Sućut predsjednika Vlade u povodu smrti Branka Lustiga

LUSTIG

Danas je umro Branko Lustig, veliki redatelj, producent i glumac, dobitnik filmskih nagrada Oscar i Zlatni globus, te borac za prava židovskog naroda kome je pripadao.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković uputio je izraze sućuti obitelji Branka Lustiga, u kojoj stoji:
 
Poštovana obitelji,
 
S velikom sam žalošću primio vijest o odlasku velikoga Branka Lustiga, najuspješnijega hrvatskog filmskog producenta, glumca, cijenjenog suradnika američke Akademije filmske umjetnosti, suradnika najvećih svjetskih filmskih redatelja, predsjednika filmskog Festivala tolerancije, jedinog hrvatskog dvostrukog dobitnika Oskara i prestižne američke filmske nagrade Zlatni globus te počasnoga građanina Grada Zagreba.
 
Cijeli je njegov umjetnički opus bio obilježen tragedijom židovskoga naroda, osobnom nesrećom bivšega logoraša Auschwitza i Bergen-Belsena i njegove obitelji stradale u koncentracijskim logorima. Životna je zadaća Branka Lustiga, svjedočio je, zauvijek zacrtana posljednjim riječima njegovih supatnika – da kaže svijetu kako su živjeli i kako su umrli.  I učinio je to na najbolji mogući način, impresivnim radom na Schindlerovoj listi, jednim od najvećih filmova svih vremena s tematikom Holokausta za kojeg je zasluženo dobio prvog Oskara, kao i Zlatni globus.
 
Samo se vrhunskim stvaralačkim činom moglo izreći strašno iskustvo dječaka koji je upoznao život i smrt u nacističkim logorima. Posve je očekivano svoju nagradu darovao Muzeju Holokausta u Izraelu, iniciravši i zakladu posvećenu prikupljanju snimljenih razgovora s preživjelim svjedocima Holokausta. 
Neumorno stvarajući filmove, desetljećima je držao i predavanja na hrvatskim i svjetskim sveučilištima i školama, posebno se baveći educiranjem mladih. Jedna od poruka koje moramo pamtiti je da oružje za masovno uništenje nisu bombe, nego mržnja među ljudima, nesnošljivost i zaslijepljenost, jer kad bi se to zaboravilo, značilo bi to da je zlo pobjedilo.
 
Istina je da je Branko Lustig svojom umjetničkom i ljudskom poslanicom pobijedio. 
U ime hrvatske Vlade i moje osobno, molim vas da primite izraze iskrene sućuti i dubokoga poštovanja, poručio je Premijer.

Na stranicama Wikipedie o Branku Lustigu možemo promaći sljedeće: Branko Lustig (10. lipnja 1932. - 14. studenog 2019.) bio je hrvatski filmski producent najpoznatiji po osvajanju Akademskih nagrada za najbolju sliku za Schindlerov popis i gladijatora. Jedina je osoba rođena na području današnje Hrvatske koja je osvojila dvije nagrade Akademije. Lustig je rođen u Osijeku, Kraljevina Jugoslavija, u hrvatskoj židovskoj obitelji. Njegov otac Mirko bio je konobar u osječkom kafiću Central, a majka Vilma kućanica. Lustigovi djedovi i bake, za razliku od njegovih roditelja, bili su religiozni i on je s njima redovito pohađao mjesnu sinagogu. 

Tijekom Drugog svjetskog rata, kao dijete bio je dvije godine zatvoren u Auschwitzu i Bergen-Belsenu. Većina članova njegove obitelji poginula je u logorima smrti diljem Europe, uključujući njegovu baku koja je ubijena u plinskoj komori, dok je njegov otac ubijen u Čakovcu 15. ožujka 1945. Lustigova majka je preživjela holokaust i ponovno se našla s njim nakon rata. Lustig je svoj opstanak u Auschwitzu pripisao njemačkom časniku koji je bio iz istog predgrađa Osijeka kao i Lustig. Čuo je kako Lustig plače i pitao ga tko mu je otac. Pokazalo se da je časnik poznavao Lustigovog oca. 

Lustig je započeo svoju filmsku karijeru 1955. godine kao pomoćnik redatelja Jadran filma, državne filmske producentske kuće sa sjedištem u Zagrebu . Godine 1956. radio je kao voditelj produkcije u drami Branka Bauera Ne svjetski rat, dobio je tri nagrade Zlatna Arena na filmskom festivalu u Puli 1956. godine. Lustig je bio menadžer lokacije za Fiddler na krovu (film) (1971), a 1980-ih radio na miniseriji Ratni vjetrovi (1983.) i njezinu nastavku Rat i sjećanje (1988.). U SAD se preselio 1988. 

Lustig je svog prvog Oscara dobio 1993. za produkciju Schindlerove liste, filma temeljenog na romanu Thomasa Keneallyja (koji je, pak, zasnovan na istinitoj priči njemačkog proizvođača koji je spasio stotine Židova tijekom Drugog svjetskog rata. ).  U srpnju 2015. godine Lustig je Yadu Vashemu uručio Oscara na vječno čuvanje. Dobio je svog drugog Oscara za epski film Gladijator o borbi za vlast u carskom Rimu 2001. godine. Ostali veliki holivudski filmovi na kojima je Lustig radio kao producent ili izvršni producent uključuju filmove Mirotvorac (1997), Hannibal (2001) i Black Hawk Down (2001). Godine 2008. Lustig je pomogao osnovati neovisnu produkcijsku kompaniju Six Point Films kako bi proizvela "smislene, misaono provocirajuće filmove". 

Lustig je za svoj rad na filmu dobio nargradu kneza Trpimira od predsjednika Franje Tuđmana. Godine 2008. postao je prvi redatelj ikad, a drugi u području umjetnosti (samo jednom uz Vladimira Nazora) koji je dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu . 

Los Angeles Muzej holokausta otvoren je na čast Branka Lustiga, a postaje i počasni predsjednik i jedan od članova utemeljitelja Festivala židovskog filma u Zagrebu.  Dana 16. rujna 2010. godine pripalo mu je počasno državljanstvo Osijeka. Lustig je svoj bar mitzvah proslavio 2. svibnja 2011. u Auschwitzu, ispred vojarne broj 24a. Propustio je svoj obred prolaska kao 13-godišnjak jer je u to vrijeme bio zarobljenik u istoj vojarni, nakon što je bio deportiran iz Osijeka kad mu je bilo deset godina. Ceremonija bar mitzvah održana je tijekom ožujka održane obrazovne turneje po Poljskoj i Izraelu za učenike srednjih škola. 

Lustig boravi između Los Angelesa i Zagreba, a oba grada naziva svojim domom, iako je u intervjuu Jutarnjem listu od rujna 2012. izjavio: "Ali, sve više i polako, vraćam se u Zagreb. Vraćam se. "Na lokalnim izborima 2017. Lustig je izabran za člana Gradske skupštine Grada Zagreba, ali na kraju nije uzeo svoje mjesto.

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.