Marija Barić
Blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, u Hrvatskoj zauzima posebno mjesto. Njegova liturgijska važnost prožima se kroz stoljećima oblikovane narodne običaje koji variraju od kraja do kraja, od kontinenta do otoka. Imena blagdana sama svjedoče o bogatstvu tradicije – Štefanje ili Štefanovo u sjevernoj Hrvatskoj, Stipendan ili Stipanje u Dalmaciji, Šćepanovo u Dubrovniku i Konavlima. Iako se naziv i pojedinosti običaja razlikuju, temeljna poruka ostaje ista: zajedništvo, gostoljubivost, briga za bližnje, nastavak radosti Kristova rođenja i vjernost evanđeoskim vrijednostima.
Kao prvi kršćanski mučenik, sveti Stjepan u hrvatskoj tradiciji simbolizira vjernost Kristu i hrabrost u svakodnevnom životu. Njegov blagdan, smješten neposredno nakon Božića, povezuje radost Kristova rođenja s djelotvornom ljubavlju, solidarnosti i životom u skladu s evanđeoskim vrijednostima. Nije riječ samo o pobožnosti, nego o konkretnom življenju vjere kroz djela – posjete rodbini, pomoć siromašnima, okupljanja zajednice i očuvanje običaja koji su generacijama učvrstili osjećaj pripadnosti.
Sjever Hrvatske: Zagorje i Međimurje
U vinogradarskim krajevima poput Zagorja i Međimurja, blagdan svetog Stjepana poznat je po običaju blagoslova vina. Nakon svečane mise, vinogradari i domaćini okupljaju se kako bi kušali mlado vino i zazivali Božji blagoslov za nadolazeću vinsku godinu. Ovaj obred simbolizira zahvalnost za plodove zemlje, ali i molitvu za prosperitet i obilje.
Uz blagoslov vina, tradicionalno se obilaze rodbina, susjedi i prijatelji. Djeca se daruju prigodnim poklonima ili slatkišima, a posebna se pažnja posvećuje onima u potrebi. Božićne pjesme i ophodi kolendara dodatno naglašavaju svečani karakter dana. Kolendari pjevaju prigodne pjesme koje prenose želje za zdravlje, sreću i blagoslov, okupljajući ljude svih generacija.
Slavonija i Baranja
U Slavoniji i Baranji blagdan svetog Stjepana ima izrazitu društvenu dimenziju. Bio je to dan otvorenih vrata, kada su gosti primani bez posebnih poziva, a domaćini nudili hranu, kolače, vino i rakiju. Gostoljubivost se smatrala znakom poštovanja blagdana, a posebna se briga posvećivala siromašnima, starijima i nemoćnima.
Etnografski zapisi bilježe da su se na ovaj dan obilazile obitelji u potrebi, kojima se darivalo hranom, ogrjevom ili drugim potrepštinama. Blagdan tako nije samo nastavak božićne radosti, nego i konkretno ostvarenje solidarnosti i zajedništva. U Slavoniji i Baranji, Stjepanovo je prilika da zajednica pokaže svoju blagu snagu – kroz susrete, razgovore i međusobnu podršku.
Lika i Gorski kotar
U Lici i Gorskom kotaru sveti Stjepan osobito se poštuje kao zaštitnik doma, obitelji i imanja. Nakon sudjelovanja na svetoj misi, prakticira se blagoslov doma, hrane i stoke, uz molitve za zdravlje ukućana, napredak kućanstva i zaštitu imanja. Ovi običaji odražavaju duboku povezanost ljudi s prirodom i stočarskim načinom života, gdje je sveti Stjepan simbol sigurnosti, zaštite i stabilnosti u svakodnevnim naporima.
Dalmacija i otoci
Na dalmatinskim otocima, Stipanje se obilježava pjesmom, kolendama i zajedničkim druženjima. Nakon mirnijeg obiteljskog slavlja Božića, sveti Stjepan je prilika za nastavak blagdanskih susreta. Kolendari obilaze domove, pjevajući božićne pjesme, upućujući želje za zdravlje, mir i obilje, a često zazivaju i svetog Stjepana kao zaštitnika. Domaćini ih daruju hranom, pićem ili novcem, što je znak prihvaćanja blagoslova i zajedništva.
Za razliku od tihih kolendi na Badnju večer, ophodi na Stipanje imaju vedriji i živahniji karakter, često se održavajući navečer ispred crkava, na trgovima ili u središtima naselja, okupljajući cijelu zajednicu. Kolende na Stipanje prenose božićnu poruku iz crkvenog prostora u svakodnevni život, podsjećajući sve na važnost zajedništva i radosti.
Dubrovnik i Konavle
Na dubrovačkom području i u Konavlima, gdje se blagdan naziva Šćepanovo, proslava uključuje svečane liturgijske obrede, procesije i pučko pjevanje. Dan je posvećen obiteljskim susretima, posjetima rodbini i prijateljima, dok su teški poslovi izbjegavani, a vrijeme namijenjeno zajedništvu i blagovanju u obiteljskom krugu. Sveti Stjepan se u ovom kraju doživljava kao zaštitnik obitelji i moralnog poretka zajednice, simbol stabilnosti i vjere.
Poruka pape Lava XIV.
Na blagdan svetog Stjepana, 26. prosinca, Papa Lav XIV. je na Trgu svetoga Petra u Vatikanu podsjetio vjernike na primjer svetog mučenika. Istaknuo je da blagost ne smije popustiti pred nasiljem, hrabrost u patnji treba uzdignuti pogled prema nebu, a oprost je snaga koja oslobađa. „Ako jedan ud trpi, svi udovi trpe s njim“, citirao je Papa, naglašavajući univerzalnu važnost solidarnosti i nenasilne hrabrosti.
Papa je potaknuo sve pogođene sukobima da kroz dijalog, pomirenje i nenasilje traže mir i blagost, slijedeći primjer svetog Stjepana. „Neka njegov primjer blagosti, hrabrosti i oprosta prati sve koji se u konfliktnim situacijama zauzimaju za promicanje dijaloga, pomirenja i mira“, poručio je okupljenima.
Podsjetio je i na progon kršćanskih zajednica u svijetu, koji se ne očituje samo fizičkim nasiljem, nego i prijetnjama riječima, lažima i ideološkim manipulacijama, te istaknuo kako je u tim trenucima važno svjedočiti istinu koja spašava, pravednost koja oslobađa i nadu koja pokazuje put mira.
Blagdan svetog Stjepana danas
Unatoč regionalnim razlikama, blagdan svetog Stjepana u Hrvatskoj povezuje odlazak na svetu misu, obiteljska okupljanja, darivanje i brigu za potrebite. Od sjevera do juga, od kontinenta do otoka, običaji podsjećaju da radost Kristova rođenja ne završava u tišini doma, nego se nastavlja kroz konkretna djela dobrote, solidarnosti i zajedništva. Sveti Stjepan ostaje simbol milosrđa, nenasilja i hrabrosti, a njegova poruka – kako kroz djela, tako i kroz oprost i dijalog – i danas je putokaz za sve koji žele živjeti vjeru u svakodnevnom životu.
Od blagoslova vina u Zagorju, preko gostoljubivosti slavonskih domaćina, kolendi na dalmatinskim otocima, do svečanih liturgijskih procesija u Dubrovniku i Konavlima – tradicija i duhovna poruka svetog Stjepana ujedinjuju Hrvatsku u zajedništvu, dobrom djelu i radosti koja traje daleko nakon samog Božića.
