Savjeti o zdravlju - Parkinsonova bolest (PB) tema je našeg razgovora s doc. prim. dr. sc. Spomenkom Kiđemet-Piskač, dr. med. spec. neurolog, subspec. za kronične neurodegenerativne bolesti, voditeljicom Odjela za neurologiju Opće bolnice Varaždin. Povod je bio nedavno održano predavanje o toj bolesti u okviru Savjeta za zdravlje Varaždinske županije, koji će i u buduće organizirati stručna predavanja i tribine na teme najraširenijih bolesti današnjice koje se mogu ublažiti pravovremenim otkrivanjem i preventivnim djelovanjem, terapijom ili pridržavanjem uputa struke.
Koji su glavni simptomi Parkinsonove bolesti i kada se obično javljaju?
Parkinsonova bolest (PB) je kronična neurodegenerativna bolest i jedna od najčešćih bolesti starije životne dobi. Obično se javlja u dobi između 60 i 70 godine života. Rijetko se javlja prije tridesete godine, a početak bolesti prije 20 godine života je najčešće nasljedan. Bolest se češće javlja kod muškaraca nego kod žena, a učestalost javljanja je veća kod bijele rase. Bolest se dijagnosticira na temelju 4 glavna simptoma, a to su tremor (drhtanje), bradikineza (sporost i siromaštvo pokreta), rigiditet (ukočenost mišića) te posturalna nestabilnost (gubitak ravnoteže i sklonost padanju). Osim već spomenuta četiri glavna simptoma bolesti, mogu se pojaviti i nemotorički poremećaji kao što su kognitivne promjene odnosno demencija, apatija, anksioznost, depresija, nesanica, poremećaj autonomnog živčanog sustava, a jedan od vrlo ranih znakova razvoja PB koji se može javiti puno prije drugih simptom je gubitak osjeta njuha.
Tko je najčešće podložan Parkinsonovoj bolesti? Postoje li neki genetski faktori ili drugi čimbenici koji povećavaju rizik od oboljenja?
Dosadašnja istraživanja nisu za sada razjasnila točan uzrok nastanka ove bolesti.Parkinsonova bolest smatra se se smatra multifaktorijalnom bolesti, što znači da važnu ulogu u razvoju bolesti ima interakcija okolišnih i genetski čimbenika. U većini slučajeva PB se javlja sporadično i taj oblik PB nazivamo idiopatskim oblikom, dok značajno manji broj slučajeva čini familijarni oblik bolesti. Mutacije gena u familijarnom obliku jedini su za sad poznati uzrok PB. Neki od okolišnih čimbenika za koje se pretpostavlja da su povezani s povećanim rizikom za razvoj PB uključuju pesticide, prethodnu ozljedu glave, konzumiranje bunarske vode, poljoprivredna zanimanja te korištenje beta blokatora. Također, demografski faktori poput dobi, spola i podrijetla također pridonose pojačanom riziku za razvoj bolesti, pri čemu je ključna uloga starenja odnosno dob bolesnika.
Kako se dijagnosticira Parkinsonova bolest? Koje su metode i testovi uključeni u postavljanje dijagnoze?
Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju prisustva barem tri od četiri glavna motorička simptoma (tremor, bradikineza, rigiditet i posturalna nestabilnost), ali je važno prisustvo drugih znakova (nemotoričkih simptoma) odnosno odsustvo nekih znakova koji apsolutno isključuju ovu dijagnozu. Dijagnozu postavlja specijalist neurolog, pri čemu se služi kriterijima za dijagnozu PB koje je objavilo Međunarodno društvo za Parkinsonovu bolest i poremećaje pokreta (engl. The International Parkinson's Disease and Movement Disorder Society-MDS), Slikovne pretrage kojima dodatno možemo potvrditi bolest su pozitronska emisijska tomografija (PET), te jednofotonska emisijska kompjuterizirana tomografija (SPECT). Tijekom obrade se dodatno učini CT ili MR mozga kako bi se isključilo prisustvo nekih drugih bolesti. Genetsko testiranje treba se razmatrati kao dijagnostička metoda onda kada postoji pozitivna obiteljska anamneza postojanja PB, kod ranih početaka simptoma, u određenim etničkim skupinama i kod specifične kliničke slike.
