Pjesma: Tomislav Ribić, "Ribočuvareva žena"

Ribočuvareva žena

Pjesma: Tomislav Ribić, "Ribočuvareva žena"

 

RIBOČUVAREVA ŽENA

obuzda je strahom kao brana rijeku

i ne obeća joj vjernost već kamenje za vodenicu

i bijelu pregaču u koju će odlagati žudnju

poklonio joj je kutiju s ispranim krilima leptira

i školjkama koje plaču noću za izgubljenim morem

skinula bi tužne naočale s lica drveća

kao što skida dane što se pretvaraju u mulj dok ga čeka

poravnala bi stijene uz obalu, istresla ih

u udobnu ležaljku kao što istresa jastuke

pa sjedne uz obalu i tka nemire u sebi

zavađajući  vodenduha:

past će i razliti se u jezero

spojit će im se utrobe

disanje joj postaje vjetar

barke se sidre uz uzdignute obale

u šutnji oči cvjetaju grmovima lopoča

koje njiše vodenduh, jer ovo je miris smrti- kaže

vodeni miševi zasjeli su tornjeve

miris muškarca para utrobu

iskaču šarani, jegulje, pastrve, šljuke, vodeni konjici, daždevnjaci, gušteri, vretenca, komarci, razrijeđeni snovi

i rastrče se po obali.

a žena"

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.