Svake godine mjeseca svibnja tradicionalno se okuplja veća skupina Hrvata iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih država hrvatskog iseljeništva na duhovnoj svečanosti komemoracije iznad samog stratišta Hrvata na Crngrobu kod Škofja Loke. Našli smo na više primjera, da ljudi koji dolaze na ove komemoracije na Crngrob znaju, da tamo počivaju tijela njihovih bližnjih. Mnogi duž puta do križeva sa suzama prate i izgovaraju riječi molitve, utjehe i žalosti. Svi oni izražavaju veliku zahvalnost narodu tog kraja Gorenjske u Sloveniji, posebno župi Stare Loke, gdje je u nedjelju 11.svibnja slavljena sveta misa u hodočasničkoj crkvi Marijinoga uznesenja. Iako su dugo poslije drugog svjetskog rata strogo čuvane tajne o masovnim umorstvima u Sloveniji, u kojima je bez ikakve osude umoreno više tisuća Hrvata, narod tog kraja je znao, pamtio i čuvao uspomene na tu veliku tragediju, koja se događala blizu njihovih domova prije točno 80 godina. Istina ili te „tajne“ počele su se otkrivati tek negdje krajem 90-tih godina prošloga stoljeća. Ali nažalost ni danas nije istražen najveći broj od oko 670 otkrivenih i registriranih velikih jama, u kojima počivaju umoreni po nalogu tadašnjih partizanskih vlasti. CrnGrob jest jedno od bolje istraženih područja, a za nas je posebno značajno, jer su skoro svi umoreni Hrvati(ratni zarobljenici, invalidi, starci, žene i djeca). Jedan od neumornih istražitelja Želimir Kužatko, koji je i sam kao dijete bio u zbjegu z Hrvatske sa bolesnom majke uspio je izaći iz zbjega i stradanja. Njega smo sretali od prvog dolaska na Crni Grob, gdje je kod domaćina stekao brojne prijatelje i od mještana okolnih sela saznao njihove uspomene na te tragične dane. Pored oveće crkve je velika zgrada mežnarije(zvonareva kuća) u kojoj su se okupljali i hodočasnici, a kada su dovedene skupine na stratišta mežnarija je bila mjesto ispitivanja, mučenja i pretraživanja, ali čuli su se i jauci o mučenja. Kužatko je od kćerke mežnara dobio i neke predmete na kojima su bili hrvatski znakovi i potvrda identiteta ljudi, koje je snašla tako tragična smrt. Kužatko o tome piše u svojim knjigama.
Svetu misu komemoracije predvodio je voditelj Hrvatske katoličke misije u Sloveniji monsignor dr.Mario Tomljanović(inače i vikar riječke nadbiskupije) uz asistenciju župnika župe Svetoga Jurija Stare Loke gospodina Janeza Potiseka. Misnu svečanost uveličali su pjevački zbor i glazba Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva Podgorac iz Gračana. Pjevački zbor bio je u vedrim, živopisnim slikovitim i raznobojnim zagorskim nošnjama. Hrvatskim napjevima zbor je pratio procesiju u prolazu i zastajanju kod pet točaka označenih jama hrvatskih žrtava, gdje su svećenici molili za duše umrlih uz pratnju svih nazočnih sa završnim oče našem i blagoslovom na svakoj točki.
Prigodom svete mise nazočnim su se obratili sa riječima počasti svim mrtvim žrtvama predstavnik općine Škofja Loka Gregor Hostnik, zastupnik slovenskog parlamenta Andrej Hoivik, koji je solo otpjevao državnu himnu Slovenije i Đuro Knezičić, uime braniteljskog centa za društveni razvoj Hrvatske, a u znak zahvalnosti za podršku u čuvanju uspomena na hrvatske žrtve govorio je i Želimir Kužatko.
Koordinator događanja komemoracije hrvatskim žrtvama bio je Josip Marinić iz Hrvatskog društva Ljubljana sa predsjednikom društva Milanom Pavelićem, koje tradicionalno organizira ove komemoracije, a 2001.godine postavilo križeve iznad pet jama zajedno sa Komisijom za uređenje prikrivenih grobišta Škofja Loke. Bili smo svjedoci susreta dvoje osobe koje povezuju roditelji iz hrvatskoga zbjega. To je časna sestra Zvonimira Nimac iz Zagreba(porijeklom iz okolice Benkovca) i Želimir Kužatko (porijeklom iz Sarajeva).Od predstavnika hrvatske države bila je nazočna Tanja Antunović Hadžić, koja je na svakoj točki kod jama postavljala spomen svijeće sa hrvatskim grbom.
Tijekom Svete mise i procesije monsignor Mario Tomljanović je sve činove događanja popratio riječima molitve za duše umrlih i zahvalama za njihove patnje. Njegove riječi, da nas je Bog sve učinio ljudima na sliku svoju monsignor Tomljanović je pokazao kao naš put, da sa svima budemo kao braća. Često je isticao da je rat bila velika tragedija za narod i da je mir, kao što i Sveti otac papa kaže treba biti uvijek mir među ljudima.
Za kulturu pijeteta prema mrtvima bilo bi vrijeme, da se Hrvatska i Slovenija dogovore o zajedničkim aktivnostima u istraživanju i uređenju dostojnoga ukopa žrtava rata. Bilo je nekih pokušaja, ali do sada je urađeno jako malo, o čemu je kritički jasno i argumentirano govorio dugogodišnji predsjednik Komisije za uređenje prikrivenih grobišta Škofja Loke Jože Peter Franc. Ne treba ulaziti u razloge sadašnjega stanja, nego u potrebe, da se sadašnje stanje učini boljim, kulturnijim i dostojnim prema mrtvima i njihovim rodbinama. U Crngrobu je mučilište bila zgrada mežnarije, koja je danas zapuštena, a mogla bi se urediti kao spomen zgrada sa prigodnim galerijskim prostorom. Evo upravo sada, u utorak se otvara izložba akademskoga slikara Jošta Snoja o temi zla u umjetnosti, u suočavanju sa ratnim grozotama sa ciljem pomirbe. Izložba se otvara u neprikladnom prostoru zvonika crkve u Crngrobu. Crkva i okolica jest zanimljiva turistička točka šetnje i izleta u prirodi. Bivša mežnarija možda jednog dana bude točka okupljanja na događajima duhovne kulture. Takve želje su se očitovale i kod sudionika ove komemoracije na Crngrobu kod Škofja Loke .
Ivan Botteri
