla je dr. Tudorić. Iako u šali, znanstvenici ističu ono što "djeluje": - Što preporučujete protiv peruti? Nosite bijele kapute! Jutarnji list


31. listopada 2007.
Otkrivena divovska crna rupa neviđene veličine
WASHINGTON - Američki astronomi otkrili su divovsku crnu rupu dosad neviđene veličine, koja odgovara masi najmanje 24 puta većoj od našeg Sunca, objavila je u utorak NASA.

To otkriće ruši rekord o kojem su izvijestili znanstvenici 17. listopada - crne rupe 16 puta veće od našeg Sunca u galaksiji M33.

Crne rupe apsorbiraju svu materiju i imaju toliko veliku masu da svjetlost ne može pobjeći.

Astrofizičari ih otkrivaju mjereći gravitacijske učinke na druge bliske predmete kao i zračenje koje ispuštaju.

Ta nova crna rupa smještena je blizu malene galaksije IC 10 na 1,8 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, u sazvježđu Kasiopeje. Pripada novoj kategoriji onih nastalih nakon smrti vrlo masivnih zvijezda, mase otprilike deset puta veće od našeg Sunca.

"Čini se vjerojatnim da crne rupe koje se formiraju nakon propadanja zvijezda mogu biti puno veće nego što smo mogli zamisliti", objašnjava Andrea Prestwich, astrofizičarka Harvard Smithsonian Centra u Cambridgeu u američkoj saveznoj državi Massachusetts.  (Hina) Jutarnji list

 

30. listopada 2007.
Penjali se na Mojsijevo brdo, a Izraelci ih ispitivali o Šukeru
Piše: Ivica Vlašić
Foto: Ivica Vlašić

SLAVONSKI BROD - Nekolicina Brođana, zajedno s još 40-ak hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske, vratila se nedavno sa 12-dnevnog hodočašća po Svetoj zemlji izraelskoj, u sklopu kojega su dva dana boravili i na Sinaju, koja se nalazi u azijskome dijelu države Egipat, na obali Crvenoga mora.

Riječ je putovanju koje je za Hrvate, već 81. put, organizirala zagrebačka hodočasnička agencija Terra Sancta u suradnji s franjevačkom kustodijom Svete zemlje iz Jeruzalema.  Prepuni dojmova, naši su hodočasnici, kažu, upoznali život iz 'nekog sasvim drugog svijeta' i iskustvo koje bi svakome preporučili. 

- Iz koje god zemlje potjecali, kakve god krajolike diljem svijeta imali prilike razgledati, susret s onim dijelom Izraela koji se smatra Svetom zemljom, sa suhim i plodnim poljima, oazama i pustinjama, krotkim vodama i ogoljelim brežuljcima; susret je koji nadilazi vrijeme i sva povijesna mjesta i znamenja što su opisana u Bibliji. Jedinstven je to doživljaj svih prispodoba iz Svetoga pisma, svjedočanstvo vjere i duhovnosti - opisao je hodočasnicima već po samom dolasku u Jeruzalem stručni vodič prof. dr. Marko Tomić, inače predavač biblijskih znanosti na đakovačkom Teološkom fakultetu.

Tijekom boravka u Betlehemu, gradu Davidovu, u kojemu se rodio Isus (a koje je danas pod palestinskom samoupravom i često je poprište incidenata u ratu između Izraela i Palestinaca), mnogima je nestala ona zamišljena slika skromnih jaslica u tajanstvenoj spilji. Danas sva ta mjesta o kojima uči vjera i opisuje biblijska predaja, oslikavaju monumentalne zidine, prekrasne bazilike, kapele i crkve, koje oduševljavaju spiritualnim ambijentom, a naizgled netaknutu povijest oživljavaju brojne arheološke iskopine.

Posebno je, kažu hodočasnici iz Broda, dojmljiva spilja Isusova rođenja u istoimenoj Bazilici u Betlehemu, te Bazilika Svetog groba u Jeruzalemu, gdje se nalazi i sam Kristov grob. Mnogima je najveći izazov bilo pješice se uspeti na 2270 metara visoko Mojsijevo brdo, na Sinaju, poznato po savezu koje je Bog sklopio s Mojsijem, ali i po najljepšem izlasku sunca na svijetu. Grupu hodočasnika iz Hrvatske vodio je do vrha jedan beduin. I on, kao i većina njegovih sunarodnjaka, Hrvatsku najviše prepoznaje po nogometu i Davoru Šukeru. - Croatia! Šuker, Šuker, yes, we know! - ponavljao bi mladi beduin - Đamajka, kako su ga naši nazvali.

Na putu prema Sinaju hodočasnici iz Hrvatske prošli su i pustinju Negev, ostatke biblijskih gradova Sodome i Gomore, Mrtvo more  - Hrvate u Izraelu dočekuju široke ruke, mi smo im dobrodošli turisti i kupci, posebno ističu kulturnu suradnju Hrvatske i Izraela.

Ništa manje čudno nije ni to što i Palestinici, posebice trgovci u svojim 'bazarima', srdačno dočekuju 'prijatelje Hrvate', cjenkajući se za svaki šekel ili dolar, sve, samo da kod njih kupite suvenire. Sami suveniri u Jeruzalemu se mogu kupiti uistinu za malo novca - opisuje Pero Rašić, jedan od hodočasnika iz Slavonskog Broda.

Tijekom boravka u Svetoj zemlji posjetili su lučki grad Eilat, Jeruzalem, Ain Karem, Judejsku pustinju i drevni Jerihon (oko 7000 godina prije Krista). U Galileji pak, drevna mjesta Nazaret, Qumran, Kanu Galijejsku, Isusov grad Capharnaum, Tabghu, brdo Tabor, Tiberijadu na obali Galilejskog mora te Haifu, Cesareu i Tel Aviv, gradove na obali Sredozemnog mora. Na svetoj rijeci Jordan neki su obnovili i sakrament krštenja.

Jutarnji list

25. listopada 2007.
Na smetlištu pronađeno bogatstvo
Slika meksičkog slikara Rufina Tamaye "Tri lika", ukradena prije 20 godina, pronađena je na smetlištu u New Yorku i bit će glavni izložak aukcije Sotheby'sa u studenom. Procjenjuje se na približno milijun dolara.
Slika je ukradena 1987. paru iz Houstona koji ju je kupio deset godina prije. Savezna policija provela je istragu koja nikada nije donijela rezultata. HRT


28. kolovoza 2007.
Ivana i Goran Višnjić više ne spavaju zajedno
"Brak Gorana Višnjića sa skulptoricom Ivanom Vrdoljak nalazi se na 'aparatima za održavanje na životu' nakon što je otkriveno da bi on mogao biti otac kćeri Mirele Rupić. Prijatelji se boje da par neće izdržati.

LOS ANGELES - Vijest o turbulentnim događajima u životu doktora Kovača, odnosno hrvatskog glumca s američkom adresom Gorana Višnjića, stigla je i do američkih medija, a oni donose najnoviju vijest da popularni par živi odvojeno pod istim krovom.

Novi broj američkog tabloida National Enquirer tako je svojim čitateljima otkrio najnovije tračeve pod naslovom "Hoće li Goranov brak preživjeti njegov preljub?"

"Brak Gorana Višnjića sa skulptoricom Ivanom Vrdoljak nalazi se na 'aparatima za održavanje na životu' nakon što je otkriveno da bi on mogao biti otac kćeri Mirele Rupić. Prijatelji se boje da par neće izdržati.

'Ono što Ivanu najviše boli je činjenica da je Goran živio s tom laži', rekao je jedan od prijatelja. Supružnici trenutno žive odvojeno pod istim krovom", stoji u najnovijem broju Enquirera.

Tekst naravno govori o Goranovu preljubu sa Šibenčankom Mirelom Rupić koji je najvjerojatnije rezultirao zajedničkom kćerkicom.

