Svakim danom pristižu nove dramatične informacije u svezi s prijevarama vezanim uz Covid. Konačno se oglašavaju i sudovi izvan SAD. Upravo je pristigla vijest iz Indije o panici izazvanoj negativnim posljedicama tzv. cjepiva protiv Covida. Paralelno s tim pojačavaju se i napori kreatora tog svojevrsnog 'cirkusa'. Pišu se i znanstveni radovi koji nisu znanstveni po pravilima znanosti pa su time i 'lažni' o tome kako je cjepivo spasilo milione ljudi! Zadnji primjer je rad u Lancet Respiratory Medicine (Komentar na rad: Procijenjeni broj života izravno spašenih programima cijepljenja protiv COVID-19 u europskoj regiji SZO od prosinca 2020. do ožujka 2023.: retrospektivna studija nadzora.Meslé, Margaux M IMesle, Margaux MI et al. The Lancet Respiratory Medicine, Volume 12, Issue 9, 714 – 727). Kad se uredništvu ukaže na neispravne podatke koji nisu nimalo u suglasju s neovisnim oficijelnim podacima, ono se jednostavno oglušuje. Države potiču svoje znanstvene ustanove (institute, akademije itd.) da održavaju znanstvene konferencije o tzv. produženom Covidu (long Covid) pritom u potpunosti ignorirajući probleme tzv. cjepiva koja su odgovorna za većinu tih problema. Svatko tko iole nešto zna o molekularnoj biologiji i medicini, a nije potkupljen ili korumpiran, znat će da tzv. cjepivo ovakvo kakvo je sada konstruirano, znatno je opasnije od vjerojatno iskonstruiranog SARS-Cov-2 viroida (ugradnja u DNA, neprimjeren sadrža cjepiva, nanonosači koji prolaze tjelesne barijere, injekcija „tvornice“ štetnog spike proteina itd.). O svemu tome je naširoko pisano i u elektronskim medijima i u znanstvenoj literaturi. Unatoč tome većina režimskih medija o tome šuti!
Nedavno je u SAD objavljena informacija o dosjeu Covid koja jasno pokazuje kako Covid nije bila javno-zdravstvena već obavještajno vojna akcija. Detalje se može naći na THE COVID DOSSIER - James Roguski, a u nas ga je prenijela gospođa Ana Šebalj (https://www.arnasebalj.com/index.php/tekstovi/09-02-2025-mr-sc-arna-sebalj-studija-o-covid-cjepivu-koja-ledi-kosti-znanstvene-blic-vijesti ). Dossier sadrži informacije o vojnoj/obavještajnoj koordinaciji odgovora bioobrane na Covid u SAD-u, Velikoj Britaniji, Australiji, Kanadi, Nizozemskoj, Njemačkoj i Italiji. Za neke zemlje postoje opširno dokumentirani podatci. Za druge autori dosjea imaju neku dokumentaciju o vojnom/obavještajnom angažmanu, ali ne sve detalje. Za što je moguće više zemalja navode se vojne/obavještajne agencije zadužene za odgovor njihove zemlje na Covid; datume kada su proglašene izvanredne situacije u svakoj zemlji; vojne/obavještajne agencije i tijela zadužena za cenzuru/propagandu; i čelni ljudi s vojnim/obavještajnim poslovima za koje se znalo ili je prijavljeno da imaju vodeće položaje u odgovoru. Također navode se veze s globalnim upravnim tijelima, uključujući EU i UN/WHO, preko kojih je koordiniran odgovor. U posljednjem odjeljku nalazi se popis vojnih/obavještajnih/bioobrambenih saveza i sporazuma koji pružaju multinacionalne okvire za odgovor na napad bioterorom/biološkim oružjem.
Za nadati se da će se potvrditi šokantnu spoznaju da ne samo da su vojne i obavještajne agencije bile zadužene za Covid u svim tim zemljama, već je odgovor na ono što je predstavljeno kao javnozdravstvena kriza bio koordiniran kroz vojne saveze, uključujući NATO. Unatoč brojnim dokazima o štetnosti tzv. cjepiva, vlade nekih zemalja i dalje potiče cijepljenje!
Neke se vlade doduše ograđuju pa je tako iznesen postotak podatak iz Češke da cijepljene žene imaju 66% manju vjerojatnost da će roditi u usporedbi s necijepljenim ženama (. Czech Republic data: vaccinated women are 66% less likely to give birth compared to unvaccinated women).
Tendenciozno Godišnje izvješće Odbora za praćenje globalne pandemije (GPMB)
Globalni odbor za praćenje pandemije (GPMB) izradio je svoje godišnje izvješće krajem 2024., snažno zagovarajući ključna područja prijedloga Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za PPPR (od engl. Pandemic Prevention, Preparedness and Response). Godišnje izvješće, koje je posebno promovirala SZO na Svjetskom zdravstvenom summitu u listopadu 2024., navodi glavne pokretače rizika od pandemije i preporučuje radnje za njihovo rješavanje. Po prvi put znamo da je u izvješću povezanom sa SZO 'individualizam' izričito identificiran kao glavni pokretač rizika od pandemije. Uključivanje individualizma kao glavnog pokretača rizika od pandemije potkrijepljeno je samo jednim citatom. Ovo je studija Huanga i sur. objavljen u časopisu Nature Humanities and Social Science Communications 2022.
Stoga je GPMB, koji je odobrila SZO, uzdigao individualizam (vjerojatno tjelesnu autonomiju ili individualni suverenitet) kao pokretača štete globalnoj populaciji, očito u izravnoj suprotnosti s prethodnim međunarodnim normama kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija i pridruženi protokoli temeljeni na pravima, i Nürnberški zakonici, da spomenemo samo neke. Ovo izaziva zabrinutost ne samo iz etičke i političke perspektive, već također i zbog nedostatka dokaza koji bi poduprli tvrdnju.
