NMMU poziva na promociju kataloga 1993 Nova hrvatska umjetnost – Tragovi, u izdanju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, koja će se održati u srijedu, 20. prosinca u 12 sati, u Dvorani Jure Petričevića Matice hrvatske (ulica Matice hrvatske 2, Zagreb). U razgovoru s kustosima izložbe Nova hrvatska umjetnost Igorom Zidićem i Zdenkom Rusom, katalog će predstaviti Branko Franceschi, urednik i ravnatelj NMMU i Marta Radman, asistentica urednika.
Iz kataloga izložbe (koja se na inicijativu Igora Zidića, a uz kustosku podršku Mladenke Šolman i Zdenka Rusa, od listopada do prosinca 1993. održala u Modernoj galeriji, Umjetničkom paviljonu i Galeriji Karas i predstavila 112 umjetnika rođenih nakon 1945. godine.)
Izložba Nova hrvatska umjetnosti po inicijativi Igora Zidića uz kustosku podršku Mladenke Šolman i Zdenka Rusa, od listopada do prosinca 1993. u Modernoj galeriji, Umjetničkom paviljonu i Galeriji Karas, predstavila je 112 umjetnika rođenih nakon 1945. godine. S namjerom konstituiranja precizne predodžbe o hrvatskoj vizualnoj produkciji u sam osvit nove hrvatske države, izložbom je obuhvaćen široki raspon umjetničke produkcije od tradicionalnih likovnih disciplina do medijske umjetnosti te umjetnici koji su živjeli i radili u Hrvatskoj i u inozemstvu. Tadašnja Moderna galerija izložbom je pokazala svoju ambiciju i sposobnosti da u djelokrug rada uključi sve vidove suvremene umjetničke produkcije i s pozicije vodeće muzejske institucije ustanovi značajne umjetničke karijere. U sklopu izložbenog projekta u Modernoj galeriji je 17. prosinca 1993. održan simpozij na kojem su svojim izlaganjima vodeći teoretičari, kritičari, umjetnici i kustosi obuhvatili svu relevantnu problematiku tadašnjeg diskursa suvremene umjetničke produkcije i njene prezentacije. Za ovaj prijelomni kulturni događaj i izložbu nije objavljen katalog. Izlaganja na simpoziju objavljena su u časopisu Kolo, studeni – prosinac, 1993. Zahvaljujući izložbi tadašnji fundus muzeja obogaćen je s 30 radova suvremenih umjetnika.
U spomen na najveću izložbu suvremene hrvatske umjetnosti održane u prijelomnom trenutku hrvatske povijesti
U povodu tridesete godišnjice izložbe Nacionalni muzej moderne umjetnosti odlučio je objaviti katalog koji će očuvati memoriju na najveću izložbu suvremene hrvatske umjetnosti održane u prijelomnom trenutku hrvatske povijesti. Pod nazivom 1993 NOVA HRVATSKA UMJETNOST – TRAGOVI, katalog je nakon obimnog istraživačkog rada u muzejskoj i privatnim arhivama na 232 stranice obuhvatio sve pronađene tekstualne i vizualne materijale čija je raznovrsnosti utjecala na njegovu vizualnu dinamiku. Posebno zahtjevnim pokazao se vizualni materijal koji je zahvaljujući strpljenju dizajnerice kataloga Ane Zubić i umijeću Darka Bavoljaka u korištenja suvremenih softvera pri skeniranju, u crno-bijelim i kolor reprodukcijama uspio predstaviti berem po jedan rad od svih uključenih umjetnika i postav izložbe. Oscilacije u kvaliteti reprodukcija najbolje ukazuju na probleme s kojima smo se u pripremi kataloga suočavali. S današnje pozicije NMMU trenutno zatvorenog radi cjelovite obnove Vranyczanyeve palače, smatramo važnim istaknuti nekadašnju viziju razvoja muzeja koja je od tada zaustavljena uslijed nemogućnosti njegovog prostornog širenja.
Katalog je uredio Branko Franceschi. Asistentica urednika je Marta Radman.
