U Etnografskome muzeju u Zagrebu, na adresi Trg Mažuranića 14, u petak, 4. rujna 2026. godine u 19 sati svečano će biti otvorena velika jesenska izložba „Joso Bužan: iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja”.
Izložba donosi vrijedan presjek stvaralaštva Jose Bužana (Sisak, 1873. – Zagreb, 1936.), umjetnika koji je u svojim djelima bilježio svakodnevni život ljudi na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Posebnost izložbe je u tome što prvi put u ovakvom obliku povezuje građu iz fundusa dviju važnih zagrebačkih kulturnih institucija – Etnografskog muzeja i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.
Slikar svakodnevice, sela i zagrebačke okolice
Bužan je posebno poznat po prizorima iz pučke svakodnevice kontinentalne Hrvatske, a među njegovim omiljenim motivima bili su Šestine, Turopolje i Posavina, kao i prizori iz života Roma. Njegove slike često prikazuju ljude u svakodnevnim situacijama, seoske ambijente i pejzaže, ali i građane te istaknute javne osobe svoga vremena.Na prvi pogled, Bužanovo slikarstvo karakteriziraju vedra paleta, humor, anegdota i svojevrsna ladanjska idila. Međutim, upravo iza te prividne lakoće kriju se slojevi koji otkrivaju mnogo ozbiljnijeg i složenijeg autora. U pojedinim djelima mogu se prepoznati naznake simbolizma i ekspresionizma, osobito u načinu na koji prikazuje ljudska lica, karaktere i psihološka stanja.
Zanimljivo je da se Bužan u svojoj umjetnosti nije zadržao samo na idealiziranim prizorima sela. Bio je i vrlo vješt portretist, a njegovi građanski portreti svjedoče o širokom rasponu njegova umjetničkog interesa.
Od seoske idile do skrivenog ekspresionizma
Upravo je taj kontrast jedna od zanimljivijih karakteristika Bužanova opusa. Dok njegovi prizori sela mogu djelovati kao vedre slike nekadašnjeg života, pažljiviji pogled otkriva psihološku dubinu, karakterne osobine i društveni kontekst likova. U pojedinim portretima deformacija, grimasa ili maska postaju sredstvo kojim umjetnik prodire ispod površine lika. Tako Bužan ne prikazuje samo kako čovjek izgleda, nego pokušava naznačiti i ono što se događa iza njegova lica – njegove osobine, raspoloženje i egzistencijalno stanje.Posebno je zanimljiva činjenica da je Bužan bio umjetnik koji je velik dio svoje umjetničke naobrazbe morao financirati vlastitim snagama. Unatoč tome, bio je vrlo aktivan, izlagao je i bio prisutan u tadašnjoj periodici, dok je danas njegovo ime široj javnosti gotovo zaboravljeno.
Izložba donosi i zanimljiv dokumentarni sloj. Uz Bužanova platna bit će predstavljena arhivska fotografska građa, Tkalčićeve snimke te originalne povijesne dopisnice.
Takav pristup omogućuje posjetiteljima da usporede stvarne prizore i ljude s njihovim slikarskim prikazima. Fotografije i dopisnice stoga nisu tek ilustracija uz slike, nego postaju svojevrsni sugovornici Bužanovu slikarstvu.Upravo se kroz tu usporedbu može bolje razumjeti kako je umjetnik promatrao stvarnost, što je iz nje izdvajao i na koji ju je način pretvarao u sliku. Istodobno se otvara pogled na svakodnevni život Hrvatske s kraja 19. i početka 20. stoljeća.Zanimljiv je i sam koncept izložbe: usporedba dvaju muzejskih fundusa omogućuje da se neka djela i priče sagledaju iz novog kuta, a organizatori ističu kako zbirke sadržavaju i radove koji nisu dovoljno poznati javnosti. Upravo povezivanjem građe Etnografskog muzeja i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Bužanovo se stvaralaštvo nastoji približiti novoj publici.
Umjetnik koji je fotografijom bilježio stvarnost
Posebno je zanimljiv podatak da se Bužan, uz slikarstvo, bavio i fotografijom. To dodatno dobiva na važnosti u kontekstu izložbe koja njegova djela promatra zajedno s povijesnom fotografskom dokumentacijom.Njegov interes za svakodnevni život, ljude, običaje i ambijente tako se može promatrati ne samo kroz slikarsko nego i kroz šire dokumentarno zanimanje za vrijeme u kojem je živio.Jedan od dobrih primjera njegova odnosa prema seoskom životu jest slika „Stari seljački par” iz 1910. godine, na kojoj prikazuje muškarca i ženu u narodnoj nošnji. Mirni izrazi lica, krunica u rukama i detaljno prikazana odjeća stvaraju atmosferu dostojanstva, starosti i životnog iskustva. Djelo istodobno pokazuje njegovu sklonost realističnom prikazu seoskog života, folklornim motivima i pažljivom bilježenju etnografskih detalja.
Izložba u sklopu Zagrebačkog muzejskog vikenda
Otvorenje izložbe održava se u sklopu programa Zagrebačkog muzejskog vikenda (MUV 2026.), koji se u Etnografskom muzeju održava od 3. do 6. rujna. Tijekom manifestacije posjetiteljima je omogućeno slobodno razgledavanje izložbi, a pripremljeni su i brojni edukativni i kreativni programi. Za izložbu „Joso Bužan” organizirano je i autorsko vodstvo, tijekom kojega će se kroz usporedbu fundusa dvaju muzeja predstaviti zanimljive i manje poznate priče o umjetniku i vremenu u kojem je stvarao.Autorice idejne koncepcije izložbe i tekstova su dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, i dr. sc. Zvjezdana Antoš, ravnateljica i muzejska savjetnica Etnografskog muzeja. Suradnik na izložbi je Matija Dronjić, viši kustos Etnografskog muzeja, dok likovni postav i grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić. Na restauraciji umjetnina radili su stručnjaci obiju institucija.
Izložbu prati i bogato opremljen katalog s tekstovima autorica izložbe, koji je grafički oblikovala Ana Zubić, a njegovo predstavljanje bit će održano naknadno.
Izložba „Joso Bužan: iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja” bit će otvorena od 4. rujna do 18. listopada 2026. godine.
Projekt je realiziran uz potporu Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
