Lidija Horvat Dunjko, Grofica Marica u istoimenoj opereti HNK u Varaždinu

Lidija Horvat Dunjko, Grofica Marica u istoimenoj opereti HNK u Varaždinu

Povod za naš razgovor bio je nastup Lidije Horvat Dunjko u naslovnoj ulozi operete Grofica Marica uz proslavu 150. obljetnice HNK u Varaždinu, no, tema za razgovor nije nedostajalo jer riječ je ne samo o opernoj divi već i istaknutoj profesorici pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.  

U Varaždinu nastupate u opereti Grofica Marica, no, to nije sve jer projekt je to kojim se uz 150. obljetnicu varaždinske kazališne palače vratila opereta na scenu HNK za kojom Varaždinci čeznu od 60-ih godina prošlog stoljeća, kako je do toga došlo?
Više sam nego presretna što sam imala prilike biti dijelom tog trenutka kad se opereta ponovno vraća u svom punom sjaju na varaždinske pozornice odnosno na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a da ne velim kolika je odgovornost sreća i radost i ponos zapravo bilo utjeloviti groficu Maricu. Ona je zaštitni znak ovoga grada oduvijek i gdje god bih u svijetu došla na audiciju odnosno susrela se s ljudima iz kazališne umjetnosti kad bih rekla da sam iz Varaždina svi su mi pjevali Komm mit nach Warasdin, svi su znali za Varaždin upravo zahvaljujući toj Kalmanovoj opereti Grofica Marica, iako su neki mislili da je to grad u Mađarskoj pa sam im morala objašnjavati da je Varaždin u Hrvatskoj ali blizu mađarske granice.

Osobno, sjećam se vaših početaka, osim glasom zračili ste očaravajućim darom za scenski nastup još kao studentica, a taj dar očito je od vas naslijedila i vaša kćer Antonija?

Moja kćer Antonija Dunjko je vrsna pjevačica sopranistica koja radi lijepu karijeru i trenutno živi u Nizozemskoj gdje pjeva, a što se tiče njenog scenskog nastupa da, moram priznati, osim što odlično pjeva i glumi ona se naime jedno duže vrijeme bavila baletom tako da njezine uloge često sadržavaju i te elemente odnosno režiseri znaju iskoristiti i to njezino plesanje na špicama.

U Varaždinu su vas uvijek dočekivali s velikim poštovanjem, dobitnica ste i nagrada Grada i Županije, miljenica ste ove publike, a čini se da izvrsno surađujete i s intendanticom Senkom Bulić koja je očito prepoznala te vaše iznimne vrline.

Da, potpuno ste u pravu zapravo bih mogla samo reći da se Varaždin i ja jako volimo, a moje srce će uvijek ostati vezano uz ovaj grad. Ovdje sam rođena, a i moja kćer, iako živi u Nizozemskoj, došla je roditi u Varaždin. Ovdje se osjećam prekrasno. Zahvaljujem svima, a naročito intendantici Senki Bulić koja mi je dala priliku da utjelovim višedesetljetni san svih Varaždinaca da vrate svoju Groficu Maricu. Za mene je bila velika je čast i odgovornost i sreća imati priliku utjeloviti taj lik.

Recite nam nešto o svom dugogodišnjem iskustvu na opernoj pozornici i ulogama koje su vam ostale posebno dragocjene?

Kad bih sada počela nabrajati sve što sam radila u cijeloj svojoj karijeri to bi poduže trajalo  trebala bi cijela knjiga. Isto tako vrlo je nezgodno pitanje kad vas pitaju koju ulogu više volite, to vam je otprilike kao da vas netko pita koje dijete više volite jer sve uloge koje umjetnik radi mora voljeti svim srcem i biti potpuno predan i vrlo teško bih mogla istaknuti koja je najdraža. Zato je uvijek ona koju upravo radite, koja je neposredno pred vama ta koju u tom trenutku morate najviše voljeti morate biti potpuno posvećeni i zapravo se na neki način pretvarate u lik koji igrate. Svatko od nas možda ima poneke uloge u kojima je osobito uživao pa bih od tih meni najdražih istaknula Kraljicu noći koju pjevam još dandanas, a svakako to je i Gilda, Kći pukovnije, a osobito volim i operetu. Jako rado pjevam i Veselu udovicu i Rosalindu u Šišmišu i naravno Groficu Maricu...

Kao profesorica na Muzičkoj akademiji, radite s mladim opernim talentima. Koji su ključni aspekti koje potičete kod svojih učenika?

