Plaziblatov Tartuffe u HNK Varaždin kritika je sveopoće estradizacije suvremenog društva kojoj je lako povjerovati

Plaziblatov Tartuffe u HNK Varaždin kritika je sveopoće estradizacije suvremenog društva kojoj je lako povjerovati

Nagrađivani redatelj Ivan Plazibat za scenu HNK u Varaždinu (premijera 17. prosinca) priredio je posve drugačiju, suvremenu inačicu Molièreove komediju Tartuffe uz mnoštvo scenskih efekata, glazbe i plesa. Komedija koja ismijava ljudsku naivnost te na stup srama stavlja privilegiranu društvenu kastu, u Plaziblatovom je iščitavanju i kritika suvremenog društva u kojem kojekakvi varalice skrivajući se iza visokomoralnih institucija love u mutnom te im je ako izostane oprez lako povjerovati. Plazibat u toj predstavi aludira zapravo na sveopću estradizaciju današnjeg društva, tako da prvobitna Molièreova zamisao po njemu više nije samo kritika s religijskom konotacijom.
Njegov Tartufe je na sceni poput estradne zvijezde te poput suvremenih "propovjednika", moralista, za vješto prikrivanje svoje lažne "svetosti"/moralnosti koristi suvremene medije i tehnologiju.Ali prijemčivi su samo naivni.
Jer dok bogati trgovac Orgon u svoju obitelj dovodi Tartuffea koji je očarao njega i njegovu majku Perneli, toliko da mu prenosi i svoju baštinu, dio obitelji mu ne vjeruje. Tartuffe, slatkorječiv licemjer i lažni kršćanin, vješto manipulira Orgonom koji na kraju shvaća svoju zabludu.
Plazibatov Tartuffe od estradne zvijezde, pretvara se na kraju u ono što uistinu i jest - u hoštaplera, lažnog bogataša, koji je razotkriven od strane kralja / sustava.
Pohvalu za scenografiju, kostime  scenski pokret i glazbu i rasvjetu, a prije svega odabir glumačke ekipe sa - ORGON: Marinko Prga, TARTUFFE: Karlo Mrkša, ELMIRA: Hana Hegedušić, DORINE: Sunčana Zelenika Konjević, MADAME PERNELLE: Ljiljana Bogojević, DAMIS: Matko Buvač, MARIANE: Elizabeta Brodić, VALERE: Filip Eldan, CLEANTE: Robert Španić. 
Tartuffe je u tri čina prvi put izveden 12. svibnja 1664. u sklopu velikih dvorskih svečanosti u Versaillesu, dok je integralna verzija u pet činova prikazana 29. studenog iste godine pred članovima kraljevske obitelji u Le Raincyju u blizini Pariza, no voljom utjecajnih crkvenih krugova kojima su smetale religijske konotacije, a u kojima su se prepoznali, zabranjen je. Molière u predgovoru tiskanom izdanju svoje komedije 1669. godine kada je zabrana prikazivanja konačno ukinuta, a on dobio dopuštenje za njezino objavljivanje, piše: „Čovjek lako podnosi prijekor, ali teško podnosi porugu. Spreman je da ga smatraju zlim, ali nipošto ne želi da ga smatraju smiješnim.” Molière ismijava poroke koji su i danas duboko ukorijenjeni u društvu.

Redatelj: Ivan Plazibat
Adaptacija teksta: Ivan Plazibat
Scenografkinja: Irena Kraljić
Kostimografkinja: Petra Pavičić
Koreografkinja i suradnica za scenski pokret: Matea Bilosnić
Oblikovateljica rasvjete: Vesna Kolarec
Skladatelj: Damir Šimunović
Fotografkinja: Jelena Janković

Inspicijent: Vedran Dervenkar
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić

Premijera 17. prosinca 2021.

 

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.