Postav izložbe u Modernoj galeriji
Umjetnici abecednim redom: Ante Alivojvodić; Lovro Artuković; Marina Banić; Petar Barišić; Milivoj Bijelić; Peruško Bogdanić; Simon Bogojević Narath; Đanino Božić; Ivan Briski; Boris Bućan; Darwin Butković; Nenad Dančuo; Ivo Deković; Vlasta Delimar; Karolina Demirović; Boris Demur; Vladimir Dodig Trokut; Slavomir Drinković; Sandro Đukić; Damir Facan-Grdiša; Ivan Faktor; Ivica Franić; Darko Fritz; Goran Fruk; Ivan Ladislav Galeta; Aleksandar Garbin; Vladimir Gašparić Gapa; Klas Grdić; Dražen Grubišić; Vladimir Gudac; Nina Horvat; Kažimir Hraste; Aleksandar Ilić; Nina Ivančić; Sanja Iveković; Đorđe Jandrić; Anto Jerković; Josip Jerković; Željko Jerman; Dean Jokanović-Toumin; Slobodan Jokić – Dan Oki; Žarko Jovanovski; Duje Jurić; Ivana Keser; Željko Kipke; Bruno Kokot; Zlatko Kopljar; Dora Kovačević; Kuzma Kovačić; Vesna Kovačić; Martina Kramer; Svebor Kranjc; Igor Kuduz; Vatroslav Kuliš; Zlatko Kutnjak; Željko Lapuh; Kristina Leko; Branko Lepen; Dubravka Lošić; Siniša Majkus; Ivica Malčić; Antun Maračić; Vlado Martek; Dalibor Martinis; Nedjeljko Mikac; Mladen Mikulin; Bane Milenković; Ksenija Mogin; Marijan Molnar; Alieta Monas; Marijana Muljević; Zoltan Novak; Davor Pavelić; Robert Pauletta; Jelena Perić; Goran Petercol; Vesna Pokas; Marijan Pongrac; Dubravka Rakoci; L. R. Rastovski; Ante Rašić; Jadranko Rebec; Igor Rončević; Edita Schubert; Željko Serdarević; Damir Sokić; Mladen Stilinović; Sven Stilinović; Krunoslav Stipešević; Sandra Sterle; Dalibor Stošić; Lidija Šeler; Robert Šimrak; Nada Škrlin; Goran Štimac; Jasna Šukalo; Bojan Šumonja; Antun Boris Švaljek; Slaven Tolj; Goran Trbuljak; Dražen Trogrlić; Ksenija Turčić; Manuela Vadić; Mirjana Vodopija; Nenad Vorih; Zlatan Vrkljan; Anton Vrlić; Mirko Zrinšćak; Vladimir Zrnić; Grupa Zzot; Vlasta Žanić; Gorki Žuvela
Autori tekstova abecednim redom: Nada Beroš, Miroslav Gašparović, Darko Glavan, Marina Gržinić, Željko Kipke, Leonida Kovač, Vlatimir Kusik, Tonko Maroević, Vlado Martek, Zdenko Rus, Mladen Stilinović, Josip Stošić, Mladenka Šolman, Berislav Valušek, Fedor Vukić, Igor Zidić i uvodni tekst Branko Franceschi
Trideset godina poslije (Uvodnik iz kataloga Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i urednika kataloga)
Izložba Nova hrvatska umjetnost jedan je od ključnih događaja u kulturi koji su obilježili osvit samostalne hrvatske države. Zamišljena u samom začetku po konceptu svog inicijatora, povjesničara umjetnosti i tadašnjeg ravnatelja muzeja Igora Zidića, kao konstruktivni doprinos afirmaciji hrvatske državotvornosti i osamostaljenja, predstavila je korpus suvremene hrvatske produkcije vizualne umjetnosti objedinjujući umjetnike iz zemlje i inozemstva, centra i periferije, a isto tako i kustose, teoretičare i likovne kritičare. Namjera je bila mapirati i odrediti relevantnu nacionalnu produkciju u kontekstu promijenjenih geopolitičkih okolnosti te ratnog raspada Jugoslavije i kao države i kao identitetskog i kulturološkog nazivnika. Pod neizgovorenim geslom „nova umjetnost za novu državu“, mudro koristeći ratno programsko zatišje i još uvijek praznu muzejsku zgradu, realizirana je izložba nesvakidašnjeg obima „tijekom listopada, studenoga i prosinca 1993. – u cjelokupnu prostoru Moderne galerije, Umjetničkog paviljona i Studija Galerije „Karas”, izloživši više od tri stotine djela od stotinu i dvanaest autora, rođenih poslije 1945.“[1] U završnom mjesecu, 17. prosinca 1993., u ovalnoj dvorani muzeja organiziran je simpozij koji je u suradnji s Hrvatskom sekcijom Međunarodnog udruženja likovnih kritičara izložbu iskoristio kao platformu za evaluaciju stanja i konteksta suvremene umjetničke produkcije s gledišta povjesničara umjetnosti, kritičara i umjetnika. S današnjeg aspekta važno je naglasiti da je tim tadašnje Moderne galerije, predvođen ravnateljem Igorom Zidićem i kustosima Mladenkom Šolman i Zdenkom Rusom, u ostvarenju projekta nadišao pretpostavljive odrednice institucionalnog rada usmjerenog na etablirane vrijednosti, te iskazao volju i znanje da se pripremajući izložbu usred rata posveti istraživanju provedenom u atelijerima diljem države, te izložbom obuhvati sve multidisciplinarne i medijske odrednice kurentne umjetničke produkcije. Time je Moderna galerija obznanila svoje ambicije i potencijal da poziciju ključne muzejske institucije u području likovne umjetnosti učvrsti proširivanjem svog djelokruga na sve relevantne tendencije koje su, razvijajući se iz postkonceptualne i postmodernističke estetike, obilježavale tadašnju umjetničku produkciju.