Ipak, DNK analiza još mora dokazati Mireline tvrdnje, no poznati glumac, koji sa suprugom u Los Angelesu ima posvojenog sina Tina, izjavio je da će, ako se pokaže da je on otac, priznati malu Lanu Lourdes te neće bježati od odgovornosti.

Pincom.info / J.L.


14. kolovoza 2007.
Pizza protiv bora
Eugenijo Luigi Iorija, talijanski nutricionist i biokemičar izumitelj pizze protiv bora udružio se s Cosimom Mogaverom vlasnikom lanca pizzerija ćime je izazvao velike polemike čistunaca koji smatraju da je oskvrnuo nacionalno jelo.

Pizza nazvana Primula radi se od integralnog brašna i sirovog povrća, ima tri puta više vlakana od klasične pizze i više magnezija i željeza. Ne smije imati manje od osam vrsta povrća i to onog koje pomaže u borbi protiv starenja, primjerice rajčica, češnjak, gljive, mrkva i špinat.

Udruga za pravu napuljsku pizzu izrazila je negodovanje jer se radi, kako kaže, o napadu na stoljeća tradicije. Dodaju da se tijesto od integralnog brašna ne može dovoljno dići zbog čega pizzi ne može imati pravi oblik.

13. kolovoza 2007.
ZAOBIĐENA KRONOLOGIJA
BROJ GODINA NE MORA SE POKLAPATI S BIOLOŠKIM STANJEM ORGANIZMA
Stari ste koliko i vaš najstariji organ
Starenje je strogo individualni proces: neki ljudi 'nikako da ostare'; s druge strane, sedmogodišnji pacijent iz Splita već ima - početnu aterosklerozu
PIŠE JAVORKA LUETIĆ
Pogledaj je, molim te: ta žena uopće ne stari!; doktor je mome ocu od 80 godina rekao da ima srce mladića, a njegov prijatelj s punih 90 čita bez naočala; žena najnormalnije rodila u 55. godini, i to blizance...
Gdje je tajna vrhunske vitalnosti nekih ljudi koje svakodnevno susrećemo i zašto je "baby boom" koji je obilježio vrijeme između 1947. i 1967. godine, danas zamijenio "gero boom", sve prisutnija starija generacija?

Odlazak u mirovinu sa 60 više nije znak za blizinu kraja životnog vijeka.

UN procjenjuje da će do 2025. godine najstarija skupina pučanstva u dubokoj starosti na svjetskoj razini doseći čak 19 posto. Ni živahni stogodišnjaci više nisu vijest. Njihov broj uvećat će se za 15 puta: od njih 210 tisuća u svijetu, do 2050. godine predviđa se porast na 3,2 milijuna dugovječnih.

Hrvatski stogodišnjaci

- Prema procjeni iz 2004. godine Hrvatska ima ukupno 4.439.400 stanovnika, od čega je starijih od 65 godina 738.500 (16,64 posto) i među njima većinu čine žene - 428.432. Hrvatska ima i svoje stogodišnjake. Godine 2001. starijih od 95 do 108 godina bilo je 1455, i to 1132 žene i 323 muškarca. Najviše ih je u Zagrebačkoj (282), a potom u Splitsko-dalmatinskoj županiji (184)... kazala nam je prim. dr. Spomenka Tomek-Roksandić, voditeljica Centra za gerontologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji je ujedno i Referentni centar za gerontologiju Ministarstva zdravstva Hrvatske.

- Starenje je strogo individualni proces i naša kronološka dob ne mora nužno pratiti našu biološku dob - kaže dr. Tomek-Roksandić. Imate 30-godišnjake koji su starci i po ponašanju i po stanju organizma. Imate 40-godišnjaka koji zaboravlja i to je normalno, ali kad se to dogodi starijoj osobi, onda je to nešto drugo... i nije normalno. Inače smo mi društvo koje robuje zabludama i stereotipima pa se i prema starijim ljudima i njihovim potrebama odnosimo s određenim podcjenjivanjem. U razvijenom svijetu gerontologija kao grana medicine dobiva veliko značenje kako bi se starijim ljudima osigurala što ugodnija i zdravija starost.

- Ako je liječnik pohvalio funkciju nekog vašeg organa, tipa dobar vid, mladenačko srce, jetru ka u diteta... ne zanosite se, jer to nije pokazatelj zdravlja organizma - tvrdi prof. dr. Šimun Anđelinović, patolog u KB-u Split, ističući kao primjer da je i kod sedmogodišnjeg djeteta utvrdio početnu aterosklerozu, što znači da starenje i bolest počinju praktički s rođenjem, a uvjetovani su u prvom redu genetski, ali na te procese svakako utječu hrana, okoliš, stil života i štetne navike poput pušenja te stres, na koji nismo svi jednako osjetljivi. Neke ljude stres doslovno fizički i životno ugrožava, dok se drugi s njim relativno dobro nose, što je još jedan uvjerljiv argument zbog kojeg ljude treba individualno procjenjivati i da se moraju liječiti sustavi, a ne pojedini organi. Mnoga su istraživanja pokazala da je starenje posljedica i povećanog lučenja kortizola tako da jednostavni test o prisutnosti kortizola u krvi može značiti da ste kandidat za ubrzano starenje, dodaje dr. Anđelinović.

Danas u svijetu postoje klinike za pomlađivanje koje su prava industrija, u kojoj se vrti golemi profit i gdje vi zaista uđete kao 70-godišnjak koji nakon brojnih i, naravno skupih, tretmana i terapija izlazi kao "vitalni" četrdesetogodišnjak. Tamo vam otkriju sve slabe točke i popravljaju ih dok vas ne dovedu u red. Ako, pak, nemate brdo novca, možete postupiti prema savjetima hrvatskih gerontologa, koji vam predlažu deset zlatnih pravila za dugovječnost.

Važnost hrane

- Stari ste onoliko koliko je star vaš najstariji organ - jedna je od mudrosti anti-aging medicine, kaže mr. ph. Marin Bosotina, vlasnik splitske poliklinike Analiza. Stoga se, sljedeći put kad budete birali što ćete naručiti ili skuhati, sjetite da se naš lik zrcali hranu koju jedemo i da naš izgled - koža, kosa, građa, oblik tijela, motiviranost i snaga, ali i naša seksualna želja i mogućnosti - ovise upravo o njoj. Stoga hrani treba dati značenje koje je imala u razvoju ljudske vrste i ne dopustiti da poslije jela tražimo tablete koje će nam ublažiti bol želuca, smanjiti kiselinu, poboljšati razgradnju, odčepiti blokirana crijeva, vratiti neprospavane noći...

Pomoćna sredstva i sintetički pripravci na kojima farmaceutske kompanije zarađuju nama polako donose karcinome, autoimune bolesti, depresije, dijabetes.. i krećemo u novi ciklus potražnje za lijekovima. Bosotina predlaže da se umjesto milijuna dijeta okrenemo onoj koja nas je kroz milijune godina održala, a to je ona gdje je odnos masti, ugljikohidrata i proteina bio izjednačen, a kvaliteta je bila na zavidnoj razini što se tiče sadržaja vitamina, minerala, vlakana i ostalih sastojaka. Pri tome treba izbjeći zamke koje će "dobru" hranu pretvoriti u našeg ubojicu jer je puna herbicida, pesticida, teških metala, organskih spojeva...

Naše tijelo ima kapacitet detoksikacije, ali kad taj prag prijeđemo, onda dolazi do teških posljedica za zdravlje. Ako farmaceut i liječnik odgovaraju zbog 1 mg viška, neka i drugi odgovaraju za svoj posao. Zašto bi prošao nekažnjeno onaj tko je uzrokovao niz bolesti, malformacije kroz generacije koje dolaze, starenje...