Već više od 30 godina radim sa studentima i u svojoj sam klasi imala cijelu plejadu vrhunskih mladih umjetnika koja sada pjevaju i nose repertoar opernih kuća diljem  hrvatske Europe iz svijeta. Ono što je najvažnije kod mladih ljudi osim samog pjevanja i same tehnike pjevanja važno je raditi na tome da oni razviju svoju osobnost da shvate da je svatko od njih jedan original i da nikad ne treba nikoga imitirati. S druge strane ono na čemu volim inzistirati je dobar međuljudski odnos da budu međusobno dobri da si pomažu jer na svijetu ima dovoljno mjesta za sve. Prema tome zajedno će postići u jednoj dobroj atmosferi puno više nego nego kad toga ne bi bilo. Vrlo je važno pametno birati repertoar da ne preskaču stepenice, da idu polako, da idu postupno, da grade svoj repertoar i da se ne zalijeću u pre dramski i prenaporan fah u kojem se brzo izgori i zapravo bi im karijera vrlo kratko trajala. Zato im ja uvijek kažem da treba pjevati kamatama, a glavnicu čuvati do penzije.

Vaš nastup s Magazinom na Eurosongu 1995. godine donio vam je veliku popularnost. Kako je to iskustvo utjecalo na vašu karijeru i osobni život?

Eurovizija je bila jedan mali iskorak u zabavnu glazbu zbog koje nisam ni najmanje požalila, dapače, bilo mi je prekrasno nastupiti uz grupu Magazin s lijepom pjesmom Nostalgija koje mi je osobno zaista draga i voljela sam pjevati ali nije baš niti sasvim pjevački jednostavna dapače po svom rasponu nadilazi mnoge opere. Jako smo se lijepo slagali zabavili se i lijepo predstavili našu Hrvatsku.

Moram priznati da što se reklame tiče ne postoji ni jedna operna produkcija koja bi jednom pjevaču mogla dati bolju reklamu od nastupa na takvom festivalu kao što je Eurovizija. Osobno sam imala sreće da me upravo na Euroviziji čuo jedan od najvećih europskih menadžera i nakon toga mi ponudio puno izuzetno dobrih angažmana u operama dakle ne zabavnu glazbu nego upravo operne angažmane. Naravno prije toga sam morala doći položiti audiciju koju sam, naravno, položila tako da mi je Eurovizija donijela upravo na tom opernom planu puno više nego sam se nadala. S druge strane je i to divno prijateljstvo s tim ljudima iz grupe Magazin s Tončijem i Vjekoslavom Huljić, zapravo cijelim Magazinom. To je nešto što će ostati zauvijek i jako sam sretna i radosna zbog toga. 

Spomenuli ste neka od svojih iskustava sa svjetskih pozornica. Možete li podijeliti neko neobično ili izazovno iskustvo s pozornice koje posebno pamtite?

S velikim umjetnicama zaista je veliki užitak zadovoljstvo i čast imati priliku raditi, a bila sam počašćena i imala tu priliku, a iskreno, to uvijek bude toliko jednostavno i glatko da je zapravo vrlo teško o tome pričati. Imaš osjećaj da ih znaš oduvijek i da oni tebe znaju oduvijek i svaki je nastup užitak.

Kako se balansira između profesionalne opere i obitelji odnosno kako je biti profesorica, operna diva i baka istodobno, kako je to utjecalo na vaš život?

Osoba sam koje ne bi mogla funkcionirati u umjetničkom svijetu kada iza mene ne bi bila moja obitelj, moja djeca moje unuče koje je sada moja najveća radost, a evo čekam trenutno i drugo unuče odnosno unučicu kojoj se osobito radujem. Moram reći da je to nešto što život zaista ispunjava u onom najljepšem smislu jer kada dođete doma s predstave ili nastave i imate koga zagrliti, imati oko sebe svoju obitelj, svoju dječicu i oni svoju dječicu i da se cijeli taj životni ciklus jednim prirodnim tijekom nastavlja to je pravi smisao života i rada koji se meni sviđa.

Kako vidite budućnost operne glazbe i mladih opernih pjevača u Hrvatskoj?

Budućnost operne glazbe i opernih pjevača u Hrvatskoj zaista nije upitna. Pred nama je cijela plejada fantastičnih mladih umjetnika koji će sasvim sigurno biti stanju nastaviti i razviti ono dokle smo mi do sada došli i ne samo u Hrvatskoj. Mislim da su naši pjevači zaista sjajno educirani i talentirani imaju prekrasne glasove i sada već dobre mogućnosti da zapravo svoje lijepe karijere naprave i u svijetu i kod nas.

Radite i na znanstvenom istraživanju medicine glasa. Možete li nam reći nešto više o tom području i njegovom značaju za pjevače?

Već više od dvadeset godina s dr Santom Večerina Volić radimo na području medicine glasa. Bavimo se zapravo glasom u funkciji, ispravnim korištenjem glasa odnosno proučavanjem svih problema glasnica odnosno fonatornog aparata prilikom krive upotrebe odnosno prilikom bilo kakvih invazivnih postupaka na samim glasnicama i fonatornom aparatu. Ukratko bavimo se time kako pomoći čovjeku ako već dođe do nekakvih problema da to riješi bilo medicinskim putem naravno to radi dr. Večerina, bilo rehabilitacijom kako se to ne bi ponovilo, a tim se dijelom više bavim ja.

DP 2024 - DRELE

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.