Izložbom je Moderna galerija zorno najavila status nacionalnog muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Nažalost, tu je i zaustavljena. Činjenica da sveobuhvatni izložbeni projekt koji stručno i otvoreno predstavlja cjelokupnost kurentne umjetničke produkcije u trenutku konstituiranja same države nije popraćen odgovarajućim katalogom kojim će važnost projekta i njegove vrijednosti utvrditi za budućnost pokazala se znakovitom bez obzira je li riječ o nedostatku financiranja, administrativnom nerazumijevanju važnosti projekta, državnom favoriziranju pasatističke estetike ili nedostatku energije. Ovaj blistavi institucionalni i kulturološki projekt iza kojeg se nazirala mogućnost jedne sasvim drugačije kulturne politike i strategije, zajedno su osuđeni na zaborav i tek poneko sjećanje. Tragovima koje obuhvaća ovaj katalog želimo ih vratiti u orbitu sadašnjeg diskursa.
Podsjećamo javnost da je tadašnji institucionalni kontekst bio sasvim drugačiji. Moderna galerija 1974. godine, oslobođena trudom i vizijom tadašnjeg ravnatelja Željka Gruma od zagušljivog patronata Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, svoje uspješne dane na dva kata Vranyczanyjeve palače živjela je u institucionalnom polaritetu s Galerijom suvremene umjetnosti, tada s tek pet izložbenih prostorija u gornjogradskoj palači Kulmer. Za institucionalni razvoj najavljen izložbom Nova hrvatska umjetnost uz postojeću zbirku i stručne kapacitete nedostajao je jedino prostor. Tako će ostati do danas. U razdoblju dok s kolegama Šolman i Rusom putuje po Hrvatskoj u vihoru Domovinskog rata, birajući umjetničke radove za izložbu koja će pod nacionalnim predznakom pomiriti tradicionalno i inovativno, Igor Zidić s predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademikom Ivanom Supekom, vodi uspješne pregovore s ciljem da se uz osiguranje zgrade tadašnjeg Kemijskog instituta za potrebe HAZU-a, Vranyczanyjeva palača u cijelosti namjeni Muzeju. HAZU se, međutim, u tajnosti 1992. u Zemljišnim knjigama Grada Zagreba upisuje kao vlasnik palače Vranyczany[2], a Supekov nasljednik Ivo Padovan, nakon što je zgrada Kemijskog instituta 1996. godine dodijeljena HAZU-u, odriče se obveze svoga dijela dogovora izjavom: „Ne znam s kim, ni što ste Vi dogovarali – mene to ne obvezuje!“[3] Od 1992. godine, od samog početka države koju se tako dugo čekalo i od koje se tako mnogo očekivalo, pritisak Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Muzej, u suprotnosti s proklamiranim poslanjem podrške hrvatskoj kulturi i umjetnosti, iz godine u godinu postupno jača s nejasnim ciljem, ali zato utemeljen na bizarnim hrvatskim zakonima i društvenoj klimi naklonjenoj političkoj moći i utjecaju. Unatoč simboličnom uspjehu promjene naziva iz Moderna galerija u Nacionalni muzej moderne umjetnosti 2021. godine, Muzej je u svojim skučenim prostornim gabaritima nedostojnim muzejske institucije praktično osuđen na nastavak vegetiranja. U međuvremenu Galerija suvremene umjetnosti je 1998. godine statusno i imenom prerasla u Muzej suvremene umjetnosti koji 2010. godine počinje djelovati u novoizgrađenoj monumentalnoj zgradi. Danas je najprestižniji muzej za vizualne umjetnosti u Hrvatskoj. Još uvijek se nadamo sinergiji naših dvaju srodnih institucija koju je izložba Nove hrvatske umjetnosti sudjelovanjem kustosica Nade Beroš i Leonide Kovač najavila. Najočitije muzeološko nasljeđe Nove hrvatske umjetnosti je njegova uloga u obogaćivanju i osvježavanju zbirke NMMU-a. Po Inventarnoj knjizi lako je zaključiti da su po viziji projekta prethodno otkupljene 3 umjetnine, a u razdoblju od nekoliko godina nakon izložbe otkupljen je 31 na njoj predstavljen rad.
