Zanimljivosti - arhiv

30. ožujka 2007.
Prijateljstvo slikara i gorile
Kako bi napravio portret slavne Koko, britanski je umjetnik proveo tri dana u njenu društvu
Poznati britanski umjetnik Richard Stone, poznat i po tome što su mu pozirali članovi kraljevske obitelji pa i kraljica Elizabeta, nedavno je surađivao s neobičnim modelom. Riječ je o gorili Koko iz Kalifornije koja razumije engleski jezik. U dogovoru s čelnim ljudima organizacije >The Gorilla Foundation< dogovorio je da će napraviti njen portret, koji će zatim biti prodan na dražbi. Stone naime želi pomoći toj organizaciji koja promovira zaštitu i očuvanje gorila, te pokušava skupiti milijun dolara kako bi nastavila pomagati tim životinjama. Richardu je tu ideju predložio njegov 12-godišnji sin William. Stoga je Richard kontaktirao udrugu, predložio suradnju te sa sinom otišao u San Francisco kako bi se susreo s gorilom. Richard ističe da je to bilo neopisivo i jedinstveno iskustvo.
Koko je 35-godišnja gorila koja teži 140 kilograma i posjeduje snagu šestorice muškaraca. Od najranije dobi o njoj brine znanstvenica Penny Patterson i njezin tim na sveučilištu Stanford, koji su je trenirali i naučili služiti jezikom gluhonijemih te da razumije engleski. Koko je naučila više od 1000 znakova i razumije 2000 izgovorenih riječi, a njene prosječne rečenice imaju između tri i šest riječi. Na testovima inteligencije postigla je zavidne rezultate. No njeni skrbnici inzistiraju na tome da ona nije genijalna nego samo tipičan primjerak svoje vrste.
>Prije susreta s njom dobio sam detaljne upute da je ne smijem dirati, buljiti u nju, ostvariti kontakt očima. Rečeno nam je da ne povisujemo glasove, jer su gorile osjetljive na buku. Također smo dobili maske za lice kako je ne bismo zarazili bacilima<, otkriva Richard, koji priznaje da je bio izuzetno nervozan prije prvog susreta.
>Kako sam se približavao njenoj nastambi, postao sam sve nestrpljiviji. Koko je bila vrlo znatiželjna i iako sam izbjegavao kontakt očima vidio sam koliko je usredotočena na mene<, prisjeća se Stone. Njihov prvi susret odigrao se pod budnim okom doktorice Penny Patterson koja godinama brine o gorili. Patterson je Richarda upoznala s gorilom, a dijelile su ih rešetke njene nastambe. No detaljnije upoznavanje nije bilo potrebno, jer joj je tjednima prije umjetnikova dolaska liječnica pričala o Stoneu i zajedno su gledale katalog njegovih slika. Kao da zna zašto je došao, Koko se zagrnula crvenim prekrivačem te popela na kutiju, želeći mu pokazati da je ona tu kraljica.
>Koko ima izuzetno izražajno lice s tamnim i toplim očima. Znali smo da voli gledati fotografije pa je William ponio fotografije sebe i svoga prijatelja, koje je ona promatrala s velikom zanimanjem. 'Rekla' nam je da joj je crvena omiljena boja, te nam pokazala svoje igračke<, prisjeća se umjetnik. Nakon ručka druženje je nastavljeno, a ona je postala sve znatiželjnija. Rukom je pokazala da želi da Richard skine masku s lica. Nakon što ju je skinuo, Koko je detaljno proučavala njegovo lice. Potom je pokazala da želi da legne na pod uz rešetke.
>Kad sam legao, ona je polagano i nježno gurnula ruku kroz rešetke te je stavila na moja prsa. Patterson mi je objasnila da me počela doživljavati kao prijatelja. Nakon toga uzela mi je ruku i stavila je na svoje lice koje je bilo mekano i toplo. Nasmijala se pokazujući da uživa u toj gesti<, rekao je Richard, kojem je Koko pokazala svoju omiljenu igračku krokodila. Kako je znao da ona voli crtati iskoristio je prigodu te nacrtao krokodila, čime je ona bila oduševljena. Njihov susret time je završio, te su se ponovno vidjeli nakon dva dana. Koko je bila oduševljena ponovnim susretom. No tada je njihovo druženje otišlo korak dalje, jer je Koko izrazila želju da Richard uđe u njenu nastambu.
>To je bio uistinu poseban trenutak. Kada su se vrata otvorila, duboko sam udahnuo i ušao. Koko je pokazala da sjednem nasuprot nje. Tada je s obje ruke primila moje lice. Taj ću trenutak pamtiti cijeli život. Moja glava bila je u rukama gorile, čije su ruke tri puta veće nego moje i kojoj je potrebna sekunda da mi iščupa glavu iz ramena. No Koko je bila vrlo nježna. Gledala je u moje oči desetak sekundi. Vjerujem da mi je u tom trenutku željela poručiti da se ne moram bojati, ali u isto vrijeme kao da je htjela istaknuti da je ipak ona tu glavna<, kaže Richard. Nakon bliskog susreta Koko je odlučila iznenaditi umjetnika. Okrenuvši mu leđa na listu papira nacrtala je krokodila kojeg je on nacrtao prije dva dana. Njihov treći susret bio je i posljednji. Prije odlaska Richard se nije pozdravio od svoje nove prijateljice, jer ona, kako mu je objasnila Patterson, ne voli rastanke. Pun emocija i dojmova Richard je napustio Koko, ali napominje da će se sigurno ubrzo ponovno vidjeti. Ana Lonjak Božičević, Vjesnik




Ubio ga rak kojeg je spremao za večeru
Muškarac kojeg je ubo rak dok ga je pripremao za večeru umro je 48 sati poslije u rijetkom slučaju zaraze bakterijom koju prenose morski organizmi.
Tan Boon Hock (83) odmah je zavio ranu, no nekoliko sati poslije počeo je povraćati i dobio je proljev pa je hitno prebačen u bolnicu..

"Liječnici su nam rekli da je zaražen rijetkom bakterijom Vibrio koju mu je, po svemu sudeći, prenio rak", rekao je pokojnikov sin Tan Aik Cheng za list The Straits Times.
Pokušavajući zaustaviti širenje bakterije, liječnici su nesretnom starcu amputirali ruku, no bilo je prekasno. Hock je umro 48 sati nakon kobnog ugriza.
Bakterija Vibro potencijalno je smrtonosna, no vrlo rijetko se prenosi na ljude. Osim rakova, može se pronaći u drugim morskim organizmima, kao što su ribe ili škampi. Kuhanjem se bakterije uništavaju, pa morski plodovi postaju sigurni za konzumaciju.


Pincom.info

22. ožujka 2007.
Ptice roboti
Liverpoolska gradska vlast odlučila je stati na kraj golubovima koji konstantno nagrđuju središte grada. U tu su svrhu odlučili kupiti deset >robopsa< , ptica robota napravljenih od fi berglasa, opremljenih elektronskim pomagalima koja im omogućuju da okreću glavom, mašu krilima i ispuštaju zvukove.
U Liverpoolu su odlučili postaviti deset >robopsa< , kako bi zaštitili najvažnije povijesne građevine, i tako dobili status europske prijestolnice kulture za sljedeću godinu. Iako >robopsi< nisu previše uvjerljivi ljudskom oku, proizvođači smatraju da su dovoljno realistični da zadrže golubove na sigurnoj udaljenosti. Mnogi su već prigovorili da je cijena od 1800 funti po komadu previsoka, ali kada se zna da gradska vlast troši godišnje 160 tisuća funti na čišćenje golubljeg izmeta, onda se i to rješenje čini
prihvatljivim. [M. Br.]