“Studija iz 2021. pokazala je da što je zemlja više individualistička, to je veći broj prijenosa COVID-19 i smrtnih slučajeva te je manja vjerojatnost da će se ljudi pridržavati mjera prevencije.” Kao što je navedeno u nastavku, ovo je velika pogrešna karakterizacija nalaza, iako ne i zaključaka, Huanga i koautora. Populacije sa zajedničkom poviješću, iako su imale bolje ishode Covid-19, također su imale manji unos cjepiva.
Tvorci GMBH daju naizgled kontradiktornu, ali fascinantnu izjavu u kontekstu pandemija; “Autoritarni vođe mogu iskoristiti kulturu individualizma kako bi dodatno podijelili ljude u interesu konsolidacije svoje moći. Imperativ za autoritarne vođe bio je projicirati snagu i time se ponašati samozadovoljno tijekom COVID-19.” To implicira da autoritarnost promiče individualnu autonomiju, dok su zatvaranja i mandati bili znak neautoritarne vladavine.
Huangova studija nije ništa drugo nego izmišljanje dokaza za potporu narativa. Grupa od četiri kineska akademika objavila je istraživački rad u Humanities and Social Science Communications 2022. Individualizam i borba protiv COVID-19 postali su jedini izvor koji se navodi kao dokaz da je individualizam glavni pokretač rizika od pandemije u izvješću GPMB-a koje promovira SZO. Huang i koautori zaključuju: "Dokazi zajedno upućuju na to da veća nevoljkost među ljudima u više individualističkim kulturama da se pridržavaju politika borbe protiv virusa nameće negativne vanjske učinke javnog zdravlja u pandemiji."
Nakaradne teze
Studija, koju su financirale akademske institucije u Kini, uspoređivala je ishode Covid-19 u zemljama s mjerama individualizma. Ova mjera uključivala je broj dobitnika Nobelove nagrade za književnost i mir koje su proizveli; autori smatraju oznakom nacionalne tendencije za individualnošću: "Koristeći broj dobitnika Nobelove nagrade (sic) za instrumentiranje individualizma, pokazujemo da zemlje koje imaju visoku ocjenu individualizma općenito imaju težu situaciju s COVID-19."
Iz ovih konceptualnih temelja, studija je zatim usporedila pokrajine Zapadne i Istočne Njemačke od 2020. do 2021., s obzirom na to da su one “naslijedile osobine individualizma-kolektivizma iz svojih različitih političkih putanja prije ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. Dok su istočne pokrajine imale višu stopu smrtnosti od Covid-19 2021., studija je primijetila da je prosječna dob bila viša i nakon raznih prilagodbi zaključio je da su istočne provincije pretrpjele relativno manju štetu od Covida u obje godine. Od posebnog interesa u vezi s njemačkim ogrankom studije, istraživači su primijetili da su istočne pokrajine također imale niže stope cijepljenja protiv Covida povezane s njihovim ukupnim poboljšanim ishodima. Ipak, umjesto da zaključe (kao što su učinili s prošlom kolektivističkom poviješću) da je to pokretač niže smrtnosti, izjavili su da su "skepticizam prema cjepivu" "namjerno instrumentalizirale desničarske skupine". Čini se da autori također ignoriraju mogućnost da niže stope cijepljenja protiv Covida u Istočnoj Njemačkoj (i općenito u srednjoj i istočnoj Europi) same po sebi mogu biti učinak manjeg povjerenja u institucije naslijeđene iz komunističke ere. Kao rezultat toga, impliciraju da je nedostatak individualizma smanjio teški Covid, ali previše individualizma smanjilo je stope cijepljenja (koje su trebale smanjiti teški Covid). Unutarnja proturječja ovdje su možda promaknula namjerno ili slučajno recenzentima. Objašnjenje autora o tome zašto je kolektivizam superiorniji od individualizma dovoljno govori o koncentraciji na masovnu usklađenost unutar centraliziranih politika odgovora na Covid-19.
Za kraj spomenimo da je autor Komunističkog manifesta, Karl Marx, u svom ranom djelu kritizirao pojam prirodnih prava koji se nalazi u “Deklaraciji o pravima čovjeka” (1791.) iz Francuske revolucije kao odraz samo egoističnog dijela ljudske prirode, bez priznavanja dijela ljudske prirode usmjerenog na zajednicu. Kao politički sustav, komunistički režim može uzrokovati pomak prema više kolektivističkim kulturnim vrijednostima odozgo prema dolje, poput usađivanja vrijednosti od strane organizacija na radnom mjestu, putem političkog obrazovanja i putem kontrole medija od strane vlasti (Wallace, 1997.)”. Zabrinjavajuće je iz perspektive ljudskih prava da citirani rad Huanga i suradnika, koji promiče odgovor inspiriran komunizmom na hitne zdravstvene situacije, predstavlja jedini dokaz koji je GPMB smatrao potrebnim za podupiranje njihove tvrdnje da je individualizam prijetnja zdravlju. Nakon što je promoviralo nalaze GPMB-a, tajništvo SZO-a sada je dodalo zanimljivu crtu nacrtu Pandemijskog sporazuma, naizgled nastojeći kodificirati ovu zabrinutost u budućoj pandemijskoj politici.
https://epoha.com.hr/2025/03/17/dr-kresimir-pavelic-prijete-li-individualizam-ili-kolektivizam
