Dva američka sunarodnjaka, dvije utjecajne osobe današnjega svijeta – Sveti Otac papa Lav XIV., koji vodi najbrojniju svjetsku Crkvu, i Donald Trump, koji vodi najmoćniju silu svijeta – uprizorili su svoje magično posredno sučeljavanje u vrijeme ovogodišnjega Uskrsa, već na Cvjetnu nedjelju, prvu u pontifikatu ovoga Pape.
Nije slučajno da je Papa za svoj prvi ulazak u uskrsni tjedan, na Trgu svetoga Petra u Rimu, pred nekoliko desetaka tisuća vjernika, pozvao sve čelnike država svijeta da ne započinju ratove, jer takve „Bog odbacuje kao i njihove molitve“. Papa je upozorio da „Isusa nije moguće uporabiti za opravdanje bilo kakvoga rata, jer je Isus kralj mira. Čak i ako mole više puta, Isus neće slušati njihove molitve jer su im ruke pune krvi“.
Te su riječi zapisane u Svetome pismu, ali kada ih Papa izgovori u Rimu, na procesiji kardinala iz cijeloga svijeta, sa simbolima palmi pri ulasku Isusa u Jeruzalem – i to baš u trenutku kada su izraelski policajci zapriječili latinskom patrijarhu Pierbattisti Pizzaballi slaviti svetu misu u bazilici Svetoga Groba – tada se taj Papin vapaj dobro čuo do Washingtona i Donalda Trumpa, koji je morao intervenirati kod izraelskih vlasti. A to se prvi put dogodilo nakon više stoljeća.
To se može dobro razumjeti iz Papinih riječi da je „Crkva u molitvi sada više nego ikada prije povezana s kršćanima Bliskoga istoka, koji trpe posljedice groznih napada i u mnogim slučajevima ne mogu potpuno doživjeti vjerske obrede ovih svetih dana“. Bilo je očito da u tom incidentu u Jeruzalemu Papa vidi svojevrsnu „zaslugu“ Trumpa za ponašanje izraelskih vlasti prema više od milijarde vjernika.
Međutim, to je bio skriveni, ali američkoj strani razumljiv signal, što im je Papa samo dva dana kasnije još jasnije i glasnije rekao, izražavajući nadu da „američki predsjednik Donald Trump upravo traži izlaz iz rata s Iranom. Završetak neprijateljstava bio bi značajan doprinos uklanjanju napetosti na Bliskom istoku i drugdje. Nadajmo se da predsjednik Trump doista traži način kako smanjiti nasilje i bombardiranje, jer se neprijateljstvo i dalje povećava, i na Bliskom istoku i drugdje“.
Čini se da Papa ipak ne polaže sve nade u Trumpa, pa stoga kaže: „Pozivam sve voditelje svijeta da se vrate za pregovarački stol i pregovaraju o rješenju za mir. Uskrsni blagdani u tome bi trebali biti najsvetije vrijeme cijele godine.“
Na Veliki četvrtak, prije obreda pranja nogu dvanaestorici svećenika, Papa je zabrinuto upozorio sve – i svećenike i vjernike – da se „svijet nalazi u tamnom trenutku povijesti, pa zato treba širiti Kristov mir ondje gdje vlada smrt“. Sam čin pranja nogu, kao što ga je činio Isus svojim apostolima, Papa je opisao kao izraz poniznosti, suprotan onima koji žele postići pobjedu ubijanjem.
Na Veliki petak Papa je razgovarao s predsjednikom Ukrajine Zelenskim, od kojega je s velikim razočaranjem primio vijest da Rusija svim silama napada Ukrajinu ususret Uskrsu, najvećem kršćanskom blagdanu.
U petak navečer, u rimskom Koloseju, slijedio je tradicionalni Križni put koji je, nakon više desetljeća, cijelim putem ponovno nosio Papa – sada papa Lav XIV. – uz mnoštvo od oko 30 tisuća vjernika. Križni put protekao je uz čitanje blagoslova svetoga Franje braći i svim nazočnima, što je Papa prihvatio kao svoj blagoslov rekavši: „Na kraju, uzmimo Križni put za svoju molitvu, s kojom nas sveti Franjo poziva da živimo svoj život kao put produbljivanja u ljubavi koja povezuje Oca, Sina i Duha Svetoga.“
S razlogom možemo primijetiti da većina svjetskih medija uzima primjer pranja nogu kao simbol ljudskih patnji, primjerice u zatvorima i migrantskim centrima, a Papa tim činom pokazuje da crkvenim obredima treba vratiti njihovo dostojanstvo.
Toliko aktivnosti, apela, kritika i prijedloga svjetskoj javnosti od Svetoga Oca ima više razloga. To je njegova prva velika nedjelja, prvi Uskrs, koji dolazi u iznimno teškom vremenu. Stoga i sebe vidi u središtu događanja Kristove muke – od pranja nogu do Križnoga puta, od apela do nade u kontaktu preko oceana s Trumpom, koji uvelike utječe na zbivanja u svijetu.
Je li svijet time iznenađen? Jest, jer je proturatna poruka na Cvjetnu nedjelju bila vrlo oštra u moralnoj osudi ratova u posljednje vrijeme – prije svega u Ukrajini, Palestini i na Bliskom istoku. Papa se nije libio jasno govoriti o „krvavim rukama“ onih koji započinju ratove.
Kao sunarodnjaku, najbliži mu je Donald Trump, ali njemu upućuje manje riječi, a više oštrine, čekajući njegov odgovor u nadi. Moglo bi se reći da Papa osuđuje pripreme za moguću kopnenu invaziju na Iran kao iznimno opasnu – za Iran, SAD i cijeli svijet. U očima mnogih, takav bi potez bio osuđen kao veliki poraz razuma i dalekovidnosti.
Papa u posljednje vrijeme stalno govori o potrebi zaustavljanja spirale nasilja, što mnogi politički analitičari tumače kao jasno upozorenje Donaldu Trumpu. Otišao je i dalje, upozorivši svoju kuriju da želi operativnu, a ne ceremonijalnu Crkvu, možda i globalno aktivniju.
Papin potez da osobno nosi križ, uz poruke svetoga Franje, govori o preuzimanju odgovornosti i moralnoj težini njegova autoriteta. Papa je odjednom retorički oštriji, potpuno usklađen s najvećim svjetskim krizama (Ukrajina – Palestina – Iran) i iznimno diplomatski aktivan.
Je li to kritika pasivnosti i nemoći Ujedinjenih naroda? Jest. Je li to kritika nejedinstva i slabosti Europske unije? Svakako. Je li to potreba za novom ulogom „malih“ država? Možda upravo najvažnije.
Papa, kako vidimo, ulazi u dubine svih svjetskih kriza, pa i onih unutar SAD-a. Zalaže se za diplomaciju, za pobjedu – ali pobjedu u miru i nadilaženje spirale nasilja. Na pitanje tko je sada na potezu, Papa svojim djelima – pranjem nogu i nošenjem križa – poručuje: svi moramo biti na križnom putu mira, s konačnim ciljem trajnog mira na zemlji.
Ivan Botteri