19. ožujka 2007.
U prvoj klasi društvo vam pravi leš
Britanac Paul Trinder (54), koji je putovao prvom klasom zrakoplovom British Airwaysa, probudio se u šoku kada je shvatio da sjedi pored leša, piše u ponedjeljak britanski tisak.
Tabloidi Daily Mirror i The Sun navode da se Trinder našao u ovome krajnje neobičnom društvu nakon što je posada premjestila na prazno sjedište pored njegovoga leš starije gospođe koja je preminula u ekonomskoj klasi tri sata nakon polijetanja.

Trinder je ispričao da je leš bio pričvršćen za sjedište sigurnosnim pojasom ali da je zbog turbulencija stalno ispadao na pod.
"Bilo je jezivo. Tijelo je moralo biti zaglavljeno gomilom jastuka", izjavio je on.
Uplakana kći preminule žene također je provela ostatak devetosatnog leta iz New Delhija do Londona pored tijela svoje majke.
British Airways se ispričao putnicima za stres koji su doživjeli tijekom putovanja navodeći da je posada, s obzirom na situaciju, postupila na najbolji mogući način.
Prema pisanju The Guardiana, desetak osoba umre svake godine na letovima British Airwaysa.
Tvrtka je reagirala na sličan način kada je jedan američki državljanin umro za vrijeme šestosatnog leta na relaciji London - Boston.
19.3.2007.
Pincom.info / Fena

16. ožujka 2007.

Zašto zaboravljamo strani jezik
Lingvisti proučavaju zašto se u starosti sve više služimo materinjim jezikom
Kanadski lingvisti uočili su da s godinama ljudi gube znanje stranog jezika. Kanada je zemlja u koju dolaze imigranti sa svih strana svijeta, a njeno stanovništvo sve je starije. Lingvisti su uočili da doseljenici koji zaista predano rade na svladavanju engleskog jezika, te ga nauče govoriti tečno kao svoj materinji jezi, u starosti se vraćaju onome što su naučili dok su bili djeca. Sposobnost komunikacije na stranom jeziku se gubi, te se u govoru osjeća sve više i više elemenata materinjeg jezika, od naglaska do konstrukcije rečenice. Taj problem zainteresirao je profesorice Vikki Cecchetto i Magdu Stroinsku koje su pokrenule veliko istraživanje koje bi trebalo objasniti zašto se pod stare dane vraćamo znanju iz djetinjstva. Bit će proučavani oni doseljenici koji su u odrasloj dobi dobro naučili engleski jezik i nemaju problema u komunikaciji s okolinom. Studija Cecchetto i Stroinske fokusirat će se na osobe koje rade u okolini u kojoj nemaju drugog izbora nego pričati na engleskom jeziku. Istraživači će raditi intervjue s prvom generacijom kanađana koji su došli s talijanskog ili poljskog govornog područja. Jedna od "nuspojava" tog istraživanja bit će i spoznaja koliko imigranti imaju problema u komunikaciji sa kanadskih zdravstvenim osobljem. Prelimirani rad traje već nekoliko godina, a profesorice lingvistike očekuju da će svi rezutati biti poznati do konferencije "Kulturni presjeci: Iza dijaspore" koja će se 2008. održati u Engleskoj u organizaciji Europskog istraživačkog centra. Istraživačice pozivaju studente svih usmjerenja da se uključe u istraživanje, jer se taj problem mora promatrati interdisciplinarno. Cecchetto je taj veliki projekt opisala jednostavno: "U imigrantskoj zemlji važno je znati što imigranti zapravo žele reći". Stjepan Škramić, (www.poslovni.hr)

16. ožujka  2007.
Gubitkom kilograma do gubitka pamćenja
Operacije kojima se predebeli ljudi podvrgavaju radi smanjenja težine mogu dovesti do nedostatka vitamina, a to može uzorkovati gubitak pamćenja, konfuziju, gubitak koordinacije pokreta, probleme s vidom... Objavljeno je to u časopisu Neurology, a poteškoće su uzrokovane nedostatkom vitamina B1. Studija pokazuje da se problemi javljaju najčešće između jedan i tri mjeseca nakon operacije, no zabilježen je i slučaj koji se kod pacijenta pojavio nakon 18 mjeseci. Znanstvenici su proučavali literaturu u kojoj su opisane poteškoće nakon operacija za smanjivanje težine, a pronašli su 32 slučaja.
(pd)

14. ožujka 2007.
Čudesna tvar iz kakaovca
Profesor Hollenberg kaže kako bi epicatechin za medicinu mogao imati slično značenje kao što je imaju penicilin ili anestezija
Epicatechin, sastavni dio zrna kakaovca a time i čokolade, mogao bi imati velik utjecaj na sprječavanje bolesti poput senilnosti i različitih udara. Pokazuje to novo otkriće profesora Normana Hollenberga s harvardske medicinske škole, koji je godinama proučavao srednjoameričke Indijance čija je prehrana iznimno bogata kakaovcem. Profesor Hollenberg kaže kako bi tvar koju je otkrio za medicinu mogla imati slično značenje kao što je imaju penicilin ili anestezija. Zaključio je to na temelju činjenice da pripadnici plemena Kuna, za razliku od indijanskih plemena iz Paname, mnogo rjeđe pate od visokoga krvnoga tlaka i mnogo rjeđe obolijevaju od karcinoma, srčanih oboljenja i udara, bolesti koje su >ubojice broj 1< u razvijenu svijetu. On naime tvrdi da Kune to mogu zahvaliti visokom unosu epicatechina, jer u prosjeku piju i po pet šalica kakaa na dan. Profesor Hollenberg kaže kako zdravstvene koristi od te tvari, koju također sadržavaju čaj, vino i neko voće i povrće, mogu biti nevjerojatne. >Ako to opažanje najavljuje budućnost, možemo bez imalo srama kazati da je riječ o jednome od najvažnijih otkrića u povijesti medicine. Svi se slažemo da su penicilin i anestezija goleme važnosti. No epicatechin potencijalno može utjecati na sprječavanje barem četiri ili pet najčešćih bolesti zapadnoga svijeta<, objašnjava znanstvenik čije je istraživanje djelomice financirao veliki svjetski proizvođač slatkiša Mars. Analizom smrtovnica Kuna i njihovih panamskih rođaka pokazalo se da Kune, koji kakao počinju piti u najranijem djetinjstvu, čak 25 puta rjeđe umiru od karcinoma i 13 puta rjeđe od udara. Srčana oboljenja rjeđa su pet puta, a šećerna je bolest šest puta rjeđi uzrok smrtnosti, podaci su objavljeni u međunarodnome časopisu za medicinske znanosti. Druga su pak ispitivanja pokazala da kada se Kune presele na kopno, češće obolijevaju od svih bolesti od kojih su na svojim otocima >zaštićeni<, što potvrđuje da njihovo dobro zdravlje u domovini više ovisi o prehrambenim navikama nego o genima. Epicatechin na poboljšanje zdravlja utječe tako što djeluje na opuštanje krvnih sudova što omogućava bolju cirkulaciju. No još je blagodati koje, čini se, nudi konzumacija te tvari. Ona navodnu pozitivno utječe i na senilnost, impotenciju te neke komplikacije u trudnoći. Nije isključeno da se u budućnosti ta čudesna kemikalija pojavi i u obliku dodatka prehrani. [Dž. Čokić], Vjesnik

13. ožujka 2007.

Haljine i košulja od rižina pamuka i bambusa
 Piše Tamara Jadrejčić
Tekstilna industrija okreće se materijalima od poljoprivrednih ostataka
Nakon biohrane i biokozmetike, red je na biomodi. Osim što su već nekoliko godina na tržištu dostupni odjevni predmeti s etiketom na kojoj piše da su izrađeni od biološkog pamuka za čiji rast nisu korišteni pesticidi, kao i obuća od kože životinja koje su se hranile isključivo zdravom hranom, tekstilna industrija je otišla korak dalje, pronašavši rješenja za nove sirovine doslovce na otpadima.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Nebraski objavili su istraživanje o korištenju poljoprivrednih ostataka u izradi materijala, koji bi u budućnosti mogli zamijeniti najlon i akrilik. Znači li to da bi ubrzo mogli iznad košulje od "rižina pamuka" navući džemper od "kokošje vune"? Izgleda da stvar nije tako nemoguća kako izgleda. U istraživanju, objavljenom u javnosti na Konferenciji Američkog kemijskog udruženja u San Franciscu krajem prošle godine, teoretski je pokazano da su poljoprivredni nusproizvodi valjana zamjena dosadašnjoj sintetici, osim što su jeftini, oni su količinski gotovo neograničeni. Naime, godišnje se tone i tone kokošjeg perja i slamčica riže (koje ostaju nakon što su zrna pobrana) odvoze na otpad. Znanstvenici tvrde da bi kokošje perje moglo zamijeniti vunu, a rižine bi slamke, inače bogate vlaknima, mogle uobičajenim postupcima i uz tek manje izmjene već postojećih industrijskih postrojenja dostići kvalitetu pamuka i lana.
Bambus kao glavna zvijezda

"Nadamo se da će naša istraživanja potaknuti zanimanje za korištenje poljoprivrednih nusproizvoda u obliku tekstilnih vlakana, što bi dalje pružilo dodatnu vrijednost poljoprivrednoj proizvodnji, te je istovremeno učinilo ekološki opravdanom", izjavio je Yiqi Yang, profesor tekstilnih znanosti sa Sveučilišta u Nebraski i voditelj spomenutog programa. 
Glavno pitanje koje muči i tehnologe i modne kreatore jest hoće li osviještenost pobijediti samodopadnost. Istovremeno, hoće li tehnologija preuzeti prednost nad dizajnom ili, jednostavnije, hoćemo li kupovati odjeću kako bismo bili dobri ili lijepi? 
Od novih materijala izgleda da je bambus zasad glavna zvijezda. Titulu je zavrijedio kao zahvalna biljka izdržljiva na sušu i poplave, koja ne traži pesticide i vrlo brzo raste. Hvale ga da je mekši od žerseja, štiti od vrućine, te posjeduje prirodna antibakterijska svojstva. Osim toga, što nije zanemarivo, pere se u mašini, ne gužva se i vrlo je otporan. Tu je i "povrtni kašmir", kako modni poznavatelji nazivaju soju. Naime, iz ostataka u proizvodnji sojina ulja i tofua dobiva se izuzetno podatan materijal, po svojstvima preporučljiv u izradi majica, haljina, košulja, plahti, te dječje odjeće. Kukuruz, kokos, krumpiri također se sve više koriste za proizvodnju odjeće.

Mnoge tvrtke su slijedeći tu ideju već stekle zavidnu reputaciju. GoLite je jedna od njih, specijalizirana za "aktivnu odjeću" sportaša, planinara i uopće osoba čija odjeća mora biti prvenstveno funkcionalna. Dosad poznati po superlaganim materijalima, nedavno su svoje T shirt od recikliranog poliestera obogatili sastojcima iz kokosove kore koji, uz to što jačaju izdržljivost materijala, navodno upijaju mirise i dvostruko više štite od sunčevnih zraka.

Međutim, tekstilnu ekorevoluciju ne provode samo tehnolozi, nego sve više i modni kreatori, iako ne uvijek na istoj strani barikada. Glavno pitanje koje muči i jedne i druge jest hoće li osviještenost pobijediti samodopadnost. Istovremeno, hoće li tehnologija preuzeti prednost nad dizajnom. Ili jednostavnije, hoćemo li kupovati odjeću kako bismo bili dobri ili lijepi?
Ekostil i ekomoda

Treba priznati da je dosadšnja ekoodjeća pronalazila svoje mjesto uglavnom u ormarima tzv. alternativaca, koji su njenoj političkoj poruci davali prednost nad jednostavnim, otužnim krojevima i suženim izborom boja. Međutim, na posljednjem Tjednu mode u New Yorku termin ekostil napokon se, vjerojatno zauvijek, riješio svojih oksimoronskih karakteristika. Oscar de la Renta i Diana van Furstenberg, dvoje simbola američke tradicionalne modne industrije, počeli su koristiti biološki pamuk za svoje uobičajeno ženstvene i pripijajuće modele.

"Ja ne želim da mušterija kupi komad odjeće iz moje Undisgned linije samo zbog toga jer je napravljena od bambusa ili rižinih slamki, nego zato jer joj se sviđa i uživa je nositi", izjavila je i Carol Young, jedna od glavnih i najstarijih predstavnica ekomode.

Treba spomenuti da su cijene ekoodjeće puno više od uobičajenih, tako se T shirt kreće od 17 do 180 dolara, traperice od 70 do 200, a haljine do 400 dolara. Mnogi su kupci razočarani cijenama koje na taj način od ekomaterijala čine luksuznu robu namijenjenu izabranoj grupi potrošača. S druge strane, dizajneri se brane činjenicom da za biološki uzgojen pamuk moraju izdvojiti 30% veći iznos nego za onaj koji je rastao uz pomoć pesticida.  
Jutarnji list

12. ožujka 2007.
Riba se odaziva na ime
Fang Peng iz grada Pingsaija, iz kineske pokrajine Guizhou, tvrdi da je njegov šaran Submarine treniran te se odaziva na ime. Peng ispred kuće ima ribnjak, a omiljena šarana sa svojom obitelji trenira već šest godina. >Submarine je vrlo pametan i nikada ne zagrize mamac<, objašnjava Fang, dodajući da je za pitomost šarana prije svega zaslužan njegov otac koji je na dan znao provoditi četiri sata u Submarineovu društvu. >U početku je otac na vrh ribičkog štapa zavezao komadić kolača ili
kruha, bacio ga u ribnjak te vikao Submarine. Vidjevši hranu šaran bi isplivao iz vode te uzeo hranu. Nakon nekog vremena otac ga je počeo hraniti iz ruke<, otkriva Peng. Vlasnik šarana uskoro mora pronaći novi dom za svog neobičnog ljubimca, jer će njegov ribnjak morati biti uklonjen zbog navodnjavanja.Vjesnik

9. ožujka 2007.

DAN OČUVANJA ENERGIJE - SAVJETI KAKO SMANJITI RAČUNE ZA STRUJU, PLIN I VODU
Prosječna obitelj može uštedjeti do 3.500 kuna godišnje
Ako pred kraj spremanja jela isključimo štednjak, proći ćemo 15 posto jeftinije . Hladnjak će trošiti do deset posto manje struje ako namirnice rasporedimo pravilno . Za tri do pet godina korištenja štedne žarulje platit ćemo 360 kuna manje nego da smo koristili običnu

Potrošnja energije po jedinici BDP-a u Hrvatskoj je 20 posto veća od prosjeka prvih 15 članica Europske unije, a samo zbog neučinkovite potrošnje struje država gubi jedan posto BDP-a. Više od 40 posto ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj otpada na domaćinstvo, slijedi sektor uslužnih djelatnosti kao što su hoteli, banke, trgovački centri, poslovne zgrade i restorani te javne i državne zgrade, bolnice, škole., podaci su iz Vladinog projekta >Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj<, koji zajednički provode Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva te Program za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP).
Stručnjaci upozoravaju da na pretjeranu potrošnju energije utječe loš životni standard te mala educiranost i informiranost potrošača. Mnogi, naime, nemaju novca za postavljanje nove izolacije i fasade na kuću ili kupnju novih, kvalitetnijih, štedljivijih, ali time i skupljih kućanskih električnih uređaja. Potrošači u pravilu nisu upoznati da postoje i jednostavne te čak i potpuno besplatne mjere te da se određena veća ulaganja isplate već za nekoliko mjeseci ili godina.