Kakav je tijek Parkinsonove bolesti? Može li se usporiti ili zaustaviti napredovanje?
Sama definicija PB govori da se radi o kroničnoj neurodegenerativnoj bolesti mozga, dakle, očekuje se njezino stalno napredovanje odnosno progresija. On što je ključno u patologiji odnosno patofiziologiji PB je propadanje stanica u mozgu prvenstveno onih koji luče neurotransmiter dopamin, no zahvaćene su i stanice koje luče serotonin, acetilkolin, noradrenalin, histamin, glutamat, što doprinosi širokom kliničkom spektru bolesti. Druga važna promjena u mozgu je nakupljanje Lewyevih tjelešaca u svim dijelovima mozga koji luče spomenute neurotransmitere. Ovisno o propadanju neurona i nakupljanju Levyevih tjelešaca, javlja se i progresija bolesti.
Koji su najčešći tretmani i terapije za kontrolu simptoma Parkinsonove bolesti? Kako se prilagođavaju individualnim potrebama pacijenata?
Kao i kod drugih neurodegenerativnih bolesti, u liječenju PB postoje dva cilja terapijske intervencije. Prvi cilj je kontrola simptoma i povratak svakodnevnom normalnom funkcioniranju, a drugi cilj je modificiranje bolesti i djelovanje na procese koji leže u podlozi same bolesti. Trenutno ne postoji terapija koja bi ostvarila drugi cilj pa je sva dostupna terapija usmjerena na kontrolu simptoma. Osnova terapijskog liječenja PB i kontrole simptoma su lijekovi koji sadrže dopamin, odnosno svojim drugim načinima djelovanje ostvaruju dovoljnu razinu dopamina u mozgu. Tu spadaju levodopa, agonisti dopamina, inhibitori katehol-o-metil transferaze (COMT), inhibitori monoamino oksidaze (MAO) tipa B i amantadin. Farmakološka terapija trebala bi započeti odmah po početku simptoma koji pacijentu čine nelagodu ili ga onesposobljavaju. Cilj farmakološke terapije jest povratiti kvalitetu života pacijenta.
Iako je liječenje PB primarno usredotočeno na glavne motoričke simptome, suzbijanje nemotoričkih simptoma čini jednako važan aspekt dobre terapije. U suzbijanju tih simptoma koriste se antidepresivi, antipsihotici nove generacije, antidementivi. Važno je isto tako liječiti brojne druge simptome, npr. opstipaciju koja se može javiti, seboroične promjene kože, nesanicu i sve druge ranije spomenute nemotoričke simptome. Više desetljeća se u liječenju PB koristi kirurška terapija - duboka mozgovna stimulacija (engl. deep brain stimulation - DBS). DBS pokazuje dobre rezultate u pogledu tremora te smanjenja vremena ukočenosti bolesnika kao i nevoljnih kretnji koje se javljaju u kasnijim fazama bolesti, međutim nema zadovoljavajući učinak na simptome koji primarno ne odgovaraju na levodopu (poput padanja ili demencije).
Postoje li neki eksperimentalni ili nove terapije koje se razmatraju za liječenje Parkinsonove bolesti? Kako pacijenti mogu biti uključeni u istraživanja?
Postoje brojna klinička istraživanja koja koriste upravo eksperimentalnu terapiju: ona uključuje terapiju baziranu na stanicama, trofičku terapiju, gensku terapiju te terapiju usmjerenu specifičnom genu. Niti jedna od spomenutih terapija za sada nije dokazano djelotvorna, te ne očekujemo niti njenu skoru primjenu. Takva se istraživanja provode na jako malom broju ispitanika u velikim centrima u SAD i Europi, te nisu dostupna kod nas.
Kako se mogu poboljšati kvaliteta života pacijenata s Parkinsonovom bolešću? Preporučuje li se vježbanje ili promjene u načinu života?
