Jasna Jakovljević, ‘Odlučila sama sebi potpisati ostavku jer se počelo uništavati sve u što sam vjerovala‘ - naslov je intervjua u današnjem Jutarnjem listu, koji potpisuje Tena Šarčević, a riječ je o intervju s Jasnom Jakovljević, intendanticom HNK Varaždin u ostavci, koja bi 28. veljače trebala napustiti Varaždin.
Jutarnji list, ovom prigodom tekst o Jasni Jakovljević objavljuje u vjerodostojnom, pozitivnom kontekstu, što je i zaslužila. Mogu to tvrditi jer, kao novinarka i urednica, HNK Varaždin pratim od 1984. godine, dakle više od trideset i pet godina, a priča o HNK Varaždin, uslijed površnih uvida i nepoznavanja prilika, ali i puno zloće, danas ima i političku pozadinu.
Zato bih prije nego Gradsko vijeće Grada Varaždina donese odluku o imenovanju novog intendanta poručila da, kad su već postigli (ne znam doduše čiji cilj, jer po svemu sudeći novi intendant neće biti iz Varaždina) i njezinu smjenu, možda bi bilo dobro da u interesu pravde, a ne rekla-kazala, još jednom razmisle o svemu, a možda i o tome da bivša intendantica ipak odradi mandat do kraja ili barem da kao v.d. poslovnog ravnatelja, koji također treba biti imenovan, novom intendantu pomogne završiti obnovu kazališne zgrade.
Grad bi to trebao napraviti i zbog sebe jer nema potrebnih sredstva za obnovu, a koja bi Kazalište dobilo od sponzora s kojima je dosad više nego uspješno komunicirala intendantica Jakovljević.
Ujedno, Grad bi time najbezbolnije sprao ljagu i s njezinoga (i svoga) imena, te omogućio da novom intendantu posao doista bude samo upravljanje institucijom. Osim toga, potvrdit će to i publika, Jasna Jakovljević je imala i ima karizmu, (Zbog njezine se dobrodušnosti i srdačnosti dolazilo u Kazalište i autobusima iz Zagreba!) kao i Ozren Prohić, vrstan redatelj i kreativac, koji je također nepravedno izgnan iz Varaždina.
U intervjuu Jutarnjeg Jasna Jakovljević, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u ostavci otvorila je srce i ispričala svoju stranu priče, onakvu, kakvu je trebala moći ispričati u medijima kao druga strana, svaki put kada bi je napadali.
Tekst intervjua prenosimo dijelom, cijeli pročitajte na poveznici Jutarnjeg na dnu teksta:
Jasna Jakovljević: ‘Više od 40 godina pod različitim političkim sistemima radim ovaj posao. Nije bilo prigovora‘
Jasna Jakovljević bila je intendantica HNK u Varaždinu do kraja studenoga prošle godine, kada je dala ostavku na tu funkciju. Nakon gradske revizije poslovanja te kazališne kuće, optužili su je za iracionalno trošenje budžeta, zamjerili joj što su glumci iz ansambla slabo izvodili predstave te što su umjesto njih na pozornici češće bili vanjski suradnici, pripisali su joj da je za privatne svrhe koristila kazališne resurse… Jakovljević, sada savjetnica za kulturu u uredu varaždinskoga gradonačelnika Nevena Bosilja, ispričala nam je svoju stranu priče.
Možete li nam reći više o svojoj ostavci na mjesto intendantice varaždinskog HNK? Zašto ste se odlučili na taj potez?
Na ostavku sam se odlučila kada sam shvatila da ne postoji drugi izlaz iz situacije koja je počela još u srpnju novim sastavom Kazališnog vijeća. Od prve sjednice imala sam osjećaj da mi se želi nešto naći, bilo što, i da me se tako prisili na ostavku. To je Vijeće donosilo odluke dekretima, o čemu postoje i zapisnici i javno dostupne odluke tog tijela, odbili su program koji sam predlagala, govorili su da će me smijeniti ako ne raskinem ugovor s umjetničkim savjetnikom, nametnuli su svoj program, optuživali me za stipendije koje je kazalište davalo prije gotovo deset godina, a sukladno tadašnjoj odluci o stipendiranju, a koje sam ja ukinula. Nakon toga na red je došla revizija i nije bilo političke volje da se ustanove činjenice. Dapače, optužbe su i dolazile s te strane. Teško je braniti se kada su svi oko vas protiv i kada se u moru laži i obmana više ne može vidjeti istina. Danas je dovoljno malo da bi se nekoga ocrnilo, na žalost, no do zadnjega sam imala potrebu braniti prvenstveno ustanovu, a onda i svoj rad, ali uvijek postoji jedna crta u životu iza koje ne ide, koliko god znali da ste u pravu. I tada sam odlučila sama sebi potpisati ostavku jer se počelo uništavati sve u što sam vjerovala i sve što sam radila i shvatila sam da se ne misli stati.
…Da bi se obranila, naručila je nezavisnu reviziju, a iako razočarana i povrijeđena na kraju intervjua kaže:
Sretna sam da sam imala priliku raditi u Varaždinu s odličnim umjetnicima, suradnicima u administraciji i tehnici te stvarati nacionalno kazalište. Odlično sam surađivala s institucijama, ustanovama, sponzorima, donatorima i svim prijateljima kazališta. Želim otići iz Varaždina noseći samo dobro sa sobom, bez obzira na izreku da stvari pamtimo na način na koji su završile.
LINK na objavu Jutarnjeg lista:
