Danas, 5. travnja, u ovoj svetoj zori, dok se nad Mediteranom, Europom, a iznad svega nad našom Crnom Gorom, razlijeva svjetlost najljepših proljetnih boja, osjećamo dostojanstveno, ali snažno prisustvo nade koja se rađa iz Uskrsa. Dok more rasipa valove svojim vječnim ritmom, a planine čuvaju snagu trajanja, u tom susretu neba i zemlje rađa se ono iskonsko – vjera u obnovu, u svjetlost i u smisao.
Draga braćo i prijatelji, Hrvati, Albanci i svi pripadnici svete i blagoslovljene katoličke vjere, neka vam ovaj veliki blagdan donese mir u srcu, snagu u duši i vjeru koja ne posustaje. Neka vas obasja božanska ljubav Isusa Krista i svjetlost Njegova Uskrsa, kako bismo bili bliži jedni drugima u ljubavi, poštovanju i suosjećanju. Neka nas kršćanske vrline povedu putovima dobra, istine i praštanja, da na tim putovima budemo snažni, dostojanstveni i postojani.
Kako je zapisano u Prvoj Petrovoj poslanici (1,3):
„Hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista! On nas je u svom velikom milosrđu nanovo rodio za živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih.“
U toj živoj nadi nalazi se smisao našega postojanja – da vjerujemo, da opraštamo i da se uzdižemo iznad prolaznosti svijeta. Kao što se more ne umara u svojim valovima, tako ni čovjek ne smije posustati u vjeri. Kao što planine stoje nepokolebljivo kroz vjekove, tako i čovjek treba ostati čvrst u svojoj moralnoj čestitosti.
Kao što se jutro rađa nad pučinom, noseći svjetlost kroz valove, tako i čovjek u sebi nosi mogućnost novoga početka. Mediteran, taj vječni svjedok civilizacija, uči nas strpljenju, pomirenju i trajnosti. U njegovim dubinama sabrane su priče naroda, vjera i iskušenja, ali i snaga da se iznova ustane.
Planine naše Crne Gore stoje kao nijemi čuvari dostojanstva i vremena. One nas uče postojanosti, ali i poniznosti pred veličinom Stvoritelja. U tom susretu mora i kamena, svjetlosti i visine, čovjek pronalazi sebe. Tu se rađa osobna molitva i unutarnji mir koji nadilazi svakodnevicu.
Uskrs nas podsjeća da nijedna tama nije konačna i da nijedna noć ne traje vječno. U svakom čovjeku postoji iskra svjetlosti koja čeka biti probuđena vjerom i ljubavlju.
Zato, draga braćo i prijatelji, prisjetimo se i riječi iz Poslanice Rimljanima (6,5–6):
„Jer ako smo s njime sjedinjeni u smrti poput njegove, sigurno ćemo biti sjedinjeni i u uskrsnuću poput njegova. Znamo, naime, da je naš stari čovjek s njime razapet, da se uništi tijelo grijeha te više ne robujemo grijehu.“
Upravo u toj duhovnoj obnovi leži snaga čovjeka – da se mijenja, da raste i da svjedoči ljubav. Neka ovaj sveti dan bude podsjetnik da smo upućeni jedni na druge, da su različitosti bogatstvo, a sklad temelj i postulat našega trajanja. U Crnoj Gori, zemlji susreta, neka Uskrs bude najljepša riječ među ljudima – riječ koja spaja i ruka koja se pruža.
Posebne i najsrdačnije čestitke upućujem Kotorskoj i Barskoj nadbiskupiji, njihovu svećenstvu i svim vjernicima, uz želju da u miru, dostojanstvu i duhovnoj radosti proslave ovaj najveći kršćanski blagdan.
Neka vam Uskrs donese mir, ljubav i duhovnu snagu.
Krist je uskrsnuo!
Gëzuar Pashkët! Uroj që kjo festë t’ju sjellë paqe, dashuri dhe forcë shpirtërore. Krishti u ngjall!