U liječenju PB uz ranije spomenute farmakološke mjere, isto tako je važno nefarmakološko liječenje. Ono uključuje redovitu tjelesnu aktivnost, a posebno su se korisnim pokazali sportovi kao što su ples (tango) i stolni tenis (ping-pong). Jedno istraživanje provedeno na Sveučilištu Fukoka u Japanu pokazalo je na malom broju ispitanika da pet sati igranja stolnog tenisa tjedno značajno smanjuje tremor, ukočenost udova, usporenost udova, usporenost pokreta i problem ravnoteže, posebno ukoliko se redovito prakticira u dužem vremenskom periodu. Uz to, igranjem stolnog tenisa i plesom povećava se ukupna tjelesna izdržljivost, koncentracija i brzina reakcije. Važna je i socijalna integracija bolesnika jer iskustvo zajedništva pri igranju u grupi poboljšava i motoričke i nemotoričke simptome PB.
Koje mjere prevencije mogu pomoći u smanjenju rizika od razvoja Parkinsonove bolesti?
Na žalost, niti za Parkinsonovu bolest, kao niti za Alzheimerovu bolest, koje su i jedna i druge bolesti starenja, ne postoje mjere prevencije kojima bismo mogli utjecaja na njihovu pojavnost. No svakako je važno od što ranije životne dobi uključiti tjelesnu aktivnost, zdravo se hraniti, redovito odmarati, izbjegavati pušenje i alkohol. Spomenula sam da se pesticidi i bunarska voda smatraju okolišnim čimbenicima koji mogu uz druge faktore pridonijeti nastanku PB, te bi svakako trebalo te faktore izbjegavati.
Kako se Parkinsonova bolest može odraziti na mentalno zdravlje pacijenata? Postoje li posebni pristupi u liječenju mentalnih simptoma povezanih s bolešću?
PB je zbog spomenutih promjena u mozgu, dakle propadanja moždanih stanica i nakupljanja Lewyevih tjelešaca, i gubitka dopamina, serotonina i acetilkolina – podložna nastanku kognitivnih promjena odnosno demencije. Najnovija istraživanja pokazuju da u kasnijim fazama bolesti, i PB i Alzheimerova demencija pokazuju dosta sličnu neuropatologiju, dok se sama demencija vezana uz PB može javiti već unutar godinu dana od nastupa same bolesti. Ne postoje specifični lijekovi koji kognitivno propadanje možemo usporiti ili zaustaviti. Važno je što ranije uključiti kognitivnu rehabilitaciju svih bolesnika s neurodegenerativnim bolestima mozga.
Kako obitelji i skrbnici mogu pružiti podršku osobama koje boluju od Parkinsonove bolesti? Postoje li specifični izazovi s kojima se suočavaju i kako se mogu nositi s njima?
PB je teška i onesposobljavajuća bolest koja traži podršku supružnika, djece te njegovatelja, posebno u kasnijim fazama bolesti. Izuzetno je važno da od postavljanja dijagnoze obitelj bude uz bolesnika, da se upozna s prirodom bolesti, odnosno s time da se radi o kroničnoj i progresivnoj bolesti. To znači da će bolesnik od postavljanja dijagnoze morati biti redovito pod nadzorom neurologa, a da pomoć obitelji ima i te kako važnu ulogu. Smatra se da se bolest dobro može kupirati lijekovima 3-5 godina, to se razdobolje naziva „medeni mjesec“. Nakon toga, uvijek dolazi do pogoršanja bolesti, budući da lijekovima nadoknađujemo dopamin koji mozak stvara nedovoljno, no kako s vremenom praktički nestaju stanice mozga koji proizvode dopamin, ne možemo ga nadoknaditi dovoljno, a osim toga, velike doze dopamina i same mogu uzrokovati nuspojave u vidu nevoljnih kretnji koje mogu biti toliko izražene da one značajno pogoršaju onesposobljenost bolesnika s PB. Zbog toga još jednom naglašavam važnost obitelji, njihovu upućenost u bolest i sam tijek bolesti i nužnost da od prvog dana budu sa svojim najbližima kojima je dijagnosticirana PB.
