Ante Gavranović
Povijest malih naroda pokazuje jedno pravilo: Tko ne oblikuje vlastitu strategiju, postaje dio strategije drugih. Hrvatska danas stoji na raskrižju. Može ostati zemlja iznimne ljepote, ali gospodarske ovisnosti — prostor u kojem drugi investiraju, odmaraju se, kupuju nekretnine i oblikuju tržište. Ili može postati država koja vlastite prirodne resurse, prometni položaj, prehrambeni potencijal i članstvo u europskim institucijama pretvara u instrument samostalnog razvoja. Ključno pitanje koje se na toj raskrižju normalno postavlja: razvijamo li Hrvatsku prema vlastitim interesima — ili Hrvatsku razvijaju interesi drugih?
To se pitanje posebno naglašeno javlja s obzirom na razvojnu orijentaciju Hrvatske u kojoj (još uvijek) dominantnu poziciju ima turizam.
To nameće drugo važno pitanje je li turizam alat razvoja ili početak ekonomske ovisnosti male države. Turizam je, zapravo, postao dominantna gospodarska logika. On, istina, donosi znatne prihode, ali i vrlo ozbiljne rizike - Spomenimo rast cijena nekretnina zbog stranog kapitala, pretvaranje obale u prostor investicijskog- interesa drugih, prevelika sezonalnost gospodarstva, slabljenje proizvodnih sektora. U takvom gospodarskom okruženju pojavljuje se opasnost da zemlja postane servisna ekonomija za potrebe bogatijih europskih društava.
Slabljenje proizvodnje svakako je jedan od najvažnijih i najutemeljenijih razloga za takve tvrdnje. To se vrlo jasno odražava ako država ne proizvodi dovoljno hrane, nema snažnu industriju, ovisi o uvozu energije i ima negativnu trgovinsku bilancu. Hrvatska, nažalost, „udovoljava“ svim tim nepovoljnim pokazateljima i dugoročnim trendovima. U tim uvjetima država postupno gubi stratešku autonomiju. Nije potrebno posebno naglašavati kako Hrvatska posljednjih desetljeća bilježi naglašeni trend deindustrijalizacije, dok se u stvaranju BDP-a prvenstveno oslanja na potrošnju i usluge, a ne na proizvodnju s dodanom vrijednošću.
Odljev stanovništva pretvorio je u Hrvatskoj demografiju u važno geopolitičko pitanje. Naime, zemlja koja gubi radno sposobno stanovništvo postupno gubi tržište, poreznu bazu, inovacijski kapacitet i – što je posebno pogubno - unutarnju razvojnu energiju. Male države bez ljudi teško ostaju samostalni razvojni akteri.
Postoje i elementi snage
Kad se uzmu u obzir sve navedene nepovoljne okolnosti moglo bi se reći da je Hrvatska u izuzetno teškom položaju vezano za razvojne komponente- Hrvatska, međutim, nije bez ozbiljnih aduta. Tu je, prije svega, njen geostrateški položaj. Modernizirana Luka Rijeka, zatim prošireni LNG Terminal Krk kao i prometni pravci prema srednjoj Europi daju Hrvatskoj važnost veću od njezine veličine.
Članstvo u euroatlantskim strukturama (Europska unija i NATO) daju političku sigurnost i olakšani pristup kapitalu. Sve to pruža čvrstu osnovu za daljnji razvoj, pri čemu se javlja pitanje koje ne bismo smjeli zaboraviti: koristimo li te platforme za vlastiti razvoj — ili samo provodimo razvojne modele koje drugi definiraju?
Najveća opasnost: periferizacija
U političkoj ekonomiji postoji pojam periferne ekonomije. To su države koje izvoze sirovine ili jeftine usluge, uvoze tehnologiju, nemaju vlastite globalno relevantne kompanije i uvelike ovise o odlukama većih centara moći. Ako Hrvatska ostane dominantno turistička destinacija, tržište za strane proizvode, prostor nekretninskih investicija i logistički koridor bez vlastite industrijske strategije ozbiljno riskira ulazak u trajnu perifernu poziciju.
Što bi za Hrvatsku značilo postati subjekt razvoja? Zaokret bi zahtijevao novu nacionalnu paradigmu u kojoj bi prioriteti bili hrana kao strateška sigurnost, reindustrijalizacija temeljena na visokom tehnološkom udjelu, turizam više dodane vrijednosti, manje masovnosti. Razvoj Luke Rijeka kao srednjoeuropskog logističkog čvorišta, zatim veća ulaganja u tehnologiju i inovacije, aktivna demografska politika, a posebno stvaranje snažnijeg nacionalnog brenda izvan turizma (Končar???).
Uvodno je rečeno da je Hrvatska u fazi kad ozbiljno promišlja svoju budućnost i prema tome razvija i vlastite strategije. Stoga ponavljamo pitanja: razvijamo li Hrvatsku prema vlastitim interesima — ili Hrvatsku razvijaju interesi drugih? Je li turizam alat razvoja ili početak ekonomske ovisnosti male Države Hoćemo li sami utjecati na svoj razvoj ili će nam gospodarsku sudbinu krojiti drug)? Očito je da još uvijek nismo pronašli primjerene odgovore.
