Svijet keramičkog stvaralaštva Sanje Brezovec svijet je njezine vizualne introspekcije. Prostor dijaloga nje sa samom sobom i s keramičkim medijem. Njezini radovi svojevrsni su dnevnički zapisi u kojima ona likovno vizualizira svoje misli, sjećanja i emocije, svoja stanja i doživljena iskustva, vodi unutarnje rasprave i postavlja sebi egzistencijalna pitanja - o sebi, o umjetnosti, o životu, o svijetu oko sebe i o ljudima koji je okružuju. Tako likovnim jezikom preispituje svoje „ja“ i svoju osobnu stvarnost, utiskujući i upisujući u svoje radove cijeli jedan paralelni osobni univerzum, sazdan od unutarnjih zanosa i pulsacija, sjećanja i nagovještaja, asocijacija i emocija. Univerzum u kojem su činjenice realnog svijeta prestrukturirane te umjetničkom imaginacijom interpretirane i transformirane. Transformirane u refleksije zbilje i u autorske impresije, u apstrahirane pejzaže i poetske metafore, pa iščitavanje prelazi iz područja mimetičkoga u područje asocijativno-simboličkoga i misaonoga.
Sanjin vizualni izričaj slijedi suvremeni diskurs, koji u suvremenoj keramici daje autorima slobodu pristupa keramičkome mediju, kao i slobodan izbor vrste i forme prostornog izražavanja (skulpture, kompozicije, objekti, asamblaži, instalacije, svjetlosni objekti, a danas i mogućnost realizacije konceptualne i digitalne keramike). Uz to, podrazumijeva – kao i ostala suvremena umjetnost, združivanje s drugim medijima, materijalima i disciplinama, što sve pruža široke mogućnosti obogaćenja autorskog izričaja. Sanja Brezovec se u svome stvaralaštvu izražava kroz skulpture, skulpturalne kompozicije, asamblaže i instalacije, odabirući minimalistički pristup, kojim postiže, posebno u ovim radovima, maksimum izražajnosti. Minimalistički pristup očituje se prije svega u oblikovanju osnovnih gradbenih formi skulptura, kompozicija, asamblaža i instalacija, a one su u ovom slučaju elementarne, krajnje pročišćene i sažete (kugle, polu-kugle, valjak). Očituje se taj pristup i u škrtoj upotrebi
boje (uz pokoji iskorak, najčešće je to boja same keramičke materije) te najposlije u korištenju žice kao ovdje jedinoga keramici združenog materijala. Već na prvi pogled sve to daje dojam monumentalnosti, strukturalnosti i arhitektonike, stvarajući snažan vizualno-taktilni doživljaj.
Žica, koja je u ovim radovima združena s keramikom, ovdje funkcionira kao linija u prostoru, ali i kao oprostorena linijska struktura čiji je oblik razveden i taktilan, živ i dinamičan. Žica se tu širi u prostoru kao razigrana i raspričana linija i kao slobodna skulpturalna forma, s jedne strane uslojavajući prostornu dimenziju, a s druge dopisujući narativ, koji je nekad poetski, nekad humorno-asocijativan, nekad elegičan, a nekad suvremeno angažiran. Tako se na kraju monumentalno-ekspresivni dojam koji na nas ostavljaju radovi Sanje Brezovec upotpunjuje pričom i životnošću narativa, koji svemu dodaju završni, ali i neophodni ton – onaj aktualnosti i suvremenosti.