Realizacija kataloga Nove hrvatske umjetnosti trideset godina nakon njezinog održavanja naišla je na prepreke veće od očekivanih. Dok su tekstovi pripremljeni za katalog pronađeni u arhivi Muzeja i privatnoj arhivi Zdenka Rusa, a tekstovi simpozija sačuvani objavom u časopisu Kolo, najvećim se problemom pokazao za katalog toliko nužan fotografski materijal. Određen broj probnih printova skenova sačuvan je u dizajnerskom studiju Ante Rašića koji je trebao biti dizajner izvornog kataloga, a fotografije Fedora Vučemilovića pronađene su u arhivi Zdenka Rusa. U arhivi NMMU-a pronađene su i liste izabranih umjetnina, kao i programske dionice svakog od izložbenih prostora. Izvorni katalog imao je ambiciju poslužiti i kao svojevrsni biografski leksikon svih uključenih umjetnika za koje su kustosi napisali obimne životopise. U konačnici odlučili smo napraviti katalog koji će objediniti sve pronađene tragove, tekstove i raspoložive fotografije umjetničkih radova i postava bez obzira na njihovu kvalitetu. Odustali smo od objavljivanja trideset godina starih životopisa, kao i njihovog ažuriranja. U međuvremenu su se razvile mnoge umjetničke karijere koje je izložba naglasila ili najavila, ali isto su tako završili i mnogobrojni životi. U ostvarenju ovog kataloga kao posjetnik na neostvarenu viziju nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz prošlosti, svoj su nemjerljiv doprinos dali svi oni koji su sačuvali nešto od dokumentacije i s kojima smo ostvarili u ovom trenutku najpotpuniju moguću interpretaciju projekta. Odlučili smo objediniti tekstove pisane za katalog s publiciranim izlaganjima na simpoziju, jer smatramo da će katalog objavljivanjem što više glasova i mišljenja to bolje predstaviti sve ambicije, želje i dileme koje su obilježavale hrvatsku vizualnu umjetnost u razdoblju novog početka.[4] Nade nikad nije dovoljno.
Postav izložbe u Umjetničkom paviljonu
Uza zahvale svim umjetnicima, kolegama kustosima i povjesničarima umjetnosti, fotografima i dizajnerima, njihovim obiteljima i svima koji su sačuvali pokoju informaciju, fotografiju ili tekst, posebno se kao inicijator i urednik zahvaljujem kustosici Marti Radman koja je provela najveći dio istraživanja potrebnog za objavljivanje kataloga, uključujući razgovore i korespondenciju sa svim sudionicima, te dizajnerici Ani Zubić i fotografu Darku Bavoljaku koji su iz raspoloživog vizualnog materijala izvukli maksimum kako bi jedinstven projekt Nove hrvatske umjetnosti bio što dostojnije predstavljen.[5]
1 Navod Igora Zidića u uvodnom tekstu priloga Nova hrvatska umjetnost, Kolo 1993, str 962. Po sada dostupnoj dokumentaciji registrirano je 111 umjetnika s 276 radova, objavljenih u katalogu, no kako je organizacija izložbe predstavljala intenzivan proces za pretpostaviti je da su podaci Igora Zidića izneseni na simpoziju točni.
P
2 Bilješka o statusno pravnoj poziciji – imovinsko pravni spor „HAZU protiv MG“ (u svezi fundusa i nekretnine u Hebrangovoj 1), NMMU, str 7.
3 Ibid.
4 Ljiljana Kolešnik jedina je sudionica simpozija koja nije odobrila objavljivanje svog izlaganja u ovom katalogu. Tekst se pod naslovom „Ženska umjetnost“ kao fenomen unutar kompleksa hrvatske suvremene umjetnosti može i nadalje pročitati u časopisu Kolo, 11 – 12, 1993.
5 Izložba Nova hrvatska umjetnost svoje je reducirano izdanje s radovima 18 umjetnika doživjela 1997. i 1998. godine turnejom po Južnoj Americi: Muzej suvremene umjetnosti, Santiago, Čile; Muzej suvremene umjetnosti, Valdivija, Čile; Centar Simón I. Patiño, Cochabamba, Bolivija; Nacionalni muzej likovne umjetnosti, Buenos Aires, Argentina; Muzej suvremene umjetnosti Sveučilišta São Paulo, São Paulo, Brazil. S novim radovima predstavljeni su: Ivo Deković, Nina Ivančić, Anto Jerković, Željko Kipke, Branko Lepen, Vlado Martek, Goran Petercol, Dubravka Rakoci, Damir Sokić, Mladen Stilinović, Dean Jokanović-Toumin, Goran Trbuljak, Mirjana Vodopija, Zlatan Vrkljan, Mirko Zrinšćak, Vlasta Žanić, Gorki Žuvela i Luka Mjeda. Izložbu je pratio katalog u izdanju Moderne galerije.
Fotografije snimio Fedor Vučemilović