Veličina spolnog organa

- Jednom sam svom dobrom prijatelju nabrajao sve toksične utjecaje pesticida i sredstava protiv komaraca, a na kraju sam mu spomenuo i znanstveno dokazan utjecaj na impotenciju i veličinu spolnog organa. Na sve ostalo je ostao ravnodušan, ali na spomen ova zadnja dva, komentar je bio vrlo kratak: "Znao sam da nije do mene", slikovito će Bosotina, koji ima još jedan vrlo zanimljiv pokazatelj za određivanje vitalnosti muškaraca - učinite spermiogram i sve će vam biti jasno.

Deset uputa za dugovječnost

1. Stalna tjelesna aktivnost - u svim životnim razdobljima od mladosti do duboke starosti;

2. Stalna psihička aktivnost - uključujući doživotno učenje i stjecanje novih vještina;

3. Pravilna mediteranska prehrana koja je restrikcijska po kalorijskoj vrijednosti za starije od 65 g . (nikako veći unos od 1500 kalorija. To podrazumijeva redovito uzimanje povrća i voća, ribe, bijelog mesa bez kožice, bez unosa "4B" u hrani: bijelo brašno, bijeli šećer, sol, bijela mast; unos do dvije litre dnevno nezaslađene tekućine, najbolje čista voda, umjerena konzumacija crnog vina, ali ne više od decilitra i pol dnevno uz obrok;

4. Nepušenje i neovisnost o alkoholu, opijatima, lijekovima, crnoj kavi...;

5. Stalna radna aktivnost, uključujući preorijentacijska zanimanja za nove radne aktivnosti i nakon umirovljenja, s doživotnim učenjem, ali i pozitivna zdravstvena, socijalna i radna politika koja omogućuje produljenje radnog vijeka;

6. Vjerovanje u sebe, optimistično poimanje osobnih i okolišnih uvjeta življenja;

7. Iskazivanje pozitivnih emocija i ljubavi za posao koji obavlja, za obitelj i za mlade i starije oko sebe;

8. Izbjegavanje osamljenosti - socijalne izolacije zbog nesuglasja sa životnim događanjima, što uključuje prilagodbu i prevladavanje stresnih događaja;

9. Samodisciplina i samoodgovornost u odnosu na pridržavanje pozitivnog zdravstvenog ponašanja te na redovitost spavanja, osobnu i okolišnu čistoću i higijenu;

10. Neprihvaćanje stereotipa i predrasuda o starenju i starosti kao beskorisnosti, bolesti, nemoći i ovisnosti o drugima, nego ponosno isticati starost i starenje kao normalnu fiziološku pojavu u kojoj funkcionalna sposobnost pojedinog 75-godišnjaka može biti toliko očuvana da se ne razlikuje od funkcionalne sposobnosti 55-godišnjaka.

Zubi - prvi čuvar mladosti

Briga za zdravlje zubi, desni i usne šupljine iznimno je važna za mladenački izgled. Naime, bolesti poput karijesa, gingivitisa i parodontitisa slabe obrambeni sustav organizma i potiču starenje srca i krvnih žila, ali i probavnih organa. Amerikanci su utvrdili da 55-godišnji muškarac sa zdravim zubima i usnom šupljinom izgleda barem dvije godine mlađi od svojih vršnjaka s upalama desni, a 55-godišnjaci su za 4,2 godine mlađi od vršnjaka s parodontalnim bolestima. Uživanje hrane koja čuva zube i ne uzrokuje propadanje desni, redovito četkanje i pranje zubi te redovite kontrole produljuju život za 6,4 godine.

Slobodna Dalmacija

10. kolovoza 2007.
NOĆI ZVIJEZDA PADALICA
Suze sv. Lovre u noći s nedjelje na ponedjeljak
Ovih dana naš planet prolazi kroz oblak međuplanetarne materije nastale raspadom kometa Swift-Tuttle, što za posljedicu ima iznimno povećan broj zvijezda padalica, to jest vidljivih meteora.
Brojnost meteora ovih će dana rasti da bi u noći s 12. na 13. kolovoza kulminirala s učestalošću od stotinjak meteora na sat. Riječ je o meteorskom potoku Perzeidi, koji je u narodu poznat kao Suze sv. Lovre. Meteori se mogu pojaviti bilo gdje na nebu i da bi se vidjeli, dovoljno je otići daleko od javne rasvjete, na čim mračnije mjesto, sačekati nekoliko minuta da se oči priviknu na tamu, a nebeska mehanika napravit će ostalo.
Ova pojava nastaje kada komadići materije preostale nakon raspada kometa Swift-Tuttle uđu u atmosferu našeg planeta te se zbog ionizacije pojave svjetleći tragovi na noćnom nebu - meteori. Meteori iz porodice Perzeida prividno izlaze iz sazviježđa Perzej, po kojemu su i dobili ime.
Sve se to odvija iznad naših glava na visinama od 40 do 140 kilometara i pri brzini od 75 kilometara u sekundi. Veći dijelovi mogu dospjeti i do Zemlje i u tom slučaju kažemo da je na planet pao meteorit, baš kao što je to nedavno bio slučaj s meteoritom koji je preletio iznad naših krajeva i izazvao cijelu buru medijskih i stručnih rasprava o >letećem kamenju< iz svemira.
Imate li priliku, otiđite ovih noći, a posebice u noći s nedjelje na ponedjeljak izvan grada i priuštite si istinsko uživanje pod vedrim nebom sa stotinama zvijezda padalica.
M. TUMPIĆ, Glas Istre

10. kolovoza 2007.
MODA: ŠTO ĆE SE NOSITI OVE JESENI I ZIME
Vraća se ženstvenost
Želite li igrati na sigurno, tu je geometrija, a boje prilagodite sebi. Može to biti crno-bijeli svijet ili šarenilo, da unese malo živosti u predstojeće tmurne dane
Selvina BENIĆ

Budući da temperature već danima prelaze 30-ak stupnjeva Celzija, ne pada nam na pamet razmišljati o zimskim jaknama, kaputima i čizmama. No, vjerovali ili ne, u nekim su trgovinama već iznijeli krpice iz najnovije kolekcije za jesen - zimu 2007./2008. Uostalom, modni kreatori već osmišljavaju modu za naredno ljeto.

A što ćemo nositi ove jeseni i zime? Želite li igrati na sigurno, tu je geometrija, a boje prilagodite sebi. Može to biti crno-bijeli svijet ili šarenilo, da unese malo živosti u predstojeće tmurne dane.

Opet škotski uzorak

Veliki majstori to rade najbolje. Tko može nadmašiti Giorgia Armanija koji će ženu odjenuti u prugastu crno-bijelu haljinu s crnim lakiranim remenom, dok su joj na nogama lakirane cipele, u ruci mala crna torbica, a završni detalj koji dodatno doprinosi prepoznatljivom stilu je crno-bijela kapica. Ne trebam niti reći da se u ovim krpicama može bilo kamo. Opet kod Armanija, ali u njegovoj mladenačkoj i jeftinijoj liniji Emporio Armani, možete naći i haljinicu koja je odraz šarenila, ali na Armanijev način. Radi se o prekrasnoj mini haljinici s tankim naramenicama koja prati liniju tijela i na kojoj se izmjenjuju pruge blijedoružičaste i ljubičaste te petrolej boje što razbijaju crne pruge raznih širina. Mogla bi to na primjer biti idealna haljina za maturalne zabave.

Ako želite biti malo otkačeniji, zašto ne kombinirati crvenu i narančastu uz malo crne i bež, kako su to savršeno napravili u kolekciji Emilio Pucci. Ako se upustite u ovu modnu igru, pazite na nijanse boja jer jedna greška i rezultat će biti smiješan. Volite li škotski uzorak, nadolazeći su dani baš za vas. Od te se tkanine radi sve - od haljina i suknji do hlača i kaputa. Ima ga čak i na čizmama!