Na pripremanje jela troši se petina struje

Možda bismo upravo ovih dana ili točnije 5. ožujka, kad se obilježava Međunarodni dan očuvanja energije, mogli početi razmišljati o ekološki prihvatljivijem i ekonomski isplativijem načinu potrošnje struje, vode ili plina, da bismo s manje šokova otvarali omotnice s računima. Jedno je sigurno - kad bi slijedila energetske savjete stručnjaka, prosječna bi obitelj u Hrvatskoj godišnje mogla uštedjeti do 500 eura (više od 3.500 kuna), ističe Jurij Afanasijev, stalni predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj.
Ne bi li računi za režije, noćna mora svih obitelji, bili što niži dovoljno je slijediti nekoliko savjeta. Donosimo preporuke stručnjaka, među kojima je i dipl. ing. Dušan Benčić, rukovoditelj Službe prodaje i odnosa s potrošačima iz Elektroistre. Ako se sobna temperatura smanji za samo jedan stupanj, uštedi se oko šest posto energije. Radijatori se ne smiju zaklanjati dugim zavjesama ili namještajem jer se toplina ne može nesmetano širiti po prostoriji. Ako više puta na dan širom otvorimo prozore uštedjet ćemo više energije nego ako su oni stalno odškrinuti.
Na pripremanje jela troši se oko petina ukupne električne energije, no ako pred kraj isključimo štednjak ili pećnicu proći ćemo 15 posto jeftinije. Upotrebom mikrovalne pećnice možemo uštedjeti čak 80 posto energije. Važna je i veličina posuda za kuhanje ili prženje, koja treba odgovarati veličini ploče. Poklopljen lonac također omogućava uštedu energije. Najekonomičniji je ekspres lonac, koji koristi upola manje električne energije od uobičajenog lonca.
Hladnjak ne smije biti smješten kraj štednjaka ili izvora grijanja jer time nepotrebno troši više struje na hlađenje. Zbog istog se razloga ni namirnice ne smiju stavljati u zamrzivač ako nisu ohlađene. Hladnjak će trošiti do deset posto manje struje ako namirnice rasporedimo tako da meso i ribu stavljamo na vrh, mliječne proizvode u sredinu, a povrće i voće na dno.

Za tuširanje 50 litara, a za kupanje u kadi do 120 litara vode

Bojler je optimalno namjestiti na 60 stupnjeva Celzija i uključivati ga samo za vrijeme jeftinije struje, a ne ga držati stalno uključenim. Korisno je postaviti ga što bliže slavini jer su tada gubici energije manji, a time i potrošnja. Perilice za suđe i rublje također spadaju među veće >gutače< struje i zbog toga bi ih trebalo uključivati samo tijekom nižih tarifa. Uštedjet ćemo novac i ako perilicu koristimo kad je optimalno napunjena posuđem, odnosno rubljem, a ne poluprazna. Nekoliko ćemo kuna uštedjeti i ako televizor i slične uređaje ne držimo na >stand-byu<, već ih sasvim isključimo.
Što se tiče režija za vodu, cijena će se smanjiti ugradnjom ekonomičnih vodokotlića kod kojih se može regulirati količina otpuštene vode. Ušteda se može postići i stavljanjem posebnih nastavaka na tuševe i slavine, koji smanjuju količinu potrošene vode raspršujući je na sitnije kapljice.
Trebamo se riješiti i loših navika - primjerice, dok peremo zube ili šamponiramo kosu ne ostavljajmo vodu da nepotrebno curi. Usto, tijekom tuširanja trošimo oko deset litara vode po minuti, a ako ne zatvorimo vodu dok se sapunamo i tuširamo se svaki dan 15 minuta, godišnje se potroši 54.750 litara vode po osobi. Spomenimo i to da jedno kupanje u kadi uzima od 80 do 120 litara tople vode, dok tuš ne >troši< više od 50 litara.
Među jeftinijim preporukama je zamjena običnih žarulja štednima. Iako je takva žarulja skuplja, ona troši i do šest puta manje energije, a ima i do deset puta dulji vijek trajanja. Za tri do pet godina korištenja štedne žarulje platit ćemo 360 kuna manje nego da smo koristili običnu. Budući da ekonomičnost dolazi do izražaja tek ako štedne žarulje gore najmanje dva sata, one se ne bi smjele stalno paliti i gasiti pa su stoga idealne za dnevne boravke ili kuhinje, dok je za ostave ili prolazne prostorije poput hodnika isplativije koristiti obične. U prostorijama koje iziskuju više žarulja bolje je koristiti manji broj jačih rasvjetnih tijela nego veći broj slabijih, jer su svjetlosni izvori s većom snagom - ekonomičniji. Maša Jerin (www.glasistre.hr)

8. ožujka 2007.
NEOBIČNA POJAVA U KOKOŠINJCU
Što je bilo prije: veliko ili malo jaje?
LOBORIKA - Lako onima koji se bave pitanjem što je bilo prije - kokoš ili jaje, i ne razmišljaju o trećoj mogućnosti. Takvi bi se tek našli u čudu kada bi vidjeli jedno jaje iz dvorišta Čedomira Peruška iz Loborike koji uzgaja kokoši. Kako nam priča njegov prijatelj Ilija Blažević, on je od Peruška kupio jaje i, kada ga je kod kuće razbio, imao je što vidjeti - u njemu je bilo još jedno jaje.
To je začudilo i njegovog susjeda Milana Radusinovića, koji se raspitao kod veterinara te od njega doznao da je to normalna pojava, ali jako rijetka. Osim toga, veterinar mu je rekao da pretpostavlja da malo jaje unutra vjerojatno ima samo žumanjak i tanku prozirnu opnu. Nažalost, prijatelji nam nisu mogli pokazati i vanjsko jaje jer ga nisu zadržali, ali na fotografiji je ono patuljasto koje je >izniklo< iz njega.
M. Ra. (Glas Istre)

7. ožujka 2007.
Vodeni užitak
Četvernožni stanovnici Tokija dobili su novu vrstu rekreacije. U Tokiju je naime otvoren aquafitnes centar za pse naziva >El Perro< u kojem uz klasične treninge bolesni psi imaju i mogućnost rehabilitacije. Tako je petogodišnji jazavčar Momo sa svojim vlasnikom došao na trening, a 10 godišnji labrador Kurobe, koji ima problema sa stražnjom nogom, iskoristio je blagodati vodene terapije. Tako Kurobe uživa u vrućoj kupki i u masaži na kojoj bi mu pozavidjeli i mnogi ljudi. Vjesnik

6. ožujka 2007.
Kišobran
Sigurno ste se nebrojeno puta našli u situaciji kad ste se tijekom pljuska borili s kišobranom što se svijao pod naletima vjetra. No takve su situacije prošlost. Njemački su izumitelji naime osmislili kišobran koji štiti od vjetra. Iako na prvi pogled izgleda poput >nevidljiva< bombardera, riječ je samo o kišobranu. Osim od kiše, taj hi-tech izum štiti i od vjetra. Izumitelji su ga testirali tijekom najjačih naleta vjetra i ponosno ističu da je vrlo izdržljiv.
Cijena te inovacije je 29 ili 35 funti, a izumitelji kažu da je to najveći napredak barem što se kišobrana tiče, od kada su ga Kinezi izmislili prije 1700 godina. [A.L.B.] Vjesnik

2. ožujka 2007.

