Ljiljani Bogojević, varaždinskoj kazališnoj i filmskoj glumici dodijeljen status Nacionalne prvakinje drame

Ljiljani Bogojević, varaždinskoj kazališnoj i filmskoj glumici dodijeljen status Nacionalne prvakinje drame

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske dodijelilo je počasnu titulu nacionalne prvakinje drame našoj iznimnoj glumici Ljiljani Bogojević, dugogodišnjoj članici ansambla HNK u Varaždinu, istaknutoj kazališnoj i filmskoj umjetnici. Počasne naslove varaždinskoj glumici i ostalim nacionalnim prvacima dodijelila je ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek na svečanosti održanoj u HNK u Zagrebu.

„Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske status nacionalnih prvaka dodjeljuje na prijedlog uprave hrvatskih nacionalnih kazališnih kuća, i to glumcima, opernim i baletnim umjetnicima koji su ostvarili izniman doprinos kazališnoj umjetnosti i čije su izvedbe prepoznate po svojoj iznimno visokoj kvaliteti te po svom jedinstvenom i originalnom izrazu. Svojim bogatim karijerama dramski, baletni i operni umjetnici obilježili su repertoar nacionalnih kazališnih kuća, a svoje interpretativne umjetničke kvalitete doveli do vrhunca koji postaju mjerila dosega za sve buduće generacije. Riječ je pri tome o umjetnicima koji posjeduju snagu povezivanja, odlikuju se potrebom za uspostavljanje zajedništva i suradnju s kolegama svih generacija, koji stvaraju posebna mjesta kreativnosti u svojim umjetničkim ansamblima i kazališnim kućama, ali jednako tako njegova besprijekorna etička načela i vrijednosti.“ – ističu iz Ministarstva kulture i medija.

Gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Neven Bosilj i intendantica HNK u Varaždinu Senka Bulić sa suradnicima prigodnim prijemom u Dvorani „Petar Veček“  HNK u Varaždin čestitali su Ljiljani Bogojević na iznimnom priznanju.

Intendantica HNK Varaždin Senka Bulić o toj je prigodi istaknula:

"Status nacionalne prvakinje koji je Ljiljana zaslužila priznanje je njezinu iznimnom, neospornom talentu i cjeloživotnoj posvećenosti umjetnosti. Ljiljana je autentična, višestruko nadarena i duboko predana glumica – uvijek promišljena, precizna i emocionalno točna u svom izrazu. U njezinim izvedbama nema suvišnog; sve je odmjereno, s izraženim osjećajem za jezik, ritam i smisao. Hrabra je i disciplinirana, neumorno istražuje ulogu, u potpunosti uronjena u tekst i kontekst. Osim toga, Ljiljana je iznimno obrazovana umjetnica, što potvrđuje da vrhunsko kazalište počiva na znanju. Posebno treba istaknuti njezinu predanost jeziku – osobito kajkavskom – na kojem je ostvarila niz upečatljivih i nezaboravnih uloga."

Gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj tom je prigodom naglasio bogat i raznolik umjetnički opus Ljiljane Bogojević, s posebnim naglaskom na njezine izvanredne izvedbe u predstavama "Majka Hrabrost i njezina djeca", "Slučaj vlastite pogibelji", "Kisela krv" te "Balkanski špijun", koje su trenutno na repertoaru varaždinskog kazališta. 

"Ovo priznanje nije samo čast jednoj umjetnici, već i priznanje cijelom našem kazalištu. Ponosni smo što se HNK Varaždin uzdigao na visoku umjetničku razinu, a proglašenje Ljiljane Bogojević nacionalnom prvakinjom drame čin je od iznimne važnosti i – na ponos cijelome gradu," poručio je gradonačelnik. Dodao je i kako je time uspostavljena simbolična ravnoteža unutar ansambla, u kojem sada nacionalna prvakinja Ljiljana Bogojević stoji uz bok nacionalnom prvaku Ljubomiru Kerekešu.

-"U 45 godina na sceni naučila sam da kazalište počiva na zajedništvu. Zahvaljujem svima – glumcima, tehničarima, garderoberima, čistačicama, administraciji. Hvala onima koji su mi predložili – jer ovo priznanje ne možeš tražiti, možeš ga samo s poniznošću primiti." – rekla je Ljiljana Bogojević.

Titula nacionalnog prvaka/nacionalne prvakinje dodjeljuje se umjetnicima koji su svojim dugogodišnjim radom, vrhunskom glumačkom vještinom i prepoznatljivim umjetničkim izričajem ostavili dubok i trajan trag u hrvatskom, ali i međunarodnom kazalištu.

