Ovogodišnji Međunarodni summit G7, pod predsjedanjem Francuske, održava se od ponedjeljka 15. lipnja do srijede 17. lipnja u Evianu. Europsku uniju predstavljaju predsjednik Europskoga vijeća António Costa i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Vremena su teška, ratne tenzije i prijetnje, kao i teške posljedice, čine globalnu ekonomiju ugroženom i punom neizvjesnosti te narušavaju ravnoteže. Multilateralizam u političkim vrhovima trebao bi biti ključan za rješavanje današnjih globalnih problema.
Glavni fokusi pred ovaj summit usmjereni su na ratne sukobe u Ukrajini i na Bliskom istoku, ali očito je da će te glavne točke susreta u Evianu biti okružene nizom drugih tema koje ih dodatno opterećuju. Očekuje se da će to biti i sljedeće teme: geopolitički izazovi, međunarodna partnerstva i solidarnost, uravnoteženiji ekonomski rast i budućnost umjetne inteligencije.
Osim država EU, summit G7 okuplja i najviše predstavnike Kanade, Japana, Velike Britanije i SAD-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je i predstavnike nekoliko država koje nisu članice G7 (Ukrajine, Egipta, Saudijske Arabije, Katara i UAE), pa je prije summita, u četvrtak 11. lipnja, predsjedao videokonferencijom na kojoj su sudjelovali i predstavnici Kine, Indije, Brazila, Republike Koreje te Kenije, čime je globalni pristup dobio na širini i raznolikosti, sve s ciljem što potpunijeg oblikovanja globalnih odgovora na globalne izazove.
Značajno je napomenuti da EU od summita u Ottawi 1988. godine ima sve odgovornosti članstva i sudjeluje u svim radnim sesijama summita.
Od pozvanih na ovaj summit svakako je najvažnije da je potvrđen dolazak predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, a i vrlo je vjerojatan dolazak američkog predsjednika Donalda Trumpa, čemu treba dodati da SAD preuzima predsjedanje summitom G7 za 2027. godinu.
Kada je riječ o glavnom razlogu ovako zamišljenog summita, treba reći da su dva najteža pitanja (rat Rusije i Ukrajine, koji ulazi u petu godinu, te rat SAD-a (uz Izrael) – Iran (uz Hezbolah)) koja stvaraju svjetsku gospodarsku krizu i ugrožavaju obranu Europe zbog slabije podrške Ukrajini. Stoga će vjerojatno ova dva pitanja ostati i glavne teme u Evianu na Ženevskom jezeru. Toga je svjestan i Macron, koji je predsjedavajući ovoga međunarodnog skupa, te Starmer kao organizator pripremnog susreta u Londonu. U oba slučaja glavni preduvjet globalnoga rješenja jest jedinstven pristup u sprječavanju agresije na Ukrajinu, što još nije postignuto u EU i SAD-u. S druge strane, jednako tako jedinstveno bi trebalo nastupati protiv traženja ratnog rješenja za krizu u Perzijskom zaljevu. To je kod nekih očito teži problem jer je opterećen svjetskim tržištem nafte, ali u biti, nakon pokazane sile, ako se ne može pokazati veća moć i inteligencija u diplomaciji, SAD, koje su potencirale i zaoštrile ovaj problem, mogu i u ovom slučaju doživjeti novi poraz na svjetskoj sceni. Za ilustraciju možemo podsjetiti na današnja obećanja o dogovoru, koja smo ove godine već više puta čuli, a koja se nisu ostvarila. Ostanimo oprezni, da ovaj put ili neki sljedeći ipak donese rješenje i smirivanje situacije.
No, vratimo se krizi oko Ukrajine i pogledajmo kritički što predlažu trojica (Starmer, Merz i Macron) za razmatranje na summitu, uz nazočnog Zelenskog. To je nacrt rješenja, ali treba vidjeti koliko je realno ostvariv u sadašnjoj situaciji pete godine rata, uz slabu pomoć Ukrajini, koja je velika žrtva agresije velike svjetske sile, koja u slučaju pobjede prijeti novim prodorima u danas mirnu i stabilnu Europu.