ZDRAVLJE
Jedemo sve brže
Prije 20 je godina bilo normalno ležerno ručati oko pola sata i čavrljati s najmilijima. No danas se obrokpretvorio u utrku tko će prije pojesti. Jedna je studija pokazala kako Britanci u prosjeku >sliste< ručak za 14 minuta i 27 sekundi. Stručnjaci tvrde da takav način ručanja vodi u pretilost, pa možda i stoga svaki peti Britanac ima višak kilograma. Jer umjesto domaćih kuhanih obroka, na brzinu se jede uglavnom brza hrana. Čak osam od deset ljudi redovito jedu ispred televizora, a svaki peti gricka pred računalom. Jede se i za vrijeme telefonskih razgovora ili dok se čita. Samo su dvije od deset osoba usredotočene na hranu. Psiholozi ističu kako su roditelji ti koji trebaju ustrajati da normalan obrok pojeden u miru bude prioritet. [S.D.]Vjesnik

1. ožujka 2007.

Otkriveni geni odgovorni za razvoj karcinoma
Za sprječavanje nekontroliranog dijeljenja stanice zaduženo je 50 gena
Bolesne stanice razlikuju se od zdravih, između ostalog, po načinu na koji se dijele. Kad se normalna stanica dijeli, ona aktivira i "sustav za kočenje" koji ju sprječava da se dijeli nekontrolirano. Ako taj sustav ne funkcionira, nekontrolirano dijeljenje stanice dovodi do pojave raka. Znanstvenici u Weizmannovu institutu proučavali su taj proces i otkrili niz gena koji u njemu sudjeluju. Prema rezultatima istraživanja, objavljenom u Nature Genetics, promjene u tim genima vezane su uz pojavu nekih tipova raka, a mogu se povezati i s agresivnošću te bolesti. Ta otkrića mogla bi u budućnosti dovesti do pronalaženja načina ponovnog uspostavljanja mehanizma koji koči dijeljenje, a time bi se zaustavio rast raka. Znanstvenici su najprije mapirali mrežu gena koja se aktivira u zdravoj stanici kad ona primi "naredbu" da se dijeli. Ta naredba dolazi izvan stanice, u obliku kemikalije zvane faktor rasta i ona uzrokuje niz događaja unutar stanice. Geni koji sudjeluju u tom procesu proizvode proteine: neki od njih pokreću dijeljenje, a drugi ga zaustavljaju. Da bi pronašli koji gen što radi, znanstvenici su morali obraditi golemu količini podataka, a na tom zadatku zajedno su radili stručnjaci iz raznih područja: biolog Yosef Yarden, fizičar Eytan Domany, molekularni biolog Uri Alon, i matematičar Eran Segal. Suradnja znanstvenika iz različitih područja donijela je vrlo zanimljive rezultate. Pronađeno je da se nakon primitka signala za dijelenje, aktivnosti odvijaju u valovima, a geni se uključuju i isključuju u različitim vremenskim periodima. U prvom valu aktivnost gena se pojačava u razdoblju od 20 do 40 minuta. To su geni koji uzrokuju dijeljenje stanice. U sljedeća četiri vala, koja traju od 40 do 240 minuta nakon početka procesa, odvija se genetska aktivnost koja zaustavlja dijeljenje. Znanstvenici su se usredotočili na "kočne gene" i pronašli 50 gena koji su za to odgovorni. Sustav zaustavljanja dijeljenja proizvodi proteine koji se spajaju na gene koji potuiču dijeljenje i tako zaustavljanju njihovu aktivnost. Na testovima odrađenima na tkivima zahvaćenima rakom znanstvenici su pronašli korelaciju između nivoa aktivnosti gena zaduženih za zaustavljanje procesa, agresivnosti bolesti i duljine perživljavanja pacijenta. Tako se prirodno nameće ideja o razvoju osobnog genetskog profila koji bi mogao ukazati na genetske nepravilnosti, a terapija bi se mogla određivati pojedinačno za svakog pacijenta.(www.poslovni.hr)

27. veljače 2007.
OPTIMIZAM
Ružičasta starost

Stariji su manje skloni depresiji te ih manje pogađaju loše vijesti, pokazalo
je istraživanje
Iako se danas vode rasprave i o tome nije li možda optimizam samo naivna osobina nekih od nas, mnogo je dokaza da optimističan pristup životu izaziva mnoge pozitivne posljedice. Brojna su istraživanja dosad već pokazala da bolje, zdravije i sretnije žive ljudi koji na svijet gledaju pozitivno od onih koji su stalno namršteni i uvijek negativni, ali i od onih koji su sasvim realni i čvrsto stoje na zemlji ne bojeći svijet oko sebe ni crnom ni bijelom. To znači da je optimističan pogled na život najbolja odluka koju zapravo i nije tako teško donijeti, a uz to i besplatna. Tu je, međutim, i vrlo uvriježeno mišljenje da je optimizam uglavnom rezerviran samo za mlade. No znanost je uspjela dokazati suprotno. Štoviše, što smo stariji, više neurona u našemu mozgu odumire, a to nam, čini se, daje mogućnost vedrijega pogleda na starenje.
Nedavno je u jednome istraživanju 20 mlađih osoba u dobi između 19 i 22 godine bilo podvrgnuto testu. Njima su prikazane pozitivne, neutralne i negativne fotografi je poput čokoladnog sladoleda, električne utičnice ili pak uginule životinje. Pokazane su i drugoj grupi od 20 ispitanika, u dobi između 56 i 81 godine. Elektrodama na glavi mjerila se njihova moždana reakcija na pokazane fotografije.
Stupanj u kojem je moždana aktivnost bila intenzivnija bio je određen reakcijom svakoga pojedinog ispitanika na negativne informacije. Rezultati su pokazali da su stariji ispitanici bili manje osjetljivi na neugodne fotografije. Kao grupa, stariji su ispitanici pokazali također da su manje skloni depresiji te ih manje pogađaju loše vijesti, a ta tendencija raste proporcionalno sa starošću. Iako još nije posve jasno zašto su stariji ljudi skloniji ružičastu pogledu na svijet, znanstvenici misle da bi to moglo biti povezano s njihovim ranijim životnim iskustvima ili s biološkim promjenama koje se događaju s godinama. Naredna će istraživanja pokazati što je od toga uzrok porastu optimizma u poznim godinama. [Dž. Čokić] Vjesnik

27. veljače 2007.
Nove ručke spasa
Promijeniti sav namještaj, pa makar samo u jednoj sobi, investicija je od koje se svakome može zavrtjeti u glavi.
Dogodi li se i vama isto već pri samoj pomisli da biste morali izdvojiti nekoliko desetaka tisuća kuna za nove ormare, ormariće i police, podsjećamo da se užitak novoga može izazvati i uz mnogo manji trošak. Imate li više ili manje star drveni namještaj, možete ga osvježiti novom bojom, ili se prihvatiti još manjeg fizičko financijskog poduhvata, i promijeniti samo ručke. Tako ćete promijeniti ne samo izgled, nego i stil vašeg namještaja, pogotovo nabavite li neke zanimljivo oblikovane starinske ili staklene ručke. U nas je potraga za lijepim ručkama malo teža i neizvjesnija nego u inozemstvu, ali se isplati otići na neki sajam starina, jer se ondje mogu naći lijepe porculanske ručke, i to prema veoma prihvatljivim cijenama. [S.B.] Vjesnik

27. veljače 2007.
Tko se najviše SMIJE
Jeste li znali da se britanski zaposlenici smiju prosječno 45 minuta na dan, pokazalo je novo istraživanje. U studiju koju je proveo internetski zabavni kanal MSN Video bilo je uključeno 1000 ispitanika.
Žene se smiju više od muškaraca, a mlađe osobe više od starijih koji teže nalaze razloge za veselje.
Radnici koji se uz posao mogu dobro proveseliti su oni koji rade u turizmu, hotelijerstvu i u korisničkim uslugama. Najmanje se smiju osobe zaposlene u prodaji i marketingu, ponajviše zbog strogih nadređenih i velikoga opsega posla. Najviše smijeha proizlazi upravo iz zadirkivanja među kolegama. Pokazalo se da se zaposlenici nerijetko smiju svojim  klijentima, ali i šefovima. Irski komičar Ed Byrne koji radi za MSN Video rekao je da se smatra sretnim, jer se može mnogo smijati na poslu. On smatra da ne bi mogao raditi u uredu gdje se ne bi tako zabavljao. [S.D.]Vjesnik