Sjećanje na razgovor s Ljiljanom Bogojević: Glumica koja osluškuje tišinu između riječi

U povodu nedavne dodjele prestižne titule nacionalne prvakinje drame, te svečanog prijema prisjećamo se razgovora koji smo s glumicom Ljiljanom Bogojević vodili prije dvije-tri godine za portal HIA – razgovora koji nam je ostao u posebnom sjećanju zbog njezine tihe snage, dubine misli i autentične posvećenosti glumi.

Tada nam je, s onim smirenim izrazom lica koji nosi samo netko tko potpuno živi svoju umjetnost, rekla: "Uloga me mora zateći. Ne grabim je, nego joj pristupam tiho, iznutra. Važno mi je razumjeti ono što nije izgovoreno – tišinu između riječi."

Govorila je o glumi kao procesu koji ne prestaje izlaskom iz kazališta, već traje stalno – kroz svakodnevne susrete, osluškivanje jezika, šutnje, pogleda. Posebno je istaknula koliko joj znači rad na kajkavskom jeziku, kojeg je opisala kao "jezik intime, nježnosti i istine". Taj jezični senzibilitet, rekla je, nosi iz djetinjstva, ali ga je kroz godine brusila u predstavama koje su zahtijevale preciznost i emocionalnu točnost. 

Prisjetila se tada i svojih početaka, treme koja je s vremenom postala saveznik, i onih posebnih večeri kada publika zadrži dah:"Postoje ti trenuci kad osjetiš da dišeš zajedno s publikom. To su trenuci zbog kojih znaš da vrijedi sve – i sumnje, i napori, i ponavljanja." Njezin odnos prema ulozi nikada nije bio mehaničan. Uvijek je naglašavala važnost konteksta, istraživanja i discipline:"Uloga nije stvar improvizacije. Ona traži znanje, koncentraciju i predanost. Samo tada možeš doseći nešto što nije samo izvedba, nego iskustvo."

Danas, dok Ljiljana Bogojević zasluženo nosi titulu nacionalne prvakinje, jasno je koliko je ta umjetnička filozofija – skromna, ali duboka – utkala njezin glumački opus. Sjećajući se tog razgovora, potvrđuje se ono što smo tada već znali: da je riječ o glumici koja ne igra uloge, već ih živi.

Iz biografije

Nacionalna prvakinja drame, Ljiljana Bogojević rođena je u Varaždinu 1962. godine. Diplomirala je glumu na ADU u Zagrebu. Profesionalnu umjetničku karijeru započela je u zagrebačkim kazalištima – Gavelli, &td-u i Trešnji. U Makedoniju odlazi 1985., te se zapošljava u skopskom Dramskom teatru gdje ostaje do 1989. kada je počela raditi na Katedri scenskog plesa i pokreta Fakulteta dramskih umjetnosti u Skoplju. Usporedno s radom na Akademiji i dalje uspješno glumi u kazalištu te je za ulogu Rine u predstavi Dramskog teatra „Kula babilonska” 1990. godine nagrađena Sterijinom nagradom za najbolju glumicu.

U Varaždin se vraća 1994. i postaje dio ansambla našeg kazališta. Prva uloga u HNK u Varaždinu bila joj je Marie u Büchnerovom „Woyzecku” redatelja Bobe Jelčića, nakon koje je nanizala veliki broj impresivnih i važnih rola za koje je dobila niz nagrada u Makedoniji i u Hrvatskoj. Ljiljana Bogojević često radi i na televiziji i filmu. Uz glumu se bavi i pjevanjem. Izvodi etno, duhovnu i renesansnu glazbu.

Popis njezinih talenata uključuje i prevoditeljski rad s makedonskog jezika te pisanje igrokaza za djecu.

Uloge u HNK u Varaždinu:

Marie – G. Büchner: “Woyzeck”, režija: Bobo Jelčić, 1995.

Zbor – M. Krleža: „Kraljevo”, 1995.

Emilia Bernini – D. Niccodemi: “Scampolo”, režija: Dražen Ferenčina, 1996.

Euridika, Zbor – Sofoklo: „Antigona”, režija: Ivica Boban, 1996.

Magda – Ansambl predstave: „Promatranja”, režija: Bobo Jelčić, 1997.

Brunhilda baronica Szmesko – B. Senker: „Pinta nova”, režija: Vladimir Gerić, 1997.

Vittoria Colonna – M. Krleža: „Dvije legende” ( Michelangelo Buonarroti, Kristofor Kolumbo), režija: Borna Baletić, 1998.