Jednostavni krojevi kaputa i jarke boje - tako nas na modnim pistama vide ove zime. Nema nikakvih pretjerivanja, već je sve jako jednostavno, elegantno i šik. Ljepota se svela na jasne i upadljive boje. Crveni kaput na preklop opasan širokim crnim remenom uz neprozirne crne čarape i crne cipele - primjera te tog stila. Podsjećam vas na sniženja koja još traju pa ako zgrabite neki kožnati remen dobro ćete ga iskoristiti zimi kada struk mora biti posebno naglašen, jer u prvi plan izbija ženstvenost. Vraća se i klasična uska suknja kakvu su nosile i naše mame.

Žene vole muški stil
Neke žene obožavaju muški stil odijevanja. Odijelo od tvida nosit će uz tanku svilenu bluzu, na primjer s velikom mašnom ,ili će ležerno vezati oko vrata šal umjesto kravate i nakriviti kožnu beretku. Oficirske, mornarske i druge uniforme ili tek njihove naznake također će obilježiti narednu sezonu. Moda voli pletivo, a i mi jer je udobno i toplo, a sada su se kreatori pobrinuli da to budu prava mala remek-djela. Ima tu pletenih suknjica s volanima, jednostavnih haljina ili velikih džempera koji se lijepo kombiniraju s krznom pa čak i perjem. Vraćaju se i pelerine koje mogu dobro doći kao zamjena za kapute, ali ima i puno podstavljenih i vatiranih jakni i kaputa, kao da se najavljuje oštrija zima od prošle.

Još nešto što smo nosile ovo ljeto nastavlja vladati i u modi za jesen/zimu. To su balon-suknje. Ako vam se sviđa taj stil, nastavite s njim ili za novu sezonu izaberite nešto iz bogate palete koja će se moći naći i u našim trgovinama. Glas Istre

9. kolovoza 2007.
PIVNICA U ČEŠKOM BEERLANDU MOŽE SE KUPITI I PIVSKI KONCENTRAT
Sam svoj majstor piva
Godišnje se izveze oko 20 tona piva u prahu u daleke zemlje, a jedna tona proda se Česima koji u kućnoj radinosti pripremaju svoju omiljenu kapljicu

PIŠE MILAN LAZAREVIĆ

Veliki lonac, lednica (može je zamijeniti stari, dobri, hladni podrum) i pet plastičnih boca. To je osnovna oprema koja vam je potrebna da biste doma pravili pivo, uz vodu kao potrošni materijal. A, naravno, morate imati pivski koncentrat ("pivo u prašku") koji se zasad može kupiti samo u Beerlandu (tj. Pivskoj odnosno Češkoj republici) i još nekoliko dalekih prijateljskih zemalja kao što su Japan, Vijetnam, Uzbekistan... Uz to morate imati strpljenja dva tjedna, koliko traje proces vrenja.

Pivo u prašku jedini u svijetu proizvodi Pivarski istraživački institut u Pragu. Ideja o pravljenju pivskog koncentrata nastala je zbog problema s transportom piva na daljinu. Do Japana pivo brodom putuje šest tjedana, tako da tamo stigne kad već nije svježe. Koncentrat omogućava da se pivo pravi i na kraju svijeta i da uvijek bude svježe. A za razliku od malih pivovara koje su bile hit 90-ih i koje su omogućavale većim pivnicama da imaju svoje pivo, koncentrat ne zahtijeva gotovo nikakvu opremu, a postupak je više nego jednostavan, rekli su nedavno novinarima najtiražnijeg češkog lista "Mlada Fronta-Dnes" u ovom institutu.

 

Neuspješan prodor u Ameriku

Osim spomenutih zemalja, češko pivo u prahu pije se, također, na Uskršnjim otocima, Kazahstanu, europskom dijelu Rusije i Izraelu. Pokušan je prodor na američko tržište ali bez uspjeha - tamo je neophodna velika, skupa reklama, jer nitko nije povjerovao da je ozbiljno moguće napraviti pivo u prašku. Najčešće se u svijetu to pivo prodaje kao češko i to pod nazivom Češka kruna, ali u Japanu prodaje se kao tamošnja marka. Koncentrat se pravi i prodaje već skoro 20 godina, počelo se najprije s pastom, pa je potom odstranjen i ostatak vode. Godišnje se oko 20 tona proda u izvozu, a otprilike jedna tona u Češkoj.

U Češkoj ga kupuju i prave za domaće korištenje pivski entuzijasti, kao dio svog životnog stila. Među njima su često i oni koji sami doma peku svoj kruh.

 

Dodaje se i med

Okus je, kažu stručnjaci koji su ga probali, drukčiji od piva u bocama. Radi se o pivu iz kvasca koje je po okusu blisko pivu iz malih pivovara. Entuzijasti i eksperimentatori "rade" i dalje na njemu pa mu dodaju "aditive", neki, na primjer, med, da bi mu time "zgusnuli" okus.

Zrenje deset dana

U Češkoj kilogram koncentrata od kojeg se napravi 10 litara standardnog piva stoji 130 kruna (jedna kuna vrijedi oko 3,8 krune). Za kvasac za 10 litara piva treba 70 kruna, mada se može izabrati i varijanta bez kvasca. Kvašenje piva traje pet dana, zrenje 10 dana. Redakcija češkog lista odlučila je nedavno napraviti pivo iz praška, i čitatelje obavijestiti o rezultatima koje ćemo i mi vama odmah prenijeti. Vjerujemo da će vas zanimati. Slobodna Dalmacija

 

7. kolovoza 2007.
RIBA - OD ULOVA DO GLAVNOG JELA
Egzotična hrana koja privlači
Riba za našu priču treba biti svježa, što ćemo prepoznati kad je odaberemo po njezinim bistrim i ispupčenim očima, svijetloj >koži< (ljuskama) i ugodnom mirisu po moru. Sve ribe koje ne polože taj ispit ne smiju se naći na vašem stolu!
Ljuska se čisti oštrim nožem i brzim pokretima od repa prema glavi

