Éric-Emmanuel Schmitt, francusko-belgijski dramatičar, pisac, redatelj i glumac, prvi put gostuje u Hrvatskoj, u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu, od srijede 17. do petka 19. ožujka 2021.
Njegova su djela prevedena na 46 jezika, uključujući i hrvatski te postavljana na pozornice u više od 50 zemalja. Gostovanje koje je ostvareno u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj i Wallonie-Bruxelles International po prvi će put predstaviti hrvatsku izvedbu slavne drame Éric-Emmanuela Schmitta.
U četvrtak 18. ožujka u 19. 30 sati Éric-Emmanuel Schmitt nastupit će na sceni kazališta u adaptaciji svoje priče Gospodin Ibrahim i cvjetovi Kurana. Predstava će imati hrvatski titl i bit će prikazana na HRT-u 27. ožujka.
Gospodin Ibrahim i cvjetovi Kurana nježna je i duhovite priča o 12- godišnjem židovskom dječaku koji se sprijateljuje s arapskim trgovcem iz njegove ulice. Predstava se bavi pitanjima poput: Kako pobjeći od samoće, prokletstva nesreće? Kako naučiti smijati se?
Od svojega prvog objavljivanja 2001. godine ovaj je tekst obišao svijet. Objavljen je u 50 zemalja, postavljen u kazalištima mnogo puta na brojnim jezicima, obrađivan u višim razredima osnovne i u srednjoj školi. Njegova filmska adaptacija u režiji Françoisa Dupeyrona donijela je velikom Omaru Sharifu Cezara u Francuskoj i Zlatnoga lava u Veneciji te nominaciju za američki Zlatni globus.
Bilješka autora i izvođača
U Tel-Avivu, prije nekoliko godina, zagovornici mira s obiju strana postavili su na scenu Gospodina Ibrahima i cvjetove Kurana: ova predstava dugo je igrala u izraelskom narodnom kazalištu, jednu večer na arapskom, drugu večer na hebrejskom jeziku.
Međutim, ulazimo u razdoblje prijepora većih od onih iz razdoblja kad je ovaj tekst nastao 1999. godine: islamofobija se razvila bez zadrške, antisemitizam ponovno jača, a neznanje drugoga više se čini kao nedostatak. Danas se povlačimo u svoje identitete u kojima se skrivamo kao u oklopu.
Mnogi su pomislili kako nam nedostaje gospodin Ibrahim, sa svojim nasmijanim sufizmom nadahnutim mudrošću, ali i Momo, usamljen dječak u potrazi za ljubavlju. Njih dvojica u onome drugom, u prvome redu vide ljudsko biće, a ne Židova, Arapina, muslimana, Francuza, stranca. Njih dvojica govore o svijetu obojenom nježnošću i poštovanjem, nadahnutim prvim oblikom tolerancije: znatiželjom.
