Svako malo čuje se nešto o Golom otoku, koji još uvijek izaziva strah i zebnju. Tamo je godinama bila kaznionica, prvo za političke zatvorenike, a potom, do 1988., za „sve ostale“, prije svega protivnike Titova režima. Sada se u jednom tjedniku javio i posljednji upravitelj kaznionice, koji je danas ugledni i poznati odvjetnik u Rijeci- Velimir Došen.
Prije dolaska u ovu kaznionicu bio je i jedan od prvih ljudi zagrebačkog zatvora Remetinec. A zatvori, odnosno logori u Titovoj Jugoslaviji ne mogu se po strogoći mjeriti s današnjima. Tada su, kao konzerve, trpali u logore i one koji su se samo usudili napisati i objaviti, poput Zlatka Tomičića, pjesmu – „Hrvatska, ljubavi moja“.
Vice Vukova su otjerali iz Jugoslavije jer je pjevao hrvatske pjesme.
Nu, vratimo se Golom otoku. Dakle, posljednji upravitelj ovog zloglasnog zatvora kaže da je u vrijeme komunizma bolje bilo biti šef zatvora, nego sudac na nekom sudu, jer je čuvati zatvorenike bilo tri puta bolje plaćeno radno mjesto. - Goli otok je bio priča za sebe, rekao je te nastavio: Tamo je postojalo mjesto koje su zvali Žica. Kad je dolazio bivši ministar pravosuđa SR Hrvatske Ivan Fumić znao je narediti za pojedine zatvorenika: „Počastite ga ručkom i vodite ga u Žicu“. To su bile ćelije pod zemljom, a iz njih se vidio sam komadić neba. Gulag zatvori su bili ništa za to. Nehumano i grozno mjesto, zatvoriti čovjeka tamo bilo je kao da ubiješ. U takvim ćelijama su bili informbirovci, jugoslavenski komunisti koji su podržavali politiku Informbiroa i Sovjetskog Saveza, a suprotstavljali su se politici Komunističke partije Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita. U tom dijelu su bile i sobe za ispitivanje zatvorenika, kako iz sigurnosnih razloga ne bi dolazili u upravni dio. Nakon zatvaranja to je sve više bagerima uništeno, prisjeća se uz ostalo Velimir Došen.
Dakle, još uvijek ima ljudi koji hoće i žele svjedočiti o zlotvorima u vrijeme komunizma, kao primjerice o notornom Fumiću, čije se ime spominje i prigodom uhićenja bl. Alojzija Stepinca.
Da komedija bude veća ni jednom fumiću se ništa nije dogodilo, već su stvaranjem hrvatske države dobili „zasluženo mjesto“, lijepe mirovine, pa čak i „čast i ugled“.
Koliko puta smo gledali kako baš taj Fumić, kojeg je jadni i žalosni bivši predsjednik RH Ivo Josipović čak i odlikovao, (sic!), sjedi u društvu, prigodom raznih komemoracija, i s predsjednikom države i nekim drugim visokim hrvatskim političarima.
Gadljivo do – bola.
Taj Goli otok svojedobno je, ako se sjećate, željela kupiti udruga Documenta, na čijem je čelu notorna Vesna Teršelič.
To bi isto tako bilo da su Nijemci nakon II. svjetskog rata od Poljaka "otkupili" Auschwitz, najveći i najstrašniji koncentracijski logor nacističke Njemačke te ga oni, a nitko drugi, pretvorili u spomen područje!
Bolje bi bilo, a još nije kasno, ovaj otok ustupiti Šerbedžiji i njegovom glumačkom ansamblu, a ne što su mu dali, gotovo badava, na korištenje veliki dio Brijuna. Inače, na Golom otoku bi i danas trebalo biti mjesto za izdajice, dezertere, pa da se malo i našalimo, i za neke od zastupnika i zastupnica u Hrvatskom saboru.
Ako se već ne želi i neće suditi ljudima koji su ljude slali u Staru Gradišku, Goli otok ili Lepoglavu u vrijeme komunizma, i koji su ih tamo „preodgajali“, barem bi trebalo javno objaviti njihova imena, pa da poneki znaju s kim, recimo, piju kavu.
U Hrvatskoj se puno novaca troši na snimanje „hopa-cupa“ filmova, ali nitko neće, ne želi ili ne smije snimiti igrani film o životu i radu na Golom otoku.A u jednom ovakvom projektu, glumci bi mogli biti, dijelom, i istinski čuvari i šefovi ovog logora, jer ih još ima na životu. Također bi bilo dobro saznati gdje su i što rade njihova djeca, za koje se čuje da imaju i pogodnosti prigodom zaposlenja i drugog.
„Smrt fašizmu-sloboda narodu“ ne umire!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