Napisao, snimio i frigao Mladen KOLENKO
Ljetni mjeseci idealno su vrijeme za stjecanje novih znanja, ljubavi, prijateljstava za čitav život. Pa ako ponešto i krivo krene, ljeto će se svojom toplinom i druželjubivošću, što nam donose i na tisuće novih lica, već pobrinuti da sve brže zaboravimo i ponovno krenemo u nova osvajanja. A znanje donosi sve - i prijateljstvo i nove ljubavi koje će vaš život samo dodatno obogatiti i, nadasve olakšati vam kretanje njegovom trnovitom stazom.
Hrana je uz vodu okosnica našeg života i bivstvovanja u univerzumu; uz hranu, ukusno i bogato pripremljenu, lakše ćemo ostvariti sve ono o čemu ponekad u tišini naših samozatajnih duša čeznemo: kako da dođem do njenog srca; kako da ponovno okupim prijatelje drage (misli tipa: gladan sam, mama, ženo, kad ćeš nešto spremiti, dakako nisu predmetom ovog teksta op. a)?! I kad smo sve pretpostavke u svojim mislima posložili, dolazimo do suštinskog pitanja: što ćemo pripremiti a da uz minimalan trud polučimo maksimalan efekt? Odgovor je jednostavan: riba. Oni koji sami znaju uloviti ribu, ti je uglavnom znaju i pripremiti. No, ta će se manjina, a nakon što vas provedem slikom i riječju tajnim putem od kupovine ulova do pripreme glavnog jela - ribe - vašim saznanjem dodatno umanjiti.
Riba za našu priču treba biti svježa, što ćemo prepoznati kad je odaberemo po njezinim bistrim i ispupčenim očima, svijetloj >koži< (ljuskama) i ugodnom mirisu po moru. Sve ribe koje ne polože taj ispit ne smiju se naći na vašem stolu! S ribom u ovim vrućim danima nemojte kalkulirati da je možete pripremiti za par dana. Ne, ribu je najbolje odmah pripremiti, jer svaki dan duže odložena u hladnjaku suši se i osim što će biti manje ukusna, teže ćemo ju očistiti, jer se i ljuske jače pripijaju uz suhu riblju kožu. Ako je riba noć prije ili rano tog jutra kad ste je kupili ulovljena, tad može u hladnjaku bez ikakvih posljedica probdjeti do jedan dan. A da što bolje zadrži sve svoje friške odlike, najbolje je ribu pohraniti u hladnjak, umotanu u čistu kuhinjsku krpu koju ste prethodno namočili u vodu i potom lagano ižmikali.
Prije same pripreme ribu očistimo tako da ju negdje u blizini vode položimo na dasku za čišćenje (rezanje), ulovimo za glavu i kratkim oštrim nožem (ili specijalno za ribu izrađenim škarama), počevši od repa, počnemo skidati ljusku. Kad smo ribi očistili ljusku sa svih strana do samog tjemena glave, potrebno joj je još izvaditi utrobu i škrge. To ćemo lako učiniti time što ćemo ribu ponovno uzeti u jednu ruku, a oštrim i špicastim nožem u drugoj rasparati utrobu počevši od analnog otvora na sredini stomaka do ošita tj. mjesta pri vrhu glave gdje počinju škrge. Pritom, a čisto iz estetskih razloga, moramo paziti da ne prerežemo i taj spoj glave sa stomakom. Ako se to dogodi, nije ništa strašno, jedino što će se glava kod pečenja i okretanja na ploči ili gradelama lakše pokidati, a to onda u konačnici, uzmimo, remeti sklad.
Uglavnom, kad ste otvorili stomak ribi, i to tako da ju je proparao samo vrh oštrice ne dirajući joj utrobu (budući da neke ribe imaju opako gorku žuč, ako je proparamo u stomak će iscuriti njen gorki sadržaj i može na tom mjestu malo zagorčiti meso), vrhom noža dođete do mjesta gdje se tijelo spaja s glavom ispred škrga. Odložite nož i kažiprstom jedne ruke podignete škržni poklopac, a drugi joj ugurate u škrge i jednim ih potezom iščupate. Najčešće ćete tom prilikom uspjeti sa škrgama izvući i dio utrobe, što olakšava čišćenje.
Očišćenu ribu obrišete čistom i suhom kuhinjskom krpom te, ako je veća, lagano zarežete dijagonalnim rezom s obje strane i zatim joj posolite utrobu i meso na dijagonalnim rezovima. Tako pripremljena spremna je za ploču ili gradele koje moraju biti vruće. No, ako je riba manja, kao ova koju smo vam prikazali na fotografijama, te namijenjena tavi, tada ju, nakon što ste je posolili unutar stomaka (kod manjih nije potreban dijagonalan rez), lagano uvaljate u oštro brašno. U većoj tavi zagrijte obično ulje (maslinovim je prelijte kad je pečena, jer se time čuvaju sva njegova svojstva, a i ukus ribe je puno bolji). Da biste znali kada je ulje dovoljno vruće, potrebno je posuti malo brašna koje će početi cvrčati ako je ulje spremno za prženje. Ribu potom polažemo u vrelo ulje (ako stavljate u nezagrijano, riba će se raspadati!) i to na način prikazan na slici, unakrsno. Na taj način puno ćete više riba ispržiti u jednoj turi. Riba je pečena na jednoj strani kad joj oko koje vidite potpuno pobijeli. Najjednostavnije ju je okretati s dvije vilice, odnosno široke špatule za okretanje.
Dok se riba prži pripremimo jednostavan i najukusniji preljev od sitno narezanog češnjaka i peršina koje pomiješamo u zdjelici s decilitar, dva maslinova ulja. Naime, tako posoljeni preljev za ribu olakšat će nam inače nezgodno soljenje ribe nakon prženja. Prženu ribu iz tave zatim prvo položimo na tanjur na koji smo položili papirnati ubrus koji će upiti višak ulja. Nakon toga ju premjestimo u primjereniji ovalni pladanj (od stakla, keramike ili nehrđajućeg čelika) po istom sistemu kao dok se pekla i lagano ju prelijevamo (ostatak poslužimo uz ribu ako tko želi više preljeva), te umjereno ukrašavamo tankim ploškama limuna i sezonskog povrća poput svježe rajčice, krastavca. Uz ribu možemo poslužiti i kuhani krumpir izrezan i kuhan na kockice, te kombinaciju krumpira i blitve, a i kuhana riža sasvim pristojno izgleda uz pliticu ribe.
Ostatak, tj. ono što vas je tištalo u dubini duše, riješit će se sljubljenim okusima, uz estetsku pripremu i prezentaciju, s neizostavnom kapljicom primjereno ohlađenog bijelog (za bijelu) ili crnog vina (za plavu ribu). Glas Istre

6. kolovoza 2007.
Korisna siesta
Tradicionalna mediteranska prehrana s puno biljnih masti zdrava je za srce. Još jedan mediteranski običaj, siesta usred dana, također smanjuje opasnost od smrti od kardiovaskularnih bolesti, objavljeno je u zajedničkoj grčko-američkoj studiji na koju se poziva njemački Zeleni križ (DGK) sa sjedištem u Marburgu. U studiji koju je proveo medicinski fakultet sveučilišta u Ateni i harvardski medicinski fakultet u Sjedinjenim Državama proučeni su podaci o više od 20 tisuća Grka u dobi od 20 do 86 godina koji su sudjelovali u europskoj studiji o raku. Među pitanjima na koja su ondje odgovorili bilo je i o tome spavaju li poslijepodne i koliko često. Pokazalo se da je procijenjena opasnost od smrti od srčanih bolesti 34 posto niža kod osoba koje spavaju poslijepodne. Što učestalije spavanje, to niži rizik, osobito za zaposlene muškarce. (H) Glas Istre

 

3. kolovoza 2007.
KLJUČ DOBROG IZGLEDA - SPAJANJE RAZLIČITIH STILOVA I SUPROTNOSTI
Ideja čini čuda
Ormar je samo mjesto na kojem se čuva odjeća, a sve ostalo je na dobroj ideji
Piše Tina UDOVIĆ
Kad sezona dostigne svoj puni zamah, lako može doći do svojevrsne modne krize, odnosno pomanjkanja ideja za odijevanje u svakodnevnim prilikama. S trgovačkog gledišta, to je vrijeme u kojem se prodaje ono što je preostalo na policama. No, s osobnog stajališta svake modistice, za odabir ili neznatnu promjenu imidža postoje puno bolja rješenja: umjesto na police trgovina, mnogo je bolje osloniti se na svoju snalažljivost i vlastiti ormar. Nema u tome velikih mudrolija: postojeća odjeća može se nositi i na nov način, poput kanotjerica koje se nose jedna preko druge ili novog slaganja boja koje mogu umiriti ili >podići<. U ovoj su sezoni vrlo aktualne >konkretne< boje, intenzivno zelena, ljubičasta, plava, narančasta i boja fuksije, koje se nose zajedno, a kad se k tome uzmu u obzir i sjajni materijali, jasno je da se pretjerivanje u odijevanju definira na posve nov, bitno tolerantniji način.

