Pjesme: Ksenija Herceg-Ribić, "Galetea"

Dali

Danas objavljujemo dvije pjesme varaždinske autorice Ksenije Herceg-Ribić sa Susreta riječi, književne manifestacije u Bedekovčini. Pjesme su joj objavljene u časopisima Vijenac i Nova istra, časopisu za književnost istarskog ogranka DHK. Pjesme su joj prevedene i na njemački jezik te izvođene na njemačkom radiju Deutschlandradio.

GALATEA

 

Vidio sam da vrijeme ima mekane satove,

dugo je i nježno kuckalo

dok te nije izrezalo

oštrim kazaljkama.

Bacili smo komad kruha u pustinju

nahranivši sunce i pijesak.

Rekla si:»Sagradi mi kuću od živih i neživih stvari»

I ja sam skupljao konjske potkove, grive,

oklope rakova, pukotine, sol,

hvatao sam vjetar u mreže,

trgao morske trave

sušio ruže u hladovini čempresa

brao zvijezde sa oraha.

Sakrio sam u ormar

pušku za uspavljivanje tigrova

jer pustinja je opasna

kao i otoci samoće

u kojima se samo nas dvoje

uistinu poznajemo.

Gledao sam te svake večeri

kako se svlačiš iza zavjese.

Ogledala su bila prazna

crne rupe bez svjetlosti.

Skidala si svoju kožu

kao svilene čarape

a onda si se obukla u djevojku

i ja sam ti ponovno vjerovao.

Tvoje je tijelo imalo tisuću tajnih pretinaca

vidio sam kako u njima sakrivaš laži

koje su ti kao mrvice ispadale iz usta.

Ljutnja će ih otopiti

oprost omekšati

no ti i ja ih nikada nećemo zaboraviti.

Onu otrovnu zakopčala si na grudi

umjesto medaljona

i ja sam se stvarno bojao

da ćeš od nje upravo ti umrijeti.

Morala je biti baš ondje:

«da ne zaboravimo naš početak….», rekla si.

Pod jezikom si čuvala ključ ladice koju nikada nisi otvarala.

Okus metala u poljupcu

govorio mi je

da nekada nisi bila moja.

Prazne su ruke mog prijatelja.

Od sedam smrtnih grijeha

šest ih je prošlo

kroz moju dušu

A onda je kažnjena moja oholost.

Umro sam sam .

 

 

 GALATEA II

 

Na tri kamena klesao sam tvoje lice

ispod sunca koje je pržilo zrak

sjedeći na stepenicama bijele kuće obojene vapnom

i  plavim vratima boje mora.

Tvoje su ime pjevali bosi dječaci

oponašajući hod guštera na vrućoj zemlji

a ja sam mislio o tome kako sam te uzeo

iz ruku prijatelja

ostavljajući mu nejasne slike i prazninu.

Njemu su lavovi rikali iz razrezanog grla

srce sam mu zgnječio izdajom

ali što je sve to značilo onda

kada sam morao imati model za svoje kamenje

lice za svoje slike

i prekrasna leđa djevojke

koju ni starost nije mogla osuti pjegama i borama.

Bio sam star stotinu godina

kada tebe već nije bilo

Bio sam usamljen hiljadu godina

kada tebe već nije bilo

Otišao sam kao što sam se i rodio

sam i gol

kao i svaki drugi

andaluzijski seljak.

 

 

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.