Evo tih pet ključnih točaka, odnosno „Zajedničke izjave o pet uvjeta za trajni mir“:
- Hitan prekid vatre
- Početak pregovora duž crte bojišnice
- Međunarodne snage kao sigurnosna garancija
- Imobilizacija ruske imovine
- Zaštita europskih sigurnosnih interesa
Zelenski je tražio izravne pregovore s Putinom – ne zato da bi s njim nešto postigao, nego zbog te trojice (britanskog premijera, francuskog predsjednika i njemačkog kancelara), jer je Zelenskome poznato da Putin s njim ne želi razgovarati. Putin je i prije službenog odgovora poručio da nema smisla pregovarati sa Zelenskim. Time Zelenski pokušava uvjeriti spomenute državnike da Putin razumije samo silu. No, treba razmotriti što bi prihvaćanje tih uvjeta značilo za Ukrajinu, EU ili Zapad, i jesu li oni uopće približno prihvatljivi za obje strane u ratu koji traje već godinama.
U službenom dokumentu sa sastanka u Downing Streetu navedene su sljedeće točke:
- „Momentalni prekid vatre“ – to bi značilo istodobno zaustavljanje borbi na obje strane. Dosadašnji pokušaji nisu uspjeli jer se prekid vatre nije poštovao. Nakon tolikih civilnih žrtava, razaranja i stradanja, postavlja se pitanje može li se rat tako jednostavno zaustaviti.
- „Pregovori na temelju trenutne linije kontakta“ – Rusija zauzete teritorije smatra svojim, dok Ukrajina traži povlačenje ruskih snaga, uključujući Krim. Uvjeti su i dalje potpuno suprotstavljeni.
- Sigurnosne garancije – Ukrajina traži pravno obvezujuće garancije i raspoređivanje međunarodnih snaga, što Rusija odbacuje.
- Imobilizacija ruske imovine – zamrzavanje imovine do kraja rata i isplate odštete, što Rusija ne prihvaća.
- Zaštita europskih interesa – sporazum bi morao osigurati sigurnosne interese EU i NATO-a, što podrazumijeva i perspektivu članstva Ukrajine, što je Rusiji neprihvatljivo.
Ovaj pregled uvjeta predstavlja inicijativu za provjeru interesa obje strane u ratu. S njom su upoznate obje strane, a europski diplomati iz Njemačke, Velike Britanije i Francuske predstavili su je i ruskim dužnosnicima u Moskvi.
Reakcije su negativne. Putin je ponovno odbacio prijedloge, a isto je učinio i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Rusija odbacuje i pristup i sadržaj prijedloga.
Što to znači za kraj rata u Ukrajini? Za sada na to najjasnije odgovara stanje na bojištu: pet godina teških borbi, sporije napredovanje agresora nego što je bilo planirano, velike civilne žrtve, ali i znatni vojni gubici s obje strane. Ukrajina razvija učinkovitije napade dronovima i raketama, dok se sve češće izvještava o napadima na dubinu ruskog teritorija. Pritisak na Rusiju postoji, ali je nedovoljan zbog nedostatka jedinstva i snažnije europske potpore Ukrajini.
Kada Europa i EU u potpunosti shvate da se Ukrajina zapravo nalazi na prvoj liniji obrane Europe, tada će i ishod rata biti brži i pravedniji u korist europske sigurnosti.
Hoće li summit G7 približiti kraj rata u Ukrajini, vidjet će se po tome koliko će jedinstvo unutar Europske unije ojačati u podršci obrani Ukrajine. Sve drugo ostaje izgubljeno vrijeme i propuštene prilike, unatoč upornosti i otpornosti Ukrajine i njezinih građana koji brane Europu.