26. veljače 2007.
ČIMPANZE
Kameno doba
Ako je vjerovati najnovijoj američkoj znanstvenoj studiji koja pokazuje da su čimpanze prije 4300 godina koristile kamenje za razbijanje oraha - te su životinje imale svoje kameno doba. Da je riječ o kamenju kojim su se služile čimpanze, a ne ljudi,znanstvenici dokazuju činjenicom da na tom području tada nije bilo ljudi koji su se bavili poljoprivredom, pa to dokazuje da su majmuni počeli koristiti kameno oruđe prije ljudi. Vjesnik

26. veljače 2007.
SVEMIR
Planeti samo od leda
Zamislite svijet na kojem ne postoji ni jedan centimetar kopna nego samo kilometri plavog oceana. Iako u našem Sunčevom sustavu ne postoji takav planet, modeli planetarnih formacija ukazuju na njihovo postojanje drugdje u svemiru. Planeti koji se formiraju daleko od zvijezde sastoje se većinom od leda. Ne može se sa sigurnošću reći bi li takvi planeti mogli podržati život kakav poznajemo na Zemlji. Vjesnik

23. veljače 2007.
GENIJALCI

Višak glia-stanica

Znanstvenici su otišli korak dalje u rasvjetljavanju misterija genijalnog uma Alberta Einsteina,
čovjeka koji je otkrio tajnu atoma. Znanstvenici sa sveučilišta Lausanne smatraju da su za njegovu genijalnost zaslužne određene stanice kojih je imao više od prosječna čovjeka. Naime, stanice opskrbljuju mozak potrebnom energijom i dovode do kompleksnijih struktura. Stručni tim na čijem je čelu Andrea Volterra istražio je glia_stanice, za koje se ranije smatralo da samo drže neurone zajedno. No danas se smatra da te stanice imaju ključnu ulogu u moždanoj aktivnosti. Istraživači su otkrili da glia_stanice provode kalcij do obližnjih neurona i kontroliraju sve >poruke< koje mozak odašilje. Još su 1985. godine znanstvenici sa sveučilišta Kalifornija u Berkeleyu objavili anatomsku studiju o Einsteinovu mozgu, nakon što su pobrojili sve različite stanice. Jedina razlika koju su pronašli između njegova i mozgova nekih liječnika jest veća količina glia_stanica. >Proučavajući razne životinjske vrste, od najjednostavnijih do primata, ustanovili smo da se uz inteligenciju povećava i broj glia_stanica u odnosu prema neuronima<, smatra Volterra, čiji je stručni članak objavljen u časopisu >Nature Neuroscience<. Psiholog John Stein s Oxfordskog sveučilišta rekao je da su se spoznaje vezane uz glia_stanice dramatično promijenile, ali još se ne zna kako one utječu na inteligenciju. [S.D] , Vjesnik

22. veljače 2007.

Kako uspostaviti svoju mrežu poslovnih poznanstava

Samopuzdanje i osmijeh formule su koje uvijek prolaze
Nikada ne stojite sami i ne zadržavajte se u društvu već poznatih osoba osim ako tako ne želite privući nekoga da vam se pridruži u razgovoru
Pije odlaska na domjenak, druženje ili skup pomno isplanirajte svoj nastup. Primjerice, pripremite zanimljivosti koje će vam pružiti priliku da se uključite u razgovor

Radim u sektoru usluga i sasvim mi je jasno da krilatica 'Nije važno koliko znaš, već koga znaš!' mnogo znači u mojem poslu. Možete li mi predložiti kako da upoznam 'važne ljude' i što zapravo znači 'networking'? Umrežena

Broj ljudi koje možete upoznati radeći svoj posao ograničen je. Uglavnom su to vaši kolege i kolegice te poslovni partneri  klijenti. Naravno da je za kvalitetnije kontakte potrebno uložiti malo više vremena i truda, često bez trenutačne koristi. Srećom, postoje oni koji će dio posla odraditi za vas. Naime, i kod nas je sve uobičajenije da se redovito sastaju skupine ljudi koje poslovne aktivnosti povezuju tako da jedni drugima mogu pomoći. Upravo se na to i odnosi pojam 'mreža poznanstva' ili 'network'. Želite li, dakle, proširiti krug ljudi, trebat ćete ponajprije promisliti što s tim poznanstvima želite postići, raspitati se koje su skupine ljudi aktivne na području na kojemu možete postići uspjeh, napraviti plan kada, gdje i što se događa i krenuti u akciju, odnosno učlaniti se u udrugu, nabaviti pozivnicu za skup te se, naposljetku, priključiti prijatelju s poznanstvima iz toga kruga ljudi.

Ljude koji nešto znače u vašoj industriji najčešće možete upoznati tako da posjećujete kongrese, događanja na kojima se okupljaju ljudi iz vaše struke ili područja vašeg zanimanja, ili 'važni ljudi', ali i sudjelovati u radu udruga i klubova koji se organiziraju upravo s tom svrhom. Naravno, da biste od takvih događanja izvukli najviše koristi, nije dovoljno samo se pojaviti. Važno je znati i držati se određenih pravila ponašanja, ali i biti inventivan i vrijedan, da vrijeme koje posvećujete takvoj vrsti druženja ne bi proteklo samo u zabavi. Oni koji su spremni napraviti svoju domaću zadaću, prije nego što se upute na neki domjenak, skup ili druženje, doznat će pravodobno 'tko je tko' i koga bi ondje bilo dobro upoznati. No, još važnije, znat će kako se i čime mogu približiti takvim osobama.

Pravilo broj jedan prije odlaska na domjenak, druženje ili skupove jest sljedeće: imati plan akcije. Za početak, pomoći će raspitate li se kod ogranizatora o detaljima vezanim uza skup - što je tema i tko su sudionici. Sljedeći korak bit će odabrati ljude koje želite upoznati i doznati nešto o njima. Pripremite i zanimljivosti koje će vam pružiti priliku za uključivanje u razgovor u manjim skupinama, koje se obično formiraju na takvim skupovima. Želite ostaviti dojam, stoga je najpametnije da se dobro pripremite za taj događaj, kao da, primjerice, idete na razgovor za posao.

Pravilo broj dva jest sljedeće: nikada ne stojite sami i ne zadržavajte se u društvu već poznatih osoba osim da biste nekoga privukli i tako nagnali da vam se pridruži u razgovoru ili se sami nekom priključili. Kojih se još pravila morate pridržavati? Osim uobičajenih, poput pravila poslovnog odijevanja, pristojnosti u ophođenju i pravila lijepog ponašanja, bit će dobro da obratite pozornost i na to koliko i što govorite, ali i da jednako tako naučite i slušati kako biste iskoristili priliku za uspostavljanje kontakta tijekom razgovora o zanimljivoj temi ili u takvoj prigodi.

Naravno, uz to bit će potrebno i poraditi na vlastitoj prezentaciji. Bez obzira na to hoćete li pripremiti nekoliko tema za razgovor ili ćete izvježbati nekoliko zanimljivih rečenica koje će privući pozornost ostalih, važno je da budete pripravni kvalitetno se predstaviti sudionicima druženja. Pripremite kratak govor - svoju 'osobnu iskaznicu' (tko ste, čime se bavite, koji su vaši interesi i/ili uspjesi). Idealno bi bilo da ste u pratnji osobe koja vas može predstaviti okupljenima jer ih već poznaje.

