Očito je da ruskoj strani ne odgovara novi termin nastavka tzv. "mirovnih pregovora" između Rusije i Ukrajine, koji bi trebali dovesti do prekida rata i mirovnog sporazuma. Poznato je da je Trump postavio uvjet Rusiji: ako se u roku od 50 dana (do utorka, 2. rujna) ne postigne dogovor o primirju s Ukrajinom, SAD će uvesti 100 posto više carine na ruski izvoz.
Rusiji, međutim, odgovara samo nastavak rata – bez obzira na cijenu – i stoga su vrlo male šanse da će ove srijede u Istanbulu (iako ruska strana nekoliko sati prije početka susreta još nije potvrdila termin) biti postignut bilo kakav napredak prema miru, osim mogućeg dogovora o razmjeni tijela poginulih i ratnih zarobljenika.
Vijesti iz Moskve, prema kojima se na trećoj rundi istanbulskih pregovora "ne treba očekivati čudesni napredak" te da će "Rusija i dalje braniti svoje interese", potvrđuju kako će Trump iz Istanbula dobiti još jedan razlog za shvaćanje pravih Putinovih namjera.
Izjava o čvrstoj odlučnosti da će "braniti svoje interese i izvršiti zadatke koje su si postavili od samog početka" jasno pokazuje da samo snažan pritisak može zaustaviti i slomiti rusku agresiju u Ukrajini – ratu koji sada traje već četvrtu godinu.
O samom trećem susretu (16. svibnja, 2. lipnja, 23. srpnja?) Rusija ne iznosi gotovo nikakve informacije – ni o tome tko će sudjelovati s njihove strane, a još manje o temama razgovora, osim razmjena iz humanitarnih razloga. S druge strane, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je termin pregovora i najavio da će ukrajinsko izaslanstvo predvoditi donedavni ministar obrane, a sada predsjednik Vijeća za nacionalnu sigurnost, Rustem Umerov, zajedno s predstavnicima ukrajinske obavještajne službe, Ministarstva vanjskih poslova i Ureda predsjednika.
Zelenski je uoči pregovora izrazio spremnost za "nastavak razmjene zarobljenika i povratak otete ukrajinske djece iz Rusije", te naglasio da želi "pripremiti susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o završetku rata u Ukrajini". Koliko je iskrenosti i dobre volje u reakcijama iz Moskve, lako je zaključiti iz izjave njihova glasnogovornika koji je rekao da "do susreta Zelenskog i Putina još treba puno toga učiniti". Iza te dvolične izjave krije se zapravo želja za daljnjim osvajanjem ukrajinskog teritorija, bez obzira na žrtve s obje strane.
Uslijedila je i nova izjava iz Moskve da "nema promjena u pregovaračkom timu" te da će se "razgovarati o oba memoranduma, koja su trenutačno apsolutno dijametralno suprotna". Podsjetimo, Ukrajina zahtijeva potpuno povlačenje ruskih snaga, uključujući i s Krima (okupiranog 2014. godine, u prvom činu ruske agresije). Jasno je da s takvim početnim pozicijama teško može doći do pomaka u pregovorima. Sama činjenica da je znatno manja Ukrajina tri godine izdržala agresiju koja je osvojila tek petinu njezina teritorija, pokazuje spremnost Ukrajinaca na borbu do pobjede – koja bi, uz veću pomoć saveznika, posebice SAD-a, bila ostvariva znatno brže.
U suprotnome, ako Ukrajina kapitulira, opasnost od širenja ruske agresije prijeti cijeloj Europi – svim susjedima, u svim smjerovima.
Približimo li se realnijim očekivanjima, vrijedi zabilježiti izjavu predstavnika ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova Georgija Tihog uoči trećeg susreta:
"Imamo dva neposredna cilja u ovim pregovorima s Rusijom: rješavanje humanitarnih pitanja, uključujući povratak zarobljenih ljudi, te odbacivanje svakog pokušaja optuživanja Ukrajine da je ona ta koja ne želi mir."
To je ključno pitanje koje često ističe i Trump – tko doista želi mir? Ukrajina, već samim prijedlogom i prihvaćanjem susreta, potvrđuje svoju političku volju za što skorijim mirom. Nasuprot tome, rusko odgađanje susreta Putin–Zelenski na neodređenu budućnost najbolje pokazuje tko zapravo ne želi kraj rata.
Uspjeh trećeg susreta bit će, prije svega, ako SAD uspiju političke poruke iz Istanbula pretočiti u konkretne mjere za zaustavljanje ruske agresije i priznavanje Ukrajine kao velikog saveznika Europe, NATO-a i zagovornika mira u svijetu.