Pri slaganju svakog osobnog stila najgore je držati se strogo utvrđenih pravila, poput onog da od iste kože i u istom stilu moraju biti cipele i torba. Takvi prevladani postulati dovest će vas do toga da se možda nikad nećete na partyju pojaviti u pogrešnoj kombinaciji, ali sigurno vode do druge krajnosti, užasne dosade, bezizražajnosti i predvidljivosti. Ključ slaganja odjeće za dobar izgled, bez obzira na trenutak u sezoni, krije se u spajanju različitih stilova i suprotnosti. To se ljeti osobito dobro vidi u vezi s nakitom, kad zlato i skupocjeni satovi djeluju (pre)ozbiljno i postaruju osobu koja ih nosi ako se ne kombiniraju s nakitom od prirodnih materijala, školjkicama, drvom, konopcem i perlicama. Za promjenu izgleda usred sezone puno mogu učiniti i jednostavni trikovi. Vrijednost samo jednog novog detalja kao što je intenzivna boja ruža može posve izmijeniti dojam o osobi, a isto se odnosi i na frizuru koja svojim stilom, a ne dužinom kose, ponovno zauzima sve značajnije mjesto u nečijem izgledu.

Umjesto odlaska u trgovinu odjećom, kada ne znamo što bismo više sa sobom, nova frizura ili eksperimentiranje s drukčijim lakom za nokte (jarkonarančasti ili crveni umjesto neutralnih i blijedoružičastih) mogu učiniti više od nove majice ili suknje koja se možda neće moći odmah odjenuti. Jer, ormar je samo mjesto na kojem se čuva odjeća, a sve ostalo je... u dobroj ideji.

Torba za sve prilike

Lako je moguće da nikad nismo čuli za dizajnera po imenu Toni Hacker, no on je autor nečeg što je svima potrebno: dnevne torbe koja pristaje uza sve i svašta i u koju mogu stati gotovo sve potrepštine, uključujući i prijenosni kompjutor.
U ovoj je sezoni isprepletena slama rezervirana za situacije na plaži, a različiti zanimljivi materijali poput tekstila nisu otporni na nenadani pljusak ili veće težine, pa će se torba od umjetnog materijala nositi tijekom cijele godine, bez obzira na ostatak odjeće i obuće. Postoji samo jedna situacija u kojoj ona nikako ne pristaje, a to je večernji izlazak, kada je valja ostaviti kod kuće. Svaka legendarna torba (poput Kelly ili Birkin torbe) ima svoje ime pa vrijedi znati i ovo: željeni primjerak zove se >Ibiza Bag< Tonija Hackera. Glas Istre

2. kolovoza 2007.
Kišobran predviđa kišu
Ovoga će se tjedna na američkom tržištu pojaviti >inteligentni kišobran< koji neće samo štititi od kiše nego će je i predviđati. Tvrtka Ambient Devices proizvela je kišobran s radioprijemnikom u ručki koji prima podatke o vremenu iz 150 različitih mjesta u Sjedinjenim Državama, a bežično je povezan s web-stranicom meteorološke prognoze Accuweather.com. Predviđa li se kiša u sljedećih 12 sati, ručka kišobrana svijetli. Ako je frekvencija slaba i isprekidana, očekuje se lagana i povremena kiša, a kad svijetli intenzivno, približava se oluja. Kišobran >Ambient< potvrđuje da se internetski podaci uključe u svakodnevni život. Bude li stajao kraj vrata, taj će kišobran signalizirati treba li ga ponijeti ili ne treba. Tvrtka sa sjedištem u Massachussetsu počela je s komercijalizacijom novih tehnologija 2001. u laboratoriju slavnog Tehnološkog instituta u Massachussetsu (MIT). >Inteligentom kišobranu< su potrebne baterije, a aktivira se putem telefonske linije korisnika i stajat će 140 dolara. [G. T.) Vjesnik

 

30. srpnja 2007.
REVOLUCIONARNA METODA NA MEDICINSKOM FAKULTETU U SPLITU USAVRŠAVAJU SE OPERACIJE KROZ PRIRODNE TJELESNE OTVORE
Slijepo crijevo i žuč vadit će se kroz usta
...ili kroz rodnicu, bezbolno, a pacijent će nakon toga otići kući, bez reza i bez vidljivog šava, kao da nije ni bio na operaciji
PIŠE JAVORKA LUETIĆ

Savitljivim instrumentima, sitnim skalpelima i pod kontrolom mini kamere, kirurzi će vam kroz rodnicu ili kroz usta bezbolno izvući žučnu vrećicu što vam već mjesecima ne da živjeti, i vi ćete nakon toga otići kući, bez reza i bez vidljivog šava, kao da niste ni bili na operaciji.

Ovo nije prilog za rubriku "vjerovali ili ne", niti je plod mašte, nego vrlo bliska budućnost koja će se ostvariti na Kirurškoj klinici splitskog KB-a, čime će se polako promijeniti stereotipno shvaćanje kirurgije kao krvave i agresivne grane čiji su zaštitni znakovi nož i veliki rezovi.

Bez vidljivog ožiljka

U posljednjih 15 godina kirurzi diljem svijeta trude se razviti i primijeniti minimalno invazivne kirurške tehnike koje bi zamijenile tradicionalne operativne zahvate. To je nastojanje proželo sve kirurške specijalnosti i pridonijelo nevjerojatno brzom razvoju novih operativnih tehnika. Kirurzi danas mogu izbjeći velike rezove trbušne stijenke primjenom tehnika laparoskopske kirurgije, kojom u trbušnu šupljinu pristupaju kroz svega nekoliko milimetara velike otvore, što je neusporedivo lakše i bezbolnije za pacijenta. To im nije bilo dovoljno, pa idu korak dalje u nastojanju da izbjegnu i te male rezove.

Repertoar operacija

- Dosad razvijene i korištene tehnike minimalno invazivne terapije, poput endoskopske kirurgije i fleksibilne endoskopije, poslužile su kao osnova za razvoj sasvim nove revolucionarne metode - kirurških zahvata bez vidljivog reza, kroz prirodne, tjelesne otvore. Savitljivi istrumenti potrebni za zahvat uvode se kroz usta, odnosno želudac, preko čmara, kroz mokraćnu cijev i mokraćni mjehur, te rodnicu - otkriva nam doc. dr. sc. Zdravko Perko, kirurg na Odsjeku digestivne kirurgije Kirurške klinike KB-a Split.

Kroz instrument kroz koji prolazi hladno svjetlo i kroz čiju se optiku slika unutrašnjosti tijela prenosi na monitor, prolaze i radni kanali kroz koje se uvlače drugi savitljivi instrumenti - noževi, igle, hvataljke... kojima se zahvati i obavljaju. Instrument se kroz usta spušta do želuca ili kroz rodnicu do njezina kraja, načini se otvor u stijenci tog organa i instrument uvuče u trbušnu šupljinu, gdje se obavi odgovarajući zahvat - a njih je cijeli repertoar.

- U principu, području gornjeg trbuha se pristupa kroz rodnicu, a onima donjeg trbuha, kroz usta. No, to nije pravilo, jer se nekim organima može pristupiti kroz dva otvora. Recimo žučna vrećica ili crvuljak mogu se odstraniti preko usta ili kroz rodnicu. Ovom metodom mogu se ukloniti jajovodi ili jajnici, uzeti uzorak jetrenog tkiva (biopsija jetre), izvesti zahvat na crijevu ili želucu, odstraniti slezena.

Nakon operativnog zahvata istim se putem instrumenti izvlače, a otvor na stijenci organa zatvara ili se ostavi da spontano zacjeljuje - pojašnjava nam dr. Perko.

Eksperimenti na svinjama

Vjeruje se da bi se tako još i više smanjila ionako mala kirurška ozljeda koja nastaje tijekom endoskopskih kirurških zahvata. Također bi se smanjili i stres i bol za bolesnika. Operacije bi se mogle obavljati i bez opće anestezije, bolesnici bi bili samo smireni primjenom lijekova. Nakon obavljenog zahvata "operirani" bi napuštali bolnicu bez reza na trbuhu, bez komplikacija s ranama i bez ožiljka.

