Slovenija i Hrvatska, kao dvije susjedne zemlje, imaju puno prirodnih i vremenskih sličnosti, a ponekad i opasnosti. Ove godine to se naročito odnosi na teške slučajeve izbijanja požara, koji bude i pitanja, ali i ozbiljne dvojbe o mogućim podmetanjima na granici terorističkih poteza.
O požarima ovoga utorka opširno je i dokumentirano u slovenskim medijima prikazano stanje s požarima u Hrvatskoj. Kao prvi signal opasnosti središnji slovenski mediji ističu „slučaj uhićenja četvorice zbog navodnog podmetanja požara na području Zadra, nakon što su u ponedjeljak djelomično priznali krivnju, a istražni sudac im je odredio jednomjesečni pritvor“. U toj se krivnji vidi vjerojatnost kažnjivog djela ugrožavanja opće sigurnosti, koje se može prekvalificirati u kazneno djelo terorizma.
Navodeći da su tri osobe hrvatski državljani, a četvrta je poljska državljanka te da jedan od hrvatskih državljana ima i dokument o državljanstvu Srbije, kao i da su prva trojica srpske nacionalnosti, slučaj postaje dodatno osjetljiv kada se navodi sumnja u „podmetanje deset požara prošle subote i petka na području Zadarske županije“.
Pored više detalja o tome kako su tekla saslušavanja, ponašanju osumnjičenih i pronalasku oružja, navodi se da su te osobe i ranije bile poznate zbog krađa i drugih prekršaja. Na djelu ih je, kako se navodi, zapazio jedan bračni par na području Benkovca prošle subote te odmah o tome obavijestio policiju, koja je na temelju opisa vrlo brzo ušla u trag osumnjičenima i izvršila uhićenje.
Ovi prvi slovenski odjeci nemaju političku konotaciju i za sada ostaju u okvirima informacije, bez reakcija političkih institucija, ali se pomno prati hrvatska istraga, smatrajući da je ovaj događaj „hrvatska unutarnja stvar“, u kojoj „USKOK provjerava elemente terorizma“.
Saznajemo da se razmatra mogućnost da se u ovom događaju krije neka namjera ili težnja za organiziranim podmetanjem požara s međunarodnim elementima. U tom bi slučaju vjerojatno uslijedio zajednički sastanak stručnjaka za sigurnost iz Slovenije, Hrvatske, Italije i Austrije, ali i jačanje nadzora u požarno ugroženim područjima, kao i veća pozornost na prekogranično kretanje osoba u tim ugroženim područjima.
U Sloveniji je ugroženost od požara i dalje velika, već drugi mjesec, a slovenska policija ne isključuje mogućnost namjernog podmetanja vatre. Ipak, ovaj se događaj u slovenskim stručnim vatrogasnim i policijskim krugovima analizira te je zaključeno da je ova četvorica djelovala prema unaprijed pripremljenom planu, s upaljačima, uz zaštitu osobnog naoružanja (poluautomatske puške i pištolji). Međutim, o tome nema službenih izjava slovenskih sigurnosnih i zaštitnih tijela.
U analizi slovenske policije ne isključuje se namjerno podmetanje vatre: pored cesta, na rubovima naselja, u blizini industrijskih zona, pored željezničkih pruga, u blizini odlagališta otpada te na područjima ekstremnih suša. U nedavnoj prošlosti bilo je i podmetanja požara na gospodarskim objektima, tako da je namjerno podmetanje požara u Sloveniji prisutno.
U zaključcima takvih analiza i u Sloveniji i u Hrvatskoj slične su teškoće: politika govori o posljedicama, a o preventivi premalo. To se primijetilo i u velikom požaru kod Omiša.
Koje su to slabe točke?
Premalo nadzora i vrijeme visokog rizika. Istina, patrole djeluju, ali su ograničene, tako da većinu požara otkrivaju slučajni prolaznici. U puno primjera nije utvrđen uzrok pa su izostale kazne. Još uvijek koordinacija sa susjedima nije dovoljno sustavna i koordinirana.
Kako je do sada bilo u praksi s traženjem slučajeva podmetanja?
U Hrvatskoj je očiti primjer ovaj s deset lokacija kod Zadra. U Sloveniji nije potvrđen nijedan slučaj, ali je u više primjera izražena sumnja u podmetanje.
Što je zajedničko ove godine Sloveniji i Hrvatskoj u pogledu požara?
Obje države imaju sušu, jake vjetrove, puno požara u suhom lišću, premalo sustavne preventive i premalo nadzora u vrijeme najveće ugroženosti.
Što se pokušava učiniti u Sloveniji i Hrvatskoj?
U operativnim mjerama to su mobilne patrole policije i civilne zaštite u vrijeme crvenog alarma, dronovi za nadzor kritičnih područja, brzo kretanje na najugroženijim područjima te brzi alarmni sustavi za lokalne zajednice.
Analitičke mjere čine kriminalističke istrage, analiza uzroka, pregled mobilnih podataka te posebne postrojbe za traženje uzroka požara.
U preventivi su čišćenje zaraslih površina uz ceste i željeznicu, strože kazne za nemar te javne kampanje s poučnim primjerima.
U prekograničnoj suradnji treba stvarati zajedničke nadzorne pojaseve Slovenije i Hrvatske, razmjenjivati podatke o sumnjivom kretanju osoba u vrijeme požarne sezone te provoditi zajedničke vježbe vatrogasaca i policije.
Prednosti i slabosti Slovenije i Hrvatske
Slovenija
Dobro je: vatrogastvo, dobrovoljnost, brza mobilizacija.
Slabije je: istraživanje požara, nadzor u vrijeme crvenog alarma, preventiva.
Najveća slabost: premalo kriminalističkih istraživanja ili zaključak „uzrok nepoznat“.
Hrvatska
Dobro je: agresivna komunikacija, brzo aktiviranje sirena, jaka obalna flota.
Slabije je: unutarnja organizacija, politički odjek, istrage koje su previše selektivne.
Najveća slabost: požari u zaleđu, odnosno Dalmatinskoj zagori, kasno se alarmiraju.
Recimo još jednom ono što je vrlo bitno: i politički i stručni govori i odgovori moraju dati rješenja učinkovite preventive protiv nastanka požara, umjesto da samo govorimo o posljedicama. To vrijedi i za Sloveniju i za Hrvatsku, ali i kao najbolja mjera protiv podmetanja požara u sve vrućim ljetnim mjesecima.
