U spomen na predsjednika Tuđmana

TUĐMAN

U katedralu kad su teške noći

Na Banov grob zna jedna žena doći

S teškim križem cijele jedne nacije.

A kip joj veli: Majko, audiant reges:

Regnum regno non praescribit leges,

i dok je srca, bit će i Kroacije!

(Matoš: Pri Svetom Kralju)

Na Mirogoj kad su teške noći,

na Franjin grob zna jedna žena doći.

Njen glas iz dalekih davnina

tuga je na grobu vjernoga sina.

Svakim danom ona biva veća

na ukletom putu novoga raspeća.

I ojađena žena zbori:

Pomirba je Tvoja pala,

opet se nižu odmazde klete

kao davne četrdestpete.

Lavež pasa iz sna me često budi,

netko gnjevan zbog pobjede Tvoje

izdaleka pasju hranu nudi.

Dočekasmo muku novog kobnog časa

da rane hrvatske krvavije budu

ugrizima bijesnih domaćih pasa.

To sablast starog prokletstva

na novom kljusetu jaše,

a zloguki gavrani grakću

nad poljima Lijepe naše.

Neporažen duh iz groba joj veli:

Znam muke oslobođene nacije,

ali ne tuguj Majko,

dok je srca bit će i Kroacije!

Nemirne zvijezde zraka

Dira grob i dahom svemira diše,

I tko će reći da ga nema više?

 

 

Stihotvorio: Drago Bišćan,

profesor hrvatskog jezika I. Varaždinske gimnazije

Varaždin, 9. prosinca 2000.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.