Naravno, nove tehnologije i instrumenti potrebni za ovakve zahvate moraju udovoljiti vrlo specifičnim zahtjevima i razvijati se paralelno s kirurškom tehnikom. Budući da je kirurgija kroz prirodne otvore novi kirurški pristup, istraživanja su do sada većinom obavljana na životinjama, najviše svinjama. U nekoliko svjetskih centara (u SAD-u, Francuskoj, Grčkoj, Italiji i Indiji) već su uspješno izvedeni i zahvati na ljudima - obavljen je pregled trbušne šupljine, odstranjena žučna vrećica i crvuljak.

Zahvati na ljudima su još uvijek u fazi ispitivanja i za njihovo izvođenje treba posebna dozvola.

Iako kirurgija kroz prirodne otvore još uvijek nije u širokoj primjeni, već i dosad izvedeni zahvati golem su napredak. Naime, kako nam je kazao dr. Perko, svakim izvedenim zahvatom ovaj revolucionarni kirurški pristup prolazi test liječnika i bolesnika, a široka primjena ovisit će upravo o tim rezultatima i mogućnostima da se sve eventualne komplikacije uspješno uklone. On vjeruje da se primjena ove metode na splitskim pacijentima ozbiljno približava.

Operacije pogodne za pretile

Nova kirurška metoda kroz prirodne otvore bit će osobito pogodna za operacije pretilih osoba. Naime, debljina njihove trbušne stijenke uvijek je veliki problem za klasične kirurške operacije. Novom tehnikom pristup njihovim trbušnim organima bit će neusporedivo lakši.

Splitska istraživačka ekipa

Istraživanja na životinjama izvode se u svega nekoliko centara u svijetu, a Split je prvi u Hrvatskoj koji se uključio u usavršavanje najnovije kirurške grane (naravno uz dopuštenje Etičke komisije i Ministarstva znanosti). Tako je u Laboratoriju za eksperimentalnu kirurgiju Medicinskog fakulteta, inače najsuvremenije opremljenom za pokuse na velikim životinjama u ovom dijelu Europe, još 29. lipnja obavljen prvi zahvat endoskopske kirurgije kroz prirodne otvore na anesteziranoj svinji, u kojemu su sudjelovali doc. Zdravko Perko, doc. Zoran Valić, dr. Mihajlo Lojpur, dr. Kanito Bilan, dr. Darko Sršen, dr. Dragan Krnić, dr. Ivan Palada, dr. Zenon Pogorelić, Jasenka Kraljević i Slavica Kotromanović. Slobodna Dalmacija

27. srpnja 2007.
GODIŠNJI ODMOR S KUĆNIM LJUBIMCIMA ZAHTIJEVA PRIPREMU I OPREZ
I ljubimci imaju putnu groznicu
Male životinje i mačke najbolje je prevoziti u za to namijenjenim prijenosnicima, dok je za psa idealno rješenje poseban, ograđeni prostor u automobilu
Prije odlaska na put najbolje je posjetiti veterinara

Piše Martina FRKA
Ljetni godišnji odmori za ljude su možda ostvarenje cijele godine sanjanog sna, no kućnim ljubimcima to razdoblje može postati prava noćna mora. Poznato je da mnogi nesavjesni, rekli bismo i bezdušni vlasnici ljubimaca problem sa životinjama u vrijeme ljetovanja rješavaju njihovim okrutnim izbacivanjem na ulicu. No, čak i savjesni vlasnici nisu uvijek dovoljno dobro upućeni kako svojem ljubimcu olakšati vruće ljetne dane na putu ili daleko od obitelji.
Neke male životinje, poput vodenih i kopnenih kornjača, kao i akvarijskih ribica, neće biti problem ostaviti nekoliko dana same kod kuće, pogotovo ako netko od susjeda ili rodbine bude spreman jednom dnevno svratiti dati im hranu. Hrčci, zečevi, miševi, vjeverice i zamorci, kao i ptice, tražit će češće hranjenje i čišćenje pa i ljudsko društvo, ali budući da im putovanja, promjene temperature i nepoznata okolina mogu predstavljati stres, može se pronaći i neko drugo rješenje, primjerice smještaj u hotelu za životinje ili najam >pet sittera<. Ipak, povesti ih sa sobom bolje je no ostaviti ih same kod kuće, jer rezultat može biti tragičan.

Dovoljno vode
Bez obzira kojeg ljubimca imate, ako ste ga odlučili voditi na put prethodno će biti potrebno osigurati prostor u kojemu će životinja putovati. To nikako ne smije biti prtljažnik, kao ni prostor za noge u automobilu ili prtljažni prostor u kombiju. Male životinje i mačke najbolje je prevoziti u za to namijenjenim prijenosnicima, dok je za psa idealno rješenje poseban, ograđeni prostor u automobilu. Ako ta mogućnost ne postoji, radi sigurnosti životinje, ali i ostalih putnika u automobilu trebalo bi nabaviti oprsnicu koja se može pričvrstiti za sigurnosni pojas. Neka putovanje na godišnji odmor ne bude prvi susret vašeg ljubimca s automobilom, nekoliko dana uoči odlaska napravite nekoliko >pokusnih< vožnji, a tijekom putovanja okružite ga poznatim predmetima, da bi se lakše opustio. Svakako bi bilo dobro posjetiti veterinara koji će provjeriti je li životinja zdrava, dati vam >zdravstvenu svjedodžbu<, ali i preporučiti neko od sredstava za smirenje koje će vašem ljubimcu pomoći da lakše podnese vožnju. Ono će također spriječiti povraćanje, a kako bi se neugodnosti takve vrste izbjegle, nije pametno životinji davati hranu ni vodu neposredno prije puta. Umjesto toga, na put ponesite posudu za vodu te nastojite stati svakih 60 do 90 minuta, osobito ako je riječ o psu, da bi imao priliku >protegnuti noge< i obaviti nuždu. Mačke nije pametno puštati iz prijenosnika, ali im voda mora biti dostupna. Svakako se pobrinite da vaš ljubimac tijekom cijelog odmora nosi identifikacijsku pločicu s vlasnikovim imenom i prezimenom, brojem telefona i adresom.

Smještaj i dostupnost veterinara
Ako putujete avionom, kod prijevoznika se treba raspitati o pravilima prijevoza životinja. S izuzetkom manjih, čiji je prijenosnik dopušteno držati ispod sjedala u kabini, psi uglavnom putuju u prtljažnom prostoru, u posebno dizajniranim spremnicima za putovanje koji moraju imati istaknute podatke o vlasniku. Tijekom leta avionom nemojte vašem ljubimcu dati sredstvo za smirenje, budući da se, ako bude omamljen, u slučaju turbulencija lako može ozlijediti. Ako presjedate, raspitajte se o vremenskim prilikama u zračnim lukama. Bolji avioprijevoznici upozorit će vas na eventualne ekstremne temperature kojima tijekom prekrcaja ljubimci mogu biti izloženi, a moguće je i da odbiju primiti životinju ako bi joj to moglo ugroziti zdravlje.
Što se tiče putovanja vlakom, po pravilniku Hrvatskih željeznica svojeg ćete ljubimca smjeti unijeti samo u vagone 2. razreda, i to uz pristanak drugih putnika, dok je prijevoz pasa zabranjen u motornim vlakovima gdje nema odjeljaka pa bi bilo bolje pronaći neko adekvatnije prijevozno sredstvo za ugodno putovanje.
Naravno, obavezno je prije puta provjeriti da je u smještaju u kojem planirate odsjesti dopušteno držanje kućnih ljubimaca, a bilo bi dobro unaprijed se raspitati i o dostupnosti veterinara.

Toplinski udar

Baš kao i čovjek, i kućni ljubimci mogu doživjeti toplinski udar. Da bi se to izbjeglo, bilo bi dobro putovati u klimatiziranom automobilu, s time da razlika između vanjske i unutarnje temperature ne smije biti veća od 10 stupnjeva. Također, životinja mora uvijek imati na raspolaganju svježu vodu i ne smije biti na suncu. Znakovi toplinskog udara su duboko i teško disanje, nesiguran hod zbog vrtoglavice, nesposobnost da se podigne na noge i nesvjestica. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, odmah je sklonite u hlad ili klimatizirani prostor i ponudite joj vode. Ako je riječ o psu, možete ga i politi vodom te mu staviti nekoliko paketića s ledom oko glave i vrata. Kad životinja dođe k sebi, odvedite je veterinaru.

