Ecce quomodo moritur iustus Iliti Meditacija o ljudskom životu

Ecce quomodo moritur iustus Iliti Meditacija o ljudskom životu

Gospodine, za života nisi imao ni kamena gdje bi glavu naslonio, a sada Tvoje mrtvo tijelo polažu u kamenu špilju prijatelja iz Arimateje, da bi Tvoje umorno tijelo na čas predahnulo. U tih je nekoliko sati utroba zemlje u svojim njedrima držala najveće blago što će ga ikada pronaći ljudska ruka.
Nisu toga bili svjesni ni vojnici koji su zaspali na Tvome grobu; ni učenici koji su od straha zakračunali vrata; ni svjetina koja je u samo nekoliko dana svoj: Hosana na visini! prometnula u: Raspni ga! Raspni!
Ali Otac je i ovaj puta bio ponosan na svoje Dijete i Tvoje je tijelo promatrao pogledom punim zahvalnosti. Žrtva je bila dovršena; Život je zauvijek pobijedio Smrt, Dobro je zauvijek savladalo Zlo, Istina je zauvijek raskrinkala Laž, Svijetlo je zauvijek raspršilo Tamu, Ljubav je zauvijek razobličila Mržnju. I zemljom je ovladao neki blagdanski mir… Zaspao je Onaj koji pozaspale budi na Život…
A onda je osvanulo jutro sasvim posebno. Grob je ostao prazan i tu su prazninu prve primijetile žene. «Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!» (Lk 24,5b.6a) I Petar, i Ivan ustuknuše pred praznim grobom i povojima napose smotanima na jednom mjestu. Učitelj je nestao… Kad odjednom, eno ga tamo – na putu u Emaus razgovara sa dvojicom rastuženih učenika. «Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» (Lk 24,26) I oni ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Josip Drvoderić, župnik u Goričanu - prigodna meditacija ususret Cvjetnici i Velikom tjednu!

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.