Mary Dobson – A. Ayckbourn: „Kako voli druga strana”, režija: Barbara Rocco, 1998.

Gertruda – W. Shakespeare: „Hamlet”, režija: Vladimir Gerić, 1998.

Jelica – A. Šenoa: „Ljubica”, režija: Želimir Mesarić, 2000.

Nela – M. Jergović: „Ti si taj anđeo”, režija: Hana Veček, 2000.

Žena, Zbor – M. Krleža, O. Prohić, L. Martinac: „Hrvatski bog Mars”, režija: Ozren Prohić, 2001.

Vjera– J. Topol: „Kraj karnevala”, režija: Ksenija Krčar, 2001.

Ana, Konobarica, Krabulja – Ö. Von Hortvàth: „Don Juan se vraća iz rata”, režija: Želimir Mesarić, 2002.

Il – T. Strozzi: „Igra u dvoje”, režija: Vladimir Gerić, 2002.

Gospa – A. Šoljan: „Romanca o tri ljubavi”, režija: Borna Baletić, 2002.

Hermina – E. Labiche: “Najsretniji od trojice”, režija Damir Mađarić, 2003.

Dijana – N. V. Koljada: “Kokoš”, režija: Dražen Ferenčina, 2003.

Hipolita – W. Shakespeare: „San ivanjske noći”, režija: Petar Veček, 2003.

Zbor – Sofoklo: „Edip”, režija: Ozren Prohić, 2004.

*** – V. Nazor, D. Torjanac: „Voda”, režija: Dubravko Torjanac, 2005.

Časna Felicity – T. Williams: „Iznenada prošlog ljeta”, režija: Snježana Banović, 2006.

Lidija – M. Gavran: Nora danas, režija: Georgij Paro, 2006.

Majka – D. Miloš: „Bijeli klaun”, režija: Ivica Šimić, 2007.

Eva – M. Krleža: „Vučjak“, režija: Ivica Kunčević, 2008.

Dugi Nos – M. Držić: „Dundo Maroje”, režija: Vasilij Senin, 2008.

Sofija Báthory – V. Stojsavljević: „Nikola sedmi”, režija: Romano Bogdan, 2008.

Klara – Autorski projekt: „Klub Tango”, režija: Ksenija Krčar, 2009.

Dora Labudan – B. Radaković: „Breza“, režija: Želimir Mesarić, 2010.

Renči – S. Šnajder: „Enciklopedija izgubljenog vremena”, režija: Snježana Banović, 2011.

Majka – J. Fosse: „Majka i dijete“, režija: Dario Harjaček, 2012.

Berta – K. Krčar: „Čarobnica Berta, Maks i mala princeza”, režija: Ksenija Krčar, 2012.

Dama – V. Parun: I ti ljubav nekom daj, režija: Ladislav Vindakijević, 2013.

Kata – S. Kolar: „Svoga tela gospodar“, režija: Georgij Paro, 2014.

Juliana Tesman – H. Ibsen: Hedda Gabler, režija: Ksenija Krčar, 2015.

Kaja – E. Murphy: „Malo blago“, režija: Tomislav Pavković, 2015.

Gospa z kolicami – M. Krleža: „Balade Petrice Kerempuha“, režija: Georgij Paro, 2016.

Kraljica – J. Klier: „Mala princeza”, režija: Julia Klier, 2016.

Sabina –  V. Arsenijević: „Krokodili“, režija: Dražen Krešić, 2017.

Gospođa Berta – M. Frisch: „Palikuće”, režija: Ivica Kunčević, 2017.

Akulina Ivanovna – M. Gorki: „Malograđani”, režija: Helena Petković, 2018.

Gospođa Melankolija – L. Vlašić: „Ništa novo”, režija: Hrvoje Korbar, 2020.

Ildika Lončar V. Balog, G. Vrbanić: „Cigle svete Elizabete”, režija: Krešimir Dolenčić, 2020.

Gospođa de Ropp, Charlotte Smithly-Dubb – K. Krčar: „Skriveno”, režija: Ksenija Krčar, 2021.

Madame Pernelle – Molière: „Tartuffe, Tartuffe, Tartuffe”, režija: Ivan Plazibat, 2021.

Madame Mauté de Fleurville, Pjesnikinja – Ch. Hampton: „Potpuna pomrčina”, režija: Ksenija Krčar, 2022.

Anna Fierling – B. Brecht: “Majka Hrabrost i njezina djeca”, režija: Krešimir Dolenčić, 2023.