Svakako pazite i na govor tijela. Samopouzdanje i osmijeh formula su koja uvijek uspijeva. Uza se imajte posjetnicu i pri upoznavanju je ponudite sugovorniku tražeći za uzvrat njegovu. Ako je on nema uza se, zamolite ga da vam pošalje svoje brojeve elektroničkom poštom. Na takav e-mail možete i odgovoriti, predlažući sastanak ili nastavak teme o kojoj ste razgovarali na događanju. Nakon događanja na sve dobivene posjetnice upišite mjesto i vrijeme kada ste upoznali osobu da biste mogli zapamtiti tko je osoba čiju posjetnicu imate. Naravno da je kvaliteta poznanstava važnija od broja ljudi koje ćete upoznati, no s vremenom poradite i na jednom i drugom. Pokažete li zanimanje za one koje upoznajete, kao i teme o kojima se govori, vrlo ćete brzo steći iskustvo u stvaranju kontakata i iskorištavanju mogućnosti koje takvi kontakti mogu donijeti objema stranama. U tome i jest ljepota poslovnoga druženja, da obje strane imaju koristi od novoga poznanstva. 

Life coach odgovara na vaša pitanja
Brojni su problemi s kojima se susrećemo u poslu i životu. Često nas dovedu pred zid pa nam je potreban ozbiljan savjet, a katkad i samo razumijevanje ili poticaj da u rješavanje krenemo sami. Javite nam se sa svojim problemima i pitanjima, Tatjana Divjak pokušat će vam pomoći odgovorom i savjetom. (www.tatjanadivjak.hr)

(www.liderpress.hr)

20. veljače 2007.
TKO JE ČAROBNJAK MERLIN PREMA TVRDNJAMA BRITANSKIH POVJESNIČARA,
U POLJICIMA SE ČUVA SARKOFAG JEDNOG OD
NJIHOVIH NAJSLAVNIJIH VLADARA :

Engleski kralj Artur je pokopan u Podstrani!

MOĆ MAČA Prema povjesničarima Johnu Matthewsu i Cempu Maloneu, vojni zapovjednik Artorius Castus, čiji je sarkofag kod crkve sv. Martina, već za života je postao toliko slavan da je on, zapravo, pravi kralj Artur
piše Denis KRNIĆ
Britanski povjesničari već desetljećima nagađaju kako je legendarni kralj Artur zapravo dio svog života proveo, a na koncu je i pokopan - u Podstrani! Naime, oni svojim teorijama sugeriraju kako je Lucius Artorius Castus, vojni zapovjednik iz vremena antičkog Rima, temelj nastanka uzbudljive legende o kralju Arturu i njegovim vitezovima okruglog stola.
U zidiću crkvice Svetog Martina kod Podstrane nalaze se uzidani ostaci sarkofaga u kojem je, vjeruje se, nekad ležalo tijelo Artoriusa, iznimno vještog vojnika rimskog imperija. Britanski povjesničari John Matthews i Cemp Malone razvili su teoriju prema kojoj je Artorius Castus za vrijeme svog bojevanja u rimskoj provinciji Britaniji, kada je ugušio nekoliko pobuna te sačuvao Hadrijanov zid, postao toliko legendaran da je on, zapravo, kralj Artur o kojem su se kasnije raspredale priče i u novije vrijeme snimali filmovi.
Akademik i arheolog Nenad Cambj kazao nam je kako su neki od hrvatskih povjesničara istraživali lik Artoriusa pokopanog u Podstrani.
- Poznato mi je kako je pokojni profesor Julijan Medini iz Zadra, arheolog i vrsni poznavatelj antike, istraživao tu zanimljivu temu, te je bio mišljenja kako je taj rimski zapovjednik bio korijen nastanka cijele legende o kralju Arturu. Poznato mi je kako je Artorius Castus bio velika antička ličnost s izuzetnom vojnom karijerom - kaže profesor Cambi.
Ivan Alduk, arheolog-konzervator iz splitskog Konzervatorskog zavoda, također ne isključuje mogućnost da su vojni uspjesi rimskog zapovjednika pokopanog u Podstrani temelj za nastanak drevne legende o kralju Arturu, ali, kako je rekao, u tu priču osobno ne vjeruje.
- Arturus je prema povijesnim tragovima bio oficir rimske vojske koji je pokopan u Podstrani, te centurion nekoliko rimskih legija. Prema povijesnim izvorima vodio je dvije legije po posebnom zadatku u provinciji Britanija. Također je kasnije bio prokurator - namjesnik provincije za koju se pretpostavlja da je bila provincija Liburnija. Upravljao je s tzv. "pravom mača", što znači da je imao pravo suditi i donositi smrtne kazne. Moguće je da je imao svoje posjede na padinama iznad Podstrane, gdje i danas postoje tragovi rimskih građevina. Vjerojatno je tu negdje i pokopan te sumnjam da je sarkofag donesen s nekog drugog područja. O svemu tome pisao je još profesor Medini - kaže Alduk.
- Svaka legenda koja se ogoli ima zrno istine. Moguće je da je priča o Artorusu korijen legende o kralju Arturu, ali iskreno rečeno, teško je o tome govoriti na način da se doista radi o samome kralju Arturu - mišljenja je Alduk.
Spomenimo na kraju kako je Artorius poistovjećen s kraljem Arturom u holivudskom hitu "King Arthur", snimljenom prije tri godine.

'Lav': Artur odličan za promociju
Na samu mogućnost da je kralj Artur pokopan upravo u crkvici sv. Martina u Podstrani, glavni menadžer hotela "Le Méridien Lav" reagirao je s oduševljenjem.
- Za nas bi to značio novi turistički proizvod, koji bi iskoristili u promociji hotela, dakako, u slučaju da se tvrdnje povjesničara i potvrde - kazao je Wood.I.Du. Slobodna Dalmacija (www.slobodnadalmacija.hr)

19. veljače 2007.
PROJEKT
Zaplivale kornjačice
Tamar Sea Turtle projekt posvećen je isključivo očuvanju i zaštiti morskih kornjača, a upravo ovih dana u njihovoj glavnoj bazi, smještenoj u brazilskoj državi Bahiji, na slobodu pušteno tisuće mladih kornjača. Djelatnici Tamara nadziru oko tisuću kilometara brazilskih plaža na kojima je raspoređeno dva desetak baza. Od pokretanja projekta 1980. godine u more pušteno više od dva milijuna novorođenih kornjačica. Projekt se, među ostalim, financira organiziranim turističkim posjetima. [G.T.] Vjesnik

16. veljače 2007.

TISUĆLJETNA JE TRADICIJA UŽIVANJA U OSVJEŽAVAJUĆEM NAPITKU KOJI GASI ŽEĐ I UJEDNO LIJEČI

Čudesne su moći i čari čaja

Radi se o napitku čija su ljekovita svojstva davno dokazana, a ispijanje kojeg je u mnogim svjetskim kulturama postalo važan ritual. Danas otkrivamo tajne vještine uzgajanja te užitka u ispijanju (pravog) čaja
Pripremila Maja BRALA
Priča o čaju počinje važnom napomenom: nužnošću razlikovanja čaja od ostalih >toplih napitaka< kao što su napici nastali namakanjem raznih vrsta korijenja, plodova, lišća, cvjetova, peteljki i sl. u vrućoj vodi. Striktno se držeći definicije, šipak, lipa, menta, sljez, kadulja itd. odnosno vrući napici spravljeni od tih biljaka, ne bi se smjeli nazivati čajevima. Pravo na naziv čaj pripada samo napitku nastalom namakanjem osušenih listova biljaka iz porodice Kamelija sinensis u vreloj vodi. Sve ostalo su obični topli napici. Što je onda čaj?

Što je čaj?
Čaj je biljka iz porodice Kamelija sinensis i spada u grupu zimzelenih biljaka. Postoji više od tri tisuće vrsta čaja. Čaj se uzgaja na plantažama, ali i u vrtovima, i kad ne bi bio obrezivan na visinu pojasa berača, dosezao bi visinu i do devet metara. Radi se o otpornoj i prilagodljivoj biljci koja raste u područjima tropske i suptropske klime na nadmorskoj visini do 8.000 stopa, a da bi biljka uspijevala, mora godišnje pasti najmanje sto prostornih centimetara kiše.
Na većim visinama i u hladnijim predjelima neke vrste čaja rastu sporije, ali upravo te vrste nose oznaku >high-grown< i one se smatraju najukusnijim i najcjenjenijim.

