Monografija TOŠO DABAC: Umjetnik svojeg vremena – kritičko čitanje jednog od najvažnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, fotografa Toše Dabca, predstavljena je javnosti u sklopu ovogodišnjeg Interlibera. Riječ je o iznimno vrijednom istraživačko - znanstvenom radu autorice dr. sc. Ive Prosoli objavljenom u Biblioteci Tezoro u sunakladništvu Školske knjige i Muzeja za umjetnost i obrt. Monografiju su predstavili dr.sc. Ante Žužul, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige, dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, predsjednica Stručnog vijeća Muzeja za umjetnost i obrt, Dunja Nekić, viša kustosica i voditeljica Zbirke starije fotografije Muzeja za umjetnost i obrt, urednica monografije Miroslava Vučić i autorica dr. sc. Iva Prosoli.
Autorica je posebno istaknula kako je monografija posvećena nedavno preminulom fotografu Petru Dabcu, Tošinu nećaku, koji je zaslužan što uopće postoji tako sačuvan arhiv koji je posebnost u cijelom svijetu.
Monografija prvi put donosi cjelovit uvid u sve vrste umjetničkih djelatnosti kojima se taj znameniti fotograf, fotoreporter i filmaš rodom iz Nove Rače pokraj Bjelovara bavio. Osim povijesti fotografije i povijesti umjetnosti monografija obuhvaća i ranu povijest i teoriju filma, povijest hrvatskog filma, zatim povijest fotoreportaže kao i povijest novinstva u Hrvatskoj, mehanizme političke propagande, fotoamaterizam te obrtničku fotografiju i brojne nove spoznaje na svim navedenim poljima. Opremljena je s 250 fotografija tog znamenitog umjetnika. Za razliku od ranijih autora koji su pisali o Toši Dabcu, autorica je ishodište za iščitavanje Dabčevog specifičnog fotografskog pristupa prepoznala upravo u njegovom dugogodišnjem kinematografskom angažmanu, kao i u njegovom fotoreporterskom radu, koji je također bio prije ove knjige gotovo u potpunosti nepoznat. Poseban doprinos ove knjige je i analiza pozicije profesionalnog fotografa u vremenu Nezavisne države Hrvatske na Dabčevom primjeru. Autorica je dokazala je da u razdoblju, o kojem se u ovkiru Dabčevog rada, ali i povijesti hrvatske fotografije općenito najmanje zna i piše, postoji neprekinuta fotografska djelatnost i to prvenstveno u službi države i državne propagande, u čemu je i Dabac odigrao aktivnu ulogu. Monografijom je obuhvaćeno i razdoblje Jugoslavije u kojoj je Dabac vrlo brzo postao jedan od najangažiranijih i najsvestranijih fotografa. Autorica posebno ističe njegovo sudjelovanje u opremanju jugoslavenskih štandova i paviljona na međunarodnim gospodarskim sajmovima i izložbama, koji su bili prvi aparati državne promocije, čime potvrđuje njegov neprekinuti ugled, ali povjerenje koje je uživao od državnih institucija.
Dizajn i grafičko oblikovanje monografije potpisuju Sanja Bachrach Krištofić i Tessa Bachrach Krištofić.