Taradi, Odvjetnica – Kristian Novak: „Slučaj vlastite pogibelji”, režija: Ivan Plazibat, 2023.

Baka – Ivona Marcijuš: „Kisela krv”, režija: Marina Pejnović, 2024.

Danica Čvorović – Dušan Kovačević: „Balkanski špijun”, režija: Vanja Jovanović, 2024.

 Uloge u drugim kazalištima:

 Radnica, Subreta – “Štrajk Tivarovih radnika”, režija: Petar Veček, HNK Varaždin 1979.

Reza – F. Šovagović: „Sokol ga nije volio”, režija: Božidar Violić, DK”Gavella”, 1982.

Marica – I. Slamnig: “Večerica kod Božene”, režija: Ladislav Vindakijević, Teatar &TD, 1983.

Polly – B. Brecht: „Prosjačka opera”, režija:Radovan Grahovac, Zagreb, RANS “Moša Pijade”,  1984.

Liza – M. Gorki: „Djeca sunca”, režija: Joško Juvančić, DK “Gavella”, 1984.

Marta -G. Stefanovski: „Crna rupa”, režija: Paolo Magelli, Makedonski narodni teatar Skoplje, 1987.

Rina – G. Stefanovski: „Kula babilonska”, režija: Slobodan Unkovski, Dramski teatar Skoplje, 1989.

Magda – K. Čašule: „Vejka”, režija: Meto Jovanovski, Centar za kulturu Skoplje, 1989.

Bella Krleža – Zlatko Sviben: “Od Belle do Isabelle”, režija: Zlatko Sviben, Teatar poezije, 2016.

Uloge na filmu i televiziji:

Film

Zatvorenica  „Sretna nova 49”, režija: Stole Popov, 1986.

Erna – „Vikend mrtvaca”,  režija: Kole Angelovski, 1988.

Zdravka – „Orao”, režija: Zoran Tadić, 1990.

Želja – „Tu”, režija: Zrinko Ogresta, 2003.

Gđa Hižak – „Snivaj zlato moje”, režija: Neven Hitrec, 2005.

Filipova mama, “Metastaze”, režija Branko Schmidt,  2009.

Mia, “Zabranjeno smijanje”, režija Davor Žmegač , 2012

Zora, “Zbornica”, režija Sonja Tarokić, 2021.

Televizija

Marija – „Izlaz”, režija: Branko Šmit, 1982.

Minka – „Bijeg”, režija: Želimir Mesarić, 1983.

Voditeljica, pjevačica – “Dobra večer” (glazbeni show), Anton Marti, 1984.

Mara – „Gospodski život Stipe Zvonarova”, režija: Branko Šmit, 1988.

Vesna – “Mala noćna muzika”, režija: Kole Angelovski, 1989.

Laura – „Oblaci”, režija: Arthur B. Friedman, 1988.

Lela – “Kad zvoni”, 2005.

Kristina – “Odmori se, zaslužio si”, 2006.

Viki – “Cimmer fraj”, 2007.

Nagrade:

Sterijina nagrada za najbolju glumicu za uloga Rine u predstavi “Kula babilonska”, Dramski teatar Skoplje, 1990.

Nagrada makedonskog glumišta, Festival u Prilepu, za ulogu Rine u “Kuli babilonskoj”, Dramski teatar Skoplje, godina

Glumac godine Makedonije u izboru časopisa “Ekran”, 1990.

Nagrada za najimpresivniju ulogu na Festivalu alternativnog teatra SFRJ u Podgorici za ulogu Magde u predstavi “Vejka”, Centar za kulturu Skoplje,

Nagrada žirija publike za najbolju epizodu za sezonu 05/06. HNK u Varaždinu za ulogu Dijane u  predstavi “Kokoš”.

Nagrada “Marul” na Marulićevim danima u Splitu za ulogu Dore Labudan u predstavi „Breza”, HNK u Varaždinu, 2011.

Nagrada “Fabijan Šovagović” na Festivalu glumca u Vinkovcima za ulogu Dore Labudan u predstavi Breza, HNK u Varaždinu 2011.

Ostalo:

Prijevodi s makedonskoga jezika za kazalište.

Izbor glazbe i kostimografija u nekim predstavama.

Snimila audiokazetu “Ljudi na nizini” s međimurskim narodnim popijevkama.

Koncerti etno, duhovne i renesansne glazbe (vokal-solo).

Koncerti sa zborom “Chorus angelicus”.

Napisala je više dječjih igrokaza i vodila dječje dramske grupe.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.