Tipovi i načini obrade čaja
Ovisno o načinu obrade lišća, postoje tri osnovne vrste čaja (koji se često uspoređuju s vinima). To su: crni čaj (uživatelji ga poistovjećuju s crnim vinom); zatim ulong (neka vrsta >rosea<) te zeleni čaj (koji bi po ovoj klasifikaciji predstavljao bijelo vino).
Put čaja od plantaže do čajnika vrlo je dug.
Nakon branja prerada crnog čaja odvija se u četiri faze, najčešće u tvornicama podignutim u neposrednoj blizini uzgajališta: lišće se prosuši između 16 i 24 sata, da bi se otklonio višak vlage, zatim slijedi polusatno rolanje, čime se uništava stanična struktura i oslobađaju enzimi koji čaju daju okus. Lišće čaja se zatim u prostoriji za fermentaciju (ili za oksidaciju) izlaže temperaturi od oko 26 stupnjeva Celzijevih u trajanju između dva i tri sata. Posljednja faza obrade jest sušenje (ili pečenje) čaja, koja traje oko 20 minuta na temperaturi od oko 90 stupnjeva Celzijevih, provođenjem čaja kroz komore u kojima se na ovaj način završava proces fermentacije, kada čaj dobiva mrku boju. Ovaj završni proces mora se pažljivo kontrolirati jer prejako ili preslabo pečenje utječe na kvalitetu čaja - njegovu aromu i jačinu.
Ulong prolazi kroz isti proces kao i crni čaj, samo što je vrijeme oksidacije kraće, što mu daje bakreno-crvenkastu boju i breskvasti ili dinjasti okus.
Obrada zelenog čaja razlikuje se utoliko što izostaje faza oksidacije. Lišće se nakon prosušivanja podvrgava procesu parenja kojim se uništavaju enzimi. Slijedi rolanje i sušenje, nakon čega se dobivaju kuglice uvijenog lišća. Skuhani čaj je boje slame i ima blag, gorkast okus.


Europa - kontinent bez čaja

Zemlje u kojima se proizvodi čaj ponajprije su zemlje Azije (čaj raste u Kini, Tajvanu, Japanu, Indoneziji, Vijetnamu, Maleziji, Mauricijusu, Rusiji, Gruziji, Turskoj, Iranu, Nepalu, Butanu i Bangladešu, a britanski kolonizatori donijeli su sredinom 19. stoljeća čaj u Indiju i na Cejlon), zemlje Afrike (plantaže nalazimo u Keniji, Mozambiku, Ruandi, Zimbabveu, Malaviju, Tanzaniji i Kamerunu) te dvije zemlje u Latinskoj Americi (Argentina i Brazil).
U SAD-u se čaj uzgaja samo u Južnoj Karolini, a kao kuriozitet valja spomenuti i jedinu plantažu u Europi - onu na otoku Sao Miguel u arhipelagu Azora (Atlantik), koji pripada Portugalu.
Najkvalitetniji i - kada bi se prodavali - najskuplji čajevi, bili bi oni koji su beru na tajnim lokacijama u Kini. U davno doba na tim skrovitim mjestima uzgajani su čajevi koji su bili namijenjeni samo carevoj osobnoj potrošnji.
Dok je Kina bila carevina, vjerovalo se da ništa ne smije zagaditi čaj koji je namijenjen vladaru, pa je branje trajalo samo jedan ili dva dana godišnje i to samo onim danima kada je vrijeme bilo vedro jer bi kiša ili vjetrovi mogli donijeti nečistoće i prašinu koja bi upropastila berbu. Čaj su brale isključivo djevice i to tako što su zlatnim škarama odsijecale pupoljke i ubacivale ih u zlatne posude. Vrijednost takvog čaja mjerila se vrijednošću zlata u istoj težini; dakle jedan gram čaja odgovarao je vrijednosti jednog grama zlata.

Povijest duga gotovo pet tisuća godina

Običaj ispijanja čaja krenuo je na put oko svijeta još 2737. godine pr.n.e. kada je tadašnji kineski car Nong, sasvim slučajno, otkrio blagodati napitka koji krijepi duh i jača tijelo. Legenda kaže da je tijekom posjeta udaljenom kraju svoje carevine zastao sa svojom svitom da predahne. Posluzi je, kao i obično, naredio da iz higijenskih razloga prokuhaju vodu za piće. Nošeni vjetrom, osušeni listovi s obližnjeg grma upali su u posudu s tek provrelom tekućinom i obojili je. Radoznali Nong je probao napitak i zaključio da je odličan. Tako je Kina postala domovina čaja i rodno mjesto kulture ispijanja čaja.
Čaj je stoljećima bio dostupan samo Kinezima - sve do 7. stoljeća naše ere, kada su ga u Japan prenijeli zen-budistički svećenici vraćajući se u svoju zemlju s meditacija u Kini.
U Europu su čaj sredinom XVI. stoljeća donijeli portugalski jezuitski misionari. Zahvaljujući svojoj naprednoj mornarici Portugalci su prvi uspostavili trgovinu s kineskim pokrajinama i održavali je tijekom čitave druge polovine XVI. stoljeća. Nakon višemjesečnih putovanja brodovi natovareni tropskim biljkama i egzotičnim začinima, ali i osušenim listovima Europljanima dotad nepoznate biljke, stizali su u portugalske luke. U Lisabonu su teret preuzimali holandski brodovi i prevozili ih dalje, u Francusku, Nizozemsku i baltičke zemlje.
Čaj se u Europi ispijao najprije iz zdravstvenih razloga, a tek kasnije i radi užitka. Zanimljivo je dodati i da je danas rašireni običaj dodavanja mlijeka u čaj patentirala jedna francuska markiza, no >čajomanija< se u Francuskoj održala tek pedesetak godina, potisnuta potrošnjom vina i tople čokolade.
Tako je europsku krunu u ispijanju čaja ponijela Velika Britanija, u koju je čaj stigao u XVII. stoljeću iz Indije. Englezi su masovno prihvatili ovaj napitak koji je vrlo brzo postao toliko popularan prvo među buržoazijom, a zatim i među drugim slojevima stanovništva, da je već 1700. godine samo u Londonu bilo više od 500 lokala koji su nudili čaj.
U Engleskoj se nalazi i najpoznatiji muzej čaja. Radi se o Bramahovom muzeju kave i čaja koji se nalazi u Londonu (blizu čuvenog Tower Bridgea). U izložbenim prostorijama ovog muzeja možete saznati mnoštvo novih detalja o nastanku običaja ispijanja čaja, o raznim elementima čajnih ceremonija u Japanu, o utjecaju Nizozemaca i Rusa u širenju ovog običaja te kako je on postao dio britanskog identiteta. U >tea-roomu< muzeja možete popiti čaj pripremljen na tradicionalni britanski način, dakle (najviše) petominutnim namakanjem lišća čaja u vreloj vodi. Nikad u filter vrećicama! (www.glasistre.hr)

15. veljače 2007.
Stres zbog Mona Lise
Čuvari u pariškom Louvreu traže dodatnih 1100 kuna na mjesec zbog stresa kojem su izloženi jer čuvaju Mona Lisu Leonarda da Vincija. Glasnogovornik čuvara tom je prigodom izjavio: >Toliko ljudi pokušava fotografirati sliku i približiti joj se. Čuvari imaju vrlo odgovoran i težak posao. Stoga bi dodatni novac bio kompenzacija (Vjesnik)

1-2-3-4-5