 

Prva pomoć za ljubimce

Osnovni pribor: termometar, zaobljene škare, pinceta, zavoji širine 5 i 10 cm, flaster širine 5 cm, gaza, vata, sterilna kompresa, plastične vrećice za čuvanje zavoja na nogama, antiseptička mast, štapići s vatom, cinkova mast, sredstvo za ispiranje očiju/ušiju, vitaminski i mineralni dodaci prehrani. Glas Istre

26. srpnja 2007.
Stariji trebaju šetnju, ali intenzivnu
Intenzivna šetnja višestruko pomaže starijim osobama - poboljšava im krvni tlak i snagu mišića te povećava ukupnu pokretljivost, rezultati su studije objavljene u časopisu Mayo Clinic Proceedings. "Sve veći udio starijih u stanovništvu brojnih zemalja povećava važnost tjelovježbe jer ona smanjuje mogućnost nepokretnosti i učestalost staračkih bolesti, potiče samostalnost i podiže ukupnu kvalitetu života", izjavio je Hiroshi Nose sa sveučilišta Shinshu u Japanu. Umjerena šetnja, oko šest kilometara na sat, štiti od nepokretnosti i preporučuje se ljudima u srednjim i poznim godinama, no takva šetnja nedovoljno povećava ukupnu sposobnost za tjelovježbu. (www.poslovni.hr)

 

25. srpnja 2007.
MUŠKA POSLA
KAKO SE ODIJENUTI ZA SVEČANE PRIGODE U VRUĆIM LJETNIM DANIMA
Na vjenčanje i u japankama

Pamučno odijelo najbolja je zamjena za teško zimsko odijelo, a od boja dolaze u obzir sve nijanse od bež do ledeno bijelog
PIŠE TONČI KRANJČEVIĆ BATALIĆ
Ljeto asocira na slobodno vrijeme i zabavu. Stoga nije čudo da se mnogi odluče organizirati vjenčanje baš u to godišnje doba. Dug dan i lijepo vrijeme omogućuju organiziranje zabave na otvorenom prostoru. Međutim, upravo zbog toga, mnogi ne znaju kako bi se prikladno odjenuli. Žene imaju veliki izbor laganih svečanih haljina, ali za muškarce stvari su malo kompliciranije.

Formalno tamno odijelo, inače najlakši izbor za muškarca, nije najbolja opcija za popodnevnu zabavu na terasi s pogledom na more. Treba razmišljati o laganim materijalima, isto tako i o svijetlim bojama.

Pamučno odijelo najbolja je zamjena za teško zimsko odijelo. Od boja dolaze u obzir sve nijanse od bež do ledeno bijelog. Ono klasičnog kroja, posebno ako ima zašiljene revere, može se nositi i s leptir mašnom, samo treba paziti da ova nije preširoka i lepršava, već tanja i elegantna. Isto važi i za kravate - ne treba pretjerivati s širinom, a niti s prevelikim čvorom. Trenutno su u modi dosta tanke kravate, ali, osim ako niste veliki pobornik mode i znate kako to nositi, najbolje se držati klasične širine od 7- 8 cm na njenom najširem dijelu.

U ovoj ljetnoj verziji otpadaju i crne klasične cipele. Treba pronaći odgovarajuću nijansu smeđe i paziti na još jedno pravilo: cipele bi trebale biti tamnije od čarapa, a čarape tamnije od odijela.

Udobnost prije svega

Neka pravila možete i preskočiti. Ako je vjenčanje ležerno, kao npr. zabava na plaži, kravatu možete izostaviti, ali onda košulja mora imati karaktera. Bijela košulja je uvijek siguran odabir, ali nosite li je bez kravate pazite da je posebno fina, po mogućnosti i s kojim zanimljivim detaljem.

U takvim neformalnim situacijama, čak sandale ili japanke dolaze u obzir umjesto cipela. Pazite da su jednostavne - što jednostavnije izaberete manje ćete pogriješiti. I naravno, najviše od svega pazite da se dobro osjećate u odjeći koju ste odabrali, jer vjenčanje je ipak prilika u kojoj se trebate i zabaviti.

Slaganje tekstura

Ako je odijelo pamučno zgodno bi bilo da je i kravata pamučna. Zlatno pravilo je da se tekstura kravate treba slagati s teksturom revera odijela.

Posebno elegantan dojam ćete postići kombinirate li odijelo zašiljenih revera s košuljom s kontrastnim manšetama i kragnom u bijeloj boji. Slobodna Dalmacija

24. srpnja 2007.
ZBOG VELIKOG BROJA OVISNIKA O SHOPPINGU U SAD-u SE, PO MODELU >ANONIMNIH ALKOHOLIČARA<, OSNIVAJU KLUBOVI ZA POMOĆ
Sve više Amerikanaca traži spas u klubovima >anonimnih šopingoholičara<
Od 90 milijuna Amerikanaca koji koriste kreditne kartice njih čak 10 do 15 milijuna jednostavno ne zna kontrolirati poriv za kupovanjem i s vremenom postaju okorjeli dužnici
RIJEKA - >Anonimni dužnici<, po modelu >Anonimnih alkoholičara<, su mreža klubova osnovanih diljem SAD-a da bi pomogli građanima >oboljelima< od ovisnosti o kupnji kreditnim karticama, modernoj pošasti koja stvara dugove i probleme. Od 90 milijuna Amerikanaca koji koriste kreditne kartice njih 10 do 15 milijuna jednostavno ne zna kontrolirati poriv za kupovanjem i s vremenom postaju okorjeli dužnici.
Ispitivanja vele da građani SAD-a duguju ukupno 12 tisuća milijardi dolara, a najveći porast duga ove godine je svibanjski od 9,8 posto. Situacija je delikatna, prema ispitivanju George Washinton Univesityja čak 75 posto američkih obitelji koristi kredit. Hrvatski vanjski dug u odnosu na ovaj unutarnji američki je kao >sića< koju ne treba ni spominjati.
Američki građani su inače naviknuli otvoreno govoriti o najintimnijim problemima koje je teško priznati, poput alkoholizma, raznih seksualnih sklonosti ili pak o konzumiranju droge. S financijskim problemima nije tako, obitelji koje su se preračunale i >ratuju< s isplaćivanjem kredita o tome ne govore, čak ni supružnici si ne vole priznati da su upali u financijske probleme. Broj zaduženih obitelji pak raste s rastom kamata na kredite. Ljudi s takvim problemima angažiraju financijske savjetnike, čak i vjerske organizacije imaju takve stručnjake za pomoć vjernicima, ali teško je s velikim brojem onih okorjelih dužnika koji ne mogu stati s kupovanjem unatoč >minusa<.
Kupuju karticama u velikim dućanima, ali to je skup >gušt< obilja, jer je >plastični novac< onaj s najvišim kamatama. One su u prosjeku 16 posto, ali netko s probijenim >plafonom< troškova i zakašnjelim plaćanjem stiže i do kamate od 30 posto, a da to i ne zna. Ovisnima pomažu klubovi >anonimnih dužnika< stvorenih po modelu >anonimnih alkoholičara< (postoje i anonimni klubovi ovisnika o drogi i kockanju), u takvom okruženju >rob< priznaje svoju slabost, obećavajući da će izbjegavati izloge i da neko vrijeme neće koristiti kreditne kartice. Diljem SAD-a održi se najmanje 500 takvih sastanaka tjedno, a okorjeli dužnici imaju i web stranice za međusobna povj