Danas objavljujemo legendu o bunaru iz ciklusa Varaždinske legende koja je objavljena u Varaždinskom književnom zborniku.
ZELENI BUNAR
Na središnjem gradskom trgu nalazio se krajem XV. stoljeća bunar izgrađen od bijelog i zelenog kamena, dar gradskog zlatara Italusa Argenta.
Bilo je to doba sve većih sudskih procesa protiv čarobnjaštva. Presude su bivale sve brojnije i okrutnije, a priznanje krivnje optuženih dobiveno je torturom. To je za procese u XV. i XVI. stoljeću najvažnija promjena , koja je, pod utjecajem Zapada, nastupila u vođenju procesa protiv čarobnjaštva.
Kao i u dotadašnjim procesima i u ovim se procesima radi o maleficiju, zlom čarobnjaštvu u smislu jednostavnog narodnog praznovjerja. O đavolu još tada nije bilo govora.
Gradska piljarka Kata Cvetković kupala je na zdencu u ljetu 1497.godine «zlim korijenjem» (in radicibus malis) ženu postolara Jambrekovića samo zato da je njezin muž ne tuče i ne psuje, nego da je voli. Suci su proglasili korijenje «zlim», jer jedino korijenje kojim se nešto želi spriječiti, može biti zlo korijenje. Cvetkovićki su stavili na teret i neka druga fantastična djela poput mamljenja muškaraca, letenja na metli, susrete s đavolom na raskršću Slopanze (Optujske ulice) prema dravskoj šumi, iza pila, te same gozbe s nečastivim na kojima je pila vino i jela gibanicu. Svjedoci su potvrdili da su čuli njen raskalašeni smijeh. Cvetkovićka je umrla u tamnici od posljedica torture 21. ožujka 1497.godine. Žena postolara Jambrekovića umrla je pri porođaju, a umrlo je i dijete. Pričalo se da je dijete imalo vražji rep.
Piljarke bi se okupljale oko zdenca za koji se pričalo da od zlog korijenja ima čudesnu moć i da ženu koja ga dotakne, muž više ne tuče i ne zlostavlja, nego voli . Kako se priča raširila u narodu, i kako su žene počele hodočastiti na zdenac, gradske su ga vlasti odlučile srušiti i zatrpati.
Postolje zdenca ,od bijelog kamena, obrađeno je i ugrađeno stotinjak godina kasnije u vanjske kutne toruse gradske vijećnice. Žene bi običavale dodirnuti kameni torus sa željom da imaju sretan brak i sreću u ljubavi. Taj običaj ostao je sve do danas.
